Pulsmetri su na tržištu već dosta dugo i mislim da su prošli kroz ruke svakome tko se malo aktivnije bavi nekim od sportova izdržljivosti. U teoriji bi puls trebao biti dobra metoda za određivanja napora jer raste porastom intenziteta. Međutim, puls je podložan raznim utjecajima poput temperature i vlažnosti zraka, razine hidriranosti, razine umora… Zbog toga nije precizan pokazatelj napora.
Mjerači snage su nešto novijeg datuma. Zbog visoke cijene kod nas još nisu toliko popularni, ali na zapadu su se već ukorijenili. U tolikoj mjeri da sam na pojedinim forumima znao pročitati da netko pita da li postoji neki profi koji ne koristi mjerač snage. Znači da se javlja mišljenje da nema napretka bez tog instrumenta.
Određivanje intenziteta preko snage na biciklu bilo bi slično određivanje intenziteta prema tempu na trčanju. Snaga nije toliko podložna vanjskim utjecajima pa je pouzdanija opcija od pulsa. Takav uređaj može biti koristan pod uvjetom da nismo previše ovisni o brojevima. Za sve ostale bi bilo bolje da novce ulože u nešto drugo.
Ljudi nisu strojevi (barem ne oni koje ja znam). Svi imamo dobre i loše dane. Uzmimo za primjer nekoga tko pušta brojevima da mu vode trening. Ako ima loš dan i u trening planu su mu intervali na 300 W raspasti će se na pola treninga. Idući put će možda imati dobar dan pa će mu 300 W izgledati lagano i odraditi će to bez problema. Da je osoba iz spomenutog primjera trenirala na osjećaj prvi trening bi odradila na recimo 280 W (ali bi ga odradila), a drugi bi možda bio na 310 W. Za napredak je najvažnija konzistentnost, a taj pojam uključuje odrađivanje treninga na razini koja je taj dan moguća. Zbog toga bi u ovom slučaju drugi pristup bio bolji. Normalno je da se dobri i loši dani izmjenjuju. Međutim, ako se nekoliko dana za redom ponavljaju samo loši dani to je vrlo vjerojatno znak da je organizmu potreban odmor.
Od mjerača snage bi mogao profitirati netko tko na brojeve gleda kao na još jednu informaciju koja nema utjecaja na trenutni trening, a može mu pomoći u praćenju napretka. Međutim, malo ih je koji mogu ostati imuni na brojeve. Ja nisam jedan od tih. Na trenažeru imam opciju praćenja snage i nakon par tjedana sam prestao obraćati pažnju na to. Ako su watti niži od očekivanja onda se pojavi crv sumnje (u trenutni trening, trenažni proces, napredak, smisao života…), a ako su viši onda mi se trening pretvori u utrku.
Intenzitet određujem po osjećaju. Ako imam intervale na tempu half-Ironmana onda se pokušam staviti u situaciju da sam na utrci i određujem tempo u skladu s tim. S vremenom se razvije osjećaj za tempo.
Za kraj, mislim da smo najbolji uređaj za određivanje intenziteta svi dobili pri porodu i nalazi se između ušiju. Jedino ga treba naučiti koristiti.
Autor: Andrej Vištica
