Kad točno smo zagrizli za daljinsko plivanje? Ima tome sad već nekih petnaestak godina, prvih nekoliko godina provedenih na zagrebačkom asfaltu učinilo je svoje, more je sve više nedostajalo pa smo brat i ja svaki slobodni ljetni trenutak sve češće provodili plivajući i uživajući u moru. Počelo se plivati sve duže i intenzivnije, pa je uz posjećivanje prvih maratona (Preko-Zadar) jednog dana pala ideja da na domaćeg terenu u Raslini napravimo maraton koji bi nešto značio u daljinskom plivanju u Hrvatskoj…
Malo je reći da smo u početku svi bili skeptični, maraton u tako malom mjestu, mjesto koje nije turistički atraktivno ni posjećeno kao poznata mjesta uz obalu, bočata voda koja je mnogim plivačima „nepoznanica“ i slični komparativni nedostaci kako se to danas voli kazati.
Svejedno smo 2010. krenuli u tu avanturu i zagrizli da napravimo pravi događaj. Uz mnoge početničke muke, ali uz veliki entuzijazam rasli smo i poboljšavali se iz godine u godinu, imajući uvijek na prvom mjestu želju da plivačima osiguramo odličan provod i mjesto gdje će rado navraćati svaku godinu.
Na tu ješku smo se navukli i sad smo tu gdje jesmo, deveto izdanje jednog od najposjećenijih plivačkih maratona u Hrvatskoj, uz sam bok s maratonima s dužom tradicijom i neosporno turistički zvučnijom lokacijom (Hvar, Zadar, Crikvenica, Rovinj, Poreč…). Nas desetak u užoj organizaciji i praktički cijelo selo u široj organizaciji možemo biti ponosni na tu činjenicu.
Ovogodišnja majica u znaku udice, a ujedno i broja devet, simbolički ilustrira tu zagriženost za daljinsko plivanje, tu plemenitu disciplinu gdje se plivač maratonac prvenstveno bori sam protiv sebe, istražujući svoje fizičke i psihičke mogućnosti, rušeći na tom cilju razne barijere…
Udica je naravno prvenstveno znak ribarenja, svaka kuća u Raslini ima svoj brod i mreže, a ulovi su tijekom godina prehranjivali mnoge generacije, u teškim vremenima kao jedina mogućnost pravog obroka.
Večer prije maratona, dok smo brojali sitno sati do starta i još sitno zadataka koje je preostalo za odraditi, imali smo 180 prijavljenih, od čega se na startu u subotu ujutro pojavilo 172 plivača i plivačica. Na maloj utrci od 1500m je nastupilo 83 natjecatelja od čega ih je 80 i završilo utrku, dok je na maratonu od 5000m nastupilo 89 natjecatelja i isto ih je toliko uspješno završilo utrku!
Na utrci od 1500m su prvi u apsolutnoj konkurenciji ušli zajedno u cilj. Kod žena je slavila domaća miljenica Bruna Lokas s rezultatom 20:41. Bruna je već nekoliko godina neprikosnovena u toj konkurenciji i ovo joj je četvrti naslov , dok je kod muškaraca očekivano slavio Ivan Šitić iz KDP Split s rezultatom 20:40. Oba rezultata su ujedno i rekordi staze u muškoj i ženskoj konkurenciji na 1500m! Na maratonu od 5000m smo imali prošlogodišnju „reprizu“ tako da je kod žena opet slavila Doris Beroš s rezultatom 1:05:04, a kod muškaraca Grgo Mujan s rezultatom 1:01:44, što je samo 20 sekundi sporije od rekorda staze (rekord 1:01:24 je 2015. godine postavio Duje Milan u spektakularnom fotofinišu ispred drugoplasiranog Matije Luke Rafaja). Doris i Grgo su oboje članovi KDP Split i ako ovako nastave očekuje ih još puno velikih rezultata i uspjeha u daljinskom plivanju.
Ovogodišnji raslinski maraton je bio ujedno i veteransko prvenstvo Hrvatske, a pravo bodovanja na veteranskom prvenstvu imali su licencirani plivači i plivačice pri Hrvatskom Savezu Daljinskog plivanja pod uvjetom da su stariji od 25 godina.
Kako bi dodatno potaknuli i mlado i staro na plivanje, dodjeljujemo i nagradu u kategoriji najstariji i najmlađi natjecatelj na maratonu od 5000 m. Tako je najstariji natjecatelj opet bio Longino Sošić rođen 1941. godine, dok su nagradu najmlađi natjecatelj bratski podijelili blizanci Šimun i Josip Bepo Srzić rođeni 2007 godine. U toj kategoriji pravila nisu toliko kruta pa nismo morali istraživati koji je od braće drugi porođen, odnosno koji je formalno pravno mlađi.
U kategoriji „najbolji u selu“ na 5000m opet smo na prva dva mjesta vidjeli braću, Lokas Ante i Frane, koji bi kako su krenuli, mogli na dugi niz godina biti „vladari“ u navedenoj prestižnoj kategoriji u Raslini.
Među plivačima i plivačicama, od kojih su mnogi ponijeli i medalje u raznim starosnim kategorijama, vidjeli smo mnoga poznata lica. S nama je tako opet bila Dina Levačić, koja će sljedećeg vikenda pokušati preplivati 54 km od Visa do Splita. Dina je inače prva Hrvatica koja je preplivala La Manche, a u kolovozu će plivati 44 km preko kanala Molokai na Havajima.
Mnogi posjetitelji su kupili Dininu prigodnu majicu ili kapicu i tako pomogli ostvarenju navedenih projekata.
S nama je bio i Dino Belakušić – Brico, prvi šibenski Ironman. Dino je prošlo ljeto u Frankfurtu završio Ironman utrku u punoj dionici od 3,8 km plivanja, 180 km vožnje biciklom i 42 kilometra trčanja, sve to u trajanju 10 sati, 54 minute i 36 sekundi! Brico je prešišao mogućnosti koje su većini ljudi i sportaša nezamislive i nedostižne!
Prvi put je u Raslini nastupio Bore Rončević, bivši šibenski vaterpolist koji je s matičnim Solarisom svojedobno igrao i finale LEN-a kupa. Bore je na utrci od 1500m bio drugi u kategoriji 40 i više godina, iza prvoplasiranog Mira Bušca, još jednog plivačkog veterana iz Šibenika.
Šlag na kraju su bile tri dječje utrke (50m, 75m i 100m) gdje je ukupno nastupilo čak 47 djevojčica i dječaka. Uz ovakvu mladost raslinski maraton se ne treba brinuti za svoju budućnost.
Natjecatelji su se po završetku utrke okrijepili s gulašom. I bio je za prste polizati, tražio se „tanjur više“ tako da je na kraju malo i manjkalo, odmah smo notirali za dogodine – treba pripremiti još više! Svaki natjecatelj je mogao probati i craft pivo pod nazivom „1066“ u izdanju mlade i perspektivne šibenske pivovare „022“ koja je uz mnoge druge sponzore također bezrezervno podržala ovaj projekt.
Na kraju što kazati nego da je veliki užitak na jednom mjestu vidjeti toliko poznatih i veselih lica – domaći, gosti uzduž i širom Hrvatske kao i oni iz inozemstva! Dođite nam u još većem broju na idući, jubilarni deseti plivački maraton Raslina 2019!
Autor: Tonći-Ante Lokas, DSR Raslina
Foto: Matko Jakelić
