Jeste li se ikad zapitali kakvi se sve procesi odvijaju u našem tijelu za vrijeme okretanja pedala i prkošenja gravitaciji? Ovisno o stupnju utreniranosti, vanjski doživljaj promjena u organizmu može biti jače ili slabije izražen, no reakcije koje se u nama odvijaju prilično su burne i značajne, a mi toga svega najčešće nismo ni svjesni.
Noge
Promjenom nadmorske visine započinju i promjene u nogama. Vožnja uzbrdo djeluje poput prirodne teretane-ključna je u izgradnji snage. Što je strmiji uspon, potrebno je, logično, uložiti i veći napor za okretanje pedala, stoga se aktivira sve više mišićnih skupina i vlakana, kako bi se uspješno održala željena brzina.
Pedaliranje uzbrdo, pogotovo iz sjedećeg položaja, aktivira gluteuse, kvadricepse, listove u puno većoj mjeri nego u vožnji na ravnome. Zbog toga se izgrađuje sve više novih neuromuskularnih veza, a samim time se aktivira i sve više mišićnih vlakana.
Istovremeno se, uslijed napora, uništavaju i trgaju brojna mišićna vlakna, koja se kasnije, u tijeku oporavka, pregrađuju, nadograđuju i stvaraju jače veze. Kao rezultat toga, svaki sljedeći uspon je sve lakši i bezbolniji.
Srce
Aktivacijom sve većeg broja mišića, pojačava se i aktivnost srca, koje mora pojačano raditi, kako bi što prije opskrbilo tkiva i mišiće kisikom i hranjivim tvarima. Pojačanim pumpanjem krvi, povećava se i tjelesna temperatura, a to dodatno opterećuje srčani mišić, koji mora sve jače raditi, kako bi se tijelo što efikasnije hladilo. Vožnja iz auzica aktivira i dodatne mišiće, poput ramena, ruku i leđa, a to su sve razlozi zbog kojih nam puls na usponu skače u visine.
Kao dugoročnu posljedicu ovakvih napora imamo zdraviji i snažniji srčani mišić, koji trajno povećava svoj volumen, baš poput svih ostalih aktivnih mišića u tijelu, koje koristimo prilikom vježbanja (hipertrofija). Takvo trajno povećanje (koje može biti reverzibilno, ukoliko se prestane s vježbanjem) omogućava srcu da preuzme veću količinu krvi i efikasnije pumpa. Tako dobro utrenirani biciklisti imaju 10, 20, pa čak, u ekstremnim slučajevima, i 30 otkucaja manje u minuti od osoba koje nisu utrenirane.
Krvne žile
Pojačanim radom i mogućnošću dobro utreniranog srčanog mišića da u svakom otkucaju pošalje mnogo veće količine krvi po tijelu od prosječne, stvara se dodatan pritisak na krvne žile, koje moraju biti u stanju da povećanu količinu krvi i prime.
Na usponu su znatno povećane potrebe za velikom količinom dobro oksigenirane krvi koja se u što kraćem vremenu mora dopremiti do mišića, stoga se s vremenom ovakvim tipom treninga stvaraju sve veće mreže novih kapilara u mišićnome tkivu i tako dopremaju dovoljnu količinu krvi i kisika.
Mitohondriji
Ovi generatori energije u stanici tijekom uspona rade u maksimalnoj brzini. Tijelo se vrlo brzo adaptira stvarajući sve veći broj mitohondrija, ali i povećavajući već postojeće, što omogućava bolje iskorištavanje kisika kao i eliminaciju laktata.
Tijekom uspona se podiže laktatni prag, što omogućava dulje iskorištavanje kisika u procesima stvaranja energije, a samim time i efikasnije iskorištavanje masti pri jačem intenzitetu. S vremenom se penjemo brže, lakše i dulje, bez onog kritičnog osjećaja umora.
Trup
Pri usponu naš trup, pod uvjetom da je ojačan, postaje svojevrsna poluga, koja, u suradnji s ekstremitetima, služi u prijenosu snage u onaj dio tijela kojemu je to trenutno najpotrebnije. Zbog specifičnog položaja na biciklu tijekom uspona, rukama povlačimo volan, a jak trup nam osigurava prijelaz uložene energije u noge, kojima je ta mala pomoć najpotrebnija. Istovremeno, penjanjem dodatno ojačavamo trup, a dodatnim vježbama uz bicikl ga možemo dovesti do savršenstva.
Mozak
Koliko god imali fizičke snage u sebi, sve ipak u najvećoj mjeri ovisi o njegovom veličanstvu. Mozak je glavni pokretač snage kojom vrtimo pedale u visine. Znanstveno je dokazano da negativne misli tijekom vožnje djeluju kao jaka autosugestija i pritom nas koče u napretku, dok tijelo zapravo može bolje.
Usponi su mnogima najteža stvar u biciklizmu i slaba točka. Ako si tijekom najteže vožnje ponavljamo u sebi „ja to ne mogu“ ili „preteško je, neću izdržati“, najvjerojatnije će tako i biti. Govorimo li, s druge strane, našem mozgu da mi to možemo i uvjeravajući se da je sve pod kontrolom, izgurat ćemo svoj cilj i podići svoju mentalnu snagu na novu razinu. Također, virtualnom podjelom neke dionice na nekoliko kraćih privremeno „zavaravamo“ um, i svakim odrađenim manjim ciljem onaj krajnji će biti sve lakši i lakši. Jer, sve se može kad se hoće-neka to bude vaša mantra do kraja!
Autor: 3sporta / Dina Tuzlić
