Jučer je u organizaciji AK Sljeme na Sportskom parku Mladost u Zagrebu održano Prvenstvo Hrvatske u trčanju na 12 sati. Radi se ultraškoj disciplini koja se ne održava često, a ovaj put je uvrštena i kao službeno Prvenstvo Hrvatske pod okriljem Hrvatskog atletskog saveza.
Vremenske prilike bile su gotovo idealne, a osim spomenutih 12 sati, održana je vremenski upola kraća utrka. Srazmjerno velik interes vladao je za utrku, devedesetak trkačica i trkača nastupilo je na glavnoj utrci, dok je na 6-satnoj nastupilo njih 25.
Pravila su bila više nego jednostavna: trčalo se na kružnoj stazi od 1.400 metara, 12 ili 6 sati. Konačni poredak i pobjednici poznati su nakon isteka vremena.
Ines Jozić i Zdravko Jadrijev do rekorda
Najzapaženije rezultate glavne 12-satne utrke ostvarili su Ines Jozić (UMK Mazator) koja je pretrčala 136.37 km te Zdravko Jadrijev (MK Marjan) koji je za 12 sati pretrčao 146.39 km. Oboje su svojim rezultatima postavili nove hrvatske rekorde u ovoj ultraškoj disciplini.
Ova je utrka bila i ekipno Prvenstvo Hrvatske. U toj konkurenciji u muškoj konkurenciji prvo mjesto je pripalo MK Marjan (Zdravko Jadrijev, Roko Pribičević i Hrvoje Benussi) s ukupno pretrčanih 389,520 km, drugi je bio AK Sljeme (Hrvoje Vlašić, Hrvoje Bašić i Gordan Putanec) sa 384,990 km, a treći AK Martin (Tomislav Poljak, Kristian Pintar i Igor Begović) sa 360,070 km.U ženskoj konkurenciji prvo mjesto je pripalo UMK Mazator (Ines Jozić, Sendi Štrbac i Ankica Pavlović) sa ukupno 384,790 km, drugi je bio AK Sljeme (Ines Bašić, Veronika Jurišić i Anita Lacković) sa 376,536 km, a treći AK Maksimir (Tanja Šarić, Petra Hrvačić i Ivana Budimir) sa 301,735 km.
Prva tri mjesta 12-satne utrke
Zdravko Jadrijev (MK Marjan) – 146.390 m
Pavle Kruljac (SRK Alba) – 144.304 m
Luka Videtič (AK Ultramaraton Slovenija) – 143.185 m
Ines Jozić (UMK Mazator) – 136.370 m
Ines Bašić (AK Sljeme) – 128.498 m
Elena Fabiani (Woman triathlon Italia) – 128.395 m
Postolje utrke na 6 sati
Iván Penalba López (Metaesport) – 82.600 m
Adrijano Vrbetič (AK Ultramaraton Slovenija) – 79.680 m
Ove je godine pobjedniku Mountain Dalmacija Ultra Traila trebalo 16 i pol sati da savlada izazove koje je dalmatinski krš stavio pred njega. Njegovo je ime Nenad Ostojić, a 122 kilometra i 5.680 metara uspona pokazali su se izazovom kao stvorenim upravo za ovog trkača, trenutno jednog od najboljih trejlaša na hrvatskoj sceni.
Dalmacija Ultra Trail jedna je od najtežih i najatraktivnijih ultra trail utrka u Hrvatskoj koja iznosi 100+ kilometara. Sukladno velikoj dužini dolazi i mnogo uspona za svladavanje, uz vrlo zahtjevan teren tipičan za planine koje se uzdižu nad dalmatinsku obalu. Uz to, start utrke bio je pod okriljem mraka, popraćen burom koja je puhala veliki dio utrke. Nenad Ostojić ispričao nam je zašto je pregršt uspona i tehničkih nizbrdica za njega bio dobitna kombinacija, te ga nije omeo (ni zameo) niti jak vjetar, niti noć.
Gorčina razočaranja, pa slatkoća pobjede
3sporta: Kako se osjećaš nakon ovakvog postignuća i što ti ono predstavlja? Iako, znamo da se ti zapravo nisi pripremao za Dalmacija Ultra Trail, nego za jednu drugu utrku koja nije prošla prema planu.
Nenad: Osjećam se odlično i za mene je ovo nešto što sam dugo želio te veliki poticaj za dalje. Istina je da sve sam podredio Ultra Trailu du Mont Blanc, odnosno dužini TDS od 145 km s 9100 metara uspona. Međutim, s obzirom na tragični događaj na koji ja nisam mogao utjecati, sve to je nažalost palo u vodu, na način da nisam završio utrku onako kako sam planirao. Zato je je DUT u potpunosti ispunio moja očekivanja i zadovoljan sam kako sam to odradio.
3sporta: Kako su izgledale tvoje pripreme i koliko si se dugo i gdje pripremao?
Nenad: Uh, pripreme su bile bome posvuda – od Sljemena preko Učke, Biokova i Velebita pa sve do Papuka i Krndije. Kako je djevojka iz Slavonije, zasigurno me opet očekuje hrpa kilometara diljem Papučkog gorja s dragom ekipom DiŠ-a, a po Sljemenu s Darkom. 🙂 Mnoge kilometre pred TDS, gdje je stvarno bilo teško i definitivno najgore, odradio sam kad sam otišao na dva dana na Velebit, po najvećoj vrućini i stvarno teškom terenu (Matej zna). Kako dosta trčim ultre, time su i pripreme teže, no priprema prvenstveno ovisi o dužini i elevaciji one za koju se spremam.
Uvijek treba imati plan B
3sporta: Ulaziš li u takvu utrku s nekim planom i programom, rasporedom, predviđanjima ili ideš hektički, na glavu, pa što bude?
Nenad: Za ovakvu utrku uvijek postoji dobro razrađeni plan, jer ako se želi dobar rezultat treba sve dobro razraditi. Isto tako, treba biti realan i dobro poznavati sebe, odnosno svoje mogućnosti i uvijek imati plan B ukoliko ne krene sve po prvotnom planu.
3sporta: Kako izgledaju tvoji dani pred jednu takvu utrku? Znamo da utrkama obično prethodi dugo putovanje, što nerijetko uključuje i neke nepredviđene situacije…
Nenad:Organizacija mi nije jača strana i to svi znaju, haha! Tako da je kod mene sve u zadnji tren, no takav sam i koliko god to bilo blesavo, ipak funkcionira. Pred ovo putovanje imali smo neugodnosti oko otkazanog nam smještaja na dan puta, no nije to ništa što bi me previše omelo oko utrke jer je na kraju sve ispalo još i ljepše. Osim toga, već sam navikao na takve gluposti. 🙂
Što se tiče prehrane, recimo da malo više pripazim neka dva tjedna pred utrku da se pročistim, no jedem raznovrsno i sve. Od mesa najviše piletinu i obožavam tjesteninu, rižu, njoke – uglavnom je to hrpa ugljikohidrata.
3sporta: U našoj se zemlji gotovo ni jedan trkač ne bavi tim sportom profesionalno, što znači njegovo podređivanje poslovnim obvezama. Kako ti usklađuješ sve to, plus obiteljske obveze, roditeljstvo?
Nenad: Jako je naporno to sve ukombinirati jer ipak ne želim da mi obitelj ispašta radi toga, pa gledam koliko god mogu da radi trčanja ne zapostavljam privatni život, a i poslovni. Ipak je obitelj prije trčanja pa puno puta odgodim trening samo da bih bio sa kćerkom i djevojkom. Često kad odemo negdje, i probudim se rano ujutro odem na planinu te se vratim da zajedno doručkujemo.
Za ultru je važan i dobro razrađen plan te pouzdana pratnja
3sporta: Što, osim dobrog treninga, još utječe na rezultat na jednoj ultri poput ove?
Nenad: Najveći dio je trening, naravno, ali bome za ultre treba imati i jaku glavu i želudac, haha! Svakako se treba obući sukladno vremenskoj prognozi i dobro razraditi kada što piti i jesti. Meni su osobno noćne utrke draže od jutarnjih jer pun energije ulazim u utrku, za razliku od jutra kad sam prazan.
Izbor loše opreme na ultri može biti poguban jer ipak se bude dugo na nogama i važno je da trkaču bude udobno. Pogotovo ako ste negdje vani u Alpama, gdje sam i ja na svojoj koži osjetio kako je to kad ignoriraš hladnoću pa na kraju promrzneš. Sad na utrci, cijelu je noć puhala jaka bura, a ja sam zadnji tren odlučio da ću ipak nositi jaknu otpornu na vjetar, što se pokazalo kao dobra odluka.
3sporta: Koliko utjecaja ima na ultri ako se podrška ne pojavi na vrijeme na pravom mjestu pa ga nešto ne dočeka pripremljeno na tranziciji/okrepi?
Nenad: Ukoliko trkač ima pratnju najbitnije je da ga sve čeka gotovo, odnosno da ne mora misliti ni na što drugo osim trčanja. No treba biti spreman i na situaciju da pratnja zakasni i nikako ne paničariti, nego nastaviti dalje kao da se ništa izvanredno nije dogodilo.
3sporta: Kako je izgledao tijek tvoje utrke – jesi li imao neku taktiku u odnosu na profil staze i u odnosu na druge trkače? Ima li uopće prostora za utrkivanje s konkurencijom na ovako dugoj utrci?
Nenad: Tijek utrke ovaj se put odvijao onako kako sam i zamislio, jedino nisam vjerovao da će ta vremena koja sam stavio na određene točke biti pobjednička. 🙂 U većini slučajeva sam ja taj koji stiže ekipu, ali ovaj sam put bio lovina i tu sam pokazao da se ne dam tako lako.
Od početka smo Igor Rudan i ja krenuli istim tempom i izmjenjivali se na prvoj poziciji do otprilike 70. kilometra, gdje se ja konačno odvajam i nastavljam dalje u još jačem tempu. Znao sam da dolaskom u Brela kreće utrkivanje i ako tu riknem, gotov sam. Srećom, to se nije dogodilo te sam samo pojačavao do kraja.
Izdržljivost, jaka psiha i želudac put su prema pobjedi
3sporta: Jesi li imao psihičkih kriza u tih 16 sati na stazi? Što tebe može izbaciti iz takta? Bilo je i trkača koji su odustali…
Nenad: Psihičkih kriza nije bilo i ovaj put bez izvrtanja zgloba, što je jako bitno ako ideš “na glavu“ jer da sam izvrnuo zglob tijekom utrke, ovog intervjua ne bi bilo. 🙂 Na DUT sam došao stvarno vrlo spreman, čak u toj mjeri da ni štapove nisam htio nositi jer mi ponekad znaju samo smetati i ovaj je put to ispao pravi pogodak.
Ovaj put odustajanje nije bilo opcija i stvarno mi je to zadnje bilo na pameti bilo, koliko god teško bilo. Najteže mi je palo odustajanje na Jahorini ove godine, no sve se dogodi s razlogom.
3sporta: Što smatraš svojim adutima na ovakvim utrkama?
Nenad: Na DUT-u, adut mi je bio teren jer maksimalno iskorištavam tehničke nizbrdice. Općenito, prednost vidim u svojoj izdržljivosti, kad već nisam previše brz, haha! Isto tako, dobra probava je ključna, jer neki put stvarno ni meni nije jasno kako mi ne pozli od svega što strpam u sebe.
S 5K ceste trk u budućnost po europskim planinama
3sporta: Ti zapravo dolaziš sa ceste i to ne baš s velikih kilometraža. Kako se je takav trkač uspio pronaći u trail trčanju, uz to i ultraškom?
Nenad: Uh, da cesta, haha! Kad se sjetim da sam u početku trčao većinom utrke na 5 km i kako sam izbjegavao uzbrdice u Maksimiru, a sad se od brda ne odvajam. Sve su u biti krivi dečki iz Ozlja koji su me prvi put odveli na trail i tu je počela ljubav prema brdima, a kilometraža je s godinama rasla, kao i dužina i težina utrka. Cesti se vratim jedino kad preko tjedna treniram.
3sporta: Kakvi su tvoji planovi za naredno razdoblje te godinu ispred tebe? Imaš li još koji veći cilj, neostvarenu želju?
Nenad: U narednom razdoblju želim što više odmoriti i odraditi još koju kraću utrku, a plan je konačno pripremiti 100 milja Istre. Ostalo, jedino što zasad planiram jest La Corsa della Bora početkom siječnja, te vidjeti što prijaviti u sklopu UTMB-a. Ostalo još stvarno ne znam… Dinaridi, Cortina, Fruška gora, Pelister… Mnogo je utrka oko svibnja i lipnja, no vjerujem da ću biti barem na dvije od nabrojanih. Veći ciljevi i neostvarene želje ovise o tome koliko ću trenirati, no svakako, ukoliko ne upadnem na UTMB, planiram prijaviti L’echappée Belle – utrku koja ima 148 km i 11.400 m elevacije. Naravno, i iduću godinu želim završiti s DUT-om. 🙂
Piše: Martina Maloča Foto: Dalmacija Ultra Trail
Daniel Roščić, Marko Kadija,
Goran Jakuš, Krume Ivanovski
Dinko Bažulić
Milan Balaban
Plemeniti cilj, odlično raspoloženi trkači i dobro vrijeme – baš sve se “poklopilo” ovo nedjeljno prijepodne za Lapad Run! Utrkom kojom se Du Motion uključio u obilježavanje Mjeseca borbe protiv raka dojke htjelo se podignuti svijest o važnosti preventivnih pregleda i ranog otkrivanja bolesti.
Pored sudionika iz Dubrovnika i okolice, među 142 sudionika Lapad Runa našli su se i rekreativci iz Splita, Zagreba i Crne Gore. Ovisno o željama i formi, neki su trku istrčali, neki prošetali, no u ovoj su utrci svi pobjednici!
Najbolje rezultate na desetkilometarskoj utrci ostvarili su Marin Desnica u muškoj (38:24) i Alemka Bajrić u ženskoj kategoriji (46:46), dok su utrku na pet kilometara najbrže istrčali Marko Kučko u muškoj (19:08) i Karmen Fabris (21:47) u ženskoj kategoriji.
“Već duže vrijeme planiramo ovu zajedničku akciju sa Zavodom za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Drago nam je da smo je konačno realizirali, kao što nam je drago i da su naši sugrađani podržali ideju. Naša je želja svakako da ova utrka postane tradicionalna i održava se svakog listopada”, izjavio je direktor Du Motiona Alen Bošković.
Nakon ove utrke naglašenog lokalnog karaktera, ovaj dubrovački trkački brand sada se okreće pripremama za svoj glavni događaj, međunarodno etablirani Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik 30. travnja i 1. svibnja 2022., kada se u gradu podno Srđa ponovo očekuju trkači sa svih strana svijeta.
Više fotografija s utrke pronađite na Facebook stranici Du Motion
Garmin Pay™ je brz, siguran i praktičan način plaćanja na svim mjestima koja omogućuju beskontaktno plaćanje – sada uz Visa debitne kartice Zagrebačke banke
Ponekad vam se dogodi da nemate novčanik ili telefon sa sobom dok ste na trčanju? Nema problema. Plaćajte putem Garmin sata i novčanik ostavite kod kuće ili u autu.
Beskontaktno plaćanje putem pametnog sata
Vaš Garmin uređaj već je važan dio vaše svakodnevnice, ali zahvaljujući rješenju za beskontaktno plaćanje Garmin Pay™ koristit ćete ga više nego ikad prije. Radi se o bržem, sigurnijem i praktičnijem načinu plaćanja. Garmin Pay™ je rješenje za beskontaktno plaćanje osmišljeno za ljude koji su uvijek u pokretu. Bez obzira želite li stati na kavu nakon jutarnjeg trčanja ili na doručak za vrijeme vožnje, Garmin Pay™ omogućuje vam da brzo i jednostavno plaćate usluge samo putem sata.
Garmin Pay™ funkcija beskontaktnog plaćanja dostupna je na odabranim Garmin GPS pametnim satovima[i] od sada i vlasnicima Visa debitne kartice Zagrebačke banke koja prva u Hrvatskoj podržava ovu uslugu. [ii]
„Uz Garmin Pay™ vlasnici podržanih Garmin satova sada mogu ostaviti svoj telefon i novčanik kod kuće kada idu na trčanje ili vježbanje, i dalje mogu kupovati gdje god da ih dan odvede”, rekao je Neven Čolić, direktor Garmin Hrvatska. „Garmin pametni sat je neophodan alat za bilo koji aktivni životni stil i cijenimo podršku Zagrebačke banke koja je omogućila dostupnost ove usluge svojim klijentima koji koriste Visa debitne kartice”.
Ambasador Garmin Pay™ usluge, pjevač grupe Vatra, Ivan Dečak kaže: „Više ne izlazim nigdje bez svojeg pametnog Garmin sata, ali zato novčanik često namjerno zaboravim. Moji prijatelji su već navikli jer znaju da volim tehnologiju i praktična rješenja kao što je Garmin Pay™ na mojem Fenix 6 solar satu. Klijent sam Zagrebačke banke pa me ova opcija jako oduševila. ”
„Zagrebačka banka kontinuirano ulaže u digitalizaciju svojih kanala kako bi svojim klijentima ponudila najnaprednije usluge. Ove godine smo za svoje klijente uveli moderniji sustav digitalizacije koji je kompatibilan sa svim svjetskim digitalnim načinima plaćanja. Drago nam je što ćemo kao prva banka u Hrvatskoj omogućiti svojim klijentima korištenje Visa debitnih kartica za plaćanje na prodajnim mjestima s beskontaktnim POS uređajima kroz Garmin satov”, rekla je Rozana Grgorinić, direktorica Kartičnog poslovanja Zagrebačke banke.
Gdje možete upotrebljavati Garmin Pay™?
Gotovo svugdje gdje možete beskontaktno plaćati. Provjerite koje su trgovine uključene. Popis se stalno povećava.[iii]
Korištenje Garmin Pay™ aplikacije dostupno je svim klijentima Zabe, korisnicima pametnih satova Garmin.
Je li kupnja putem sata sigurna?
Možete odahnuti i sa sigurnošću plaćati. Tvrtka Garmin ozbiljno pristupa sigurnosti vaših podataka za plaćanje. Zbog toga vas Garmin Pay™ štiti upotrebom kartičnih brojeva i transakcijskih kodova specifičnih za sat svaki put kad kupujete. Broj vaše kartice ne sprema se na uređaju ili na našim poslužiteljima i ne prenosi se trgovcima tijekom plaćanja. U satu se nikada ne pohranjuju pravi kartični podaci već digitalizirani token koji je štićen PIN-om poznatim jedino korisniku sata, transakcije se autoriziraju pouzdanom dvofaktorskom autentifikacijom, a sav prijenos podataka zaštićen je njihovom enkripcijom.
Još nas svega nekoliko dana dijeli od utrke Lapad Run kojom Du Motion i Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije obilježavaju Mjesec borbe protiv raka dojke. Ova lijepa sportska priča startat će u nedjelju, 24. listopada u 9:30 sati u Uvali Lapad.
“Pozivamo Dubrovkinje i Dubrovčane da se u što većem broju odazovu na nedjeljnu utrku i da rekreacijom, koja ima itekako važnu ulogu u očuvanju zdravlja, podrže ovaj plemenit cilj”, izjavio je direktor Du MotionaAlen Bošković te objasnio kako sudionici mogu birati između šetnje ili trčanja i to na dvije dionice – 5 ili 10 km, a sve kako bi se podigla svijesti o važnosti redovnih preventivnih pregleda i ranog otkrivanja bolesti.
Podsjetimo, prema aktualnim podacima županijskog Zavoda za javno zdravstvo, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji otkrije se jedan rak dojke svaki četvrti dan, dok se na razini Hrvatske dnevno otkrije čak šest novih slučajeva. No, bolest je izlječiva u preko 95% slučajeva ako se otkrije na vrijeme.
Za vrijeme održavanja utrke u vremenu od 9:30 do 11:30 privremena prometna signalizacija zabrane prometovanja za sva vozila bit će postavljena na križanju ulice Miljenka Bratoša s ulicom Kneza Domagoja, križanju ulice Miljenka Bratoša s Oraškom ulicom, spoju ulice Miljenka Bratoša s Lapadskom obalom te spoju Riječke ulice i ulice Ivana pl. Zajca.
COVID-19 uvjeti za registraciju
U skladu s aktualnim epidemiološkim mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske s ciljem sprečavanja širenja zaraze koronavirusa, svi trkači stariji od 14 godina moraju zadovoljiti barem jedan od uvjeta za sudjelovanje: posjedovanje valjane EU digitalne COVID potvrde, negativni PCR test ili brzi antigenski test, potvrdu o preboljenju COVID-19 bolesti ili potvrdu o cijepljenju (za treće zemlje).
U životu Kristine Hendel, čini se, mnogo se toga događa naglo i iznenada pa tako i njen prvi maraton ikad. Ime ove 25-godišnjakinje djevojačkog prezimena Božić, nekako je izašlo iz fokusa hrvatskih sportskih medija, ali s novim rezultatom oduševila je sve koji ju prate, pa i nas. Naime, vrijeme njenog prvog maratona od 2:27:31 sata osigurava joj drugu poziciju u tablici najboljih hrvatskih maratonki svih vremena. Ima li boljeg razloga za ovaj intervju?
Osim što je bilapobjednica nedjeljnog 59. Westenergie Marathona u Essenu “Rund um den Baldeneysee”, istrčala je rezultat za 11 sekundi bolji od dotadašnjeg drugog najbržeg maratona koji je istrčala Bojana Bjeljac. Kao hrvatski rekord i dalje uvijek stoji vrijeme iz 2013. godine od 2:25:44 Lise Christine Nemec. Međutim, ono još važnije, Kristina je svojim vremenom u Njemačkoj ostvarila normu za Svjetsko prvenstvo u Eugenu (USA) iduće godine, kao i za EP u Münchenu.
Također, u posljednje tri godine, dok smo svi zaokupljeni svjetskom pandemijom, Kristina ostvaruje najzapaženije rezultate na dugim prugama – 2019. postaje trećom Hrvaticom na tablici svih vremena na 10.000 m (33:35,36), te 2020. četvrtom na 5.000 m (16:06,66), a samo tjedan dana prije toga smješta se i među 10 najboljih na 3.000 m, konkretno postaje sedma s vremenom 9:23,70 minuta.
U kolovozu ove godine na polumaratonu u Berlinu smješta se i u sam vrh najboljih polumaratonki – s vremenom 1:11:34 zauzima treće mjesto na toj listi, 22 sekunde iza Bojane Bjeljac i 20 sekundi ispred Metee Parlov Koštro (prvu poziciju i dalje drži Lisa Christina Nemec).
– Već svoj prvi polumaraton istrčala sam s vremenom 1:15:30 sat i to na vrlo zahtjevnoj stazi. To je bilo ujesen 2017. Odmah godinu poslije rezultat je već bio 1:14:45 u Kölnu. Međutim, 2019. sam morala pauzirati četiri mjeseca jer sam dobila upalu srčanog mišića. I tek sada, nakon gotovo dvije godine uspjela sam podići formu i uznapredovati – priča nam Kristina koja je, neposredno prije nego što je oboljela, trčala 33:35 minute na 10.000 m.
Kroz razgovor s njom, a i iz njenih reakcija na društvenim medijima, i sami možemo iščitati iskreno iznenađenje i ono iskreno radovanje ostvarenom rezultatu… “Neke stvari su za ne povjerovati! Ni sama još ne vjerujem da je tako lijepo prošlo! Prvi maraton! 2:27:31! Nestvarno!“ piše na svojim stranicama.
– Drago mi je da sam se i ja napokon pridružila najboljim maratonkama u Hrvatskoj, na Balkanu, a bo’me i u svijetu. Još uvijek mi nije sve sjelo u glavi te da sam stvarno otrčala taj rezultat – još je Kristina pod utjecajem euforije.
Prema svemu sudeći, njoj su se taj dan sve kockice posložile. Od vremenskih uvjeta pa nadalje, sve joj je išlo u prilog.
– Jednostavno je sve bilo savršeno. Skoro nikakav vjetar, 10 stupnjeva na startu, a 13 u cilju. Malo sunca, što meni daje dodatno raspoloženje te vrlo ravna staza, osim dvaput po kilometar uzbrdo, gdje sam se bojala kako ću to podnijeti kad uđem u drugi krug, no nije bilo problema. Glava i genetika za ovu su duljinu ipak najbitnije jer ne može svatko trčati u ”tunelu”. Moj maratonski debi prošao je puno bolje od planiranog i čak sam uspjela istrčati mali negativni split (1:13:50 + 1:13:41) – ispričala nam je Kristina.
Doznajemo kako se nije osjećala spremnom ni psihički ni fizički za utrku od 42 km sve dosad te kako je odluka pala upravo na ovaj maraton.
– U svibnju sam odlučila da ću se, nakon što zaliječim plantarni fascitis te odradim zadnju utrku na stazi, 6. lipnja početi spremati za Frankfurtski maraton, no on je otkazan pa mi je menadžer dao ideju da trčim u Essenu jer je to dosta dobra staza i sve bi se vrtilo oko mene. Lakše bih dobila svoju okrepu, nego da se primjerice na berlinskom maratonu pogubim i možda ne uspijem pronaći svoju bocu. Također, navijači bi bili oduševljeni vidjeti nekoga tko ondje trči tako brzo, mediji bi dali više pozornosti i slično – objasnila nam je druga najbolja hrvatska maratonka.
Kristina je sama svoj trener pa nam je ispričala i kakva joj je bila taktika.
– Iako sam se ukupno pripremala samo 13 tjedana do maratona, ne treba to uzeti zdravo za gotovo jer uz to dolaze godine rada prije toga, a i zadnje dvije godine nisam imala bitnih zdravstvenih problema. Treniram se sama i prema treningu sam zaključila da bih mogla trčati oko 3:30-3:32 min/km. Kako se trka približavala bila sam sve sigurnija da mogu probati i brže, no ipak sam ostala kod plana za točno 3:30 min/km jer ipak je bolje krenuti na sigurno. Pa mogu reći i da sam dobro procijenila jer sam gotovo jednak tempo držala cijelu trku do 40. kilometra. Onih dvaput po kilometar uzbrdo bili su oko tempa 3:37, a ostalo sve na 3:28-3:31 – bila je to Kristinina računica.
Kao i svaki trkač i naša je sugovornica imala svoje strepnje te se susrela s neplaniranim situacijama. Ipak, nije si dozvolila ostati nepripremljena za svaki scenarij.
– Iskreno, bojala sam se krize jer su svi uvijek pričali kako ih sasječe nakon 32 km. A ja sam od 32. do 38. kilometra nadoknadila tih par sekundi koje sam izgubila na 26. koji je bio uzbrdo. Najvažnije je što sam imala zeca koji je trebao ići do otprilike 30. kilometra, no i sam ne vjeruje da je uspio izdržati do kraja, odnosno do 40. kilometra jer on inače trči utrke na pet do 10 kilometara te nikada nije pretrčao više od 30 km. Prvo sam trebala imati drugog zeca koji sigurno ide do cilja, no on mi je u petak pred utrku otkazao radi bolesti i srećom sam si klupskog kolegu čuvala u rezervi. Došao je do cilja, ali iza mene jer kako kaže, moju promjenu zadnja dva kilometra više nije mogao držati. Njih sam trčala u tempu 3:25 min/km.
Čuli smo i o tome i kakav je razmjer bio očekivanja i iznenađenja.
– Kad sam vidjela vrijeme u cilju nisam mogla vjerovati, bilo je kao u snu! Moj menadžer mi je prije starta rekao da moram ciljati na sporije vrijeme – na 2:29 sata. No ja sam mu rekla da se ne bojim i da vjerujem da mogu brže. Stajao je na 25. kilometru kad sam prolazila i uspoređivao moje vrijeme sa svojim papirićem, gdje je imao zapisanu svoju procjenu mog prolaza za maratonsko vrijeme od 2:29 sata. To me je baš nasmijalo jer sam ga u tom trenu snimila pogledom kako se prima za glavu. Sve u svemu nije moglo proći bolje – puna je doživljaja Kristina sa svog prvog maratona.
Kristina je ovakvim vremenom postigla veliki rezultat, norme – a ne samo osobni rekord i pobjedu na maratonu. Tu je i klupski rekord u maratonu i drugi ženski hrvatski rezultat ikad, ali i treći njemački u 2021. godini. Vrijednost njenog rezultata po WA bodovima je 1158.
– Ne samo da sam otrčala normu za Europsko prvenstvo, nego sam time znatno dostigla i svjetsku normu od 2:29:30 sata. To bi ujedno bila i norma za Olimpijske igre. Ona za Tokio bila je 2:29:30, a mislim da će od iduće jeseni početi period kvalifikacije pa moram potvrditi svoje vrijeme na jesen 2022. Naravno, ne treba zanemariti ostale cure. Nas trenutno tri podjednako smo dobre tako da ne treba nikoga izdvajati kao najbolju, a možda dođe i još netko, nikad ne znaš. Dok samo tri mogu ići na natjecanje – informira nas naša sugovornica.
Pojasnila nam je još neke čimbenike koji bi mogli utjecati na njen nastup na OI.
– Jasno, nitko nije Superman pa mislim da je nemoguće otrčati dva dobra maratona u periodu od tri tjedna, kao što će biti situacija na ljeto – Svjetsko prvenstvo krajem srpnja, a Europsko sredinom kolovoza. Tako da se moram odlučiti za jedno od ta dva natjecanja – kaže Kristina.
E sad, zašto ova članica AK-a Dinamo Zrinjevac tako samozatajno doprinosi hrvatskim najboljim rezultatima, odnosno zašto je tako “nevidljiva“ na našoj trkačkoj sceni, otkrit će nam sama…
– Prije su me znali kao Kristinu Božić. Rušila sam mnoge juniorske rekorde i bila talent za duge pruge. Naravno, s maratonom se ne smije krenuti prerano. Ja sam čekala da budem fizički i psihički spremna i da otrčim to “pošteno”, a ne da ga samo odradim – uvertira je u njenu životnu prekretnicu koja ju je odvela daleko od domovine.
Naime, ona već godinama živi, radi i trči u Njemačkoj te je ondje osnovala obitelj. I suprug joj je Nijemac.
– Upoznala sam svog supruga 2015. godine na studiju u Americi, gdje sam ja provela godinu dana, a on dvije. Oboje smo dobili stipendiju za studij “preko bare“ zbog dobrih rezultata u juniorskim kategorijama. Međutim, ja sam tad neplanski zatrudnjela i 2016. smo se preselili u Njemačku, nakon što smo se vjenčali u Zagrebu. Rodila sam točno na današnji dan prije pet godina – priča nam ova trkačica na rođendan svojega petogodišnjaka.
Hendel Running
Kako kaže, ona i suprug, koji je također vrhunski trkač, u Njemačkoj mogu živjeti i od trčanja, a ona je uz to zaposlena u pekari svekra i svekrve te to naziva njihovim svojevrsnim sponzorstvom njima dvojima.
– Muž je ovdje upisao studij inženjerstva, a ja, kako nisam znala njemački, nisam mogla ovdje studirati. Svekar je ujedno i trener mojem mužu, no meni takav sustav treniranja ne odgovara pa sam se od ožujka počela trenirati sama. Naime, taj mi je trening bio malo prejak, pa sam imala probleme sa željezom– doznajemo od Kristine koja je bila pod trenerskim palicama od Slavka Petrovića, preko trenera u Americi do australskog olimpijca iz 1976., pokojnog Grahama Croucha koji je svojevremeno živio u njenoj blizini.
Upitali smo Kristinu kako je zadovoljna životom u Njemačkoj i kakve uvjete za treniranje ondje ima.
– Živim u jednom malom gradiću s oko 20.000 stanovnika. Ovdje je vrlo smireno s usporedbom na Zagreb, moj rodni grad, te se da dosta lijepo trenirati. Za duge kilometraže volim ići u brda jer nije monotono, malo se mijenja korak trčanja uzbrdo-nizbrdo. To bude jedan veliki krug, gdje prođem kroz nekih osam do 10 sela oko mog grada. Ostatak treninga radim po cesti. Šumski put koji je također većinom asfaltiran udaljen mi je 2.5 kilometra, a treninge gdje mi je bitan ritam radim na tri kilometra dugoj, relativno ravnoj biciklističkoj stazi. Atletska dvorana mi je na 45 km udaljenosti, ali sada kad se bavim maratonom neću toliko trebati dvoranu jer tamo se radi samo brzina. Obično, da ne bi došlo do ozljede zimi vani, rade se dionice unutra. Odrađujem brzinu možda svaka dva tjedna, a ostalo je sve sporije, tako da se to može i vani na nižim temperaturama – predočava nam novopečena maratonka svoje treninge.
Zanimalo nas je i može li se u Njemačkoj živjeti samo od bavljenja trčanjem.
– Moj muž je dosta dobar u nalaženju sponzora od kojih živimo. Naravno, maratonom se isto može dosta zaraditi pa je lijepo kad se može živjeti od nečeg što čovjek voli (kad sam bila bolesna, ta četiri mjeseca jako mi je teško palo što ne smijem nikako potrčati jer trčanje mi pročišćuje misli i veseli me). Živjeti se, kao što rekoh, može od trčanja, ali ne može se baš puno staviti na stranu za štednju. Tako da će vjerojatno moj muž prvi početi s radom, a ja ću trčati dokle god bude napretka. Želim vidjeti koliko moje tijelo može – priča nam ona kako je to kad ti je ljubav ujedno i posao.
Kako i sama kaže za sebe, mnogo je to događaja za strpati u jedan mladi život od samo 25 godina… A još je duga budućnost pred njom. Pa smo ju upitali i o tome.
– Naravno da su mi dugoročni cilj Olimpijske igre u Parizu, a i Los Angeles kasnije. Tko zna, možda izdržim i do Melbournea. Oduvijek sam željela otići do Australije. Maraton je disciplina za koju imam talent i mislim da je nepotrebno vraćati se na 3000 m sa zaprekama. Iako je to bilo zabavno, u tome za mene nema budućnosti – podijelila je s nama planove ova perspektivna maratonka.
Bez obzira na to gdje živi, čini se da ćemo i dalje njene nastupe pratiti pod hrvatskom zastavom. Ipak, ne iz tako romantičnih pobuda kako bi čovjek pomislio.
– Zasad nastavljam nastupati za Hrvatsku jer prelazak je dosta kompliciran. Nakon davanja zahtjeva svjetskoj atletici mora se pauzirati tri godine, odnosno ne smije se nastupati na internacionalnim natjecanjima, a ja ne želim čekati sedam godina na iduće Olimpijske igre. Tko zna, možda prijeđem za one druge OI, jer Njemačka je ipak zemlja u kojoj živim. Na kraju krajeva, nije mi toliko bitno koji dres nosim jer ja želim živjeti svoje snove! Ionako nema možda ni 10 ljudi koji te podržavaju i raduju se tome što postižeš pa ne osjećam tu potrebu reći kako ja trčim za nekoga – kaže Kristina.
Za kraj, nismo mogli ne upitati ju vidi li svoj život ikad više u Hrvatskoj.
– Uvijek sam govorila, ako se bude dalo, da ću si možda kupiti kućicu ili stan na Jadranu. Volim naše more jer je čisto, a obala je puna povijesti i znamenitosti, te jedno nije tako udaljeno od drugog. Naravno da je teško živjeti u Njemačkoj jer, iako imam dvojno državljanstvo, uvijek ću ja tu biti stranac. No, ništa u životu ne može biti savršeno. Važno je da je čovjek sretan s onim što čini i radi.
U subotu je mjesto Kalnik bilo okupljalište trail trkačica i trkača koji su još jednom pohodili Kalnik goru. Za razliku od prošle godine, dočekalo ih je tmurno, prohladno i vjetrovito vrijeme, staze s malo više blata, ali i već uobičajeno gostoprimstvo i odlična organizacija.
Utrku je i ove godine organizirala dobro uigrana ekipa Udruge kineziologa Križevci koja je uspjela zadovoljiti organizacijske kriterije u epidemiološkim uvjetima, na otvorenom i prostranom novouređenom trgu sela Kalnik.
Gabrinovec za najizdržljivije
Najdulju i najtežu stazu Gabrinovec činio je 31.8 kilometara dužine te 1300 metara uspona. Ove se godine za ovu stazu odlučilo pedesetak trkačica i trkača, a najbrži su bili Jurica Škrlec (AK Zabok) – 2:41:54, Tomislav Barkić (KCIPT Samobor) – 2:54:16 i Antonio Katalinić – 3:12:17 kod muškaraca te Maja Čavlović – 3:55:15, Elza Božić (AK Sljeme) – 4:16:42 i Ana Kriste (TrailNorci) – 4:24:58 kod žena.
Na Peci se ne peca (već potiho psuje)
Da, završni uspon na Pecu izmamio je mnoge uzdahe, pokoju psovku i blatne dlanove, rijetki su ga ispenjali samo na nogama. Ova staza od 16.7 km i 700 metara visinske razlike privukla je 150 trkačica i trkača. Najbrže su je prošli Ivan Maltar (ŠD REMETINEC) – 1:28:59, Stjepan Žanić (AK Maratonjare) – 1:29:29 i Dinko Solić (AK Varaždin) – 1:29:56 u muškoj te Valentina Vadlja (Ak Varaždin) – 1:52:40, Kristina Pintarić – (SRD315 Sjeverozapad) – 1:57:58 i Dragana Danjko (SRD 315 Sjeverozapad/Vujec runing team) – 1:57:58 u ženskoj kategoriji.
Na najkraćoj stazi najviše trkača i pasa
Najkraćom stazom dugom 6.3 kilometara uz 250 metara uspona, u kategoriji Bor prošlo je 200 sudionika na dvije noge i još tridesetak onih koje su vukli četveronožni trkači na Canicross utrci.
Najbolje rezultate među muškarcima ostvarili su Željko Dubravec (Tiger running team Križevci)- 31:36, Luka Radiček – 33:47 i Zoran Kociper (Legrad runners) – 33:47, a kod žena Marcela Cerovac – 36:42, Ivana Zeljko (AK “Međimurje” Čakovec) i Štefica Bubnjarić 36:50.
U Canicross utrci najbrži su bili Domagoj Ivanagić – 29:16, Martin Štefan – (AK Koprivnica) – 30:39 i Mirko Perko (Canifit team) 30:51 kod muškaraca, a Irena Smojver (Ak Sljeme & Canicross Croatia) 30:25, Daria Lazić (Canicross Croatia) – 40:59 i Anja Gluvić (Canifit team) – 42:37 kod žena.
Bio je to jedan prohladan, ali lijep dan u šumi. 🙂
Jučer je održan drugi Plava Laguna 5150 Triatlon Poreč, iz serije Ironman natjecanja, na kojem se gotovo 400 natjecatelja natjecalo u Poreču i Funtani u 1,5 km plivanja, 40 km bicikliranja te 10 km trčanja.
Utrka je započela, u Zelena Resortu, ispred hotela Parentium Plava Laguna dionicom plivanja koju je otežavao snažan vjetar, zatim se nastavila ispred hotela Molindrio Plava Laguna, od kuda je krenula biciklistička trasa sve do Funtane i natrag te završila trčanjem od Molindria preko Plave Lagune, sve do carinskog gata u centru Poreča i natrag.
Pobjednici Plava Laguna 5150 Triatlona Poreč ove su godine domaći asevi Željka Šaban Miličić (pro) i Vinko Vrebac iz Triatlon Kluba Swibir.
Željka Šaban Miličić
Vinko Vrebac utrku koja se sastoji od 1.5 km plivanja, 40 km bicikliranja i 10 km trčanja, završio je u svega 2 sata i 6 minuta ispred drugoplasiranog Talijana Alessandra Fagherazzia. Željka Šaban Miličić bila je danas, kao i na 5150 Triatlonu Poreč 2019. godine, najuspješnija u ženskoj konkurenciji i utrku je završila za 2 sata i 11 minuta. Najbolja rekreativka je bila Poljakinja Alicja Pyszka – Bazan, ispred Talijanke Ludovice Rossi koja je poručila kako je utrka bila teška, posebice s obzirom na snažan vjetar koji se posebno osjećao na dionici plivanja.
Alicja Pyszka – Bazan
Nakon utrke Željka Šaban Miličić je naglasila kako je zadovoljna što se nakon ozlijede leđa vratila u formu:“ U ovoj utrci dala sam sve od sebe i sretna sam jer se moj trud isplatio. U utrci je definitivno pobijedila glava jer sam Poljakinju, koja je vodila u plivanju i biciklu, stisla u prvih pet km trčanja te sam je pretekla u samom centru Poreča, nakon čega sam zadržala prednost.“
Vinko Vrebac rekao je kako uživa trčati u Poreču, na domaćem terenu:“Sretan sam i ponosan naravno s prvim mjestom. Bilo mi je dosta teško pratiti koliko sam bolji od konkurenciji s obzirom da su većinom bili strani trkači koje ne poznajem dobro, no rezultat svakako veseli.“
Iza Gorana Vrusa, direktora utrke je puno dobro obavljenog posla pa je poručio kako je zadovoljan s ovim, drugim po redu 5150 Triatlonom: “Zadovoljni smo ovim drugim po redu triatlonom koji se po licenci Ironman grupe održao u organizaciji Plave Lagune. Pred nama su za sljedeću godinu još veći izazovi jer iz godine u godinu želimo pred sebe postaviti što više ciljeve. Drago nam je da smo natjecateljima pružili nezaboravno iskustvo koje će pamtiti te smo se pritom svi dobro zabavili“, istaknuo je direktor utrke Goran Vrus.
Osim što je Plava Laguna 5150 Triatlon sjajan sportski, on je i izvanredan turističko promotivni projekt. Reportaže s Plava Laguna 5150 Triatlona Poreč bit će emitirane na 40 kanala sa dosegom u 168 država i 1.457.000 domaćinstava diljem svijeta, dok će on line distribucija reportaža doseći ukupno 856 milijuna korisnika diljem svijeta, posebice s naglaskom na naša glavna emitivna tržišta. Ukupno milijun natjecatelja godišnje natječe se pod brendom Ironman, dok web stranica Ironman.com ima godišnje gotovo 32 milijuna posjeta. Sve to govori o važnosti Ironman platforme za promociju Istre i Hrvatske.
Jak vjetar ali užarena i emotivna atmosfera, više od 350 profesionalnih sportaša i amatera iz 20 zemalja i sjajna turistička promocija obilježili su srednje dugi triatlon u Falkensteiner Punta Skala resortu
Ni teška staza, ni hladnije vrijeme i bura nisu bili prepreka vrhunskim triatloncima da utrče u cilj ispred Fortis Cluba – multifunkcionalnog sportskog centra nedavno otvorenog u Falkensteiner Punta Skala resortu. Osmi Zadarhalf, po mnogima jedan od najljepših srednje dugih triatlona, koji uključuje plivanje na 1900 metara, vožnju bicikla 90 kilometara i trčanje 21.2 kilometara, ispunio je sva očekivanja.
Ovogodišnji pobjednici su belgijski natjecatelj Emmanuel Lejeune s fantastičnih 3:57:24 i austrijska prvakinja Simone Kumhofer s 4:27:16. Od domaćih natjecatelja najbolje su se plasirali Sonja Škevin koja je došla druga i ostvarila izvrstan rezultat 4:43:15 i Silvije Tomac na šestom mjestu s vremenom 4:09:38.
”Ove smo godine imali brojna zvučna imena iz cijelog svijeta, uključujući i dalekih zemalja poput Guatemale, koja je također imala svoga predstavnika. Prvi put u osam godina imali smo lošije vrijeme, pa je teška utrka postala još teža, ali gotovo nitko nije odustao. Moram reći – sjajna i nezaboravna atmosfera”, rekao je Zlatko Parać, direktor utrke.
Posebno emotivan trenutak bio je dolazak na cilj Sebastiena Bellina, bivšeg košarkaša teško ranjenog za vrijeme terorističkog napada u Brusselu 2016. Uz pomoć trenera Luca Van Lierdea, dvostrukog svjetskog prvaka u Ironman disciplini, postigao je gotovo nemoguće. O njegovom fascinantnom životu i pripremama za Hawaii Konu snima se dokumentarni film za koji je zainteresiran i Netflix.
U 2020. godini pandemija nam je onemogućila mnoge trke, a među njima i najveći domaći maraton – onaj u Zagrebu. Tako smo umjesto 30. izdanja, danas pratili 29., i u sklopu njega Ekipno i pojedinačno prvenstvo Hrvatske u maratonu. Lijepa je slučajnost da se baš danas obilježava i Dan mentalnog zdravlja, a svi znamo da trčanje ima odličan utjecaj na psihu!
Novost utrke bila je promijenjena ruta koja je donijela pravo osvježenje naspram one stare. Tako su sudionici umjesto dosadašnjeg peglanja između Dubrave i Črnomerca trčali i pored nekih drugih zagrebačkih lokacija poput Zrinjevca, Britanca, HNK-a, Trga Francuske republike i šume oko Šumarskog fakulteta. Detalje rute možete pogledati ovdje.
Na maratonu je nastupilo 414 trkača i trkačica, na polumaratonu 1217, a na utrci od 10 km njih 648. Ovaj je maraton bio i dosad najbrojnije državno prvenstvo u maratonu – natjecalo se 160 maratonaca i maratonki. Vrijeme im je ispočetka bilo savršeno – umjerena temperatura i oblačno – ali kako su sati curili i vrijeme se mijenjalo, pa je počela padati kiša i puhati vjetar, što nije bilo baš ugodno. Unatoč tome, atmosfera je bila dobra i postavljeni su odlični rezultati.
Ekipni prvaci države su mladi dečki iz AK Agram (Bratulić, Svalina, Erent), drugo mjesto osvojila je ekipa iz HAAK Mladost (Dračar, Brečko, Petković), a treće AK Dubrovnik (Živković, Sliško, Jurić).
Državne prvakinje su djevojke iz AK Sljeme (Šimunović, Culej, Bašić), drugo mjesto pripalo je AK Dubrovnik (Faber, Gleđa, Žeravica), a treće AK Agram (Vukančić, Šrut, Ćulibrk).
Pojedinačni rezultati državnog prvenstva i maratona:
Ivan Dračar (2:24:30, PB) / Tea Faber (2:51:17, PB)
Petar Bratulić (2:26:32, PB) / Silvia Šimunović (2:54:52, PB)
Svaki dan trebao bi biti podsjetnik na važnost brige o sebi, da zastanemo i procijenimo koliko brinemo o sebi. Trenutno traje (još uvijek) pandemija, škola je krenula, mnogi se poslovi vraćaju na neku kombinaciju hibrida ili rada uživo nakon mjeseci rada od kuće — puno je toga za prihvatiti, a lako je zaboraviti zastati i provjeriti zdravlje.
Srećom, ako imate Garmin fitness sat, imate sveobuhvatan uvid u to kako se ponašate u svakom trenutku dostupan samo jednim potezom zapešća. Evo samo nekoliko naših omiljenih načina prakticiranja brige o sebi s Garmin satom.
1. Pazite na hidraciju
Sigurno to stalno slušate, ali ipak ćemo ponovno reći: pijte vodu. Ali, stvarno. Vaše tijelo treba tekućinu zbog brojnih razloga, a među njima je održavanje normalne tjelesne temperature, poticanje probave, zaštita tkiva i zglobova te regulacija raspoloženja. Stoga, pijte vodu.
Kako biste ostali u toku, preuzmite Garmin Hydration Trackingwidget na svoj kompatibilni pametni sat kako biste zabilježili dnevni unos vode i postavili podsjetnike kako biste do kraja dana ispunili svoj cilj hidracije.
2. Pazite na razinu stresa
Doslovno – neki Garmin satovi za vježbanje omogućuju vam da vidite svoju trenutnu razinu stresa u stvarnom vremenu na ljestvici od 1 do 100. Kompatibilni Garmin uređaji koriste podatke o pulsu za mjerenje intervala između svakog otkucaja srca. Duljinu intervala regulira vaš autonomni živčani sustav. Manja varijabilnost između otkucaja srca ukazuje na veću razinu stresa, a veća varijabilnost na nižu razinu stresa. Kul, ha? Ocjena stresa 0-25 ukazuje da je vaše tijelo u stanju mirovanja (predstavljeno plavom bojom); 26-50 označava nisku razinu stresa (svijetlo narančasta); 51-75 označava srednju razinu stresa (tamnije narančasta); a 76-100 označava visoku razinu stresa (crveno).
3. Odvojite malo vremena za disanje
Ako se vaša razina stresa približi crvenoj boji, to bi moglo ukazivati na izvrsno vrijeme za pauzu i predah. Odabrani Garmin pametni satovi uključuju ugrađene aktivnosti za disanje koje će vas provesti kroz pažljive i smirujuće vježbe disanja kada vam zatreba pomoć. Dok dišete, vaš će sat pratiti vaš stres i razinu disanja kako bi vam pomogao da se uskladite i bolje razumijete koliko dobro vaše tehnike disanja djeluju. Ako su vam razine stresa visoke, sat vam čak može poslati i podsjetnik za opuštanje koji će vas natjerati da uzmete pauzu i dovršite aktivnost disanja.
4. Dobro se naspavajte
Svi smo bili u toj situaciji – nedovoljno sna (ili nedovoljno vremena u svakoj fazi spavanja) može vas sljedeći dan pretvoriti u zombija, a to zasigurno ne pomaže fizičkom, a niti psihičkom zdravlju. Dovoljno sna ne samo da vam pomaže da ostanete svježi i prisebni, nego je i ključno za imunološki sustav. Ipak, mnogo odraslih osoba ne dobiva dovoljnu količinu sna na konstantnoj bazi.
Otvorite Garmin Sleep Score. Kompatibilni satovi s naprednim praćenjem sna mogu identificirati kada zaspite, kada se probudite i kada vaše tijelo ulazi u različite faze sna tijekom noći. Ujutro ćete dobiti ocjenu spavanja na skali od 0 do 100 koja sažima koliko ste dugo spavali, kvalitetu tog sna i koliko se vaše tijelo oporavilo od prethodnog dana. Dobit ćete čak i prilagođene uvide koji vam govore o tome što ste dobro učinili, ili što možete učiniti tijekom dana kako biste poboljšali svoje šanse za bolji rezultat sljedeće noći.
5. Odvojite malo vremena za vježbanje
Vježbanje vam daje endorfine, a endorfini vam pomažu da budete sretni.
Vježbe su također važne za snagu mišića, zdravlje srca i pluća, razinu energije i ostalo. Od pješačenja, slobodnog penjanja po stijenama do pilatesa, opcije fizičkih aktivnosti u vašem Garmin sportskom satu su gotovo beskrajne, pa pronađite ono što vam odgovara i zaradite te endorfine.
6. Pripazite na menstrualni ciklus
Kako vaš menstrualni ciklus utječe na vaše tijelo ipak je malo kompliciranije. Četiri faze menstrualnog ciklusa – menstruacija, folikularna faza, ovulacija i lutealna faza – sve navedene faze pokreću hormoni, a saznanje u kojoj se fazi nalazite može dosta objasniti o tome što se događa u vašem tijelu u bilo kojem trenutku. Dosljednom upotrebom Garmin Menstrual Cycle Trackinga, bilo s widgeta na vašem kompatibilnom pametnom satu i/ili u aplikaciji Garmin Connect, dobit ćete bolju sliku o cjelokupnom zdravlju vašeg tijela – i o onome što bi vam moglo trebati u smislu brige o samome sebi. Ako ste trudni ili očekujete trudnoću, Garmin Pregnancy Tracking može vam pomoći učiniti istu stvar kao i u praćanju menstrualnog ciklusa.
Općenito, vjerujemo da stvari bolje funkcioniraju kada su vaš um i tijelo povezani, a ponekad je potrebno samo malo brige o sebi.
Kao sastavni dio kave, čaja, sokova (Coca-cola), energetskih pića i nekih lijekova, čini se kako je kofein gotovo neizostavan dio svakodnevnog života. Primarnim izvorom kofeina smatra se kava, a količina kofeina sadržana u jednoj šalici prije svega ovisi o vrsti kave i načinu pripreme. Iako kavu ne pijemo svi, velika je vjerojatnost da barem jednom dnevno u organizam nesvjesno unesemo određenu dozu kofeina. Nalazi se u 60-ak različitih vrsta biljaka, a neizbježan je sastojak svima omiljene namirnice-čokolade. Za dugačak dan na poslu, učenje za ispit ili kao lijek za neprospavanu noć, ova tvar ima impresivno djelovanje, no najkorisnije rezultate pokazuje upravo u domeni sporta.
Kofein – što je to?
Kofein je stimulator središnjeg živčanog sustava. Obzirom na svojstva, može se reći da je to najčešće konzumirana legalna droga na svijetu. Ovaj alkaloid metilksantina po svome kemijskom sastavu je veoma sličan adeninu i guaninu, dvjema dušičnim bazama koje se nalaze u DNA i RNA molekulama, tzv. „molekulama života“. Iako je najpoznatiji izvor kofeina sjeme biljke kave, može se pronaći u brojnim drugim biljkama, lišću i sjemenkama.
Nakon što unesemo svoj omiljeni kofeinski napitak u organizam, potrebno je oko 45 minuta da se apsorbira kroz stjenku tankog crijeva i rasporedi po svim tkivima i organima u tijelu, a izlučuje se putem urina. Najveća koncentracija kofeina u krvi bilježi se unutar jednog do dva sata nakon konzumacije.
Brzina metabolizma i eliminacije kofeina varira od osobe do osobe, a ovisi o brojnim faktorima, poput dobi, trudnoće, korištenja nekih lijekova, a zanimljivo je i da ponajviše ovisi o količini jetrenih enzima koji metaboliziraju kofein, baš kao što je to slučaj i s alkoholom. Iz toga proizlazi da se tijelo može donekle adaptirati i stvoriti toleranciju na kofein povećavanjem količine enzima potrebnih za razgradnju, što se postiže redovitom konzumacijom. Tako je u zdravih odraslih ljudi vrijeme polueliminacije iz organizma između tri i sedam sati.
Djelovanje na organizam
Razgradnja kofeina odvija se u jetri, prilikom čega se, pomoću enzima, razlaže na metabolite paraksantin, teobromin i teofilin.
Paraksantin je najzastupljeniji (84%) i aktivator je središnjeg živčanog sustava. Potiče razgradnju masti i reducira upalne procese, a potiče i pojačan prijenos kalija u mišiće, te porast kalcijevih iona u mišićnom tkivu, što je izuzetno važno za sportaše.
Teobromin sa svojih 12% udjela širi krvne žile, djeluje kao stimulator srčanog mišića i potiče stvaranje urina. Obzirom na djelovanje na krvne žile, koristi u snižavanju visokog krvnog tlaka, a ispitivanja pokazuju i pozitivan utjecaj na stanja poput ateroskleroze, angine pectoris i bolesti krvnih žila. Iako se nalazi u kavi, ovaj metabolit je primarno prisutan u kakau i čokoladi.
Teofilin je najmanje zastupljen (4%), a svojim djelovanjem opušta glatke mišiće bronha, što ima blagotvorno djelovanje u liječenju astme. Poboljšava efikasnost kontrakcija srčanog mišića, poboljšava bubrežnu funkciju, sadrži protuupalna svojstva i održava nas budnima.
Kofein u sportu
Kofein kao stimulator središnjeg živčanog sustava ima značajno djelovanje na sportsku izvedbu. Njegova svojstva pokazala su djelotvornost u otklanjanju fizičkog zamora i sprječavanju pospanosti. Izoštrava koncentraciju, poboljšava koordinaciju pokreta, pažnju i održava budnost. U sportu, kofein zauzima mjesto u kategoriji ergogenih sredstava, dakle tvari koje poboljšavaju performanse, bilo u treningu ili kroz natjecanje. Odličan je i koristan dodatak svim sportovima izdržljivosti, kako u aerobnim tako i u anaerobnim uvjetima rada. Potiče i poboljšava sprinterske sposobnosti, npr. u biciklizmu ili trčanju, a zbog snažnog djelovanja na mišiće, izrazito je koristan u biciklizmu kao dodatak ukupnoj snazi.
Fiziološko djelovanje kofeina na organizam:
poboljšava izdržljivost i sportske rezultate
pomaže efikasnijem iskorištavanju energije
odgađa umor
ubrzava ukupan metabolizam kao i metabolizam masti
poboljšava mentalne funkcije
„čuva“ zalihe glikogena u mišićima
djeluje na metabolizam kalcija povećavajući kontraktilnost mišića
pojačava prijenos kalija u mišiće
reducira upalne procese
Konzumacijom kofeina, povećana razina masnih kiselina u krvi povećava mogućnost da se koriste slobodne masne kiseline kao gorivo i samim time čuvaju vrijedne zalihe ugljikohidrata, čime se ujedno potiče i mršavljenje. Neka istraživanja su pokazala da uzimanje kofeina prije treninga poboljšava sagorijevanje masti tokom vježbanja i za 30%. Potrebno je napomenuti da su efekti veći kod osoba koje nisu navikle na uzimanje proizvoda koji sadrže kofein.
Nuspojave kofeina
Iako kofein ima dokazano pozitivno djelovanje na organizam, kao i kod svega ostalog, potrebno je imati mjeru. U protivnom, ukoliko smo pretjerali, možemo iskusiti i one negativne strane ove, u načelu, korisne supstance.
U prekomjernim količinama, kofein može uzrokovati povišen krvni tlak, utjecati na pokretljivost crijeva i pojačano izlučivanje želučanog sekreta. Također, potiče pojačano izlučivanje urina, stoga valja pripaziti na adekvatan unos tekućine. Kod osoba koje nisu naviknute na konzumaciju, veće doze mogu uzrokovati razdražljivost, psihomotorni nemir, proljev, nesanicu, anksioznost, aritmije.
Dugotrajnom konzumacijom povećava se tolerancija organizma i gubi se željeni efekt, stoga posežemo za sve većim dozama. No, tu valja pripaziti i ne dovesti se u zamku iz koje se kasnije teško izvući. Uzimanje velikih količina kofeina treba izbjegavati jer povećava razinu hormona stresa koji će vam dati osjećaj umora i pregaženosti. Ukoliko pretjerane količine kofeina uzimate tijekom napornog treninga, zbog lažnog osjećaja, poput viška snage i energije, vrlo lako možete doći u stanje pretreniranosti.
Preporuka u doziranju
Kofein je prirodan stimulans čije je efekte potvrdio i Australski institut za sport, uvrstivši ga u prvu (A) skupinu suplemenata s jasnim utjecajem na sportsku izvedbu. Njegova upotreba je dozvoljena skidanjem s liste zabranjenih sredstava odlukom Svjetske antidoping agencije 2004. godine. Međutim, nije svejedno u koje vrijeme i kojoj količini konzumiramo kofein u svrhu poboljšanja sportskih rezultata.
Slijedi nekoliko okvirnih primjera o prosječnoj količini kofeina u različitim napitcima i namirnicama:
šalica „turske“ kave sadrži cca 150 mg
šalica zelenog čaja sadrži cca 25 mg
šalica crnog čaja sadrži cca 50 mg
limenka Coca-cole sadrži cca 35 mg
limenka Red Bull-a sadrži cca 80 mg
šalica vruće čokolade sadrži cca 9 mg
100 g crne čokolade (80%) sadrži 159 mg
tableta Aspirina sadrži 65 mg
Preporučena dnevna doza za odrasle osobe je otprilike oko 250 mg, a 30-60 minuta prije natjecanja ili treninga preporučuje se uzimanje 150-200 mg kofeina. Uzimanje većih količina kofeina (preko 400 mg u danu) može narušiti zdravlje i djelovati toksično na organizam, te izazvati nepoželjne nuspojave.
Zanimljivosti o kofeinu
kofein je izoliran i imenovan početkom 19. stoljeća u suradnji s J. W. von Göetheom, jednim od najvećih svjetskih književnika i znanstvenika, a točan kemijski sastav kofeina utvrdio je njemački kemičar L. Medicus 1875. godine
kofein je, prema nekim podacima, najviše proučavana supstanca od svih supstanci koje imaju stimulativna svojstva
prva biljka kave otkrivena je u samostanima Jemena sredinom 15. stoljeća
u Europi je prvi put kultivirana 1616. godine
najviše kave na svijetu se proizvede u Brazilu
zrno kave sadrži oko 8-2% proteina, oko 50% ugljikohidrata i 11.7-14 g/100 g
teobromin iz kofeina je navodno zaslužan za stvaranje ovisnosti o čokoladi, a spominje se i kao supstanca odgovorna za afrodizijačko djelovanje čokolade
kofein u biljkama djeluje kao prirodan pesticid; paralizira i usmrćuje parazite koji se hrane biljkom
nikotin snižava poluživot kofeina u organizmu za 30-50%, a oralni kontraceptivi ga mogu produljiti za duplo
procijenjeno je da se u svijetu svake godine konzumira oko 120.000 tona kofeina, što kofein čini najviše konzumiranom psihoaktivnom supstancom na svijetu
Kofein je dobar u određenim granicama. Zanimljivo je da čaj sadrži veću količinu kofeina od kave. Međutim, pripremljen kao napitak sadrži ipak mnogo manje zbog samog načina pripreme. S konzumacijom kofeina treba biti umjeren, a, unatoč ljubavi prema kavi, ukoliko želimo dobiti najzdraviju dozu kofeina u tekućem obliku, i to u kombinaciji s antioksidansima, najkvalitetnija opcija je ipak – čaj.
Du Motionće se ove godine uključiti u obilježavanje mjeseca borbe protiv raka dojke novom utrkom – Lapad Run koja će se trčati 24. listopada 2021. sa startom i ciljem u Uvali Lapad. Utrka čiji je cilj širenje svijesti o prevenciji ove opake bolesti nastala je u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.
“Ova naša zajednička akcija nastavak je brojnih aktivnosti koje Zavod provodi svake godine tijekom listopada, mjeseca borbe protiv raka dojke. U pitanju je vodeća maligna bolest kod žena, od koje u našoj županiji godišnje oboli u prosjeku 80 žena. Otprilike četvrtina oboljenja nažalost završi smrtnim ishodom, iako je u preko 95% slučajeva ovaj rak izlječiv ako se otkrije na vrijeme. Zato su iznimno važni redoviti preventivni pregledi, čak i kad ne postoje nikakvi simptomi. Ova je utrka još jedan način kojim nastojimo doprijeti do građana i istaknuti važnost prevencije i ranog otkrivanja bolesti”, izjavila je voditeljica Službe za promicanje zdravlja županijskog Zavoda za javno zdravstvo Ankica Džono Boban te pozvala Dubrovčane da se priključe utrci u što većem broju.
Ovisno o svojoj formi, trkači mogu birati između dvije dionice – 5 ili 10 kilometara i to na jednoj od najatraktivnijih dubrovačkih staza uz more. Prijave za utrku primaju se putem službene stranice Du Motiona, a broj trkača limitiran je na 200.
U skladu s aktualnim epidemiološkim mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske s ciljem sprečavanja širenja zaraze koronavirusa, svi trkači stariji od 14 godina moraju zadovoljiti barem jedan od uvjeta za sudjelovanje: posjedovanje valjane EU digitalne COVID potvrde, negativni PCR test ili brzi antigenski test, potvrdu o preboljenju COVID-19 bolesti ili potvrdu o cijepljenju (za treće zemlje).
Kada spomenemo Zagreb i Vukovar tu se treći put za redom pojavi ultramaratonac Marko Bićanić koji je protekle dvije godine trčao ultramaraton od Zagreba do Vukovara dug 350 kilometara te je obje godine bio pobjednik. Marko je uz to i viceprvak Hrvatske u trčanju na 100 kilometara.
Pitali smo Marka zašto se opet odlučio za ovaj ultramaraton – zar nije bilo dovoljno patnje i boli?
“Prve godine na utrci bio sam mrtav iscrpljen, dok je druga godina bila puno bolja i kontroliranija, nekako sam to lakše podnio, a imao sam i iskustvo s prve ultre. Nakon prve rekao sam „nikad više“, a nakon druge „želim to opet“ i to opet se bliži, a ja sam uzbuđen kao da mi je prvi put.
Pet dana zajedništva od Zagreba do Vukovara, buđenja s bolovima, krize, bolovi i muke na cesti, ne mogu opisati riječima – to treba doživjeti. Sve to ali i osjećaji ispunjenja i ponosa nakon same utrke, ostaju zauvijek u nama i ne mogu izblijediti. Te stvari možete doživjeti samo na ovoj ultri i baš zato je posebna. Opet kažem kako pet dana patnje na cesti u odnosu na ljude koji su svoje živote dali za našu Domovinu ne znači ništa i to je najmanje što mogu učiniti njima u čast.” – odgovara Marko.
Ovaj ultramaraton od Zagreba do Vukovara u duljini od 344,1 kilometar, etapni je ultramaraton i trči se 5 dana od 19. 10. – 24. 10. 2021. Etape su duge od 48 do 94 kilometra. Kao takav jedan je od najtežih i najzahtjevnijih ultramaratona u ovom dijelu Europe. Utrka se trči u čast hrvatskih bojovnika koji su u ratnim godinama krenuli put Vukovara.
Marko trči za Vukovarska leptiriće
Udruga Vukovarski leptirići brine o djeci s poteškoćama u razvoju te ima za cilj unaprijediti kvalitetu života toj djeci te im pomoći u razvoju, da napreduju, uklope se, kao i priliku da budu jednaki kao i svi ostali.
Ljudi rade sjajne stvari, djeca vole biti u Leptirićima koji su im drugi dom, ali imaju financijskih problema. Naime, natječaja od EU iz kojih su se financirali više nema te im je potrebna pomoć dobrih ljudi, svih nas.
Napravili su posebne majice i maske za ovogodišnju Markovu ultru s motivima leptirića, a koje možete imati i vi!
Ukoliko ste zainteresirani za kupnju kvalitetnih majica i/ili maski po cijeni 100 kuna za majicu te 50 kn za masku, ispunite ovaj obrazac https://forms.gle/7RRBwifB1QXh9h796 kojim ćete si rezervirati majice i/ili maske. Svi podatci za rezervaciju i uplatu donacija nalaze se u obrascu.
Rok za ispunjavanje obrasca je 24. 10. 2021. nakon čega će biti podjela.
Nakon dvije godine stanke uzrokovane pandemijom, Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik najavljuje svoje dugoiščekivano šesto izdanje za proljeće 2022.
Dubrovački polumaraton, Utrka zidinama te humanitarna utrka građana 5K trčat će se 30. travnja i 1. svibnja 2022., a prijave se primaju putem službene web straniceDu Motiona.
– Ovo je trenutak koji smo i mi i naši trkači nestrpljivo čekali. Utrke za 2020. bile su gotovo popunjene, no koronavirus je zaustavio cijeli svijet pa tako i sport. Uslijedili su mjeseci puni neizvjesnosti, no interes za Du Motion nije jenjavao. Trkači su ostali uz nas i pružili nam nevjerojatnu potporu. Na tome im svima još jednom od srca zahvaljujemo i veselimo se novom druženju u Dubrovniku, – izjavio je direktor Du MotionaAlen Bošković.
Trčimo već ove godine!
No tu nije kraj novostima. Du Motion će ovih dana otvoriti prijave za još jedno trkačko događanje – Lapad Run koji će se održati 24. listopada 2021. na poluotoku Babin Kuk. Utrke na 10 i 5 kilometara organiziraju se u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije u sklopu Mjesecu borbe protiv raka dojke.
Za oba događaja vrijede aktualne epidemiološke mjere Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u cilju sprečavanja širenja zaraze koronavirusa.
Svi trkači stariji od 14 godina moraju zadovoljiti barem jedan od uvjeta za sudjelovanje: posjedovanje valjane EU digitalne COVID potvrde, negativni PCR test ili brzi antigenski test, potvrdu o preboljenju COVID-19 bolesti ili potvrdu o cijepljenju (za treće zemlje).
Kako se trkačka/trail sezona bliži kraju (ili za neke tek počinje), tako se bliži i datum prigorske utrke sezone. Nakon drugog izdanja 2020. godine, na kojem su izliječene sve dječje bolesti prethodnog izdanja, došlo je vrijeme i za “jubilarno” treće izdanje Kalnik Traila.
Tako vas Udruga kineziologa grada Križevaca, kao glavni organizator, i Općina Kalnik kao pokrovitelj pozivaju da prisustvujete festivalu trčanja na Kalniku u subotu 9. 10. 2021. godine.
Opet su na rasporedu četiri discipline, odnosno težinske kategorije:
BOR = 6.3 km / +-250 m
PECA = 16.7 km / +- 700 m
GABRINOVEC = 31.8 km / +-1300 m
CANICROSS = 6.3 km / +-250 m
Za sudjelovanje vas pozivamo da se na stotinka.hr prijavite do 22. 9.
Kao i prošle godine, postoje dvije vrste startnih paketa:
paket “trči, jedi, pij” za cijenu od 50 kn (bez startnog paketa)
super deluxe paket “majica itd” za cijenu 150 kn.
Strani državljani iznos startnine plaćaju na dan utrke (nakon prethodne prijave putem Stotinke i potvrde dolaska putem maila na kalnik.trail@gmail.com).
Provjereni recept za sreću koji se prije ljeta pokazao uspješnim na Trakošćanu, još je uspješnije zaključio ljeto i potvrdio da formula za sreću pali na prekrasnom Jankovcu. Konkretno, potvrdilo je to gotovo 400 sudionika. A ta formula je, naravno – Lucky Trail Papuk.
Tog 11. rujna put Papuka pohrlilo je 127 timova u iščekivanju još jedne “štafetne“ avanture koja njihovim trkačkim srcima čini veliko veselje. Okupili su se na prostranoj, romantičnoj livadi park-šume Jankovac i startali, pa kamo drugamo, nego odmah u šumu. Točnije, startao je po jedan trkač iz svakog tima i to na takozvanu Crvenu stazu koja je iznosila 5.3 kilometara i 243 metra uspona. Za to vrijeme, ostali su članovi njihovih timova navijali na jankovačkoj livadi i psihički se pripremali za svoj krug.
Tri staze po triput ili Mini Lucky Trail
U režiji portala3sporta.com, a sve pod kapom pokreta “Hrvatska trči”, u koncept Lucky Traila ovaj je put uvedena i Mini trail staza za one koji tek upoznaju svijet traila. Tako, dok su na Velikoj utrci svi članovi tima morali istrčati sve tri staze – i crvenu i zelenu i plavu – te idući član nije mogao ući u sljedeći krug dok kolege prije nje(ga) nisu otrčali prethodni krug; članovi timova na Mini trailu svaki su trčali samo po jednu stazu.
Pa dok su se na dužinu Crvene pribrojili 4.5 kilometara (272 m D+) Zelene staze te 3.8 kilometara (161 m D+) Plave, svaki tim Lucky Mini Traila Papuk pretrčao je 13.6 kilometara. S druge strane, istu dužinu pretrčali su svaki član i članica pojedinačno, što je iznosilo 40.8 kilometara po timu.
– Želja nam je format timskog trčanja dovesti u što više predjela Hrvatske. Rodom sam Slavonac, a Jankovac mi je u dalekom sjećanju iz djetinjstva, pa je tako odluka pala da drugu Lucky Trail utrku održimo na Papuku. Dočekani smo raširenih ruku, za to prije svega zahvaljujem Alenu Jurencu, ravnatelju Parka prirode Papuk, koji nam je od prvog razgovora dao punu podršku. Drago mi je da smo na Papuk doveli mnogobrojne trkače i iz najudaljenijih krajeva Hrvatske i da su upoznali jedan predivan lokalitet kakav je Jankovac. Lucky Trail je prije svega rekreativna i turistička utrka, rezultati su za većinu u drugom planu, a najvažnije je druženje, odlična zabava i uživanje u prirodi. Sve smo to ostvarili u subotu i vjerujem da ćemo u godinama koje dolaze, a uz podršku Parka prirode, još kvalitetnije realizirati. Zahvaljujem i ministrici Nataši Tramišak, kao i timovima ministarstva, što su nas podržali trčanjem naše utrke. Najveću zahvalu upućujem partneru na projektu Siniši Marekoviću, kao i svim volonterima koji su na bilo koji način sudjelovali i žrtvovali svoje vrijeme za uspjeh ove utrke – rekao je direktor utrke Zvonimir Mikašek.
Blister Crew i Maratonjare najbrži
Kad je i posljednji član tima izašao s posljednje staze, utrka je za tim bila gotova. A to je bilo već nakon 1:22 sata kod prvog od 49 timova na Mini trailu. Radi se o ekipi Blister Crew koju su činili Domagoj Kuruc, Dario Vuger te Ivan Sambol. Dvije minute nakon njih svoju utrku završava i tim Kukuriku u sastavu Mislav Crnković, Leon Crnković i Maja Vančina. Taekwondo Klub Ozalj – Zmajevi dolaze samo minutu kasnije, a za koji su trčali Maja Matijašić, Matija Vrbetić te Denis Kasunić.
Veliku utrku savladalo je čak 78 timova, među kojima se najboljim pokazao Maratonjare Trail Team u sastavu Vedran Kelemen, Stjepan Žanić i Renato Dasović (3:38 sata). Drugo mjesto zauzima Mnz Team – Zoran Jelaković, Nenad Vuković i Mario Antolković (3:50). Dok su treći bili Dijana Novak, Davor Petek i Đorđe Šafarić kao Nepredvidivi (4:04). Međutim, kako bi utrka bila poštena jer su ju trčali timovi u svim jakosnim kombinacijama, odnosno po spolu, nagrađeni su najbrži timovi velike utrke svih kombinacija – ŽŽŽ, MMM, ŽŽM i MMŽ.
Za Maratonjare Trail Team prvo mjesto na Papuku bilo je iskupljenje za utrku na Trakošćanu koju nisu završili. I to ne zato jer nisu mogli, već je jedan od trkača nenamjerno skratio stazu i sam to prijavio organizatorima. Dobro se dobrim vraća, čestitamo im na poštenju i pobjedi na Papuku.
Iza kulisa…
Izuzev navedenoga, sve trkačice i trkače na ovoj utrci, osim neizmjerne sreće, u cilju su dočekale uvijek originalne i jedinstvene dizajnerske medalje Siniše Marekovića.
Također, kako bi Lucky Trail prošao u savršenom redu i organizaciji, veliki obol dali su volonteri, kao i HGSS, a jednako tako svega ovoga ne bi moglo biti bez partnera Parka prirode Papuk i Turističke zajednice Općine Čačinci.
Intersport Hrvatska osigurao je vrijedne nagrade za sve članove najbržih timova u svim kategorijama.
Za okrepu pobrinula se Zagrebačka pivovara svojom Hidrom, a oni koji su željeli, osvježili su se i Ožujskim pivom. S druge strane, oni kojima je voda najdraže piće, žeđ su utažili Kala vodom sponzora Atlantic Tradea.
Za elektronsko mjerenje vremena zadužena je bila ekipa utrka.com, na čijoj stranici možete vidjeti i rezultate utrke.
Jesen je idealno godišnje doba za trčanje. Ako ste trčali cijelo ljeto, naplatit ćete uloženi trud dobrim rezultatima, a ako ste odmarali, jesen je odlična za povratak na trkačke staze.
Pozivamo vas na novu Jesensku ligu Hrvatska trči. Osim velike podrške i mnogobrojnih savjeta u Facebook grupi Hrvatska trči, čeka vas pet kola trčanja, trkački izazovi i odlična zabava u društvu istomišljenika.
Za sve smo pripremili vrijedan trkački paket u kojem su sportska majica i buf marama za hladne dane, a posebno smo ponosni na fantastične medalje. Opet ćemo trčati i za svoje pleme, sigurni smo da ćete se pronaći u karakteristikama neke od maskota. 🙂 U prvih nekoliko dana već je prijavljeno 750 trkačica i trkača. Prijavite se što prije, jer ćemo prijave zatvoriti 7. 9.
U subotu je na zagrebačkom jezeru Bundek održan GRAWE Noćni Maraton, utrka koja se u Zagrebu trči od 2014. godine, ni ovoga puta ni kiša i loši vremenski uvjeti nisu narušili atmosferu okupljenih. Iako se svake godine tradicionalno prikupljaju kilometri od Svjetskog dana zdravlja pa do utrke, ove godine je to izostalo zbog pandemije, no GRAWE je bez obzira na to dao donaciju za intenzivni odjel pedijatrije KBC-a Osijek. Unatoč nepredvidivoj situaciji s pandemijom, utrka je održana uz slogan Bliski susreti tr(č)eće vrste, naravno uz sve propisane epidemiološke mjere.
GRAWE Noćni Maraton postao je jedna od najomiljenijih utrka u posljednjih nekoliko godina, kako Zagrepčanima tako i njihovim gostima, a svake godine na Bundeku okupi velik broj trkača iz cijele zemlje. Ovogodišnje izdanje pod nazivom Bliski susreti tr(č)eće vrste inspiriran je kultnim SF filmom – Bliski susreti treće vrste, koji predstavljaju susrete s izvanzemaljcima, a koji bi se prema slavnom ufologu Allenu Hyneku trebali temeljiti na uobičajenim temama. Tako su se i na ovogodišnjoj utrci susreli zaljubljenici u trčanje. Ova utrka kruna je projekta Pokreni koji, osim poticanja na usvajanje zdravih navika kao što je to trčanje i brigu o vlastitom zdravlju, ima ujedno i dobrotvoran karakter jer aktivacijom pojedinaca na trčanje i virtualno prikupljanje njihovih kilometara GRAWE svake godine donira sredstva za najosjetljivije skupine, a to su djeca. Tako je GRAWE donacija ove godine otišla na intenzivni odjel pedijatrije KBC-a Osijek i iskoristit će se za kupnju dvije ultrazvučne prijenosne sonde s kojima će uvelike biti olakšana dijagnostika teško bolesne dječice, bez potrebe za njihovim transportom unutar bolnice na potrebne ultrazvučne pretrage.
– Unatoč situaciji s pandemijom koja je još uvijek neizvjesna, dali smo sve od sebe kako bi se i ovogodišnja utrka održala, a sve s ciljem da nastavimo tradiciju, poklonimo trkačima malo pozitivne energije nakon toliko dugo vremena u kojima se utrke održavaju rjeđe i po posebnim uvjetima, te naravno da zaokružimo priču donacijom koja će učiniti razliku i nekome zaista pomoći – izjavili su iz GRAWE Hrvatska.
U skladu s mjerama
Ove godine, za razliku od prethodnih, izostalo je tradicionalno virtualno skupljanje kilometara koji bi se zatim pretvarali u donaciju. U moru virtualnih utrka, zaključili smo da ove godine nema potrebe dodatno skupljati kilometre, no donacija nikada nije bila upitna. Utrka je održana uz pridržavanje svih mjera propisanih od strane stožera Civilne zaštite. Tako su se razdvojili startovi različitih disciplina s velikim vremenskim odmakom kako ni u jednom trenutku ne bi došlo do prevelikog broja ljudi na jednom mjestu. S razlogom je odabrana i prošlogodišnja lokacija, koja je sama po sebi omogućila veliki razmak među ljudima, te je tako svima prisutnima bilo omogućeno da uživaju u utrci bez straha. Cijela infrastruktura i organizacija maratona prilagodila se aktualnoj situaciji, a ni kiša i loše vrijeme nisu omeli natjecatelje da se prije svega dobro zabave.
Jedan od najstarijih trkačkih svjetskih rekorda stoji od 1997. godine kada je legendarni Yiannis Kouros za 24 sata istrčao 303.5 kilometara. Stajao je tako naizgled nedodirljivo do jučer, kada ga je srušio Litvanski ultramaratonac Aleksandr Sorokin.
Nastupio je u Poljskoj na UltraParkWeekendu, a udaljenost Kourosovog rekorda prešao je 33 minute prije isteka 24 sata. Naravno da je trčao do kraja i istrčao 309.4 kilometra, koliko od danas iznosi (za sad neslužbeni) svjetski rekord!
Da vam pomognemo sa izračunom koliko je to brzo – prosječni tempo je 4:39 min/km.
Ovo je odlična godina za Aleksandra Sorokina. Iza ovog četrdesetgodišnjeg Litvanca iz Vilniusa su velike utrke – 2017. godine pobijedio je na epskom Spartathlonu, a ima i nekoliko pobjeda na spomenutoj stazi u Poljskoj. 2019. godine pobijedio je na Svjetskom prvenstvu na 24 sata u Francuskom Albiu, a ove je godine u Velikoj Britaniji postavio i nove svjetske rekorde u trčanju na 100 milja (11:14:56) i na 12 sati (170.309).
Izvor fotografija/photo credits:
Ultrarunner Aleksandr Sorokin
UltraPark Weekend
Facebook pages
