Naslovnica Blog Stranica 15

Dođite na utrku i provedite aktivan vikend u Parku prirode Papuk

“S gore koja pamti more“ upečatljiv je poziv s razglednice na slavonski gorostas koji se izdigao nad nepreglednu ravnicu istočne Hrvatske – Papuk. I dok je slavonsku ravnicu nekoć preplavljivalo Panonsko more, papučki su se vrhovi poput otoka gotovo tisuću metara pružili prema nebu. Danas je najveći dio te planine obuhvaćen u Park prirode Papuk.

 

Povod za objavu ovog teksta je timska utrka Lucky Trail Papuk koja se održava 11. rujna 2021. sa startom i ciljem ispred Planinarskog doma Jankovac. Još nije kasno da okupite tročlani tim, prijavite se za utrku i provedete aktivan vikend u Parku prirode Papuk.

VIŠE O UTRCI -> https://luckytrail.run/

 

U okviru 33.600 hektara Park prirode Papuk dijelom se pruža i na Krndiju, smjerom SZ-JI. Park prirode administrativno je obuhvaćen Virovitičko-podravskom i Požeško-slavonskom županijom. Osim prirodnih ljepota i atraktivnih uspona na svojim stazama, on posjetitelju nudi i niz drugih sadržaja – od zabavnih i adrenalinskih, preko turističko-ugostiteljskih do edukativnih kulturno-povijesnih.

Naravno, nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti i najviše vrhove ove gore koji ulaze i u okvire Parka prirode. To je istoimeni, ujedno i najviši, vrh Papuk sa svoja 953 metra nadmorske visine, a potom i Ivačka glava visoka 913 metara. Nadalje, tu su Češljakovački vis, Javori i Kapovac istočnije od izletišta Jankovac te zapadnije Lom i Točak.

 

Putem poučnih staza do bogatstva života i povijesti Papuka

Dok prostranstva šume čine njegova pluća, a splet označenih planinarskih i poučnih staza krvotok, mogli bismo reći da se srce Parka prirode Papuk nalazi u park-šumi Jankovac. Radi se o gorskoj udolini koja se smjestila na 475 metara visine, omeđenoj papučkim šumskim obroncima. Ovdje građani svih profila vikendom traže osvježenje i utočište od gradske vreve. Jankovac čini izletište u vidu livade, planinarski dom s restoranom, dva idilična jezera, 35 metara visok slap Skakavac i niz drugih atrakcija postavljenih dužinom poučne staze koja okružuje Jankovac.

Poučna staza na Jankovcu

Međutim, jankovačka Grofova staza nije jedina poučna staza na slavonskoj gori. Papuk je pružio svoje krakove prema svojim ishodištima u sve doline koje ga okružuju. Tako nam se iz smjera Voćina, u podnožju Papuka ponudila Geološka poučna staza Rupnica s atraktivnim sklopom stijena, odnosno vulkanskim stupovima. Nadalje, ukoliko se zaputite brdskom stazom 300-tinjak metara od ceste Voćin –Zvečevo, nadomak Lovačkog doma Đedovica, naići ćete na “divove Papuka“. Radi se najstarijim živućim organizmima Slavonije, gorostasnim hrastovima starima oko 500 godina. Do njih vodi poučna staza kroz autohtonu šumu bukve i jele, nazvana upravo Stari hrastovi.

Nedaleko Orahovice, iz sela Duzluk, točnije s obale Orahovačkog jezera strmo se uzdiže Poučna staza Ružica koja vodi do drevnih zidina Ružica grada. Za ozbiljnije izletnike i planinare, u nastavku se utire planinarska staza koja će vas dovesti do ruševina još jednog Starog grada, a potom i do vrha Kapovac. Za pogled s vidikovca ovog, najvišeg vrha Krndije ipak ćete se morati pomučiti kroz pet kilometara hoda i 790 metara penjanja.

Sa strane Požeško-slavonske županije, pak, iz smjera mjesta Velika vode dvije poučne staze – Lapjak i Turjak. Na putu Lapjaka, prve brdsko-planinske poučne staze u Slavoniji koja vas edukativnim tablama upoznaje sa značajkama ovog dijela, naići ćete na još jednog kamenog svjedoka povijesti. To je burg Velika, danas poznat i kao Turski grad. Ta se kula s ograđenim dvorištem izdignula na strmoj stazi, 452 metra visoko kako bi u vremenima davne romanike poslužila u obrani od osvajača. Na putu do vrha Lapjak (667 mnv) ispriječit će vam se još jedna kamena gromada, ovaj put od prirode dana – Tauberove stijene preko kojih ćete se morati proverati kako biste nastavili putem poučne staze.

Brdima Turjak, Pliš, Mališčak i Lapjak zbog iznimnih florističkih vrijednosti proteže se Botanička poučna staza Turjak. Specifična je po malim šumskim vapnenačkim travnjacima na kojima raste najveći broj ugroženih i zaštićenih biljaka Parka prirode, kao i po stogodišnjoj šumi još jednog hrasta, medunca te crnog jasena.

Vinogorje

 

Adrenalin i zabava ili romantika i dobra kapljica

Nakon napornog dana na poučnim turama ponad Velike, u samom mjestu možete potražiti i osvježenje na novootvorenim bazenima.

Nedaleko Velike, pak, niknula je top destinacija Parka prirode – Adrenalinski park Duboka, savršeno odredište s pripadajućim kampom za ljubitelje adrenalinskih izazova. Elementi adrenalinskog parka prostiru se na površini od oko 4000 m², s različitim spravama raspoređenima među stablima. Elementi su prilagođeni različitim uzrastima, pa i za one najmlađe, a posebnu atrakciju predstavlja staza za spuštanje niz sajlu poznata kao zip line.

Adrenalinski park Duboka

Kamp Duboka u blizini Velike, svojim okruženjem toliko je samodostatan da mu se gosti svake godine rado vraćaju i gotovo da se ne udaljavaju od njega – bilo to zbog adrenalinskog parka, planinarenja, vožnje biciklima koji se ondje mogu unajmiti ili tek romantične šetnje uz rječicu Dubočanka.

Kamp odmorište Duboka

Park prirode Papuk zadovoljit će različite apetite pa vam se tako i spust planinarskom stazom u Kutjevo ili ribnjake u njegovoj blizini, može isplatiti dobrom kapljicom vina. Naravno, svima je nadaleko poznato bogato kutjevačko vinogorje kvalitetom svoje ponude i poznatim vinarima.

 

Učenje kroz šetnju i igru

Park prirode Papuk kao institucija i njegovi zaposlenici pružaju niz načina kojima posjetitelji mogu mnogo naučiti o ovom području, njegovom ekosustavu i kulturno-povijesnoj baštini – od one koju je ostavio trag ljudske ruke odnosno civilizacije pa čak do daleke prošlosti kad je ovaj prostor popunjavalo Panonsko more, te prvih tragova života koje je čovjek ovdje pronašao i zabilježio.

U tu svrhu u Velikoj je otvorena Kuća Panonskog mora koja nudi edukativne sadržaje, poput ondje pronađenih fosila koji svjedoče nekadašnjoj obali “Slavonskog arhipelaga“. U svrhu edukacije organiziraju se razni obilasci i radionice namijenjene prvenstveno djeci, ali prilagođene svim uzrastima. Tako školarci mogu sudjelovati u višednevnim Školama u prirodi, kroz pravu avanturu na otvorenom koja uključuje spavanje u šatorima i vrećama. Da bi avantura bila još uzbudljivija, posjetitelji se mogu upustiti i u lov na “skriveno blago“. Radi se o geocachingu, igri gdje je cilj pomoću GPS uređaja ili pametnih telefona pronaći skriveni spremnik zvan geocache. On sadržava razne stvari za razmjenu, a ukoliko nalaznik uzme neku sitnicu iz kutijice, mora i ostaviti nešto slične vrijednosti.

Kuća Panonskog mora

Kroz edukativne programe i atraktivne lokalitete prvog hrvatskog Geoparka pod zaštitom UNESCO-a, provest će vas njegovi djelatnici gdje ćete više doznati o endemskim vrstama Papuka, poput papučkog endemskog pužića ili najmanjeg guštera u Hrvatskoj. Puž Graziana papukensis za svoj je dom odabrao izvor Jankovačkog potoka, a gušterčić ivanjski rovaš pak živi na području Turjaka. Također, u edukativnoj šetnji poučnim stazama doznat ćete i tko su bili grof Janković, te Maksim Bojanić i Čaruga – za jedne razbojnici, za druge svojevrsni Robini Hoodovi slavonskoga kraja – kao i zašto su potražili utočište upravo u zelenom zaklonu Jankovca i Papuka, a jedan od njih i posljednje počivalište…

 

Kako doći do Parka prirode Papuk iz svih smjerova

Tri su važnija ulaza u Park prirode sa sjeverne strane – Voćin, Slatinski Drenovac i Orahovica. Na području Virovitičko-podravske županije, duž Podravske magistrale posjetitelje na ulaze usmjerava smeđa signalizacija. Na južnoj strani Parka najznačajniji ulaz nalazi se u mjestu Velika.

Posjetitelji koji dolaze autocestom Ivanja Reka-Lipovac iz smjera Zagreba izlaze na izlazu Nova Gradiška, odakle preko Požege dolaze u Veliku. Oni koji dolaze autocestom iz pravca Vinkovaca izlaze na izlazu Lužani, odakle preko Pleternice dolaze u Veliku.

Dođite na Papuk, istrčite utrku i provedite aktivan vikend!

VIŠE O UTRCI -> https://luckytrail.run/

 

Županijski polumaraton Kalnik-Križevci i Križevačka osmina – prijave do 1. 9.

Približava se kraj prijava za Županijski polumaraton Kalnik-Križevci ’21 – KTC i utrku Križevačka osmina – Servis Košić koje će se održati 11. 9. 2021. Utrke su ovo koje ne bi trebali propustiti oni koji vole prirodu i cestovno trčanje.

 

Ovaj polumaraton naime starta iz mjesta Kalnik i veliki dio staze prolazi idiličnim kalničkim krajem. Cilj utrke je na Gradskom stadionu Križevci, na kojem je ove godine uređena i otvorena atletska staza. Trči se puni polumaraton od 21.1 km, u popodnevnom terminu, start će biti obilježen u 16 sati.

Nakon prvobitne najave utrke, povećane su novčane nagrade za najbrže. Tako se uvodi nagrada od 500,00 kn za rekord staze polumaratonske utrke u muškoj i ženskoj konkurenciji i po 500,00 kuna za najbolje plasiranog trkača odnosno plasiranu trkačicu iz Križevaca na polumaratonskoj utrci.

Osim polumaratona, i ovaj će se put u sklopu događaja održati utrka građana “2. Križevačka osmina – Servis Košić”. Ona će startati u 16 sati, sa Strossmayerovog trga u Križevcima. Radi se o dužini od 5,28 km. Tako će utrka ulicama grada uz križevačke znamenitosti, pružiti mogućnost sudjelovanja rekreativcima svih generacija i razina pripremljenosti. Novost na Osmini novčane su nagrade za prva tri mjesta.

Kako bi baš svatko mogao sudjelovati, organizatori ponovno pripremaju više kategorija dječje utrke “Radost trčanja“.

Prijave za utrke su na Stotinka.hr – prijava, a otvorene su do 1. rujna. Događaj će se i ove godine održati u skladu s epidemiološkim mjerama.

Organizator ove sportske manifestacije je Zajednica športskih udruga Križevci i AK Križevci pod pokroviteljstvom Koprivničko-križevačke županije, Grada Križevaca i Općine Kalnik.

FB DOGAĐAJ

FB STRANICA

Srušen hrvatski rekord u Ironmanu!

Sport primarno volimo zbog emocije, volimo ga jer u nama budi onu dozu neizvjesnosti i uzbuđenja, volimo ga jer se u njemu događaju čuda. Jučer se jedno takvo čudo dogodilo u Kopenhagenu, a autor nam je odavno poznat – taj uporni triatlonac opet nas je ostavio bez teksta, samo tjedan dana nakon epske borbe na najtežem svjetskom triatlonu, Embrunmanu, srušio je 10 godina star hrvatski Ironman rekord!

 

Prošlo je samo tjedan dana od epske bitke u Embrunu gdje je Andreju Vištici izmaklo drugo mjesto za samo 20 sekundi. Tjedan je prošao u laganim treninzima, oporavku i sve naznake su pokazivale da je forma na visokoj razini. Sam Kopenhagen vrvio je od svjetske triatlonske elite – Cameron Wurf, rekorder biciklističke staze svjetskog prvenstva, Lionel Sanders, do prije nekoliko tjedana sudionik povijesnog dvoboja sa Janom Frodenom za najboljeg svjetskog triatlonca, uz neizbježne Slovence Plešea i Kovačića – svi su oni u Danskoj prijestolnici tražili svoje mjesto pod suncem.

Naš najbolji triatlonac, Andrej Vištica, došao je na trku neopterećen. Uostalom, očekivati nakon iscrpljujućeg Embrunmana i samo sedam dana oporavka neki značajan rezultat bilo je vrlo optimistično.

No, zato sport i volimo jer se stvari događaju ne uvijek prema našim očekivanjima. Andrej izlazi sa plivanja za 52 minute i 59 sekundi – solidno, ali ipak nedovoljno da se priključi u 10 najboljih. Pritišće maksimalno i uspijeva se uz ogromne napore održati u top 20 do 120 km bicikla. No, u tom trenutku ponestaje snage, posljedica iscrpljujućeg Embrunmana, i uz teški napor uspijeva ući u drugu tranziciju. Nakon brže tranzicije i promjene na trčanje, energija se vraća i Andrej kreće u fanatičnom ritmu stizati protivnike jednog za drugim.

Nakon maratona sa brzinom od 4:02 minute po kilometru Andrej Vištica postiže svoj najbolji rezultat u karijeri od 8 sati, 11 minuta I 40 sekundi s kojim je srušio službeni Ironman rekord Dejana Patrčevića iz 2011. za 32 sekunde!

–  Ni u snu nisam očekivao da ću danas ovo postići.  Nadao sam se, ali nakon onako krvave borbe u Embrunu nisam vjerovao da je moje tijelo sposobno za još jedan takav podvig. No od plivanja nadalje išlo je sve po planu i uspio sam. Presretan sam primarno jer sam protekle dvije godine,  unatoč nedostatku utrka, krvavo radio samo s dva cilja – srušiti nacionalni Ironman rekord i završiti Ironman ispod osam sati. Prvi sam cilj ispunio, drugi me još čeka. Želio bi poručiti svima koji se bore i imaju cilj da ustraju i teško rade – njihovo će vrijeme doći kao što je došlo i moje” inspirativno je zaključio Andrej.

Andrej Vištica ovom je utrkom nastavio uspješno drugi dio sezone. Posljednjih mjesec dana proveo je u Sestrieru u Italiji na visinskim pripremama, spremajući se za vrlo napornu jesen.

Informacije o Andreju i njegovim uspjesima možete pratiti na:

Youtube kanalu: https://www.youtube.com/channel/UCwxJklD4bGmtFiTEINkxc7w

Instagramu

na web stranici https://andrejvistica.com/ ili

Facebook –u.

Da, trčanje mi je pomoglo da se izvučem iz teške životne situacije

Dobili smo na mail sljedeću poruku s tekstom, koji s velikim zadovoljstvom objavljujemo. 😊: “Ovaj dokument stoji mi u kompu već od 2019. godine i sad sam ga krenula čitati, pa me podsjetilo kako mi je bilo tada. Zbilja sam bila u nekom čudnom periodu, gušila se sama u sebi, sjedila na poslu u nemogućnosti obavljati svakodnevne zadatke. Gubila sam se u bespućima interneta i raznim člancima “kako pobijediti depru trčanjem” i sl. To vrijeme daleko je iza mene, sad sam jednostavno u onom modu kad mi “nije neki dan”, jednostavno odem trčati. Mislim, i muž skuži kad je vrijeme da krenem. 🙂 U svakom slučaju, možda se nađe prilika da se tekst objavi, jer sigurno u ovom trenutku netko sa suzama u očima kucka po internetu kao ja tada.”

 

Zašto sam se upustila u avanturu zvanu polumaraton…

Moja priča s trčanjem počela je slično kao i kod većine. Zanimljiva, vesela ekipa s kojom izgleda ne bi trebalo biti dosadno. I tako, na prvom treningu imala sam posuđene tenisice od kolegice, barem dva broja prevelike. Kad razmislim, to je bio jedini razlog zašto sam uopće došla na taj trening. Rekoh, ok, pa žena će donijeti tenisice, neću valjda biti p..i ne pojaviti se, mada da je pitate danas, rekla bi da uopće nije očekivala da ću doći.

Na početku to ide lagano, trening za treningom, vrlo brzo napreduješ. Prijeđenih prvih 1 km u komadu, zatim 3, zatim utrka na 6 km i nevjerojatan ponos na samu sebe. 6 km bez stajanja! Pa to je udaljenost od moje rodne kuće do obližnjeg grada. Čak i nakon dvije godine uvijek udaljenost mjerim time što se postavim u kući svojih roditelja iz koje sam davno otišla u 250 km udaljen grad.

Da ne duljim… Nakon utrka na 5 ili 10 km već mi je pomalo dosadilo uvijek jedno te isto. Znaš da uvijek možeš istrčati te dužine, nisu ti više izazov. Prvi polumaraton koji sam prijavila bio je početkom rujna, misleći kako ću vrijedno raditi preko ljeta treninge i dužine. Jesam, ali do početka srpnja, a nakon toga – down. Na vrijeme i bez krivnje odlučila sam da neću niti pokušati jer ako nije uložen trud i muka, neće biti vrijedno spomena. Realan cilj bila je Ljubljana krajem listopada.

Nažalost, ovog puta nisam dolazila u školu trčanja (tako vrijednu spomena) što zbog obveza, što zbog treninga djece koji se, eto, poklapaju baš s mojima. I tako je započela moja avantura, pripreme tri puta tjedno, oko 20-21h navečer kad nema ni pesa. Toliko puta mi se istinski nije dalo, toliko puta sam pokušala smisliti razloge da ne idem, ali jednostavno je prevagnulo ono – sad dosta i kreni!

Negdje tamo putem počeli su mi se događati razni ispadi, nervoza, tjeskoba, osjećaj da sam upala u bunar, vidim svjetlo, a ne mogu doseći ljestve koje su na samo nekoliko metara od mene. Buđenje iz sna s paničnim ispadima, suze na poslu… I to se tako vuklo, bilo je boljih, bilo je lošijih dana, a onda se dogodio onaj najlošiji.

Breakdown, pad sistema, a gumba za resetiranje nema. I dok se to vuklo, u nekom rijetkom trenutku racionalnosti, shvatila sam da sam sebe negdje putem izgubila. Godine potpune posvećenosti djeci, obitelji, praćenje svih školskih i izvanškolskih aktivnosti, posla domaćice, kuharice, spremačice, tješiteljice… u dijelu života kada me djeca po prvi puta ne trebaju jer su za zadovoljavanje osnovnih potreba već dovoljno veliki, a nekim čudom su postali dovoljni i jedan drugome (dječak školarac i curica iz vrtića su konačno postali i prijatelji), osjetila sam se jednostavno suvišno. Doma, na poslu, svugdje… Suprug je također nakon godina preokupljenosti poslom dao otkaz i našao novo, mirnije radno mjesto. On koji je uvijek bio depresivan, zaokupljen, pod stresom, sada je odjednom spoznao smisao života.

Moja uloga slušateljice i psihologa je i tu prestala. Svi su pronašli neku svoju sreću,a ja sam ostala negdje sama. Tog trena je moja priprema za polumaraton postala nešto sasvim drugo, borba same sa sobom, borba mene s onom koja ne želim biti, moja želja za polumaratonom tada je zbilja postala stvarna, daleko više od onoga “hajde da i to odradimo“.

U moru članaka na internetu kako se tko nosi sa svojim demonima, postala sam svjesna da svakim istrčanim kilometrom više nisam žena koja je loše raspoložena, mama koja nema strpljenja, već sam sretnija žena.

I na kraju, prolaskom kroz cillj nakon najljepše otrčane utrke u životu, suza je suzu jednostavno stizala od silne količine emocija!  Sreća, ponos i ponovno sreća što sam samu sebe pobijedila i saznanje da sam jedina ja zaslužna za svoj mir i odgovorna za sebe. Svjesna činjenice da mi se ovo dogodilo prvi put, ali vjerojatno ne i posljednji, jer život je dug i nosi puno iznenađenja, idem dalje znajući da sve mogu i da sam tu za sebe. Što je najvažnije, i drugi su tu za mene.

Bezimena trkačica 🙂

[INTERVJU] ADRIJANA ŠIMIĆ: Zbog puno prepreka, cilj mora biti velik – da ga bolje vidiš

Da izreka “Nikad nije kasno!” nije tek isprazna floskula dokazuje naša sugovornica, 53-godišnja Adrijana Šimić – žena koja je još jednom, ovaj put na utrci u Našicama, pokazala nevjerojatnu izdržljivost i održala se ne samo na nogama, nego u trčećem ritmu 25 sati. Time je iza sebe ostavila i mlađe žene i sve muškarce te odnijela pobjedu na Lapovac Backyard Ultri sa 167.65 kilometara u nogama.

 

… A počela se ozbiljnije baviti trčanjem ne toliko ni davno, iako samu sebe ne smatra čak ni ozbiljnom trkačicom. Za sebe kaže da je sanjar među trkačima.

3sporta: S koliko godina si navukla tenisice da više ne izađeš iz njih, kakvi su ti trkački počeci?

Adrijana: “Hej, dođi četvrtkom na ligu Puntijarka, to je nešto za tebe!” javila mi je 2012. godine prijateljica koja je tada bila u BRT školici trčanja. Od tada su mi tenisice glavna obuća. 🙂 Tražila sam kontinuitet u trčanju. Trčala sam i prije, ali uvijek sa prekidima. Glavni okidač bio je nekih još ranijih godina, u želji da očuvam zdravlje zbog sebe same, svoje mlade obitelji, kao i da bih mogla pomoći roditeljima jer se mama teško razboljela. Na neki način sam joj zahvalna na indirektnom poticaju.

 

3sporta: Prvi si maraton istrčala tek sa 45 godina i nakon toga si povećala apetite… Može li se reći da si se zaljubila u ultre?

Adrijana: Kako sam voljela trčanje, želja mi je bila istrčati jedan maraton u životu. Jednom. Dogodio se već 2013. na poticaj moje glavne motivatorice Milane Murgić. Nisam znala što su ultre do 2014. kada sam istrčala Čazmu i šestosatni Forrest Gump. Onako. Za svoj gušt. Ne smatrajući se još duže vrijeme ultrašicom. Onda sam se početkom 2016. ozlijedila i izostala s klupskih treninga praktički cijelu godinu. Samo sam džogirala u jutarnjim satima. No, da bih održala kontinuitet odlučila sam na jesen trčati prvu stotku u Svetom Martinu na Muri. Nije skromno, ali zbog puno prepreka cilj mora biti velik da ga bolje vidiš. 🙂 Mnogi znaju da je i za to ˝kriva˝ ona ista Milana. Znajući da sam u međuvremenu na to do listu stavila Passatore (nakon što sam pročitala osvrt Veronike Jurišić, koji ujedno nije bio jedini koji me motivirao na ultra ludorije), predložila je da odemo u Sveti Martin – ona na 50 a ja na 100 km. Uglavnom, nakon te stotke trener Dragan Janković bacio mi je bubu u uho o utrci na 24 sata, a nakon toga se sve zarolalo. Trebala mi je 1,5 godina da kažem “da“.

Glavna motivacija za prvu stotku, kao i za sve sljedeće ultre uključujući BY Lapovac, je izdržljivost. Idem vidjeti koliko mogu. A da bih mogla što duže, trebalo je biti kreativna u micanju kriza. Ne mogu reći da je to bila zabava, ali izazov da. Nisam poželjela odustati nijednom. Ako sam se za neku utrku odlučila, jedva sam ju čekala. Bilo je par teških situacija, ali nisam poželjela sama se maknuti sa staze.

 

3sporta: Iza tebe su izrazito teške i duge utrke na 100 kilometara poput Passatorea, ali i one na 24 sata sa 182 km u nogama, na kojima si nastupila kao članica Hrvatske reprezentacije. Također, možeš se pohvaliti i titulom prvakinje na Prvenstvu Hrvatske na 100 km, 2017. godine u Sv. Martinu na Muri. Kako nakon svega toga možeš sebe nazivati neozbiljnom trkačicom, čak ni rekreativkom?

Adrijana: Haha, pa evo, u međuvremenu sam postala ozbiljna rekreativka. 🙂 Koliko sam neozbiljna trkačica govori činjenica da sam dva tjedna unazad, prije Lapovca, na Durmitoru u pet dana istrčala preko 100 milja, planinarila možda 20-ak kilometara i zadnji dan odvozila bajkom Durmitorski prsten, 84km i 2000 metara visinske s Ahilovom tetivom koja me 2-3 tjedna upozoravala. Mislim da to ne rade ozbiljni trkači. 🙂

3sporta: Koliko truda i vremena “neozbiljna trkačica“ poput tebe ulaže u treninge? Koliko kilometara trčiš unutar tjednih, odnosno vikend-treninga?

Adrijana: Nisam baš sklona brojkama pa mi je to uvijek teško pitanje. U zadnje 3-4 godine godišnja se kilometraža vrti oko 3200-3400 km. Ove godine će biti više, ako ovako nastavim i 30 posto više – isto nešto što ne rade ozbiljni trkači. Riskiram, svjesno. Tako je mjesečna kilometraža 350-450 km, a prvi put sam ove godine imala više od 500 km u mjesec dana. Vikend dužine različito – 25-45 km subotom i nedjeljom 10-15, ovisi o utrci za koju se spremam.

Žrtva je u smislu što me nema doma pa ponekad odem ranije da bude neprimjetnije :), a glede discipline, s obzirom na to da želim kontinuitet, da, disciplinirana sam.

3sporta: Trčala si 25 krugova oko jezera cijelu večer, cijelu noć i cijeli idući dan na 35 stupnjeva i nemilosrdnom suncu, sa samozatajnim osmijehom na licu, u tišini, gotovo neprimjetna, praktički na začelju skupine. Mnogima je dugo trebalo uopće odgonetnuti tko si ti, da bi na kraju izašla kao veliko iznenađenje u vidu pobjednice, među brojnim poznatim ženskim ultraškim licima i snažnim muškarcima. Što te drži toliko postojanom, snažnom, nesputanom i pozitivnom svo to vrijeme?

Adrijana: Pitanja postaju sve teža… 🙂 Bila mi je ovo posebna utrka. Od starta mi je sve nekako bilo drugačije. Nisam u utrku ušla svježa, niti oduševljena kako inače budem. Istina, bila sam i pretjerano tiha što je i Janko primijetio i uvijek startala u zadnjem redu. No s druge strane, nije me ništa ni brinulo. Utrku sam uplatila sat vremena prije isteka roka. Pomogla mi je pomisao da će svi biti tamo, na Lapovcu i trčati u teškim uvjetima, a mene neće biti (?!). Gotovo! Uplata i dolazim! I to je bio kraj dilemama, sumnjama… Od tog trenutka utrka je krenula i mentalna priprema je bila u tijeku. A za mene to znači da nema loše stvari u utrci. Da ću sve, ama baš sve, nastojati okrenuti u saveznika. Pa tako i to naše sunce. 🙂 Nevjerojatno je svima, ali i meni, da sunce uopće nisam doživljavala. Možda sam se samo dobro hidrirala, stavljala sam i led u šiltericu, po 3-4 kockice od kojih se niti jedna jedina kap nije spustila niz lice… ali, da me netko pitao da li mi je vruće, rekla bih ne. Ta misao ne bi postojala, jednostavno jer ne pridonosi utrci. Točka. Dan nakon utrke malo sam se uplašila tog stanja. Boca vode koju sam uzela u ruke u šatoru bila je vruća, a meni je unutra bilo OK.

I bez obzira na moju lošu tehniku trčanja, bila sam svjesna lakoće pokreta – od početka do kraja.

 

3sporta: Postoji li neka životna priča kao podloga iz koje crpiš snagu i inspiraciju?

Adrijana: Rekla bih da samo nastojim gledati pozitivno. Osobito u ultrama nemam mjesta za negativnosti, a i think pink stanje je poželjno. Znači, iako je na Lapovcu jako sunce bila činjenica, ni činjenica da sunce daje život ne može biti negativna te će ona biti iznad njegove jačine. To zvuči kako zvuči, ali meni pomaže. Nepovoljne uvjete nastojim učiniti saveznicima. No, istina, ima situacija u kojima nisam bila i ne znam kako bih ih riješila.

 

3sporta: Nisi trkačica koja među svoje adute može ubrojiti neku veliku brzinu. Međutim, to se nije pokazalo presudnim za uspjeh u vodama u kojima si se ti našla. Koje su ključne razlike između ultra-dužinskog trčanja, posebice vremenski zadanog i onog općoj javnosti mnogo poznatijeg, natjecateljskog u smislu brzine?

Adrijana: Meni je najvažnije postaviti realan cilj. Među starijima sam, ali još uvijek popravljam rezultate. 🙂 Tako da i za vremenske ultre, kao i za ove druge, za svaku sljedeću samo malo dignem ljestvicu i idem ka tome. Ne uspijem uvijek, ali se trudim. U tom smislu, rezultat mi nije najvažniji. Nisam dosad spomenula, ali osim što sam postigla kontinuitet radi zdravlja, zajednički klupski treninzi, druženja uz pivu i putovanja su mi smisao cijele priče. Moja kvartovska grupa Jogging ponedjeljkom, pa moji Amateri (zapadni i istočni kvartovi J), Rakijarun grupa, pa durmitorske cimerice, moja 6. grupa najjakijih – to su razlozi zbog kojih trčim. Postigla sam neke ultraške rezultate, ali ne bi ih bilo da nije bilo svih ovih ljudi AK Sljemena na čelu s Draganom Jankovićem i Žanom Rajić.

Naravno da su godine faktor, ali se prilagodimo mogućnostima. Iako, od onih sam koje će motivirati nečiji neočekivani uspjeh. Volim one rijetke primjere starijih sportaša koji svojom upornošću i vjerom postižu uspjeh. Znači, i mi možemo ako želimo. Da, želja je ključna!

 

3sporta: Namjerno su u prethodnom pitanju istaknute kolegice jer su i na ovoj utrci izdržljivosti žene držale većinu u preostalim skupinama već kako je noć odmicala kraju. Ima li uistinu spol veze s tom činjenicom, kao i činjenicom da imamo vrlo moćnu žensku reprezentaciju u ultrama?

Adrijana: Poznato je da su u sportovima u kojima je izdržljivost ključna žene u prednosti. No nije pravilo. Bit će zanimljivo, recimo, na sljedećem Lapovcu pratiti situaciju. 🙂 Ipak je muškarac vlasnik rekorda od 81 kruga…

 

3sporta: Ono što se naizgled čini iz tvojeg primjera, da natjecateljski duh nije potreban za kategoriju u kojoj ti trčiš. Svi pričaju o tebi kao o skromnoj i vedroj osobi i zato si omiljena u krugovima u kojima se krećeš. No je li uistinu moguće da isključenost kompetitivnosti u utrkama, ne da nije nedostatak, nego da ti može ići u prilog?

Adrijana: Da, kompetitivnost mi nikad nije bila jača strana. U osnovnoj i srednjoj sam trenirala tenis i najsretnija bih bila kad bi se satima samo dodavali. Ali, imam Milanu koja me i u tome prosvjetljuje. 🙂 Kad ti kažu da ti fali srčanost, nešto te smeta. Pa se malo po malo učim. Konkurencijo, čuvaj se! 🙂 Sport je ipak kompetitivna aktivnost.

 

3sporta: Da li, prema tvojem sudu, karakter osobe, njene reakcije na okolinu, životne događaje i sve ono što ju privatno gradi i pogađa; može utjecati na to kakav će netko biti trkač i na rezultat?

Adrijana: Rekla bih da da. Kratkoročno ne, ali dugoročno vjerujem da je smirenija osoba fokusiranija, troši manje energije na utjecaj vanjskih faktora i slično.

 

3sporta: Kako tvoja obitelj reagira na tvoje podvige i na stil života koji si usvojila paralelno s njima?

Adrijana: Ne mogu se pohvaliti nekom velikom podrškom. Teško prihvaćaju ultraško trčanje vjerujući da je štetno. Istina je da se ponekad poremeti krvna slika ili te boli nešto, ali oporavak je također dio trenažnog procesa, tako da mi je i to izazov provesti što bolje. Trudim se pojasniti da su treninzi, prehrana, san, stav… sve dijelovi pripreme da dužina ili utrka prođu što bolje i bezazlenije. Rizik postoji i dok sjedimo u fotelji. 🙂

Imamo dva već odrasla sina, tako da se snalaze i bez mene, ali volim biti što prisutnija i pripremiti im potrebno. Važna mi je obitelj. 🙂

 

3sporta: A kakve poruke Adrijana ima za kraj…? 🙂

Adrijana: S obzirom na to da je intervju vezan i za Lapovac Backyard Ultru, ovim putem želim zahvaliti organizatoru, volonterima, Našičanima, svim natjecateljima i svojoj sljemenskoj ekipi na dobroj atmosferi i podršci u koracima osvajanja pobjedničke titule!

Također, nigdje nisam spomenula prirodu – Jako volim boravak i kretanje u prirodi, osobito u planinama, pa bih kao asocijaciju citirala Skočićevu poznatu “Vrhove ne osvajamo, na njima živimo!” i svima želim upravo to! 🙂

Piše: Martina Maloča

Novi Intersport dućan u Varaždinu!

Odlične vijesti za sve rekreativce, profesionalce, zaljubljenike u sport, ali i sve one koji će to tek postati! Nova Intersport trgovina otvara se u centru Supernova u Varaždinu, u četvrtak, 19. 8. u 9 sati. Bit će ovo potpuno novi dućan na čak 1000 kvadratnih metara.

 

Već u startu, Intersport ruši rekorde u pogodnostima i svim kupcima, jer prva tri dana od otvorenja osigurava dodatni popust od DODATNIH 20% na cjelokupni asortiman.

Kad je u pitanju sport, u novom Intersportu nema čega nema. Posebno bogata ponuda može se naći u kategorijama trčanje, biciklizam, slobodno vrijeme,  fitnes, outdoor i povratak u školu, a sve one uključuju vodeće svjetske brendove kao što si Adidas, Nike, Salomon, Reebok, Puma, Under Armour… ali i kvalitetne i popularne artikle s potpisom McKinley, Energetics ili Nakamura.

Posjetite novi Intersport Supernova Varaždin u četvrtak, petak ili subotu, iskoristite odličan prigodni popust i opremite se za aktivnu jesen!

Andrej Vištica potvrdio sjajnu formu na Embrunmanu!

PHOTO Crédit @activimages

Embrunman, kako su ga francuske novine Le Dauphine Libere 2012. godine nazvale – najteži dugi triatlon na svijetu, doživio je jučer svoje 37. izdanje. Naš najbolji triatlonac, Andrej Vištica, već sedmu godinu zaredom niže uspjehe na ovoj kultnoj utrci te je nakon jedne pobjede, tri druga mjesta i dva četvrta, ove godine osvojio treće mjesto i popravio osobni rekord na toj stazi.

 

Andrej Vištica utrku je završio s ukupnim vremenom od 9 sati 38 minuta i 27 sekundi i time je za 20 sekundi zaostao za drugoplasiranim Fancuzom Étienneom Diemunschom i nešto malo manje od 10 minuta za pobjednikom, također Francuzom  Léonom Chevalierom.

Vištica je nakon kaotičnog starta i jednako kaotičnog plivanja uspio isplivati 35. ispred Španjolca Del Corrala i Belgijanca Van Luycka koji je na nedavnoj utrci u Alpe d’Huezu isplivao minutu ispred njega.

Utrka je za Andreja mogla završiti nakon 40 km bicikla u kružnom toku nakon što se motocikl našao na stazi gdje nikako nije smio biti. Pokušavajući se izvući iz nastale situacije zakvačio se za zadnji kotač njegovog bicikla, ali na svu sreću Andrej je ostao na biciklu i prošlo je sve bez većih posljedica.

Dehidriran nakon bicikla završio je na 5. mjestu odmah iza Del Corrala. Naime, zbog epidemioloških mjera na biciklu i na trčanju morali su nositi sa sobom bidon i sami točiti okrepu na okrepnim stanicama, što je rezultiralo time da je na onakvim vremenskim uvjetima, većina natjecatelja utrku završila dehidrirano ili je uopće nije završila.

Na trčanju je u nimalo lakim uvjetima uspio nadoknaditi izgubljeno, smanjio je zaostatak i ušao je u cilj kao treći skinuvši pritom 9 minuta s PB-a na ovoj stazi.

Andrej Vištica ovom je utrkom započeo uspješno drugi dio sezone. Posljednjih mjesec dana proveo je u Sestrieru u Italiji na visinskim pripremama, spremajući se za vrlo napornu jesen, jer samo tjedan dana iza Embruna slijedi mu Ironman utrka u Kopenhagenu.

PHOTO Crédit @activimages

“Kapa mi stoji nakrivo. Eto, to je jedina stvar s kojom sam nezadovoljan danas. U nikad težim uvjetima sam skinuo 9 minuta s PBa na ovoj stazi. Trčali smo na 33C. Vjerujem da bi u svim prijašnjim nastupima ovo bilo dovoljno za pobjedu, ali danas je bilo za 3. mjesto. Odgovor na pitanje svih pitanja kad je riječ o mojim utrkama: “Prezadovoljan”. Čestitke Léon Chevalieru i Étienne Diemunschu na postolju i svim ostalim natjecateljima” – Izjavio je Andrej nakon utrke.

Informacije o Andreju i njegovim uspjesima možete pratiti

PHOTO Crédit @activimages

 

PHOTO Crédit @activimages

 

Andrej Vištica trenutno je najbolje rangirani hrvatski triatlonac te vrhunski sportaš u svjetskim okvirima. Triatlonom se bavi još od studentskih dana, a posljednjih 8 godina potpuno profesionalno. Višestruki je prvak Hrvatske u srednje dugom triatlonu. Od značajnijih rezultata valja istaknuti ITU titulu europskog prvaka u dugom triatlonu (Ironman distanca) u Vichyu 2013. godine, 2. mjesto na Ironman triatlonu (226 km) u Walesu 2015., 3 mjesto na Ironman UK, i 3. mjesto na Ironman Italija 2017. godine.  Posebno mjesto   u Andrejevoj biografiji drže po jedno prvo (2015.) i tri druga (2016., 2017. I 2019.) mjesta na Embrunmanu, Francuska, prema mnogima najtežem triatlonu na svijetu. Na svjetskom Ironman prvenstvu održanom u Koni, Havaji, SAD 2016. godine Andrej je zauzeo visoko 36. mjesto u konkurenciji 2.316 natjecatelja dok je na Ironman prvenstvu Afrike u Port Elizabethu, JAR zauzeo visoko 9. mjesto. Andrej je rođen 31. svibnja 1983. godine i završio je Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Adrijana Šimić ostala posljednja u dvorištu ispred pakla

Oprostite za ovaj naslov kojeg se ne bi postidjeli ni najveći kreativni umovi senzacionalističkih novina i portala. No ponekad se dogodi da bombastičan naslov stvarno odgovara sadržaju ispod njega, naprimjer – ovaj put. 🙂

 

U predvečerje proteklog petka u Našicama je po prvi put startala licencirana Backyard Ultra utrka. Kako se trčalo u krug oko jezera Lapovac, tako je utrka dobila ime Lapovac Backyard Ultra. Utrka koju je osmislila ekipa predvođena Lazarusom Lakeom po mnogočemu je drugačija od bilo koje druge ultraške utrke. No da sad ne davimo opsežnim pravilima, pretpostavit ćemo da već znate kako se odvija. Ako slučajno ne znate, objasnili smo ovdje.

Sa starta u petak krenulo je pedesetak trkačica i trkača na svoj prvi krug oko jezera. Staza nema značajnije elevacije, krug oko jezera je točno zadanih 6706 metara, jedan dio staze je u hladovini, ali ima i dugi segment izložen suncu. A baš to sunce i grozna vrućina bili su najveći izazov trkačicama i trkačima.

Prvi krugovi prošli su u “revijalnom tonu”, kad se spustila noć bilo je tek malo ugodnije, barem za onaj dio sunčevog prženja, ali temperatura nije padala na razinu na kojoj bi trčanje bilo lako. Kada je počela ultra, nakon sedam sati, tj. sedam krugova i 47 kilometara, na stazi je ostao 31 trkač i trkačica. U trenutku svitanja, nakon 12 sati trčanja (80 km) na stazi ih je ostalo 15, a jutro s početkom “pržione” označilo je i sve češća odustajanja. U 13 h u 20. krug sa starta krenulo je njih sedam.

Nakon tog kruga ostalo ih je samo troje – Lana Ostojić, Adrijana Šimić i Slaven Krklješ. Ta situacija nije se tako brzo promijenila. Bilo je očito da svo troje imaju želju za pobjedom koja je jača od strašne vrućine. Temperatura u hladu od 34 C, na suncu se penjala i iznad 40 C. Rekao je izbornik ultraške reprezentacije Dragan Janković – “Ovo je Death Valley!”.

Nakon 23.  kruga odustaje i Slaven Krklješ i u 24. krug kreću samo žene – Lana Ostojić i Adrijana Šimić. Ovo je bio i ključni trenutak utrke, jer nakon tog kruga odustaje i Lana Ostojić.

Lana Ostojić – pretposljednja u utrci

No utrka time nije gotova – da bi bila pobjednica i jedina finišerka prve utrke Lapovac Backyard Ultra, Adrijana Šimić morala je sama istrčati još jedan krug ispod sat vremena. I otrčala ga je, bez vidljivih problema, cijelu je utrku odradila staloženo, uporno, pametno – i nadmoćno.

Konačni rezultat pobjednice Adrijane Šimić: 25 krugova = 167.65 kilometara.

 

Adrijana Šimić

Adrijana je rođena 1968. godine, članica je AK Sljeme, a iza nje je više odličnih rezultata na ultraškim natjecanjima. Možda najvažniji od njih je titula državne prvakinje u trčanju na 100 km, osvojena u Svetom Martinu 2017. godine.

Bio je pravi izazov organizirati ovu utrku na visokom nivou, a to je uspjelo našičkim trkačima okupljenim u URT NEXE Team. Za predsjednika kluba Tomislava Galla, direktora utrke Damira Meseca i brojne volontere nije bilo spavanja, i oni su se dobro osunčali i naradili, ali siguran sam da su ponosni na kvalitetu utrke koju su realizirali.

Dio organizacijske ekipe

Tekst i foto: ZM 3sporta.com

Eliud Kipchoge povrdio da je najveći maratonac svih vremena

Noćas po našem vremenu održana je i najduža trkačka disciplina Olimpijskih igara u Tokiju, muški maraton. Uvjeti u Sapporu bili su slični jučerašnjim, temperatura viša od 26 C i vrlo visoka vlaga, no s malo manje sunca. Ništa od toga nije smetalo Kenijcu Eliudu Kipchogeu da potvrdi svoj status najvećeg maratonca svih vremena, kako ga mnogi doživljavaju već dosta dugo.

 

Sama utrka, što se tiče pobjednika, bila je dosadna. Kipchoge je trčao u grupi prvih tri četvrtine utrke. Onda je počeo ubrzavati i povećavati svoju prednost pred nekolicinom koja je trčala u grupi iza njega. Na kraju je ostvario razliku od 1:20 minuta nad drugoplasiranim, najveću od 1972. godine kada je olimpijskim maratonom “izdominirao” Frank Shorter.

Vrijeme pobjednika na kraju bilo je 2:08:38, daleko ispod njegovog svjetskog rekorda koji je istrčao 2018. i koji još uvijek stoji – 2:01:39, no ovaj pobjednički rezultat treba staviti u kontekst iznimno nepovoljnih vremenskih uvjeta za trčanje maratona. Ovom pobjedom Eliud Kipchoge obranio je olimpijsku maratonsku zlatnu medalju osvojenu na prošlim OI u Riju i tako postao tek treći maratonac u povijesti kojem je ovo uspjelo.

Za razliku od prvog mjesta, ostala mjesta na postolju odlučivala su se u zadnjim metrima utrke. Najboljim finišerom pokazao se Abdi Nageeye (2:09:58) koji trči za Nizozemsku, a dvije sekunde iza njega ciljem je prošao Bashir Abdi (2:10:00) koji trči za Belgiju. Oba ova trkača naturalizirali su Europljani, rođeni su naime u Somaliji.

 

Duga i plodna karijera karizmatičnog maratonca

Eliud Kipchoge rođen je 1984. godine u Keniji kao najmlađe od četvoro djece u obitelji samohrane majke, koja je radila kao učiteljica. Kažu da je kao dijete svaki dan trčao u školu i iz nje, ukupno dnevno oko šest kilometara. Sa 16 godina upoznao je svog prvog trenera, olimpijca Particka Sanga i tako je počela njegova trkačka karijera.

Pobijedio je na 12 od 14 maratonskih utrka na kojima je sudjelovao. Osvajač je četiriju olimpijskih medalja, ima srebro i broncu na 5.000 metara i od jučer dvije olimpijske zlatne medalje u maratonu. Pobijedio je na osam World Marathon Majors utrka – četiri puta u Berlinu, tri puta u Londonu i jednom u Čikagu. Svjetski rekord istrčao je 2018. godine na Berlinskom maratonu – 2:01:39.

Svi koji prate trčanje sjećaju se eksperimentalne utrke održane u Beču u svibnju 2019., kada je u kontroliranim, možemo reći laboratorijskim uvjetima, Eliud Kipchoge uspio postati jedina osoba na svijetu koja je maratonsku distancu istrčala ispod dva sata – točnije, za 1:59:40.

Eliud Kipchoge ne odaje svoji ponašanjem status najveće zvijezde dugoprugaškog trčanja, naprotiv, smiren je i skroman, dovoljno je bilo pogledati njegovo ponašanje nakon jučerašnje utrke, način na koji čestita svojim kolegama koje pobijedio.

Velik je čovjek taj Eliud Kipchoge.

Odličan nastup naših maratonki na Olimpijskim igrama!

21. mjestom Matee Parlov Koštro i 53. mjestom Bojane Bjeljac završena je jučer najduža ženska trkačka disciplina Olimpijskih igara u Japanu.

 

U Japanu je vruće i vlažno, osjetili su to svi sportaši koji su nastupili na igrama ove godine. Tražeći povoljnije vremenske uvjete, organizatori su maratonske utrke premjestili u Sapporo, no vremenske prilike nisu bile znatno bolje od onih u Tokiju. Zbog vrućine, start maratona pomaknut je sa 7:00 na 6:00 po lokalnom vremenu, a šok za organizam bilo je 26 stupnjeva Celzija na startu, koji su se do kraja utrke popeli preko 30. I sve to uz relativnu vlažnost od gotovo 80%. Rijetke su utrke na kojima sve trkačice već na prvoj okrepi posežu za ledom i polijevaju se, samo da bi se malo rashladile.

Prvih nekoliko kilometara grupa je bila poprilično kompaktna, no nakon desetog kilometra sve više djevojaka nije moglo pratiti tempo vodeće skupine. Brzo su počela i odustajanja, na kraju od 88 žena na startu, njih 15 nije završilo utrku.

Nakon 33. kilometra vodeća se skupina značajno prorijedila, a pet kilometara do kraja jasno je bilo da će Kenijke odlučivati o zlatu i srebru. Pobjedu je odnijela Peres Jepchirchir koja je maraton istrčala za 2:27:20. Vrlo “skromno” vrijeme, rekli bismo, no već smo spomenuli uvjete u kakvim je utrka održana. Maratonska svetska rekorderka Brigid Kosgei morala se zadovoljiti srebrom, (2:27:36), a Amerikanka Molly Seidel (2:27:46) vratila je nakon 17 godina SAD na pobjedničko postolje olimpijskog maratona osvojivši broncu.

Od dvije naše predstavnice, bolji rezultat ostvarila je Matea Parlov Koštro, koja je maraton istrčala za 2:33:18, šest minuta iza pobjednice. Stavimo taj rezultat u pravu perspektivu – ovo je najveći uspjeh za Hrvatsku u maratonu na velikim natjecanjima (Svjetska prvenstva i Olimpijske igre), ostvaren u fantastičnoj konkurenciji, na nehumano teškoj utrci, a Matei je ovo tek četvrti maraton u životu! Istrčala je sjajnu taktičku utrku u kojoj je do pred sam kraj iz kilometra u kilometar poboljšavala svoj plasman.

– Jako sam zadovoljna utrkom i samim plasmanom. Od trenutka kad sam u Valenciji ispunila normu za OI, spremala sam se upravo za ovaj dan i mislim da sam svoju zemlju predstavila dostojanstveno. Utrka je bila jako teška zbog visoke temperature i vlage. Koristila sam svaku okrepnu stanicu kako bi se rashladila i maksimalno si pomogla u ovakvim uvjetima. Same OI me nisu pretjerano oduševile zbog restrikcija, tako da sam većinu vremena provela u hotelu. Nadam se da će OI u Parizu biti u pravom olimpijskom duhu – rekla je poslije utrke Matea Parlov Koštro.

Druga naša predstavnica Bojana Bjeljac maraton na OI završila je na 53. mjestu s vremenom 2:39:32.

– Uvjeti na utrci bili su baš onakvi kakvi ne odgovaraju meni i mom tijelu, tako da sam istrčala najbolje što sam mogla, zadnjih 12 km sam se jedva dovukla do cilja jer mi se povraćalo. Sam nastup na Olimpijskim igrama velika je stvar za svakog sportaša, tako da sam sretna i ponosna što sam imala priliku trčati olimpijski maraton. Drago mi je što sam uspjela doći do cilja i završiti utrku – javila je Bojana Bjeljac iz Japana.

 

 

Lapovac Backyard Ultra – Našice na svjetskoj karti najluđe utrke

Puno je pripreme trebalo za organiziranje prve Backyard Ultra utrke u Hrvatskoj. Ona je naime licencirana, tj. poštuje sva zadana pravila koja je osmislio Lazarus “Laz” Lake, svima poznatiji kao organizator najbrutalnijeg Barkley Marathonsa.

 

No, organizatorima iz URT Nexe Team Našice neke su stvari išle na ruku. Na samom rubu grada nalazi se veliko umjetno jezero Lapovac, a krug oko njega iznosi točno zadanih 4 (i još malo) milje.

 

Što je Backyard Ultra

Backyard Ultra je format ultramaratonske utrke gdje natjecatelji moraju uzastopno pretrčati udaljenost od 6706 metara (4,167 milje) za manje od jednog sata. Kad se završi svaki krug preostalo vrijeme unutar sata obično se koristi za oporavak za trčanje sljedećeg kruga, koji slijedi idući sat.

Da još malo objasnimo. Sa starta kreću svi trkači i trče prvi krug. Moraju ga završiti za manje od jednog sata. Nakon završetka kruga mogu se odmoriti, ali se ponovno moraju pojaviti na startu idućeg kruga, točno u sljedeći puni sat. Tada kreću na trčanje drugog i tako svakog sljedećeg kruga. Za mnoge će ovo biti ultramaratonsko iskustvo, ali dobro došli su i oni koji žele istrčati samo nekoliko krugova i isprobati ovaj vid natjecanja.

Više o Backyard Ultra

 

Zašto baš ta dužina, čudno je da krug nije točno 4 milje

Ideja za dužinu kruga došla je od jednostavne formule – 100 milja / 24 sata = 4.16666 milje. To znači da će svatko tko istrči 24 kruga i ostane na stazi 24 sata, zapravo istrčati točno 100 milja.

Nije važno koliko brzo trčite, dovoljno je da tih 6706 metara istrčite za manje od jedan sat. Taktika je na ovoj utrci iznimno važna – ako trčite brzo, izmorit ćete se, ali će vam s druge strane ostati više vremena za odmor. Ako istrčite/prehodate krug za sat vremena, neće vam ostati vremena za odmor i okrepu. Bit će ovo prava taktička bitka do iznemoglosti. 🙂

Zanimljivo je i to da se u pravilu ne mjeri vrijeme kruga, ono nije važno, dovoljno je krug istrčati za manje od 60 minuta.

 

Tko je istrčao najviše

Svojevrsni svjetski rekorder je John Stocker koji je na utrci Suffolk Backyard Ultra istrčao 81 krug, tj. 543.19 km, odnosno, trčao je tri dana i 9 sati. Kod žena najbolji rezultat drži Courtney Dauwalter koja je istrčala 68 krugova, tj. 456 km.

 

Još malo o pravilima

Utrka je eliminacijskog tipa, trči se sve dok posljednji natjecatelj ne ostane na stazi. Odnosno, postoji samo jedan pobjednik, onaj/ona koji pretrči “samo još jedan krug” nakon što su svi odustali. Pravila su brutalna – svi koji u bilo kojem trenutku više ne mogu, registriraju se kao DNF (did not finish). Ako niti jedna osoba ne uspije u limitu od jednog sata istrčati taj “samo još jedan krug” nakon svih, nema pobjednika, tj. bolje rečeno, nema niti finišera utrke. 🙂

 

Gdje se trči Lapovac Backyard Ultra

Jezero Lapovac nalazi se 3 km jugoistočno od centra grada Našica. Nastalo je 1993. godine, izgradnjom brane na potoku Lapovac i tako je spriječeno poplavljivanje naselja nizvodno. Ukupna površina je oko 80 hektara, a prosječna dubina je 4 metara. Jezero i jezerska okolica su uređene, pa ga posjetitelji koriste za odlaske na piknik, ribolov i kupanje.

Oko jezera Lapovac postoji rekreativna staza, čija dužina iznosi točno 6706 metara, ima 20 m elevacije, a podloga je od zemlje i finog makadama.

Stazu oko Lapovca možete pogledati na linku dolje:

https://www.strava.com/activities/4882864216

 

Kada

13. 8. 2021., brana jezera Lapovac, start u 18:00 sati

više detalja i poveznica na prijavu za utrku:

https://www.stotinka.hr/hrv/utrka/4044/prijava_na_utrku

Facebook stranica utrke: https://web.facebook.com/LapovacBackyardUltra

 

 

11. Plivački maraton Raslina – izvještaj iz organizacijskog kuta

…opet se plivalo! Nakon prošlogodišnje prisilne pauze zbog koronavirusa, ovogodišnji maraton je srećom održan, doduše u nešto skraćenom obliku, jer uslijed mjera i limitiranog broja ljudi na okupljanjima ove godine, u programu nije bilo popularne utrke na 1500m kao niti dječjih utrka. Međutim, glavna utrka na 5km je, kao i uvijek, bila mamac za puno plivača i plivačica među kojima je bilo Cro-Cup natjecatelja kao i amatera.

 

Nekoliko mjeseci uoči maratona još uvijek je vladala neizvjesnost oko samog održavanja, ali srećom epidemiološka situacija je, kako se ljeto približavalo, bivala sve povoljnija pa su pripreme mogle ići svojim tijekom.

Prije ozbiljnih priprema prvo smo našim plivačima i prijateljima maratona priredili jednu neozbiljnu. Prvoaprilska šala da se maraton zbog organizacijskih problema seli u susjedni Zaton je bila i više nego uspješna pa su nas mnogi Raslinjani, kao i oni koji ljetuju u njoj, zvali i pisali nam poruke u šoku i nevjerici. Imali smo čak i pozive preneražene rodbine iz Njemačke koja nije mogla vjerovati što se događa. Neki plivači su također povjerovali u ovu šalu pa su nas uoči maratona poneki pitali od kuda je točno start u Zatonu i kojom trasom se pliva… Uglavnom, još jednom – to je bila samo neslana šala! Ipak smo mi iz boćate vode, pa su nam neslane šale nekako urođene.

Specifičnost ovogodišnjeg maratona, uz mjere, je bio nažalost i nedostatak gledatelja pa nije bilo niti broda s gledateljima koji prate utrku duž staze. Na info pultu se uz prijavu plivačima mjerila temperatura kako bi bili sigurni da su na dovoljnoj „radnoj“ temperaturi, ali ne i preko nje. Stolove za jelo smo razmaknuli na veću udaljenost i stavili na dva odvojena dijela, kako bi se održavao razmak, a isto to je i naš dragi voditelj Saša preko nekoliko puta zamolio putem mikrofona.

Ovaj ipak malo drukčiji maraton smo, kako bi se malo našalili, popratili s prigodnim koronaškim sloganom na majici „KEEP DISTANCE… SWIM FASTER!“, a toplo se nadamo da je ovo bila prva i zadnja takva prigodna majica. Nismo se furali na Euro i Olimpijadu tako da ovo nije bio maraton 2020. već u 2021., odnosno u realnom vremenu.

Sponzori su i ove godine bili s nama, doduše očekivano u nešto manjem broju jer je ipak Covid utjecao na skromnije izdatke za sport, ali nešto smo i mi od ranijih godina uštedjeli za crne dane kao što su ovi. U samoj organizaciji smo imali malu smjenu generacije tako da su se neki stariji članovi zasluženo umirovili nakon zadnjeg maratona, ali smo zato ovu godinu imali još više pomlađenih članova kojima je ovo bilo prvo sudjelovanje u organizaciji.

Sigurnost naših plivača su, uz naše neizostavne brodare/barkajole, osiguravali i Hitna pomoć, ronioci te spasioci. Srećom, nitko od njih nije morao intervenirati ni u moru, ni na kopnu. Hvala im svima na pomoći!

Brodari/barkajoli ovogodišnjeg maratona

Za maraton od 5000m se prijavilo 91 natjecatelja, od toga 68 plivača i 23 plivačice. Ovaj put očekivano bez puno stranaca kao što je do sada bio običaj.

Registracija i startni brojevi na info pulta

Nakon govora glavnog suca, slijedio je start točno u 10 h. Vremenski uvjeti na startu i stazi su bili jako dobri prvih otprilike sat vremena, taman negdje do dolaska najbržih plivača koji su se doslovno držali slogana s naše majice o držanju distance s bržim tempom. Pobjednici su bili isti kao i na zadnjem maratonu – Grgo Mujan je bio prvi kod muškaraca s rezultatom 1:02:23, a Antonia Buličić je bila prva kod žena s rezultatom 1:08:13, oboje iz „KDP Split“.

Start 11. Raslinskog maratona

Grgi je ovo ukupno četvrti i to uzastopni naslov u Raslini, a dojmovi su mu i ovu godinu bili jako pozitivni i voli dolaziti u Raslinu. S ovim naslovom se izjednačio s obitelji Milan koja ima četiri naslova u Raslini (bratski kako i dolikuje su po dva naslova podijelili Duje i Marin Milan), a ako Grgo ovako nastavi možda dogodine padne i peti naslov i tako ostane potpuno sam na vrhu!

U muškoj konkurenciji je drugi bio Duje Šarić, također iz Splita, ali iz „KDP Pošk“, dok je treći bio prekaljeni plivački maratonac Aljoša Pribac iz „KDPSR Poreč“. Kod žena je druga bila naša bivša olimpijka Karla Šitić iz „KDP Split“, a treća je bila Dina Volarević iz „KDP Donat“ iz Zadra.

Grgo Mujan ulazi prvi u cilj

Nakon spomenutih sat vremena je krenulo prvo lagano pa sve jače jugo, koje je plivačima malo otežavalo i usporavalo dolazak do cilja, ali na kraju su svi koji su startali uspješno došli do cilja, što je podatak koji nas uvijek veseli. Među natjecateljima je najmlađi bio Fran Težački (2009.) iz PK Barok, a najstariji je bio Željko Sušek iz „KDPSR Poreč“.

S nama su i ovu godinu bila mnoga poznata i draga lica iz svijeta daljinskog plivanja. Čest i dragi gost maratona je Boris Korbar iz KDP “BERISLAV GAUŠ” koji ove godine aktivno sudjeluje u projektu „RokOtok“ gdje je iskoristio dan odmora da skokne do Rasline po svoju zlatnu medalju u najstarijoj muškoj konkurenciji iznad 60 godina!

Igor Grašo i Draško Vujović su opet bili neizostavni dio raslinskog maratona jer su s nama bili po 11. put i tako ostaju usamljeni na našoj „all-time“ listi po broju nastupa. Želimo im da ih zdravlje i forma posluže pa da dočekaju i jubilarni 15-i maraton!

Za razliku od njih neki su bili po prvi put s nama, među njima i plivač Tomislav Lopar iz Zagreba koji se već dugo na moj nagovor spremao doći u Raslinu. Na kraju mi je rekao da je bilo odlično i zahvalio što sam ga sve ove godine nagovarao na dolazak! Ima li bolje pozivnice za sve koji još nisu bili kod nas?

Plivači su se nakon utrke zasluženo okrijepili uz fini specijalitet koji je bio za prste polizati – divljač s njokima i tijestom u izvedbi restorana „Peškarija“ iz Šibenika, a mogli su popiti i fino craft pivo šibenske Pivovare 022.

Od prve godine našeg maratona jedan dio startnina uplatimo u dobrotvorne svrhe. Ove godine smo uplatili donaciju „I Petra bi htjela hodati“ kako bismo pomogli našoj maloj sugrađanki u njenom liječenju. Petra, želimo da nam što prije staneš na nogice i da za koju godinu kad malo porasteš zaplivaš s nama na dječjim utrkama!

Autor: Tonći-Ante Lokas, DSR Raslina

Dođite na SunsetRun u Osijek – trčanje uz puno zabave

Sada već tradicionalna osječka utrka SunsetRun, održat će se u subotu, 21. 8. s početkom u 19 sati na staroj lokaciji uz obalu Drave. Uz početnih je sedam i četrnaest kilometara od prošle godine SunsetRun dodavanjem još jedne dionice postao i osječki noćni polumaraton.

Trkačice i trkače i ove godine očekuju odlična atmosfera, dobra organizacija, bogat startni paket, lijepa finišerska medalja i vruća ljetna zabava na popularnoj pješčanoj plaži. Očekuje se nastup velikog broja trkačica i trkača, a više informacija možete saznati na www.utrka.run.

 

 

Lucky Trail Papuk – s prijateljima, obitelji ili poslovnim kolegama kroz park prirode

Park prirode Papuk bit će domaćin stotinama trail trkačica i trkača koji će, okupljeni u tročlane timove, doživjeti sve ljepote ovog dragulja kontinentalne Hrvatske. Okupite ekipu od članova obitelji, prijatelja ili kolega s posla i odlično se zabavite. 🙂

 

Luicky Trail Papuk održava se u subotu 11. 9. 2021. sa startom u 10:00 sati, a lokacija starta i cilja je izletište Jankovac. Ovo mjesto dobro je poznato zaljubljenicima u Papuk, osim prostrane livade na kojoj ćemo se okupiti, tu su i dva jezera te planinarski dom.

Na rasporedu će biti dvije timske utrke:

  • Lucky Trail Papuk – velika, glavna utrka
  • Lucky Mini Trail Papuk – mala utrka.

 

 

Kako se trči Lucky Trail

Na utrci sudjeluju (isključivo) tročlani timovi, koji mogu biti sastavljeni iz bilo koje kombinacije muškaraca i žena.

Na Papuku će biti označene tri staze, crvena od 5.3 km, zelena od 4.5 km i plava od 3.8 km.

Glavna utrka se odvija na način da trkači naizmjence trče prvo crvenu, zatim zelenu i na kraju plavu. Drugim riječima, svatko iz tima istrči svaku stazu, ukupno 13.6 kilometara.

Sve će biti jasno iz prikaza:

 

Lucky Mini Trail Papuk, ili kako je od milja zovemo “mala utrka” također je timska, s timovima od po tri člana/članice. No ona je prilagođena svima koji žele sudjelovati, a iz bilo kojeg razloga im je 13.6 km previše. Na toj utrci svaki član/članica tima ide na samo jednu stazu.

Ovako:

Pogledajte ljepote Papuka 🙂

 

Prijave su otvorene!

Prijave su otvorene, limit utrke je 200 timova, baš kao i na Trakošćanu, na utrci koja je vrlo brzo popunjena.

Požurite s prijavom jer vas osim trčanja u predivnoj prirodi očekuju i odlične sportske majice, fenomenalne medalje, vrijedne nagrade za najbrže i još mnogo toga.

 

 

 

[VIDEO] Dođite na Lucky Trail Papuk

Dva tjedna nakon otvaranja prijava, 250 trkačica i trkača već je odlučilo da će 11. rujna trčati u Parku prirode Papuk, na prvoj utrci Lucky Trail Papuk.

 

Najbolji poziv na utrku poslat će vam kadrovi kratkog videa koji smo prije nekoliko dana snimili na Papuku.

Više o utrci: https://luckytrail.run/

Pratite Lucky Trail i na Facebooku:
https://web.facebook.com/luckytrailrun

 

 

Poziv na Plivački maraton Raslina

Plivački maraton u Raslini je u zadnjih 10. godina postao jedan od najposjećenijih u Hrvatskoj te se može pohvaliti s međunarodnim karakterom i rastućim brojem natjecatelja tokom godina održavanja.

 

Na zadnjem maratonu održanom 2019. godine je nastupilo ukupno 260 natjecatelja u svim utrkama (maraton u 2020. godini nije održan zbog pandemije koronavirusa). Izvještaj sa zadnjeg maratona kao i cijelu fotogaleriju možete pronaći na www.raslina5km.hr a video atmosfere sa zadnjeg maratona možete vidjeti ovdje:

Maraton u Raslini je od 2012. godine imatelj CRO CUP licence od strane Hrvatskog saveza daljinskog plivanja (www.hsdp.hr). Licenca CRO CUP znači da se nastup, odnosno rezultat na plivačkom maratonu u Raslini, boduje za glavnu nagradu CRO CUP serije koja se dodjeljuje na kraju sezone.

Ovogodišnji maraton će se održati 24. 7. 2021. god. Promjena u odnosu na dosadašnje godine jest da će se zbog mjera uzrokovanih pandemijom koronavirusa održati samo maraton na 5 km, odnosno neće biti utrke na 1.5 km zbog regulacije broja prisutnih.

Prijave na 5 km se obavljaju na: https://www.stotinka.hr/hrv/utrka/4263/prijava_na_utrku

Svaki natjecatelj dobiva majicu i diplomu o sudjelovanju za isplivani maraton. Također, za sve natjecatelje je osigurana hrana i piće.

 

Višnja Miličević – kako mi je trčanje spasilo život

Višnja je vrijedna članica naših trkačkih grupa i osoba koja je počela trčati potaknuta virtualnim ligama Hrvatska trči. Donosimo njezinu priču. 🙂

 

Oduvijek sam se divila onim trkačima, pogotovo ženama sa skakutajućim repićima, dok bi prolazila autom pokraj njih, kako s lakoćom i elegancijom odrađuju kilometre pred njima. Kvragu, htjela sam i biti jedna od njih 🙂 .

Ali cijeli život sam lijenčina. Možda ne lijenčina per se, već je jednostavno svaka molba i svaki pokušaj u djetinjstvu da se bavim nekom aktivnošću završavao nedostatkom podrške i najčešće komentarom “ma što će ti to”. Nakon nekoliko takvih pokušaja, jednostavno sam prestala imati ikakve aspiracije da se nečim konkretnim bavim.

A tek sport, pa to je skroz priča za sebe. Nitko iz obitelji, ni bliže ni dalje, niti itko iz okoline nije se ozbiljnije bavio sportom. To je jednostavno bilo ono nešto dosadno na TV-u. Ali nekako, puno godina kasnije, u već odrasloj dobi, znala sam se tu i tamo, u nekoj sitnoj emocionalnoj krizi, uloviti trčanja. Bilo bi to možda par puta i potpuno neozbiljno, ali bi se desilo.

S ovim trčanjem sam, u šali ću reći, počela radi fejs algoritma. Naime, iskočila mi je toga dana reklama za Zimsku ligu Hrvatska trči, s totalno zabavnim konceptom i to je bilo dovoljno. Poslala sam frendici koja se već tad opako bavila trčanjem, rekla ajmo, ona je rekla ajmo i to je bilo to.

To je bilo na svjesnoj razini. Na onoj podsvjesnoj sam toliko već bila izgubljena unutar sebe da mogu slobodno reći kako mi je trčanje u neku ruku spasilo život.

A kod trčanja, spašava me što u ovih 9 mjeseci koliko god sam naučila o svojim mogućnostima, i dalje na svaki trening krećem s mišlju kako ću ja to sad odraditi bez pol muke. Naravno, uvijek je s mukom i pol, ali kao i porod, zaboraviš pa ideš opet 🙂 . I nije da ja to sebi govorim namjerno, da se potaknem, meni to tako prirodno, blagoslovljena sam tim mentalnim sklopom i sreća pa me drži već toliko dugo u svemu tome.

Jer teško ide taj napredak, teško do rezultata, većih pomaka, što je i razumljivo, ali sam ja nestrpljivo biće. Pa opet, koliko nestrpljivo, toliko i uporno i tvrdoglavo. I tu treniram svoju mentalnu snagu, tu guram mozak do krajnjih granica, tu sebi dajem podršku i poticaj, tu sebi dokazujem koliko mogu nadići svoje prirodne impulse i ne odustati. Tu gradim svoju izdržljivost, ustrajnost, svoju snagu.

Tako da ne, ne trčim zbog kila, ne trčim zbog mršavljenja niti nekih mišića. Trčim jer doslovno treniram mozak. I zato se smijem tu na slikama, zato se smijem na utrkama, zato izgledam kao da se strašno zabavljam, a usput kao trčkaram. Ne. Umirem skoro svaki kilometar, u sebi zavijam kao ranjena zvijer, te me boli ovo, te me boli ono, te ne mogu disati, te mi jedan dio mozga vrišti: ne mogu više, dok se drugi dere izdrži! Izgleda samo lako. Nije ni najmanje. Ali vrijedi.

Vrijedi svake minute, ne svakog kilometra, već svakog metra. Vrijedi. I spašava me i dalje. I ono možda najljepše u ovom trenu: nosi mi nove, tako divne ljude u život.

Da – nekad i kad patiš, možeš biti najsretniji.

PRIDRUŽITE SE GRUPI “HRVATSKA TRČI”

 

Napisala: Višnja Miličević

Najava – Durmitor Xtreme Triathlona 1. 9 – 92.8 – 21

Durmitor Xtreme Triathlon jedinstvena je middle-distance utrka koja se održava u jednom od najljepših nacionalnih parkova u Europi i svijetu.

 

Ljeto na planini s ovakvim sadržajem, gdje možete i skupiti ekipu i odraditi štafetu, gdje možete sudjelovati kao volonter, biti u pratnji svog bližnjeg, gdje možete biti i samo gledatelj, a usput uživati u prirodnim ljepotama ovog crnogorskog bisera s 23 vrha iznad 2.000 metara i 18 ledenjačkih jezera… samo su neki od razloga zašto je Durmitor Xtreme Triathlon toliko posebna utrka.

Utrka počinje plivanjem od 1.9 kilometara u izazovnom Vražjem jezeru, nastavlja se vožnjom od 92.8 kilometra s elevacijom od 2.150 m legendarnim Durmitorskim prstenom, a završava se trčanje polumaratona, kombinacijom cestovnog i trail trčanja kojim se povezuje pet ledenjačkih durmitorskih jezera, s ukupnom elevacijom od 487 m i finišom na Crnom jezeru koje oduzima dah.

LOKACIJA: Žabljak, Crna Gora
DATUM: 31. 7. 2021.
VRIJEME STARTA: 08:00

TEMPERATURE KRAJEM SRPNJA:
Zrak: 20-24C
Jezero: 19-23C

Svaka od disciplina vodi vas kroz besmrtne i fascinantne pejzaže nacionalnog parka Durmitor i ostavlja uspomene za cijeli život.

Više informacija o utrci, lokaciji, te eventualna pomoć oko smještaja naći ćete na linkovima:

www.3crown.me

https://www.facebook.com/Crown-of-Montenegro-107435634518763/

www.tozabljak.com

Prijave na linku:

https://www.protime.si/dogodek/crown-of-montenegro-2021-xtreme-70-3-triathlon/

Organizator: Triatlon klub Kotor uz tehničku podršku Triatlon klub Herceg Novi, Triatlon klub Podgorica i utrke partnere Split Marathon i Zadar Half Triathlon

[VIDEO] Predstavljamo Merrell Agility Peak 4

Merrell Agility Peak 4 tenisice razvijene su za trčanje i hodanje po neravnim terenima. U njima ćete s ugodom i sigurnošću prevaljivati sve svoje trail kilometre.

 

Gornji dio sastoji se od tekstila Jaquard koji nozi daje prozračnost i izvrsno prianjanje. Dodana je nova FloatPro pjena u potplatu koja pruža više mekoće i udobnosti na svakom koraku.

Nova torzijska ploča Rock Plate umetnuta je ispod prstiju, pružajući dodatnu stabilnost za siguran korak pri kretanju u prirodi. Vibram MegaGrip guma na potplatu pruža izvrsno prianjanje i prilagođava se raznim površinama, a FlexConnect tehnologija u prednjem dijelu potplata nudi prirodniji osjećaj dodira s tlom po kojem trčimo. Zaštitna kapa u prednjem dijelu  štiti nožne prste od kamenja. Floatpro srednji potplat, pruža još više mekoće i udobnost, te duži vijek trajanja, a tenisice su lakše.

Potražite svoje Merrellice u ovim dućanima i webshopovima:

https://www.hervis.hr/store/Marke/Merrell/Obu%C4%87a/c/2_185_schuhe

https://www.intersport.hr/brendovi/merrell

https://www.rost-sport.hr/rezultati-pretrage.aspx?searchparam=p0~merrell

https://www.sportvision.hr/proizvodi/merrell

promo tekst

 

Županijski polumaraton Kalnik-Križevci ’21 – KTC – rujanskih 21 ili pet kilometara Prigorjem

I ove će se godine Županijski polumaraton “Kalnik–Križevci ’21 – KTC“ zajedno s Križevačkom osminom održati u rujnu. A nakon lanjskog novog ruha polumaratona Prigorjem, ova godina donosi još nekoliko novosti.

 

Kao i u prethodnom izdanju, i u ovom 12. trčat će se iz smjera Kalnika prema gradu Marka Križevčanina. Utrka je predviđena za 11. rujna, ali u drugo doba dana. Startat će se u poslijepodnevnom terminu, u 16 sati iz centra mjesta Kalnik.

Za razliku od nekadašnjih 18 kilometara, sad se već drugu godinu idiličnim kalničkim krajem trči puni polumaraton, odnosno 21,5 km. Cilj će biti na Gradskom stadionu Križevci na kojem je ove godine uređena i otvorena atletska staza. Na trasi će trkače čekati pet okrijepnih postaja, tako da nema straha od žeđi.

Također, i ovaj će se put u sklopu događaja održati utrka građana “2. Križevačka osmina – Servis Košić“. I ona će startati u 16 sati, ali sa Strossmayerovog trga u Križevcima. Radi se o dužini od 5,28 km. Tako će utrka ulicama grada uz križevačke znamenitosti, pružiti mogućnost sudjelovanja rekreativcima svih generacija i razina pripremljenosti. Novost na Osmini novčane su nagrade za prva tri mjesta.

Kako bi baš svatko mogao sudjelovati, organizatori ponovno pripremaju više kategorija dječje utrke “Radost trčanja“.

Prijave za utrke su na Stotinka.hr – prijava, a otvorene su do 1. rujna. Događaj će se i ove godine održati u skladu s epidemiološkim mjerama.

Organizator je Zajednica športskih udruga Križevci i AK Križevci pod pokroviteljstvom Koprivničko-križevačke županije, Grada Križevaca i Općine Kalnik.

FB DOGAĐAJ

FB STRANICA

Promo

1...141516...155Stranica 15 od 155

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO