fbpx
Naslovnica Blog Stranica 142

Zimska baza – temelj uspješne sezone

S obzirom da su gotovo sva važnija natjecanja za ovu sezonu završila, većina triatlonaca i trkača okrenula se baznim pripremama za iduću sezonu. Vremenske prilike sve više otežavaju treninge, dan traje sve kraće, ceste su zbog kiša skliske, ali sada se kuju dobri rezultati za iduću godinu.

U ovo doba godine došlo je vrijeme da bacimo pogled na ovogodišnju sezonu, pokušamo uvesti neke promjene koje će nam pomoći da postignemo bolje rezultate te se psihički spremiti za iduću sezonu.

Prvi korak u pripremama za iduću sezonu je oporavak od napora kojima smo bili podvrgnuti u nedavno završenoj sezoni. Ako smo prošlu sezonu počeli sa zimskim pripremama (prošlu zimu) znači da je naše tijelo bilo pod opterećenjem zadnjih 11 mjeseci i treba mu dati vremena da se odmori i regenerira. Prije početka baznog treninga trebalo bi uzeti pauzu od 4 tjedna u kojoj bi trebalo izbjegavati treninge koje smo radili u predsezoni i sezoni što ne znači potpuno izbjegavanje bilo kakvog fizičkog napora, već bi se trebalo baviti planinarenjem, laganom vožnjom biciklom ili bilo kakvom laganom sportskom aktivnošću. Totalna apstinencija od sportskih aktivnosti od dva tjedna već je vidljiva na fizičkoj spremi aktivnog sportaša. Lagana sportska aktivnost tokom perioda pauze od četiri tjedna pomoći će nam da ostanemo u formi. Nakon faze oporavka tijelo će nam biti spremno za izgradnju jake aerobne baze.

Uz genetiku i prirodni talent naši rezultati postignuti u triatlonu ili trčanju u većini su rezultat treninga koje smo obavili. Kako sezona odmiče silni sati treninga “zbrajaju” se i postupno nam omogućavaju sve veći volumen treninga koji smo spremni podnijeti te nam omogućavaju brži oporavak od treninga.

Kod zimske baze trebamo se usredotočiti na konzistentnost, količinu treninga i strpljivost pri treniranju. Bolju aerobnu bazu izgradit ćemo ako treniramo redovito tokom cijelog tjedna srednjim intenzitetom, nego ako većinu treninga obavljamo samo vikendom. Poboljšanje forme koje želimo postići za vrijeme baze, a koje postižemo boljom potrošnjom masti za vrijeme sportske aktivnosti, povećanjem volumena krvi, poboljšanom izmjenom kisika i ugljičnog dioksida, boljom otpornošću na temperaturne šokove i poboljšanje funkcioniranja krvožilnog sustava najbolje se postiže kada smo pod umjerenim aerobnim stresom – na manje od 80% maksimalne srčane frekvencije. Previše intenzivni treninzi za vrijeme baze dovest će do prebrzog dolaska do vrhunca u formi te će biti uzrok bolesti, malaksalosti i ozljeda u pokušaju da taj vrhunac forme zadržimo do početka natjecanja iduće godine. Jaki treninzi imaju svoje mjesto u planu treninga, no ne krajem i početkom godine kad radimo bazu za iduću sezonu.

Početak baznog treninga trebao bi ovisiti o najvažnijim utrkama na kojima mislimo sudjelovati iduće sezone. Tijelo nije sposobno na dobar način podnijeti mnogo više od 5-6 mjeseci kontinuiranog treninga bez pauze i to treba imati u vidu kod određivanja idealnog vremena za početak baznih priprema. Nije prekasno početi bazu čak ni u siječnju. Tri mjeseca baze u kojoj postupno dižemo količinu tjednog treninga koristeći jedan tjedan mjesečno u kojem smanjimo intenzitet za 30-40% kako bi se oporavili i na pravi način apsorbirali bazu standardan je postupak baznih priprema za većinu trkača i triatlonaca. Većinu treninga treba obaviti u aerobnom području ( podsjetiti tijelo na tempo utrke s vremena na vrijeme trenirajući povećanim intenzitetom jadan dio treninga što po nekim istraživanjima ima za posljedicu povećanje aerobnog kapaciteta u usporedbi sa treninzima koji se obavljaju samo na
Znači, važno je napraviti odmor nakon naporne sezone, te na pravilni način odraditi bazne pripreme što će nam omogučiti  jaku aerobnu bazu za treninge brzine na proljeće.

Pet važnih stvari na koje treba paziti kod baznih priprema:

  • Treba biti konzistentan u treningu. Propuštanje treninga neće načiniti veliku štetu bazni pripremama no važno je biti konzistentan, jer tijelo bolje obavlja napore koji su konzistentni, a ne sporadični.
  • Važno je “nabiti” kilometražu u baznim pripremama. Količinu treninga treba postupno povećavati.
  • Treba se truditi obavljati treninga izvan sezone na pulsu manjem od 80% od maksimalnog, posebno kod dužinskih treninga
  • Kod treninga plivanja treba se usredotočiti na tehniku plivanja i vježbe koje tu tehniku poboljšavaju
  •  Vježbe snage su za mnoge važan dio baznog treninga i njihova je prednost da ih se može obavljati na bilo kojem mjestu, a i jednostavne su.

 

 

Autor: 3 sporta

Održana prva utrka ciklokros kupa \”Mura-Drava 2011.\”

Biciklistički klub „Mura Avantura“ iz Svetog Martina na Muri i Biciklističko društvo „Sloga“ iz Varaždina ovu su godine započeli međusobnu suradnju sa ciljem promocije i unapređenja biciklističkog sporta u varaždinskoj i međimurskoj županiji.

Oba kluba usmjerena su ka radu sa mlađim kategorijama biciklista, pa je tako organiziran Ciklokros kup „Mura-Drava 2011“ za kategorije početnika, kadeta, juniora i žena.

Domaćin prve utrke bio je BK „Mura Avantura“. Utrka je održana u subotu, 10.12.2011.g. u Toplicama sv. Martin. Na stazi dužine 1300 metara , koja se sastojala od kombinacije makadama, livade, asfalta i pločnika, ukupno je nastupilo 27 biciklista, koji su se po prvi puta okušali u ovoj disciplini.

Evo i rezultata prve utrke:

 ŽENE-ELITE

 1

Mia Radotić

Sloga

2

Jasmina Jambrović

Sloga

3

Romina Golub

Sloga

 

JUNIORI

1

Bruno Vuglovečki

Sloga

2

Bernard Pačandi

Sloga

3

Marko Herceg

Sloga

4

Adam Rožmarić

Sloga

 

KADETI

1

Damjan Mikec

Mura Avantura

2

Michel Tomažić

Mura Avantura

3

Filip Rutić

Sloga

4

Marko Rak

Sloga

5

Jan Rebernik

Mura Avantura

6

Ivan Marjanović

Sloga

7

Andrej Zernec

Sloga

 

POČETNICI A

 

1

Nikola Ribić

Sloga

2

Marcel Rob

Mura Avantura

 

POČETNICI B

1

Sven Jakopović

Sloga

2

Filip Kolarić

Sloga

 

 POČETNICI C

1

Ivica Keretić

Sloga

2

Timotej Kocen

Mura Avantura

3

Leonard Pačandi

Sloga

4

Jani Jakopović

Sloga

5

Stjepan Hunjak

Mura Avantura

6

Ante Žibek

Mura Avantura

7

Vito Hrkec

Sloga

 

 

Druga utrka održat će se u nedjelju 18.12.2011. godine u Kneginjcu Gornjem, a domaćin je BD „Sloga“.

Kup je zamišljen kao svojevrsna priprema za Nacionalno prvenstvo u ciklokrosu, koje će se održati 8. siječnja 2012. godine u Puli.

 

Autor: Željko Rob

Goran Murić i Marija Vrajić s PB iz Italije

Ne sjećam se točno kad sam se odlučio trčati još jedan maraton ove godine, ali se sjećam da je od prvog trenutka u igri bio maraton u Reggio Emiliji. Najviše me privukao kasni termin utrke jer mi je ostavio dovoljno vremena da se odmorim od Zagrebačkog maratona i kvalitetno pripremim za još jedan maraton.

Zapravo mi je već u rujnu bilo jasno kako na Zg maratonu neću biti u najboljoj mogućoj formi jer sam zbog Plitvica dosta kasno krenuo s treninzima za drugi dio sezone. A ja se volim temeljito spremiti za maraton za što mi najčešće treba 5 mjeseci. Pokušao sam i sa šest, ali to je bilo previše. :-) Drugi razlog za odlazak na ovaj maraton je i relativna blizina Reggio Emilije, svega 6-7 sati vožnje do tamo, a maraton je (kao i većina talijanskih) organiziran na najvišem nivou s mnogo trkača, a koliko sam vidio tamo se postižu i vrlo kvalitetni rezultati. Gotovo da nema grada u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji u kojem Marija Vrajić nije trčala maraton :-) , a osobni rekord je postavila upravo na ovom maratonu prije dvije godine. Znajući da je Marija stalna gošća Reggio Emilije već prije dva mjeseca smo se počeli dogovarati o zajedničkom odlasku na utrku, a konačni dogovor je pao poslije Stareka.

Na utrku smo krenuli dosta kasno, u subotu oko 12h i to zbog nekih mojih obaveza koje sam imao u jutarnjim satima. Osim Marije i mene, na put s nama je krenuo i Marijin muž Dejan. Ili bolje rečeno, mi s njim, jer je on vozio. :-) A u Ljubljani smo “pokupili” i moju prijateljicu Vesnu kojoj je ovo bio drugi maraton u životu. Prvi je trčala prije 6 mjeseci na Plitvicama. Dejan je toliko pričao i zabavljao nas cijelim putem da nismo ni skužili kako smo brzo stigli na odredište. Čovjek je pravi zabavljač!* Po dolasku u Reggio Emiliju shvatio sam kakva je Marija tamo zvijezda, pri tome ne mislim samo na taj grad, već na cijelu Italiju. Organizator i ostali trkači su je tako srdačno pozdravljali i izljubili kao da je Usain Bolt. Bez pretjerivanja. Nakon što smo obavili registraciju i uzeli brojeve otišli smo u hotel, večerali i vrlo brzo na počinak. Ne sjećam se kad sam zadnji put u krevetu bio u 21:30.

Sate prije utrke sam proveo vrlo ležerno. Start je bio u 9h, a budilicu sam namjestio na 6h, no priuštio sam si još pola sata dodatnog sna što je rezultiralo time da sam za doručak pojeo puno manje nego što inače jedem prije maratona. Ali tako mi je odgovaralo, uopće nisam imao neku potrebu za obilnim doručkom kao inače. Kao da sam se tako dobro “loadao” prethodnih dana da sam slobodno mogao startati maraton na tašte. No pola žemičke i jedan kolačić su mi savršeno sjeli. Poslije toga kava i pola litre izotonika i spreman sam za start. Još samo treba obaviti sve aktivnosti vezane uz WC. :-) Zagrijavanje pred utrku vrlo kratko. Marija i ja smo malo trčkarali gore dole u startno ciljnom prostoru, u svoj onoj gužvi smo izgubili Vesnu pa joj nisam stigao ni poželjeti sreću i dobru utrku. Nakon starta maratonaca u kolicima uslijedilo je predstavljanje najboljih trkača i trkačica, a posebno je najavljen Paolo Bettini kojem je ovo bio prvi maraton u životu i stao je na startnu liniju pored Marije i mene. Zna pored koga će. :-)

Prije samog opisa utrke evo nekoliko podataka o samom maratonu. Ovo je bilo 16. izdanje istog. Na prvim maratonima broj natjecatelja se kretao oko 1500 da bi 2005. godine prvi puta probili granicu od 2000 trkača i trkačica. Slijedeće godine je zabilježen i najveći broj natjecatelja (2800) da bi u slijedećih par godina došlo do stagnacije i blagog pada u broju trkača, ali poboljšanja u kvaliteti utrke. Tako je 2009. godine postavljen rekord staze (2:13:46) za muške, dok je ženski rekord staze postavljen 2007. godine (2:35:28). No ove je godine većina tih rekorda porušena: startalo je 2986 trkača i trkačica, postavljen je muški rekord staze, a jedino je opstao ženski rekord staze koji je opasno visio čemu sam i osobno svjedočio veliki dio utrke. Inače, staza u Reggio Emiliji ne spada u red laganih, ravnih staza, no unatoč tome tamo se postižu jako dobri rezultati. Sličan slučaj je kod nas s Riječkim polumaratonom. Svi će reći da je staza teška, a opet većina tamo trči svoja najbolja vremena. Što se atraktivnsoti staze tiče, ja bih rekao da je tipična talijanska (iako mi je ovo tek četvrti put da trčim u Italiji), početno kruženje po gradu, pa na selo, tamo dođeš do nekog malo većeg mjesta i povratak nazad nekim drugim putem. Nema nekih atraktivnih građevina, parkova i slično, no tu smo zbog trčanja, a ne razgledavanja. :-) Turistički se ide u New York, London, Pariz, a u Italiju (i Sloveniju) po rezultat.

Odmah nakon starta uhvatio sam se za grupu u kojoj su bile vodeće žene i ta grupa je bila vrlo brojna. Uz njih tu su bili i njihovi pacemakeri, a skupilo nas se još puno koji volimo trčati brzo u društvu djevojaka. :-)

Kad smo izašli iz grada grupa se raspala ne nekoliko manjih grupica. Jedna predvođena visokim Tunižaninom je otišla malo naprijed, ja sam ostao u grupi s vodećom ženom i kasnijom pobjednicom Elianom Patelli, a neki su polako počeli zaostajati. Prvih 8km utrke je više manje ravno, uz par blagih uzbrdica i nizbrdica, a zatim ima sve više uzbrdica uz tek poneku nizbrdicu, no itekako se osjeti da se staza penje. Ja sam na većinu tih uzbrdica došao na čelu kolone pa bih malo “usporio” i na kraju uzbrdice bih se našao na začelju kolone, ali ni u jednom trenutku nisam upao u probleme da bih pustio grupu. Zatim bih opet otišao malo naprijed, a grupa je s vremenom postajala sve manja i manja. Najviša točka utrke je na 17. kilometru, a do tada nas je u grupi ostalo svega pet. Eliana, trkač koji je bio zadužen za njezin tempo, jedan trkač u Brooks tenisicama kojeg sam ja u toku utrke prozvao Balaško jer i on ima iste takve i neki Davide koji je imao podršku biciklista sa strane. I ja… :-)

Nakon 20. kilometra uslijedio je najljepši dio staze, blagi dugi spust, upravo onakav kakav ja najviše volim. Polumaraton smo prošli 1:18:22, a kilometre poslije tog prolaza smo išli ispod 3:35/km. U tim trenucima sam tako uživao u trci da je to teško opisati riječima. Imao sam osjećaj kao da bih mogao tako do kraja. U međuvremenu je Davide malo zaostao tako da nas je u grupi ostalo četiri, a sve je bliže bila grupa s onim Tunižaninom koja se raspala na parove i pojedince. Ali “san” je kratko trajao. Tik pred oznakom 25. kilometra došli smo do najstrmije nizbrdice u cijeloj utrci, no na nju se nastavljala i najstrmija uzbrdica, a na vrhu te uzbrdice bila je okrepna stanica. I ja se zaletim gore kako bih došao prvi do okrepe kao da će nestat vode ako se ne požurim i tu počinju prvi problemi. Malo sam pretjerao i u slijedećim kilometrima sve teže sam pratio Elianin tempo, no nisam puštao. Zajedno smo dostigli nekoliko trkača i taman kad se formirala nova grupica ja sam izgubio korak na jednoj kratkoj uzbrdici i pustio grupu. To je bilo negdje oko 30. kilometra i do kraja utrke sam trčao sam. Iza 35. kilometra me prestigao jedan trkač, pokušao sam ga pratiti, ali mi je bio malo prebrz. Unatoč težini koju sam osjećao tempo mi nije značajno padao, i dalje sam držao tempo ispod 3:45/km. No nakon 35. kilometra dolazimo na najteži dio staze gdje se trči kroz neki park gdje je puno šetača (što je pozitivno), ali i puno kratkih uzbrdica i nizbrdica što mi kvadricepsi sve teže podnose. A najgori dio trke je svakako bio prolazak kroz neki podvožnjak na 39. kilometru što mi se činilo kao da sam na Lagvić ligi, i to na Mrcini. Onaj Davide je sve bliže, čujem kako mu cijeli grad viče “Vai Davide!”, očito je neki domaći dečko. Do kraja je još par kilometara i ponovno uspijevam ubrzati, čak spuštam tempo na kraju i do 3:30/km i ne dam mu da me stigne. A skoro sam dostigao i onog koji me prestigao nakon 35km. Kroz cilj prolazim u vremenu novog osobnog rekorda – 2:36:59, i sretan sam k’o Nova Godina. :-)

A vidim da ni Eliana nije došla puno prije mene jer još nije došla sebi za fotografiranje i izjave. Bila je 43” brža. Dobivam medalju, ogrnu me ručnikom i odlazim nešto popiti. Mislim da mi “Sky Cola” nikad nije bila finija. :-) Vraćam se nazad da dočekam Mariju u cilju i nisam puno čekao. Eto Marije na 2:51:04. I ona je istrčala osobni rekord i osvojila odlično 8. mjesto u vrlo jakoj konkurenciji. Već sam spomenuo da je pao muški rekord staze. Postavio ga je Marokanac Mokraji Lahcen i sad iznosi 2:12:29. Drugi je bio našim trkačima poznati Mađar Tamas Kovacs (rekorder Jaruna) s 2:14 dok su drugi Mađari ostali bez novčanih nagrada iako su išli ispod 2:30. A novci su se dijeli za prvih 10. Ja sam bio ukupno 26. u utrci, 25. od muških i 4. u kategoriji. No nisam ostao bez nagrade jer su organizatori praktičnim nagradama počastili sve muške ispod 3h i sve žene ispod 3:30. A malo iza 3:30 na cilj je došla Vesna – točnije u vremenu 3:41:39, što je više od 25 minuta bolje od Plitvičkog rezultata.

Povratak doma je bio još ugodniji i zabavniji od odlaska na trku. Svi smo bili sretni i zadovoljni zbog “personal bestova” koje smo istrčali, a Dejan nas nije prestao zabavljati sve do Zagreba. :-)

 

Preneseno s: http://goranmuric.wordpress.com/2011/12/12/osobni-rekord-na-kraju-sezone/

 

*Mala interna šala na Dejanov račun koji je toliko koncentriran na vožnju da progovara samo u slučaju krajnje nužde. :-)

Autor: Guran Murić

Velenje izvrstan domaćin Europskog prvenstva u krosu

Slovenski grad Velenje prošlog je vikenda bio domaćin ovogodišnjeg Europskog prvenstva u krosu. To je drugi put da se ovo prestižno natjecanje održava u Velenju (poznatije kao Titovo Velenje do raspada Jugoslavije) – prvi put je održano 1999. godine.

Ovaj industrijski grad  atletsko je središte, koje je dalo more kvalitetnih atletičara kao što su Jolanda Čeplak i drugi. Velenje svoj razvoj temelji na rudniku ugljenate, a također i ljudima iz ex-Yu koji su naseljavali ovo, do 1945., maleno selo, koje je postalo ubrzo grad.

Da Velenje nema karakteristike “lako ćemo” kombinacije nacija, pokazala je vrhunska organizacija (barem iz perspektive gledatelje). U satnici 18. SPAR 2011 European Cross Country Championships stajalo je da je start prve utrke  juniorki u 10:45, proglašenje individualki  u 11:07, a ekipa u 11:14. Na početku nisam pratio minucioznu točnost satnice, ali se činilo da ide k’o po špagi. Da je tako uvjerio sam se na startu seniorske utrke koja je počela u 14 sati i 33 minute. Gledajući na sat vidim da pucanj kreće u 14:32 pa si mislim da, evo, minutu ranije počinju. Kasnije, slušajući radio na putu kući i točno vrijeme, shvaćam da mi sat  kasni 1 minutu i da je organizator doslovno u minutu održao satnicu.

Staza je bila na jednoj velikoj, ravnoj , travnatoj površini koja je donedavno bila jezero koju su vrijedni Velenjčani zatrpali i dobili travnate površine. Ograđena ogradama, travnata površina je dobila oblik  vijugave staze koju su natjecatelji prolazili u različitom broju krugova.

Travnata podloga je izgledala stabilno, pa čak i  na seniorskim utrkama koje su se održavale kasnije, ništa previše ekstremno, no o tome iz prve ruke mogu svjedočiti samo natjecatelji. Sve vrlo atraktivno za gledatelje uz stazu, gdje vide natjecatelje više puta kako prolaze pored njih te mogu pratiti razvoj događaja. Uz to još i jedan velik, ali stvarno veliki ekran na koje se pokrivaju područja koja gledatelji ne vide.

Pokrivenost kamerama je obuhvaćala, osim standardnih stacionarnih, i jednu na 20 m visokom kranu, steadycam kameru na quad motoru i kameru na velikom pokretnom kranu, s ciljem što atraktivnijeg prenošenja utrke gledateljima.

 

Utrke

Prvenstvo je počelo juniorskim trkama u ženskoj (3.970 m) i muškoj (6.070 m) konkurenciji, slijedile su U23 utrke u obje kategorije (Ž 6.070 m i M 8.170m) te na kraju obje seniorske kategorije, ženskoj 8.170 m te muškoj 9.870 m.

Ukupno gledajući, utrkama su dominirali trkači Velike Britanije, koji su u pojedinačnim i ekipnim kategorijama uzeli 6 zlata, 5 srebra i jednu broncu. S obzirom na OI u Londonu 2012. Britanci ulažu velik novac u sve svoje sportove, što rezultira i žetvom medalja i na ovom prvenstvu, uz već dobru tradiciju britanske ljubavi prema trkačkim disciplinama.

Od svih utrka, pozorno sam pratio jedino utrku seniora. Službeni spiker je cijelo vrijeme prije starta favoriziorao Ukrajinca Sergeja Lebida, višestrukog prvaka ove discipline na Europskim prvenstvima, a imao je i poseban status  jer  je imao jedan od 23 startna boxa samo za sebe, dok se u drugima prije starta naguravalo i po nekoliko trkača. Tu je status 36 godišnjeg Ukrajinca i doživio najvišu točku jer kad je krenula utrka, sve se je promijenilo, a na kraju je i odustao. U početnih nekoliko kraćih  krugova na stazi, skupina je bila poprilično kompaktna da bi ulaskom u veće krugove došlo do prvog pokušaja bijega. 

Atelaw Yeshetela Bekele (znate li da Etiopljani imaju 3 imena – svoje, drugo od oca, treće od djeda?), reprezentativac Belgije, Etiopljanin koji se sa 16 godina doselio u Belgiju, odvojio se od skupine te ubrzo stvorio prednost od 10 sekundi i držao je do pred sam kraj. Tada se je trgnula skupina od nekoliko Španjolaca, Portugalaca i jedan Irac, “dugonja”, kako ga je okarakterizirao jedan od gledatelja s područja ex Yu, koji su pratili utrku pokraj mene.

Inače, Top lista nadrealista je humor niže razine prema komentarima ovog dvojca . Tako prolazi reprezentativac Austrije , trener viče “Bravo!! Zupaaa!!“, a moj “susjed” kaže: “Šta bolan zupa? Pa jarane, zadnji ti je!” Smile

 

Koliko je utrka bila jaka, govori podatak da je u poretku konstantno među posljednjima trčao Mitja Kosovelj, Svjetski prvak u brdskom maratonu i 2:20 maratonac. U zadnjim krugovima činilo se da Bekele puca jer je prednost smanjena na oko 5 sekundi, međutim to se je mala skupina trkača odvojila od velike skupine i pokušala ga stići. Jedino tada  je Bekeleov izraz lica otkrivao da je na EP. Do tada se činilio da joggira po stazi, dok su njegovi gonitelji upravo izašli iz jednog od rudnika ugljena koji se nalazi ispod same staze.

U zadnjem krugu pred kraj, osvrnuo se i odšprintao do svoje prve velike medalje. Do tada je držao jedino broncu na U 23  EP 2009, i imao puno plasmana pri začelju na ostalim prvenstvima. U komentaru poslije utrke je rekao da nije jak finišer te je odlučio nametnuti jak tempo i vidjeti što će biti. Navodno mu je karijera krenula nakon visinskih priprema u Etiopiji.

Naši

S obzirom na blizinu Prvenstva, nastupilo je dosta naših trkača u svim kategorijama osim muške seniorske. Prvo im svima treba čestitati na hrabroj obrani nacionalnih boja, iako nekima to nije bilo nimalo lako jer su trčali među posljednjima, često i usamljeni.

Potrebno je istaknuti Mateu Matošević koja je u U23 kategoriji zauzela 23. mjesto od 42,  triatlonku Saru Vilić, 37. od 92  juniorke i mladog Dinu Bošnjaka koji je zauzeo 30.mjesto od čak 108 juniora koji su završili utrku, pretičući u zadnjem krugu i čineći gledatelje iz Hrvatske ponosnima dok se deru “Hajde, stisni!!!”.  Svi ostali su sigurno dali sve od sebe, a i više jer ovo je ipak kros, a ne nogomet, gdje  se nakon 6 golova u mreži skidaju gaće i čeka da se primi i 7., a sve za pišljivu minimalnu plaću od nekoliko stotina tisuća eura godišnje.

S obzirom na evidentnu financijsku i moralnu  propast nogometa, poveznosti sa raznim aferama i hapšenjima sudaca, možda je vrijeme da i silna nogometna populacija klinaca skine vratnice i prečku, izvadi korner zastavice, vapnom označi stazu i krene trčati kros. Obuću za to već imaju.

Uostalom tada će ih s pravom zvati “maratonci”, a ne da na utakmici neka naprava izmjeri da su pretrčali-prehodali 9 km i nazove ih tim imenom.

 

Više o utrci i rezultati

Autor: 3 sporta

Rekordan broj trkača na 2. kolu Zimske brdske lige Ivančica

Svaki vikend u godini Ivanščicu, najviši vrh sjeverozapadne Hrvatske, posjete brojni planinari iz okolnih krajeva. Ivanščica je lijepa u sva godišnja doba, ali možda osobito zimi. No tada je i planinara nešto manje.

Ove godine se međutim događa nešto posebno – Ivanščicu su otkrili trkači! Danas je naime održano drugo kolo Zimske brdske lige Ivančica koje je privuklo čak 87 natjecateljica i natjecatelja. Od njih, 16 su bile dame što osobito može veseliti organizatore, Trkački klub Marathon 95 Varaždin.

Staza kojom se trči i sama dužina utrke nisu nimalo bezazlene – treba se popeti makadamskom cestom od križa u Prigorcu do vrha na 1061 m nadmorske visine i tako prevaliti 10 km. A nakon toga treba nekako doći i dolje, natjecatelji mogu sami izabrati put.

Današnja utrka bila je više jesenska no zimska, što je pogodovalo mnogima da postignu svoje najbolje rezultate na ovoj stazi, a čak 12 trkača i trkačica do cilja je došlo ispod jednog sata. Pobijedio je, kao i prošlo kolo, Krešimir Balaško ispred Ivana Čorbe i Igora Goričanca. Kod žena je poredak prve tri bio jednak kao i na prvom kolu – najbrža je bila Valentina Belović ispred Martine Bezek i Valentine Županić.

Iduće, 3. kolo održat će se za tjedan dana, 18. prosinca, a organizatori pozivaju sve koji još nisu, da se okušaju na ovoj lijepoj utrci.

 

Rezultati 2. kola

Ukupni poredak nakon 2 kola

 

Autor: 3 sporta; foto: Marathon 95

PREDAVANJE: Miloš Petelin, izbornik triatlonskih reprezentacija Slovenije

Miloš Petelin, izbornik triatlonskih reprezentacija Slovenije održao je dva predavanja u sklopu 2. Dana triatlona koji je 3. prosinca 2011. održan na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.

Ovo zanimljivo predavanje govori o organizaciji Triatlon saveza Slovenije, o načinu rada s klubovima, s reprezentacijama i planovima koje slovenski savez ima za daljnje unapređenje triatlonskog sporta.Ovo je prvo predavanje koje je održao, a uskoro ćemo obraditi i drugo predavanje.

 

 

Vezana vijest: PREDAVANJE – Pavao Vlahek: Multisport u službi zdravlja

Autor: 3 sporta

FOTO: Počela zimska Cross liga Lužec

Prvo kolo druge zimske cross lige Lužec okupilo je dosad rekordan broj sudionika, ovaj put čak 29, što muških što ženskih.

Izborno  i sunčano nedjeljno  jutro privuklo je trkače iz Ludbrega, Varaždina, Ivanca, Međimurja i naravno Novog Marofa. 

Najbrži od muškaraca je bio Nedeljko Ravić, a najbrža među ženama pobjednica prošlogodišnje lige Andreja Migles Sambolec, oboje iz Novog Marofa. Nakon soka, zadovoljni i oduševljeni stazom svaki svojoj kući pa do ponovnog susreta nakon Božića, tj 26. 12 u 10:00 sat.

 

Rezultati: Cross_liga_luzec_1_kolo.pdf

Više o utrci: http://www.bk-maraton.hr/

 

Autor: BK Maraton

Kreativni natječaj: BICIKL POD BOR




Kreativni natječaj: BICIKL POD BOR!

 

Portal 3sporta.com i Huni bike shop raspisuju kreativni natječaj BICIKL POD BOR. Cilj je prikupiti što više radova na temu “JA i moj BICIKL” koji će nakon završetka natječaja biti objavljeni u e-knjizi istog naziva.

U natječaju mogu sudjelovati svi radovi na zadanu temu koji se mogu predstaviti u elektroničkom obliku e-knjige; znači možete tekstom opisati neki svoj doživljaj (do 2 kartice teksta), poslati fotografiju, crtež, recitaciju  Smile i slično.

Nagradni natječaj BICIKL POD BOR odvijat će se na Facebook stranici 3sporta.com portala facebook.com/3sporta i na samom portalu. Dakle, preduvjet za sudjelovanje je Facebook account.

Huni bike shop, kao glavni sponzor kreativnog natječaja, osigurava vrijedne nagrade – glavnu nagradu bicikl Hai Bike Rookie 26 u vrijednosti više od 2.000 kn i 9 utješnih nagrada u obliku raznih biciklističkih sitnica.

 

Kako do nagrada?

Dijelimo 10 nagrada – glavnu i 9 utješnih. Do nagrada se dolazi vrlo jednostavno, dovoljno je na zid facebook stranice 3sporta postaviti ranije spomenuti sadržaj i skupljati lajkove. Pri tome je obavezno da svi koji sudjeluju u nagradnoj igri (i oni koji sadržaj postavljaju i oni koji lajkaju) prvo moraju lajkati 3sporta stranicu. Natjecatelji koji to ne učine neće sudjelovati u raspodjeli nagrada. Na natječaj se može prijaviti samo originalni uradak osobe koja ga prijavljuje. Bilo kakva povreda ovog pravila vodi do automatske diskvalifikacije. Znači, tekst ili fotografija moraju biti autorski rad osobe koja ga prijavljuje.

Jedna osoba u nagradnom natječaju može sudjelovati s više autorskih radova, ali samo onaj s najvećim brojem lajkova ulazi u izbor za nagrade.

Prva faza natječaja traje od trenutka objavljivanja, do 23. prosinca 2011. u 20 sati kada se zaključuje “glasanje-lajkanje” i objavljuje 10 finalista koji su skupili najveći broj lajkova. Tih 10 finalista sigurno dobivaju jednu od nagrada. Glavnu nagradu BICIKL dobiva jedan od 10 finalista prema izboru komisije koja će ocjenjivati radove prema kriteriju kvalitete, kreativnosti, pismenosti itd.

Ime dobitnika/dobitnice glavne nagrade biti će objavljeno na Božićno jutro (sneno i mutno :).

Tko sve može sudjelovati u kretivnom natječaju?

Na natječaju mogu sudjelovati SVI, osim zaposlenika 3sporta.com i Huni bike shopa i članova njihovih obitelji. Sudjelovanjem u kreativnom natječaju sudionici daju pristanak da se njihov autorski rad objavi u e-knjizi “JA i moj BICIKL” i koristi na portalu 3sporta.com.

Kratke upute za sudjelovanje:

1.    lajkate 3sporta Facebook stranicu (facebook.com/3sporta)
2.    na zid Facebook stranice 3sporta postavite svoj autorski rad
3.    pozovete prijatelje da lajkaju 3sporta stranicu
4.    pozovete prijatelje da lajkaju Vaš uradak
5.    čekate nagradu 🙂

 

Budite kreativni i zabavni i SRETNO SVIMA!




P. S. Ukoliko je potrebno bilo što pojasniti, postavite pitanje na forumu.



Održan prvi plivački miting u Varaždinu

Za koji mjesec navršit će tek pet godina, ali PK Barok okupio je kvalitetan stručni kadar, pomogao djeci da se zaljube u plivanje, a zbog dobrog rada nagrađuje ih i natjecanjima kao što je bio nedjeljni plivački miting povodom Sv. Nikole, zaštitnika Varaždina.

I tako su Varaždinski gradski bazeni na jedan dan postali plivački centar svijeta. Bar za one koji su htjeli pokazati koliko su radili i gdje su trenutačno. Na priredbu su stigli plivači iz Pule, Delnica, Čakovca, Osijeka, Rovinja, Koprivnice, Siska… a doputovali su i gosti iz BiH. Razlomljeni u pet kategorija, priliku su dobili rođeni 1992. i stariji, ali i oni kojima je tek devet.

Najvrednije rezultate ostvarili su Ivan Levaj (Mladost, Zagreb) na 50 m slobodno i Branka Vranješ, 14-godišnja članica 22. aprila iz Banje Luke na 200 m slobodno. Ivanu je 23.36 donijelo 737, Brankinih 2:05.89 vrijedi 744 boda.

I dok Levaj nije imao konkurenciju u kategoriji A (rođeni 1992. i stariji), među plivačicama (rođene 1994. i starije) najspremnijom su se potvrdile Puljanke Paula Klunić i Elena Tomac s po tri pobjede. Dvije je zabilježila mladostašica Katarina Polakova.

U kategoriji plivača B (rođeni 1993. i 1994) koji se također nisu mogli pohvaliti brojnošću, najvredniji pojedinac s dvije pobjede (dvaput po 705 bodova; 100 m leđno 56.71 100 m prsno 1:04.97) bio je Fran Krznarić (Mladost, Zagreb), a vrijedi konstatirati i tri trijumfa Denija Juričana iz Čakovečkog plivačkog kluba. Kod plivačica (rođene 1995. i 1996), istaknule su se s po tri pobjede Matea Šiljeg (Zagrebački PK) koja je na 100 m slobodno za stotinku pobijedila klupsku kolegicu Luciju Batistić i Stefani Valković (Pula), vlasnica najvrednijeg rezultata u svojoj kategoriji (1:07.07 na 100 m mješovito; 707 bodova). Talent je potvrdila i 15-godišnja Petrina Šiljeg; bila je dva puta druga, dva puta treća, a s godinu dana starijom sestrom Mateom i članica pobjedničke štafete na 4×50 m mješovito. 

Anton Hrvatin (Delfin, Rovinj) s tri pojedinačna zlata i jednim u štafeti najuspješniji je natjecatelj kategorije C (plivači rođeni 1995. i 1996), a Lovre Sorić (Mladost, Zagreb) vlasnik najvrednijeg rezultata, 1:54.59 na 200 m slobodno, teškog 715. Uz Branku Vranješ (BiH), vlasnicu najvrednijeg rezultata mitinga i najuspješniju plivačicu C (rođene 1997. i 1998) s četiri pobjede, istaknula se Paula Herek (Osijek Žito) pobjedama na 50 m slobodno i 100 m mješovito.

Plivači D (rođeni 1997. i 1998) odnosno kadeti, imali su trojicu plivača koji su se tri puta penjali na pobjedničko postolje. Mladostaši Kristian Komlenić i Luka Bobanac, dva su zlata uzeli u solo utrkama, treće u nadmetanju štafeta na 4×50 m mješovito, dok se Bruno Blašković (Pula) za svoja tri izborio sam. Među plivačicama D (rođene 1999. i 2000) tri puta je cilj prva dotaknula Nikolina Tubić (22. april, Banja Luka), a s tri pobjede, dvije pojedinačne i jednom u štafeti mogla se pohvaliti i Petra Blažević, članica zagrebačke Dubrave.

Najmlađih, plivača (rođeni 1999. i 2000) i plivačica E (rođene 2001. i 2002) u Varaždin je došlo najviše. Neki su već pravi majstori, drugi još uče, treći su se susreli i s prvim diskvalifikacijama. Ali svi su se trudili i svi su zaslužili pljesak. Bez obzira zovu li se Lana Pajnić, Paula Krakić, Dora Marković, Kaja Sabol, Fran Senčar, Filip Turk, Ivan Filipović, Luka Čudić, jesu li osvojili zlato ili podijelili srebro kao Jakov Trutina i Filip Turk na 100 m mješovito, jesu li osvojili medalju ili ne. Oni su ionako naše blago i naše sutra.

Izvor: croswim.org

Autor: Hrvatski plivački savez

VIDEO Predstavljamo kratki film 3sKIF triatlonaca

U realizaciji videa sudjelovali su članovi sekcije 3sKIFa – triatlonske sekcije Kineziološkog fakulteta Zagreb. Film je režirao, snimio i pripremio Željko Sarić.

Snimanje filma su potpomogli sponzori triatlon sekcije sekcije, STROJOPROMET i BIDD Samobor koji su nesebično pomogli u opremanju tima kao i počasni član Momir Dragojević koji je sve organizirao.

Autor: 3 sporta

FOTO Održana 19. Nikolinska utrka

Tradicionalno u povodu dana grada Varaždina i blagdana sv. Nikole u Gojancu, prigradskom naselju održana je u nedjelju 19. Nikolinska utrka. Riječ je o cross utrci koja se trči okolnim zemljanim putevima, a cilj i start su ove godine bili na nogometnom igralištu NK Plitvica.

Na startu se okupilo tridesetak trkačica i trkača, odrasli su trčali 5 km (malo više od 5.5 prema GPS-u), a djeca jedan krug oko nogometnog igrališta. Najbrži dječak bio je Florijan Horvat, a najbrža djevojčica Lucija Horvat. Na dužoj utrci, koja se sastojala od tri jednaka kruga pri čemu su natjecatelji u svakom krugu otrčali i jedan oko igrališta, najbrži su bili Krešimir Balaško (AK Aviokarte.hr) s vremenom 21:33 minute, te Dubravka Šimecki-Sambolec iz AK Gojanec, s vremenom 26:56 minuta.

AK Gojanec je bio organizator ove utrke, a nakon trčanja svi su natjecatelji bili počašćeni domaćim proizvodima u prostorijama NK Plitvica.

Rezultati: 19._nikolinska_utrka_Gojanec-_rezultati.pdf

 


 


Autor: 3 sporta

100 Ironmana i Ironlady u Hrvatskoj!

\”Mora da je strašna gnjavaža u životu – doživjeti stotu!\” pjevao je prije 31 godinu Željko Bebek, a ove smo godine doživjeli \”Ironman stotu\” – 100. osobu iz Hrvatske završilo je neku utrku Ironman distance, odnosno zahtjevnu utrku koja se sastoji od 3.8 km plivanja, 180 km bicikla i trčanja maratona 42.2 km. Posebno je zanimljivo što je po neslužbenoj i privremenoj evidenciji, ta stota osoba – žena i to upravo 10. po redu!

Ne tako davno, prije 12 godina, imali smo zabilježenih 10 hrvatskih “finišera” na  Ironman distanci, a prije samo 7 godina, Višnja Škevin prošla je tom magičnom ciljnom crtom kao prva naša “Ironlady”. Teško je tada bilo predvidjeti kako ćemo relativno brzo dostići brojku od 100 prolazaka kroz cilj.

Ove je godine, 2. listopada, na utrci Challenge Barcelona Maresme u Španjolskoj, Splićanka, dr. ribarstva, Gorana Jelić Mrčelić s rezultatom 12:20:17 prošla ciljem kao stota osoba iz Hrvatske sa zabilježenim  rezultatom na IM distanci. Istini za volju, na listi se nalaze još dva imena bez evidentiranih rezultata (Čedo Paić i Vedran Gajski) pa ako pronađemo njihove rezultate, čast 100-tog “željeznog” moći ćemo dodijeliti Davoru Škari, koji je 40 minuta ranije prošao ciljem. No, ukoliko netko od čitatelja ovog portala dostavi još neko ime i rezultat, listu ćemo ispraviti i potražiti “pravu” osobu. Ali za sada, laureat neka ostane naša Splićanka, koja je u svakom slučaju jubilarna deseta “željezna dama” iz Hrvatske.

Tijekom 2011. godine zabilježeno je nekoliko iznimnih pojedinačnih dostignuća u okviru našeg dugog triatlona. Andrej Vištica je prvi put nastupio na utrci Ironman distance (Challenge Roth) i ciljem prošao u vremenu 8:19:19, što je najbolje vrijeme za prvu IM utrku u našoj povijesti, što je u tom trenutku bio i ukupno najbolji rezultat Hrvatske.  No, Dejan Patrčević je brzo vratio titulu u svoju “vitrinu”, postigavši dva ukupno treća mjesta na utrkama serije Challenge – u Copenhagenu i Barceloni, s neopisivo dobrim rezultatima: 8:12:18 i 8:15:25. Dejan je u Danskoj plivao ispod 50 minuta, vozio bicikl brzinom iznad 39 km/h i potom otrčao maraton za 2:44, što je samo 6 minuta sporije od vremena prvaka Hrvatske u maratonu ove godine.

Poboljšan je najbolji rezultat i kod žena te je Željka Šaban u Rothu zabilježila vrlo kvalitetan rezultat 10:38:20, punih 48 minuta bolje od njenog rezultata dvije godine ranije.  Na istoj utrci Kristina Škevin je upisala najbolji rezultat za prvi triatlon Ironman distance (11:19:55) te najbolje vrijeme vožnje bicikla od deset naših natjecateljica.  Vrijedi zabilježiti kako je Zrinka Vlahek (Lodeta) postala prva naša natjecateljica sa završene 3 utrke IM distance.

Na listi ukupnog broja savladanih IM distanci u utrkama još dalje se pomakao Josip Dikon, dostigavši brojku 23, čemu je, nakon četiri puta završenih utrki na dvostrukoj IM distanci, znatan doprinos dao trostruki dugi triatlon (11.4+540+126.6), ciljem kojeg je prošao u Lensahnu u Njemačkoj s rezultatom 54:02:23. Prije njega istu utrku završio je Roberto Setnik, rezultatom 46:19:20, kao prvi “trostruki željezni”.

Od dvostrukih IM-a treba izdvojiti Daria Ivanagića, koji se, rezultatom 24:45:08, približio elitnoj granici od 24 sata te osvojio treće mjesto na utrci u Europskog prvenstva IUTA u Murskoj Soboti. Istu utrku završio je Nenad Šimunko, odličnim rezultatom 29:40:29, prvi dijabetičar na svijetu kojem je to pošlo za rukom.

Isto tako u borbi sa zdravstvenim problemima, naš najstariji “željezni” Frano Kršinić je ove godine uspješno okončao svoj 9. Extrememan u Mađarskoj te će naredne godine vjerojatno postati i prvi naš finišer sa 60 godina.

U 2011. godini  bilježimo  ukupno 41 osobu iz Hrvatske sa završenim bar jednim triatlonom IM distance ili dulje, ukupno 47 prolazaka kroz cilj i uspješno savladane 53 IM distance, čime su nadmašeni vrlo dobri prošlogodišnji rezultati (33, 39, 43). Najveći broj (14) sudionika iz Hrvatske završilo je utrku u Češkoj, po 7 u Španjolskoj i Mađarskoj i Njemačkoj te 5 u Austriji. Samo osam naših sugrađana okončalo je utrke u okviru firme „Ironman“, što i ne čudi s obzirom na startinu od preko 400 € pa su se u kriznim vremenima multisportski kolege okrenuli alternativnim organizatorima utrki. Promatrano regionalno, realno najveći doprinos ukupnom broju “željeznih” u Hrvatskoj dalo je Međimurje, s 22  finišera.

Vrijedi  ponoviti – da je netko prije desetak godina rekao da ćemo imati 100 finišera, od toga 10 žena, dvojicu natjecatelja s rezultatom ispod 8:20 u godini, najbolji rezultat na razini 8:12 i predstavnika Hrvatske koji se dvaput izborio za postolje velike utrke, uistinu bi mu malo tko vjerovao.

Spomenimo na kraju kako je i u Hrvatskoj ove godine u Splitu prvi put održana utrka dugog triatlona u okviru respektabilne međunarodne organizacije TriStar (na distanci 1+100+10) te vjerujemo kako će i u budućnosti biti prepoznate velike mogućnosti organiziranja utrki dugog triatlona u Hrvatskoj.

I u svjetskim razmjerima natjecanja dugog triatlona i u 2011. godini su zaslužila velik interes  sportske javnosti, pri čemu je ponovno zabljesnula Chrissie Wellington, koja je kroz cilj utrke u Roth-u (Njemačka) prošla u vremenu od 8 sati 18 minuta i 13 sekundi, punu minutu bolje od prošlogodišnjeg rezultata, smatranog neponovljivim! Ona je kroz cilj prošla kao ukupno peta od svih natjecatelja bez obzira na spol, što je stvarno fantastično dostignuće. U istoj utrci je postignuto najbolje vrijeme na IM distanci u povijesti, što je uspjelo Andreasu Raelertu s rezultatom 7:41:33, više od 5 minuta bolje od prethodnog rekorda Marina Vanhonackera, koji je preživio samo 7 dana, a nadmašio je čak 14 godina stari najbolji rezultat (7:50:27, Luc van Lierde 1997.).

Moram zaključiti ovaj tekst važnom napomenom kako je mlađima i početnicima bolje iskustvo stjecati u kratkom triatlonu, koji je podjednako zanimljiv za natjecanje, a znatno manje zahtjevan za rekreativni trening i natjecanje. Bitno je i naglasiti  kako su, unatoč popularnosti i velike konkurencije na utrkama dugog triatlona serije Ironman i Challenge,  samo natjecanja u nadležnosti Hrvatskog triatlonskog saveza  i Međunarodnog tiratlonskog saveza službena natjecanja u okviru Hrvatskog olimpijskog odbora.

 

Tko su te “željezne” žene i muškarci?

Popis_HR_Iromana_Ironlady.xls

 

Autor: Krešimir Jurlin

PREDAVANJE: Održan 2. \”Dan triatlona\”

U Zagrebu je danas održana manifestacija 2. Dan triatlona s glavnim događajem, okruglim stolom pod nazivom \”Multisport u službi zdravlja\”. Bila je ovo prilika da zainteresirani čuju zanimljiva predavanja nekih od vodećih stručnjaka s područja multisporta u Hrvatskoj i gosta iz Slovenije, izbornika triatlon reprezentacija Miloša Petelina.

Manifestaciju su zajednički organizirali Zagrebački triatlon savez, Kineziološki fakultet i društvo VitaSport. Nakon pozdrava organizatora skupa Dorijana Pavliše ispred Zagrebačkog triatlon saveza i Maria Kasovića ispred fakulteta, skupu se obratio dekan Kineziološkog fakulteta, Igor Jukić koji je istaknuo posebnost triatlonaca među rekreativnim i profesionalnim sportašima. Skup je pozdravila i Tatjana Holjevac, potpredsjednica Zagrebačke skupštine.

U svom pozdravnom govoru Mario Kasović, profesor Kineziološkog fakulteta, a i sam triatlonac, istakuo je: “Cilj skupa prvenstveno je skrenuti pažnju na ovaj, po mnogima, najzdraviji oblik tjelesne aktivnosti i sporta uopće. Danas u svijetu filozofija multisporta ili upražnjavanja većeg broja različitih oblika tjelesne aktivnosti uzima sve više maha i možemo s sigurnošću ustvrditi da je to budućnost i oblik upražnjavanja tjelesne aktivnosti kakav ćemo imati sve više.“

Lijepo popunjen mali amfiteatar zagrebačkog Kineziloškog fakulteta postao je nakon toga mjesto izlaganja brojnih zanimljivih tema na temu zdravlja, prehrane, rada s djecom, mladim sportašima pa do tema zanimljivih za trenere koji rade s vrhunskim sportašima i imaju aspiracije plasmana na Olimpijske igre.

Snimili smo zvučni zapis svih predavanja pa ćemo ih nakon obrade postaviti na portal kako bi predavanja bila dostupna što većem krugu ljudi.

Za početak donosimo uvodno predavanje Pavla Vlaheka: “Triatlon u službi zdravlja”.

Autor: 3 sporta

Najava \”Zimske cross lige Lužec\”

Biciklistički klub \”Maraton\” iz Novog Marofa drugu godinu za redom organizira \”Zimsku cross ligu Lužec\”. Mjesto održavanja je park prirode Lužec u Oštricama, a održat će se četiri kola.

Staza je kružna, veoma dinamična i zanimljiva podloga su šumski putevi, a manjim dijelom makadam, dužine oko 9 km. Boduju se tri najbolja kola po kategorijama, a za najbrže su osigurane vrijedne ručno oslikane nagrade.

Za sve ostale garantiramo topli čaj i majice, te na posljednjem kolu završno druženje. Pozivamo sve trkače, rekreativce i bicikliste da aktivno koriste ovaj zimski period i održe kondiciju uz prekrasnu prirodu i zajedničko druženje. Svi su dobrodošli!

MJESTO: Park prirode Lužec, Oštrice, Novi Marof (pratite MTB oznake)

RASPORED KOLA:
1. 04.12.2011 – 10:00h
2. 26.12.2011 – 10:00h
3. 15.01.2012 – 10:00h
4. 29.02.2012 – 10:00h

STARTNINA: 30 kn za sva tri kola, uključuje majicu i čaj

KATEGORIJE:

1.Seniori
2.Seniorke
3.Juniori

BODOVANJE: Boduju se tri najbolja kola, za najbrže osigurane unikatne nagrade.

STAZA: Kružna, dužine oko 9km, označena i malo izmjenjena u odnosu na prošlogodišnju. Podloga večinom šumski putevi i makadam

ZA NOVIJE INFORMACIJE, REZULTATE I FOTOGRAFIJE pratite forum BK Maraton
www.bk-maraton.hr

 

Autor: 3 sporta

Sportaši za bolesnu sportašicu u Maksimiru

U subotu 3. prosinca 2011. u zagrebačkom Maksimiru sportaši će moći dokazati svoju humanost. AK Veteran i AK Dinamo Zrinjevac organiziraju humanitarnu utrku u svrhu prikupljanja novca za pomoć našoj rekorderki na 100 m Maji Golub Fijačko.

Hrvatska rekorderka na 100 metara Maja Golub Fijačko bori se s Hodgkinovim limfomom. Bolest je otkrivena u vrlo osjetljivom trenutku, u zadnjem tjednu trudnoće. Na sreću, bolest je otkrivena u ranoj fazi, Maja je rodila prekrasnu djevojčicu Riju kojoj su sada tri tjedna, a prema liječničkim prognozama, situacija s “Hodgkinom” dobro se razvija. AK Veteran i AK Dinamo Zrinjevac se uključuju u akciju prikupljanja sredstava organizacijom humanitarne utrke i sav prihod od utrke uplatit ćemo u tu svrhu.

Mjesto: Maksimir, iza restorana kod glavnog ulaza

Vrijeme: subota 3.12.2011.

Program:
– 11:00 dječja utrka na 2150m (1 krug kros lige) – 96. godište i mlađi
– 11:30 glavna utrka na 4300m (2 kruga kros lige) – 95. godište i stariji
– 12:00 proglašenje pobjednika

Prijave: od 9:00 do 10:45

Startnina: 10kn za dječju utrku i 20kn za glavnu utrku ; prikupljamo i donacije, koje zajedno s prihodom utrke uplaćujemo na račun otvoren u tu svrhu.

Nagrade: medalje za najbržih troje u muškoj i ženskoj konkurenciji u obje utrke
Organizator će osigurati okrepu za sve natjecatelje u startno – ciljnom prostoru.

Autor: 3 sporta

U nedjelju 19. Nikolinska utrka

U nedjelju 4. prosinca 2011. u Gojancu pored Varaždina održat će se 19. tradicionalna Nikolinska utrka koja se održava u povodu dana grada Varaždina, tj. njegovog zaštitnika sv. Nikole.

Ovo je ujedno i druga memorijalna utrka u spomen supermaratonca Marijana Cafuka.

VRIJEME: start utrke je u 15:00 sati
START/CILJ: Staro nogometno igralište u Gojancu
KATEGORIJE:

    juniori i juniorke do 19 godina 5.000 m
    seniorke(20-35 godina) 5.000 m
    seniori (20-39 godina) 5.000 m
    veteranke (36-45 god., 46 i više) 5.000 m
    veterani (40-49 ,50-59 ,60-69, iznad 70 god.) 5.000 m

STARTNINA: 30 kn

PRIJAVE: Mailom na: akgojanec@gmail.com (s naznakom ”Prijava”), poštom ili jedan sat prije utrke. U prijavi je potrebno napisati ime i prezime, spol, godinu rođenja, kategoriju, klub i adresu.

NAGRADE: Svi sudionici utrke dobivaju spomen diplome. Prvo troje po kategorijama dobivaju medalje, a sveukupno prvo troje kod muškaraca i kod žena na 5 km dobivaju pehare.

NAPOMENA: Svi učesnici nastupaju na vlastitu odgovornost.

U Gojanec se stiže cestom iz Varaždina prema Ivancu, 2 km na zapad. Za detaljnije informacije pogledajte blog kluba: http://akgojanec.tumblr.com/

Poslije utrke zakuska, sokovi i topli čaj u prostorijama N.K. Plitvica na novom igralištu!

Dobrodošli na 19. Nikolinsku utrku!

Autor: 3 sporta

Uspješno održan 1. Adria Advent Marathon

Za prvo izdanje jednog maratona ovo je bilo dobro! To je, moglo bi se reći, zajednička ocjena sudionika maratona s kojima smo kontaktirali. Uz dobru organizaciju i idealno vrijeme je pomoglo da maratonci i polumaratonci uživaju u omiljenoj zabavi.

Jutro je bilo prohladno, ali kako se dan budio, tako su i slojevi odjeće postajali sve “malobrojniji”. Na kraju je većina ostala samo na jednom, dugom ili kratkom. More je bilo mirno i sve je izgledalo idilično. Ovaj se događaj sastojao od tri utrke – maratona, polumaratona i fun-run utrke za rekreativce. Ukupno se natjecalo 412 natjecatelja, od čega 261 na polumaratonu i 95 na maratonu. Lijepe su ovo brojke za prvo izdanje utrke!

Staza je bila teža nego su trkači očekivali – u najavi je bila opisana kao uglavnom ravna, ali to ipak nije bila. Premda nije bilo nekih ozbiljnih uspona staza se skoro cijelom svojom dužinom ili blago penje ili blago pada.

Staza

Maratonci su startali pola sata prije polumaratonaca što ima svojih prednosti – neiskusni maratonci imaju manju mogućnost da se preforsiraju u prvim kilometrima kada ih masa “ponese”.

Kako smo već napisali, organizacija je bila dobra – puno redara na stazi, izuzetno brza obrada podataka (trkači su već u cilju znali i svoje mjesto i mjesto u kategoriji), ali bilo je i nekoliko propusta. Na okrepnim stanicama bilo je dovoljno vode i banana, ali na žalost ne i energetskih napitaka. Ručak koji je ponuđen poslije utrke bio je slabašan, a i dvostruko skuplja startnina za maraton je možda malo previsoka (200 kn). Ali ovo su samo detalji koje dogodine treba popraviti.

Utrku je posjetilo puno trkačica i trkača izvan Hrvatske, uglavnom iz Slovenije i Mađarske. Oni su uglavnom boravili u Crikvenici i nekoliko dana pa je ovakva utrka izvan sezone dobar pokušaj privlačenja turista.

Rezultati su očekivani – “lovci na nagrade” odnijeli su prva mjesta i novčane nagrade na maratonu – prvi i drugi bili su Mađari Erkolo Ashenafi – 2:31:28 h i Tamas Olah – 2:38:01 h, dok je treći bio Michaell Grall (2:41:43). Kod žena je pobijedila naša Marija Vrajić (2:55:23 h) ispred Katalin Farkas (3:11:20) i Ane Župić (3:18:58 h).

Na dvostruko kraćoj distanci najbolji su bili Laszlo Toth (1:12:48 h), Tamas Nagy (1:13:21 h) i Tamas Toth (1:13:41 h) kod muškaraca te Zita Kaczer (1:24:31 h), Suzan Erben (1:34:08 h) i Vesna Hedžet (1:35:05 h) kod žena.

Rezultati

Foto galerija 1

Foto galerija 2

Autor: 3 sporta; foto: Via Mea Travel

Goli otok trekk 2011.

Mala ekipa članova Triatlon kluba 042: Neven Mlakar, Marijan Stepan i Tomislav Kelemen zajedno s kolegama trkačima Milivojem Sabljakom i Miroslavom Hainžom nastupila je na zadnjoj utrci Treking lige 2011: Goli otok Trekk 2011.

Svi smo nastupili u Ultra kategoriji te postigli sljedeće rezultate: Hainž 17. mjesto s vremenom 6:41:24,  Mlakar 29. mjesto s vremenom  4:30:20, Kelemen 40. mjesto s vremenom 2:26:20, Stepan 41. s istim vremenom te Sabljak 42. s vremenom 2:21:00. Utrka je bila odlično organizirana i u kratkom izvješću pokušat ću ukratko opisati sam koncept ove treking utrke i samu trku.

Neven, Milivoj i Miro su stari prekaljeni trekingaši koji za sobom imaju više treking utrka od kojih treba napomenu Nevenovu pobjedu na prvoj treking utrci na Velebitu 2003. On me već dulje vrijeme nagovara da odem na neku treking utrku pa sam se s Marijanom odlučio na zadnju trku ovogodišnje lige na Golom otoku, prvenstveno zbog povijesti tog otoka koji je bio zatvor od 1948. do 1988. i to prvo politički, a zatim i zatvor za obične prijestupnike. Drugi razlog za odlazak baš na ovu trku je bio taj da se na otoku nemoguće izgubiti, za razliku od mjesta održavanja drugih treking utrka, zbog dimenzija samog otoke jer su dvije najudaljenije točke otoka udaljene 3 km jedna od druge.

 

Na utrku se kretalo iz Lopara na Rabu u jednom od tri transfera na otok. Mi kao natjecatelji u ultra kategoriji krenuli smo s Raba u 10 sati i nakon 40 minuta stigli smo u luku na Golom te desetak minuta kasnije počeli s trkom. Zadatak nam je bio na početku obići 6 obaveznih točaka, koje su bile raštrkane širom otoka, te se vratiti natrag do starta gdje smo dobiti karticu za ostale 24 točke. Ostale točke dijelile su se u dvije skupine: zelene za koje bio bonus jedan sat i plave za koje je bio bonus pola sata. Kad je netko skupio dvije zelene točke mogao se vratiti na uvjetnu točku kod starta utrke te nakon toga posjetiti i drugu uvjetnu točku na najvišoj točki otoka čime bi dobio 2 sata bonusa. Da bi se natjecatelju priznalo da je završio trku trebalo je skupiti samo 6 obaveznih točaka. Vremenski limit trke bio je 6 sati plus dodatnih 30 minuta (za svaku dodatnu minutu unutar tih 30 su se dobivale 2 kaznene minute) te je za to vrijeme trebalo obići čim više točaka na kojima su se dobivali bonusi od pola sata, sat ili dva sata. Bonusi su se oduzimali od vremena provedenog u trci čime se dobivalo konačno vrijeme u trci. Ja sam, zajedno s Milivojem i Marijanom, obišao 6 obaveznih, 12 točaka s bonusom od pola sata i dvije s bonusom sat vremena za 5:33:50 te mi je ukupno vrijeme bilo -(5:33:50 – 12 x 0:30:00 – 2 x 1:00:00)= 2:26:10.  

Karakteristika ove utrke bila ta da se održavala na najtežem mogućem terenu za treking: godinama vjetrom, morem i solju izgrizani kamen na većem dijelu otoka uz nekoliko betoniranih puteva, jednim kamenim putem koji je vodio duž cijelog otoka te dosta malih stazica koje je bilo teško zamijetiti jer se ne raspoznaju na jednoličnoj kamenoj površini. Na trci je u svim kategorijama sudjelovalo preko 200 natjecatelja te je čudo da se nitko na tako zahtjevnom terenu nije jače ozlijedio. No zato su nastradale patike koje su, barem na potplatu, uništene do neprepoznatljivosti.

 

Za razliku od polumaratonu i maratona, gdje uopće ne treba razmišljati nego samo pratiti označenu stazu, treking utrke zahtijevaju od sudionika jako dobru fizičku spremu (mi smo na trci prešli oko 30 km po jako zahtjevom terenu), no zahtIjeva i umijeće čitanja karata, osjećaj za orijentaciju, sposobnost odlučivanja o odabiru ruta između točaka koje treba obići i osjećaj za to koliko će ti vremena trebati da se obiđe jedna točka. Zbog svega navedenog treking utrke u Hrvatskoj svaki dan svake godine imaju sve više natjecatelja i treking postaje broj 1 avanturistički sport u Hrvata. Preporučujem svima da se okušaju  u ovom sportu!

 

Rezultati

Više sadržaja (foto/video…)

Autor: Tomislav Kelemen

Ženski rekord staze na 1. kolu Zimske brdske lige

Jučer je održano prvo kolo 15. izdanja Zimske brdske lige Ivančica. Na startu se, po maglovitom i hladnom vremenu, okupilo čak 78 trkačica i trkača.

Ovaj stvarno respektabilni broj treba veseliti organizatore iz Trkačkog kluba Marathon 95 Varaždin, još više zato jer se termin prvog kola poklapao s maratonom u Crikvenici. Kako se često događa u ovo doba godine, trkači su bili svjedoci temperaturne inverzije – temperatura na startu bila je prohladnih -2 st C dok ih je na cilju dočekalo 7 celzijevaca i sunce!

Prvo će kolo biti posebno zabilježeno i zbog novog ženskog rekorda staze koji je s vemenom 55:44 min postavila Valentina Belović. ČESTITAMO! Druga je bila Martina Bezek a treća Valentina Županić. Kod muškaraca najbrži je bio Krešimir Balaško ispred Ivana Čorbe i Marijana Huzjaka.

Liga se nastavlja 11. 12. 2011. i odmah tjedan nakon toga pa je onda pauza do 8. 1. 2012. zbog blagdana.

REZULTATI

Autor: 3 sporta; foto: TK Marathon 95

Održano je 1. kolo X duatlona na Jarunu

Multisportovi sve više dobivaju na važnosti i težini u našem gradu i Hrvatskoj, a kao što znamo bez mladih sportaša nema budućnosti – zato ih moramo gurati naprijed, bodriti ih, biti im podrška i usmjeravati ih.

Održano je prvo kolo X duatlona po hladnom i maglovitom vremenu, ali to nije spriječilo da se 18 multisportaša okupi i okuša na malo izmijenjenoj stazi od prošle godine. Jako nam je drago  pohvaliti se da je uz 18 odraslih nastupilo i 12 djece dobi od 8 do 16 godina to uljepšalo ovu već popularnu ligu.

 

Proglašenje pobjednika u ekipnom duatlon/triatlon kupu uz roštiljadu

Nakon završetka utrke održano je i proglašenje pobjednika u ekipnom duatlon/triatlon kupu koji se održavao tijekom ljetnih mjeseci. Tako da smo cijelu ovu subotnju priču završili s roštiljem kojeg je perfektno spremao Mario Nikolašević, član našeg kluba i roditelj našeg člana Marka koji je danas bio najbrži u malom XD-u.

Naravno da treba spomenuti i tandem mama (Nuić, Petrović) koje su bile perfektne i pomogle da dio “oko roštiljade” savršeno klapa.

Drugo kolo lige održat će se u NEDJELJU 4. 11. 2011. U 9:30, a mini XD U 10:30. 

Vidimo se!

Rezultati:

x_duatlon_1_kolo_odrasli_2011-2012.pdf

x_duatlon_1_kolo_djeca_2011-2012.pdf

Autor: Triatlon klub Zagreb

1...141142143...153Stranica 142 od 153

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO