Zagrebački triatlonski savez u suradnji s Kineziološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, triatlonskom sekcijom Kineziološkog fakulteta i društvom VitaSport u Zagrebu organiziraju 2. Dan triatlona.
Tom će se prilikom održati okrugli stol na temu: “Multisport u službi zdravlja“. Na ovom će se okruglom stolu, koji je otvoren za javnost, moći čuti predavanja o najvažnijim aspektima triatlona.
Predavanja koja ćete moći čuti:
1. Pavao Vlahek – Triatlon i zdravlje (dr. medicine, dopredsjednik TK. Međimurje)
3. Željko Bijuk – ITU razvoj i jugoistočna Europa (Koordinator za razvoj triatlona ispred ITU)
4. Miloš Petelin – Organiziranost triatlonske zveze Slovenije (Izbornik Slovenske triatlonske reprezentacije)
5. Miloš Petelin– Sistem dela na nivoju kluba
6. Dorijan Pavliša – ZTS jučer, danas i sutra (stručni tajnik ZTS-a)
7. Ivan Ivezić – Sustav kvalifikacija za Olimpijske igre (Izbornik Hrvatske triatlonske reprezentacije)
8. Emil Lordanić – Predškolski triatlon (Predsjednik udruge za sport djece predškolske dobi – “Sportska piramida”)
Cijeli ovaj program održat će se u subotu 3. prosinca 2011.godine, u malom amfiteatru Kineziološkog Fakulteta, Horvaćanski zavoj 15, Zagreb s početkom u 9:00 sati.
U nedjelju, 27. 11. 2011. počinje 15. po redu Zimska brdska cross liga Ivančica. Organizira je Trkački klub Marathon 95 iz Varaždina, a sastoji se od sedam kola se održavaju svakih 14 dana.
Lijepa je tradicija već iza ove lige, počelo je skromno a svake se godine pojavljuju nove trkačice i trkači. Za one koji su već trčali ovu ligu sve je više manje jednako, a za one koji žele trčati prvi put napisat ćemo nekoliko informacija.
Start utrka lige je nedjeljom, od 27. 11. 2011. u 8 sati pored križa u mjestu Prigorec u podnožju Ivanščice (ili Ivančice, kako kome drago). U Prigorec se stiže iz centra Ivanca i vozi se u smjeru Ivančice. Nakon dolaska u Prigorec, pored starog mlina se treba parkirati, a u blizini je dućan i križ gdje je i start utrke. Trči se do planinarskog doma na Ivančici, dužina staze je 10 km. Trči se po makadamu kojim se inače može i autom do vrha, uglavnom je uzbrdo osim kratke nizbrdice nekoliko kilometara prije cilja. Povratak do auta je individualan, može se cestom (kojom se trči gore), a može se i nekim od planinarskih staza (koje su kraće).
Startnina je 30 kn za cijelu ligu, a trče se sva kola bez obzira na vremenske uvjete. Svake godine ima nekoliko “suhih” kola, ali puno je više onih kada se trči po snijegu, često i dubokom. No, u tome je i osobita draž ove lige.
Svi mi koji trčimo, imamo neke svoje razloge za to. Netko trči da bi bio zdraviji, netko da bi pobijedio na utrci, netko da bi pobijedio susjeda, netko da bi smršavio, ali svima je zajedničko to što će im pravilna trkačka tehnika pomoći.
Pravilna tehnika će trčanje učiniti ugodnijim, bržim, i zdravijim. Iako postoji mnogo teorija i mišljenja, u ovom su članku navedena najčešća i najuvaženija. U nastavku pročitajte najčešće greške i kako ih ispraviti.
Kako biste analizirali i poboljšali svoju trkačku tehniku najbolje bi bilo snimiti se za vrijeme trčanja. Ako ste u mogućnosti, snimite se kamerom sa strane kako trčite na traci. Analizu trkačke tehnike ćemo podijeliti na gornji dio tijela i noge.
NOGE
Trčanje na petu
Vjerojatno najčešća greška je trčanje na petu. Prije se vjerovalo da je dobro imati što duži korak, a produžavanje koraka vodi do trčanja na petu. Kako bi olakšali trčanje na petu, proizvođači su radili tenisice s pojačanom petom. Mane trčanja na petu su mnoge. Najopasnije je za zglobove zato što se prilikom svakog koraka cijelo tijelo nabija na zglobove nogu. Osim toga, trčanje na petu je neefikasno, jer svakim korakom kočimo. Efikasan dio koraka nastupa tek kad stopalo dođe ispod težišta tijela. Trkači koji cijeli život trče na petu neće to lako popraviti, ali nije nemoguće. To se može učiniti vježbom i postupnim prelaskom s tenisica koje imaju debelu petu na tenisice koje imaju malu razliku u debljini potplata na prstima i na peti.
Kadenca (broj koraka u minuti)
Osim svega toga, trčanje na petu uzrokuje i druge probleme poput premale kadence koraka. Kada povećamo kadencu koraka, smanjimo i dužinu koraka pa tako noga ne dodiruje tlo petom nego prednjim djelom stopala. Idealna kadenca je oko 160-190 koraka u minuti. Kadencu možemo pratiti satom koji je uparen s footpodom ili nekim od jeftinijih pedometara. Naravno, možete i slušati glazbu koja ima taj zadani “ritam” i pratiti ga svojim koracima.
Još jedan povezani problem je “skakanje”, odnosno odražavanje u zrak prilikom svakog koraka. Uzrokovano je predugim korakom, i ne utječe toliko na brzinu trčanja, koliko utječe na potrošnju energije. Prilikom takvog trčanja, energiju trošimo na odražavanje u zrak umjesto na korisno odražavanje u naprijed. Potrebno je smanjiti vertikalno gibanje tijela i time povećati efikasnost gibanja prema naprijed
GORNJI DIO TIJELA
Osim rada nogu, važno je i pravilno raditi gornjim dijelom tijela, zato što se nepravilno kretanje u gornjem dijelu tijela se prenosi na noge.
Ruke
Rad rukama je važan zato što daje ravnotežu i ritam koraka. Kretanje ruku bi trebalo biti paralelno sa kretanjem tijela. Ako ruke idu lijevo-desno ispred tijela uzrokuju rotaciju trupa.
Rotacija tijela
Rotacija tijela u ramenima je nepoželjna zato što se rotacija s ramena prenosi na kukove, a s kukova na noge što kvari ritam trčanja i efikasnost koraka.
Naginjanje
Naginjanje nazad je loše zato što pomiče težište nazad i kvari ravnotežu. Kada se nagnemo naprijed i težište se pomakne naprijed i prirodno olakšava kretanje prema naprijed.
Trčanje oslobođeno ovih greški je ekonomičnije, manje sklono povredama i brže.
Ako ste ljubitelj \”gadgeta\” ili ne znate što biste poklonili za Božić nekom triatloncu odnosno triatlonki, ovo je članak za vas! Svakim danom na tržištu se pojavljuju novi triatlonskih proizvodi, a ovo je nekoliko onih koji se ističu iz ponude.
Plivanje
Ako vas muče monotonija i dosada na plivačkim treninzima, možete ih razbiti uz pomoć podvodnih mp3 playera. U relativno velikoj ponudi, mogu se naći vodootporna verzija iPod shufflea iz tvrtke Waterfi, tvrtka Finis proizvodi model SwiMP3 koji radi bez slušalica, a Speedo proizvodi Aquabeat koji je jedan od najmanjih proizvoda među konkurencijom.
Želite li naknadno analizirati plivačke treninge, potrebna vam je nekakva štoperica. Ako koristite neki od satova sa štopericom, kada želite stisnuti neku od tipki, morate ruke staviti u položaj u kojem se nikad ne nalaze tokom plivanja. Taj problem su riješili u SportCountu sa modelima Chrono100 i Pool-Mate. Chrono 100 se stavlja kao prsten na kažiprst, a upravlja se pomoću jedne tipke koju se pritišće palcem. Pool-Mate je ručni sat koji na temelju registriranja pokreta automatski mjeri broj krugova i broj zaveslaja. Tvrtka Finis prodaje zanimljiv proizvod pod imenom Lap Count koji se uz pomoć vakumskih sisaljki lijepi za zid bazena. Prikazuje vrijeme krug i ukupno vrijeme na ekranu dimenzija 15cm x 15cm, dok pamti 50 krugova.
Bicikl
Nažalost, biciklisti su najugroženija skupina u prometu, ali mnogi proizvođači biciklističke opreme to nastoje promijeniti. U tu svrhu je nastala kaciga Angel Bicycle Helmet. Na kacigi se nalazi svjetleći prsten koji je vidljiv iz svih smjerova.
Još jedan koristan dodatak za bicikl je rukavica s kojom možete koristiti dodirne zaslone. Naravno, ne za telefoniranje u vožnji, nego za korištenje navigacijskih uređaja s dodirnim zaslonom ili za korištenje pametnih telefona za koje možete kupiti biciklistički stalak. Takve rukavice radi tvrtka biologic s modelom Cipher.
Trčanje
U zimskim danima je odlično uz sebe imati neku od multifunkcionalnih marama iz stvarno velike ponude različitih proizvođača i dizajna. Osim što odlično izgledaju, one su i jako korisne.
Ako se želite bolje pripremiti ili motivirati za treninge, mogao bi vam se svidjeti Adidas MiCoach. MiCoach je uređaj (ili sustav više uređaja) koji vas vodi kroz vaše treninge po unaprijed određenom planu. MiCoach daje upute kroz slušalice.
Neki uređaji spadaju u sve tri gore navedene kategorije, kao naprimjer Garmin satovi Forerunner 910xt i 310xt. To su triatlonski satovi koji mjere podatke za sve tri discipline triatlona.
Izbor je velik, a na kraju je sve po onoj: koliko para, toliko triatlonskih igrački !
Kad za većinu maratonaca godina završava, a Europa navlači zimske rukavice i skije, na sunčanom Kvarneru, u Crikvenici, očekuje vas prava sportska poslastica, velika sportska premijera – prvi Adria advent maraton.
Prvi put u povijesti, maratonci iz cijelog svijeta dobit će prigodu trčati 42.195 m s pogledom na najmodrije more na svijetu. Bez straha da će okusiti samo pola užitka boravka, za manje izdržljive, amatere i građane koji se uključe u program pripremljen je polumaraton, utrka na 21.1 km i utrka na 5 km.
Kotizacija za maraton iznosi: 200,00 kn; polumaratona: 100,00 kn (uključeno: medalja, majica, bon za pasta party, bon za topli obrok nakon utrke) dok je sudjelovanje na utrci građana na 5 km besplatno (uključeno: majica) Kaucija za elektronski čip iznosi 30 kuna i zadržava se u slučaju da se chip ne vrati.
Prijave se primaju do 25. 11. 2011.
Informacije na mail adresi info@via-mea.com, a prijaviti se možete na na službenoj stranici maratona: www.adria-marathon.eu , a plaćanje startnine za trkačice i trkače iz Hrvatske omogućeno je prilikom preuzimanja startnog broja, dan prije utrke ili na sam dan utrke. Kod registracije na www.adria-marathon.eu izabrati opciju plaćanja “pay in cash at the event”.
Nagrade
Svaka osoba koja otrči maraton u limitu staze (5,5 sati za maraton, nema limita za polumaraton) dobiva odmah nakon prelaska ciljne crte medalju. Certifikat kao potvrdu uspješnosti, uključujući i vrijeme i mjesto moći će se kasnije skinuti na internetskoj stranici maratona www.adria-marathon.eu.
* Mjesto 1-3 maraton novčane nagrade muškarci i žene (500 €, 300 €, 200 €) * Mjesto 1-3 polumaraton novčane nagrade muškarci i žene (300€, 200€ , 100€) * Mjesto 1-3 po dobnim skupinama: sponzorske nagrade
Opis staze
Dvostruka kružna ruta duž jadranske obale i grada Crikvenice i Selca, polazna i završna na Crikveničkoj rivi ispred hotela International. Najveći dio trase prolazi uzduž Jadranskog mora i dio prema Vinodolskoj dolini; cijela staza ima mali nagib (oko 15 metara i 200 metara dužine) ostali dio staze je apsolutno ravan
Rute polumaratona i maratona su izmjerene prema Jones-Counter metodi te je Crikvenička staza stoga u skladu s DLV i IAAF pravilima.
Svi sudionici trče na vlastitu odgovornost.
Raspored
26. 11. 2011. 17:00 podjela startnih brojeva i špageti party 27. 11. 2011. od 8:00 daljna podjela startnih brojeva (do 9:30)
PODJELA STARTNIH BROJEVA I PLAĆANJE KOTIZACIJE U AGENCIJI “VIA-MEA”-U PRIZEMLJU HOTELA “INTERNATIONAL”
Nedjelja, 27. 11. 2011. Start maratona: 10:00 h Start polumaratona: 10:30 h Utrka građana: 11:00 h Podjela nagrada: 14:00 h polumaraton 15:00 h maraton
Smještaj sudionika maratona- upiti i rezervacije na mail adresi: info@via-mea.com
U organizaciji Triatlon kluba Zagreb i Atletskog kluba Sljeme ove ćete zime moći sudjelovati na pravoj zabavi za triatlonce, trkače i bicikliste u Zagrebu na Jarunu.
Radi se o cross-duatlonu (X-duatlon) s montićima po off-road stazama (uglavnom) kojih na Jarunu ima više nego što ste mislili. Osim glavne utrke svako će kolo biti organiziran i mini-duatlon za klince.
Do sada sam sudjelovao na dva maratona u Berlinu i iskusio sve čari njemačke organizacije i masovnosti trkača. Berlinski maraton jedini od \”big five\” maratona nema lutriju za mogućnost nastupa – prodaju prvih 40.000 mjesta pa tko plati taj ima pravo sudjelovati. Za ostala 4 maratona iz grupe \”big five\” organizira se lutrija.
Lutrija za ulazak
Prije godinu dana rodila se ideja da probam otići na New York City Marathon pa sam željno iščekivao dan kada će se otvoriti prijave. Na ovaj maraton se može “upasti” direktno (samo prijavom), ali morate imati izvrsno vrijeme (podijeljeno u starosne skupine), a ta je ljestvica podignuta veoma visoko i navodno od iduće godine će ju pomaći još više. Svi ostali koji se prijave idu u sistem lutrije koja se plaća 11 US dolara. Prijave za lutriju su otvorene (ako se ne varam) do kraja ožujka, a u travnju je izvlačenje. Nakon obavljenog izvlačenja na mail dobivate informaciju jest li izvučeni ili ne. Ako ste izvučeni s kartice kojom ste platili lutriju skida vam se startnina za maraton (280 dolara) i unutra ste! Ako kojim slučajem imate veliku želju ići na maraton, a nisu vas izvukli tri godine zaredom ulaz je zagarantiran. Osim toga, mislim da i mi kao zemlja imamo određenu kvotu za ulaz tako da i to pomaže ako netko želi ići, jer iskreno nema nas puno iz Hrvatske.
Odmah nakon što sam “izborio” nastup bacio sam se u kupovinu avionske karte i uvjerljivo najpovoljniju kartu sam našao iz Budimpešte 2.962 kn povratna karta bez ijednog presjedanja u oba pravca (American Airlines). Smještaj sam imao kod svojih dugogodišnjih prijatelja, ali može se naći vrlo jeftine hotele. Dolaskom u New York na stanici sam odmah kupio Metro Card za 7 dana (29 dolara) s kojom imate ama baš sve prijevoze u cijelom gradu neograničeni broj puta.
Grad je fenomenalno povezan metroom i busevima i vrlo jednostavan za snalaženje – samo gledate u brojeve ulica i avenija. Podizanje brojeva je bilo u Javits Centru gdje se odmah održavao i expo – glavni “sajam” sportske opreme. Pri podizanju brojeva obavljena je obavezna identifikaciju i odmah su mi naglasili da se u nedjelju sat pomiče jedan sat unazad i da vodim brigu o tome. Najvažnija informacija bila je da čipova nema već je “elektronika” ugrađena u startni broj i da pazim da zihericama ne bušim taj dio – prvi put se susrećem s tom tehnologijom. Odmah nakon prijave išao sam u kupovinu na expu. Malo sam se razočarao jer sajam nije baš velik, odnosno glavni sponzor Asics je zauzeo polovinu sajma. Pričajući s prijateljima rekli su mi da ovdje vlada takvo pravilo – onaj tko je glavni sponzor taj odlučuje. Npr. Nike štanda uopće nije bilo.
Dan utrke
Na startu se pojavilo preko 47.000 trkača koji su podijeljeni u tri boje (plava, narandžasta i zelena). Prvi val je startao u 9:40 h (sve tri boje, ali svaka boja starta s drugog mjesta i spajaju se na utrci nakon određenog vremena u jednu jedinstvenu kolonu), drugi val je startao u 10:10 h, a treći u 10:40 h. Ja sam imao plavi broj 7520 i trebao sam startati u prvom valu. U zonu starta morate doći najmanje 2 do 3 sata ranije jer je gužva neopisiva, a idete u svoju zonu po bojama. U tim zonama su smješteni kamioni podijeljeni po brojevima gdje ostavljate svoju odjeću i obuću koja će vas čekati u cilju. Stvari ostavljate isključivo u vrećicama koje vam je dao organizator. U tim zonama imate neograničeno za jesti i piti – od peciva, čaja, kave, energetskih napitaka, čokoladica i to možete konzumirati koliko hoćete (naravno svi proizvodi su od sponzora). Kemijskih toaleta također ima ogroman broj tako da nikada ne morate čekati. Na razglasu vam stalno govore kada se otvaraju vrata za prvi start, kada se zatvaraju kamioni za robu itd.
Nakon što sam se presvukao za utrku i ostavio stvari otišao sam u dio prema startu, ali tamo vas isto neće pustiti ako ne pokažete koji ste broj – imate točno ulaz po brojevima u rasponu. Ta vrata su bila otvorena do 9:10 h a ja sam doslovce ušao unutra pred zatvaranje. Da sam samo malo zakasnio morao bih startati u 10:10 h i po tome su rigorozni i nema popuštanja. Kada smo ušli u zonu za start unutra smo bili nagurani kao sardine – na tom se mjestu više ne možete ni sagnuti normalno a kamoli zagrijavati. Zagrijati se (donekle) možete samo u spomenutoj zoni prije starta, ali i tamo u obzir dolazi samo istezanje – za trčanje jednostavno nema mjesta. I u zoni starta kada se lagano pomičete prema startu također ima bezbroj WC-a što je za svaku pohvalu.
Laganim korakom smo krenuli prema startu i došli smo pred sam most Verrazano-Narrows gdje smo čekali start i gdje sam se potpuno smrzao i da mi nije jedan trkač dao vreću za smeće da je stavim preko sebe vjerujem da bih se pothladio. Trkači koji imaju iskustvo ovog maratona su obučeni u stare trenerke, majice i sl., a onda ih odbace prije samog pucnja. To vam je na tisuće i tisuće odjevnih predmeta razbacano na startnoj liniji. Prije starta održan je obavezni govor organizatora, nakon toga USA himna i pjesma New York, New York Franka Sinatre koju je izvodio Gary Russo (inače to je onaj tip koji je postao slavan jer kao obični građevinski radnik u pauzi pjeva Sinatrine pjesme – tamo su ga zapazili i čovjek je uspio – američki san!).
Utrka kroz pet okruga
Pucanj je odjeknuo i ludnica je počela. Onakav hladan odmah sam šokirao mišiće na mostu jer je uspon velik i dugo traje (mislim da je između 1,5 i 2 km). Odmah na početku mi je bilo jasno zašto kažu da je ovaj maraton malo teži. Nakon silaska niz most počinje ludnica – podrška navijača koja je nevjerojatna i stalna, a 130 bendova pored staze još jače podižu atmosferu. Kako sam imao vidljiva hrvatska obilježja dobio sam ogromnu podršku.
Stanice za okrepu su fenomenalne i dugačke. S obje strane ceste su volonteri, a oni su sjajni i bodre vas stalno. Okrepnu stanicu vidite iz velike udaljenosti jer imaju plave table koje su visoko istaknute, a uz svaku stanicu imate veliki broj WC-a. Sama staza je dosta valovita i tko nije na to navikao može imati problema. Staza obuhvaća 5 okruga New Yorka – Staten Island, Brooklyn, Queens, Bronx i Manhattan. Na 25. kilometru se prelazi preko mosta Queensboro koji je isto dugačak i vrlo gadan uspon, a već ste umorni. Kada sam prošao taj dio bilo mi je lakše, a i čekao me najbolji dio.
Ulazak u Central park je nevjerojatan – kroz park trčite 5,6 milja. Zadnji kilometar sam se totalno opustio i uživao u američkoj ludnici. Prolazak kroz cilj nosi onaj fenomenalan osjećaj da ste istrčali najbolji maraton na svijetu – i zaista je tako! Nakon trčanja dobivate medalju i idete pred pano za slikanje. Volonteri na vas navlače foliju protiv hladnoće i dobivate paket s jelom i pićem te se krećete prema kamionima gdje su vaše stvari. Svi vam čestitaju i bodre vas, a ako malo zastanete odmah prilazi medicinska ekipa i pita je li vam potrebna pomoć.
Moram napomenuti da su svi koji su bili u organizaciji maratona izrazito gostoljubivi i svatko vam hoće pomoći. Na kraju samo nekoliko podataka o NYC maratonu – preko 47.000 sudionika, 1.700 WC-a, 8.000 volontera, 2,5 milijuna gledatelja uz stazu, 75 kamiona koji prevoze stvari trkača i još puno toga.
Moj konačni zaključak je da svi koji žele jednog dana otići na ovaj događaj neka im ne bude žao malo muke oko organizacije i novca, jer ovog nigdje na svijetu nema osim u NYC. Stvarno je fantastično, a najviše me fascinirala gostoljubivost domaćina pa se čovjek niti ne osjeća kao stranac. Moje vrijeme je bilo 3:17 h, ali me to nije bas previše zanimalo već sam išao trčati i uživati u ovom fenomenalnom događaju.
U hladno i maglovito nedjeljno jutro na -3 celzijevaca na nasipu dravskog jezera u Prelogu okupilo se 18 trkača i 2 trkačice na startu nove trkačke lige u organizaciji Biciklističkog kluba Prelog.
Osim članova domaćeg kluba sudjelovali su i članovi MBK Mura iz Čakovca, TK Međimurja, TK 042 te nekoliko individualaca. 10 km dugu dionicu najbrže je otrčao Marijan Huzjak s vremenom 39:24, drugi je bio Igor Goričanec s vremenom 40:48, a treći Tihomir Cenko s vremenom 41:28.
Zahvaljujemo svim natjecateljima i natjecateljicama na sudjelovanju jer su samim dolaskom u tolikom broju pokazali da je pokretanje ove lige opet bio pravi pogodak za klub te se nadam sa će se na slijedećem kolu pojaviti još više ljudi željnih kretanja. Vremena i rezultate ostalih natjecatelja možete vidjeti na web stranici www.bk-prelog.hr
Autor: Matija Šimunić, BK Prelog; foto: Marko Duspara
Jutarnji mraz i gusta magla dočekali su jutros trkačice i trkače na zagrebačkom Jarunu na još jednom, 25. izdanju memorijalne Utrke \”Ivan Starek\”. Na nedjeljnom meniju bile su utrke na 5 km za juniore i studente i glavni događaj – polumaraton koji je bio i Pojedinačno veteransko prvenstvo Hrvatske u polumaratonu.
Okupljanje na poznatom mjestu “kod kontejnera”, puno susreta s prijateljima iz cijele Hrvatske (i susjednih država) i hladnoća je odmah bila manja. Oprema za ovo doba godine ponešto se razlikuje kod (zimogroznijih) trkača – kod nekih su kape, nekoliko slojeva odjeće i rukavice bili nezaobilazni rekviziti. Oni najbrži za vrijeme ne mare – bilo +30 ili 0-5 kao danas, obučeni su jednako, oni love rezultat.
Prvi su sa starta krenuli juniori i kadeti te studenti – pred njima je bio skraćeni krug oko Jaruna. Nakon 16:28 minuta ciljem je prvi prošao Petar Delaš (AK Sinj), a za njim su kao drugi i treći stigli Josip Dragun (AK Martin) i Toni Jenjić (AK Sinj). Kod djevojaka najbrže su bile Hilda Heller, Paula Konopka i Anja Arbanas, sve tri iz AK Marsonia. Utrka ovih mladih trkačica i trkača bila je brojna, a osobito veseli organizacija studentske utrke.
Deset minuta nakon utrke na 5 km krenula je i utrka na 21.1 km, glavna utrka dana. Gotovo 300 trkačica i trkača potrčalo je u maglu, staza se sastojala od tri kruga oko Jaruna (s malim dodatkom u prvom krugu). Već nakon nekoliko kilometara izdvojili su se favoriti koji su se do same završnice držali skupa. Kako je utrka odmicala, polako se dizala magla i nakon pola sata hladan i magloviti dan se pretvorio u lijepi jesenski.
Pobjednik današnje utrke je prema očekivanju naš Zoran Žilić (AK Ulix) s vremenom 1:11:47 h. Iza njega ciljem su prošla dva Mađara, Laszlo Toth i Olah Tamas. Kod žena su najbrže bile Slovenka Daneja Grandovec (1:18:54), Mađarka Batai Reka (1:19:16), dok je naša Marija Vrajić (AK Veteran) ciljem prošla treća s vremenom 1:20:20.
Ukupno je utrku na 21.1 km završilo 288 trkačica i trkača. Treba pohvaliti organizatora, AK Veteran Zagreb na besprijekorno organiziranoj utrci koja će svima ostati u dobrom sjećanju.
Hladno, ali za trčanje gotovo idealno vrijeme bez vjetra omogućilo je da na ovoj utrci mnogi postave svoje osobne rekorde na polumaratonskoj distanci – bio je ovo dan za rekorde na Jarunu!
Došli su hladni jesenski dani, a u mom slučaju, s njima su došli i problemi. Tijekom i nakon treninga me muče problemi s disanjem. Nakon treninga često moram uzeti ventolin kako bih mogao normalno disati.
Te probleme mi uzrokuje moja vjerna pratiteljica astma. Liječnici su mi govorili da se ne bih trebao baviti sportovima, da su moja pluća preslaba za velike napore, da bih mogao izazvati napadaje, da će mi se astma pogoršati, ali nisam želio dopustiti bolesti da mi uništi želje, snove i budućnost. To me navelo da se zapitam, tko su profesionalni sportaši s astmom? Nakon kraćeg istraživanja sam otkrio ne samo da ih ima mnogo, nego i to da su neki od njih ostvarili velike rezultate i velike karijere. Neki od njih su:
Ana Jelušić – hrvatska skijašica. Uvijek je skijala sa šalom i često je propuštala utrke zbog problema s astmom. Njoj, kao skijašici je posebno teško. Putovanja, promjene klime, natjecanja na velikoj nadmorskoj visini uz rijedak i hladan zrak, sve je to iziskivalo iznimnu snagu volje. Ove godine je odlučila propustiti natjecanja kako bi se posvetila liječenju astme. Nastupila je i na triatlonu slavnih u Kostreni.
Dennis Rodman – američki košarkaš. Osim po iznimnim sportskim dostignućima, poznat je i po burnom privatnom životu. Osvojio je pet NBA prstena, sedam puta je proglašen najboljim skakačem lige, a dva puta obrambenim igračem godine. Paul Scholes – engleski nogometaš. Igrao je za englesku reprezentaciju od 1997. do 2004. Cijelu karijeru je proveo u Manchester Unitedu. Jedan je od najboljih svjetskih veznih igrača.
Osim njih, mnogo ih je iz sportova srodnih triatlonu i iz triatlona:
Mark Spitz – američki plivač. Osvojio je 9 zlatnih medalja na olimpijskim igrama u Muenchenu 1972. Mnogi ga smatraju najvećim plivačem ikad.
Amy Van Dyken – američka plivačica. Kao dijete se nije mogla niti penjati po stepenicama. Roditelji su je upisali na plivanje na savjet doktora kada je imala 6 godina. Sporim napretkom se popela u vrh i postala jedna od najvećih plivačica svih vremena. Osvojila je četiri zlatne medalje u Atlanti 1996. unatoč tome što joj je kapacitet pluća ostao ograničen na 65% normalnog. Jan Ulrich – njemački biciklist. Postao je prvi Nijemac koji je pobijedio na Tour de Franceu 1997.
Paula Radcliffe – britanska atletičarka. Oboljela je od astme inducirane tjelesnom aktivnošću s četrnaest godina. Drži aktualni svjetski rekord u maratonu koji je postavila 2003. Jackie Joyner Kersee – američka atletičarka. Najbolja sedmobojka svih vremena i aktualna svjetska rekorderka. Sports Illustrated ju je proglasio najboljom atletičarkom dvadesetog stoljeća. U početku je skrivala astmu od trenera i kolega kako ne bi izgubila stipendiju i nije redovito uzimala lijekove pa je doživjela jaki napadaj astme, koji ju je doveo u životnu opasnost, a nakon toga je izjavila “konačno sam naučila da moram poštovati astmu isto koliko bih poštovala bilo kojeg drugog protivnika“.
Emma Snowsill – australska triatlonka. Prije astme je osvojila igre Commonwealtha i tri puta svjetsko prvenstvo. Nakon što joj je dijagnosticirana astma, osvojila je zlatnu medalju na olimpijskim igrama u Pekingu 2008. U Pekingu je nastupila s ventolinom u triatlonskom odjelu.
Conrad Stoltz – južnoafrički triatlonac. Natječe se na off-road triatlonima. Četiri puta je osvojio XTERRA svjetsko prvenstvo i jednom ITU Cross Triathlon svjetsko prvenstvo. Ove godine nije uspio obraniti naslov svjetskog XTERRA prvaka zbog napadaja astme tijekom utrke.
Oni nisu dozvolili da ih bolest spriječi u ostvarenju sportskih ciljeva, pokazali su da je sve moguće uz trud i snagu volje.
U prošlu nedjelju, 6. studenog ove 2011. godine održan je THE MARATHON – onaj maraton na koji bi svi željeli ići i doživjeti ga. Maraton u \”gradu koji nikada ne spava\” godišnje primi oko 100.000 zahtjeva za sudjelovanje.
Oni upućeniji, znaju da postoji nekoliko načina da se “upadne” na ovaj maraton. Prvi i najteži način je da se istrči norma u polumaratonu ili maratonu (koju mogu istrčati samo najspremniji trkači), a koja će od 2013. godine će biti još zahtjevnija. Drugi način je prijaviti se na lutriju i čekati izvlačenje, što znači da vam nije siguran nastup, a već trebate planirati put. Treći način je da uplatite aranžman nekoj od agencija i tada vam one osiguravaju nastup (specijalizirane agencije koje imaju ugovor s organizatorima maratona). Hrvatska nema takvu agenciju, ali Hrvati mogu preko jedne talijanske, tako je bar navedno na web stranicama maratona (kada netko provjeri neka slobodno javi!).
Ove godine startalo je 47.438 ljudi, a ciljnu je liniju prošlo 46.795 čime je postavljen rekord od najvećeg broja finišera u povijesti bilo koje maratonske utrke na svijetu. Bio je to najbrži maraton na prostoru USA i maraton na kojem je sručen i rekord u novčanim nagradama – najbrže trkačice i trkači podijelili su čak 1.205.000 USD nagrada! No i isto vrijeme na različite je načine u okviru ovog maratona skupljeno i 33.8 milijuna USD za razne humanitarne organizacije.
Jedna od zanimljivijih statistika ovog maratona je da je većina finišera u braku čak njih 17.825, dok je “samaca” bilo 11.269 (moglo bi se ovo na više načina protumačiti, ali o tome možda nekom drugom prilikom ). Vezano uz ovu statistiku, Nina Parks-Taylor i Mark Taylor odlučili su se vjenčati na ovom maratonu, jer su se i upoznali na trčanju. Imali su sa sobom “vjenčane” detalje (buket, bijele majice…), ali su biti opremljeni za trčanje te su našli osobu koja je trčala njihovim tempom i čitala im zavjete.
Ovaj maraton je vodeći po broju finišera u svijetu, što naravno znači da je iza “kulisa”, u organizaciji nevjerojatno puno ljudi (i naravno novca). Start trke je na Staten Islandu pa svi trkači moraju doći tamo, većina dolazi trajektom što je najjednostavnija opcija. Tada se trči preko preko Verrazano-Narrow mosta preko Brooklyna, Queensa i Manhattana gdje je i cilj u Central Parku.
Najstariji natjecatelji bili su Joy Johnson (84) koja je završila maraton za 7:44 te Norman Gould (83) koji je završio za 8:29. Nadajmo se da ćemo svi biti u stanju u tim godinama pohoditi ovakve događaje!
U muškoj konkurenciji pobjedio je Geoffrey Mutai (2:05:06) iz Kenije te ovim rezultatom postavio novi rekord staze, drugi je bio njegov sunarodnjak Emmanuel Mutai (2:06:28), a treći Etiopljanin Tsegaye Kebede (2:07:14). Kada se zna da je staza ovog maratona daleko od ravne (u usporedbi s najbržim stazama, npr. u Berlinu) onda je ovaj rezultat i vrijedniji.
Kod dama pobijedila je Firehiwot Dado (2:23:15) iz Etiopije, druga Buzunesh Deba (2:23:19), Etiopljanka s adresom u NY-u i treća Mary Keitany (2:23:38) iz Kenije.
Od hrvatskih dama maraton su završile Rada Jeličić (4:25:43) i Mirjana Kmačić Pellizzer (4:40:20) te muškarci Ivan Stanić (3:06:46), Boris Nago (3:17:19), Marko Peteković (3:36:07), Zoran Besak (3:58:34), Zvonimir Fernezir (3:58:35), Perica Hrnjak (3:59:45), Ferdo Kraljević (4:00:11), Dalibor Hudin (4:02:27), Davor Videk (4:03:49), Luka Šarić (4:11:07), Ivan Videk (4:11:24), Luka Košutić (4:22:28), Željko Škorić (4:29:52) i Stevan Muidža (4:25:13).
Biciklist Radoslav Rogina prvi je varaždinski sportaš koji je izborio normu za Olimpijske igre u Londonu. Rogini će ovo biti drugi nastup na Olimpijadi, a prvi je puta nastupio prije tri godine u Pekingu gdje je zauzeo odlično 26. mjesto.
Osim Rogine u Londonu će nastupiti RobertKišerlovski koji je član kazahstanske Astane. Nažalost državni prvak u cestovnom biciklizmu, još jedan Varaždinac Kristijan Đurasek, nije na popisu za London, jer je na kraju Hrvatska izborila samo dva mjesta, iako se očekivalo da će biti i tri, što bi znatno povećalo Đurasekove šanse.
Radoslav Rogina, inače član istarske Loborike, presretan je što će biti opet dio Olimpijskih igara.
– Jako mi je drago što sam ostvario normu, radio sam dobro, nisam stagnirao i sretan sam što ću biti dio spektala koji je teško uopće opisati riječima- rekao je Radoslav Rogina.
Prije tri godine bio je odličan 26. u Pekingu, a Londonu želi popraviti plasman.
– Staza u Londonu je puna zavoja te će nijanse odlučivati. Veliki faktor u svemu je i sreća, ali cilj mi je svakako probati popraviti plasman iz Pekinga – zaključio je Rogina.
Iza ovog bicilista mnoga su odličja, a uz malo sreće mogao bi ući među deset u Londonu.
Autor: Ivan Tomašković @ evarazdin.hr; foto: Rogina fan page
Vodstvo Biciklističkog kluba Prelog odlučilo je po završetku biciklističke sezone članovima kluba kao i članovima ostalih klubova, rekreativcima te svim ljudima željnim kretanja, a ne izležavanja i skupljanja masnih naslaga, podariti još jedno natjecanje.
Ovaj put to neće biti biciklističko natjecanje već – trkačko. Biciklizam i trčanje uvijek su bili i bit će sportovi koji su po mnogočemu bratski jer se mnogi biciklisti, kako rekreativni tako i profesionalni, u posezoni najčešće bave upravo trčanjem. Zato smo i odlučili pokrenuti ovu ligu koju smo nazvali Polarna liga i koja će se održavati na nasipu umjetnog jezera na Dravi u Prelogu. Trčat će se 5 km od mostića preko odvodnog kanala nasuprot KTC-a u smjeru D. Dubrave i natrag, ukupno 10 km. Start svakog kola bit će u 9 sati ujutro i održavat će se bez obzira na vremenske uvjete. Održat će se 5 kola, a startnina za sva kola će biti skromnih 30 kn.
1.kolo 13. 11. u 9 sati 2.kolo 04. 12. u 9 sati 3.kolo 15. 01. u 9 sati 4.kolo 29. 01. u 9 sati 5.kolo 12. 02. u 9 sati
Bodovanje će biti isto kao i na Berek ligi, a bodovat će se najbolja 4 kola svakog pojedinca. Organizator je odlučio nagraditi prvu trojicu konzumacijom u pizzeriji Fat Boy u Prelogu, a svaki pojedinac koji otrči 4 kola na poklon dobiva majicu. Nadam se da ćemo se vidjeti u čim većem broju.
Proteklog vikenda, točnije u subotu, 5. studenog 2011.godine održano je svjetsko prvenstvo u dugom triatlonu. Natjecanje se održalo u prigradskom naselju Henderson (koje broji oko 250 tisuća stanovnika) i dio je nadaleko poznatijeg \”grada kocke\” Las Vegasa.
Uz pustinju Mojave, gdje se nalazi ovaj “gradić” održalo se natjecanje koje se trebalo sastojati od 4 kilometra plivanja, 120 kilometra bicikla i 30 km trčanja. Nažalost, voda je bila prehladna i plivački segment se morao otkazati što je, moglo bi se reći, odmah promijenilo cijelu stvar i utrka je postala duatlon. Natjecanje se održalo na istoj stazi na kojoj se održava Nevada Silverman Triathlon. Start je bio na biciklu, pojedinačno, svakih 5 sekundi je startao jedan natjecatelj. Vozila se staza koja je imala dva skretanja u tzv. slijepe ulice gdje su bili okreti pod 180 stupnjeva, a teška staza je imala oko 3.000 m penjanja.
Nakon silaska s bicikla trčala su se 4 kruga po 7.5 km (s dodatnih 600 m penjanja), utrka je završavala s ciljem u “Zelenoj dolini”.
U muškoj konkurenciji pobjedio je Jordan Rapp iz SAD-a s vremenom 5:00:15, a kod žena Rachel Joyce iz Velike Britanije s vremenom 5:34:15. Naš je Dejan Patrčević zauzeo 14. mjesto u kategoriji Elite Men s vremenom 5:24:02. Osim njega na utrci je nastupio i Josip Mladin Živković i zauzeo 16 mjesto u age group kategoriji 40-44 god.
Prvih pet muškaraca:
1) Jordan Rapp (SAD) – 5:00:15 2) Joe Gambles (AUS) – 5:02:57 3) Sylvain Sudrie (FRA) – 5:03:23 4) Martin Jensen (DAN) – 5:05:23 5) Nicholas Thompson (SAD) – 5:11:38
Na Havajima se svake godine održava Ironman triatlon koji privlači sve dobne skupine ljudi iz cijelog svijeta. No, prije nekoliko dana na istom je mjestu započela nova avantura. Cilj: postati prvi svjetski Ironbot!
Mislite li da je za uspješno završavanje iron triatlona potrebno hraniti se nekako posebno? Mr. Evolta misli drugačije! On namjerava završiti triatlon ironman distance “hraneći” se samo s tri punjive AA baterije. Mr. Evolta je humanoidni robot, njegov proizvođač tvrdi da Mr. Evoltu unatoč visini od samo 17 cm krasi velika snaga, odlučnost i pobjedničk duh.
Ovih je dana odlučio otići korak dalje. Sada pokušava završiti Ironman na Havajima u roku od tjedan dana. Triatlon će odraditi na istoj stazi na kojoj je ovog mjeseca održano svjetsko prvenstvo u triatlonu. Ako uspije pobjediti jake struje i valove, jake vjetrove i ostale prepreke postat će prvi Ironbot!
Mr. Evolta je maskota tvornice baterija. Svake godine prolazi neki izazov kako bi dokazao da su njihove baterije najtrajnije baterije na svijetu. Prvo se uz pomoć 500 metara dugog užeta popeo iz Grand Canyona. Za to mu je trebalo 7 sati. Sljedeći pothvat je bila 24-satna vožnja triciklom po stazi La Mans. Zadnji pothvat je bilo 300 milja hodanja od Tokya do Kyota.
Ironman utrku počeo je 23. listopada, što znači da je sada negdje na biciklističkoj stazi. Iako je zečić druge tvornice baterija još davno trčao kroseve, Mr. Evolta će ovih dana vjerojatno postati prvi IronBot.
Jučer je Koprivnica bila centar rekreativnog trčanja u Hrvatskoj. 33. po redu Utrka Grada Koprivnice privukla je, prema riječima organizatora, oko 1.000 trkačica i trkača zaista svih dobnih kategorija – od sitne dječice vrtićke dobi do veterana i veteranki.
Utrku već tradicionalno organizira Zajednica športskih udruga Grada Koprivnice u suradnji s Obrtničkom školom Koprivnica i atletskim sucima grada Koprivnice, a održava se pod pokroviteljstvom Grada Koprivnice u sklopu proslave dana grada.
Od 10 sati do 12:45 održano je ukupno 13 utrka, sve su započeli juniori i juniorke, zatim mlađe djevojčice i dječaci i nakon njih stariji dječaci. Nakon glavne utrke uslijedile su utrke za najmanje – djecu vrtićke dobi i samo malo starije osnovnoškolce. Ovo osobito veseli jer pokazuje da uz mali trud roditelja, školskih učitelja i profesora trčanje može postati interesantno i djeci. Sva natjecanja održana su na središnjem koprivničkom Zrinskom trgu i okolnim ulicama te parku obojenom jesenskim bojama.
Glavna utrka na 5.600 m odnosno 3.400 m (za žene) krenula je u 11 sati. Ova je utrka osobito popularna među “ozbiljnim” atletičarima jer je kratka, dobro organizirana, a prvoplasiranima se isplaćuju lijepe novčane nagrade (2.000 – 200 kn za prvih 10 u muškoj i 1.500 – 200 kn za prvih 5 u ženskoj konkurenciji). Ovdje treba uputiti kritiku organizatoru jer je nepoznat razlog zbog kojeg i žene ne trče 5.600 m i imaju manji nagradni fond. No osim toga, sve je bilo dobro organizirano. Utrka je bila međunarodnog karaktera jer je uspjela privući i nekoliko natjecatelja iz Slovenije i Mađarske.
Upravo je natjecatelj iz Slovenije, Mitja Krevs bio i najbrži na dionici 5.6 km koju je istrčao za 17:16 min. U finišu ga nisu uspjeli sustići Zoran Žilić (17:18 min) i Mađar Lajos Berec (17:20 min). Kod seniorki na 3.4 km najbrža je bila Lisa Stublić (11:03 min) ispred Mađarke Monike Nagy (11:07 min), a treća je ciljem prošla Matea Matošević (11:11 min). Razlike od svega nekoliko sekundi među najbržima dokaz su koliko je utrka bila izjednačena i zanimljiva za gledatelje.
Kod veterana (40 godina i stariji) najbolji su bili Robert Vegše, Goran Gregurec i Marijan Cindrić, a kod veteranki Jadranka Repovečki, Branka Badenić i Zdravka Fulir.
Na kraju proglašenja pobjednika posebno je priznanje uručeno Ivi Belanu, idejnom pokretaču ove utrke koja se održala 33 godine. Kako je istaknuo Belan, na prvoj se utrci natjecalo 15 trkača, a na ovoj 33. oko 1.000. Sigurno je da će se utrka s ovakvom tradicijom i odazivom trkačica i trkača održati!
Brdsko biciklistički klub Ivanščica je krajem 2010. u Ivancu osnovala skupina zaljubljenika u brdski biciklizam. U klubu je aktivno 10-tak članova koji uređuju stazu na Ivanščici i na Haliću te organiziraju treninge na tim stazama. Klub je ove godine organizirao dvije downhill bicklističke utrke.
DH utrka Ivanščica 2011.
U sklopu dana grada Ivanca, u lipnju 2011. je organizirana prva utrka biciklističkog spusta u SZ Hrvatskoj. Odazvalo se 50-tak natjecatelja iz cijele Hrvatske i Slovenije. Staza je dugačka nešto više od 2 km, s visinskom razlikom od gotovo 500 m. Zbog težine i atraktivnosti, velika većina vozača bila je oduševljena stazom i najavila svoj dolazak sljedeće godine te izrazila želju da se uvrsti u HR/SLO kup. Za najbrže vozače bile su uz pomoć sponzora osigurane praktične i novčane nagrade.
DH utrka Halić 2011.
Za kraj biciklističke sezone, nekoliko članova kluba organiziralo je jednodnevnu trening utrku na stazi iznad naselja Halić u općini Gornji Kneginec pored Varaždina. Odazvalo se 20-tak vozača iz šire regije. Staza je kratka i nezahtjevna (u usporedbi s Ivanščicom), pa su svi natjecatelji sretno stizali do cilja.
Pobjednik utrke bio je Marko Puklin, ispred Frane Liovića i Karla Vrbaneca, a najbolji domaći natjecatelj bio je Nino Dušak na 4.mjestu. Zahvaljujući sponzorima, najboljim spustašima su podijeljena praktične nagrade. Utrka je bila i humanitarnog karaktera jer je prihod od startnina uz nekoliko donacija uplaćen na račun teško bolesnog prijatelja biciklista.
Plan u 2012.g
Potaknuti izvrsnim reakcijama vozača nakon ovogodišnje utrke te odazivom i oduševljenjem posjetitelja u cilju i uzduž cijele staze, BBK Ivanščica planira ponovno organizirati utrku na Ivanščici jer je interes za stazu jako velik. Poučeni ovogodišnjom organizacijom i uočenim problemima, potrudit ćemo se da slijedeće godine utrka bude kvalitetnije organizirana da vozači i posjetitelji budu što zadovoljniji.
Utrka Grada Koprivnice koja se ove godine održava po 33. put nudi čak 13 različitih utrka za sve dobne skupine i razini pripremljenosti trkača. Stvarno utrka \”za svakog ponešto\”.
33. Međunarodna atletska utrka Grada Koprivnice održati će se u Koprivnici 6. studenoga 2011. godine (nedjelja) s početkom u 9.30 sati. Pokrovitelj utrke je Grad Koprivnica, a organizator je “Zajednica športskih udruga Grada Koprivnice” u suradnji s Obrtničkom školom Koprivnica i atletskim sucima grada Koprivnice. Start i cilj utrka su na Zrinskom trgu, a staze utrka prolaze gradskim ulicama, trgovima i Gradskim parkom.
Kao i svakog vikenda u ovo doba godine (u Europi i krajevima sa sličnom klimom) no već pod kraj sezone maratona, u nedjelju, 30. listopada 2011. godine održan je BMW Frankfurt maraton.
Iako je ovaj grad vjerojatno poznatiji po istoimenoj kobasici, poznat je i po maratonu koji je najstariji u Njemačkoj. U posljednjih nekoliko godina na državnoj ljestvici bio je rangiran iza Berlina, Hamburga i Kölna. Napravio je velik pomak i danas je broj dva, odmah iza Berlina. Među elitnim trkačima ovaj maraton slovi kao vrlo brza utrka koja je pogodna za obaranje rekorda. Tako je ovogodišnjem pobjedniku Wilsonu Kipsangu iz Kenije svjetski rekord pobjegao za nevjerojatne 4 sekunde (i dalje stoji rekord koji je postavio Patrick Makau prije pet tjedana na Berlinskom maratonu, 2.03.38).
Dan prije maratona održan je, kako ga organizatori nazivaju “breakfast run” u dužini od 5 kilometara koja također prolazi kroz centar Frankfurta te organizatori pozivaju sve da dođu trčati sa zastavama svojih klubova i država iz kojih dolaze. Na toj utrci nastupilo je oko 3.000 ljudi .
Staza samog maratona bila je malo promjenjena na uobičajenu radi radova u gradu, no naravno, po svim propisima. Nakon kišnog jutra uslijedile su idealne temperature za maratonce (10-14 stupnjeva Celzijusa) što se pokazalo i rezultatima. Prema ciljnim listama, utrku je završila 2.384 žena, 10.053 muškaraca i oko 500 štafeta.
Kao što ste već pročitali, pobjedio je Wilson Kipsangu (2.03:42), drugi je bio Levy Matebo (2.05:16), a treći Albert Matebor (2.05:25). Neobično, sva trojica iz Kenije .
Kod žena pobjedila je Mamitu Daska koja je svojim rezulatom 2.21:59 oborila rekord staze i tako se kao predstavnica Etiopije “ugurala” ispred Kenijki Agnes Kiprop (2.23:54) i debitantice Flomene Chepchirchir (2.24:21).
Od hrvatskih predstavnika nastupili su Zdravko Hanak (3:32:50), Željko Pastulović (3:44:45), Alen Vran (4:28:23), Damir Lovreković (4:31:46), Tomislav Kovačević (4:41:28), Borivoj Radošeić (4:58:46) te Christijan Šimek (5:09:52). Svi su članovi stranih klubova.
Tijekom ljetnog odmora početkom kolovoza, i nakon odluke o prijavi za Ironman u Regensburgu (17. 6. 2012.) jasno je proizišla ideja o jednom jesenskom maratonu kao dio pripreme za Ironman. Krajem listopada su maratoni u Magdeburgu, Dresdenu i Frankfurtu.
Izbor je bio vrlo jednostavan – Magdeburg maraton (www.magdeburg-marathon.eu). Razlog ima dublju priču, moja mlađa kćer zove se Magda, na dan maratona (23. 10.) sin Gustav je imao 3 godine, starija kćer Marta za proljetno natjecanje iz oboe priprema skladbu skladatelja Georg Philipp Telemanna rođenog u Magdeburgu, meni je 2002. godine na povratku iz Bremena kod Magdeburga pri brzini 130 km/h pukla stražnja guma na autu, a poznata je i moja sklonost u paradiranju u DDR trenirki na proglašenjima.
Magdeburg, glavni grad pokrajine Sachsen-Anhalt, na rijeci Elbi, udaljen 1.010 km od Zagreba, ima oko 220.000 stanovnika (www.magdeburg.de). Grad se prvi put spominje još 805. godine, ima najveću katedralu u istočnoj Njemačkoj, a građevine su od vrlo starih (još iz romanike), preko socrealističkih, glomaznih u širokim ulicama, do vrlo uspjelih modernih interpolacija nastalih nakon ujedinjenja. Takav izgled još daje misao o nekadašnjem socijalističkom uređenju, ali sve ostalo je već kao i u bilo kojem gradu u zapadnoj Njemačkoj. Gotovo svaka ozbiljnija ulica ima uređenu biciklističku stazu. Grad se turistički reklamira kao Ottostadt (Otto der Grosse, njemački kralj iz 10. stoljeća i Otto von Guericke, fizičar iz 17. stoljeća, po kojemu se zove lokalno sveučilište). Od sportaša, iz Magdeburga su veslač Marcel Hacker, bacačica kugle Kathrin Neimke, nogometaš Juergen Sparwasser (strijelac na SP 1974. na utakmici BRD-DDR 0:1). U Magdeburgu su za klubove nastupali i 400-metrašica Grit Breuer i rukometaš Stefan Kretzschmar. Nogometni klub je 1974. osvojio Kup kupova, trenutno je u 4. ligi, a rukometni klub je standardni njemački prvoligaš i sudionik europskih natjecanja s dosta stranaca.
Ovaj maraton zapravo je jedan od manjih za njemačke prilike, nema novčanih nagrada i prvenstveno je baziran na rekreativcima. Isti dan je u Dresdenu, 220 km udaljenom, znatno veći (oko tri puta više učesnika) i po rezultatima (kenijski trkači) kvalitetniji maraton. Start i cilj su u sklopu velesajma, ulazak u cilj je u natkrivenom prolazu između dva paviljona. Prvih 9 km trči se po gradu, s dosta širokih zavoja i mnogo trčanja po kockama (svi pločnici su s kockama, vrlo rijetko je asfalt). Nakon toga se trči uz Elbu prema sjeveru do riječnog čvorišta gdje kanal postavljen na most koji prelazi Elbu (Wasserstrassenkreuz). Trčimo oko 1 km sa svake strane kanala (to je od 24. do 27. kilometar) a onda slijedi povratak uz Elbu prema cilju. Oko dvije trećine je po asfaltu (tj. kockama), a ostalo je na raznim zemljanim i šljunčanim podlogama. Startnina je 40 eura, što povlači medalju u cilju, trkačku majicu (Funktionshirt) s logom utrke, tjesteninu dan prije utrke, mjerenje vremena, diplomu, okrepu svakih 4 km i u cilju. Uz maraton (496 natjecatelja) održan je i polumaraton (1508 natjecatelja), trka na 13 km (1445 natjecatelja) i dječja utrka (4,2 km, 1248 klinaca).
U halama su bili štandovi s prigodnom prodajom (npr. Cube TT bicikl 1750 eura, tenisice po 2/3 cijene iz dućana) i organizatorima proljetnih maratona (ne treba govoriti da je kalendar za sve utrke u 2012. bio dostupan!). Magdeburg je također grad koji taj dan živi za maraton (zapravo znam samo jedan europski za koji to ne možemo reći), tijekom svih 9 km kroz grad trči se skoro kroz špalir, pogotovo na mostovima na Elbi, na križanjima ne treba policija jer ljudi stoje uz rub trase, a zapravo nitko niti nije s autom na cesti, pa ne treba regulirati promet. Na okrepama uz Elbu je bilo uvijek grupirano nekoliko stotina navijača (u subotu su dijelili karte s najkraćim putem do pojedine okrepe) i živa muzika, a posebno je bilo mnoštvo navijača na pristupnim cestama mostu na okretu.
Moja kći Magda i ja smo krenuli na put u petak, imao sam ujutro još nastavu na faksu, prespavali smo u Regensburgu, što sam iskoristio da upoznam smještaj za Ironman. Natrag smo putovali u ponedjeljak u jednom komadu, od 9 do 19 sati s nekoliko stajanja.
Moja razina pripremljenosti je vrlo dobra (1:22:08 na ZG polumaratonu dva tjedna prije), imam puno treninga, a jedini problem u svemu je bio nedostatak duljih treninga (treninzi do 1,5 sat), što je i razlog da godinama već nisam bio na maratonu. Prethodna dva maratona su bila u Beču 1988. (3:40:05) i 1989. (4:04) na kraju hokejaške sezone, s tatom koji je trčao obično jedan proljetni i jedan jesenski maraton. Zadnja četiri vikenda prije trke zapravo sam pokušao simulirati dulji trening lošijom nutricionističkom pripremom prije treninga (nedovoljno tekućine i ugljikohidrata, da organizmu u startu bude slično kao u drugoj polovini utrke, svaki put sam bio prilično iscrpljen nakon takvih treninga, to je u rangu “nemojte ponoviti kod kuće jer može dovesti do ozbiljnijih posljedica“), npr. jutro nakon trke u Voloderu obavio sam 23 km, isto tako i jutro nakon duatlona u Vrliki, dan nakon ZG polumaratona je bilo 2,5 km plivanja + 15 km brdskog trčanja, a zadnju subotu prije maratona sam odmah nakon trke Podsused-Zagreb nastavio trčati neku petlju do doma što je dovelo do 24km i najduljeg treninga.
Od hotela do starta je bilo pola sata pješice ili 6 stanica tramvajem, tako da sam ipak izabrao tramvajsku varijantu. Na startu je bilo 0 stupnjeva, bez oblaka, sunčano, a prognoza je bila tijekom trke do 10 stupnjeva. Imao sam samo kompresijske hlače do kolojena, kompresijske čarapa i jednu majicu, ali sam stavil laganu kapu i rukavice. Ponio sam pojas s 4 bočice po 2 dcl isocarbotonika i dva isogela. Start po blokovima prema prijavljenom vremenu (3:29, blok B). Početak trke je bio prilično oprezan, najvažnije mi je bilo da ne krenem prebrzo jer nisam znao kako mi budu noge reagirale nakon dva sata trčanja, vremena sam gledao na svakih 7 km, a kilometarske prolaze povremeno, bitan mi je bio lagani osjećaj bez naprezanja.
Do 21. kilometra, prolazi su bili 33 min, 34 min., 34 min i ukupno točno 1:41. Nakon 14. kilometra su se odvojili polumaratonci i bila je puno manja gužva na stazi, tada smo izišli iz šume i na ledini je puhao dosta jak vjetar, ali nije bio izravno u prsa nego malo više bočni, no to se stalno mijenjalo jer staza nije bila potpuno ravna. Između 21. i 28. kilometra ima nekoliko uzbrdica s visinskim razlikama 20 do 30 metara (dvije ozbiljnije po šumskom putu i dva penjanja na most) što nije puno remetilo ritam. Povratak je bio prema suncu tako da je to još povećavalo doživljaj. Novih 7 km je bilo 33’30, pa 32’30, a zadnjih 7,2 km 31’50. U zadnja 2 km prešao sam 14 trkača, u zadnjih 5 km više od 20, a nakon 14. kilometra i odvajanja polumaratonaca mene više nitko nije prešao do cilja. Nakon 30. kilometra sam malo osjetio kvadre, ali moji kvadri su skoro u rangu onih Anje Paersson, takvi kvadri ne mogu zapravo boljeti. Malo više su se javili nakon 38. kilometra, ali tada više nije bilo responsa u glavi da nešto ne štima nego je do cilja bio tempo oko 4’20, adrenalin pur. Konačno vrijeme 3:18:50, PB popravljen nakon 23,5 godine. Ukupno 58. od 496., od muških 56. od 426., a u M40 10. od 70. Negativan split, točno prema prognozi Gorana M. ako se ne zaletim na početku. Poslije utrke u trećoj hali je organizirano tuširanje. Poslije podne smo Magda i ja još obavili dvosatnu šetnju po preostalim znamenitostima Magdeburga uz male bolove niz stepenice. Jedina ozbiljnija posljedica su dva nokta koja budu uskoro otpala.
Magda u Magdeburgu
Tko želi trčati lijepi maraton (u najavi je definiran kao maraton u srednjoj Njemačkoj s najljepšim oktruženjem) bez prevelike gužve, može planirati 9. Magdeburger Marathon 21.10.2012.
!
