fbpx
Naslovnica Blog Stranica 141

Pletikapa najbrža na olimpijskom triatlonu u Venezueli

XII. izdanje Međunarodnog olimpijskog triatlona povodom proslave dana sv. Sebastijana donijelo je još jednu veliku utrku malom gradu San Cristóbalu u Venezueli, a na njoj su nastupili mnogi sportaši iz Južne Amerike i Europe.

Događanja su započela u petak, svečanim predstavljanjem ekipa u restoranu La Consolación, gdje su predstavljeni i hrvatski sportaši Daria Pletikapa i Matej Marinković, koji su došli u San Cristóbal na svoje prvo natjecanje u 2012. godini. Utrku je popratila i nacionalna televizija, a naši su sportaši profesionalno odradili intervju u TV prijenosu uživo. José Batato Ruiz, potpredsjednik organizacijskog odbora, izjavio je da svake godine ima sve više natjecatelja, većinom iz Argentine, Kolumbije, Ekvadora i Venezuele, a ove godine i iz  Arube, Mexica, Brazila, Puerto Rica, Paname, Španjolske, El Salvadora, Nicarague i SAD-a..


Tijek utrke:

Plivanje se odvijalo u 50 m bazenu, a ostatak utrke  na dosta brdovitom dijelu tako da su rezultati pobjednika iznimno dobri. Brazilac Mauro Cavanha i Hrvatica Daria Pletikapa  dominirali su 12. izdanjem Međunarodnog olimpijskog triatlona Fiss 2012, završivši zahtjevnu multidisciplinarnu utrku od 1.5 km plivanja, 40 km bicikla i 10 km trčanja, s vremenom od 1:54:29 h (Cavanha) i 2:13::21 sekundi (Pletikapa).

Oboje su od početka utrke bili favoriti i u utrci bez problema dominirali. Na utrci su nastupili još i naš Matej Marinković kojem je ovo ukupno bio 3. završeni triatlon olimpijske distance, kao i njihov domaćin, Daniel Ferrer.

(preneseno s www.zrinski-triatlon.hr)

Autor: 3sporta

Na što paziti prilikom kupnje tenisica za trčanje?

Ne postoji \”tenisica za trčanje\” (nije li ovo oksimoron? 🙂 koja će zadovoljiti sve kriterije dobre tenisice. Sve kompanije koje ih proizvode imaju tenisice u nižem i višem cjenovnom razredu. Vrlo često biva da je viša cijena pretežno rezultat marketinških aktivnosti vezanih uz neki model.

Donosimo “check listu” deset najvažnijih pravila kojih bi se trebali držati svaki put kad kupujete tenisice.

1. Veličina tenisica varira od proizvođača do proizvođača. Nemojte birati prema veličini koja je deklarirana, već prema tome kako pristaje vašem stopalu.

2. Odaberite tenisicu čiji oblik što više odgovara obliku vašeg stopala.

3. Mjerite veličinu stopala često. Veličina stopala raste starenjem.

4. Mjerite oba stopala. Većina ljudi imaju jedno stopalo veće od drugog. Podesite kupnju prema većem stopalu.

5. Isprobavajte tenisice pri kraju dana kada su stopala najveća

6. Prilikom isprobavanja tenisica budite u stojećem stavu i provjerite imate li dovoljno prostora između najdužeg prsta vašeg stopala i ruba tenisice (oko 1 cm).

7. Prednji, širi dio stopala mora udobno sjesti u tenisicu , bez osjećaja zategnutosti.

8. Ne kupujte tenisice u kojima se osjećate pretijesno, očekujući da će se rastegnuti upotrebom.

9. Peta treba udobno stajati u stražnjem dijelu tenisice s minimalnim osjećajem klizanja.

10. Hodajte, a onda i potrčite u tenisicama da se uvjerite da vam pristaju.

Cijene tenisica u Hrvatskoj variraju u velikom rasponu i od mjesta gdje se kupuje. Tako u outlet centrima neki model tenisica može biti jeftiniji i za 50% u odnosu na taj isti model u specijaliziranom dućanu. S druga strane, jeftiniji i manje razvikani modeli određenih proizvođača često se prodaju po znatno višim cijenama u nespecijaliziranim sportskim dućanima (samo zbog “branda”).

Kao zaključak trebalo bi reći da bez obzira na sve uvjete, cijena nikad nije vodilja u odabiru tenisica koje vam odgovaraju. To potvrđuje i studija, provedena u Runner’s worldu – tražilo se od proizvođača da navedu tip trkača kojemu odgovaraju pojedini modeli. Od 171  modela, uključujući trkačke tenisice za stazu kao i rekreacijsku sportsku obuću, 26% ih je bilo namijenjeno i pronatorima i supinatorima, 36% ih je bilo namijenjeno trkačima s visokim lukovima stopala i onima s platfusom, a 2 modela su odgovarala trkaču s bilo kojim tipom stopala, načinom dočekivanja na petu ili prste i trčanju bilo kojoj podlozi – a to naravno ne može odgovarati istini.

(Heil B:Running shoe design and selection related to lower limb biomechanics, Physiotherapy 78.406-412,1992.)

Autor: 3 sporta

FOTO/VIDEO: 5. kolo Zimske brdske lige Ivančica

Premda je prije svitanja prijetilo na kišu, bilo je ovo ipak jedno suho kolo Zimske brdske lige Ivančica. Relativno toplo vrijeme, suha makadamska cesta do vrha Ivanščice s tek ponešto snijega i leda prvi vrhu omogućili su natjecateljima lijepu utrku. Na startu kod križa u Prigorcu skupila se lijepa brojka od 73 trkačice i trkača.

U muškoj konkurenciji poredak na cilju bio je jednak prethodnom kolu. Prvi je ciljem prošao Martin Srša, drugi je bio Krešimir Balaško, a treći  Ivan Čorba. U ukupnom poretku vodi Krešimir Balaško ispred Ivana Čorbe i Maria Horvata.

Kod žena najbrža je bila Valentina Belović ispred Martine Bezek i Valentine Županić, a U ukupnom poretku vodi Valentina Županić ispred Martine Bezek i Katarine Nestić.

Predzadnje kolo ove lige na rasporedu je u nedjelju 5. veljače 2012.

Rezultati 5. kola

Ukupni poredak poslije 5 kola

 

 


 


 

 

Autor: 3 sporta

Rezultati 3. kola Zimske lige Lužec

Završeno je i predzadnje kolo Zimske cross lige Lužec. Uz prohladno vrijeme okupio se rekordan broj trkača, sada je to već ljepi broj od 36 natjecatelja, od čega 6 natjecateljica.

Staza je nepromjenjena, ali zato imamo novog pobjednika – Tihomira Cenka, a kod žena standardno Andreja Migles-Sambolec. Pozivamo sve koji su sudjelovali u prethodnim kolima a i one koji još  nisu da dođu na zadnje kolo lige koje će biti održano 29. 01. Nakon trčanja  slijedi zajedničko druženje i podjela nagrada najboljima po kategorijama, a majice za sve ostale sudionike lige.

Podjela će se održati u parku prirode Lužec, a u slučaju loših vremenskih uvjeta na vrijeme ćemo vas obavjestiti o promjeni.

Rezultati 3. kola:

R. Br. Broj Ime Prezime God Klub Vrijeme Bod
1 45 Tihomir Cenko TK Marathon 95 1982 38:23 100
2 31 Josip Fodrek DŠR Lančić-Knapić 1984 38:50 95
3 4 Miroslav Hainž TK Marathon 95 1973 39:39 92
4 48 Josip Jakop TK Ivančica 1971 41:03 90
5 10 Srećko Vrček TK Ivančica 1977 42:02 89
6 40 Luka Košćak BK Maraton 1985 42:33 88
7 5 Tomislav Čamić BK Maraton 1988 43:58 87
8 26 Mario Vrbanec ind 1972 45:10 86
9 2 Ladislav Gregorinčić TK 042 1963 45:36 85
10 37 Jurica Cvjetko TK Međimurje 1984 45:56 84
11 6 Zvonimir Chytil TK Marathon 95 1957 46:01 83
12 16 Antun Belošević TK Marathon 95 1955 46:37 82
13 50 Branko Dušak TK Ivančica 1961 46:42 81
14 13 Dubravko Knolmajer TK 042 1980 46:53 80
15 11 Dragan Nedolovski AK Međimurje 1951 47:08 79
16 42 Andreja Sambolec BK Maraton 1979 47:35 100
17 32 Hrvoje Đanko BK Mura Avantura 1979 47:44 78
18 49 Jurica Putarek TK Ivančica 1992 47:56 77
19 29 Karlo Jurec TK 042 1987 48:00 76
20 30 Dean Vurušić ind 1982 48:14 75
21 28 Davor Jurec TK Marathon 95 1960 48:39 74
22 25 Željko Bokor BBK ASI 1980 48:47 73
23 20 Marko Domislović BBK ASI 1977 49:53 72
24 43 Franjo Pijanec BSV Ludbreg 1982 51:55 71
25 22 Mladen Stecević TK 042 1962 53:04 70
26 33 Danijel Cvetko BBK ASI 1977 54:20 69
27 21 Branko Muha ind 1954 55:09 68
28 38 Ornela Sabljak ind 1964 55:25 95
29 1 Iva Friščić ind 1994 56:57 92
30 46 Vjeran Friščić TK Marathon 95 1965 56:58 67
31 47 Dragutin Jagetić TK Marathon 95 1953 57:35 66
32 12 Lidija Levačić AK Međimurje 1975 58:43 90
33 27 Vjeran Galina ind 1977 59:11 65
34 17 Anita Mikolaj ind 1974 59:12 89
35 39 Milivoj Sabljak ind 1963 1:04:52 64
36 14 Mirjana Meštrić BK Maraton 1980 1:03:41 88

 

 

Autor: BK Maraton Novi Marof

Predstavljen projekt Mura-Drava.Bike

Projektom Mura-Drava.Bike uspostavljena je atraktivna međugranična ruta turističke biciklističke rute uzduž rijeke Mure i Drave, dok će sam projekt omogućiti nastavljanje vrlo uspješnih austrijskih biciklističkih ruta na rute u Sloveniji i Hrvatskoj sve do ušća Mure u Dravu, čime će se ujedno iskoristiti tržišni potencijal postojećih ruta, te ih objediniti sa Dunavskim biciklističkim putem.

Varaždinska županija zajedno je s partnerima iz Hrvatske i Slovenije još 2008. godine krenula u projekt Mura-Drava.Bike sa svrhom povezivanja biciklističkih ruta. Biciklističke staze postojale su i prije, ali su bile razdijeljene te nisu imale zajednički marketing, nisu bile jednako obilježene, dok se ovim projektom to promijenilo.

Tako su na području Varaždinske županije napravljene rute R1 i R2. Ruta R1 povezuje grad Varaždin sa Slovenijom, a zamjenska ruta R2 prolazi kroz Mura-Drava rezervat i nadovezuje se na R1 te bi ista trebala biti korisna i lokalnom stanovništvu za rekreaciju i odmor. Obje rute duge su oko 60 kilometara te je potrebno nekoliko dana da ih se prođe.

Direktorica Turističke zajednice Varaždinske županije Elizabeta Dolenec naznačila je kako se upravo takva vrsta turizma u zadnje vrijeme jako razvija na području Europe te pojasnila kako je namjera povezivanja ruta zadržati cikloturiste što je dulje moguće na području Varaždinske županije.

– U vezi s tim ujedinili smo sve subjekte koji imaju nešto za ponuditi takvom turistu, od restorana, noćenja, servisera bicikla i slično. Također su napravljene i web stranice, logo, odrađeni su neki sajmovi, a napravljene su reportaže te niz spotova o samom bicikliranju – naglasila je Dolenec navodeći kako je cilj projekta Mura-Drava.Bike osiguravanje trajnog gospodarskog i društvenog razvoja u pograničnim područjima Slovenije i Hrvatske koji će imati pozitivne učinke na gospodarski rast i razvoj turizma na obje strane.

Predstavnik jednog od partnera, Romeo Varga iz Regionalne razvojne agencije Morska Sobota, naglasio je kako je prvobitna želja partnera bila povezivanje svih biciklističkih ruta na području Slovenije, nakon čega je uslijedilo njihovo povezivanje sa rutama na području Republike Hrvatske, Austrije i Mađarske sa svrhom izgradnje kvalitetnog biciklističkog turizma te povezivanje malih biciklističkih subjekata u zanimljivu biciklističku ponudu, kao i njihovo zajedničko plasiranje na tržište.

– Očekujemo povećanje opsega biciklističkog turizma, turistički rast i razvoj, te regionalni i ruralni razvoj. Biciklisti ne teže skupim destinacijama, već onim interesantnima, a mi im to sad možemo ponuditi – naglasio je Varga.

Jedan od partnera je i Turistička zajednica Međimurske županije koja je potpomogla projektu tako da je sudjelovala na razvoju GPS sustava ruta, koji nije inovativan samo na našem području, već i u široj europskoj regiji.

– Budući da je sam projekt novost na ovom području, željeli smo imati i ovakvu vrstu noviteta kao što je sustav GPS-a na samom projektu čija svrha ima velike razmjere. Tako ovih dana na području Međimurja kreće označavanje ruta i uređivanje off road staza te njihovo povezivanje sa stazama susjednih zemalja – nadodao je Grula.

Projekt Mura Drava Bike započeo je 1. kolovoza 2009. godine, a završetak je predviđen za 31. ožujka 2012. godine. Ovaj višegodišnji međunarodni projekt  vrijedan oko 1,900,000 EUR financiran je najvećim dijelom iz sredstava IPA (1.494.503,48) a ostalo su osigurali partneri na projektu.

Autor: Varaždinska županija

Izvještaj s ciklokros prvenstva u Puli

Utrkom Nacionalnog prvenstvu u Ciklokrosu, održanom u nedjelju 8. siječnja u Puli službeno je krenula nova biciklistička sezona po HBS-ovom natjecateljskom kalendaru. Ciklokros je disciplina u biciklističkom sportu koja se održava u zimskom periodu godine.

Utrke se održavaju izvan običnih cesta, na livadama, putovima i savladavajući prirodne i umjetne prepreke, dok se natjecanje održava u ograničenom vremenu, a vozi se na kružnoj stazi. Ovog puta u Puli jedan krug  staze bio je dužine 1870 metara, od toga 180 metara asfalta, 800 metara neravnog terena po makadamu i šumici s kratkim usponom za trčanje i jednom umjetnom preprekom, pa ponovno 690 metara asfalta s nekoliko oštrih zavoja, te na kraju  50 metara razvučene betonske stepenice i još 150 metara asfalta.

Naslove državnih prvaka u ciklokrosu za 2012. godinu ponijeli su: u kategoriji Elite-U23 Bečirović Jasmin iz “Meridiana Kamen Team”-a, u kategoriji žene prvakinja je postala međimurka Mija Radotić vozaćica “BD Sloge” iz Varaždina,  juniorskoj kategoriji Bruno Vuglovecki iz “BD Sloga”, za kadete Marko Bertetić iz “MTB IstraPazin”,  početnici A-B-C  Filip Gvozdanović iz “BK Sveta Nedelja”, žene početnici  Sara Kaluđerović iz “BK Sveta Nedelja” i u veteranskoj A-B-C kategoriji Tino Smoković iz “MTB Istra Pazin”.

Na utrci Nacionalnog prvenstva u Puli nastupilo je ukupno 108 vozačica i vozača, a među njima i sedam predstavnika BK Mure Avanture iz Svetog Martina na Muri. Hrabrom i srčanom vožnjom ostvaren je solidan plasman, te su se dečki vratili s jednom osvojenom srebrnom medaljom. Drugo mjesto u veteranskoj kategoriji ostvario je Robertino Vidović te tako postao nacionalnim doprvakom. Među Početnicima do 13 godina Timotej Kocen zauzeo je odlično 4. mjesto i malo je nedostajalo da se popne na postolje. Odmah iza njega, na 5. mjesto plasirao se Stjepan Hunjak. U kategoriji Početnici do 15 godina predstavnik Mure Avanture bio je Marcel Rob i osvojio je 9. mjesto. U Kadetima boje kluba branilo je troje predstavnika, Damjan Mikec zauzeo je 11. poziciju, Jan Rebernik 15., dok je Michel Tomažić bio primoran odustati radi puknuća gume.

Kako je ovo specifična disciplina biciklizma, za natjecanje su potrebni i posebni bicikli koje su za ovu prigodu mladim biciklistima Mure Avanture posudili Martina Bezek, Matija Šimunić i Pavao Vlahek, i tako im omogućili nastup, te im se ovim putem zahvaljujemo. Naime, bicikli kojima se vozi ciklokros vrlo su slični biciklima za cestovne utrke (popularnim „specijalkama”). Lagane sa tankim kotačima, ali robusnije i manje tvrde sa gumama s više ili manje profila. Okvir bicikla nešto je manji, sa srednjom osovinom više podignutom od tla (zbog izbjegavanja neravnina i prepreka), vilice su nešto šire da se izbjegne zadržavanje blata na kotačima, a iz istog su razloga i kočnice nešto drugačije konstruirane. Prednji zupčanik prijenosa ima nešto manje „zubi” nego klasični „cestovnjak” iz razloga da se može bolje iskoristiti na težim terenima. Ciklokros zahtijeva veliku spretnost kod vozača budući da mora često silaziti, odnosno penjati se na bicikl, a i snage jer se na pojedinim dijelovima staze bicikl mora nositi na ramenu. Jasno je da su zbog teškog terena česti kvarovi na biciklima, kao i pucanja guma stoga osim snage, znanja i tehnike treba imati i malo sportske sreće da se pobjedi na ciklokros utrci.

Treba spomenuti da je prijevoz na utrku u Pulu osigurao Vladimir Hunjak vlasnik Huni Bike Shopa iz Preloga, koji je ujedno bio i glavna servisno-tehničku podrška našim vozačima. Dok su pratnja i podrška klincima bili Željko Rob i Zlatko Kocen.

Biciklisti Mure Avanture i nadalje nastavljaju s aktivnim pripremama i treninzima za glavni dio sezone i Kup utrke koje startaju krajem ožujka ponovno u Istri. A već naredni vikend, točnije u subotu 14. siječnja, svetomartinske bicikliste očekuje godišnja izborna Skupština kluba, koja će se održati u kongresnoj dvorani Općine Sv. Martin na Muri s početkom u 16 sati. I ovim putem se pozivaju članovi i prijatelji kluba da se okupe i sudjeluju u sjednici Skupštine.

Autor: BK Mura Avantura

AK Veteran uspješan u organizaciji \”Nove na Savi\”

Prvog dana Nove godine održana je druga po redu novogodišnja utrka “Nova na Savi” u organizaciji našeg kluba. Na savskom nasipu okupilo se 97 trkačica i trkača, a ovaj događaj popratila je i Sportska Televizija koja je poslala simpatičnu ekipu na čelu s Danijelom Lackom koji je i trčao utrku.

Najbrži danas bio je Matjaž Štanfel, orjentacist iz Fužina koji nastupa za AK Kvarner Autotrans, ispred Milana Erora (AK Vital Karlovac) i Gorana Murića (AK Agram). Kod djevojaka najbrža je bila Josipa Livaković (12 god.) iz AK Agram, ispred Kristine Škevin i Maje Bonačić (obje AK Veteran).

Imali smo i utrku u brzom hodanju u kojoj su slavili Ivan Graberec (AK Petar Zrinski Vrbovec) i Martina Strmečki (AK Agram). Nakon utrke uslijedilo je proglašenje najbržih, a proslavu Nove godine smo završili zabavnom tombolom.

Zanimljivo je da je pobjednik, Matjaž Štanfel trčao i Novogodišnju utrku u Varaždinu, samo nekoliko sati prije ove savske. U Varaždinu je bio treći.

 

Evo i rezultata:

Nova na Savi – rezultati

Autor: AK Veteran; foto: Safet Čučuk

Utrčali smo u 2012. – NEKA VAM JE SRETNA!

Kad se želi prikazati da je nešto \”za sve generacije\”, često se koristi sintagma \”od 7 do 77\”. Na 34. Novogodišnjoj utrci u Varaždinu bilo je slično, ali \”od 9 do 87\” godina. Naime, najmlađi sudionici utrke bili su desetogodišnja Lucija Horvat i devetogodišnji Rene Horvat, a najstariji natjecatelj Josip Đunđek (1924. godište) – legenda varaždinskog trčanja. Svi su uspješno završili utrku!

Od 1977. godine u Varaždinu se u novu godinu ulazi trčanjem. Varaždin je prvi grad nakon brazilskog Sao Paola u kojem se počela trčati ponoćna utrka sa startom točno u ponoć. Ova je tradicija prekinuta samo 1991. godine radi ratne opasnosti.

I u prošloj, najludoj noći u godini, oko 140 natjecatelja i natjecateljica okupilo se na varaždinskom korzu kako bi na najposebniji način dočekali 2012. godinu. Sve utrke nose dobre vibracije i ugodne osjećaje, ali ova je zaista posebna. Nasmijana lica, čestitanje, originalne i manje originalne odore, jedan PRAVI anđeo, puno veselja i najbolja vizualna i zvučna kulisa – sve su to, a i puno više mogli doživjeti i osjetiti trkačice i trkači.

Utrka se trči gradskim ulicama pa podrške od građana na korzu i u domovima nije nedostajalo. Vrijeme je bilo izvrsno za trčanje, ne prehladno, bez vjetra, a podloga je samo na nekim mjestima bila malo zaleđena što nije posebno smetalo.

Apsolutni pobjednik i pobjednik u seniorskoj konkurenciji na 6 kilometara je Vid Zevnik iz mariborske Štajerske, ispred Zorana Žilića (AK Zagreb) i Matjaža Štanfela (Ris Delnice). Među veteranima najbrži je bio Nedjeljko Ravić (Novi Marof), ispred Ivana Čorbe (Marathon 95 Varaždin) i Josipa Koseca (Rudolf Perišin – Gornja Stubica).

Seniorke su trčale jedan krug, tri tisuće metara, a prva je na cilj stigla Valentina Belović (Maraton 95 Varaždin), koja je popravila svoj rekord staze s vremenom od 10:55 minuta. Druga je bila Marija Vrajić iz zagrebačkog Veterana, a treća Valentina Županić (Maraton 95 Varaždin). Najbrža među veterankama bila je Katarina Nestić (Triatlon klub Međimurje), ispred Božice Horvat (AK Međimurje Čakovec) i Smiljane Janžek (OK Međimurje).

Rezultati

 

 


 


 

Autor: 3sporta; foto: Matija Pintarić

Snijeg i na Zimskoj cross ligi Lužec

Završilo je i drugo kolo zimske cross lige Lužec. Okupilo se tridesetak trkača kojima zima i led nisu smetali da bi uživali u Štefanjskom crossu našim šumama.

Sigurno veseli i to da nas je bilo više nego na prvom kolu. Super utrkivanje, s novim/starim pobjednikom i puno boljim rezultatima večine trkača. Ostaje razočaranje zbog malog broja “domaćih” ljubitelja trčanja, pa čast grada Marofa brane biciklisti i jedan gospon od kojeg svi možemo nekaj naučiti, naravno gospon Ravić. Zahvale sad već prijateljskim klubovima Marathon 95, TK 042, TK Međimurje i TK Ivančici na super posjeti njihovih natjecatelja. Vidimo se uskoro, 15. 01. 2011, a do tada svima želimo sretan i uspješan početak nove 2012. godine!

Rezultati:

1. Ravić Nedeljko, 1965., Novi Marof – 37.25 / 100 b.
2. Cenko Tihomir, 1982., TK Marathon 95 – 42.05 / 95 b.
3. Jakop Josip, 1971., TK Ivančica Ivanec – 42.38 / 92 b.
4. Hainž Miroslav, 1973., TK Marathon 95 – 42.43 / 90 b.
5. Vrček Srečko, 1977., TK Ivančica – 43.27 / 89 b.
6. Košćak Luka, 1986., BK Maraton NM – 45.30 / 88 b.
7. Čamić Tomislav, 1988., BK Maraton NM – 46.38/ 87 b.
8. Gregorinčić Ladislav, 1963., TK 042 – 46.52 / 86 b.
9. Stepan Marijan, 1979., TK 042 – 47.31 / 85 b.
10. Cvjetko Jurica, 1984., TK Međimurje – 47.37 / 84 b.
11. Chytil Zvonimir, 1957., TK Marathon 95 – 48.40 / 83 b.
12. Balažić Mladen, 1953., Veteran Zagreb – 49.00 / 82 b.
13. Nedolkovski Dragan, 1951., AK Međimurje – 49.17 / 81 b.
14. Dušak Branko, 1961., TK Ivančica Ivanec – 50.05 / 80 b.
15. Kelemen Tomislav, 1985., TK 042 – 50.10 / 79 b.
16. Klonmajer Dubravko, 1980., TK 042 – 50.10 / 79 b.
17. Barabaš Željko, 1961., TK Marathon 95 – 50.25 / 78 b.
18. Jagetić Dragutin, 1953., TK Marathon 95 – 50.40 / 77 b.
19. Sambolec Andreja, 1979., BK Maraton NM – 50.40 / 100 b.
20. Putarek Jurica, 1992., Tk Ivančica Ivanec – 52.42 / 76 b.
21. Domislović Marko, 1977., BBK Asi – 53.00 / 75 b.
22. Mlakar Neven, 1958., TK 042 – 53.58 / 74 b.
23. Stecević Mladen, 1962., TK 042 – 54.32 / 73 b.
24. Pijanec Franjo, 1982., BSV Ludbreg – 55.53 / 72 b.
25. Muha Branko, 1954., individualac – 56.12 / 71 b.
26. Sabljak Ornela, 1964., individualac – 57.37 / 95 b.
27. Friščić Iva, 1994., individualac – 1.01.26 / 92 b.
28. Friščić Vjeran, 1965., TK Marathon 95 – 1.01.26 / 70 b.
29. Levačić Lidija, 1975., TK Međimurje – 1.04. 42 / 90 b.
30. Sabljak Milivoj, 1963., individualac – 1.06. 08 / 69 b.
31. Meštrić Mirjana, 1980., BK Maraton NM – 1.09. 42 / 89 b.

Spomenka Muha (izvan konkurencije – 1.11.39)

 

Foto galerija lige

 

 

Autor: BK Maraton; Tomislav Čamić

Najava 34. Novogodišnje utrke Varaždin

Ovo je događaj za, baš ono, PRAVE trkačice i trkače, događaj koji ne propuštaju oni kojima trčanje znači puno više od brojeva kilometara i rezultata. Ti će ljudi započeti novu godinu onako kako najviše vole – utrčat će u nju.

Ovako bi se ukratko mogla najaviti najspektakularnija utrka u Hrvatskoj, 34. Novogodišnja utrka u Varaždinu. Najspektakularnija najviše zbog vatrometa, najveselije publike, najbučnijih zvučnih kulisa i najposebnijeg vremena kada se trči. Start utrke događa se točno u ponoć, odbrojavanje do Nove godine zapravo je odbrojavanje do starta, a signalni pištolj je nepotreban – “artiljerija” petardi ovaj posao odrađuje puno bolje Smile.

Nakon starta trči se ulicama grada Varaždina, muškarci trče 2 kruga od cca 3.000 m, a žene jedan takav krug. Startnine nema, a oni najbolji će podijeliti pehare i novčane nagrade. Svi sudionici utrke dobivaju spomen diplomu i majicu poslije završetka utrke.

Više infomacija o prijavama u prilogu, a treba samo spomenuti da se prijaviti može i prije same utrke (do 23 sata) u Kinu Gaj u Varaždinu.

Sretno vam novo trkačko leto!

Raspis utrke

Autor: 3sporta; foto: Marathon 95

Majda Horvat preuzela bicikl – prvu nagradu natječaja

Nakon završetka našeg kreativnog natječaja u kojem smo od čitatelja 3sporta portala dobili dosta uspješnih radova na temi \”Ja i moj bicikl\”, došao je trenutak i za podjele nagrada.

One utješne, biciklističke sitnice, devet dobitnika već može podići u Huni bike shopovima u Varaždinu ili Prelogu, a oni udaljeniji će nagrade primiti poštom.

Najuspješnija od svih bila je Majda Horvat iz Čakovca, 20-godišnja studentica 3. godine na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Kako je u kratkom razgovoru istaknula uključila se u natječaj prvo fotografijom za koju je znala da nije “nešto posebno”, a kada je prepoznala mogućnost osvajanja nagrade izdradila je nagrađeni crtež. Inače se bavi trčanjem, članica je AK Veteran iz Zagreba. Ove godine je pretrčala polumaraton, a za 2012. planira i neki maraton i sudjelovanje na što više treking utrka.

 

Vlasnici Huni bike shopa, obitelj Hunjak, naglasili su da im je drago da je na kreativnom natječaju pobijedio najbolji rad koji šalje jasnu poruku o zdravom životu s biciklom od djetinjstva do starosti.

Autor: Promo

Blatersa 2011. – i ovo je treking

Blatersa, jedna od najčudnijih treking utrka u Hrvatskoj održana je prije desetak dana. Zašto se ova utrka tako zove (a ime je dobila spajanjem riječi \”blato\” i \”traversa\”,) provjerili su trojica Međimuraca iz prve ruke – i preživjeli!

Kolinje. 2-3 tjedna ranije… meso z tiblice… slanine… fina večera… Začudeni čitaoc s pravom se zapita: “Otkud sad ovo”? No, isto se pitam i ja. Prije nepuna dva sata kucnula je ponoć. Zimska, ali topla. Pretopla, štoviše…

U Podsusedu se skupilo 60-ak mizantropa koji naginju ka mazohizmu. Baš onak`, “granični”. Nas tri Međimurca (Igor Zrna, Roberto Setnik i ja) skrušeno smo sisali pivice ispod lampe na terasi kafane i pratili nepoznate face. Ovo nam je prvi treking. Prije starta, naravno, lagana nervoza. Karte, hrana, obleka, čarape, lampe, čeone lampe, mobiteli, voda, čokolade… manje više sve na broju. Ako sve bude po planu, za devet vur smo v Zelini, opet sisamo pivice.

Krenulo je žestoko. Mi na začelju kolone. Prvih par kilometara brojimo po podsusedskom asfaltu. Lagano škropi, tek tol`ko da nas malo ohladi. Bezveze smo se zabundali v jakne, vruće je ispod slojeva PeVeCe-ja… Začas nam otpada manja grupa, netko je ostavil rukavice na startu. Napred isto tak nema baš puno ljudi, jer su najbrži krenuli muški pa ih nema u vidokrugu. Taman se puls zdigne do prvoga McAdama, primemo ekipu koja očito zna put i zakeljimo se za njih kak hraček za prozorsko staklo. Da ne duljim preveč, prve dve vure šljapkamo po bljuzgi, tu i tam ko padne, spomenek pomalem ide, još navek tempo prejaki…na križanjima se odvajamo pa se opet sastajemo i lagano se penjemo, sad grupa broji 10-ak luđaka.

Približavajući se Grafičaru, počinje igranka…Prvo pojačava kiša. Oblačim kabanicu (onu z Kapelskih kresova). Onda se kiša pretvara v led. Podloga se z blata transforima v Nekaj konzistencije govna, po farbi isto blizu. Sklisko je za ponoreti. Rukavice šparam. I kapu. Navlačim kapuljaču. Led se pretvara v sneg. V tom trenu ide struja svijesti (otud gornji prolog): „O, budalo glupa. Koji si ti idiot. Mogel si doma spati. Ono fino meso z tiblice još imaš. Cela fruga te čaka v frižideru. Ali, ne, kreten, ti si se došel sim zaj… na Sljeme, z ovim majmunima, tak ti treba… A doma toplo, lepo, suho, krevet…“ No, ono malo iskustva kojeg imam govori mi da je to prolazna faza. Normalna za svaku avanturu. Još malo i postalo bu još gore. I eto ti ga na.

Nakon Grafičara i dve vure od starta najjača snježna oluja koju si morem zamisliti. Tak šiba sneg kaj sam u roku od 10 minut moker, zmrznuti, pothlađeni i lačen. Aktiviram rukavice i kapu. Drma veter z leve strane. Lice mi je ftrnulo. „Kam baš z leve?“, mislim si, „to mi je lepša strana“. Dojdemo do vrha, ekipa se v hotelu stiska pre toploj peći. Joj, da mi je nutri biti… Mislim si na Jožu Horvata i Kalnički odred i na njihovu ofenzivu dok su proteravali Neprijatelja. Krajnja točka njihovog pohoda bila je Rauchova lugarnica (današnja Hunjka). Od Kalnika su do Sljemena došli, po zimi težoj i hujšoj, z opremom nikšom, bez hrane i puni tereta. I dok ja to gruntam, čujem od napre: „Dok je meni tak teško, samo se partizani zmislim!“. To te ja pitam…

Grupa se v jurnjavi do vrha rasipala. Ostaje nas petero. Anica iz Slovenije, još Netko-čije- ime- neznam i Međimurci. Kenjamo laganini prema Hunjki i stišćemo zube, jer još malo i dok se spustimo niže, trebalo bi menje puhati i biti malo možda podnošljivije. Od dvanaest stupnjeva po danu i ugodnih plus sitno na startu, u roku od tri vure spustilo se do nule i niže, a i od suhog je prešlo na škropec-curik-dežđ pa unda solika-led-sneg-veter visoke brzine pa unda sneg-grmljavina-oluja svih oluja. Moker sam skroz naskroz i suhe obleke nemam. Toliko o spremi i inteligenciji… Prolazimo Hunjku i ne stajemo, jer još uvijek prejako puše. Jedem po putu i skoro se gutim. Srećom pa se gutim z tiblicom, pa je vredno toga (itak sam si malo hitil v pinklec, nigdar nebreš znati).

Teren se lagano počinje spuštati. Lampe nas vode kroz uski tunel svjetla, kak da se kroz ogromni jastučić vate provlačil, a zvučna pozadina je šuškanje i šlaptanje, bljuzganje i šloptanje… Jedan član ekipe nam posustaje. Hipotermija i hipoglikemija rade svoje. Par puta grupa se kida, par puta se čekamo. Nakon četiri sata kalvarije uvlačimo se pod nekakav krov. Anica i još Netko-čije-ime-neznam se odvajaju. Prespori smo za njih. Stajemo na desetak minuta ispod krova i probamo malo doći k sebi. Od zime se tresemo kak hladnetina (naizgled kaotično, ali zapravo protkano nevidljivim Silama i tajnama starima kao sam Svemir- tak se ziba hladnetina, fino i elegantno) i gotovo je nemoguće skinuti majicu ili promijeniti čarape. Ne skidam majicu i ne mijenjam čarape. Pomažemo si međusobno kod hranjenja i oblačenja – kak majmuni na Planet earth-u. Užasno je zima. Iskreno, malo me lovi briga. Samo da se ne pothladimo i samo da čim prije krenemo. Treba se kretati, a pošto neznamo put, jedini način da se spustimo s ovog Mount Dooma je da slijedimo tragove ovih ispred nas i nadamo se da ih vjetar neće izbrisati. Uključujemo „Indian tracking mode“. Do sad je već stvarno bilo dosta. Psihički jo-jo (euforije i disforije) se već davno ugasio. Endorfina više nema. O adrenalinu da ne govorim. Svodimo se na instinkt preživljavanja.

 

Gruntam o patofiziologiji… mi slabijeg budžeta nemamo goretekz. Bar ne pravi. Onda kombiniramo kaj imamo. Prvo čarapa. Onda najlon vrećica (more i Kerumova, ak je unutra prije bila tiblica, još bolje). Još jedna čarapa. Tenisica. To je to. Vodonepropusno do četiri sata. No, uvjeti su prežestoki, kakve god treking šlape da imaš. Rizik od ozeblina? Realan. Congelatio. Četiri stupnja. Gadna stvar. Ima još jedna opasnost. Vlaga plus hladnoća. Rovovsko stopalo. Kako počinje? Prvo stradava mikrocirkulacija. Živci su prvi na udaru. Parestezije- živci šalju krive poruke. Odjednom ud postane topao. Ili te pecka ili trne. To nije dobro…crne misli…čekam da sendvič napravi svoje i otjera ih.

Falabogu malo smo se oporavili. Nakon par km dolazimo do skretanja. Očito je i ekipa ispred došla do istog skretanja. Jedni tragovi vode desno, drugi lijevo. Jasno, odabiremo krivi put. I gubimo dobrih pola sata dok se ne vratimo do istog križanja. Da bi malo ojačali duh, krećem s pjesmom: „Na Sleme, na Sleme, na Slemeeeee, noga već sama bežiiiiiiii….“ Kadli ono od napre kontra od Oskara (čitaj: Setnik) :“V jutro dišeće, gda bregi su spaaaaalliiiiiii, a mesec još zajti ni šteeeeel…“. Kaj buš, itak je to hit uspješnica. Primemo lepi tempo i gazimo kroz bespuća zmrznutih Slemenskih padina. I dok si rekel Delanec, zasvetli se nekaj v levom kutu oka. Brajde! E, a de su brajde, tu je i klet. A de je klet tu pak niti ne moram dalje govoriti… Nakon šest vur izbijemo na asfaltiranu cestu. Na cesti kmica. I taman dok smo se spravljali pitati nekoga usput kam dalje, ugledamo čovek stoji prek puta križanja. Za deset minut ideme dalje, puni toplog čaja i keksi, z jasnim uputama kak i kam. Čovek prek puta je bil on „Čovek vas tam čeka na križanju z toplim čajom“ iliti „To ti je jedina okrepa na Blatersi“. Bilo kak bilo, mi smo totalno pozabili da postoji Čovek, tak da je iznenađenje bilo i više nego ugodno, a čaj je bil najbolji kaj sam v životu pil.

Dobro je, blizu smo kraju. Mh… malo morgen. Dokobacamo do prvega sele i kadli ono, Prigorec/Zagorec čisti snega pred bajtom. Mi se fino skockamo, pristupimo čoveku z: „Oprostite gospon, kak bi mi do Zeline došli?“. „Zeline?“ – pita on. „Je“-odgovorimo mi. „Je dečki, vi do Zeline nete došli. A i da bi i mogli dojti, ja vam nebum rekel kak. Zgubili bute se i onda bute rekli da sam vas ja zaje…“. O, krvavu mu ranu…Nakon malo nagovaranja i pregovoranja Zagorec popušta: „Ovak dečki, idete same ravne jedno kilometer i pol. Nejte se splašiti, malo su hiže pak unda ga malo ne hiž, pak su unda pak hiže. To je se iste sele. Unda dojdete do križne dreve. Pre križne dreve desne. I unda pak ravne kroz šume“… I tak mi, nogu pred nogu. Do križne dreve. Normalno, zgubimo se i vrnemo nakon kaj nam je slijedeći Prigorec dal upute. Jerbo, pri križne dreve nega bile tragi v snegu. Jer su tragi v snegu već pili pive v Zelini, a mi smo imali još dosta jahanja…

I taman dok smo mislili da smo blizu i pri kraju, zgubili smo se još pet put. Nespeš, Psarjevo Gornje i Donje, krčma na križanju „Zdenec“, par Zagorci i Zagorki, Prigorci i Prigorki, presakakanja prek ploti, brajdi, šikarja i potoki v ljudskim dvorišćima i jedno četiri vure posle križne dreve i jedanaest vur posle pive v Podsusedu, i pedesetak kilometri od Podsuseda, došli smo v Zelinu.

Umorni, mokri, blatni, pothlađeni, gladni, smrdljivi… Domaćini i prijem vrhunski. Kuhano vino i juhica. Joj, kak je dobra bila. Giga (čitaj: Zrna) nas vozi doma, stajemo na pivici v Međimurju.      
Dok pijemo pivice, a i poslije, doznajemo da su već mislili GSS zvati. Na mobitel nas nisu mogli dobiti. Svi ostali poslije nas odustali su usred mećave na vrhu Sljemena. Svi ostali prije nas došli su dobrih 3-5 vur ranije. Za to vreme mi smo merili brajde po Zagorskim bregima, fućkali i popevali, prepričavali avanturu života i planirali iduću…

Do druge dogodovštine!

Autor: Hrvoje Barić

Završen je kreativni natječaj 3sporta i Huni bike shopa

Kreativni natječaj portala 3sporta i Huni bike shopa je završen kako je i najavljeno u pravilima. Na natječaj sa zadanom temom biciklizma pristiglo je 20-tak radova, više ili manje kreativnih, a finalisti su izabrani na temelju broja \”lajkova\” na Facebook stranici 3sporta portala.

Interesantno je to da su najkreativniji radovi i dobili najveći broj glasova, tako da su na kraju i završili među finalistima. A oni su:

Karolina Zubak – 532 lajkova
Majda Horvat – 493
Željko Rob – 324
Jagoda Gorsic – 192
Adi Vasiljev Smajić – 153
Vex Lux – 133
Karlo Lesičar – 84
Ivan Buggy – 83
Ben Shad – 82
Katja Kukec – 67

 

Nakon izbora finalista pred našom malom komisijom našlo se 10 radova koji su se ravnopravno natjecali za glavnu nagradu. U ovoj fazi broj lajkova više nije bio glavni kriterij, već se u radu tražila kreativnost, a osobito je honoriran uloženi trud. 

Po ovim kriterijima istaknuli su se radovi Majde Horvat i Jagode Goršić – prva je svojim crtežom na kojem biciklira 10 generacija biciklista poslala snažnu poruku o tome kako nas ova naprava prati kroz cijeli život, a Jagoda Goršić je pokazala zavidno umijeće izrade glinenih predmeta, pa je na natječaj poslala fotografiju glinenog bicikla (kojeg želimo i u “tvrdom izdanju” :).

 

 

Na kraju je odluka pala na rad Majde Horvat, koja je osim izvrsnog crteža bila i bolje plasirana u prvom dijelu natječaja i skupila 493 lajka na Facebooku.

 


Majda Horvat dobiva bicikl pod bor!

 

Svim ostalim finalistima čestitamo, zasluženo će primiti utješne nagrade, a hvala i svima koji nisu imali sreće ući u finale – svi radovi s natječaja naći će se u prigodnoj e-knjizi koju ćemo izraditi i prezentirati na stranici 3sporta.com i Facebook profilu.

Sve dobitnike molimo da se jave na mail 3sporta@gmail.com radi dogovora o preuzimanju nagrade.

 

 

Autor: 3sporta

Dubai IDF 5K run/walk

Nenad Šimunko, dijabetičar i dvostruki Ironman pomaže mladima u borbi protiv dijabetesa promovirajući sportski pristup. Svojim primjerom dokazuje da se ova bolest puno lakše može staviti pod kontrolu uz bavljenje sportom. Bio je u Dubaiju, gdje je predstavio svoj slučaj, a malo je i trčao. Ovo je njegova priča o 5K utrci u Dubaiju.

Kako mi je ove godine prihvaćen abstact (sažetak) za Svjetski kongres osoba s dijabetesom Dubai 2011., imao sam priliku prezentirati svoju životnu priču i trčati utrku kroz vjerojatno jedan od najljepših krajolika kroz koji ću trčati u svom životu.

Zamislio sam idealnu situaciju, rekoh sam sebi da sam u dobroj formi, da imam posla s  “dijabetičarima ”  pa sam si mislio – lako ćemo. Ali dobio sam po nosu samo tako! Došli su na trku malo žešči igrači. Atmosfera na startu strašna, 1.000 ljudi je došlo podržati ideju da se sportom itekako može pomoći u regulaciji šećerne bolesti.

Kako volim reći da se sve događa s razlogom, tako se pored mene našao čovjek obučen u dres s logotipom Ironmana, započnemo mi razgovor i eto mi novog prijatelja iz Argentine – također dijabetičara koji je u svojoj sportskoj karijeri natrpao 15 završenih Ironman utrka. Guram se što bliže prije samog starta da se ne moram kasnije probijati kroz gužvu. Čuje se pucanj pištolja, prvih 100 metara držim se prve grupe i onda raspad sistema – prvu desetoricu kao da je netko pustio s lanca. U nekoliko kratkih skretanja gubi im se trag. Staza dosta zahtjevna za trčanje jer je teren iz trenutka u trenutak  od nizbrdice prelazio u uzbrdicu i tako do samog kraja.
Ali nastojao sam uživati u prekrasnom okruženju, od prelijepih potoka do palmi, krajolik koji možete samo sanjati.

Kad sam stigao na cilj nisam imao pojma koje mjesto sam zauzeo, sada mi to više nije bilo bitno, znao sam da je negdje među prvih dvadeset, trideset. Čekam prijatelja da završi utrku, bodrim ljude koji su kao i ja bili ondje sa zajedničkim ciljem: Pobijediti dijabetes!

Naravno, kad sam stigao doma zanimao me rezultat. Nešto prije nego sam upalio kompjuter zove me prijatelj koji je sa mnom trčao utrku i veli: “Poštovanje Nataša Čuk Roland“. Naravno kao i toliko puta do sada, ne bih to bio ja da nešto ne zeznem. Kako smo na kongresu pobacali vrećice s brojevima, ja sam naravno uzeo krivi i tako je Nataša stigla 29-ta u cilj s vremenom 19:21 min kao prva u svojoj dobnoj kategoriji. Smile

Zašto sam napisao na početku žestoki igrači? E pa zato jer je pobjednik utrke bio Dejene Amosha Feysa s vremenom 14:01 min (2:48 min/km), a kod žena Emebet Belew Adane s vremenom 15:18 min (3:03 min/km) koja je ujedno zauzela 2. mjesto na utrci.

Svaka im čast!

 

 

Autor: Nenad Šimunko

Andreju Vištici dodijeljena nagrada \”Ivan Lukić\”

Nagrada „Ivan Lukić“, Triatlon kluba Swibir dodjeljuje se za Fair Play ili za posebno dostignuće u triatlonu i sportu te je posvećena Ivanu Lukiću – VELIKOM SPORTAŠU I PRIJATELJU. Ivan živi u našim srcima, a kako bi on i dalje živio kroz sport koji je živio i disao, svake godine Triatlon klub Swibir će dodjeliti simboličnu nagradu „Ivan Lukić“, u obliku biciklističke kacige.

Nagrada se dodjeljuje godišnje na utrci Krk3atlon koji se organizira u spomen Ivanu Lukiću. Ukoliko se utrka iz bilo kojeg razloga ne održi nagrada se dodjeljuje tijekom 12. mjeseca. Osobu za nagradu predlažu i biraju članovi Triatlon kluba Swibir.

Ove 2011. godine, na osnovi ideje i inicijative prošlogodišnjeg dobitnika nagrade „Ivan Lukić 2010“ pofesora Borka Prvana,  dobitnik nagrade odlučuje i proslijeđuje kacigu jednoj mladoj nadi koja tek ulazi u triatlonski svijet. I ovim putem se zahvaljujemo profesoru što je svojom nesebićnošću unaprijedio nagradu „Ivan Lukić“ i samim time pokazao da ju je zaista zaslužio.
Ove godine, kao i prošle godine, biciklističku kacigu, koja je simbolična nagrada, donirao je biciklistički dućan Keindl-sport koji je prepoznao vrijednost ove nagrade te promicanja sigurnosti biciklista u prometu. Između ostalog Keindl-sport je ove godine donirao 2 kacige jednu za dobitnika nagrade „Ivan Lukić“ a jednu za mladu triatlonsku nadu. Ovim putem se zahvaljujemo Keindl-sportu što je podržao godišnju nagradu „Ivan Lukić“ za 2011. godinu.
 
Jedan od zadataka nagrade „Ivan Lukić“ osim nagrađivanja zaslužnih pojedinaca je i promicanje sigurnosti biciklista u prometu jer je kaciga najvažniji dio biciklističke opreme te može spasiti život.

IVAN LUKIĆ
 
Ivan Lukić je 6. 7. 2008. izgubio život u prometnoj nesreći vraćajući se kući biciklom s treninga, nažalost bez kacige. Ivan Lukić bio je savjestan i marljiv a svojim je životom bio uzor mlađim sportašima. Osim što je radio u triatlonu bio je nogometni sudac, te odličan student kojeg je samo diploma dijelila od profesora Kineziologije. Bio je trener u TK SWIBIR i aktivni natjecatelj u triatlonu. Nesretni slučaj udaljio ga je od njegovih snova u sportu. Ivan je uvijek zračio pozitivnom energijom, te nam se svima uvukao pod kožu i ušao u naša srca i živote. Bio je osoba velikog srca, osoba od čelika, veliki optimist i entuzijast koji je svojim životom zasigurno zaslužio naziv pobjednika. IVANE ti se nalaziš u svakom našem zaveslaju, okretu pedala, koraku trčanja… ZAUVIJEK SI S NAMA….
Naravno, ovaj kratak tekst teško da može reći nešto više o Ivanu i njegovim kvalitetama, no oni koji su ga znali, znaju da bilo kakav tekst ne bi bio dovoljan…


 
Ove 2011. godine Triatlon klub Swibir je odlučio dodijeliti godišnju nagradu Ivan Lukić triatloncu Andreju Vištici članu Triatlon kluba Zagreb.

ANDREJ VIŠTICA
 
Andrej Vištica je sportaš, triatlonac, Ironman koji je u 2011. godini postigao na jednoj od najjačih i kultnih utrka Ironman distance u svijetu „Challenge Roth“ rezultat s kojim se priključio „Ironman triatloncima svemircima“. Sve to je napravio na svojoj prvoj utrci Ironman distance. Utrku od 3,8km plivanja, 180km bicikla i 42,195km trčanja je završio s vremenom 8h19min19sec i osvojio ukupno 6. mjesto, te sa tim rezultatom u tom trenutku je postavio najbolje Hrvatsko vrijeme u Ironman distanci. Taj rezultat ima još veću težinu i vrijednost kada se zna da Andrej ima tek 28 godina, da aktivno trenira triatlon tek 6 godina, te da zadnjih godina radi puno radno vrijeme. Pred njim je još sigurno 10-tak godina uspješnog bavljenja dugim triatlonom jer opće je poznato da u disciplini kojom se on bavi najbolji rezultati se postižu nakon dugotrajniih treninga i adaptacije na distancu oko 35 godine života. Nadamo se da će mu ovaj rezultat širom otvoriti vrata profesionalnom bavljenju dugim triatlonom. On je uhvatio svoj ”savršen val”. Andrej je osoba koja može biti uzor ne samo mladima već i svima nama jer od entuzijastičkog pogleda na sport pa do spartanskog života i treninga do bezuvjetnoj posvećenosti cilju nije pritom izgubio moralne osobine što ga zaista čini vrhunskim sportašem i najboljim promotorom triatlona, a posebice dugog triatlona. Andrej se na najbolji mogući način može povezati sa životom i radom našeg Ivana te je zbog toga i odlučeno da mu se dodjeli nagrada Ivan Lukić za 2011. godinu.
 

URUČENJE NAGRADE „IVAN LUKIĆ“ ZA 2011. GODINU

Nagradu „Ivan Lukić“ za 2011. godinu Andreju Vištici uručili su predstavnici Triatlon Kluba Swibir: triatlonka Željka Šaban i predsjednik kluba Marko Miličić.

 
ANDREJ VIŠTICA O NAGRADI „IVAN LUKIĆ“

„U prvom redu bih se zahvalio Triatlon klubu Swibir na dodjeljenoj nagradi. Ivan nam je nažalost pokazao koliko je tanka nit o kojoj nam visi život. Nadam se da će ova nagrada barem malo podići svijest o ranjivosti biciklista u prometu, jer je vrijednost svakog spašenog života neprocjenjiva. A kacigu za mladu triatlonsku nadu dodjelit ću Zari Baković “

Više o Andreju možete pročitati na njegovom blogu www.andrejvistica.com
Triatlon klub Swibir želi Andreju da ostvari sve svoje sportske ciljeve, želje i snove a Zari Baković da uživa u svakom trenutku baveći se ovim prekrasnim sportom.

Triatlon klub Swibir svima želi sretnu i uspješnu Novu 2012. godinu!

Autor: Marko Miličić TK Swibir

Velika akcija u Huni Bike Shopu

Tvrtka s dobrim vibracijama – tako bi se u jednoj rečenici moglo sažeti ono najvažnije o Huni Bike Shopu. Obiteljska tvrtka obitelji Hunjak nastala na znanju i iskustvu dvije generacije biciklista iz godine u godinu raste u ponudi i kvaliteti.

Osnovana je 2006. sa sjedištem u Prelogu, a već godinu kasnije posluju i u Varaždinu. Primarna djelatnost Huni bike shopa je prodaja i servis bicikla. U ponudi su bicikli HAIbike, Hercules, Winora, Staiger, CUBE, Ghost, Cannondale. Servis bicikala do nedavno je bio u Prelogu a sada i u Varaždinu.

Zašto “tvrtka s dobrim vibracijama”? Huni bike shop je prije svega nesebično predan razvoju biciklizma u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Gotovo da nema biciklističkog događanja u Međimurskoj ili Varaždinskoj županiji gdje Huni bike nije sponzor ili glavni pokrovitelj. Biciklisti u biciklističkim klubovima znaju koliko je u ova krizna vremena teško naći sponzorsku pomoć. Huni bike će i u novoj godini i dalje nastaviti pomagati bicikliste i triatlonce i na taj način širiti DOBRE VIBRACIJE!

 

Ponudu Huni bike shopa možete provjeriti na službenoj stranici, a upravo je u tijeku akcijska prodaja modela 2011. godine koju možete provjeriti ovdje.

 

 

Autor: Promo

Prvo sniježno kolo Brdske lige Ivančica

Jučer su trkačice i trkači na Ivanščicu imali prvo pravo, zimsko kolo ove sezone. Zubato sunce i čist zrak pružili su im vizualne užitke cijelom dužinom staze.

A natjecatelja ponovno nije nedostajalo – 71 nedjeljnih ranoranioca okupilo se na startu kod križa u Prigorcu i u 8 sati se uputilo na 10 km dug uspon do vrha Ivanščice. Snijeg je pokrivao cijelu dužinu staze, prvih nekoliko kilometara ugažen i zaleđen, a kasnije i dubok, na mjestima i preko 20 cm. Ali to su upravo uvjeti koji i privlače natjecatelje ovoj utrci.

Pobjednik jučerašnje utrke je Martin Srša (sudionik nedavnog Europskog prvenstva u krosu) ispred Krešimira Balaška i Ivana Čorbe.

Od dama najbrže su bile Valentina Županić, Katarina Nestić i Andreja Sambolec.

Iduće kolo na rasporedu je za 3 tjedna – iduće dvije nedjelje su blagdani pa se i brdski trkači mogu malo udebljati. Smile

 

Rezultati 3. kola

Ukupni poredak nakon 3 kola

 

Stranica organizatora utrke: Marathon 95 Varaždin

Autor: 3 sporta; foto: Tomislav Bermanec

Održana i druga utrka ciklokros kupa

Biciklistički klub \”Mura Avantura\” iz Svetog Martina na Muri i Biciklističko društvo \”Sloga\” iz Varaždina nastavljaju svoju uspješnu suradnju. U nedjelju 18. 12. 2011.g. održana je i druga utrka Ciklokros kupa \”Mura-Drava 2011\” za kategorije početnika, kadeta, juniora i žena.

Utrka je održana u Marčanu kod Vinice, u dvorištu Srednje škole. Staza se sastojala od kombinacije makadama i travnate površine prekrivene prvim ovogodišnjim snijegom. Ukupno je nastupilo 23 biciklista. Utrci je prisustvovao i župan Varaždinske županije, g. Predrag Štromar, koji je sa predsjednikom BD “Sloga” g. Alanom Košićem  najboljima dodjelio medalje i pokale.

U surovim uvjetima, mladi biciklisti ova dva kluba pokazali su iznimnu borbenost,volju i htjenje. Naporno treniraju, te se nadamo da će njihov trud biti okrunjen na Nacionalnom prvenstvu koje će se održati 08.01.2012. g. u Puli

 

 

Rezultati: CIKLOKROS_2_kolo.pdf

 

Autor: Željko Rob

FOTO: Održan 4. Božićni atletski miting u Varaždinu

4. Božićni atletski miting u organizaciji Športskog atletskog kluba Varaždin održan je u subotu u dvorani na stadionu \”Sloboda\”. Tradicija božićnog druženja djece i roditelja kroz trčanje nastavljena je tako i ove godine.

Ovo, naime, nije običan atletski miting. U njemu sudjeluju djeca uključena u ŠAK Varaždin, njihovi treneri, a najveća su posebnost utrke majki i očeva. Djeca svih uzrasta, od vrtićke dobi do već ozbiljnih atletičara bila su podijeljena u grupe od 4 natjecatelja – toliko atletskih staza ima ova dvorana. Svi, pa i roditelji, natjecali su se u sprintu na 50 m, a ugođaju pravog atletskog mitinga pridonosili su uređaji za mjerenje vremena – neki su po prvi put trčali i u cilju bili “uslikani” pravim foto-finiš uređajem.

Kako se radi o božićnom mitingu, malu je djecu ipak najviše razveselio dolazak pravog Djeda Mraza koji je podijelio i darove.

Treba na kraju pohvaliti organizatore iz ŠAK Varaždin na predanom radu s najmlađim atletičarima, među njima se kriju buduće atletske zvijezde.

A rezultati? Oni nisu bili osobito bitni, ali ih ipak donosimo Wink

2011-12-17_-_BAM4_-_VZ_REZULTATI.pdf

 

 


 


Autor: 3 sporta

VIDEO: Nenad Šimunko, dvostruki Ironman

Znate li da Hrvatska ima prvog dijabetičara na svijetu koji je završio dvostruki Ironman? Nenad Šimunko plivao je 7.6 km, nakon toga je vozio bicikl 360 km i na kraju istrčao dva maratona, 84.4 km 26. i 27. kolovoza 2011 po izrazito vrućem vremenu u slovenskim Bakovcima, nedaleko Murske Sobote.

Upoznajte ga i “osobno”, kroz film koji donosimo. Autori filma su producent Zoran Milas i režiser Jurica Starešinčić.

 

Producent: Zoran Milas,
Režija: Jurica Starešinčić,
Glazba: DanoSongs.com

 

Vezana vijest: Dvostruki Ironman u Bakovcima

Autor: 3 sporta

1...140141142...153Stranica 141 od 153

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO