Još nas svega nekoliko dana dijeli od utrke Lapad Run kojom Du Motion i Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije obilježavaju Mjesec borbe protiv raka dojke. Ova lijepa sportska priča startat će u nedjelju, 24. listopada u 9:30 sati u Uvali Lapad.
“Pozivamo Dubrovkinje i Dubrovčane da se u što većem broju odazovu na nedjeljnu utrku i da rekreacijom, koja ima itekako važnu ulogu u očuvanju zdravlja, podrže ovaj plemenit cilj”, izjavio je direktor Du MotionaAlen Bošković te objasnio kako sudionici mogu birati između šetnje ili trčanja i to na dvije dionice – 5 ili 10 km, a sve kako bi se podigla svijesti o važnosti redovnih preventivnih pregleda i ranog otkrivanja bolesti.
Podsjetimo, prema aktualnim podacima županijskog Zavoda za javno zdravstvo, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji otkrije se jedan rak dojke svaki četvrti dan, dok se na razini Hrvatske dnevno otkrije čak šest novih slučajeva. No, bolest je izlječiva u preko 95% slučajeva ako se otkrije na vrijeme.
Za vrijeme održavanja utrke u vremenu od 9:30 do 11:30 privremena prometna signalizacija zabrane prometovanja za sva vozila bit će postavljena na križanju ulice Miljenka Bratoša s ulicom Kneza Domagoja, križanju ulice Miljenka Bratoša s Oraškom ulicom, spoju ulice Miljenka Bratoša s Lapadskom obalom te spoju Riječke ulice i ulice Ivana pl. Zajca.
COVID-19 uvjeti za registraciju
U skladu s aktualnim epidemiološkim mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske s ciljem sprečavanja širenja zaraze koronavirusa, svi trkači stariji od 14 godina moraju zadovoljiti barem jedan od uvjeta za sudjelovanje: posjedovanje valjane EU digitalne COVID potvrde, negativni PCR test ili brzi antigenski test, potvrdu o preboljenju COVID-19 bolesti ili potvrdu o cijepljenju (za treće zemlje).
U životu Kristine Hendel, čini se, mnogo se toga događa naglo i iznenada pa tako i njen prvi maraton ikad. Ime ove 25-godišnjakinje djevojačkog prezimena Božić, nekako je izašlo iz fokusa hrvatskih sportskih medija, ali s novim rezultatom oduševila je sve koji ju prate, pa i nas. Naime, vrijeme njenog prvog maratona od 2:27:31 sata osigurava joj drugu poziciju u tablici najboljih hrvatskih maratonki svih vremena. Ima li boljeg razloga za ovaj intervju?
Osim što je bilapobjednica nedjeljnog 59. Westenergie Marathona u Essenu “Rund um den Baldeneysee”, istrčala je rezultat za 11 sekundi bolji od dotadašnjeg drugog najbržeg maratona koji je istrčala Bojana Bjeljac. Kao hrvatski rekord i dalje uvijek stoji vrijeme iz 2013. godine od 2:25:44 Lise Christine Nemec. Međutim, ono još važnije, Kristina je svojim vremenom u Njemačkoj ostvarila normu za Svjetsko prvenstvo u Eugenu (USA) iduće godine, kao i za EP u Münchenu.
Također, u posljednje tri godine, dok smo svi zaokupljeni svjetskom pandemijom, Kristina ostvaruje najzapaženije rezultate na dugim prugama – 2019. postaje trećom Hrvaticom na tablici svih vremena na 10.000 m (33:35,36), te 2020. četvrtom na 5.000 m (16:06,66), a samo tjedan dana prije toga smješta se i među 10 najboljih na 3.000 m, konkretno postaje sedma s vremenom 9:23,70 minuta.
U kolovozu ove godine na polumaratonu u Berlinu smješta se i u sam vrh najboljih polumaratonki – s vremenom 1:11:34 zauzima treće mjesto na toj listi, 22 sekunde iza Bojane Bjeljac i 20 sekundi ispred Metee Parlov Koštro (prvu poziciju i dalje drži Lisa Christina Nemec).
– Već svoj prvi polumaraton istrčala sam s vremenom 1:15:30 sat i to na vrlo zahtjevnoj stazi. To je bilo ujesen 2017. Odmah godinu poslije rezultat je već bio 1:14:45 u Kölnu. Međutim, 2019. sam morala pauzirati četiri mjeseca jer sam dobila upalu srčanog mišića. I tek sada, nakon gotovo dvije godine uspjela sam podići formu i uznapredovati – priča nam Kristina koja je, neposredno prije nego što je oboljela, trčala 33:35 minute na 10.000 m.
Kroz razgovor s njom, a i iz njenih reakcija na društvenim medijima, i sami možemo iščitati iskreno iznenađenje i ono iskreno radovanje ostvarenom rezultatu… “Neke stvari su za ne povjerovati! Ni sama još ne vjerujem da je tako lijepo prošlo! Prvi maraton! 2:27:31! Nestvarno!“ piše na svojim stranicama.
– Drago mi je da sam se i ja napokon pridružila najboljim maratonkama u Hrvatskoj, na Balkanu, a bo’me i u svijetu. Još uvijek mi nije sve sjelo u glavi te da sam stvarno otrčala taj rezultat – još je Kristina pod utjecajem euforije.
Prema svemu sudeći, njoj su se taj dan sve kockice posložile. Od vremenskih uvjeta pa nadalje, sve joj je išlo u prilog.
– Jednostavno je sve bilo savršeno. Skoro nikakav vjetar, 10 stupnjeva na startu, a 13 u cilju. Malo sunca, što meni daje dodatno raspoloženje te vrlo ravna staza, osim dvaput po kilometar uzbrdo, gdje sam se bojala kako ću to podnijeti kad uđem u drugi krug, no nije bilo problema. Glava i genetika za ovu su duljinu ipak najbitnije jer ne može svatko trčati u ”tunelu”. Moj maratonski debi prošao je puno bolje od planiranog i čak sam uspjela istrčati mali negativni split (1:13:50 + 1:13:41) – ispričala nam je Kristina.
Doznajemo kako se nije osjećala spremnom ni psihički ni fizički za utrku od 42 km sve dosad te kako je odluka pala upravo na ovaj maraton.
– U svibnju sam odlučila da ću se, nakon što zaliječim plantarni fascitis te odradim zadnju utrku na stazi, 6. lipnja početi spremati za Frankfurtski maraton, no on je otkazan pa mi je menadžer dao ideju da trčim u Essenu jer je to dosta dobra staza i sve bi se vrtilo oko mene. Lakše bih dobila svoju okrepu, nego da se primjerice na berlinskom maratonu pogubim i možda ne uspijem pronaći svoju bocu. Također, navijači bi bili oduševljeni vidjeti nekoga tko ondje trči tako brzo, mediji bi dali više pozornosti i slično – objasnila nam je druga najbolja hrvatska maratonka.
Kristina je sama svoj trener pa nam je ispričala i kakva joj je bila taktika.
– Iako sam se ukupno pripremala samo 13 tjedana do maratona, ne treba to uzeti zdravo za gotovo jer uz to dolaze godine rada prije toga, a i zadnje dvije godine nisam imala bitnih zdravstvenih problema. Treniram se sama i prema treningu sam zaključila da bih mogla trčati oko 3:30-3:32 min/km. Kako se trka približavala bila sam sve sigurnija da mogu probati i brže, no ipak sam ostala kod plana za točno 3:30 min/km jer ipak je bolje krenuti na sigurno. Pa mogu reći i da sam dobro procijenila jer sam gotovo jednak tempo držala cijelu trku do 40. kilometra. Onih dvaput po kilometar uzbrdo bili su oko tempa 3:37, a ostalo sve na 3:28-3:31 – bila je to Kristinina računica.
Kao i svaki trkač i naša je sugovornica imala svoje strepnje te se susrela s neplaniranim situacijama. Ipak, nije si dozvolila ostati nepripremljena za svaki scenarij.
– Iskreno, bojala sam se krize jer su svi uvijek pričali kako ih sasječe nakon 32 km. A ja sam od 32. do 38. kilometra nadoknadila tih par sekundi koje sam izgubila na 26. koji je bio uzbrdo. Najvažnije je što sam imala zeca koji je trebao ići do otprilike 30. kilometra, no i sam ne vjeruje da je uspio izdržati do kraja, odnosno do 40. kilometra jer on inače trči utrke na pet do 10 kilometara te nikada nije pretrčao više od 30 km. Prvo sam trebala imati drugog zeca koji sigurno ide do cilja, no on mi je u petak pred utrku otkazao radi bolesti i srećom sam si klupskog kolegu čuvala u rezervi. Došao je do cilja, ali iza mene jer kako kaže, moju promjenu zadnja dva kilometra više nije mogao držati. Njih sam trčala u tempu 3:25 min/km.
Čuli smo i o tome i kakav je razmjer bio očekivanja i iznenađenja.
– Kad sam vidjela vrijeme u cilju nisam mogla vjerovati, bilo je kao u snu! Moj menadžer mi je prije starta rekao da moram ciljati na sporije vrijeme – na 2:29 sata. No ja sam mu rekla da se ne bojim i da vjerujem da mogu brže. Stajao je na 25. kilometru kad sam prolazila i uspoređivao moje vrijeme sa svojim papirićem, gdje je imao zapisanu svoju procjenu mog prolaza za maratonsko vrijeme od 2:29 sata. To me je baš nasmijalo jer sam ga u tom trenu snimila pogledom kako se prima za glavu. Sve u svemu nije moglo proći bolje – puna je doživljaja Kristina sa svog prvog maratona.
Kristina je ovakvim vremenom postigla veliki rezultat, norme – a ne samo osobni rekord i pobjedu na maratonu. Tu je i klupski rekord u maratonu i drugi ženski hrvatski rezultat ikad, ali i treći njemački u 2021. godini. Vrijednost njenog rezultata po WA bodovima je 1158.
– Ne samo da sam otrčala normu za Europsko prvenstvo, nego sam time znatno dostigla i svjetsku normu od 2:29:30 sata. To bi ujedno bila i norma za Olimpijske igre. Ona za Tokio bila je 2:29:30, a mislim da će od iduće jeseni početi period kvalifikacije pa moram potvrditi svoje vrijeme na jesen 2022. Naravno, ne treba zanemariti ostale cure. Nas trenutno tri podjednako smo dobre tako da ne treba nikoga izdvajati kao najbolju, a možda dođe i još netko, nikad ne znaš. Dok samo tri mogu ići na natjecanje – informira nas naša sugovornica.
Pojasnila nam je još neke čimbenike koji bi mogli utjecati na njen nastup na OI.
– Jasno, nitko nije Superman pa mislim da je nemoguće otrčati dva dobra maratona u periodu od tri tjedna, kao što će biti situacija na ljeto – Svjetsko prvenstvo krajem srpnja, a Europsko sredinom kolovoza. Tako da se moram odlučiti za jedno od ta dva natjecanja – kaže Kristina.
E sad, zašto ova članica AK-a Dinamo Zrinjevac tako samozatajno doprinosi hrvatskim najboljim rezultatima, odnosno zašto je tako “nevidljiva“ na našoj trkačkoj sceni, otkrit će nam sama…
– Prije su me znali kao Kristinu Božić. Rušila sam mnoge juniorske rekorde i bila talent za duge pruge. Naravno, s maratonom se ne smije krenuti prerano. Ja sam čekala da budem fizički i psihički spremna i da otrčim to “pošteno”, a ne da ga samo odradim – uvertira je u njenu životnu prekretnicu koja ju je odvela daleko od domovine.
Naime, ona već godinama živi, radi i trči u Njemačkoj te je ondje osnovala obitelj. I suprug joj je Nijemac.
– Upoznala sam svog supruga 2015. godine na studiju u Americi, gdje sam ja provela godinu dana, a on dvije. Oboje smo dobili stipendiju za studij “preko bare“ zbog dobrih rezultata u juniorskim kategorijama. Međutim, ja sam tad neplanski zatrudnjela i 2016. smo se preselili u Njemačku, nakon što smo se vjenčali u Zagrebu. Rodila sam točno na današnji dan prije pet godina – priča nam ova trkačica na rođendan svojega petogodišnjaka.
Hendel Running
Kako kaže, ona i suprug, koji je također vrhunski trkač, u Njemačkoj mogu živjeti i od trčanja, a ona je uz to zaposlena u pekari svekra i svekrve te to naziva njihovim svojevrsnim sponzorstvom njima dvojima.
– Muž je ovdje upisao studij inženjerstva, a ja, kako nisam znala njemački, nisam mogla ovdje studirati. Svekar je ujedno i trener mojem mužu, no meni takav sustav treniranja ne odgovara pa sam se od ožujka počela trenirati sama. Naime, taj mi je trening bio malo prejak, pa sam imala probleme sa željezom– doznajemo od Kristine koja je bila pod trenerskim palicama od Slavka Petrovića, preko trenera u Americi do australskog olimpijca iz 1976., pokojnog Grahama Croucha koji je svojevremeno živio u njenoj blizini.
Upitali smo Kristinu kako je zadovoljna životom u Njemačkoj i kakve uvjete za treniranje ondje ima.
– Živim u jednom malom gradiću s oko 20.000 stanovnika. Ovdje je vrlo smireno s usporedbom na Zagreb, moj rodni grad, te se da dosta lijepo trenirati. Za duge kilometraže volim ići u brda jer nije monotono, malo se mijenja korak trčanja uzbrdo-nizbrdo. To bude jedan veliki krug, gdje prođem kroz nekih osam do 10 sela oko mog grada. Ostatak treninga radim po cesti. Šumski put koji je također većinom asfaltiran udaljen mi je 2.5 kilometra, a treninge gdje mi je bitan ritam radim na tri kilometra dugoj, relativno ravnoj biciklističkoj stazi. Atletska dvorana mi je na 45 km udaljenosti, ali sada kad se bavim maratonom neću toliko trebati dvoranu jer tamo se radi samo brzina. Obično, da ne bi došlo do ozljede zimi vani, rade se dionice unutra. Odrađujem brzinu možda svaka dva tjedna, a ostalo je sve sporije, tako da se to može i vani na nižim temperaturama – predočava nam novopečena maratonka svoje treninge.
Zanimalo nas je i može li se u Njemačkoj živjeti samo od bavljenja trčanjem.
– Moj muž je dosta dobar u nalaženju sponzora od kojih živimo. Naravno, maratonom se isto može dosta zaraditi pa je lijepo kad se može živjeti od nečeg što čovjek voli (kad sam bila bolesna, ta četiri mjeseca jako mi je teško palo što ne smijem nikako potrčati jer trčanje mi pročišćuje misli i veseli me). Živjeti se, kao što rekoh, može od trčanja, ali ne može se baš puno staviti na stranu za štednju. Tako da će vjerojatno moj muž prvi početi s radom, a ja ću trčati dokle god bude napretka. Želim vidjeti koliko moje tijelo može – priča nam ona kako je to kad ti je ljubav ujedno i posao.
Kako i sama kaže za sebe, mnogo je to događaja za strpati u jedan mladi život od samo 25 godina… A još je duga budućnost pred njom. Pa smo ju upitali i o tome.
– Naravno da su mi dugoročni cilj Olimpijske igre u Parizu, a i Los Angeles kasnije. Tko zna, možda izdržim i do Melbournea. Oduvijek sam željela otići do Australije. Maraton je disciplina za koju imam talent i mislim da je nepotrebno vraćati se na 3000 m sa zaprekama. Iako je to bilo zabavno, u tome za mene nema budućnosti – podijelila je s nama planove ova perspektivna maratonka.
Bez obzira na to gdje živi, čini se da ćemo i dalje njene nastupe pratiti pod hrvatskom zastavom. Ipak, ne iz tako romantičnih pobuda kako bi čovjek pomislio.
– Zasad nastavljam nastupati za Hrvatsku jer prelazak je dosta kompliciran. Nakon davanja zahtjeva svjetskoj atletici mora se pauzirati tri godine, odnosno ne smije se nastupati na internacionalnim natjecanjima, a ja ne želim čekati sedam godina na iduće Olimpijske igre. Tko zna, možda prijeđem za one druge OI, jer Njemačka je ipak zemlja u kojoj živim. Na kraju krajeva, nije mi toliko bitno koji dres nosim jer ja želim živjeti svoje snove! Ionako nema možda ni 10 ljudi koji te podržavaju i raduju se tome što postižeš pa ne osjećam tu potrebu reći kako ja trčim za nekoga – kaže Kristina.
Za kraj, nismo mogli ne upitati ju vidi li svoj život ikad više u Hrvatskoj.
– Uvijek sam govorila, ako se bude dalo, da ću si možda kupiti kućicu ili stan na Jadranu. Volim naše more jer je čisto, a obala je puna povijesti i znamenitosti, te jedno nije tako udaljeno od drugog. Naravno da je teško živjeti u Njemačkoj jer, iako imam dvojno državljanstvo, uvijek ću ja tu biti stranac. No, ništa u životu ne može biti savršeno. Važno je da je čovjek sretan s onim što čini i radi.
U subotu je mjesto Kalnik bilo okupljalište trail trkačica i trkača koji su još jednom pohodili Kalnik goru. Za razliku od prošle godine, dočekalo ih je tmurno, prohladno i vjetrovito vrijeme, staze s malo više blata, ali i već uobičajeno gostoprimstvo i odlična organizacija.
Utrku je i ove godine organizirala dobro uigrana ekipa Udruge kineziologa Križevci koja je uspjela zadovoljiti organizacijske kriterije u epidemiološkim uvjetima, na otvorenom i prostranom novouređenom trgu sela Kalnik.
Gabrinovec za najizdržljivije
Najdulju i najtežu stazu Gabrinovec činio je 31.8 kilometara dužine te 1300 metara uspona. Ove se godine za ovu stazu odlučilo pedesetak trkačica i trkača, a najbrži su bili Jurica Škrlec (AK Zabok) – 2:41:54, Tomislav Barkić (KCIPT Samobor) – 2:54:16 i Antonio Katalinić – 3:12:17 kod muškaraca te Maja Čavlović – 3:55:15, Elza Božić (AK Sljeme) – 4:16:42 i Ana Kriste (TrailNorci) – 4:24:58 kod žena.
Na Peci se ne peca (već potiho psuje)
Da, završni uspon na Pecu izmamio je mnoge uzdahe, pokoju psovku i blatne dlanove, rijetki su ga ispenjali samo na nogama. Ova staza od 16.7 km i 700 metara visinske razlike privukla je 150 trkačica i trkača. Najbrže su je prošli Ivan Maltar (ŠD REMETINEC) – 1:28:59, Stjepan Žanić (AK Maratonjare) – 1:29:29 i Dinko Solić (AK Varaždin) – 1:29:56 u muškoj te Valentina Vadlja (Ak Varaždin) – 1:52:40, Kristina Pintarić – (SRD315 Sjeverozapad) – 1:57:58 i Dragana Danjko (SRD 315 Sjeverozapad/Vujec runing team) – 1:57:58 u ženskoj kategoriji.
Na najkraćoj stazi najviše trkača i pasa
Najkraćom stazom dugom 6.3 kilometara uz 250 metara uspona, u kategoriji Bor prošlo je 200 sudionika na dvije noge i još tridesetak onih koje su vukli četveronožni trkači na Canicross utrci.
Najbolje rezultate među muškarcima ostvarili su Željko Dubravec (Tiger running team Križevci)- 31:36, Luka Radiček – 33:47 i Zoran Kociper (Legrad runners) – 33:47, a kod žena Marcela Cerovac – 36:42, Ivana Zeljko (AK “Međimurje” Čakovec) i Štefica Bubnjarić 36:50.
U Canicross utrci najbrži su bili Domagoj Ivanagić – 29:16, Martin Štefan – (AK Koprivnica) – 30:39 i Mirko Perko (Canifit team) 30:51 kod muškaraca, a Irena Smojver (Ak Sljeme & Canicross Croatia) 30:25, Daria Lazić (Canicross Croatia) – 40:59 i Anja Gluvić (Canifit team) – 42:37 kod žena.
Bio je to jedan prohladan, ali lijep dan u šumi. 🙂
Jučer je održan drugi Plava Laguna 5150 Triatlon Poreč, iz serije Ironman natjecanja, na kojem se gotovo 400 natjecatelja natjecalo u Poreču i Funtani u 1,5 km plivanja, 40 km bicikliranja te 10 km trčanja.
Utrka je započela, u Zelena Resortu, ispred hotela Parentium Plava Laguna dionicom plivanja koju je otežavao snažan vjetar, zatim se nastavila ispred hotela Molindrio Plava Laguna, od kuda je krenula biciklistička trasa sve do Funtane i natrag te završila trčanjem od Molindria preko Plave Lagune, sve do carinskog gata u centru Poreča i natrag.
Pobjednici Plava Laguna 5150 Triatlona Poreč ove su godine domaći asevi Željka Šaban Miličić (pro) i Vinko Vrebac iz Triatlon Kluba Swibir.
Željka Šaban Miličić
Vinko Vrebac utrku koja se sastoji od 1.5 km plivanja, 40 km bicikliranja i 10 km trčanja, završio je u svega 2 sata i 6 minuta ispred drugoplasiranog Talijana Alessandra Fagherazzia. Željka Šaban Miličić bila je danas, kao i na 5150 Triatlonu Poreč 2019. godine, najuspješnija u ženskoj konkurenciji i utrku je završila za 2 sata i 11 minuta. Najbolja rekreativka je bila Poljakinja Alicja Pyszka – Bazan, ispred Talijanke Ludovice Rossi koja je poručila kako je utrka bila teška, posebice s obzirom na snažan vjetar koji se posebno osjećao na dionici plivanja.
Alicja Pyszka – Bazan
Nakon utrke Željka Šaban Miličić je naglasila kako je zadovoljna što se nakon ozlijede leđa vratila u formu:“ U ovoj utrci dala sam sve od sebe i sretna sam jer se moj trud isplatio. U utrci je definitivno pobijedila glava jer sam Poljakinju, koja je vodila u plivanju i biciklu, stisla u prvih pet km trčanja te sam je pretekla u samom centru Poreča, nakon čega sam zadržala prednost.“
Vinko Vrebac rekao je kako uživa trčati u Poreču, na domaćem terenu:“Sretan sam i ponosan naravno s prvim mjestom. Bilo mi je dosta teško pratiti koliko sam bolji od konkurenciji s obzirom da su većinom bili strani trkači koje ne poznajem dobro, no rezultat svakako veseli.“
Iza Gorana Vrusa, direktora utrke je puno dobro obavljenog posla pa je poručio kako je zadovoljan s ovim, drugim po redu 5150 Triatlonom: “Zadovoljni smo ovim drugim po redu triatlonom koji se po licenci Ironman grupe održao u organizaciji Plave Lagune. Pred nama su za sljedeću godinu još veći izazovi jer iz godine u godinu želimo pred sebe postaviti što više ciljeve. Drago nam je da smo natjecateljima pružili nezaboravno iskustvo koje će pamtiti te smo se pritom svi dobro zabavili“, istaknuo je direktor utrke Goran Vrus.
Osim što je Plava Laguna 5150 Triatlon sjajan sportski, on je i izvanredan turističko promotivni projekt. Reportaže s Plava Laguna 5150 Triatlona Poreč bit će emitirane na 40 kanala sa dosegom u 168 država i 1.457.000 domaćinstava diljem svijeta, dok će on line distribucija reportaža doseći ukupno 856 milijuna korisnika diljem svijeta, posebice s naglaskom na naša glavna emitivna tržišta. Ukupno milijun natjecatelja godišnje natječe se pod brendom Ironman, dok web stranica Ironman.com ima godišnje gotovo 32 milijuna posjeta. Sve to govori o važnosti Ironman platforme za promociju Istre i Hrvatske.
Jak vjetar ali užarena i emotivna atmosfera, više od 350 profesionalnih sportaša i amatera iz 20 zemalja i sjajna turistička promocija obilježili su srednje dugi triatlon u Falkensteiner Punta Skala resortu
Ni teška staza, ni hladnije vrijeme i bura nisu bili prepreka vrhunskim triatloncima da utrče u cilj ispred Fortis Cluba – multifunkcionalnog sportskog centra nedavno otvorenog u Falkensteiner Punta Skala resortu. Osmi Zadarhalf, po mnogima jedan od najljepših srednje dugih triatlona, koji uključuje plivanje na 1900 metara, vožnju bicikla 90 kilometara i trčanje 21.2 kilometara, ispunio je sva očekivanja.
Ovogodišnji pobjednici su belgijski natjecatelj Emmanuel Lejeune s fantastičnih 3:57:24 i austrijska prvakinja Simone Kumhofer s 4:27:16. Od domaćih natjecatelja najbolje su se plasirali Sonja Škevin koja je došla druga i ostvarila izvrstan rezultat 4:43:15 i Silvije Tomac na šestom mjestu s vremenom 4:09:38.
”Ove smo godine imali brojna zvučna imena iz cijelog svijeta, uključujući i dalekih zemalja poput Guatemale, koja je također imala svoga predstavnika. Prvi put u osam godina imali smo lošije vrijeme, pa je teška utrka postala još teža, ali gotovo nitko nije odustao. Moram reći – sjajna i nezaboravna atmosfera”, rekao je Zlatko Parać, direktor utrke.
Posebno emotivan trenutak bio je dolazak na cilj Sebastiena Bellina, bivšeg košarkaša teško ranjenog za vrijeme terorističkog napada u Brusselu 2016. Uz pomoć trenera Luca Van Lierdea, dvostrukog svjetskog prvaka u Ironman disciplini, postigao je gotovo nemoguće. O njegovom fascinantnom životu i pripremama za Hawaii Konu snima se dokumentarni film za koji je zainteresiran i Netflix.
U 2020. godini pandemija nam je onemogućila mnoge trke, a među njima i najveći domaći maraton – onaj u Zagrebu. Tako smo umjesto 30. izdanja, danas pratili 29., i u sklopu njega Ekipno i pojedinačno prvenstvo Hrvatske u maratonu. Lijepa je slučajnost da se baš danas obilježava i Dan mentalnog zdravlja, a svi znamo da trčanje ima odličan utjecaj na psihu!
Novost utrke bila je promijenjena ruta koja je donijela pravo osvježenje naspram one stare. Tako su sudionici umjesto dosadašnjeg peglanja između Dubrave i Črnomerca trčali i pored nekih drugih zagrebačkih lokacija poput Zrinjevca, Britanca, HNK-a, Trga Francuske republike i šume oko Šumarskog fakulteta. Detalje rute možete pogledati ovdje.
Na maratonu je nastupilo 414 trkača i trkačica, na polumaratonu 1217, a na utrci od 10 km njih 648. Ovaj je maraton bio i dosad najbrojnije državno prvenstvo u maratonu – natjecalo se 160 maratonaca i maratonki. Vrijeme im je ispočetka bilo savršeno – umjerena temperatura i oblačno – ali kako su sati curili i vrijeme se mijenjalo, pa je počela padati kiša i puhati vjetar, što nije bilo baš ugodno. Unatoč tome, atmosfera je bila dobra i postavljeni su odlični rezultati.
Ekipni prvaci države su mladi dečki iz AK Agram (Bratulić, Svalina, Erent), drugo mjesto osvojila je ekipa iz HAAK Mladost (Dračar, Brečko, Petković), a treće AK Dubrovnik (Živković, Sliško, Jurić).
Državne prvakinje su djevojke iz AK Sljeme (Šimunović, Culej, Bašić), drugo mjesto pripalo je AK Dubrovnik (Faber, Gleđa, Žeravica), a treće AK Agram (Vukančić, Šrut, Ćulibrk).
Pojedinačni rezultati državnog prvenstva i maratona:
Ivan Dračar (2:24:30, PB) / Tea Faber (2:51:17, PB)
Petar Bratulić (2:26:32, PB) / Silvia Šimunović (2:54:52, PB)
Svaki dan trebao bi biti podsjetnik na važnost brige o sebi, da zastanemo i procijenimo koliko brinemo o sebi. Trenutno traje (još uvijek) pandemija, škola je krenula, mnogi se poslovi vraćaju na neku kombinaciju hibrida ili rada uživo nakon mjeseci rada od kuće — puno je toga za prihvatiti, a lako je zaboraviti zastati i provjeriti zdravlje.
Srećom, ako imate Garmin fitness sat, imate sveobuhvatan uvid u to kako se ponašate u svakom trenutku dostupan samo jednim potezom zapešća. Evo samo nekoliko naših omiljenih načina prakticiranja brige o sebi s Garmin satom.
1. Pazite na hidraciju
Sigurno to stalno slušate, ali ipak ćemo ponovno reći: pijte vodu. Ali, stvarno. Vaše tijelo treba tekućinu zbog brojnih razloga, a među njima je održavanje normalne tjelesne temperature, poticanje probave, zaštita tkiva i zglobova te regulacija raspoloženja. Stoga, pijte vodu.
Kako biste ostali u toku, preuzmite Garmin Hydration Trackingwidget na svoj kompatibilni pametni sat kako biste zabilježili dnevni unos vode i postavili podsjetnike kako biste do kraja dana ispunili svoj cilj hidracije.
2. Pazite na razinu stresa
Doslovno – neki Garmin satovi za vježbanje omogućuju vam da vidite svoju trenutnu razinu stresa u stvarnom vremenu na ljestvici od 1 do 100. Kompatibilni Garmin uređaji koriste podatke o pulsu za mjerenje intervala između svakog otkucaja srca. Duljinu intervala regulira vaš autonomni živčani sustav. Manja varijabilnost između otkucaja srca ukazuje na veću razinu stresa, a veća varijabilnost na nižu razinu stresa. Kul, ha? Ocjena stresa 0-25 ukazuje da je vaše tijelo u stanju mirovanja (predstavljeno plavom bojom); 26-50 označava nisku razinu stresa (svijetlo narančasta); 51-75 označava srednju razinu stresa (tamnije narančasta); a 76-100 označava visoku razinu stresa (crveno).
3. Odvojite malo vremena za disanje
Ako se vaša razina stresa približi crvenoj boji, to bi moglo ukazivati na izvrsno vrijeme za pauzu i predah. Odabrani Garmin pametni satovi uključuju ugrađene aktivnosti za disanje koje će vas provesti kroz pažljive i smirujuće vježbe disanja kada vam zatreba pomoć. Dok dišete, vaš će sat pratiti vaš stres i razinu disanja kako bi vam pomogao da se uskladite i bolje razumijete koliko dobro vaše tehnike disanja djeluju. Ako su vam razine stresa visoke, sat vam čak može poslati i podsjetnik za opuštanje koji će vas natjerati da uzmete pauzu i dovršite aktivnost disanja.
4. Dobro se naspavajte
Svi smo bili u toj situaciji – nedovoljno sna (ili nedovoljno vremena u svakoj fazi spavanja) može vas sljedeći dan pretvoriti u zombija, a to zasigurno ne pomaže fizičkom, a niti psihičkom zdravlju. Dovoljno sna ne samo da vam pomaže da ostanete svježi i prisebni, nego je i ključno za imunološki sustav. Ipak, mnogo odraslih osoba ne dobiva dovoljnu količinu sna na konstantnoj bazi.
Otvorite Garmin Sleep Score. Kompatibilni satovi s naprednim praćenjem sna mogu identificirati kada zaspite, kada se probudite i kada vaše tijelo ulazi u različite faze sna tijekom noći. Ujutro ćete dobiti ocjenu spavanja na skali od 0 do 100 koja sažima koliko ste dugo spavali, kvalitetu tog sna i koliko se vaše tijelo oporavilo od prethodnog dana. Dobit ćete čak i prilagođene uvide koji vam govore o tome što ste dobro učinili, ili što možete učiniti tijekom dana kako biste poboljšali svoje šanse za bolji rezultat sljedeće noći.
5. Odvojite malo vremena za vježbanje
Vježbanje vam daje endorfine, a endorfini vam pomažu da budete sretni.
Vježbe su također važne za snagu mišića, zdravlje srca i pluća, razinu energije i ostalo. Od pješačenja, slobodnog penjanja po stijenama do pilatesa, opcije fizičkih aktivnosti u vašem Garmin sportskom satu su gotovo beskrajne, pa pronađite ono što vam odgovara i zaradite te endorfine.
6. Pripazite na menstrualni ciklus
Kako vaš menstrualni ciklus utječe na vaše tijelo ipak je malo kompliciranije. Četiri faze menstrualnog ciklusa – menstruacija, folikularna faza, ovulacija i lutealna faza – sve navedene faze pokreću hormoni, a saznanje u kojoj se fazi nalazite može dosta objasniti o tome što se događa u vašem tijelu u bilo kojem trenutku. Dosljednom upotrebom Garmin Menstrual Cycle Trackinga, bilo s widgeta na vašem kompatibilnom pametnom satu i/ili u aplikaciji Garmin Connect, dobit ćete bolju sliku o cjelokupnom zdravlju vašeg tijela – i o onome što bi vam moglo trebati u smislu brige o samome sebi. Ako ste trudni ili očekujete trudnoću, Garmin Pregnancy Tracking može vam pomoći učiniti istu stvar kao i u praćanju menstrualnog ciklusa.
Općenito, vjerujemo da stvari bolje funkcioniraju kada su vaš um i tijelo povezani, a ponekad je potrebno samo malo brige o sebi.
Kao sastavni dio kave, čaja, sokova (Coca-cola), energetskih pića i nekih lijekova, čini se kako je kofein gotovo neizostavan dio svakodnevnog života. Primarnim izvorom kofeina smatra se kava, a količina kofeina sadržana u jednoj šalici prije svega ovisi o vrsti kave i načinu pripreme. Iako kavu ne pijemo svi, velika je vjerojatnost da barem jednom dnevno u organizam nesvjesno unesemo određenu dozu kofeina. Nalazi se u 60-ak različitih vrsta biljaka, a neizbježan je sastojak svima omiljene namirnice-čokolade. Za dugačak dan na poslu, učenje za ispit ili kao lijek za neprospavanu noć, ova tvar ima impresivno djelovanje, no najkorisnije rezultate pokazuje upravo u domeni sporta.
Kofein – što je to?
Kofein je stimulator središnjeg živčanog sustava. Obzirom na svojstva, može se reći da je to najčešće konzumirana legalna droga na svijetu. Ovaj alkaloid metilksantina po svome kemijskom sastavu je veoma sličan adeninu i guaninu, dvjema dušičnim bazama koje se nalaze u DNA i RNA molekulama, tzv. „molekulama života“. Iako je najpoznatiji izvor kofeina sjeme biljke kave, može se pronaći u brojnim drugim biljkama, lišću i sjemenkama.
Nakon što unesemo svoj omiljeni kofeinski napitak u organizam, potrebno je oko 45 minuta da se apsorbira kroz stjenku tankog crijeva i rasporedi po svim tkivima i organima u tijelu, a izlučuje se putem urina. Najveća koncentracija kofeina u krvi bilježi se unutar jednog do dva sata nakon konzumacije.
Brzina metabolizma i eliminacije kofeina varira od osobe do osobe, a ovisi o brojnim faktorima, poput dobi, trudnoće, korištenja nekih lijekova, a zanimljivo je i da ponajviše ovisi o količini jetrenih enzima koji metaboliziraju kofein, baš kao što je to slučaj i s alkoholom. Iz toga proizlazi da se tijelo može donekle adaptirati i stvoriti toleranciju na kofein povećavanjem količine enzima potrebnih za razgradnju, što se postiže redovitom konzumacijom. Tako je u zdravih odraslih ljudi vrijeme polueliminacije iz organizma između tri i sedam sati.
Djelovanje na organizam
Razgradnja kofeina odvija se u jetri, prilikom čega se, pomoću enzima, razlaže na metabolite paraksantin, teobromin i teofilin.
Paraksantin je najzastupljeniji (84%) i aktivator je središnjeg živčanog sustava. Potiče razgradnju masti i reducira upalne procese, a potiče i pojačan prijenos kalija u mišiće, te porast kalcijevih iona u mišićnom tkivu, što je izuzetno važno za sportaše.
Teobromin sa svojih 12% udjela širi krvne žile, djeluje kao stimulator srčanog mišića i potiče stvaranje urina. Obzirom na djelovanje na krvne žile, koristi u snižavanju visokog krvnog tlaka, a ispitivanja pokazuju i pozitivan utjecaj na stanja poput ateroskleroze, angine pectoris i bolesti krvnih žila. Iako se nalazi u kavi, ovaj metabolit je primarno prisutan u kakau i čokoladi.
Teofilin je najmanje zastupljen (4%), a svojim djelovanjem opušta glatke mišiće bronha, što ima blagotvorno djelovanje u liječenju astme. Poboljšava efikasnost kontrakcija srčanog mišića, poboljšava bubrežnu funkciju, sadrži protuupalna svojstva i održava nas budnima.
Kofein u sportu
Kofein kao stimulator središnjeg živčanog sustava ima značajno djelovanje na sportsku izvedbu. Njegova svojstva pokazala su djelotvornost u otklanjanju fizičkog zamora i sprječavanju pospanosti. Izoštrava koncentraciju, poboljšava koordinaciju pokreta, pažnju i održava budnost. U sportu, kofein zauzima mjesto u kategoriji ergogenih sredstava, dakle tvari koje poboljšavaju performanse, bilo u treningu ili kroz natjecanje. Odličan je i koristan dodatak svim sportovima izdržljivosti, kako u aerobnim tako i u anaerobnim uvjetima rada. Potiče i poboljšava sprinterske sposobnosti, npr. u biciklizmu ili trčanju, a zbog snažnog djelovanja na mišiće, izrazito je koristan u biciklizmu kao dodatak ukupnoj snazi.
Fiziološko djelovanje kofeina na organizam:
poboljšava izdržljivost i sportske rezultate
pomaže efikasnijem iskorištavanju energije
odgađa umor
ubrzava ukupan metabolizam kao i metabolizam masti
poboljšava mentalne funkcije
„čuva“ zalihe glikogena u mišićima
djeluje na metabolizam kalcija povećavajući kontraktilnost mišića
pojačava prijenos kalija u mišiće
reducira upalne procese
Konzumacijom kofeina, povećana razina masnih kiselina u krvi povećava mogućnost da se koriste slobodne masne kiseline kao gorivo i samim time čuvaju vrijedne zalihe ugljikohidrata, čime se ujedno potiče i mršavljenje. Neka istraživanja su pokazala da uzimanje kofeina prije treninga poboljšava sagorijevanje masti tokom vježbanja i za 30%. Potrebno je napomenuti da su efekti veći kod osoba koje nisu navikle na uzimanje proizvoda koji sadrže kofein.
Nuspojave kofeina
Iako kofein ima dokazano pozitivno djelovanje na organizam, kao i kod svega ostalog, potrebno je imati mjeru. U protivnom, ukoliko smo pretjerali, možemo iskusiti i one negativne strane ove, u načelu, korisne supstance.
U prekomjernim količinama, kofein može uzrokovati povišen krvni tlak, utjecati na pokretljivost crijeva i pojačano izlučivanje želučanog sekreta. Također, potiče pojačano izlučivanje urina, stoga valja pripaziti na adekvatan unos tekućine. Kod osoba koje nisu naviknute na konzumaciju, veće doze mogu uzrokovati razdražljivost, psihomotorni nemir, proljev, nesanicu, anksioznost, aritmije.
Dugotrajnom konzumacijom povećava se tolerancija organizma i gubi se željeni efekt, stoga posežemo za sve većim dozama. No, tu valja pripaziti i ne dovesti se u zamku iz koje se kasnije teško izvući. Uzimanje velikih količina kofeina treba izbjegavati jer povećava razinu hormona stresa koji će vam dati osjećaj umora i pregaženosti. Ukoliko pretjerane količine kofeina uzimate tijekom napornog treninga, zbog lažnog osjećaja, poput viška snage i energije, vrlo lako možete doći u stanje pretreniranosti.
Preporuka u doziranju
Kofein je prirodan stimulans čije je efekte potvrdio i Australski institut za sport, uvrstivši ga u prvu (A) skupinu suplemenata s jasnim utjecajem na sportsku izvedbu. Njegova upotreba je dozvoljena skidanjem s liste zabranjenih sredstava odlukom Svjetske antidoping agencije 2004. godine. Međutim, nije svejedno u koje vrijeme i kojoj količini konzumiramo kofein u svrhu poboljšanja sportskih rezultata.
Slijedi nekoliko okvirnih primjera o prosječnoj količini kofeina u različitim napitcima i namirnicama:
šalica „turske“ kave sadrži cca 150 mg
šalica zelenog čaja sadrži cca 25 mg
šalica crnog čaja sadrži cca 50 mg
limenka Coca-cole sadrži cca 35 mg
limenka Red Bull-a sadrži cca 80 mg
šalica vruće čokolade sadrži cca 9 mg
100 g crne čokolade (80%) sadrži 159 mg
tableta Aspirina sadrži 65 mg
Preporučena dnevna doza za odrasle osobe je otprilike oko 250 mg, a 30-60 minuta prije natjecanja ili treninga preporučuje se uzimanje 150-200 mg kofeina. Uzimanje većih količina kofeina (preko 400 mg u danu) može narušiti zdravlje i djelovati toksično na organizam, te izazvati nepoželjne nuspojave.
Zanimljivosti o kofeinu
kofein je izoliran i imenovan početkom 19. stoljeća u suradnji s J. W. von Göetheom, jednim od najvećih svjetskih književnika i znanstvenika, a točan kemijski sastav kofeina utvrdio je njemački kemičar L. Medicus 1875. godine
kofein je, prema nekim podacima, najviše proučavana supstanca od svih supstanci koje imaju stimulativna svojstva
prva biljka kave otkrivena je u samostanima Jemena sredinom 15. stoljeća
u Europi je prvi put kultivirana 1616. godine
najviše kave na svijetu se proizvede u Brazilu
zrno kave sadrži oko 8-2% proteina, oko 50% ugljikohidrata i 11.7-14 g/100 g
teobromin iz kofeina je navodno zaslužan za stvaranje ovisnosti o čokoladi, a spominje se i kao supstanca odgovorna za afrodizijačko djelovanje čokolade
kofein u biljkama djeluje kao prirodan pesticid; paralizira i usmrćuje parazite koji se hrane biljkom
nikotin snižava poluživot kofeina u organizmu za 30-50%, a oralni kontraceptivi ga mogu produljiti za duplo
procijenjeno je da se u svijetu svake godine konzumira oko 120.000 tona kofeina, što kofein čini najviše konzumiranom psihoaktivnom supstancom na svijetu
Kofein je dobar u određenim granicama. Zanimljivo je da čaj sadrži veću količinu kofeina od kave. Međutim, pripremljen kao napitak sadrži ipak mnogo manje zbog samog načina pripreme. S konzumacijom kofeina treba biti umjeren, a, unatoč ljubavi prema kavi, ukoliko želimo dobiti najzdraviju dozu kofeina u tekućem obliku, i to u kombinaciji s antioksidansima, najkvalitetnija opcija je ipak – čaj.
Du Motionće se ove godine uključiti u obilježavanje mjeseca borbe protiv raka dojke novom utrkom – Lapad Run koja će se trčati 24. listopada 2021. sa startom i ciljem u Uvali Lapad. Utrka čiji je cilj širenje svijesti o prevenciji ove opake bolesti nastala je u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.
“Ova naša zajednička akcija nastavak je brojnih aktivnosti koje Zavod provodi svake godine tijekom listopada, mjeseca borbe protiv raka dojke. U pitanju je vodeća maligna bolest kod žena, od koje u našoj županiji godišnje oboli u prosjeku 80 žena. Otprilike četvrtina oboljenja nažalost završi smrtnim ishodom, iako je u preko 95% slučajeva ovaj rak izlječiv ako se otkrije na vrijeme. Zato su iznimno važni redoviti preventivni pregledi, čak i kad ne postoje nikakvi simptomi. Ova je utrka još jedan način kojim nastojimo doprijeti do građana i istaknuti važnost prevencije i ranog otkrivanja bolesti”, izjavila je voditeljica Službe za promicanje zdravlja županijskog Zavoda za javno zdravstvo Ankica Džono Boban te pozvala Dubrovčane da se priključe utrci u što većem broju.
Ovisno o svojoj formi, trkači mogu birati između dvije dionice – 5 ili 10 kilometara i to na jednoj od najatraktivnijih dubrovačkih staza uz more. Prijave za utrku primaju se putem službene stranice Du Motiona, a broj trkača limitiran je na 200.
U skladu s aktualnim epidemiološkim mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske s ciljem sprečavanja širenja zaraze koronavirusa, svi trkači stariji od 14 godina moraju zadovoljiti barem jedan od uvjeta za sudjelovanje: posjedovanje valjane EU digitalne COVID potvrde, negativni PCR test ili brzi antigenski test, potvrdu o preboljenju COVID-19 bolesti ili potvrdu o cijepljenju (za treće zemlje).
Kada spomenemo Zagreb i Vukovar tu se treći put za redom pojavi ultramaratonac Marko Bićanić koji je protekle dvije godine trčao ultramaraton od Zagreba do Vukovara dug 350 kilometara te je obje godine bio pobjednik. Marko je uz to i viceprvak Hrvatske u trčanju na 100 kilometara.
Pitali smo Marka zašto se opet odlučio za ovaj ultramaraton – zar nije bilo dovoljno patnje i boli?
“Prve godine na utrci bio sam mrtav iscrpljen, dok je druga godina bila puno bolja i kontroliranija, nekako sam to lakše podnio, a imao sam i iskustvo s prve ultre. Nakon prve rekao sam „nikad više“, a nakon druge „želim to opet“ i to opet se bliži, a ja sam uzbuđen kao da mi je prvi put.
Pet dana zajedništva od Zagreba do Vukovara, buđenja s bolovima, krize, bolovi i muke na cesti, ne mogu opisati riječima – to treba doživjeti. Sve to ali i osjećaji ispunjenja i ponosa nakon same utrke, ostaju zauvijek u nama i ne mogu izblijediti. Te stvari možete doživjeti samo na ovoj ultri i baš zato je posebna. Opet kažem kako pet dana patnje na cesti u odnosu na ljude koji su svoje živote dali za našu Domovinu ne znači ništa i to je najmanje što mogu učiniti njima u čast.” – odgovara Marko.
Ovaj ultramaraton od Zagreba do Vukovara u duljini od 344,1 kilometar, etapni je ultramaraton i trči se 5 dana od 19. 10. – 24. 10. 2021. Etape su duge od 48 do 94 kilometra. Kao takav jedan je od najtežih i najzahtjevnijih ultramaratona u ovom dijelu Europe. Utrka se trči u čast hrvatskih bojovnika koji su u ratnim godinama krenuli put Vukovara.
Marko trči za Vukovarska leptiriće
Udruga Vukovarski leptirići brine o djeci s poteškoćama u razvoju te ima za cilj unaprijediti kvalitetu života toj djeci te im pomoći u razvoju, da napreduju, uklope se, kao i priliku da budu jednaki kao i svi ostali.
Ljudi rade sjajne stvari, djeca vole biti u Leptirićima koji su im drugi dom, ali imaju financijskih problema. Naime, natječaja od EU iz kojih su se financirali više nema te im je potrebna pomoć dobrih ljudi, svih nas.
Napravili su posebne majice i maske za ovogodišnju Markovu ultru s motivima leptirića, a koje možete imati i vi!
Ukoliko ste zainteresirani za kupnju kvalitetnih majica i/ili maski po cijeni 100 kuna za majicu te 50 kn za masku, ispunite ovaj obrazac https://forms.gle/7RRBwifB1QXh9h796 kojim ćete si rezervirati majice i/ili maske. Svi podatci za rezervaciju i uplatu donacija nalaze se u obrascu.
Rok za ispunjavanje obrasca je 24. 10. 2021. nakon čega će biti podjela.
Nakon dvije godine stanke uzrokovane pandemijom, Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik najavljuje svoje dugoiščekivano šesto izdanje za proljeće 2022.
Dubrovački polumaraton, Utrka zidinama te humanitarna utrka građana 5K trčat će se 30. travnja i 1. svibnja 2022., a prijave se primaju putem službene web straniceDu Motiona.
– Ovo je trenutak koji smo i mi i naši trkači nestrpljivo čekali. Utrke za 2020. bile su gotovo popunjene, no koronavirus je zaustavio cijeli svijet pa tako i sport. Uslijedili su mjeseci puni neizvjesnosti, no interes za Du Motion nije jenjavao. Trkači su ostali uz nas i pružili nam nevjerojatnu potporu. Na tome im svima još jednom od srca zahvaljujemo i veselimo se novom druženju u Dubrovniku, – izjavio je direktor Du MotionaAlen Bošković.
Trčimo već ove godine!
No tu nije kraj novostima. Du Motion će ovih dana otvoriti prijave za još jedno trkačko događanje – Lapad Run koji će se održati 24. listopada 2021. na poluotoku Babin Kuk. Utrke na 10 i 5 kilometara organiziraju se u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije u sklopu Mjesecu borbe protiv raka dojke.
Za oba događaja vrijede aktualne epidemiološke mjere Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u cilju sprečavanja širenja zaraze koronavirusa.
Svi trkači stariji od 14 godina moraju zadovoljiti barem jedan od uvjeta za sudjelovanje: posjedovanje valjane EU digitalne COVID potvrde, negativni PCR test ili brzi antigenski test, potvrdu o preboljenju COVID-19 bolesti ili potvrdu o cijepljenju (za treće zemlje).
Kako se trkačka/trail sezona bliži kraju (ili za neke tek počinje), tako se bliži i datum prigorske utrke sezone. Nakon drugog izdanja 2020. godine, na kojem su izliječene sve dječje bolesti prethodnog izdanja, došlo je vrijeme i za “jubilarno” treće izdanje Kalnik Traila.
Tako vas Udruga kineziologa grada Križevaca, kao glavni organizator, i Općina Kalnik kao pokrovitelj pozivaju da prisustvujete festivalu trčanja na Kalniku u subotu 9. 10. 2021. godine.
Opet su na rasporedu četiri discipline, odnosno težinske kategorije:
BOR = 6.3 km / +-250 m
PECA = 16.7 km / +- 700 m
GABRINOVEC = 31.8 km / +-1300 m
CANICROSS = 6.3 km / +-250 m
Za sudjelovanje vas pozivamo da se na stotinka.hr prijavite do 22. 9.
Kao i prošle godine, postoje dvije vrste startnih paketa:
paket “trči, jedi, pij” za cijenu od 50 kn (bez startnog paketa)
super deluxe paket “majica itd” za cijenu 150 kn.
Strani državljani iznos startnine plaćaju na dan utrke (nakon prethodne prijave putem Stotinke i potvrde dolaska putem maila na kalnik.trail@gmail.com).
Provjereni recept za sreću koji se prije ljeta pokazao uspješnim na Trakošćanu, još je uspješnije zaključio ljeto i potvrdio da formula za sreću pali na prekrasnom Jankovcu. Konkretno, potvrdilo je to gotovo 400 sudionika. A ta formula je, naravno – Lucky Trail Papuk.
Tog 11. rujna put Papuka pohrlilo je 127 timova u iščekivanju još jedne “štafetne“ avanture koja njihovim trkačkim srcima čini veliko veselje. Okupili su se na prostranoj, romantičnoj livadi park-šume Jankovac i startali, pa kamo drugamo, nego odmah u šumu. Točnije, startao je po jedan trkač iz svakog tima i to na takozvanu Crvenu stazu koja je iznosila 5.3 kilometara i 243 metra uspona. Za to vrijeme, ostali su članovi njihovih timova navijali na jankovačkoj livadi i psihički se pripremali za svoj krug.
Tri staze po triput ili Mini Lucky Trail
U režiji portala3sporta.com, a sve pod kapom pokreta “Hrvatska trči”, u koncept Lucky Traila ovaj je put uvedena i Mini trail staza za one koji tek upoznaju svijet traila. Tako, dok su na Velikoj utrci svi članovi tima morali istrčati sve tri staze – i crvenu i zelenu i plavu – te idući član nije mogao ući u sljedeći krug dok kolege prije nje(ga) nisu otrčali prethodni krug; članovi timova na Mini trailu svaki su trčali samo po jednu stazu.
Pa dok su se na dužinu Crvene pribrojili 4.5 kilometara (272 m D+) Zelene staze te 3.8 kilometara (161 m D+) Plave, svaki tim Lucky Mini Traila Papuk pretrčao je 13.6 kilometara. S druge strane, istu dužinu pretrčali su svaki član i članica pojedinačno, što je iznosilo 40.8 kilometara po timu.
– Želja nam je format timskog trčanja dovesti u što više predjela Hrvatske. Rodom sam Slavonac, a Jankovac mi je u dalekom sjećanju iz djetinjstva, pa je tako odluka pala da drugu Lucky Trail utrku održimo na Papuku. Dočekani smo raširenih ruku, za to prije svega zahvaljujem Alenu Jurencu, ravnatelju Parka prirode Papuk, koji nam je od prvog razgovora dao punu podršku. Drago mi je da smo na Papuk doveli mnogobrojne trkače i iz najudaljenijih krajeva Hrvatske i da su upoznali jedan predivan lokalitet kakav je Jankovac. Lucky Trail je prije svega rekreativna i turistička utrka, rezultati su za većinu u drugom planu, a najvažnije je druženje, odlična zabava i uživanje u prirodi. Sve smo to ostvarili u subotu i vjerujem da ćemo u godinama koje dolaze, a uz podršku Parka prirode, još kvalitetnije realizirati. Zahvaljujem i ministrici Nataši Tramišak, kao i timovima ministarstva, što su nas podržali trčanjem naše utrke. Najveću zahvalu upućujem partneru na projektu Siniši Marekoviću, kao i svim volonterima koji su na bilo koji način sudjelovali i žrtvovali svoje vrijeme za uspjeh ove utrke – rekao je direktor utrke Zvonimir Mikašek.
Blister Crew i Maratonjare najbrži
Kad je i posljednji član tima izašao s posljednje staze, utrka je za tim bila gotova. A to je bilo već nakon 1:22 sata kod prvog od 49 timova na Mini trailu. Radi se o ekipi Blister Crew koju su činili Domagoj Kuruc, Dario Vuger te Ivan Sambol. Dvije minute nakon njih svoju utrku završava i tim Kukuriku u sastavu Mislav Crnković, Leon Crnković i Maja Vančina. Taekwondo Klub Ozalj – Zmajevi dolaze samo minutu kasnije, a za koji su trčali Maja Matijašić, Matija Vrbetić te Denis Kasunić.
Veliku utrku savladalo je čak 78 timova, među kojima se najboljim pokazao Maratonjare Trail Team u sastavu Vedran Kelemen, Stjepan Žanić i Renato Dasović (3:38 sata). Drugo mjesto zauzima Mnz Team – Zoran Jelaković, Nenad Vuković i Mario Antolković (3:50). Dok su treći bili Dijana Novak, Davor Petek i Đorđe Šafarić kao Nepredvidivi (4:04). Međutim, kako bi utrka bila poštena jer su ju trčali timovi u svim jakosnim kombinacijama, odnosno po spolu, nagrađeni su najbrži timovi velike utrke svih kombinacija – ŽŽŽ, MMM, ŽŽM i MMŽ.
Za Maratonjare Trail Team prvo mjesto na Papuku bilo je iskupljenje za utrku na Trakošćanu koju nisu završili. I to ne zato jer nisu mogli, već je jedan od trkača nenamjerno skratio stazu i sam to prijavio organizatorima. Dobro se dobrim vraća, čestitamo im na poštenju i pobjedi na Papuku.
Iza kulisa…
Izuzev navedenoga, sve trkačice i trkače na ovoj utrci, osim neizmjerne sreće, u cilju su dočekale uvijek originalne i jedinstvene dizajnerske medalje Siniše Marekovića.
Također, kako bi Lucky Trail prošao u savršenom redu i organizaciji, veliki obol dali su volonteri, kao i HGSS, a jednako tako svega ovoga ne bi moglo biti bez partnera Parka prirode Papuk i Turističke zajednice Općine Čačinci.
Intersport Hrvatska osigurao je vrijedne nagrade za sve članove najbržih timova u svim kategorijama.
Za okrepu pobrinula se Zagrebačka pivovara svojom Hidrom, a oni koji su željeli, osvježili su se i Ožujskim pivom. S druge strane, oni kojima je voda najdraže piće, žeđ su utažili Kala vodom sponzora Atlantic Tradea.
Za elektronsko mjerenje vremena zadužena je bila ekipa utrka.com, na čijoj stranici možete vidjeti i rezultate utrke.
Jesen je idealno godišnje doba za trčanje. Ako ste trčali cijelo ljeto, naplatit ćete uloženi trud dobrim rezultatima, a ako ste odmarali, jesen je odlična za povratak na trkačke staze.
Pozivamo vas na novu Jesensku ligu Hrvatska trči. Osim velike podrške i mnogobrojnih savjeta u Facebook grupi Hrvatska trči, čeka vas pet kola trčanja, trkački izazovi i odlična zabava u društvu istomišljenika.
Za sve smo pripremili vrijedan trkački paket u kojem su sportska majica i buf marama za hladne dane, a posebno smo ponosni na fantastične medalje. Opet ćemo trčati i za svoje pleme, sigurni smo da ćete se pronaći u karakteristikama neke od maskota. 🙂 U prvih nekoliko dana već je prijavljeno 750 trkačica i trkača. Prijavite se što prije, jer ćemo prijave zatvoriti 7. 9.
U subotu je na zagrebačkom jezeru Bundek održan GRAWE Noćni Maraton, utrka koja se u Zagrebu trči od 2014. godine, ni ovoga puta ni kiša i loši vremenski uvjeti nisu narušili atmosferu okupljenih. Iako se svake godine tradicionalno prikupljaju kilometri od Svjetskog dana zdravlja pa do utrke, ove godine je to izostalo zbog pandemije, no GRAWE je bez obzira na to dao donaciju za intenzivni odjel pedijatrije KBC-a Osijek. Unatoč nepredvidivoj situaciji s pandemijom, utrka je održana uz slogan Bliski susreti tr(č)eće vrste, naravno uz sve propisane epidemiološke mjere.
GRAWE Noćni Maraton postao je jedna od najomiljenijih utrka u posljednjih nekoliko godina, kako Zagrepčanima tako i njihovim gostima, a svake godine na Bundeku okupi velik broj trkača iz cijele zemlje. Ovogodišnje izdanje pod nazivom Bliski susreti tr(č)eće vrste inspiriran je kultnim SF filmom – Bliski susreti treće vrste, koji predstavljaju susrete s izvanzemaljcima, a koji bi se prema slavnom ufologu Allenu Hyneku trebali temeljiti na uobičajenim temama. Tako su se i na ovogodišnjoj utrci susreli zaljubljenici u trčanje. Ova utrka kruna je projekta Pokreni koji, osim poticanja na usvajanje zdravih navika kao što je to trčanje i brigu o vlastitom zdravlju, ima ujedno i dobrotvoran karakter jer aktivacijom pojedinaca na trčanje i virtualno prikupljanje njihovih kilometara GRAWE svake godine donira sredstva za najosjetljivije skupine, a to su djeca. Tako je GRAWE donacija ove godine otišla na intenzivni odjel pedijatrije KBC-a Osijek i iskoristit će se za kupnju dvije ultrazvučne prijenosne sonde s kojima će uvelike biti olakšana dijagnostika teško bolesne dječice, bez potrebe za njihovim transportom unutar bolnice na potrebne ultrazvučne pretrage.
– Unatoč situaciji s pandemijom koja je još uvijek neizvjesna, dali smo sve od sebe kako bi se i ovogodišnja utrka održala, a sve s ciljem da nastavimo tradiciju, poklonimo trkačima malo pozitivne energije nakon toliko dugo vremena u kojima se utrke održavaju rjeđe i po posebnim uvjetima, te naravno da zaokružimo priču donacijom koja će učiniti razliku i nekome zaista pomoći – izjavili su iz GRAWE Hrvatska.
U skladu s mjerama
Ove godine, za razliku od prethodnih, izostalo je tradicionalno virtualno skupljanje kilometara koji bi se zatim pretvarali u donaciju. U moru virtualnih utrka, zaključili smo da ove godine nema potrebe dodatno skupljati kilometre, no donacija nikada nije bila upitna. Utrka je održana uz pridržavanje svih mjera propisanih od strane stožera Civilne zaštite. Tako su se razdvojili startovi različitih disciplina s velikim vremenskim odmakom kako ni u jednom trenutku ne bi došlo do prevelikog broja ljudi na jednom mjestu. S razlogom je odabrana i prošlogodišnja lokacija, koja je sama po sebi omogućila veliki razmak među ljudima, te je tako svima prisutnima bilo omogućeno da uživaju u utrci bez straha. Cijela infrastruktura i organizacija maratona prilagodila se aktualnoj situaciji, a ni kiša i loše vrijeme nisu omeli natjecatelje da se prije svega dobro zabave.
Jedan od najstarijih trkačkih svjetskih rekorda stoji od 1997. godine kada je legendarni Yiannis Kouros za 24 sata istrčao 303.5 kilometara. Stajao je tako naizgled nedodirljivo do jučer, kada ga je srušio Litvanski ultramaratonac Aleksandr Sorokin.
Nastupio je u Poljskoj na UltraParkWeekendu, a udaljenost Kourosovog rekorda prešao je 33 minute prije isteka 24 sata. Naravno da je trčao do kraja i istrčao 309.4 kilometra, koliko od danas iznosi (za sad neslužbeni) svjetski rekord!
Da vam pomognemo sa izračunom koliko je to brzo – prosječni tempo je 4:39 min/km.
Ovo je odlična godina za Aleksandra Sorokina. Iza ovog četrdesetgodišnjeg Litvanca iz Vilniusa su velike utrke – 2017. godine pobijedio je na epskom Spartathlonu, a ima i nekoliko pobjeda na spomenutoj stazi u Poljskoj. 2019. godine pobijedio je na Svjetskom prvenstvu na 24 sata u Francuskom Albiu, a ove je godine u Velikoj Britaniji postavio i nove svjetske rekorde u trčanju na 100 milja (11:14:56) i na 12 sati (170.309).
Izvor fotografija/photo credits:
Ultrarunner Aleksandr Sorokin
UltraPark Weekend
Facebook pages
“S gore koja pamti more“ upečatljiv je poziv s razglednice na slavonski gorostas koji se izdigao nad nepreglednu ravnicu istočne Hrvatske – Papuk. I dok je slavonsku ravnicu nekoć preplavljivalo Panonsko more, papučki su se vrhovi poput otoka gotovo tisuću metara pružili prema nebu. Danas je najveći dio te planine obuhvaćen u Park prirode Papuk.
Povod za objavu ovog teksta je timska utrka Lucky Trail Papuk koja se održava 11. rujna 2021. sa startom i ciljem ispred Planinarskog doma Jankovac. Još nije kasno da okupite tročlani tim, prijavite se za utrku i provedete aktivan vikend u Parku prirode Papuk.
U okviru 33.600 hektara Park prirode Papuk dijelom se pruža i na Krndiju, smjerom SZ-JI. Park prirode administrativno je obuhvaćen Virovitičko-podravskom i Požeško-slavonskom županijom. Osim prirodnih ljepota i atraktivnih uspona na svojim stazama, on posjetitelju nudi i niz drugih sadržaja – od zabavnih i adrenalinskih, preko turističko-ugostiteljskih do edukativnih kulturno-povijesnih.
Naravno, nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti i najviše vrhove ove gore koji ulaze i u okvire Parka prirode. To je istoimeni, ujedno i najviši, vrh Papuk sa svoja 953 metra nadmorske visine, a potom i Ivačka glava visoka 913 metara. Nadalje, tu su Češljakovački vis, Javori i Kapovac istočnije od izletišta Jankovac te zapadnije Lom i Točak.
Putem poučnih staza do bogatstva života i povijesti Papuka
Dok prostranstva šume čine njegova pluća, a splet označenih planinarskih i poučnih staza krvotok, mogli bismo reći da se srce Parka prirode Papuk nalazi u park-šumi Jankovac. Radi se o gorskoj udolini koja se smjestila na 475 metara visine, omeđenoj papučkim šumskim obroncima. Ovdje građani svih profila vikendom traže osvježenje i utočište od gradske vreve. Jankovac čini izletište u vidu livade, planinarski dom s restoranom, dva idilična jezera, 35 metara visok slap Skakavac i niz drugih atrakcija postavljenih dužinom poučne staze koja okružuje Jankovac.
Poučna staza na Jankovcu
Međutim, jankovačka Grofova staza nije jedina poučna staza na slavonskoj gori. Papuk je pružio svoje krakove prema svojim ishodištima u sve doline koje ga okružuju. Tako nam se iz smjera Voćina, u podnožju Papuka ponudila Geološka poučna staza Rupnica s atraktivnim sklopom stijena, odnosno vulkanskim stupovima. Nadalje, ukoliko se zaputite brdskom stazom 300-tinjak metara od ceste Voćin –Zvečevo, nadomak Lovačkog doma Đedovica, naići ćete na “divove Papuka“. Radi se najstarijim živućim organizmima Slavonije, gorostasnim hrastovima starima oko 500 godina. Do njih vodi poučna staza kroz autohtonu šumu bukve i jele, nazvana upravo Stari hrastovi.
Nedaleko Orahovice, iz sela Duzluk, točnije s obale Orahovačkog jezera strmo se uzdiže Poučna staza Ružica koja vodi do drevnih zidina Ružica grada. Za ozbiljnije izletnike i planinare, u nastavku se utire planinarska staza koja će vas dovesti do ruševina još jednog Starog grada, a potom i do vrha Kapovac. Za pogled s vidikovca ovog, najvišeg vrha Krndije ipak ćete se morati pomučiti kroz pet kilometara hoda i 790 metara penjanja.
Sa strane Požeško-slavonske županije, pak, iz smjera mjesta Velika vode dvije poučne staze – Lapjak i Turjak. Na putu Lapjaka, prve brdsko-planinske poučne staze u Slavoniji koja vas edukativnim tablama upoznaje sa značajkama ovog dijela, naići ćete na još jednog kamenog svjedoka povijesti. To je burg Velika, danas poznat i kao Turski grad. Ta se kula s ograđenim dvorištem izdignula na strmoj stazi, 452 metra visoko kako bi u vremenima davne romanike poslužila u obrani od osvajača. Na putu do vrha Lapjak (667 mnv) ispriječit će vam se još jedna kamena gromada, ovaj put od prirode dana – Tauberove stijene preko kojih ćete se morati proverati kako biste nastavili putem poučne staze.
Brdima Turjak, Pliš, Mališčak i Lapjak zbog iznimnih florističkih vrijednosti proteže se Botanička poučna staza Turjak. Specifična je po malim šumskim vapnenačkim travnjacima na kojima raste najveći broj ugroženih i zaštićenih biljaka Parka prirode, kao i po stogodišnjoj šumi još jednog hrasta, medunca te crnog jasena.
Vinogorje
Adrenalin i zabava ili romantika i dobra kapljica
Nakon napornog dana na poučnim turama ponad Velike, u samom mjestu možete potražiti i osvježenje na novootvorenim bazenima.
Nedaleko Velike, pak, niknula je top destinacija Parka prirode – Adrenalinski park Duboka, savršeno odredište s pripadajućim kampom za ljubitelje adrenalinskih izazova. Elementi adrenalinskog parka prostiru se na površini od oko 4000 m², s različitim spravama raspoređenima među stablima. Elementi su prilagođeni različitim uzrastima, pa i za one najmlađe, a posebnu atrakciju predstavlja staza za spuštanje niz sajlu poznata kao zip line.
Adrenalinski park Duboka
Kamp Duboka u blizini Velike, svojim okruženjem toliko je samodostatan da mu se gosti svake godine rado vraćaju i gotovo da se ne udaljavaju od njega – bilo to zbog adrenalinskog parka, planinarenja, vožnje biciklima koji se ondje mogu unajmiti ili tek romantične šetnje uz rječicu Dubočanka.
Kamp odmorište Duboka
Park prirode Papuk zadovoljit će različite apetite pa vam se tako i spust planinarskom stazom u Kutjevo ili ribnjake u njegovoj blizini, može isplatiti dobrom kapljicom vina. Naravno, svima je nadaleko poznato bogato kutjevačko vinogorje kvalitetom svoje ponude i poznatim vinarima.
Učenje kroz šetnju i igru
Park prirode Papuk kao institucija i njegovi zaposlenici pružaju niz načina kojima posjetitelji mogu mnogo naučiti o ovom području, njegovom ekosustavu i kulturno-povijesnoj baštini – od one koju je ostavio trag ljudske ruke odnosno civilizacije pa čak do daleke prošlosti kad je ovaj prostor popunjavalo Panonsko more, te prvih tragova života koje je čovjek ovdje pronašao i zabilježio.
U tu svrhu u Velikoj je otvorena Kuća Panonskog mora koja nudi edukativne sadržaje, poput ondje pronađenih fosila koji svjedoče nekadašnjoj obali “Slavonskog arhipelaga“. U svrhu edukacije organiziraju se razni obilasci i radionice namijenjene prvenstveno djeci, ali prilagođene svim uzrastima. Tako školarci mogu sudjelovati u višednevnim Školama u prirodi, kroz pravu avanturu na otvorenom koja uključuje spavanje u šatorima i vrećama. Da bi avantura bila još uzbudljivija, posjetitelji se mogu upustiti i u lov na “skriveno blago“. Radi se o geocachingu, igri gdje je cilj pomoću GPS uređaja ili pametnih telefona pronaći skriveni spremnik zvan geocache. On sadržava razne stvari za razmjenu, a ukoliko nalaznik uzme neku sitnicu iz kutijice, mora i ostaviti nešto slične vrijednosti.
Kuća Panonskog mora
Kroz edukativne programe i atraktivne lokalitete prvog hrvatskog Geoparka pod zaštitom UNESCO-a, provest će vas njegovi djelatnici gdje ćete više doznati o endemskim vrstama Papuka, poput papučkog endemskog pužića ili najmanjeg guštera u Hrvatskoj. Puž Graziana papukensis za svoj je dom odabrao izvor Jankovačkog potoka, a gušterčić ivanjski rovaš pak živi na području Turjaka. Također, u edukativnoj šetnji poučnim stazama doznat ćete i tko su bili grof Janković, te Maksim Bojanić i Čaruga – za jedne razbojnici, za druge svojevrsni Robini Hoodovi slavonskoga kraja – kao i zašto su potražili utočište upravo u zelenom zaklonu Jankovca i Papuka, a jedan od njih i posljednje počivalište…
Kako doći do Parka prirode Papuk iz svih smjerova
Tri su važnija ulaza u Park prirode sa sjeverne strane – Voćin, Slatinski Drenovac i Orahovica. Na području Virovitičko-podravske županije, duž Podravske magistrale posjetitelje na ulaze usmjerava smeđa signalizacija. Na južnoj strani Parka najznačajniji ulaz nalazi se u mjestu Velika.
Posjetitelji koji dolaze autocestom Ivanja Reka-Lipovac iz smjera Zagreba izlaze na izlazu Nova Gradiška, odakle preko Požege dolaze u Veliku. Oni koji dolaze autocestom iz pravca Vinkovaca izlaze na izlazu Lužani, odakle preko Pleternice dolaze u Veliku.
Dođite na Papuk, istrčite utrku i provedite aktivan vikend!
Približava se kraj prijava za Županijski polumaraton Kalnik-Križevci ’21 – KTC i utrku Križevačka osmina – Servis Košić koje će se održati 11. 9. 2021. Utrke su ovo koje ne bi trebali propustiti oni koji vole prirodu i cestovno trčanje.
Ovaj polumaraton naime starta iz mjesta Kalnik i veliki dio staze prolazi idiličnim kalničkim krajem. Cilj utrke je na Gradskom stadionu Križevci, na kojem je ove godine uređena i otvorena atletska staza. Trči se puni polumaraton od 21.1 km, u popodnevnom terminu, start će biti obilježen u 16 sati.
Nakon prvobitne najave utrke, povećane su novčane nagrade za najbrže. Tako se uvodi nagrada od 500,00 kn za rekord staze polumaratonske utrke u muškoj i ženskoj konkurenciji i po 500,00 kuna za najbolje plasiranog trkača odnosno plasiranu trkačicu iz Križevaca na polumaratonskoj utrci.
Osim polumaratona, i ovaj će se put u sklopu događaja održati utrka građana “2. Križevačka osmina – Servis Košić”. Ona će startati u 16 sati, sa Strossmayerovog trga u Križevcima. Radi se o dužini od 5,28 km. Tako će utrka ulicama grada uz križevačke znamenitosti, pružiti mogućnost sudjelovanja rekreativcima svih generacija i razina pripremljenosti. Novost na Osmini novčane su nagrade za prva tri mjesta.
Kako bi baš svatko mogao sudjelovati, organizatori ponovno pripremaju više kategorija dječje utrke “Radost trčanja“.
Prijave za utrke su naStotinka.hr – prijava, a otvorene su do 1. rujna. Događaj će se i ove godine održati u skladu s epidemiološkim mjerama.
Organizator ove sportske manifestacije je Zajednica športskih udruga Križevci i AK Križevci pod pokroviteljstvom Koprivničko-križevačke županije, Grada Križevaca i Općine Kalnik.
Sport primarno volimo zbog emocije, volimo ga jer u nama budi onu dozu neizvjesnosti i uzbuđenja, volimo ga jer se u njemu događaju čuda. Jučer se jedno takvo čudo dogodilo u Kopenhagenu, a autor nam je odavno poznat – taj uporni triatlonac opet nas je ostavio bez teksta, samo tjedan dana nakon epske borbe na najtežem svjetskom triatlonu, Embrunmanu, srušio je 10 godina star hrvatski Ironman rekord!
Prošlo je samo tjedan dana od epske bitke u Embrunu gdje je Andreju Vištici izmaklo drugo mjesto za samo 20 sekundi. Tjedan je prošao u laganim treninzima, oporavku i sve naznake su pokazivale da je forma na visokoj razini. Sam Kopenhagen vrvio je od svjetske triatlonske elite – Cameron Wurf, rekorder biciklističke staze svjetskog prvenstva, Lionel Sanders, do prije nekoliko tjedana sudionik povijesnog dvoboja sa Janom Frodenom za najboljeg svjetskog triatlonca, uz neizbježne Slovence Plešea i Kovačića – svi su oni u Danskoj prijestolnici tražili svoje mjesto pod suncem.
Naš najbolji triatlonac, Andrej Vištica, došao je na trku neopterećen. Uostalom, očekivati nakon iscrpljujućeg Embrunmana i samo sedam dana oporavka neki značajan rezultat bilo je vrlo optimistično.
No, zato sport i volimo jer se stvari događaju ne uvijek prema našim očekivanjima. Andrej izlazi sa plivanja za 52 minute i 59 sekundi – solidno, ali ipak nedovoljno da se priključi u 10 najboljih. Pritišće maksimalno i uspijeva se uz ogromne napore održati u top 20 do 120 km bicikla. No, u tom trenutku ponestaje snage, posljedica iscrpljujućeg Embrunmana, i uz teški napor uspijeva ući u drugu tranziciju. Nakon brže tranzicije i promjene na trčanje, energija se vraća i Andrej kreće u fanatičnom ritmu stizati protivnike jednog za drugim.
Nakon maratona sa brzinom od 4:02 minute po kilometru Andrej Vištica postiže svoj najbolji rezultat u karijeri od 8 sati, 11 minuta I 40 sekundi s kojim je srušio službeni Ironman rekord Dejana Patrčevića iz 2011. za 32 sekunde!
– Ni u snu nisam očekivao da ću danas ovo postići. Nadao sam se, ali nakon onako krvave borbe u Embrunu nisam vjerovao da je moje tijelo sposobno za još jedan takav podvig. No od plivanja nadalje išlo je sve po planu i uspio sam. Presretan sam primarno jer sam protekle dvije godine, unatoč nedostatku utrka, krvavo radio samo s dva cilja – srušiti nacionalni Ironman rekord i završiti Ironman ispod osam sati. Prvi sam cilj ispunio, drugi me još čeka. Želio bi poručiti svima koji se bore i imaju cilj da ustraju i teško rade – njihovo će vrijeme doći kao što je došlo i moje” inspirativno je zaključio Andrej.
Andrej Vištica ovom je utrkom nastavio uspješno drugi dio sezone. Posljednjih mjesec dana proveo je u Sestrieru u Italiji na visinskim pripremama, spremajući se za vrlo napornu jesen.
Informacije o Andreju i njegovim uspjesima možete pratiti na:
Dobili smo na mail sljedeću poruku s tekstom, koji s velikim zadovoljstvom objavljujemo. 😊: “Ovaj dokument stoji mi u kompu već od 2019. godine i sad sam ga krenula čitati, pa me podsjetilo kako mi je bilo tada. Zbilja sam bila u nekom čudnom periodu, gušila se sama u sebi, sjedila na poslu u nemogućnosti obavljati svakodnevne zadatke. Gubila sam se u bespućima interneta i raznim člancima “kako pobijediti depru trčanjem” i sl. To vrijeme daleko je iza mene, sad sam jednostavno u onom modu kad mi “nije neki dan”, jednostavno odem trčati. Mislim, i muž skuži kad je vrijeme da krenem. 🙂 U svakom slučaju, možda se nađe prilika da se tekst objavi, jer sigurno u ovom trenutku netko sa suzama u očima kucka po internetu kao ja tada.”
Zašto sam se upustila u avanturu zvanu polumaraton…
Moja priča s trčanjem počela je slično kao i kod većine. Zanimljiva, vesela ekipa s kojom izgleda ne bi trebalo biti dosadno. I tako, na prvom treningu imala sam posuđene tenisice od kolegice, barem dva broja prevelike. Kad razmislim, to je bio jedini razlog zašto sam uopće došla na taj trening. Rekoh, ok, pa žena će donijeti tenisice, neću valjda biti p..i ne pojaviti se, mada da je pitate danas, rekla bi da uopće nije očekivala da ću doći.
Na početku to ide lagano, trening za treningom, vrlo brzo napreduješ. Prijeđenih prvih 1 km u komadu, zatim 3, zatim utrka na 6 km i nevjerojatan ponos na samu sebe. 6 km bez stajanja! Pa to je udaljenost od moje rodne kuće do obližnjeg grada. Čak i nakon dvije godine uvijek udaljenost mjerim time što se postavim u kući svojih roditelja iz koje sam davno otišla u 250 km udaljen grad.
Da ne duljim… Nakon utrka na 5 ili 10 km već mi je pomalo dosadilo uvijek jedno te isto. Znaš da uvijek možeš istrčati te dužine, nisu ti više izazov. Prvi polumaraton koji sam prijavila bio je početkom rujna, misleći kako ću vrijedno raditi preko ljeta treninge i dužine. Jesam, ali do početka srpnja, a nakon toga – down. Na vrijeme i bez krivnje odlučila sam da neću niti pokušati jer ako nije uložen trud i muka, neće biti vrijedno spomena. Realan cilj bila je Ljubljana krajem listopada.
Nažalost, ovog puta nisam dolazila u školu trčanja (tako vrijednu spomena) što zbog obveza, što zbog treninga djece koji se, eto, poklapaju baš s mojima. I tako je započela moja avantura, pripreme tri puta tjedno, oko 20-21h navečer kad nema ni pesa. Toliko puta mi se istinski nije dalo, toliko puta sam pokušala smisliti razloge da ne idem, ali jednostavno je prevagnulo ono – sad dosta i kreni!
Negdje tamo putem počeli su mi se događati razni ispadi, nervoza, tjeskoba, osjećaj da sam upala u bunar, vidim svjetlo, a ne mogu doseći ljestve koje su na samo nekoliko metara od mene. Buđenje iz sna s paničnim ispadima, suze na poslu… I to se tako vuklo, bilo je boljih, bilo je lošijih dana, a onda se dogodio onaj najlošiji.
Breakdown, pad sistema, a gumba za resetiranje nema. I dok se to vuklo, u nekom rijetkom trenutku racionalnosti, shvatila sam da sam sebe negdje putem izgubila. Godine potpune posvećenosti djeci, obitelji, praćenje svih školskih i izvanškolskih aktivnosti, posla domaćice, kuharice, spremačice, tješiteljice… u dijelu života kada me djeca po prvi puta ne trebaju jer su za zadovoljavanje osnovnih potreba već dovoljno veliki, a nekim čudom su postali dovoljni i jedan drugome (dječak školarac i curica iz vrtića su konačno postali i prijatelji), osjetila sam se jednostavno suvišno. Doma, na poslu, svugdje… Suprug je također nakon godina preokupljenosti poslom dao otkaz i našao novo, mirnije radno mjesto. On koji je uvijek bio depresivan, zaokupljen, pod stresom, sada je odjednom spoznao smisao života.
Moja uloga slušateljice i psihologa je i tu prestala. Svi su pronašli neku svoju sreću,a ja sam ostala negdje sama. Tog trena je moja priprema za polumaraton postala nešto sasvim drugo, borba same sa sobom, borba mene s onom koja ne želim biti, moja želja za polumaratonom tada je zbilja postala stvarna, daleko više od onoga “hajde da i to odradimo“.
U moru članaka na internetu kako se tko nosi sa svojim demonima, postala sam svjesna da svakim istrčanim kilometrom više nisam žena koja je loše raspoložena, mama koja nema strpljenja, već sam sretnija žena.
I na kraju, prolaskom kroz cillj nakon najljepše otrčane utrke u životu, suza je suzu jednostavno stizala od silne količine emocija! Sreća, ponos i ponovno sreća što sam samu sebe pobijedila i saznanje da sam jedina ja zaslužna za svoj mir i odgovorna za sebe. Svjesna činjenice da mi se ovo dogodilo prvi put, ali vjerojatno ne i posljednji, jer život je dug i nosi puno iznenađenja, idem dalje znajući da sve mogu i da sam tu za sebe. Što je najvažnije, i drugi su tu za mene.
