Naslovnica Blog Stranica 146

Najava 33. Utrke Grada Koprivnice

Utrka Grada Koprivnice koja se ove godine održava po 33. put nudi čak 13 različitih utrka za sve dobne skupine i razini pripremljenosti trkača. Stvarno utrka \”za svakog ponešto\”.

33. Međunarodna atletska utrka Grada Koprivnice održati će se u Koprivnici 6. studenoga 2011. godine (nedjelja) s početkom u 9.30 sati. Pokrovitelj utrke je Grad Koprivnica, a organizator je “Zajednica športskih udruga Grada Koprivnice” u suradnji s Obrtničkom školom Koprivnica i atletskim sucima grada Koprivnice. Start i cilj utrka su na Zrinskom trgu, a staze utrka prolaze gradskim ulicama, trgovima i Gradskim parkom.

Više informacija

Prijavnica

Autor: 3 sporta; foto: ZŠU Koprivnica

BMW Frankfurt Marathon Kenijcu i Etopljanki

Kao i svakog vikenda u ovo doba godine (u Europi i krajevima sa sličnom klimom) no već pod kraj sezone maratona, u nedjelju, 30. listopada 2011. godine održan je BMW Frankfurt maraton.

Iako je ovaj grad vjerojatno poznatiji po istoimenoj kobasici, poznat je i po maratonu koji je najstariji u Njemačkoj. U posljednjih nekoliko godina na državnoj ljestvici bio je rangiran iza Berlina, Hamburga i  Kölna. Napravio je velik pomak i danas je broj dva, odmah iza Berlina. Među elitnim trkačima ovaj maraton slovi kao vrlo brza utrka koja je pogodna za obaranje rekorda. Tako je ovogodišnjem pobjedniku Wilsonu Kipsangu iz Kenije svjetski rekord pobjegao za nevjerojatne 4 sekunde (i dalje stoji rekord koji je postavio Patrick Makau prije pet tjedana na Berlinskom maratonu, 2.03.38).

Dan prije maratona održan je, kako ga organizatori nazivaju “breakfast run” u dužini od 5 kilometara koja također prolazi kroz centar Frankfurta te organizatori pozivaju sve da dođu trčati sa zastavama svojih klubova i država iz kojih dolaze.  Na toj utrci nastupilo je oko 3.000 ljudi .

Staza samog maratona bila je malo promjenjena na uobičajenu radi radova u gradu, no naravno, po svim propisima. Nakon kišnog jutra uslijedile su idealne temperature za maratonce (10-14 stupnjeva Celzijusa) što se pokazalo i rezultatima. Prema ciljnim listama, utrku je završila 2.384 žena, 10.053 muškaraca i oko 500 štafeta.

 

Kao što ste već pročitali, pobjedio je Wilson Kipsangu (2.03:42), drugi je bio Levy Matebo (2.05:16), a treći Albert Matebor (2.05:25). Neobično, sva trojica iz Kenije Smile.

Kod žena pobjedila je Mamitu Daska koja je svojim rezulatom 2.21:59 oborila rekord staze i tako se kao predstavnica Etiopije “ugurala” ispred Kenijki Agnes Kiprop (2.23:54) i debitantice Flomene Chepchirchir (2.24:21).

Od hrvatskih predstavnika nastupili su Zdravko Hanak (3:32:50), Željko Pastulović (3:44:45), Alen Vran (4:28:23), Damir Lovreković (4:31:46), Tomislav Kovačević (4:41:28), Borivoj Radošeić (4:58:46) te Christijan Šimek (5:09:52). Svi su članovi stranih klubova.

Više o ovom maratonu.

Autor: 3 sporta

8. Magdeburger Marathon

Tijekom ljetnog odmora početkom kolovoza, i nakon odluke o prijavi za Ironman u Regensburgu (17. 6. 2012.) jasno je proizišla ideja o jednom jesenskom maratonu kao dio pripreme za Ironman. Krajem listopada su maratoni u Magdeburgu, Dresdenu i Frankfurtu.

Izbor je bio vrlo jednostavan – Magdeburg maraton (www.magdeburg-marathon.eu). Razlog ima dublju priču, moja mlađa kćer zove se Magda, na dan maratona (23. 10.) sin Gustav je imao 3 godine, starija kćer Marta za proljetno natjecanje iz oboe priprema skladbu skladatelja Georg Philipp Telemanna rođenog u Magdeburgu, meni je 2002. godine na povratku iz Bremena kod Magdeburga pri brzini 130 km/h pukla stražnja guma na autu, a poznata je i moja sklonost u paradiranju u DDR trenirki na proglašenjima. Smile

Magdeburg, glavni grad pokrajine Sachsen-Anhalt, na rijeci Elbi, udaljen 1.010 km od Zagreba, ima oko 220.000 stanovnika (www.magdeburg.de). Grad se prvi put spominje još 805. godine, ima najveću katedralu u istočnoj Njemačkoj, a građevine su od vrlo starih (još iz romanike), preko socrealističkih, glomaznih u širokim ulicama, do vrlo uspjelih modernih interpolacija nastalih nakon ujedinjenja. Takav izgled još daje misao o nekadašnjem socijalističkom uređenju, ali sve ostalo je već kao i u bilo kojem gradu u zapadnoj Njemačkoj. Gotovo svaka ozbiljnija ulica ima uređenu biciklističku stazu. Grad se turistički reklamira kao Ottostadt (Otto der Grosse, njemački kralj iz 10. stoljeća i Otto von Guericke, fizičar iz 17. stoljeća, po kojemu se zove lokalno sveučilište). Od sportaša, iz Magdeburga su veslač Marcel Hacker, bacačica kugle Kathrin Neimke, nogometaš Juergen Sparwasser (strijelac na SP 1974. na utakmici BRD-DDR 0:1). U Magdeburgu su za klubove nastupali i 400-metrašica Grit Breuer i rukometaš Stefan Kretzschmar. Nogometni klub je 1974. osvojio Kup kupova, trenutno je u 4. ligi, a rukometni klub je standardni njemački prvoligaš i sudionik europskih natjecanja s dosta stranaca.

 

Ovaj maraton zapravo je jedan od manjih za njemačke prilike, nema novčanih nagrada i prvenstveno je baziran na rekreativcima. Isti dan je u Dresdenu, 220 km udaljenom, znatno veći (oko tri puta više učesnika) i po rezultatima (kenijski trkači) kvalitetniji maraton. Start i cilj su u sklopu velesajma, ulazak u cilj je u natkrivenom prolazu između dva paviljona. Prvih 9 km trči se po gradu, s dosta širokih zavoja i mnogo trčanja po kockama (svi pločnici su s kockama, vrlo rijetko je asfalt). Nakon toga se trči uz Elbu prema sjeveru do riječnog čvorišta gdje kanal postavljen na most koji prelazi Elbu (Wasserstrassenkreuz). Trčimo oko 1 km sa svake strane kanala (to je od 24. do 27. kilometar) a onda slijedi povratak uz Elbu prema cilju. Oko dvije trećine je po asfaltu (tj. kockama), a ostalo je na raznim zemljanim i šljunčanim podlogama. Startnina je 40 eura, što povlači medalju u cilju, trkačku majicu (Funktionshirt) s logom utrke, tjesteninu dan prije utrke, mjerenje vremena, diplomu, okrepu svakih 4 km i u cilju. Uz maraton (496 natjecatelja) održan je i polumaraton (1508 natjecatelja), trka na 13 km (1445 natjecatelja) i dječja utrka (4,2 km, 1248 klinaca).

U halama su bili štandovi s prigodnom prodajom (npr. Cube TT bicikl 1750 eura, tenisice po 2/3 cijene iz dućana) i organizatorima proljetnih maratona (ne treba govoriti da je kalendar za sve utrke u 2012. bio dostupan!). Magdeburg je također grad koji taj dan živi za maraton (zapravo znam samo jedan europski za koji to ne možemo reći), tijekom svih 9 km kroz grad trči se skoro kroz špalir, pogotovo na mostovima na Elbi, na križanjima ne treba policija jer ljudi stoje uz rub trase, a zapravo nitko niti nije s autom na cesti, pa ne treba regulirati promet. Na okrepama uz Elbu je bilo uvijek grupirano nekoliko stotina navijača (u subotu su dijelili karte s najkraćim putem do pojedine okrepe) i živa muzika, a posebno je bilo mnoštvo navijača na pristupnim cestama mostu na okretu.

Moja kći Magda i ja smo krenuli na put u petak, imao sam ujutro još nastavu na faksu, prespavali smo u Regensburgu, što sam iskoristio da upoznam smještaj za Ironman. Natrag smo putovali u ponedjeljak u jednom komadu, od 9 do 19 sati s nekoliko stajanja.

Moja razina pripremljenosti je vrlo dobra (1:22:08 na ZG polumaratonu dva tjedna prije), imam puno treninga, a jedini problem u svemu je bio nedostatak duljih treninga (treninzi do 1,5 sat), što je i razlog da godinama već nisam bio na maratonu. Prethodna dva maratona su bila u Beču 1988. (3:40:05) i 1989. (4:04) na kraju hokejaške sezone, s tatom koji je trčao obično jedan proljetni i jedan jesenski maraton. Zadnja četiri vikenda prije trke zapravo sam pokušao simulirati dulji trening lošijom nutricionističkom pripremom prije treninga (nedovoljno tekućine i ugljikohidrata, da organizmu u startu bude slično kao u drugoj polovini utrke, svaki put sam bio prilično iscrpljen nakon takvih treninga, to je u rangu “nemojte ponoviti kod kuće jer može dovesti do ozbiljnijih posljedica“), npr. jutro nakon trke u Voloderu obavio sam 23 km, isto tako i jutro nakon duatlona u Vrliki, dan nakon ZG polumaratona je bilo 2,5 km plivanja + 15 km brdskog trčanja, a zadnju subotu prije maratona sam odmah nakon trke Podsused-Zagreb nastavio trčati neku petlju do doma što je dovelo do 24km i najduljeg treninga.

Od hotela do starta je bilo pola sata pješice ili 6 stanica tramvajem, tako da sam ipak izabrao tramvajsku varijantu. Na startu je bilo 0 stupnjeva, bez oblaka, sunčano, a prognoza je bila tijekom trke do 10 stupnjeva. Imao sam samo kompresijske hlače do kolojena, kompresijske čarapa i jednu majicu, ali sam stavil laganu kapu i rukavice. Ponio sam pojas s 4 bočice po 2 dcl isocarbotonika i dva isogela. Start po blokovima prema prijavljenom vremenu (3:29, blok B). Početak trke je bio prilično oprezan, najvažnije mi je bilo da ne krenem prebrzo jer nisam znao kako mi budu noge reagirale nakon dva sata trčanja, vremena sam gledao na svakih 7 km, a kilometarske prolaze povremeno, bitan mi je bio lagani osjećaj bez naprezanja.

Do 21. kilometra, prolazi su bili 33 min, 34 min., 34 min i ukupno točno 1:41. Nakon 14. kilometra su se odvojili polumaratonci i bila je puno manja gužva na stazi, tada smo izišli iz šume i na ledini je puhao dosta jak vjetar, ali nije bio izravno u prsa nego malo više bočni, no to se stalno mijenjalo jer staza nije bila potpuno ravna. Između 21. i 28. kilometra ima nekoliko uzbrdica s visinskim razlikama 20 do 30 metara (dvije ozbiljnije po šumskom putu i dva penjanja na most) što nije puno remetilo ritam. Povratak je bio prema suncu tako da je to još povećavalo doživljaj. Novih 7 km je bilo 33’30, pa 32’30, a zadnjih 7,2 km 31’50. U zadnja 2 km prešao sam 14 trkača, u zadnjih 5 km više od 20, a nakon 14. kilometra i odvajanja polumaratonaca mene više nitko nije prešao do cilja. Nakon 30. kilometra sam malo osjetio kvadre, ali moji kvadri su skoro u rangu onih Anje Paersson, takvi kvadri ne mogu zapravo boljeti. Malo više su se javili nakon 38. kilometra, ali tada više nije bilo responsa u glavi da nešto ne štima nego je do cilja bio tempo oko 4’20, adrenalin pur. Konačno vrijeme 3:18:50, PB popravljen nakon 23,5 godine. Ukupno 58. od 496., od muških 56. od 426., a u M40 10. od 70. Negativan split, točno prema prognozi Gorana M. ako se ne zaletim na početku. Poslije utrke u trećoj hali je organizirano tuširanje. Poslije podne smo Magda i ja još obavili dvosatnu šetnju po preostalim znamenitostima Magdeburga uz male bolove niz stepenice. Jedina ozbiljnija posljedica su dva nokta koja budu uskoro otpala.

Magda u Magdeburgu

 

Tko želi trčati lijepi maraton (u najavi je definiran kao maraton u srednjoj Njemačkoj s najljepšim oktruženjem) bez prevelike gužve, može planirati 9. Magdeburger Marathon 21.10.2012.

Most na okretu (dan poslije)


Rezultati

Autor: prof. dr. Mladen Meštrović

Ljubljana i trčanje vole se javno!

Ljubljanski maraton je središnji događaj slovenskog trčanja i iz godine u godinu dokazuje dvije činjenice – koliko Slovenci vole trčati i koliko oni koji ne trče vole trkačice i trkače. Ove je godine ponovno srušen rekord u broju natjecatelja na Ljubljana maratonu u okviru kojeg su održane utrke djece (u subotu) te utrke na 10 km, polumaraton i maraton – ukupno se natjecalo gotovo 19.000 natjecatelja!

Rijeka boja, među kojima je naravno prevladavala zelena, krenula je putem maratonske i polumaratonske staze u 10:30 h nakon što su se trkači smjestili u preuskoj ulici u odjeljke prema predviđenom vremenu. Start koji je uslijedio u pola 11 značio je pokret samo za najbrže trkače, dok su oni u idućim odjeljcima “puštani” u razmaku od nekoliko minuta. Dvojbeno je je li ovo rješenje dobro, ali je sigurno da je pripomoglo u ranom smanjenju gužve koja kod zajedničkog starta traje nekoliko kilometara u kojima se ne može normalno trčati. Vrijeme na rezultatima je bilo neto tj. chip vrijeme – početak za svakog natjecatelja bio je trenutak prelaska preko tepiha na startu – na ovaj način niti posljednji koji su krenuli sa starta nisu oštećeni. Polumaratonci jedan, a maratonci dva kruga Ljubljanom trčali su po savršeno zatvorenim cestama, s bogatom okrepom, po hladnom (ali ugodnom za trčanje) i tmurnom, ali suhom vremenu bez vjetra.

 

 

O trčanju Ljubljanom već je puno toga rečeno, ali tek iz prvog lica to izgleda potpuno stvarno – unatoč za navijanje neugodnom vremenu, tisuće su navijača izišle na ulice i bodrile trkačice i trkače. Pri tome se nisu “palili” samo na njima poznatim licima, već su podršku davali doslovno SVIMA! Na nekoliko je punktova svirala živa glazba pa je pravi užitak trčati prema tim mjestima gdje je i gomila navijača bila največa. Nedavno je kolega Zmijanac s portala trcanje.rs napisao izvještaj sa Zagrebačkog maratona i u njemu dao usporedbu s njemu domaćim Beogradskim, s tvrdnjom da je Zagrebački maraton 3-5 godina ispred. Volio bih da je Ljubljanski samo 3-5 godina ispred Zagrebačkog, ali bojim se da je ta brojka i puno veća. Razlike u pristupu samoj utrci, u mentalitetu i ugođaju nećemo sustići još mnogo godina.

 

 

Dobra organizija utrke i atmosfera oko ovog događaja privuče svake godine i dosta hrvatskih trkačica i trkača. Prema ciljnim listama polumaraton je završilo 47 žena i 22 muškarca dok maraton završilo 53 muškarca i 9 žena, sveukupno 131 natjecatelj iz Hrvatske. Među njima najbrži su bili: Miroslav Kralj (AK Žumberak, 2:48:08, 39. mjesto) i Ivana Svetić (TK Swibir, 3:10:24, 10. mjesto) na maratonu te Valentina Županić (1:37:29, 41. mjesto) i Matija Krivec (1:18:25, 34. mjesto) na polumaratonu.

Oni pravi pobjednici na maratonu bili su odreda crne boje kože – Kenijac Daniel Too, srušio je rekord staze i on sad iznosi 2:08:29, drugi i treći bili su njegovi sunarodnjaci Joseph Lagat (2:08,50) i Michael Chege (2:09,12). Kod žena su najbrže ciljem prošle dvije Kenijke i Ukrajinka – prva Lydia Kurgat (KEN) 2:33,01, druga Jane Rotich (KEN) 2:33,42 i treća Ilga Kotovska (UKR) 2:35,04.

 

 

Zajednička izjava svih trkača s kojima smo se sreli je jedinstvena: Ljubljana, adio do naslednjeg leta!

 

Sve rezultate možete pronaći na internet stranici Ljubljanskog maratona, a mi donosimo rezultate natjecateljica i natjecatelja iz Hrvatske:

Ljubljana_2011_maraton_muski_CRO_.pdf

Ljubljana_2011_maraton_zene_CRO.pdf

Ljubljana_2011_polumaraton_zene_CRO.pdf

Ljubljana_2011_polumaraton_muski_CRO.pdf

Autor: 3 sporta; Foto: Pavao Vlahek

Utrka \”Radobojski maraton\” najbrojnija do sad

Jučer su Općina Radoboj, Udruga Pokreni se, Sportska zajednica općine Radoboj, Školsko sportsko društvo \”Mirna\” Radoboj i Trkački klub Maraton Krapina uspjeli uz pomoć sponzora organizirati po četvrti put \”Radobojski maraton\”.

Ovo je bila prema broju sudionika (72) najmasovnija utrka Radobojem i okolicom do sada. Iako vremenska prognoza nije išla na ruku organizaciji i preklapanje termina s drugim utrkama oduševljava velik odaziv natjecatelja. Iz godine u godinu broj se sudionika kontinuirano povećava pa se s punim pravom može reći da “Radobojski maraton” sve više postaje priznata i poznata utrka. Staza je bila kao i prošle godine u dužini od 15.200 metara, prolazila je kroz Radoboj centar, Borovečki, Venca, Biruši, Lopatice, Radobojski Orehovec, Marof, Radobojski Bregi, Radobojski Kraljevec, Šemnički Kraljevec, Gornja Šemnica, Gorjani Radobojski s ciljem u Radoboju.

Ukupni pobjednik u vremenu od  57:29 min je Goran Grdenić (A. K. Agram Zagreb ), drugo mjesto  Bruno Erent (A. K. Agram Zagreb ), treće mjesto Matija Grabrovečki (A. K.Rudolf Perešin), četvrto mjesto Igor Goričanec (T. K.Međimurje ) i peto mjesto Nikola Špoljar (A.K.Oroslavlje).

U ženskoj konkurenciji s vremenom 1:03:58 min najuspješnija je bila  Mateja Matošević (A. K. Agram Zagreb), drugo mjesto  Marija Vrajić (A. K.Veteran), treće mjesto Valentina Belović (A. K. Sljeme), četvrto mjesto  Mirjana Kolar (A. K. Katim) i peto mjesto Jasmina Ilijaš (Marathon 95 Varaždin). Nagradni fond bio je 500 kuna prvo mjesto, 400 kuna drugo mjesto, 300 kuna treće mjesto, 200 kuna četvrto mjesto i 100 kuna peto mjesto, posebno u muškoj i ženskoj konkurenciji.

U konkurenciji prema godištima:

(U23 M) 1. mjesto zauzeo je Goran Grdenić, 2. mjesto Bruno Erent  i 3. Nikola Špoljar

(U23 Ž) 1. mjesto zauzela je Mateja Matošević, 2. mjesto Valentina Belović i 3. mjesto Kristina Muraja

Ž (24+) 1. mjesto zauzela je Marija Vraić, 2. mjesto Mirjana Kolar i 3. mjesto  Jasmina Ilijaš.   

M (24-44)1. mjesto zauzeo je  Matija Grabrovečki 2. mjesto  Igor Goričanec i 3. mjesto Hrvoje Habuš  

M (45-55) 1. mjesto zauzeo je Marijan Cindrić, 2. mjesto  Miljenko Filipčić i 3. mjesto Željko Lukina

M (56-66) 1. mjesto zauzeo je Željko Paver, 2. mjesto Jakov Klapež i 3. mjesto Franjo Kresojević

U konkurenciji prema godištu  dijelile su se medalje, a svi sudionici dobili su prigodne kape i vodič kroz Radoboj.  

Posebno je potrebno istaknuti da su nastupili i domaći natjecatelji Stjepan Sever iz Gorjana koji je osvojio sjajno 19. mjesto i  Kristina Muraja  koja je sa 13 godina uspjela istrčati cijelu stazu za koju mnogi kažu da je jedna od najzahtjevnijih u Hrvatskoj.

Nadamo se sljedeće godine barem jednakom odazivu natjecatelja i još većeme odazivu domaćih.

 

Rezultati: Radoboj_rezultati_2011.pdf

Autor: Vjeran Skupnjak

Filip Turk završio humanitarni ultramaraton

Kao što ste već imali priliku pročitati, biciklist Filip Turk je odlučio napraviti humanitarni ultramaraton kako bi pomogao u prikupljanju novca za Samoborca Morena Gollnera koji boluje od tumora na mozgu te su mu skupi ljekovi i alternativa iz Ljubljane trenutno jedina nada.

Filip se odlučio na ultramaraton kroz Hrvatsku koji je trajao 6 dana. Pretrčao je od Samobora do Osijeka te odvozio bicikl od Osijeka do Dubrovnika.

U nastavku pročitajte njegove dojmove i sažetak putovanja.

Kako mi uopće takve ideje padaju na pamet?!

Hmmm, ne znam. Jedno jutro sam se probudio, s tom hrabrom idejom koja većini zvuči suludo pa su i prve reakcije ljudi bile takve. Isti dan, kada mi je pala ideja na pamet, kontaktirao sam trenera i neke odgovorne ljude, od njih sam dobio zeleno svijetlo i tako je sve krenulo.

Nakon puno uloženog truda da se sve organizira, stigao je i taj dan kada je trebalo krenuti – petak 7.10. 2011. Najavljivali su jako loše vrijeme, ali nisam htio odustati kada je sve bilo dogovoreno.

7. 10. – prvi dan: Samobor- Bjelovar

Ujutro, start s trga, okupilo se dosta ljudi, prijatelja i podrške, krenuli smo oko 6:20.

Otrčao sam 50-tak km, oko 5 h trčanja bez većih problema, mali problemi sa zglobovima i koljenima, ali podnošljivo, a zatim je stiglo ono najgore – loše vrijeme. Počela je kiša te sam neko vrijeme trčao po kiši. Neko vrijeme, jer sam bio potpuno mokara prsti su mi bili zaleđeni. Kako je jače počalo padati, odlučili smo malo ubrzati sve to i sjesti malo na bicikl pa nastavit s trčanjem – nažalost daleko je to bilo od stvarnosti. Nakon nekoliko kilometara bili smo potpuno mokri, bilo je 5 stupnjeva i puhao je jak vjetar. Neprekidno je grmilo, a kamioni koji su prolazili dizali su valove lokvi na nas. Nakon svega toga pala je odluka da ćemo biciklom doći do Bjelovara, ali ni to nismo uspjeli – 15-tak km prije Bjelovara sam se toliko zaledio da nisam mogao promjeniti brzinu i odustali smo (pratnja me je oblačila i kopčala gumbe, takva je bila situacija) – željeli smo samo sačuvati zdravlje za iduće dane. Pišem u množini jer je Velimir Noršić, zvan Zeko, cijelu trkaču dionicu bio uz mene na biciklu  Smile.

Hvala Goranu Županiću na dočeku i smještaju!

Drugi dan: Bjelovar –Slatina

U 7 ujutro smo krenuli iz Bjelovara. Gusta magla, jaka hladnoća i volje na bacanje, pošto nas je prvi dan vrijeme “slomilo”. Početak trčanja je bio sasvim OK, nakon prijašnjih 50-tak km noge su bili potpuno u redu. Na prvom djelu ove dionice je bilo poprilično hupsera i to za noge nije bila baš najljepša stvar, ali na sreću drugi dio dionice je bio potpuno ravan. Puno se trčalo, a ponekad sam sjeo i vozio  bicikl, radi zglobova. Također su nam se na ovoj dionici priključili moja sestra Ana i njen dečko Josip, tako da nam nije bilo dosadno 🙂 Za kraj, super smještaj i gostoljubivi ljudi u Slatini i na lijep način smo završili taj dan.

Što se tiče mojih nogu, navečer sam jedva išao niz stepenice, stopalo i zglobovi na nogama su mi natekli i leđa su me poprilično boljela. Mislio da se ujutro neću moći dignuti iz kreveta, ali na sreću nije bilo tako.

 

Treći dan – (zadnji dan trkače dionice) Slatina-Osijek

Doručak u 6:30 s domaćim specijalitetima od divljači 🙂 jako me je mamio ali nisam smio to jesti pa sam ja ostao na kruhu i maslacu, heh. Nakon ugodnog doručka krećemo u nove pobjede! Za ovu dionicu mogu reći da mi je bila najdosadnija. Trčalo se po cestama koje su toliko dugo ravne da mi je poseban doživljaj bio vidjeti zavoj, po 10-tak km i više ravne ceste bez zavoja, a svugdje ista okolina, poprilično dosadno i dobar trening za psihičku snagu. No to nas nije omelo i preživjeli smo. Također sam ponekad sjeo na bicikl i malo vozio da ubrzamo situaciju i oporavimo noge, jel su zglobovi već poprilično pretrpjeli. U Donjem Miholjcu je bio super doček biciklista i ljubitelja sporta iz biciklističkog kluba Maraton team te sam nakratko gostovao na njihovom radiju, PUNO HVALA SVIMA!

I tako smo nastavili avanturu od Donjeg Miholjca prema Osijeku i nakon popriličnog broja kilometara u nogama stigli smo u Osijek gdje smo također imali super doček i večeru. SLAVONCI KAPA DO PODA, stvarno ste domaćini kakvih svijet nije vidio 🙂 Hvala Slavenu Getošu i njegovom klubu na prekrasnoj večeri te Igoru Tomanu i njegovoj ekipi na podršci i pratnji! Stanje tijela nakon 3 dana trčanja je bila sljedeća: oteklina gležnja, oteklina stopala, lijevo stopalo mi je poprilično bilo prema “unutra”, radi “našpananih” tetiva, bolovi u koljenu, lagana upala svih mišića, leđa…

Legli smo sretni jer je završio prvi i očekivano najteži dio priče, željni odmora jer je mene čekalo još preko 800 km bicikla u iduća 3 dana.

Četvrti dan: Osijek-Petrinja

Napokon sjedam na svoj Trek Madone i iz Osijeka krećemo oko 7:30 ujutro. U Petrinju smo stigli navečer oko 20:30 gdje smo imali doček naših Samoboraca. Ovu dionicu nisam vozio sam, vozila je i moja sestra i njen dečko, te Velimir koji je uz mene bio gotovo stalno kada sam trčao. Čestitke za njih, hrabro su se borili :).

Na ovoj dionici smo prevalili malo više od 260 km i nije bilo većih problema, umor me slomio, ali noge odnosno mišići su bili u prihvatljivom stanju. Prosječna brzina nam je bila između 25 i 26 km/h.

 

Peti dan: Petrinja-Knin

Buđenje u 6:00, start oko 7:15. Podršku su mi došli dati Roland i Kova iz BBK Krpelja, također iz Samobora. Sa mnom su vozili 70-tak km ta sam nakon toga cijelo vrijeme vozio sam.
Hvala dečkima! Na ovoj dionici sam se dobro osjećao,unatoč ranama na stražnjici i preponama (koje sam dobio od sica) i bolnom koljenu. I ova dionica je imala oko 260 km, ali za razliku od prethodne bilo je puno više uspona.

Kao što sam već napisao, krenuli smo u 7:15 ujutro, a u Kninu smo bili u 18:30, još po danu :). Prosječna brzina između 28 i 29 km/h. Pošto sam bio sam, vozio sam po osjećaju i nikog nisam trebao čekati. Poprilično dobro je išlo, malo me mučilo bolno koljeno, ali nije bilo predaje.

 

Šesti dan: Knin-Dubrovnik

U 7:30 iz Knina krećemo Marko Fržop, moja pratnja i ja. Marko je iz Vodica i došao je podržati mene i cijelu akciju. Marko me “vukao” cijelo vrijeme tako da nam je prosjek na ovoj dionici bio poprilično visok, oko 29 km/h, a dionica je bila duga oko 310 km.

Na ovoj ruti sam imao većih problema s koljenom, pogotovo nakon duljeg stajanja u Makarskoj. Stajali smo oko 1 h i nakon toga mi je došlo do sjednem u auto nekoliko km, jer sam jedva hodao, a na biciklu je svaki okretaj pedale tom nogom bio poprilično bolan, ali na sreću nisam sjeo u auto – borio sam se i kada sam se ugrijao koljeno je manje bolilo.

U Dubrovnik smo stigli oko 20:30 pod pratnjom Gorske službe spašavanja te nas je dočekao i Nikola koji se s nama vozio 50-tak km. Dolaskom u Dubrovnik s leđa smo skinuli jedan veliki teret i skupilo se tu puno emocija. Prije pothvata mnogi su me pitali je li to moguće. Sada Vam mogu reći da je moguće Smile.

Kada sam se iduće jutro probudio bolio me svaki dio tijela, čak i prsti. U ovakvim stvarima veliku ulogu, čak i presudnu ima glava, odnosno psiha.  Mene je sve boljelo već nakon drugog dana, ali pobjednik iz takvih situacija je uvijek onaj koji zna prihvatit tu bol i boriti se dalje.

Hvala pratnji Danielu i Mirjani Feletar, Velimiru Noršiću, Ani Turk, Josipu Petriću i šećeru za kraj – mojoj curi Klari Snelec koja mi je bila podrška na drugom dijelu puta Smile.

HVALA SVIMA koji su podržali ovu akciju i bili dio ove, nadajmo se, priče sa sretnim završetkom.
Hvala onima bez kojih se ovaj pothvat ne bi realizirao, a to su: DIV, Natalis slana soba, In dies, Feroimpex, Aviokarte, MO Franjo Bučar, Grad Samobor, TZ Samobor, Kuis, Formthotich, Enervit, Brooks, Instruktor i Fisherman`s friend.

U samoboru je 8. 10.  također organiziran humanitaran koncert za Morena gdje je prikupljeno oko 58.000 kn, a do sada je na Morenekov žiro račun uplaćeno 23.000 kn.

 

Ukoliko želite još uvijek pomoći Morenu, to možete učiniti donacijom na:

Moreno Gollner
Milana Langa 25 Samobor
2340009 3101859645 – Privredna banka.

Autor: Filip Turk

Patrčević treći na Challengeu Barcelona

U nedjelju je u Španjolskoj održana utrka ironman distance u seriji Challenge. Od hrvatskih PRO natjecatelja nastupili su naši najbolji triatlonci na toj distanci – Dejan Patrčević i Andrej Vištica.

Ovo je predposljednja utrka Challenge serije ove godine (od njih 13 na ukupno tri kontinenta), slijedi još jedna 6. studenog 2011.u Cape Townu.

Start i cilj ove utrke lociran je u gradu Callela (pokrajna Costa del Maresme) koja je smještena 58 kilometara istočno od Barcelone. Plivalo se u moru, bicikl se vozio uz obalu, tri kruga s (manje-više) ravnim profilom staze. Trkački segment (također uz obalu i kroz grad) brojao je četiri kruga s ciljem smještenim u centru grada. Na utrci je sudjelovalo oko 1.800 natjecatelja, a organizatori procjenjuju da samu utrku prati oko 35.000 navijača uz stazu!

 

U muškoj konkurenciji pobijedio je Alonso Clemente (8:15:25), drugi je završio Per Bittner (8:18:53) dok je naš Dejan Patrčević završio utrku na 3. mjestu (8:23:10).

U ženskoj konkurenciji pobjedila je Michelle Mitchell (9:15:00), druga se plasirala Erika Csomor (9:18:47) i treća Lucy Gossage (9:21:01).

Kako do objave ovog teksta Andrej Vištica nije na popisu natjecatelja koji su završili utrku (do 6 km trčanja je bio među prvih 15 natjecatelja) pretpostavljamo da je odustao radi problema s nogom koje je imao prije natjecanja.

Od naših utrku su završili i Josip Miladin Živković (09:37:56 h – 51. mjesto), Aleksandar Grah (10:10:49 h – 122. mjesto), Gorana Jelić-Mrčelić  (12:20:17 h), Davor Škare (11:40:12 h), Dario Kučić (11:44:51 h) i Damir Kukoč (13:55:00 h).

Čestitke svima!

Autor: Zrinka Vlahek

Završena 19. Cross liga Drava u Varaždinu

Jučer je po kišnom vremenu završena 19. Cross liga Drava u Varaždinu. Kiša nije omela natjecatelje da se još jednom zapute na trčanje na 5.6 km, 2 km, 800 m ili 400 m.

Ova se liga trči već 19 godina u istom formatu, ali je ovogodišnje izdanje lige bilo posebno zbog nekoliko činjenica – srušen je stari rekord staze na 5.6 km (Yared Admasu Miratu, 16:18 min), a ono što najviše veseli je brojnost natjecatelja. Gotovo svako kolo je trčalo oko 100 natjecatelja, pa je tako i prosjek lige respektabilnih 94 natjecatelja po kolu! Ovo je u svakom slučaju poticaj organizatoru, Trkačkom klub Marathon 95, da iduće godine s još većim entuzijazmom organizira jubilarnu, 20. ligu.

Što se tiče rezultata, oni su prema očekivanju – na stazi od 5.600 m ukupni pobjednici su Iris Rožmarić i Ivan Čorba, na 2.000 m Iva Friščić i Branko Levanić, kod djece na 800 m Lucija Horvat i Florijan Horvat, a kod najmanjih na 400 m Jelena Horvat i Rene Horvat. Kod hodača na 2.000 m najbrži je bio Slavko Stokrajec, a na 5.600 m Boris Lacković.

Rezultati 20. kola

Ukupni rezultati

 

Galerija 16. kola lige:

 


 


Autor: 3 sporta

Biciklijada – Marunada u nedjelju u Lovranu

I ove kao i dosadašnjih godina održat će se biciklijada povodom 38. Marunade. Deveto izdanje biciklijade provest će vas kroz Lovransko zaleđe, mjesta Lovranska Draga, Liganj i Dobreć te kroz stoljetne šume maruna po obroncima Učke.

 Start biciklijade je na Lovranskom mulu. Pripremljene staze donose vožnju po asfaltiranim cestama, šumskim putevima i makadamu.

Više informacija možete dobiti na: 091/891-9671 – Adriano ili na bbk.marun.lovran@gmail.com.

 

Autor: 3 sporta

Masovni maratoni u Amsterdamu i Torontu

Osim u Zagrebu na nasipu i u Poljani Biškupečkoj kraj Varaždina, ovu nedjelju, 16. listopada 2011. trčalo se još u nekim metropolama kao što su Toronto, Amsterdam, Istanbul, Peking…

Nama najbliži Amsterdam nam je najzanimljiviji. Osim što nam nam je najbliži, (malo bliži od Istanbula) održane su 4 utrke – maraton, polumaraton, utrka na 8 km i na 1 km – maraton je završilo 9.630, polumaraton 11.374 trkača, a utrku od 8 km još 3 535 ljudi. Najbrži muškarac na maratonu bio je Wilson Chebet iz Kenije (2:05:50), drugi Laban Korir (2:06:03), a treći  Eric Ndiema (2:06:06). Najbrža žena je bila Etiopljanka Tiki Gelena (2:22:07), druga Eyerusalem Kuma (2:24:53), a treća poznata Kenijka s nizozemskom putovnicom, Lornah Kiplagat (2:25:51)

Start i cilj ove trke smješten je na olimpijskom stadionu. Trči se kroz grad pokraj svjetski poznatog  Rijksmuseuma, kroz najveći Amsterdamski park Vondelpark  kojeg za sunčanih dana posjećuju tisuće ljudi – od ljubitelja sporta do muzičara. Jedan dio maratona također prolazi kroz Olimpijsku rutu pokraj rijeke Amstel kraj koje se pruža pogled na grad pa čak i na Arenu, stadion koji je baza nogometne momčadi Ajax (da uklopimo malo i nogomet u priču, jelte :).

Natjecateljima je zanimljivo to što se na stazi nalaze digitalni satovi koji prikazuju vrijeme trajanja trke (prvih 5  kilometara svaki kilometar pa nakon toga svaki peti kilometar ). I sve to za startninu od 55 eura za maraton i 22 eura za polumaraton.

 

U isto vrijeme (ako se ne uzme u obzir vremenska razlika) trčao se Toronto Waterfront maraton – malo skuplji maraton za nas, jer je na drugom kontinentu, iako sama startnina nije “strašna” (maraton 80-90$ i polumaraton 50-75$).

Pobjedu je odnio Kenneth  Mungara s vremenom 2:09:48, drugi Shami Abdulahi Dawit (2:09:50), a treći je bio Reid Coolsaft (2:10:54). Slično vrijeme kao pobjednica u Amsterdamu imala je prva žena u Torontu, Koren Yal koja je pobijedila s vremenom 2:22:40. Iza nje u cilj su ušle Mare Dibaba (2:23:23) kao druga i treća Silvia Skvortsova (2:27:50)

Ova trka za grad Toronto nije samo nedjeljna utrka kroz grad, Toronto cijeli vikend ima prilagođen maratonu pa prva trka počinje u subotu ujutro pod nazivom “utrka prijateljstva”. Također, organizirani su tzv. pasta partyi u subotu prije utrke i u nedjelju nakon utrke. Limit za maraton je 6 sati i organizatori pozivaju i spore trkače i  brze hodače (oni ih nazivaju power walkers) da su dobrodošli na ovu trku. Svaka 2.5 km je okrepna stanica, a na 16.5 kilometru i na 27 kilometru dostupni su energetski gelovi.

Najveća zanimljivost Toronto maratona ove godine je stogodišnji Britanac Fauja Singh (porijeklom iz Indije) koji je završivši ovaj maraton postao najstariji maratonac na svijetu. Završio je utrku za 8 sati 25 minuta. Počeo je trčati s 89 godina, nakon što je njegova žena umrla. Nakon što je završio trku, rekao je da se osjeća kao da se opet oženio.

U cilju su ga dočekali brojni navijači i rodbina.

Svaka čast!

Autor: 3 sporta

Poziv na 4. Radobojski maraton

Općina Radoboj, udruga \”Pokreni se\”, SSD \”Mirna\” i Sportska Zajednica Općine Radoboj pozivaju Vas na 4. Radobojski maraton u nedelju, 23. listopada 2011.

Prijave i podizanje brojeva od 10:00 do 10:45 u Školskoj sportskoj dvorani Radoboj. Start je u 11:00 ispred zgrade općine Radoboj. Staza je kružna (start i cilj na istom mjestu) i duga je 15,2 km s visinskom razlikom od 330 m, 90% asfalt ostalo makadam.

Okrijepa  svaka 4 km i na cilju. Cijela staza je označena. Nema startnina – svi dobivaju majicu, topli obrok i piće, a prvih pet u muškoj i ženskoj konkurenciji novčane nagrade. Po kategorijama medalje za prvu trojcu.

Rekord staze 57:13 – Dražen Dinjar 2008.

Ostale informacije i kontakt : Vjeran   098 837 963  i  092 163 6008, Gordan  091 506 5054

Autor: Vjeran Skupnjak

Završena bicikistička i duatlon \”Berek liga\” Prelog

U subotu, 15.10. po lijepom, sunčanom i malo prohladnom jesenskom danu 18 seniora i 7 juniora našlo se na startu posljednjeg kola megapopularne biciklističke i duatlon lige u organizaciji BK Prelog.

Iako se očekivala malo ležernija vožnja svih sudionika zbog činjenice da je sezona biciklizma na samom izmaku i što se poredak više-manje već znao, svi sudionici su dali svoj maksimum i dostojanstvenim i borbenim vožnjama uljepšali zadnje kolo.

U finalnom kolu pobjedu je odnio sve bolji vozač domaćeg kluba Valentino Mišić ispred Velimira Čonkaša i Vladimira Hunjaka, također članova domaćeg kluba. Četvrto mjesto zauzeo je Dino Slatki iz Ludbrega koji vozi za BK Maraton iz Novog Marofa. U juniorskom dijelu pobjedu je uzeo također sve bolji član domaćeg kluba Damjan Mikec ispred Marcela Roba, člana BK Muraavantura i Stjepana Hunjaka iz domaćeg kluba. Žene su odlučile propustiti ovo kolo te sudjelovati kao navijačice.

U Berektlonu (cross duatlonu) je pobjedio Vladimir Hunjak ispred Dine Slatkog i Velimira Čonkaša. Ukupni pobjednici lige tako su postali Dino Slatki, Vladimir Hunjak i Velimir Čonkaš u seniorskoj konkurenciji, Damjan Mikec, Marcel Rob i Stjepan Hunjak u juniorskoj konkurenciji te Monika Ludaš i Valentina Blagus u ženskoj konkurenciji. Pobjednici Berektlona su postali Vladimir Hunjak, Velimir Čonkaš i Matija Šimunić. Nakon utrke uslijedio je skromni domjenak i podjela pehara pobjednicima  u pizzeriji Fat Boy u Prelogu.

I na kraju da se malo osvrnem na kompletnu ligu od početka. Ligu je vozilo ukupno 46 vozača u seniorskoj konkurenciji, 8 juniora i 2 žene, a u berektlonu je sudjelovalo 6 vozača/trkača. Brojke možda nisu posebno impresivne, ali u ovoj našoj sredini gdje je biciklizam tek počeo dobivati na popularnosti taj broj je nada i dokaz da su mladi ljudi počeli misliti na svoje zdravlje jer se u svakom kolu broj natjecatelja povećavao.

Sudjelovali su osim domaćih vozača članovi BK Čakovca, BK Corner Boys iz Goričana, BK Muraavanture iz Sv.Martina, BBK Asi iz Varaždina, BK Maraton iz Novog Marofa, TK Međimurja, TK 042 iz Varaždina. S punim pravom mogu reći da je ova naša XC liga najmasovnija xc liga na području Međimurja ali i šire i da je  bila pravi BIG BANG što se tiče popularnosti biciklizma u našem kraju. Ponosno mogu reći da smo postali popularniji i od nogometa. BK Prelog želi izraziti zahvalu svim natjecateljima i nadam se da ćemo se dogodine na startu nove sezone opet vidjeti i to u još većem broju.

Autor: Matija Šimunić; foto: BK Prelog,

Na utrci od Podsuseda do Zagreba najviše trkača od 2006. godine.

U subotu 15. listopada održana je 29. utrka Podsused – Zagreb u organizaciji AK Veteran. Utrkom duljine 12,5 km, koja se trči savskim nasipom od sportske dvorane u Sutinskim vrelima do Boćarskog doma, prisjećamo se samih početaka cestovnog trčanja u Hrvatskoj.

Naime, najstarija dokumentirana utrka u Hrvatskoj održana je 1906. godine, a trčala se od Podsuseda do Britanskog trga. Ta je utrka u međuvremenu stjecajem okolnosti ugašena, da bi bila obnovljena 1983. godine.

Na ovogodišnjem, 29. izdanju obnovljene utrke nastupilo je 86 natjecatelja – najviše natjecatelja još od 2006. godine, kada smo utrkom obilježili 100 godina cestovnog trčanja u Hrvatskoj. Prekrasno sunčano vrijeme privuklo je velik broj trkača, ali i omogućilo dobre rezultate. Pobijedio je Hrvoje Kovač iz AK Sljeme ispred braće Maria i Nikole Špoljara iz AK Oroslavlje. Kod žena je pobijedila Marija Vrajić ispred Kristine Škevin i Majde Horvat (sve tri iz AK Veteran).

 

Rezultati: PODSUSED-ZAGREB2011.pdf

Picasa album fotografija

Stranica AK Veteran Zagreb

Autor: AK Veteran, foto: Safet Čučuk

60 trkača i trkačica na \”5. Memorijalnoj utrci I. Sokač\”

Peta utrka koja se trči u spomen na pukovnika Hrvatske vojske Ivana Sokača, kojem se ove godine obilježava dvadeseta godina pogibije na ratištu, održana je danas u Poljani pored Varaždina. Utrku je organizirao Trkački klub Marathon 95 iz Varaždina i Društvo za šport i rekreaciju iz Poljane Biškupečke, prigradskog naselja grada Varaždina.

Nakon dvije godine stanke i u novom jesenskom terminu na ovo se utrci pojavilo 60 trkačica i trkača koji su istrčali 10.5 km po ulicama Poljane, Jalkovca, Biškupca, Varaždina i Črnca. Vrijeme prohladno i vjetrovito ali solidno za trčanje i ostvarenje dobrih rezultata. Nakon himne, minute šutnje i nekoliko kratkih govora uslijedio je start – utrku su poveli motoristi MK Baroker koji su trasu utrke odvezli ispred trkača.

Ciljem je prvi prošao Krešimir Balaško (AK Veteran Zagreb) s vremenom 37:02 min, drugi je bio Tomislav Kukec (AK Gojanec, 37:18), a treći Igor Goričanec (TK Međimurje, 38:44 min). Kod žena je najbrža bila Valentina Županić iz domaćeg kluba Marathon 95 s vremenom 45:49 min, druga je bila Lidija Botić (48:07), a treća Maja Lodeta (TK Međimurje, 50:22 min).

Da, bila je ovo “mala” utrka, ali upravo na takvim utrkama naši su susjedi Slovenci uspjeli napraviti veliki iskorak u masovnosti trkača. Njihov pokret “Slovenija teče” omogućava upravo razvoj trčanja u malim mjestima, na organizacijski jeftinim utrkama, na utrkama na kojima se ne očekuju neki svemirski rezultati, ali su upravo zato pogodne za početnike i rekreativce željne rekreacije i sportskog druženja. A i dužina od oko 10 km je izvrsna za ostvarivanje ovih ciljeva.

Podržimo male utrke svojim sudjelovanjem!

Rezultati

 


 


Autor: 3 sporta

Počivao u miru Ivice Radeljiću

Na biciklu je jučer svoj život završio mladi splitski trkač, biciklist i triatlonac, ali prije svega dobar i poseban čovjek Ivica Radeljić. Kako su izvjestili njegovi prijatelji poginuo je u prometnoj nesreći kada je na njega naletjelo osobno vozilo.

U ime 3sporta.com portala izražavamo sućut njegovoj obitelji i svim njegovim prijateljima.

Autor: 3sporta

Ultramaraton u spomen Toše Proeskog

Tradicionalno, četvrti puta za redom, u organizaciji Grada Nova Gradiška, Turističke zajednice i veleposlanstva Republike Makedonije, jutros je startom Ultramaratona Nova Gradiška-Kruševo započelo obilježavanje godišnjice pogibije \”balkanskog princa popa\”, kako su glazbeni kritičari zvali pjevača i humanitarca, Tošu Proeskog.

Prije starta ultramaratona položeni su vijenci i zapaljene svijeće na spomen obilježju Toši Proeskom kod Elektrotehničke škole Nova Gradiška. Znak za start maratona uzvikom “Za kogo, za Toše” dao je Veleposlanik Republike Makedonije u Hrvatskoj Dančo Markovski.

 

Autor: Preneseno s www.radiong.hr

Od Podsuseda do Zagreba 29. put

U subotu se po 29. put trči utrka po savskom nasipu od Podsuseda do Zagreba – stazama pionira zagrebačke atletike. Utrku organizira AK Veteran Zagreb i svake je godine dobro posjećena.

Evo osnovnih informacija:

VRIJEME: subota, 15. listopada 2010. u 11 sati

MJESTO: Dvorana Sutinska vrela – istočni ulaz – u Podsusedu u 10 sati

PRIJAVE I PODJELA STARTNIH BROJEVA: Dvorana Sutinska vrela – istočni ulaz – u Podsusedu od 10 do 10:30 sati

START: ispred Podsusedskog mosta

CILJ: nasip kod Boćarskog doma

STAZA: 12,5km – ravna – po nasipu od Podsusedskog mosta do Boćarskog doma

KATEGORIJE:
Žene:
ŽS (do 29 godina starosti)
Ž30 (30 do 39)
Ž40 (40 do 49)
Ž50 (preko 50 godina)

Muškarci:
MS (do 29 godina starosti)
M30 (30 do 39)
M40 (40 do 49)
M50 (50 do 59)
M60 (60 do 69)
M70 (preko 70 godina)

NAGRADE: pobjednica i pobjednik u ukupnom poretku – pehar, prve/prva tri u kategoriji – medalje

STARTNINA: 30 kuna

Utrka se boduje za Cascadia Trail Trophy 2011.
Mogućnost dolaska vlakom od Glavnog kolodvora do Podsuseda. Osiguran prijevoz stvari sa starta na cilj.

INFORMACIJE: Ante Blažanin 091 / 553 1735 ili 099 / 2922 714

Autor: 3 sporta; foto: AK Veteran

Najava 5. Memorijalne utrke \”Ivan Sokač\”

U prigradskom naselju grada Varaždina, Poljani Biškupečkoj u nedjelju se održava 5. Memorijalna utrka Ivan Sokač. Trči se 10.7 km (jedan krug). Nema startnine!

U organizaciji Trkačkog kluba Marathon 95 iz Varaždina po 5. se put održava ova utrka u spomen na Ivana Sokača. Utrka nema startnine, a organizator obećava dobru organizaciji i zabavu za sve natjecatelje.

Raspis utrke

Autor: 3 sporta

Otrčana milja oko starog grada Varaždina

U baroknom okruženju starog grada u Varaždinu jučer je završena Ultra liga Drava utrkom na jednu milju. Posebnost ove kratke utrke upravo je mjesto održavanja – trči se bedemom starog grada, jednog od najljepših dvoraca u Hrvatskoj koji je smješten u centru Varaždina.

Iako je start utrke bio u predvečerje i samo nekoliko sati prije kiše, kratkoća utrke od jedne milje omogućila je da svi utrku završe bez problema. Trčalo se tri kruga u koja su bila uključena dva spuštanja stepenicama. Natjecalo se 18 muškaraca i jedna dama, Gordana Vrček koja je iako ozlijeđena, istrčala ovu utrku.

Najbrži je (po tko zna koji put) bio Ivan Čorba koji je ovom pobjedom samo potvrdio i svoju ukupnu pobjedu na Ultra ligi Drava. Drugi je bio Franjo Korošic koji je također drugi i u ukupnom poretku, dok je treći rezultat na milju otrčao Marijan Stepan. No u ukupnom poretku treći je Mario Pongračić.

Kod žena u ukupnom poretku imamo samo dvije natjecateljice s uvjetima za plasman – prva je Karla Čović, a druga Gordana Vrček.

Ovom je utrkom završena Ultra liga Drava koja se održavala u proljetnom i jesenskom dijelu sezone, ukupno je na ligi nastupilo 44 muška i 8 ženskih natjecatelja, a organizator, Triatlon klub 042 Varaždin dokazao je svoju inventivnost organizacijom zanimljivih cross utrka.

 

Rezultati 10. kola

Ukupni poredak

Poredak po kategorijama

 


 


Autor: 3 sporta

Poziv na 4. biciklijadu \”Rimska cesta\” Radoboj

Općina Radoboj, Udruga \”Pokreni se\”, SSD \”Mirna\” i Sportska zajednica Općine Radoboj pozivaju Vas na biciklističku utrku s nagradama, klopom i cugom a BEZ STARTNINE! Novčane nagrade i medalje osigurane za najuspješnije bicikliste i biciklistice.

Biciklijada se održava u nedjelju, 16. listopada 2011. Okupljanje, prijave i preuzimanje brojeva od 10:00 do 10:45., START u 11:00.

Djeca voze 3,2 km (dva mala kruga), a staza za odrasle je 11,6 km sa zahtjevnim uzbrdicama i nizbrdicama, 70% asfalta, a ostalo makadam i šumski putevi s visinskom razlikom 430 m. Staza je obilježena cijelom dužinom.

Start i cilj u centru Radoboja ispred zgrade Općine Radoboj.

Detaljnije informacije i kontakt: Vjeran 098 837 963 i 092 163 6008 i Gordan 091 506 5054.

Autor: 3 sporta

1...145146147...155Stranica 146 od 155

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO