fbpx
Naslovnica Blog Stranica 127

Počinje liga Zdravo trčanje 2013.

Vrijedno ste trčkarali cijelu zimu? Igrali “vije” par puta s klincima? Ili samo vježbali iz naslonjača? Vrijeme je da otkrijete kako napreduje konkurencija! Proljeće je zamirisalo u gradu na Dravi i nastavlja se Liga „Zdravo trčanje“!

1. kolo proljetnog dijela Lige starta u četvrtak 28. 2. 2013. u 17:15 h. Ukupno je predviđeno 14 kola proljetnog i 9 kola jesenskog dijela Lige.

Za ukupni poredak Lige “Zdravo trčanje” svakom se natjecatelju boduje deset najboljih rezultata u proljetnom dijelu i šest najboljih rezultata u jesenskom dijelu Lige. Bodovi ostvareni za svako kolo računat će se prema postignutom plasmanu.

Kategorije:

Žene: U 20, 20-29, 30-39, 40-49, 50-59, 60+
Muškarci: U 20, 20-29, 30-39, 40-49, 50-59, 60+

Start i cilj su na osječkoj Promenadi ispred Doma VK Iktus. Dužina utrke je 5,77 km.

Startnina za pojedino kolo iznosi 10 kn, a uključuje startni broj, obradu i objavu rezultata, fotografije tekućeg kola na web-u te okrjepu u cilju.

Podržite vjesnike proljeća i pridružite nam se na Ligi!

Raspis lige.

Više informacija o ligi.

 

Autor: Ivo Maronić

Najava MXC biciklističke lige

Početkom ožujka u Međimurju starta nova biciklistička XC liga u organizaciji tri najaktivnija međimurska biciklistička kluba – BK Prelog, BK Muraavantura i BK Čakovec- MXC LIGA.

Liga će biti rekreativnog karaktera pa su tako dobrodošli natjecatelji svih dobnih skupina i oba spola. Liga će se voziti na XC stazama klubova organizatora te će se voziti tri kategorije- elite, sport i žene/djeca.

Svima koji se odluče na sudjelovanje u ligi organizatori garantiraju vrhunsku zabavu kroz dinamične vožnje po krasnoj međimurskoj prirodi te ugodna druženja nakon njih. Više informacija o ligi te raspored utrki može se saznati na facebook grupi MXC LIGA 2013.

Vidimo se!

 

Autor: Matija Šimunić

Karla Šitić četvrta na 88 km u Argentini!

Najbolja hrvatska plivačka maratona svih vremena Karla Šitić osvojila je izvrsno četvrto mjesto na najdužem natjecateljskom maratonu na svijetu – 88 km dugom FINA Grandu Prixu od Hernandariasa do Parane za što joj je bilo potrebno 10:13:45 sati.

Karla je ovime ušla u povijest hrvatskog daljinskog plivanja kao plivač s najdužom isplivanom utrkom ikada i prvi plivač iz Hrvatske koji je ikada preplivao ovaj iznimno zahtjevni maraton.

“Nakon zdravstvenih problema koji su je mučili još od prve utrke u Rosariu i zbog kojih je bila primorana otkazati nastup prošle nedjelje u Santa Feu, uspješno završiti utrku od 88 km i to s tek 21 godinom i u svom prvom nastupu, veliki je uspjeh i ja joj u ime Saveza najiskrenije čestitam” – izjavio je predsjednik Vicko Šoljan.

Prvo mjesto kod plivačica osvojila je domaća predstavnica Pilar Geijo sa 9:49:53, drugo sa samo 43 stotinke zaostatka Ruskinja Olga Kozydub, a treće Španjolka Esther Nunez Morera (9:56:48).

U muškoj konkurenciji prva dva mjesta osvojili su također Argeninci; prvo Luciano Sales Rubio (9:39:42), a drugo Damián Blaum. Treći je bio Mohammad Saleh iz Sirije, a četvrti Makedonac Evgenij Pop Acev. Svi oni su ušli u cilj u razmaku od 86 stotinki pa je odlučivao foto-finish!

Sljedeća utrka Grand Prixa je 20. travnja u meksičkom Cancunu na 15 km.

Autor: Janez Maroević

U subotu Riječka zimska liga u Bribiru

U subotu, 9. 2. 2013. s početkom u 11:00 h. održat će se 7. kolo Riječke zimske lige u trčanju, u mjestu Bribir u zaleđu Novog Vinodolskog.

To je već drugi put da Bribirci organiziraju 7. kolo, a prošle godine bilo je jako dobro. Staza je dugačka 6.100 m. a u tri kruga izmjenjuju se zahtjevne uzbrdice i nizbrdice! Poslije utrke planirano je druženje uz jelo i piće kojima nas časti gostoljubivi domaćin, Atletski klub KCBT Bribir 1288. Organizator cijele zimske lige je AK Maraton Kastav. Očekuje se dolazak 70-80 trkača iz Rijeke i okolice.

Pridružite im se!

Više o ligi…

Autor: Igor Malešević

BK Puls jedini natjecateljski biciklistički klub u Čakovcu

U Čakovcu je potkraj 2012. godine osnovan biciklistički klub Puls. Šačica zaljubljenika u biciklizam predvođena višestrukim državnim biciklističkim prvakom i nositeljem hrvatskog rekorda na 4000 m Brunom Radotićem uvidjela je nedostatak natjecateljskog biciklizma na području grada Čakovca.

Tako je BK Puls s početkom 2013. godine postao član Hrvatskog biciklističkog saveza što mu omogućuje licenciranje sportaša te nastupe na natjecanjima iz kalendara Hrvatskog biciklističkog saveza te na nekim natjecanjima u inozemstvu. Cilj ovog kluba je pokretanje natjecateljskog biciklizma među mladima, te okupljanje što većeg broja zaljubljenika u ovaj sport radi promocije zdravog načina življenja, stvaranja biciklističke kulture i tradicije te ostvarenja što boljih sportskih rezultata.

Osnivačka skupština kluba koja je ujedno bila i izborna skupština kao predsjednika izabrala je Darka Krikovića, dopredsjednika Darka Pavlica, tajnika Darka Dominića te sportskog direktora Brunu Radotića. Klub za sada broji tridesetak članova.

Valja spomenuti kako ovaj klub uz vrsne i iskusne biciklističke pojedince ima i dva suca koji su položili sudački ispit pri Hrvatskom biciklističkom savezu. Riječ je o Darku Krikoviću i Darku Dominiću. Ta činjenica im uvelike olakšava organizaciju biciklističkih natjecanja.

 

Za članove kluba koji su licencirani u natjecateljskim kategorijama biti će organizirani treninzi pod stručnim vodstvom Brune Radotića, koji je ujedno i trener najbolje hrvatske biciklistice Mie Radotić. A svi članovi kluba imat će znatne pogodnosti prilikom nabavke bilo kakve opreme ili usluga vezanih uz biciklizam.

Biciklisti iz BK PULS-a uz nastupe na većini natjecanja iz kalendara Hrvatskog biciklističkog saveza,  planiraju i sami organizirati natjecanja koja će prijaviti u isti, tako da u 2013. godini možemo očekivati povratak biciklističkih natjecanja na ceste grada Čakovca i Međimurske županije. Naime od sredine devedesetih godina dvadesetog stoljeća i cilja jedne etape biciklističke utrke kroz hrvatsku Čakovec nije bio domaćin niti jednog natjecanja iz kalendara HBS-a ili UCI-a.

Ovom prilikom ekipa BK PULS-a poziva sve zainteresirane građane koji se žele iskušati u njihovom sportu ili žele podržati ovaj projekt da im se pridruže. Za sve detaljnije informacije slobodno ih kontaktirate na Facebook stranici www.facebook.com/bkpuls ili na e-mail bkpulshr@gmail.com te uskoro na službenoj stranici kluba www.bk-puls.hr .

Autor: 3sporta

Karla Šitić druga na Grand Prixu u Rosariu!

Najbolja hrvatska plivačka maratonka Karla Šitić na izvrstan je način otvorila ovogodišnju sezonu daljinskog plivanja osvojivši u jakoj konkurenciji drugo mjesto na prvoj utrci FINA Grand Prixa (svjetski kupovi preko 10 km) održanoj u argentinskom Rosariu.

Na 15 km dugoj stazi na rijeci Parani, čije održavanje je zbog loših zdravstvenih uvjeta uzrokovanih nekvalitetnom vodom koja je vrlo opasna za plivače bilo pod velikim znakom pitanja, pobijedila je Španjolka Esther Nunez Morera dok je treće mjesto osvojila Olga Kozydub iz Rusije.

Iako je Karla tijekom utrke povraćala i imala želučanih tegoba ipak je uspjela sustići gotovo sve plivačice i osvojiti odlično drugo mjesto. Nadamo se da sve to neće ostaviti posljedica na dvije utrke koje su pred njom, jer je već sljedeće nedjelje očekuje je nastup na 57 km dugom Grand Prixu Santa Fe–Rio Coronda, a 10. veljače na najdužem natjecateljskom maratonu u svijetu Hernandarias–Parana od 88 km. To će joj biti prvi put da nastupa na tako dugim maratonima, ali poznavajući njene kvalitete uopće ne sumnjamo da će ih odraditi na najvišem nivou kao i ovaj današnji.

Kod plivača prvo mjesto osvojio je Simone Ercoli, drugo Mario Sanzullo (oba Italija), a treće Guillermo Bertola (Argentina).         

 

Autor: Janez Maroević

FOTO Odličan odaziv već na prvom kolu Globetke

Odličan odaziv trkača unatoč niskoj temperaturi na 7,8 kilometarskoj stazi prekrivenoj snijegom i ledom, dogodio se već u prvom kolu kros lige Globetka za 2013. godinu. U subotnjem prvom kolu nastupilo je i uspješno završilo utrku šezdeset i devetoro trkačica i trkača, što je ujedno i rekordan odaziv u jednom kolu do sad!

Prvi puta u Globetki najbrži je i najspremniji bio odličan dugoprugaš iz Ludbrega i član TK Marathon 95 Varaždin, Tihomir Cenko, kome je trebalo od starta do cilja 30 minuta i 53 sekunde, dok je kod žena u svom prvom nastupu najbrža bila Renata Korošic iz Nedelišča, također članica TK Marathon 95, s rezultatom 37 minuta i 34 sekunde.


ČESTITKE SVIMA SUDIONICIMA NA HRABROSTI
Posebno zahtjevan dio staze nakon petog kilometra utrke bilo je iznimno teško otrčati, zbog nerazgaženog snijega, no taj ispit položili su svi prijavljeni, na čemu im treba od srca čestitati. 

IDUĆE KOLO 12.03.2013.
Iduće kolo održati će se u utorak 12. ožujka s početkom u 17 sati i ako se po jutru dan poznaje tada možemo očekivati još bolji odaziv, jer će vremenske prilike sigurno biti bolje i omogućiti postizanje boljih rezultata.

Rezultati 1. kola


 





 


Autor: Mario Dobša

FOTO Polarno sedmo kolo X duatlon lige

Danas je na zagrebačkom Jarunu u gotovo polarnim uvjetima održano 7. kolo X duatlon lige koju organizira Triatlon klub Zagreb.

Vrlo hladno jutro s temperaturom od -7 C, snijegom prekrivene staze oko jezera i djelomično zaleđena jarunska cesta bile su vjerojatni razlog za malo slabiji odaziv natjecateljica i natjecatelja od uobičajenog. Skupilo se tako 31 natjecatelja na dužoj utrci, od čega su bile četiri žene, a djeca su se natjecala i po ovim nepovoljnim uvjetima – tri dječaka i jedna djevojčica.

S obzirom na snijeg i led organizator je odlučio biciklistički dio utrke premjestiti na asfalt koji je bio djelomično zaleđen, ali ipak manje zahtjevan i opasan od uobičajene trase. Trčalo se uobičajenom stazom, a biciklistička dionica je bila jedan krug oko Jaruna.

Za kratku izjavu o ovom kolu zamolili smo jedini žensku natjecateljicu na dječjoj utrci, desetgodišnju Marcelu Zelenika – “Šesti put nastupam danas na ovoj ligi. Trenutno sam druga u svojoj konkurenciji i danas jedina od djevojčica. Snijeg mi uopće ne smeta i nije mi hladno”.

“Ledena volja naših X duatlonaca i ove subote je na Jarunu pokazala svoju punu raskoš. Temperatura -5 C, ledeno snježna staza, tenisice i bicikl su sve što je potrebno za ovih 35 hrabrih da stave startni broj i krenu u juriš. Insistirali su da se vozi krug oko Jaruna  i da će se snalaziti s ledenim dijelovima ceste. Neki su bili više, a neki manje spretni, pogotovo kada su vidjeli friško pečene fritule nadomak cilja. U dodatku s čajem i juhom okrepa ih je motivirala da što brže svladaju današnju stazu i uživaju u delicijama naše nove kuharice Ane! Bilo je ovo sedmo kolo lige, borba za pobjednika, a i prestiž između Petkovića i Rogića je u punom zamahu. Zapravo, više je ovo borba za prestiž, jer su njih dvojica u različitim nagradnim grupama, jedan kao kategorizirani, a drugi “Age Group” natjecatelj, dok je kod žena pitanje pobjednice riješeno – Mirjana Kolac je još prošlo kolo uzela naslov, ali dolazi i dalje jer se redovitim dolascima dolazi do najvrjednijih nagrada naših sponzora Keindl sporta, Msi-Laba, Multipowera i Canona. Naime, veći broj dolazaka znači veće šanse u bubnju koji ćemo zavrtjeti nakon završetka lige. Personalizirani brojevi, postavljene prepreke u šumi, močvara,  dimne bombe, vatrometne rakete, landrice, fritule, medica po putu, samo su neka od iznenađenja koja su vrebala naše X duatlonce, a još su 3 kola pred nama. Ona donose sve osim očekivanog!” – nakon utrke je izjavio Viktor Sarić, glavni organizator ove utrke ispred Triatlon kluba Zagreb.

X duatlon liga nastavlja se za 14 dana, još nije kasno uključiti se i postati dio ove zabavne multisportske obitelji.

Rezultati 7.kola 2012-13

 


 


Autor: 3sporta

Najava Kros lige Globetka 2013.

Kros liga Globetka kreće u svoje drugo izdanje, a prvo od osam predviđenih kola u 2013. godini, održati će se već u subotu 26. siječnja s početkom u 14,00 sati.

Za razliku od 2012. godine, kada je na rasporedu bilo šest kola, ove godine održati će se dva kola više i to pet u prvom dijelu sezone te tri u drugom. Posljednje osmo kolo održati će se u subotu 16.11., kada će se obaviti i proglašenje najuspješnijih pojedinaca koji će biti rangirani prema broju sakupljenih bodova u šest kola s najboljim plasmanom.

Oni koji će otrčati sedam ili svih osam kola osvojiti će i bonus bodove, što će možda biti i presudno kod podjela nagrada za najuspješnije. Startnina od 50 kn za svih 8 kola uplaćuje se prilikom prvog nastupa a sve detalje pogledajte u raspisu koji se nalazi u privitku.

Atletski klub Međimurje poziva sve zainteresirane sadašnje i buduće trkače da se uključe u ligu i uživaju u trčanju čakovečkim parkom Globetka, koji će nas u prvom kolu dočekati u mnogo extremnijim uvjetima nego smo to imali prilike doživjeti u 2012. godini, jer sudeći prema trenutnim vremenskim (ne)prilikama, očekuju nas snijeg i niske temperature.

Za one koji se redovito pripremaju i trče bez prekida i u zimskim mjesecima to zasigurno neće biti problem, a za one koji to još nisu prakticirali, ovo će biti jedinstvena prilika za isprobavanje vlastitih mogućnosti u otežanim uvjetima i nezaboravan sportski doživljaj.

 

Raspis lige

Plakat lige

 

Autor: Mario Dobša

VIDEO Lance Armstrong – DA, uzimao sam doping!

Dugo očekivani intervju Lancea Armstronga s Oprah Winfrey emitiran je prije nekoliko sati. Kako je bilo i najavljeno, Lance Armstrong priznao je da je uzimao krvni doping, testosteron, hormon rasta i druga nedozvoljena sredstva.

Ovo priznanje svojevrstan je epilog dugogodišnjih sumnji u dopingiranje najuspješnijeg bicikliste svih vremena. Armstrong je bio uzor mnogima, prije svega zbog svoje životne priče. Teksašanin je odrastao bez oca, u prilično lošim uvjetima, no već kao dijete se posvetio sportu i vrlo brzo počeo postizati izvrsne rezultate, prvo u triatlonu, a onda u biciklizmu. 1996. godine, praktično u trenutku kada je potpisao prvi ozbiljni profesionalni biciklistički ugovor diagnosticiran mu je rak testisa, a nakon nekog vremena i metastaze u mozgu.

Njegove fotografije gdje leži u bolnici potpuno ćelav od kemoterapije i knjiga u kojoj su opisani događaji u vezi njegove bolesti i povratka u biciklizam (“It’s Not About the Bike“) urezale su se u sjećanje svima koji su ih vidjeli i pročitali, a kasniji uspjesi bili su za mnoge dokaz snage ljudske volje za opstankom i jedna od najljepših sportskih “bajki” ikad.

Nakon nedavne odluke Američke antidopinške agencije o doživotnoj suspenziji Armstronga iz biciklizma i izjava svjedoka, timskih kolega, o tome da su se zajednički dopingirali, Armstrong je sve ove navode priznao u spomenutom intervjuu.

Na pitanje Oprah Winfrey misli li da je moguće pobijediti na Touru de France bez uzimanja dopinga, Armstrong je odgovorio – “Ne, po mojem mišljenju to nije moguće“. Tom izjavom i drugim izjavama kojima aludira da svi vrhunski biciklisti uzimaju doping, Armstrong je za sobom na neki način povukao i cijelu biciklističku organizaciju i bacio veliku ljagu na biciklistički sport.

Nakon intervjua Oprah Winfrey je izjavila – “Nisam dobila odgovore na sva pitanja, ali mislim da smo dobili odgovore na najvažnija pitanja koja su sve zanimala. Mogu reći da sam zadovoljna, no moram reći da nije bio iskren na način kako sam to očekivala. Moja ekipa i ja bili smo hipnotizirani nekim njegovim odgovorima.

Evo što je za T-portal o ovom slučaju izjavio jedan od naših najboljih biciklista, Vladimir Miholjević:

Ne čudi li vas to njegovo priznanje? Prije par mjeseci poricao je krivnju, a sada je kod Oprah Winfrey odlučio sve priznati.

‘Tako je to u životu. Nažalost, svjedoci smo i mi u Hrvatskoj, i to ne samo u sportu, već i u politici, kako se svi do jednog dana ograđuju od bilo kakvih nedjela, a onda se iznenada pretvaraju u pokajnike.’

Armstrong je sada rekao i da su mnogi biciklisti bili pod dopingom. Dokle se cijeli slučaj može rasplesti?

‘Može se rasplitati do tadašnjeg vrha Svjetske biciklističke organizacije. No, ono što je najvažnije, nadam se da će nakon ovog slučaja biciklizam puno više dobiti nego izgubiti. Jer znate kako je u životu, ako čovjek ima gangrenu, rez se treba napraviti do mjesta gdje je zdravo tkivo.’

 

Ovo je možda završno poglavlje jedne velike sportske karijere koja je završila najvećom sportskom aferom u povijesti, a možda nas od Armstronga čekaju i nova iznenađenja.

 

Video clipove intervjua možete pogledati na Youtube stranici Oprah Winfrey.

Autor: 3sporta /foto: screenshot CNN

VIDEO/INTERVJU Kim Greisen – ultra kao način života

Danac Kim Greisen jedan je od trenutno najznačajnih natjecatelja svjetskog ultra triatlona. Čovjek s dugim stažem u ultra distancama, komunikativan, otvoren i skoro uvijek nasmijan. Za internet stranicu IUTA krajem prošle godine dao je intervju koji donosimo. Upoznali smo Kima u Njemačkoj, na trostrukom ultra triatlonu u Lensahnu gdje smo i snimili kratki video portret ovog iznimnog sportaša.

 


Čestitamo ti na nevjerojatnim rezultatima koje si ostvario u 2011. i postavljanju fantastičnog nordijskog rekorda u najvećem broju utrka ironman distance završenih u jednoj godini!

Hvala lijepa! Da, 2011. godina stvarno je za mene bila puna događaja. Nakon utrke u Meksiku u studenom 2010. morao sam malo usporiti. Moj je otac bio bolestan od raka i bilo mi je najvažnije pobrinuti se za obitelj. Nisam imao vremena za sve treninge pa je to uzrokovalo slabije natjecateljsko proljeće. Otac je umro u ljeto 2011. godine, a moja je djevojka dobila tu ludu ideju da bih mogao ići na većinu utrka u idućih 12 mjeseci. I tako mi je ispisala raspored svih utrka do kraja 2011. godine, stavila ih na hladnjak i skoro me svaki dan ispitivala – “Jesi li se prijavio za utrke?”. Zbog propuštenih treninga nisam u tijelu osjećao brzinu, ali znao sam da se mogu puno utrkivati kao oblik treninga i skupljanje iskustva.

Upitao sam Vincenza Catalana za njegov rekord u najvećem broju ironman utrka u jednoj godini, odgovor je bio 34 – tako sam isplanirao utrkivati se na 35 triatlona ironman distance (Double Deca – dvadesetorostruki IM + jednostruki IM, dva puta dvostruki i jedan desetorostruki). Htio sam se natjecati i na trostrukom IM u Lensahnu, ali sam zbog posla morao mjesec dana biti u Kini. Na žalost, nismo se Vincenzo i ja baš dobro razumjeli. On je naime, tih 34 IM triatlona završio u jednoj kalendarskoj godini (2006.), a ja sam računao na 12 mjeseci, tj. od studenog 2010. do listopada 2011. Da je Vincenzo računao na isti način kao ja došao bi do nevjerojatnog broja od 39 (!) triatlona ironman distance u njegovih najjačih 12 mjeseci. Ovo je nevjerojatno dostignuće i on još uvijek drži taj rekord.

No, nije mi žao što sam pokušao. Bilo je jako lijepo sudjelovati na svim tim utrkama, a ja jako volim izići i družiti se s ultra-obitelji. Gotovo mi je promakla mogućnost da završim zamišljeni projekt kada sam pao s bicikla u Sloveniji i ozlijedio rebra. Bila je to prava bitka za povratak na stazu i utrku dvostrukog IM u Švicarskoj, samo dva tjedna nakon pada.


Postao si jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji su završili dvadesetorostruki ironman (DoubleDeca). Zašto si sebi to postavio kao izazov? Kako si trenirao za ovu utrku?

Bila je to epska utrka u Meksiku. Prije nego sam se uopće počeo utrkivati na ultra triatlonskim utrkama čitao sam o DoubleDeca utrci. Zapravo, bio sam znatiželjan o ovoj utrci od samog početka. Pisao sam “Beachu” u Kanadu, jer nisam znao niša o ovoj utrci, a on je odgovorio da je DoubleDeca utrka održana samo jednom i vjerojatno neće biti održana nikad više. No preporučio mi je Deca (desetorostruki IM) u Francuskoj 2006. Samo su tri Danca osim mene uspjeli završiti Deca IM pa sam se prihvatio ovog izazova. Negdje oko Božića 2009. bio sam na kite-surfing odmoru s djevojkom u Fuertaventuri u Španjolskoj kada sam primio mail o DoubleDeca utrci u Meksiku. Nije mi trebalo puno da se prijavim za utrku. Bio je to ogromni izazov i nisam htio propustiti takvu priliku. U tom sam trenutku razmišljao i o tome da je to možda zadnja mogućnost za sudjelovanje u toj utrci ikad. Morao sam biti dio tog događaja! Radio sam puno radno vrijeme pa je postojalo ograničenje u tome koliko vremena mogu posvetiti treningu. Trenirao sam po principu – kratko, jako i često. Obično sam trenirao dva puta dnevno, ustajao sam oko 5:15 i trenirao jedan sat. Onda sam išao na posao i nakon njega trenirao po jedan do dva sata. Teži tjedan je za mene bio oko 100 km trčanja, nešto biciklizma (puno vozim na trenažeru) i malo plivanja i crossfit treninga i treninga snage. Većina mojih dugih treninga i iskustva potiče iz natjecanja.


Što si naučio od DoubleDeca (dvadesetorostrukog) ironmana?

Uvijek postoji mogućnost da se nešto nauči, u svakoj utrci. Naravno, utrka je duga i potrebna je izvrsna ekipa za podršku da bi se mogli utrkivati tri tjedna. Za mene je DoubleDeca postao više projekt nego utrka. Možete trčati oko svijeta ili se popeti na MtEverest, ali to nije natjecanje i utrka, to je projekt. Tako ja vidim i DoubleDeca. Na Deca IM (desetorostruki ironman) možete se još utrkivati, osjećate da se natječete osam dana. No tri tjedna za DoubleDeca utrku za mene su bili više projekt no utrka.


Čini mi se da nakon završenog DoubleDeca, “obična” Deca se čini više kao sprint utrka, jesam li u pravu?

Deca IM utrka je vrlo teška i za mene je teška jednako kao DoubleDeca. Najveći izazov Deca triatlona je spavanja – ili bolje rečeno, nedostatak spavanja. Trebate se utrkivati osam dana i spavati vrlo, vrlo malo. A to uništava, jer kada spavate znate da gubite. Kod DoubleDeca triatlona morate spavati, znate da ne možete ostati budnim tri tjedna. Tako je Deca stvarno brutalna utrka. Bio sam uništen nakon svoje prve Deca utrke. Ali imate pravo, nakon što ste se utrkivali tri tjedna gotovo bez prestanka, lakše se nositi s udaljenostima i vremenom kod trostrukog ili deseterostrukog ironmana.

 

Završio si 35 ironman triatlona u godini. To je ogroman izazov. Kako si se oporavljao i zadržavao motivaciju između utrka?

Za mene je ovaj izazov bio malo drugačiji, jer se uobičajeno utrkujem za dobar plasman. Kod ovog sam projekta bio svjestan da sam se premalo pripremao da bih se utrkivao optimalno. Tako sam izabrao umjereni tempo. Glavni cilj nije mi bio da imam brzu utrku, već da svako od njih završim. Čudan je to osjećaj – uživaj u utrci, nemoj riskirati, samo je završi. Moje je ima izvanredno sposobnost oporavka. Uvijek se šalim da trebam samo osam sati spavanja i energetsku pločicu – i spreman sam opet! Nisam gotovo nikad bio ozlijeđen i osjećam se da je ovo najbolja verzija mene – kada se natječem sa svim tim velikim sportašima. Zaista uživam u tome što sam dio ultra obitelji.

 

 

Siguran sam da te puno ljudi vidi kao svoj uzor, osobito mlađi sportaši. Što misliš o problemima s kojima se susreću mladi sportaši kada treniraju za ultra duge sportove izdržljivosti? Koji im savjet možeš dati?

Mladim sportašima bih preporučio da se utrkuju na kraćim, brzim distancama. Ako imate san trčati 10 km ispod 35 minuta, maraton ispod 3 sata ili ironman ispod 9 sati, ostvarite taj san dok ste mladi, trenirajte za to. Neće postati lakše kada budete stariji. Kako vam tijelo stari izgubit ćete na brzini pa se zato pobrinite za ispunjenje sna o brzim utrkama prije sudjelovanja na ultra distancama. Ultre su izvrsne, ali zahtijevaju puno iskustva i mentalne snage. Na ultra distancama možete se utrkivati kada ste stariji od 30 ili čak 40 godina. Do tada ste vjerojatno izgradili svoje tijelo i stekli potrebno iskustvo. U životu postoji vrijeme za obje vrste utrka.

 

Što bi želio vidjeti u načinu kako se ultra triatlon razvija u idućim godinama?

Vidim da ovaj sport raste – što je izvrsno! Sve više Danaca se utrkuju na ultra distancama. Puno se ljudi utrkuje na ironman distanci, svi su pretrčali maraton, ironman distanca je postala nova “crna”. Ovakav će razvoj događaja potaknuti sve više ljudi da se okušaju na ultra distancama. Pozdravljam sve veću konkurenciju i stvarno bih htio podijeliti pozitivna iskustva i promjene koje sam doživio u svojem životu kroz bavljenje sportom. Sve se razvija i uskoro bi mogli biti svjedocima “off-road” utrka ili onih koje se odvijaju od točke A do točke B, za razliku od utrka u malim krugovima. Zadržimo samo dobru i poštenu igru gdje je prolazak ciljem i završetak utrke sve, a znamo da se svaki sportaš bori za što bolji rezultat.

 

Koje su ti želje za novu sezonu?

Moj sljedeći veliki cilj je Triple Deca 1*30 u Italiji 2013. godine. Stvarno se veselim tom izazovu. Jako me zanima hoću li postići podjednaka vremena svakog ironmana ili će tijelo prihvatiti teret i priviknuti se te možda omogućiti bolja vremena zadnji tjedan. U toj utrci sve je moguće. Biti će izazov čak i dovoljno jesti taj mjesec. Bit će posebno stajati u jutro 17. dana, s već odrađenih 16 ironmana i razmišljati “još samo dva tjedna!”. Predviđam da će rekord najviše završenih ironmana u jednoj godini biti postavljen baš u ovoj sezoni, jer imamo tu utrku tridesetorostrukog ironmana. No, ja se neću natjecati s ciljem rušenja tog rekorda. Ako možeš odraditi 30 ironmana u jednom mjesecu, pretpostavljam da možeš odraditi koliko god hoćeš, npr. jedan ili dva svaki vikend, cijele godine – ako imaš vremena i novca. Planiram svoj ograničeni godišnji odmor i novac potrošiti na nešto drugo, a ne na rušenje rekorda najvećeg broja ironman utrka u sezoni. Želim da svi doživimo još puno sjajnih iskustava iduće sezone i idućih godina. Neka u sportskom duhu svi postignemo svoje sportske ciljeve.

 

Možeš mi za kraj navesti tri riječi koje opisuju Kim Greisena?

Uhhh – ovo je teško… no, htio bih da ljudi moje ime povezuju s upornošću, pristojnošću i veseljem (i velikom zahvalnošću).

 

Intervju je objavljen na stranicama IUTA, autor intervjua Harn-Wei Kua.

 

 

Autor: Intervju: Harn-Wei Kua // foto, video: Zvonimir Mikašek

Lužnički megdan – 1. do 3. veljače 2013. (SRB)

Lužnički megdan predstavlja prvu zimsku sportsko-avanturističku utrku u prirodi, na području Balkana ako ne i šire.U pitanju je kompleksna trka koja iziskuje nadprosječnu kondiciju, osnovno skijaško znanje i odlično snalaženje u prirodi.

Sastoji se od više disciplina i zahtjeva svestranost natjecatelja koji se bave “outdoor” sportovima. Svaki tim se sastoji od dvoje sportaša.To su uglavnom ljudi koji imaju vrhunsku sposobnost i znanje iz alpinizma, orijentacije, skijanja, planinarenja i sličnih vještina.Cilj je da na turno skijama (skije s posebnim vezovima i umjetnim krznom, na kojima se može pješačiti i po najdubljem snijegu) pređu što brže zadanu trasu sa što više različitih prepreka. Pred natjecateljima je oko 60 km neobilježenih staza na kojima će biti specijalnih zadataka iz orijentacije, alpinističkih prepreka (spuštanje i penjanje uz vertikale) i obaveznog bivakovanja u snijegu.

Timovi od organizatora dobivaju prerađenu vojnu kartu u omjeru 1:25.000 s kontrolnim točkama i zadacima, koji će se mijenjati od točke do točke. Posebno će se nagrađivati brzina, način bivakovanja i pronalazak točaka na karti. Gdje je nemoguće koristiti skije, stavljat će ih na ranac i tako prelaziti tehničke detalje.

Odlična stvar je to što se mogu dopunjavati međusobno i tako lakše realizirati sve prepreke na putu, kao pravi tim. Organizator, Savez extremnih sportova Srbije i Sportsko udruženje Fristajler, će biti postavljeni na određenim punktovima i voditi računa o sigurnosti i regularnosti utrke.

Ova je utrka otvorenog tipa, u netaknutoj prirodi u skrivenom dijelu Srbije na području opština Babušnica, Pirot i Dimitrovgrad. Lokacija je jako zanimljiva i raznovrsna, obiluje pitomim i tehnički teškim terenima kao i atraktivnim kanjonima, vidikovcima, napuštenim tunelima i graničnim putevima. Biti će to i sjajna prilika za promociju zemlje u zimskom ruhu, sporta kao aktivnog načina života i novih atraktivnih lokacija za zimski turizam koji nije usko vezan samo za ski centre, a jako je popularan u Europi.

Generalni pokrovitelj natjecanja je Burn (energetski napitak), kao i Infoteam – zastupnik Garmina za Srbiju i Zeleno drvo (prodavaonica planinarske opreme).Aktivno sudjelovanje, logističku i materijalnu pomoć takođe su pružile i sve tri opštine na kojima će se održati utrka kao i njihove turističke organizacije. Pored njih tu je i Gorska služba spašavanja, Granična policija, SC Pirot, Školski internat iz Strelca, MUP analitika i veze, Planinarska društva Vidlič i Ruj, Extreme summit team i veći broj nacionalnih elektronskih i tiskanih medija, a više informacija nađite na: www.facebook.com/Luznickimegdan

 

Plan utrke

Prvi dan – 2. veljače:

“Dan izdržljivosti” ili “Enduro day”, cilj je da timovi dok su svježi, tog dana pređu najmanje 1.700 mnv uspona s posebnim zadacima na karti, gde će tražiti različite orijentaciske točke (krugove) kako slabiji timovi ne bi samo pratili tragove vodećih timova. Utrka će se odvijati na prilično jasnim i velikim makadamskim putevima koji su zapušteni ali dovoljno dobri za turno skijanje. Pri tome, “rampa” se spušta na 35 km i nije dozvoljen nastavak dalje prije svitanja. Prva tri tima koja (ukoliko) stignu do te točke dobivaju dodatne bodove.

 

Drugi dan – 3. veljače:

“Dan vještine” ili “Skill day”, timovi koji su prethodnu noć napravili vučje jame ili posebne bivake bez šatora će dobiti dodatne bodove. Drugog dana ih očekuje malo uspona ali više tehničkih detalja gde će svi morati proći dio trase sa skijama na rancu, niz uže, uz uže, po siparu, odsjecima, starim napuštenim tunelima…Jedan dio staze nema klasične makadamske puteve tako da će svakako trebati maksimalna koncentracija i energija da se pređu određene prečice kroz vododerine i šumske usjeke s toliko opreme, bez svježine i poslije (ne)prospavane noći u snegu.

VAŽNO!

Ne postoji limit timova, krajnji rok za prijavu je 20. 1. 2013. Sportski liječnički pregledi su obavezni i ne smiju biti stariji od godinu dana. Svaki sportaš mora potpisati izjavu o sudjelovanju na utrci na svoju odgovornost. Detaljni formulari prijava, nagradni fondovi i pravila natjecanja izlaze najkasnije do 10. 1. 2013. Dolazak ekipa se očekuje 1. veljače (petak) do 20 h, mjesto okupljanja je selo Strelac, a start trke je planiran u 5:45 ujutro 2. veljače.

U slučaju lošeg vremena termin natjecanja se pomiče za 7 dana, dok u slučaju nedostatka snijega gamaše mijenjaju turno skije (nisu dozvoljenje krplje). Sva pomagala su dozvoljena osim GPS uređaja. Obavezna oprema (pored osnovne zimske odjeće i obuće) je: kompas i primus boca s plamenikom (zajednički), astro folija, kresivo ili šibice/upaljač, čeona lampa (najmanje jedna po timu), vreće za spavanje, podloška, termosi, pojas, sprava za absajlanje s matičnjakom, pupkovina od 60 cm do 120 cm, žimar (malpa) i šljem.

Za sve timove je organiziran gratis prijevoz iz Beograda u oba pravca, smještaj i hrana.Više informacija na FB stranici – www.facebook.com/luznickimegdan. Startnine po timu iznose 20 Eura

Kontakt: Marko Nikolić – organizator, 063.86.70.711 marko@udruzenjefreestylera.com
Manja Breberina
– host & info, 064.581.12.12 manja_breberina@hotmail.com

Naši prethodni događaji sa sličnih utrka u prirodi:

 

Nissan 4 Elements from Udruzenje Freestylera on Vimeo.

 

Nissan 4 ELEMENTS 2012 trailer from Udruzenje Freestylera on Vimeo.

 

Bike park Kopaonik – opening from Udruzenje Freestylera on Vimeo.

 

3 GREBENA SRBIJE / 3 RIDGE OF SERBIA from Udruzenje Freestylera on Vimeo.

 

Serbian 7 summits by bike from Udruzenje Freestylera on Vimeo.

 

Autor: Lužnički megdan / 3sporta

Dino Bošnjak prvi, Lisa Stublić deveta!

Sjajne vijesti dolaze nam iz Škotske gdje je jučer, u glavnom gradu Edinburghu, održana Bupa Great Edinburgh XCountry utrka. Naši Dino Bošnjak i Lisa Stublić nastupili su u okviru reprezentacije Europe i ostvarili izvrstan plasman.

Poziv za sudjelovanje u europskoj reprezentaciji za naše je trkače uslijedio nakon dobro otrčanog Europskog prvenstva u krosu u Budimpešti o kojem smo izvijestili. Na utrci u Škotskoj trčalo se nekoliko disciplina, a za nas su najinteresantnije bile utrke “troboja” reprezentacija Europe, Velike Britanije i SAD-a.

Dino Bošnjak (AK Velika Gorica), u svojoj utrci na 6 km pobijedio je za samo jednu sekundu ispred reprezentativnog kolege Isaaca Kimelia, s kojim je rame uz rame trčao veliki dio utrke ali je na zadnjem usponu velikim skokom u tempu uspio izboriti prvo mjesto i vodeću poziciju za reprezentaciju Europe.

Izvrsna je bila i Lisa Stublić (AK Aviokartke.hr) koja je u jakoj konkurenciji zauzela deveto mjesto sa zaostatkom od 31 sekundu iza pobjednice Fionnuale Britton koja je na nedavnom Europskom prvenstvu u krosu pobjedom dokazala svoju nadmoć na kros utrkama. I ženska seniorska reprezentacije Europe, za koju je nastupila Lisa, pobijedila je u svojoj utrci.

Evo što je nakon utrke izjavila Lisa Stublić za 3sporta:

– Nakon EP u krosu uzela sam tjedan dana odmora, a nakon toga sam odmah ušla u maratonski trening, tako da nisam znala što da očekujem na utrci. Nisam  znala koliko mi je forma pala za to vrijeme, ali sam znala da nije pala previše. Ovo mi je bila prva utrka nakon dugo vremena u kojoj sam imala konkretan plan. Željela sam trčati pametno i ostvariti što bolji plasman. Staza na kojoj smo trčali bila je jako zabavna – dvije kratke ali strme uzbrdice, preskakanje preko potoka, stabla kao prepone i PUNO blata. Jako sam zadovoljna konačnim rezultatom!

 

Dino i Lisa – ČESTITAMO!


Rezultati:

Junior Men (6km)

Position Athlete Country Performance
1 D Bosnjak (EUR) 19:01
2 I Kimeli (EUR) 19:02
3 C Nowak (USA) 19:03
4 J Davies (GBR) 19:07
5 J Motschmann (EUR) 19:08
6 E De La Rosa (USA) 19:19
7 C Johnson (GBR) 19:28
8 A Saddedine (EUR) 19:31
9 R Roush (USA) 19:34
10 M Fayers (GBR) 19:36



Women (6km)

Position Athlete Country Performance
1 F Britton (EUR) 20:40
2 A Herzog (EUR) 20:56
3 M Suver (USA) 21:00
4 J Coulson (GBR) 21:05
5 A-D Felix (EUR) 21:06
6 L Byrne (EUR) 21:06
7 L Albertson-Junkans (USA) 21:08
8 J Bleasdale (GBR) 21:10
9 L Stublic (EUR) 21:11
10 L Howarth (GBR) 21:12


Autor: 3sporta / foto: Mario Dobša

Triatlonska reprezentacija u Umagu

Krenule su zimske pripreme seniorske i juniorske reprezentacije Hrvatskog triatlon saveza u Istri u Umagu. Baza je hotel Sol garden Istra, u naši će reprezentativci tamo naporno raditi u razdoblju od 2. 1. 2013. do 12.1. 2013.

Sportaši koji su se odazvali i odrađuju pripreme su Daria Pletikapa, Matija Krivec, Matija Lukina, Luka Paliska i Eugen Jagušt. U pratnji su izbornika reprezentacije prof. Ivana Ivezića ujedno trenera triatlon kluba Zrinski Novatec.

U Umag su stigli u srijedu 2.1.2013 u 16 h i već odradili prvi trening trčanja. Bilo je kišno vrijeme, međutim jučer su se oblaci razišli i uvjeti su bili idealni za trening vani u prekrasnoj okolici Umaga. Prvo su ujutro odradili plivanje, a popodne bicikl i trčanje.

Nadaju se izvrsnom vremenu, dobrim pripremama, druženju, i kvalitetnim informacijama izbornika Ivana Ivezića. Na pripremama u istom hotelu je cijeli niz sportaša tako je i hrvatska rukometna i nogometna reprezentacija po svim uzrastima kao i mnogo drugih sportaša pa možemo reći da vlada prava sportska atmosfera.

Želimo im ugodne pripreme.

Autor: Goran Peić

FOTO Sretna Nova uz Novogodišnju utrku!

Prije svega želimo SVIMA SRETNU NOVU 2013. GODINU! Noćas je na uobičajenom mjestu, na središnjem trgu grada Varaždina, održana jedinstvena utrka u svijetu – 35. Novogodišnja utrka Varaždin.

Kao toliko puta do sada, okupila je velik broj trkačica i trkača koji su novu godinu započeli onako kako najviše vole – trčanjem! Na startu se pojavilo više od 200 trkačica i trkača koji su točno u ponoć krenuli na prvi obilazak grada u novoj godini. Muškarci su trčali 6.400 m, a žene dvostruko kraću stazu. Vremenski su uvjeti išli na ruku trkačima, ali vjerojatno bi svima bila draža Nova godina s nešto snijega.

Ove su godine u muškoj konkurenciji najbrži bili prošlogodišnji pobjednik, Slovenac Vid Zevnik te gosti iz Italije, Diego Avon i Luca Solone. U ženskoj konkurenciji uvjerljivo, s novim rekordom staze, pobijedila je naša Matea Matošević, a drugim i trećim mjestom morale su se zadovoljiti Mađarica Tunde Szabo i Talijanka Giuliana Caiti. Utrku je uspješno završio i najstariji natjecatelj, Josip Đunđek rođen 1924. godine.

Ove su godine (napokon) izjednačene novčane nagrade u muškoj i ženskoj konkurenciji, a na rezultatima su organizatori iz AK Sloboda Varaždin objavili i “pravu” dužinu staze od 6.400 m.

Novogodišnja utrka u Varaždinu otrčana u “revijalnom tonu” za većinu natjecateljica i natjecatelja samo je uvod u trkačku sezonu. Želim svima puno uspješnih kilometara i dobro zdravlje!

Rezultati

 


 


Autor: 3 sporta

Najava Novogodišnje utrke Varaždin

Prva Novogodišnja utrka u Varaždinu organizirana je davne 1977. godine. Od tada je prošlo 35. godina, a ta je sportska manifestacija i dalje jedinstveni svjetski brend. Jer, na cijelom planetu, točno kad otkuca Nova godina, trči se samo ulicama Varaždina. Osim što je Novogodišnja utrka specifična sportska manifestacija, to je i svojevrsni turistički brand.


R A S P I S

35. Novogodišnja utrka – VARAŽDIN 2013.

01.01.2013. – 00:00:00

 

ORGANIZATOR: Grad Varaždin i Atletski klub SLOBODA Varaždin

START:Trg Kralja Tomislava,Franjevački trg,Kačićeva,Vrazova,Zrinskih i Frankopana,Krležina,Zagrebačka,Cesarčeva,Preradovićeva,Pavlinska,Trg Kralja Tomislava

STARTNINA: ne naplaćuje se

PRIJAVE: Do petka 28. prosinca 2012.e-mail: atletika@email.t-com.hr ili 1 sat prije starta.

ONLINE PRIJAVE: Online prijava za utrku

SVLAČIONICA: Dvorana „Srednjoškolac“,  kod 1. Osnovne škole(300 m od starta)

PODJELA STARTNIH BROJEVA: Dvorana „Srednjoškolac“, Kralja Petra Krešimira IV br. 8  21,00-23:00 h. GPS: N46 18 24.9 E16 20 33.0

KONTAKT OSOBE: Prijave- Miroslav Hainž 091/518-9501, atletika@email.t-com.hr . Prijava treba sadržavati:  Ime i prezime, ime kluba ili grada, država, kategorija, dužinu staze

Tehnička organizacija: Nenad Pavliček 091/9061 303, np@email.t-com.hr

Tajništvo kluba:Amalija Šašek 095/9159 001, tajnistvo@ak-sloboda.hr

KATEGORIJE I DUŽINE STAZA

Kategorija

Dužina Staze

Broj krugova

godište

Juniori

3000 m

1

1994-1997.

juniorke

3000 m

1

1994-1997.

seniori

6000 m

2

1993. i stariji

seniorke

3000 m

1

1993. i stariji

veterani

6000 m

2

1973. i stariji

veteranke

3000 m

1

1973. i stariji

 

NAGRADE:

–      spomen diplome za svakog sudionika utrke ,
–      spomen majice za svakog sudionioka koji završi utrku,

 

NOVČANE NAGRADE / U APSOLUTNOJ MUŠKOJ KATEGORIJI6000 m /,

prva 5 trkača bez obzira na kategoriju

1. mjesto:  300,00 E
2. mjesto:  250,00 E
3. mjesto:  200,00 E
4. mjesto:  150,00 E
5. mjesto:  100,00 E

NOVČANE NAGRADE / U APSOLUTNOJ ŽENSKOJ KATEGORIJI3000 m

prve 3 trkačice bez obzira na kategoriju

1. mjesto: 300,00 E
2. mjesto: 250,00 E                
3. mjesto: 200,00 E


Više informacija: http://www.ak-sloboda.hr/index.php/component/k2/item/68

Mogućnost smještaja: http://www.turizam-vzz.hr/hr/naslovna/


Autor: 3sporta

Blatersa – peti put

Kada se pišu izvještaji s neke utrke u većini slučajeva su više subjektivni nego objektivni pa je i ovo jedan od takvih. Subjektivno ljudi vole opisivati situacije u kojima su se pokazali nadmoćnima: nad drugima, sobom ili vremenskim uvjetima. U slučajevima gdje su poraženi, poniženi ili im je bilo teško, obično šute i čekaju dok drugi, a i oni sami, zaborave.

Međutim, to nije slučaj i sa Međimurcima – oni vole opisivati svoje patnje! Uostalom i cijela povijest je temeljena na tome.  Iz toga je izrasla kultura pjesama u mol ljestvicama koje srce paraju. Tekstovi su obično  “o tateku u toj tožnoj ruskoj zemljici” (gdje je naravno ostavio glavu ratujući za nekog drugog).  Čak i vesele, svatovske, imaju primjese nevolje i  mazohizma (“stopram sam se oženiv, već me žena zbila” – prijevod za naše mediteranske junake koji daju izvještaje samo kada  dave sedmeroglave zmajeve – “tek štono san se oženia, odma’ me je žena prebila ka’ mačku”).

Prošlogodišnji izvještaj je fantastično napisao Hrvoje Barić (ponekad je potrebno uključiti i Google Translator hrvatski-međimurski), a da se tradicija patnje, Međimuraca i Blaterse ne bi prekinula, ovaj ću ja, na stadardnom hrvatskom književnom jeziku.

Blato

Ekipa koja voli tumarati po Sljemenu, a i šire, organizira niz fantastičnih događaja. Jutarnja gelender liga je ranojutarnja liga u 6 sati, a  ide srijedom u zimskim mjesecima na Sljeme. Postoje  razne kombinacije, tipa jutarnje i večernje, obje zajedno pa ovakva , onakva, pa u rikiverc, pa sa istarskim boškarinom na leđima, pa na leđima istarskog boškarina… Iskreno, nikad nisam imao dovoljno volje proučiti tko-je-tko u tim kombinacijama, ali činjenica je da se na tim ligama skupi ljudi kao i na cestovnim utrkama i raznim ovakvim i onakvim prvenstvima. Sve se  to uredno može proučiti na www.gelender.hr ,  (za moje prijatelje  juznije, www.rukohvatnastubistu.com) udruzi koja je ime dobila po ogradi kod restorana na Sljemenu, gdje je cilj raznih utrka i uspona.

Blatersa je 50 kilometara duga treking-utrka preko Sljemena od zapadnog do istočnog  dijela (Podsused-Zelina). Održava se noću sa startom u ponoć i natjecatelji moraju što prije proći stazu, koristeći vlastite orijentacijske sposobnosti da bi je prošli. Ove godine start je bio u Podsusedu, a cilj u Biškupcu Zelinskom u prostorijama lokalnog DVD-a. Peto izdanje ovog događaja (utrka mi zvuči tako negelenderski) okupilo je 80 prikaza naoružanima lampicama, ruksacima, kartama, štapovima i ludošću. Osnovno obilježje ovog događaja je blato. Kao rekreativac porjeklom sa cestovnih trkačkih događaja ili triatlonskih , nisam se nadao da je blato baš TAKVO BLATO.

Krenuvši bez ikakvih ambicija, osim da prođemo stazu u limitu (so-so negelenderski) od 12 sati, poveo sam kolegu Doktora Miru, a pridružio nam se i Branislav Pavić zvani Brane. Odlučili smo krenuti lagano i paziti da se ne izgubimo prateći kartu. Na startu je ekipa krenula kao sumanuta i za 300 m više nismo nikoga vidjeli jer nitko , osim nas, nije hodao te su svi, osim nas, ili znali stazu ili nekog tko je zna.  U ugodnom razgovoru kroz podsusedski kraj i ulice uspjeli smo doći do raskršća na kojem nismo bili baš sigurni u kojem smjeru treba ići pa smo stajali na mjestu i gledali kartu da vidimo gdje uopće jesmo. Zaključivši da smo “tu” krenuli smo prema “tamo” i naravno prvi puta zalutali. Ipak smo nekako našli izlazak sa asfalta i tada je, kako bi Hrvoje Barić rekao, počela igranka. Prvo malo vlažne zemlje, onda nešto više vlage , a manje zemlje i onda blato. GoreTex adidaske su se dobro držale dok nisam ugazio u blato do pola potkoljenice i izvukao uz pomoć štapova. Doktor Miro je nekako veselo skakutao u svojim Merrel gojzericama,  a Brane stoički i mirno , u cestovnim Asicsicama i bez štapova svladavao blatne uspone. Blato je bilo dodatno razrađeno sa ovih 70 i kusur blatersijanera koji su ga samo za nas prethodno  dobro razmekšali.  Orijentacijski smo mudro i uz vijećanje svladavali mrak, nepoznati teren i maglicu, ali to je oduzimalo puno vremena. Negdje kod Doma Glavice u daljini smo čuli i cajke što čovjeku daje dodatnu sigurnost jer ako zapnemo bar će nas spasiti osoba  koja ima dobre zimske gume, razglas u autu i mekani tapecirung kojim se popeo do ovuda. Već sam vidio kako Doktor Miro na stražnjem sjedalu pjeva tekst Sabine Kulauzović “E, da mi je put do tebe pronaći, ne bi moje noći, dani, bili tako beznadniiiii“ aludirajući  na vatrogasni dom u  Biškupcu  Zelinskom.

 

Snijeg

I tako iz blata u blato – ustvari vrlo montono. Gledaš u blato, gledaš na drvo markaciju, gledaš u blato i tako ide vrijeme. Nema divnih krajolika kakvima nas zavarava Kilian Jornet na svojim trailerima, zapravo osim kruga lampe, vlastitih nogu i podloge – nema ničega! Samo strepnja da ćemo zalutati, ako već nismo.Kako smo se penjali više, počelo je nestajati blato i javljati se snijeg. U daljini smo ugledali dvije lampice koje se vraćaju s nekog puta, dolaze do nas i uz nešto mrmljanja krenu za nama i s nama. Ja lupim neki tempo uzbrdo koji me je dobrano zapuhao kad jedan od ove dvojice dotepeneca  viče od iza: “Kaj, bumo hodali ili kaj? Ajde malo to brže, stisni, nemoj se vući.” Taman kad mi je krv šiknula u glavu da ću mu učiniti bronhoskopiju sa štapom, skužim da je to Joža Dikon, poznata ultratriatlonska faca. S njim u društvu uvijek fin i drag Goran Hudec.  Nastavimo dalje i pičimo po tom snijegu gore, nitko ništa ne priča.

Pogledam na sat, prošla su već 3 sata od starta utrke i 3 su sata ujutro, a mi se još nismo popeli do kontrolne točke tj. Gelendera na vrhu Sljemena gdje bi trebali biti u 3:45. Prošli smo tek oko 12 kilometara po Garminu. Snijeg se povećava, a i dalje bijelo, bijelo, bijelo i lampa koja zuri u to bijelo. Razmišljam da nisam ništa popio i  pojeo već 3 sata, a ni drugi, no nekako ću izdržati do Gelendera. Joža preuzima kormilo i vodi nas nekakvom strminom uzbrdo. Miro izgleda iscrpljeno, jedino Brane šeta  opušteno uzbrdo kao na školskom izletu. Vadim sendvič i pojedem ga , no nekako mi se raspoloženje nije promijenilo.

Na Gelender stižemo oko 4 i 15, presvlačimo si koju suhu majicu. Ja više ne proklinjem svoj puni ruksak sa 2 majice kratkih rukava, 3 sa dugima, 5 pari čarapa i suhim tenisicama. Tu  mi je već bio pun kufer, kao u šali predlažem Miri da pozovemo kolegicu Dariju koja se baš sad negdje vraća sa fešte u Mariji Bistrici i da nas odvede doma.

 

Zaleđeni snijeg

Do Hunjke po cesti, nogama malo paše stabilne podloge pa opet u snijeg i šumu. Tu je sad podloga na mjestima zaleđeni snijeg sa otiscima nogu onih koji su prethodno prošli. Najgore je da je to smrznuto i zapravo je osjećaj hodanja po kamenjaru na Pagu. Svako malo ode gležanj. K tome je dosta ravnog i nizbrdo pa je tempo brži (cestovnim rječnikom 11 minuta po kilometru). Potrebna je totalna koncentracija na podlogu, na markacije, a čeona lampa je počela krepavati.  Relativno dobro se snalazimo  kud idemo i  ništa osim snijega, markacije i podloge se ne događa satima. Mene zabavlja činjenica da mi krepava čeona lampa , a da je još mrak i u 6 ujutro. Razmišljam pola sata što mi to lupa u štapu i tako vrijeme prolazi. Slijedimo žute hodočasničke oznake za koje sam siguran da idu dijelom prema mjestu Laz i Mariji Bistrici. Miro se žali na grčeve i zaostaje, Brane solidarno staje, Joža viče od naprijed da ne bumo na ovaj način došli u limitu, no svi se čekamo. Nakon što je popio nekakv napitak, za koji tvrdi da je Ibuprofen, Miro se preporođuje te počinje trčati. E sad sam ja onaj koji zaostaje jer imam osjećaj da su mi tabani jedan veliki žulj. Stižemo u Laz i nagrađujemo se krčmom i stankom od 15 minuta. Međimurci-agoničari od prošle godine su već u cilju i sati je 8 i 30.

U krčmi susretljiva konobarica sa izrazitim socijalnim vještinama ugađa svakoj našoj želji.  Želje su nam bile vrlo primitivne i osnovne, a  uključivale su kavu, pivo i stolicu za sjesti, a kad tamo , vidi vraga, nema baš stolica nego jedan dugi šank.

 

Opet blato

Iza Laza slijedi navodno najteži orijentacijski dio. Taman izašli iz krčme kad vidimo ljude ispred nas. Dakle nismo bili zadnji, ima ih još iza nas! Opet se javlja blato i to u svojem najboljem izdanju. Stajem u svaku lokvu, nizbrdo vozim  blatni slalom. Joža, Doktor Miro i Brane trče, ja čim potrčim kao da trčim po iglama, pokušavajući ih pratiti. Već sam bio dobro razjaren, osim sendviča na Sljemenu  i 6 Ferrero Rocher kuglica nisam ništao jeo, a niti sam bio gladan, kadli zvoni mobitel. Vidim Hrvoje Barić i Međimurci iz prošlogodišnjeg teksta. Pita gdje sam, kako mi ide. Velim ja da ide nekako , ali još barem sat i pol. Oni si već krenuli, trebaju stići na nešto, nek se držim i da ću sigurno uspjeti. Još doda da su pred Varaždinom i da… eto.. moje suhe stvari koje su trebali ostaviti u Zelini… su eto zaboravili ostaviti i da su kod njih, ali neka se ne brinem bude ih sljedećih dana netko dostavio k meni doma.

Da tada nisam poludio i počeo zubima rezbariti motiv Posljednje Večere na obližnjem hrastu tražeći  sirovinu za svoju šećerom oskudijevajuću krv, nikada neću. Međutim, pretpostavio sam da je njima veći bad nego meni, a to su ipak moji jako dobri prijatelji i odmah sam im oprostio. 

U međuvremenu su Brane, Joža i Doktor Miro počeli ganjati rezultat ispod 12 h, a Hudec i ja iza. Prilikom izlaska na makadam pred Zelinom ostalo je još nešto oko 5 km. Hudec je predložio da potrčimo, no kada je vidio kako zbog bolnih stopala nabadam nogama, predložio je da ipak odhodamo. I tako smo hodali ostatak u ugodnom razgovoru, međutim nikada kraja. Došli smo do asfalta u Biškupcu Zelinskom. Stoji neki čovjek kraj svoje kuće i premišljam da li da ga pitam koliko je do vatrogasnog doma ili ne. Naime ljudi koji se ne kreću često nogama imaju vrlo loše predodžbe udaljenosti. 300 m ili 1 300 m im je otprilike isto. Na kraju Hudec pita, a ovaj kaže da je 300 . A bilo je 1300. A svaki metar viška je bio patnja.

U cilju nakon 12 sati i kusur minuta. Organizatori pripremili čaj i kuhano vino, topli prostor i stolice za sjedenje. Sve, a i više no što čovjeku u tom trenutku treba.

S obzirom da su suhe stvari uživale u razgledavanju baroknog grada Varaždina, odlučio sam osušiti mokru majicu pred grijalicom u domu. Precijenio sam joj izdržljivost i antiperspirant-dryfit-techno dry materijal se pretvorio u ono što i zapravo je: sprženu plastiku. Ali još uvijek sam imao jaknu! Jupiii!

Igrom slučaja nazvao je prijatelj koji je pukom srećom izbjegao dolazak na start Blaterse te je odlučio doći po mene u Zelinu i prevesti  me u Varaždin. Čekao sam ga u gostioni Grajek u Zelini, komunicirajući kao Goran Bare i razmišljajući tko će slijedeće godine pisati ovaj tekst nakon što ću ja doći za 7 sati u cilj i čuvati mu suhe stvari u Bjelovaru.


Blatersa opet? Da!

Kapa dolje svima koji su nastupili i završili (skoro svi), kapa dolje prvima koji su došli na cilj za 5 sati i 39 minuta. Bez obzira što u široj javnosti nisu toliko eksponirani kao atlete izdržljivosti da se pojave na cestovnim utrkama vjerojatno bi pojeli konkurenciju. Međutim, to su samozatajni ljudi, kojima je iskustvo i uživanje u sebi i prirodi u prvom planu, a rezultat samo vremenski preriod  kojim mjere to uživanje.

Uostalom pročitajte ove stihove jednog od  dva pobjednika sa njegovog bloga.

Večeras, negdje, kiša ispire stvarnost i otapa buduće sate u zemljani ponor iz kojeg ničemo i u koji venemo s krajem naših dana, bezuspješno osluškujući korake što vode ka novome jutru. Kroz naše oči, uši, usta, dodir… u nama, svijet oko nas živi i diše, poput velike šarene pozornice koju neprestano iznova smišljamo, otkrivamo i mijenjamo, bez pravila i reda, ponekad onako krajnje mangupski, zaigrano i prekrasno zaneseni.

Sretan Božić!

 

Autor: Pavao Vlahek

Na Božićnoj utrci 105 trkača!

U subotu je na Osječkoj Promenadi bilo posebno. 105 trkačica i trkača u odličnoj atmosferi nastupilo je na Humanitarnoj Božićnoj utrci u organizaciji Udruge Zdravo trčanje.

Prikupljeno je 2.220 kuna koje će se 27. 12. 2012. u 10 sati donirati Pučkoj kuhinji Caritasa Osijek koji djeluje u sklopu Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije u vidu potrebnih namirnica. 

Najbrži na  kratkoj stazi (3,12 km) bili su Osječani Ena Grahovac i Goran Đurica, dok su na dugoj stazi (5,77 km) trijumfirali Našičanka Dubravka Vešligaj i Splićanin Josip Barić. Utrku je završio i ultramaratonac Djed Božićnjak koji je prisutne prije i tijekom utrke darivao bombonima, a nakon utrke kuhanim vinom i čajem!
 
Rezultati:
 
 
 
 

Autor: Ivo Maronić

FOTO Održan zimski x-duatlon u Varaždinu

Jelena Sekelj, Tomislav Bermanec, Marko Domislović, Mićo Duspara, Ladislav Gregorinčić i Slaven Pikija zaslužili su da ih sve spomenemo zbog same činjenice da su se odvažili startati na dravskom Cross duatlonu koji je održan u teškim zimskim uvjetima, a ujedno su ga i svi uspješno završili.

Blato, voda i bljuzga uvelike su prkosili natjecateljima tijekom savladavanja staze koja se sastojala od 3,8 km trčanja (2 kruga od 1,9 km), 14 km vožnje bicikla (5 krugova po dravskom nasipu i šumi) te na kraju još 1,9 km trčanja. Ipak, zadovoljni osmijesi na kraju i tijekom čitavog trajanja utrke govorili su da je ovo prava stvar koja definitivno mora postati tradicionalna.

Na kraju krajeva, ova utrka bila je samo uvod u službenu utrku koja će se održati na proljeće. S obzirom na to da su kros triatlon i duatlon utrke u posljednje vrijeme u svijetu postale vrlo popularne zbog atraktivnih biciklističkih i trkačkih dionica, održavanjem jedne ovakve utrke TK 042 želio je pokazati da prati trendove.

Ovom utrkom Triatlon klub 042 završio je rezultatski i organizacijski uspješnu 2012. godinu. Ova utrka tako je bila humanitarnog karaktera, a šest prethodno spomenutih natjecatelja i gledatelji dobrovoljnim su prilozima prikupili skromnu pomoći za jednu obitelj težeg financijskog stanja iz Varaždina.

Iako su rezultati u ovom slučaju sporedni, red je da spomenemo da je u utrci najbrži bio Tomislav Bermanec (1:01:40) koji je, s obzirom na to da je potegnuo preko Drave, ovu pobjedu i zaslužio, drugi je bio Marko Domislović (1:02:45), treći Ladislav Gregorinčić (1:08:30). Jedina hrabra pripadnica ženskog spola koja se odvažila nastupiti je Jelena Sekelj koja je utrku završila za 1:10:05.

Rezultati

 


 


Autor: 3sporta / foto: Zvonimir Mikašek

FOTO VIDEO Sa EP u krosu s dva izvrsna rezultata

U nedjelju je u hladnom, snijegom pokrivenom gradiću Szentendre nedaleko Budimpešte održano 19. Europsko prvenstvo u krosu na kojem je nastupila i velika hrvatska natjecateljska delegacija.

Za hrvatsku atletsku reprezentaciju nastupilo je ukupno 14 natjecatelja, a najuspješniji su bili Dino Bošnjak u utrci juniora na 6 km s odličnim plasmanom na osmo mjesto, te Lisa Stublić koja je u utrci najboljih seniorki Europe na 8 km osvojila deveto mjesto. Ostali trkači nisu mogli ovako uspješno parirati europskoj konkurenciji u pojedinačnim plasmanima, a u ekipnom plasmanu juniori su zauzeli 15. mjesto od 21 ekipe, dok su juniorke bile 13. od 15 reprezentacija. 

Utrka je bilo jako zanimljiva. Bilo je puno uzbrdica i nizbrdica, snijeg po svuda, trčali smo kroz štalu, a bilo je i stablo na tlu kao prepreka! Na mojoj utrci nastupale su izvrsne trkačice. Kros je specifična disciplina jer zahtijeva i snagu i izdržljivost. Na startu su se našle natjecateljice koje inače trče razne discipline – od srednjih pruga do maratona. S obzirom da je moja glavna disciplina maraton, plan mi je bio da počnem utrku u vodećoj grupi i da se onda borim do kraja. Ove sezone sam radila puno kraćih i bržih treninga nego inače i mislim da je to bilo dobro za buduće maratone. – komentirala je svoju utrku naša olimpijka Lisa Stublić.

Ova smotra najboljih srednje i dugoprugaša Europe pokazala je svu raskoš koja se može doživjeti praćenjem ovakvog vrhunskog trkačkog natjecanja, jer se na zaleđenom snježnom pokrivaču i pri temperaturi debelo ispod nule trčalo vrlo brzo a utrke su bile neizvjesne do samog kraja.

Među natjecateljima je bilo i onih koji baš nisu imali sreće. Među njima je i Martin Srša, član AK Međimurje koji je drugi puta zaredom nastupio na Europskom prvenstvu u krosu. Martin je unatoč pehu koji mu se dogodio na samom početku utrke, kada mu se u velikoj gužvi izula sprinterica, nastavio utrku i uspio do cilja 6 km duge staze u jakom tempu prestići nekoliko natjecatelja zauzevši 111. mjesto.

Jedan od ciljeva Hrvatskog atletskog saveza za iduće razdoblje je i podizanje kvalitete rezultata u dugoprugaškom trčanju, što će ovim mladim i perspektivnim sportašima biti poticaj i podrška u pripremama za 2013. godinu, u kojoj ih osim natjecanja na atletskoj stazi očekuje Europsko prvenstvo u krosu, koje će se održati u istom terminu u Beogradu.

Rezultati

Video prilog snimila je i pripremila vrijedna ekipa AK Agram.

 

 

Autor: Mario Dobša / 3sporta

Najnoviji tekstovi