Tea Miloš nastupila na svjetskom prvenstvu u akvatlonu te osvojila odlično 3. mjesto u seniorskoj konkurenciji. Zbog hladne vode plivalo se 1000 m i trčalo 5000 m.
Tea je plivačku dionicu završila na 3. mjestu samo nekoliko metara iza vodeće. Svoju poziciju zadržala je do kraja utrke te osvojila svoju prvu medalju sa svjetskog prvenstva na Novom Zelandu. Pobijedila je Nicky Samuels, a drugo mjesto je osvojila Emma Davis iz Irske.
Inače, naše reprezentativke Sara Vilić i Tea Miloš te trener Martin Papišta otputovali su na Svjetsko prvenstvo koje će se 20.10 održavati u Aucklandu, na Novom Zelandu. Prije svjetskog prvenstva pod vodstvom ITU-a održava se razvojni kamp za juniore i U23 u sklopu kojeg su Sara i Tea trenirale s još 20-tak mladih triatlonaca i triatlonki, a Martin prikuplja znanje od vrhunskih trenera Bobby McGee-a i Sergia Santosa.
Sara Vilić će 20. listopada nastupiti na svjetskom prvenstvu u triatlonu u kategoriji mlađih seniorki, a Tea će dan kasnije nastupiti u juniorskoj kategoriji.
Jučer je na Osječkoj Promenadi održano 4. kolo Lige “Zdravo trčanje” powered by Ferivi. Pravo jesensko vrijeme pogodovalo je trkačicama i trkačima, tako da su popravljeni dosadašnji rekordi lige.
U ženskoj konkurenciji najbolja je bila Našičanka Dubravka Vešligaj, a kod muškaraca pobjedu je odnio Osječanin Filip Grgurić.
Do sada je na ligi nastupilo 78 zaljubljenika u trčanje, tako da se slobodno može reći da je u Osijeku trkački pokret u punom zamahu.
Iduće kolo na rasporedu je u četvrtak 18. listopada u 17:15 sati sa startom kod Doma VK Iktus.
Peto kolo Kros lige Globetka u Čakovcu okupilo je šezdeset i dvoje natjecatelja, koji su u gotovo idealnim vremenskim uvjetima i isto takvoj stazi za trčanje istrčali 7,8 km u Globetki.
Najbrži je po treći puta u ovoj sezoni kod muškaraca bio Martin Srša u vremenu 28 minuta i 26 sekundi, dok je u ženskoj konkurenciji najbrža bila Božica Horvat sa 36 minuta i 30 sekundi.
U ukupnom poretku nije došlo do promjena pa su vodeću poziciju zadržali Marjan Huzjak individualac iz Novog Sela Rok i Božica Horvat, članica AK Međimurje Čakovec.
Posljednje kolo lige održati će se u subotu 17. studenog u 14 sati, a odmah nakon utrke planira se podjela nagrada i priznanja najuspješnijim natjecateljima u ukupnom poretku.
Prvi puta organiziran biciklistički maraton na cesti sjeverozapadne Istre okupio je više od 500 rekreativaca i profesionalnih biciklista. Maraton Istria Granfondo Classic dug 161km, uz najbolje hrvatske bicikliste Roberta Kišerlovskog i Vladimira Miholjevića, uspješno je prošlo 155 biciklista, dok je kraći maraton, dug 84km odvozilo 210 biciklista. Rekreativni program Adria.MOVE IT! u Umagu i Novigradu okupio je više 150 Istrana i njihovih gostiju.
Najbolji nastup na maratonima ostvarili su Emanuel Kišerlovski, Vladimir Miholjević i Robert Kišerlovski iz Hrvatske na Istria Granfondo Classicu, prošavši 161 km zahtjevne staze za 4:11:16, te Janez Zupanič, Gregor Sikušek i Lucijan Premrn iz Slovenije, prošavši 84 km staze Istria Granfondo Small za 2:13:13. Najbolji hrvatski predstavnici bili su Massimo de Mari, Goran Santini i Željko Srdoč, koji su zauzeli 8., 11. i 20. mjesto na stazi Small.
Trenutno najbolji hrvatski biciklist Robert Kišerlovski, nakon što je kao treći završio Istria Granfondo Classic prokomentirao je: „Nisam se imao namjeru natjecati, već zaista uživati u stazi koju dobro poznajem i prekrasnom krajoliku koji je okružuje. Organizatori su odradili odličan posao i mislim da su svi sudionici mogli uživati u vožnji i popratnim događanjima. Jedini hrvatski Granfondo maraton za svaku je pohvalu i svakako se namjeravam vratiti i iduće godine.“
Međunarodni projekt Adria.MOVE IT!, financiran iz fondova Europske unije, zaslužan je za rekreativne biciklijade Adria.MOVE IT! Family i Adria.MOVE IT! Junior koje su se vozile u subotu u Novigradu te Adria.MOVE IT! Kids koja je zabavila umaške mališane u nedjelju.
Koordinatorice projekta za Umag i Novigrad, Vida Ferlin i Vanja Gorički izrazile su zadovoljstvo nakon održanih događanja: „Cilj projekta Adria.MOVE IT! je promocija alternativnog načina transporta i zdravijeg načina življenja. Izuzetno nam je drago da smo okupili ovako velik broj biciklista rekreativaca i pokazali kako je bicikl idealno prijevozno sredstvo i način rekreacije, puno prihvatljivije i poželjnije od automobila. Nastavit ćemo s aktivnostima projekta i omogućiti što bolju infrastrukturu za vožnju bicikla, kako domaćima, tako i turistima.“
Bernard Musulin, voditelj projekta Istria Granfondo na dodjeli nagrada pobjednicima maratona rekao je: „Čestitam svima koji su uspjeli završiti prvi Granfondo maraton. Nadam se da su vozeći maraton uspjeli uživati u ljepotama sjeverozapadne Istre. Zahvalio bih svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog sportsko-rekreativnog događanja. Iako smo vrlo zadovoljni brojem prijava za prvi Istria Granfondo, iduće godine ga svakako namjeravamo nadmašiti i privući još više zaljubljenika u biciklizam.“
U organizaciju događanja uključeni su bili Istraturist i Laguna Novigrad, Gradovi Umag i Novigrad, lokalne turističke zajednice i cjelokupan klaster sjeverozapadne Istre. Osim organizacije ovog događanja, vrlo intenzivno rade na biciklističkoj infrastrukturi, kako na rekonstrukciji i izgradnji biciklističkih staza te smještajnih kapaciteta, obilježavanju i signalizaciji, tako i na obučavanju turističkih bike vodiča.
U subotu u 16 h u Bedencu kraj Lepoglave startat će drugo izdanje ove zanimljive utrke. Utrka je dužine od 11,8 km i vodi nas kroz vinograde i šume ovog lijepog kraja ispod Ravne gore. Cijeli put je asfaltiran uz dvije malo “jače” uzbrdice, ali to ne umanjuje doživljaj ove utrke.
Poslije utrke simpatični organizatori priređuju tradicionalnu kestenijadu , naći će se tu i topli obrok i pokoja čašica slatkog mošta. Nagrade za prvoplasirane dolaze iz domaće keramičke radionice. Startnina je simbolična (30 kn) pa bi bilo šteta propustiti ovaj događaj.
Raspis utrke:
UDRUGA ZA KULTURU I SPORT BEDENEC organizira 2. CESTOVNU UTRKU BEDENEC 2012.
Utrka će se održati u subotu 13. 10. 2012. na prostoru malonogometnog igrališta u Bedencu s prijavama od 15 do 16 sati.
STAZA: 12 km, Bedenec- Jerovec- Dubravec- Žarovnica- Bedenec (u cijelosti asfaltirana uz 3 uspona).
KATEGORIJE: – apsolutna (M i Ž)
-do 40 godina (M i Ž)-SENIORI -od 40 do 50 godina (M i Ž)-VETERANI 1 -iznad 50 godina (M i Ž)-VETERANI 2
START: 16 sati STARTNINA: 30 kn
NAGRADE:
– nagrade za tri prvoplasirana u apsolutnim kategorijama te nagrade za tri prvoplasirana u svim kategorijama – majice za sve sudionike – najstariji i najmlađi učesnik prigodna nagrada – zakuska na cilju uz kestenijadu
POSEBNOST UTRKE: Start utrke označit će pucanj iz starinskog topa kojeg su izradili članovi našeg kuburaškog društva “Glasna kubura”.
Trči se na vlastitu odgovornost. Utrka se održava bez obzira na vremenske uvjete.
Zahvaljujemo na odazivu!
Organizacijski odbor Predsjednik UKS-a Bedenec: Stjepan Petak
Što se sve može naći po medijima o 21. Zagreb maratonu naprosto je nevjerojatno. Više njih tako piše o “devet tisuća maratonaca”, drugi pišu o tome da je utrka održana “po idealnom vremenu za trčanje”, treći da je Blanka Vlašić “otvorila maraton”, neki su izvijestili kako je velika novost uvođenje čipova itd.
Osim novinara koji očito nisu dovoljno motivirani da provjere barem osnovne činjenica (čipovi se koriste već godinama) i terminologiju (pucanj Blanke Vlašić nije ništa “otvorio”, već je označio start), ni građani Zagreba, premda najveću kolonu ljudi na svojim nogama gledaju već 21. put, nisu trkačicama i trkačima oprostili čekanje na raskršćima Jurišićeve i na Kvatriću – poklonili su im gromoglasno glasanje sirena svojih “limenih urni na cesti”. “Pa što” – reći će neki, “neka samo trube”! Ali svi znamo da je ovo ipak žalosno. Dok se npr. nedaleka Ljubljana ponosi svojim maratonom koji im paralizira neke od najvažnijih ulica na pola dana (i nema propuštanja preko trase utrke!), dok u toj istoj Ljubljani kolone navijača, bendovi, limena glazba… pomažu trkačima, pa i onim najsporijim, Zagreb nakon trga i nekoliko desetaka navijača, uglavnom rodbine i prijatelja trkača, na maratonskoj trasi zijeva nedjeljnom jutarnjom dosadom u čudu – tko su sad ovi!? Da ne bi pomislili kako imam nešto protiv Zagreba i zagrebačke utrke – ne nikako! ovako je (ili još žalosnije) na svim našim utrkama.
No, da parafraziram jednu poznatu – “trčati se mora” pa se trčalo i u ovu nedjelju. Standardno su održane utrke građana (5 km), polumaraton (21.1 km) i maraton (42.2 km). I na žalost, nije nastupilo 9.000 maratonaca – maratonki i maratonaca bilo je oko 250. Trkačica i trkača na polumaratonu bilo je malo više od 800. Dakle, zajedno više od 1.000 što je (ako se ne varam) najviše do sad. Na utrci građana na 5 km nastupilo je nekoliko tisuća rekreativaca, a utrkom su ponovno dominirali učenici koji su došli zaraditi ocjenu iz tjelesnog (što je po mom mišljenju sasvim u redu, ipak su morali pretrčati 5 km).
Utrka se odvijala standardnom trasom, od Trga bana Jelačića do Dubrave pa natrag preko trga, do Črnomerca i opet na trg – polumaraton jedan, a maraton dva kruga. Bilo je prevruće za neko ugodno trčanje i lov na rezultat. Čast da označi start utrke pripala je našoj visašici Blanki Vlašić, koja “ne zna kako” netko istrči maraton bez pauze. No nije joj za zamjeriti – još nije zaražena “maratonskim virusom”. Utrku je ponovno trčao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i istrčao maraton unutar limita od pet sati.
A sad fakti i ono uobičajeno. Na utrci su u muškoj konkurenciji sudjelovali i tamnoputi trkači iz Kenije, a bio je ovdje i prošlogodišnji pobjednik Yared Admasu Miratu, koji je ove godine odustao. Kod žena nije bilo Afrikanki. Maratonski pobjednik je jedan od Kenijaca, Kipkorrir Biwot koji je stazu od 42.195 m prešao za (ne prebrzih) 2:25:08 h. Drugi je bio također Kenijac Kiprotich Sawe (2:26:29 h), a treći Rus Ilija Ilijev (2:30:59 h). Naš najbrži maratonac bio je Drago Paripović (2:36:47 h), 53-godišnji veteran koji i dalje drži naš rekord u maratonu koji stoji već 20 godina.
Kod žena maratonki najbrža je bila Ana Subotić iz Srbije (2:43:32h), a za njom su ciljem prolazile naše natjecateljice – Marija Vrajić (2:59:14 h), Nikolina Šustić (3:03:18 h), Dubravka Vešligaj (3:11:18 h), Veronika Jurišić (3:15:24 h) i Valentina Belović (3:18:48 h).
Pobjednik polumaratona bio je Kenijac Kipkoench David (1:07:18 h), drugi je bio Velimir Bogović iz Srbije (1:08:04h ), a treći Rus Vasili Minaew. Naš najbolji polumaratonac bio je Goran Grdenić (1:10:20 h) na sedmom mjestu. Kod žena najbolje su bile dvije Mađarice – Zsofia Erdely (1:16:15 h) i Zita Kacser (1:18:47 h). Naša najbolja polumaratonka bila je Barbara Belušić (1:19:14 h) na trećem mjestu.
Zagrebački maraton bio je i ekipno Prvenstvo Hrvatske u maratonu. Ekipno najbolji su maratonci AK Sljeme Zagreb, a slijede ih AK Žumberak Sošice, AK Veteran Zagreb, AK Agram Zagreb i TK Marathon 95 Varaždin. Kod žena (kod kojih se boduju dvije trkačice) najbolje su bile maratonke AK Veteran Zagreb, a slijede ih trkačice AK Sljeme Zagreb i TK Marathon 95 Varaždin.
21. Zagrebački maraton nije napravio kvalitativnu niti kvantitativnu revoluciju, ali možda nam je i potrebna samo evolucija. A ona je, iako spora, vidljiva. Odnosi se ovo prije svega na brojnost trkačica i trkača. Adidas škola trčanja ove je godine na Zagreb maraton dovela oko 90 novih polumaratonki i polumaratonaca, a Brooks running team održava veliki dio prošlogodišnjih školaraca u trkačkoj formi. Svijetli su ovo primjeri u pomalo sumornoj hrvatskoj trkačkoj zbilji.
Ovdje možete na jednom mjestu pogledati foto galerije 21. Zagreb maratona koji je održan 7. 10. 2012. godine. U galerijama se nalazi više od 1.600 fotografija.
Prilikom pregledavanja preporučamo aktiviranje opcije “Full screen” (donji desni kut pojedine galerije), a “navigirati” kroz galeriju možete strelicama lijevo i desno na tipkovnici. Ugodno gledanje.
Video koji vam predstavljamo snimljen je 7. 10. 2012. na 21. Zagreb maratonu. Nije nam glavni cilj bio snimiti sveobuhvatan dokumentarni prilog o utrci, već prenijeti dio atmosfere iz pozicije trkačica i trkača. Nadamo se da smo u tome uspjeli.
Pozivamo vas na drugi međimurski Brevet ove godine u organizaciji „Velocity & Stara Vaga“ i pod patronatom Randonneurs Croatie. Start je u subotu, 13. listopada 2012. od 8:00 sati ispred caffe & grill „Stara Vaga“ u ulici Josipa Kozarca u Čakovcu (HR).
Iz Čakovca trasa vodi prema jugoistoku, preko Drave u Podravinu, sve do mjesta Ludbreg gdje se nalazi i prva kontrolna točka na INA benz postaji. Dalje se kreće prema zapadu kroz sjeverne obronke Kalničkog gorja pokraj Varaždinskih Toplica do Novog Marofa. Tu trasa prelazi na južnu stranu obronaka Ivanščice, najviše planine sjevero zapadne Hrvatske. Sve do KT2 u Zlataru trasa je konstantno izmjenjivog ritma sa stalnim kratkim usponima i spustevima, puna zavoja. Kontrolna točka je na PETROL benz postaji.
Poslije Zlatara trasa vodi dolinom do mjesta Kuzminec, gdje se spaja na cestu Krapina Varaždin i tu počinje najveći uspon na trasi: 2,5 km dug uspon na Veternicu sa prosjekom 10%. Nakon kraćeg spusta do Golubovca počinje vožnja kroz usjek i kamenolom Očura sa učestalim prelascima preko nezaštićenog pružnog prijelaza. Potreban je povećani oprez. Dalje stižemo do Lepoglave, gdje skrećemo ljevo preko pruge i prolazimo pokraj INA benz pumpe u smjeru sjevera prema Bednji i Trakošćanu.
Sljedeća, 3. KT je na samom Trakošćanskom jezeru u restoranu na splavi. Potrebno je prijeći 300-tinjak metara po pješačkoj stazi kroz park/šumu do jezera iza brežuljka na kojem je dvorac. Dalje vozimo opet valovitom trasom preko Cvetlina, Višnjice i Voće do Ladanja gdje se otvara pogled na prostranu varaždinsku ravnicu. Tu dalje trasa postaje potpuno ravničarska. Stižemo u grad Varaždin i preko mosta na Dravi prelazimo u Međimurje.
U mjestu Pušćine se odvajamo od ceste za Čakovec i skrećemo prema Štrigovi. Prolaskom kroz Macinec cesta se počinje sve jače uspinjati, te se nakon vrha u Sv. Urbanu spusti do KT4 u Štrigovu, najvinogradarskije mjesto. Tu u caffe baru KULT kušamo koju kapljicu, ovjerimo kartone i nastavimo do Čakovca preko brdovitog Međimurja prolazeći najvišim vrhom Mohokos. Slijedi spust do Čakovca i završetak breveta uz ukusne čevape. Ukupno 214 kilometara i 1500 metara penjanja. Vidimo se na startu!
Prijave: Startnina iznosi 70 kuna (ili 10 eura) i plaća se na startu. Jednaki iznos je potrebno platiti ukoliko se želi i medalja nakon završenog breveta (zaokružiti na kartonu).Ona se dobiva kasnije poštom na kućnu adresu.
Na cilju okrijepa po izboru u caffe & gril “Stara Vaga” u vrijednosti od 25 kn. Kontakti:
Prijaviti se možete na e-mail zaključno do 11. Listopada 2012 do 23.00h. U prijavi navedite vaše ime i prezime, adresu, godinu rođenja, email adresu i broj mobitela koji ćete koristiti na brevetu.
Informacije:
Na start breveta dođite barem pola sata prije starta kako bi riješili administrativne stvari. Svaki sudionik dobit će plan puta, kartu i karton-brevet, a treba potpisati i izjavu.
Uz biciklistički maraton za profesionalce Istria Granfondo, Adria MOVE IT! za vikend priprema i brojne sadržaje za bicikliste rekreativce
Umag i Novigrad ugostit će veliku vikend biciklijadu 6. i 7. listopada. Po prvi puta održava se biciklistički maraton Istria Granfondo, kao natjecateljski dio programa, dok će za rekreativce biti organizirane utrke Adria.MOVE IT! Familiy, Junior i Kids.
Velik interes pokazali su kako domaći, tako i strani biciklisti. Gotovo polovicu dosad prijavljenih biciklista čine stranci, dok se ukupan broj dosad prikupljenih prijava penje preko 350 biciklista. Među biciklistima koji će voziti Istria Granfondo Classic, najdojmljiviju i najzahtjevniju utrku, bit će trenutno najuspješniji domaći biciklist, Robert Kišerlovski i Vladimir Miholjević, jedan od najboljih domaćih cestovnih biciklista, koji je 2004. vozio Giro d’Italia, čije su dvije dionice vožene i po cestama Istre.
U sklopu međunarodnog projekta Adria.MOVE IT!, sufinanciranom iz sredstava EU, obilježava se Tjedan održive mobilnosti, u sklopu kojeg se odvijaju biciklistička događanja. Vida Ferlin, koordinatorica projekta za grad Umag predstavila je rekreativna događanja u sklopu Adria.MOVE IT! projekta: „Dvije subotnje vožnje, sa startom i ciljem u Novigradu, planirane su po mjeri obitelji i djece. Prva od njih je Adria.MOVE IT! Junior, zatvorena kružna vožnja na parkiralištu kod gradske dvorane, namijenjena mališanima do 10. godine. Druga će pod nazivom Adria.MOVE IT! Family okupiti obitelji i djecu iznad 10 godina. Vožnja kreće iz Novigrada te prolazi okolicom u dužini oko 25 kilometara. Prigodna biciklistička događanja nastavljaju se nakon početka glavnih utrka, na platou kod stadiona Stella Maris, gdje će biti upriličena kružna vožnja za mališane Adria.MOVE IT! Kids te atraktivna i zabavna događanja. “
Maraton će svoju kulminaciju doživjeti u nedjelju u Umagu, a namijenjen je profesionalnim i dobro pripremljenim rekreativnim biciklistima, koji će toga dana moći izabrati između kraće i dulje dionice. Prva od njih, Istria Granfondo Small, duga je 84 kilometara i vozi se na području Umaga i Novigrada, dok se Istria Granfondo Classic proteže na čak 161 kilometar. Veći dio ove rute vozit će se putevima kojima je 2004. godine prošla 14. etapa čuvene utrke Giro d’Italia.
Robert Kišerlovski, koji se profesionalnom biciklizmu vratio nakon slomljene ključne kosti prilikom pada na Tour de Franceu, vozit će Istria Granfondo Classic, o kojem je na predstavljanju rekao: „Istra organizira velik broj zanimljivih maratona, a za Istria Granfondo sam se odlučio zbog odlične staze i prekrasnog krajolika kroz koji će se voziti. Uvijek mi je drago voziti kvalitetne domaće utrke, kako domaća publika uvijek stvori poseban ugođaj.“
Bernard Musulin, voditelj projekta Istria Granfondo, ovom prilikom je izjavio: „U suradnji s projektom Adria.MOVE IT! razvili smo vrlo bogat rekreativni program, koji će obradovati kako najmlađe, tako i zaljubljenike u biciklizam. Ovo će biti jedinstvena prilika da domaće stanovništvo na dva kotača prođe cestama koje su dosada bile rezervirane za automobile. Što se tiče prijava biciklista, vrlo smo zadovoljni odazivom, posebice stranih profesionalnih biciklista. Iznimno smo ponosni što će prvi Istria Granofondo voziti i naši najistaknutiji biciklisti Robert Kišerlovski i Vladimir Miholjević.“
Arlen Brozić, direktorica korporativnih poslova Istraturista naglasila je: „S obzirom na već postojeće mogućnosti i veliki potencijal destinacije, razvoju ponude za bicikliste Istraturist posvećuje posebnu pažnju. Podrška ovoj manifestaciji logičan je slijed aktivnosti usmjerenih razviju cikloturizma koji se organizirano provode na razini clustera. Radujemo se biciklističkom vikendu rekreativnim ali i amaterskim utrkama u koje se uključila lokalna zajednica.“
Samostalno i kroz aktivnosti klastera sjeverozapadne Istre, Istraturist nastavlja svoje aktivnosti u razvoju biciklističkih staza i signalizacije, u svrhu doprinosa lokalnoj zajednici. Uz razvoj infrastrukture, educirano je i pet bike vodiča, koji vode različite skupine turista na biciklističkim rutama, u svrhu dočaravanja najboljeg što sjeverozapadna Istra biciklistima može pružiti.
Vlak Zagreb – Split. Petra i ja sjedimo u vagonu za bicikle. Prošla su 3 dana otkako sam se vratio u Zagreb. Ovaj put pičimo u Crnu Goru. Cilj je mjesto Žabljak u kojem starta treking utrka po Durmitoru (oko 29 km trčanja).
Način putovanja je nešto otmjeniji, a tempo laganiji. Spavamo na plažama, balkonu, u kampu i jednom čak i u krevetu. U Splitu čupamo bicikle iz vlaka i klizimo uz obalu na jug. Blagica, Fish i velika lubenica nam uljepšavaju popodne u Makarskoj. Moram priznati da nisam znao da se na glavnoj plaži treba platiti 2 kn za usamljeni tuš sa zaštopanim odvodom. Voda teče dovoljno dugo da nabrzinu isperem sol s tijela (o šamponiranju nema govora). Nije kao na pješčanim plažama ispred Montpelliera gdje ima besplatnih tuševa na svakih 50 m.
Podnevnu vožnju treba izbjegavati jer se, uz asfalt, rastapaju i moždane vijuge. Skrivena plaža kod mjesta Doli služi kao zaklon od opeklina trećeg stupnja. A dole se svi znaju (kao u “Kafiću uzdravlje”). Prilazi nam mladić s kričavo žutim luftićem pod pazuhom. Prvo se češka po glavi kako smo našli ovo mjesto, a kad je čuo da bicikliramo na Durmitor i još na trčanje…”Ajme majko mila! Ja san se umorija biciklon od Trešnjevke do Glavnog kolodvora u Zagrebu! A ku’ćete vi u Crnu Goru?!” (cijelo vrijeme drži luftić pod rukom). Na kraju kaže da mu je taj luftić najbolje investiranih 80 kuna u životu. Par trenutaka kasnije već pluta na moru.
Dubrovnik nije “bike friendly”. 99% biciklista koji dođu u Dubrovnik, više se ne vraća. Ukratko, prometan i brdovit za poludit. Skrećemo u unutrašnjost prema Trebinju. Kilometar nakon granice, srećemo čovjeka srednjih godina koji sjedi kraj ceste i divi se prekrasnom pogledu koji puca sa zavojite brdske ceste na morsku obalu. Cestovnjak parkiran sa strane. Zove se Svetozar, ali svi ga znaju pod imenom Eko. Živi u Trebinju i svakodnevno biciklira po okolnim brdima (čitaj, zna cijelo područje kao svoj džep). On je prva osoba koja na priču o Durmitoru odgovara: “Jako lijepo!“.
S lijeva nadesno: ja, Petra, Flo, Anne i Eko
Do sada smo slušali pripovijetke o crnogorskim dlakavim divljacima koji luđački voze sovjetske krntije po vrtoglavo strmim i uskim makadamskim cestama. On iz svoje biciklističke perspektive govori o prekrasnim rijekama i kanjonima, predobrim pogledima i finim usponima. Naravno da ima uspona. Zapravo, u Crnoj Gori ne pitaš ima li uspona, već samo koliki je nagib. U Trebinju je naš domaćin Uglješa. Usput upoznajemo Anne i Florijana (Flo) koji su dopedalirali iz Toulousea. Tu je i Željko koji priča (ako se ne varam) oko 11 jezika. Svi zajedno sjedimo na balkonu Uglješinog stana i pričamo o svemu što nam padne na pamet. Atmosfera je u “joga” i “tai chi” stilu opuštena. Zatim burek, krempita i povrće za večeru.
Dok se družimo, sjetim se kako sam s Kostom i Krunom prije 20 dana bio u Montpellieru, a sad sam u Trebinju. Sretan sam. Tu večer se nismo uspjeli naći s Ekom na cugi, ali nevjerojatnom slučajnošću se srećemo u trenutku izlaska iz grada. Dok pričamo, Eko kao iz puške:”Da znaš da bih sad najradije sjeo na bicikl i vozio s vama!” Trenutak kasnije, izlazi Eko sa svojim mountain bajkom. Mi ga gledamo s poluotvorenim ustima i ne vjerujemo.
Neopisivo smo sretni to jutro dok se vozimo kroz kanjone i pijemo vodu iz izvora (naravno da slušamo Ekove priče o ovim krajevima). Nakon 15 km ostavlja nas da nastavimo sami. Tijekom putovanja (pa i sada) obavezno mu javljamo gdje smo i kako smo. U Nikšiću imamo čast spavati na privatnoj (zatvorenoj) plaži gdje nas čuvaju 2 otkačena čuvara. Anne i Flo na kraju s nama nastavljaju preko Šavnika u Žabljak.
Predvečer na Crnom jezeru
Provodimo 7 dana u kampu Razvršje, točnije kod Miše. Mišo je lik o kojem bi trebalo napisati poseban tekst, ali recimo samo da je jako poduzetan. A priroda…Samo duboko udahnem. Petra, Anne, Flo i ja kao pravi Čeh sa žutom vrećicom odlazimo u planine. U njoj nosim džem od jagode svojoj baki koja živi na Bobotovom kuku na 2522 m (s kojeg nikada nije silazila).
Uspon na Bobotov kuk preko Sedla
Anne i Flo nastavljaju za Albaniju, a mi čekamo da muskulfiber popusti. Već sam mjesec i pola dana na biciklu, a kod spusta niz planinu su se aktivirali novi mišići. Družimo se s Irinom koja živi na relaciji Crna Gora – Amerika (tamo studira klavir). Dok Irina i Petra beru ljekovite trave, ja sam malo dalje sav zamusan od borovnice.
Napokon je došao i taj dan kad s ruksakom na leđima čekamo start utrke. Dok pred sobom gledam masiv Durmitora, srce mi ubrzano kuca. Kad smo krenuli, adrenalin je isprao bol u mišićima. Nikolu je vrlo teško pratim. Čovjek ubrzava sa svakom uzbrdicom. Nije mi jasno kako nema nikoga iza mene (vjerojatno će me stići po nekom prečacu). Na kraju sam 20 minuta iza Planinskog Nikole, a treći je 45 minuta iza mene. Petra je 5. od 20 cura.
E a kud sad? (odgovor je ravno iznad nas)
Ponovo bicikliramo. Kanjonom rijeke Pive pa prema Foči i Sarajevu. Putovanje završavamo u ugodnom društvu Nežle i njene obitelji. Brat Sead nije prisutan jer je otišao biciklirati od Kanade do Meksika.
Rupa do rupe, puno rupa
Vlak Sarajevo – Zagreb. Ispadamo poštene budale jer plaćamo punu cijenu karte, a nismo podmitili konduktera. I još mi dvaput naplate bicikle i ukradu mi gurtnu (samo). Kad se sve zbroji, oduzme, (stavi u zagradu) i još pomnoži, bilo je suuuper.
Finalno kolo ovogodišnjih Sajmenih dana, XC lige sjeverozapadne Hrvatske, održat će se u nedjelju, 7. listopada na dobro poznatoj stazi Lužec kod Novog Marofa.
U svojoj najavi utrke organizatori iz BK Maraton Novi Marof ističu: “Pozivamo sve natjecatelje i rekreativce da 7. kolovoza dođu u Lužec na finale Sajmenih dana i finale Huni bike shop Xc lige Lužec.
Prva utrka počinje u 11:30, kada startaju kategorije Fakini, Fiškali i Fijolice. Malo ozbiljniji natjecatelji u kategoriji Fiškala kreću u 13 sati i voze 4 kruga. Za sve natjecatelje organiziran je ručak poslije utrke i pripadajuće osvježavajuće piče. Nakon utrke na rasporedu je proglašenje pobjednika Huni bike shop XC lige Lužec, pobjednika nedjeljne utrke, te ukupnih pobjednika Sajmenih dana, koji se voze od početka trećeg mjeseca! Djelit će se medalje, pehari, glavne nagrade sponzora lige Giant, nagrade sponzora Huni bike shop lige i još puno toga …
Športska zajednica grada, Jastreb extreme team i veliki broj jaskanskih sportaša, pod pokroviteljstvom grada Jastrebarsko, organizira jesen humanitarnu cross ligu “Gović za vrtić”.
Cilj ove humanitarne akcije je skupiti sredstva za dječji vrtić “Radost” za nabavu sportske opreme i sportskih rekvizita. Svi trkači, sportaši, rekreativci i građani svakim svojim nastupom ili jednostavno samo donacijom, donirati će iznos koji će se omogućiti kupnja i nabava potrebne opreme i rekvizita za aktivno bavljenje sportom djece u najmlađoj dobi.
Ukupno će se trčati četiri kola lige, a start ove humanitarne cross lige će biti na igralištu NK Jaske na popularnoj Centrali, u terminima: 20.10., 27.10, 03.11. i 10.11.2012. godine, s početkom prva dva kola u 16:00 sati, a treće i četvrto kolo od 14:00 sati. Kotizacija za svaki nastup na utrci iznosi 15 kn, a sav sakupljeni novac će se donirati dječjem vrtiću Radost.
Uz zadnje 4. kolo ujedno će se i održati i 2. Otvoreno prvenstvo grada Jaske u duatlonu, kombinaciji trčanja i vožnje brdskog bicikla.
Nagrađuju se svi sudionici koji sakupe sva četiri kola cross lige, te najbolja tri u ženskoj i muškoj kategoriji na dugoj i kratkoj stazi, za mlade starosti do 16 godina dodjeljivati će se nagrade na kratkoj stazi u ženskoj i muškoj kategoriji. U duatlonu nagrade su osigurane za prva tri u muškoj i ženskoj kategoriji ukupno, te posebne nagrade za prva tri Jaskanca i Jaskanke koji nastupe u toj disciplini.
Unikatne nagrade ovaj put će izraditi sama djeca uz pomoć svojih teta dječjeg vrtića Radost.
Pozivamo u ime svih jaskanskih sportaša, sve naše sugrađane a i šire da se pridruže ovoj našoj zajedničkoj humanitarnoj akciji.
Još nas nešto više od tjedan dana dijeli od središnjeg događaja maratonskog trčanja u Hrvatskoj – 21. Zagreb maratona. Utrka će se ove godine održati 7. listopada a svojom će formom biti jednaka prošlogodišnjoj.
Na rasporedu će ponovno biti tri utrke – utrka građana na 5 km, polumaraton (21.1 km) i maraton (42.2 km). Start je uobičajeno s Trga bana Jelačića u 10 sati, predprijave se primaju do petka 5. 10. 2012. do 15 sati, a startninu se može uplatiti unaprijed ili prilikom podizanja startnog broja. Natjecatelji koji startninu uplate unaprijed (općom uplatnicom ili internet bankarstvom) startni broj mogu podići i u nedjelju prije utrke, a osobno se može uplatiti startnina dan prije utrke na trgu.
Ovogodišnja novina je uvođenje čipa za elektroničku registraciju natjecatelja u startni broj.
Portal 3sporta i ove će godine fotografirati utrku i objaviti fotografije s nje, kao i prošle godine.
Predstavljamo vam naš novi video uradak s 18. Varaždinskog polumaratona koji je održan 23. rujna 2012. godine.
Kod snimanja i montaže naših video priloga važno nam je prenijeti djelić atmosfere utrke i snimiti veliki broj natjecatelja. U skladu s motom portala 3sporta – mjesto gdje su svi pobjednici, mi mislimo da svi zaslužuju biti primijećeni. Naravno, nije moguće fotografirati ili snimiti baš sve, ali velika većina trkačica i trkača na polumaratonskoj utrci naći će se u ovom videu.
Skoro tri stotine polumaratonki i polumaratonaca danas se natjecalo na Varaždinskom polumaratonu, jednoj od najbolje organiziranih cestovnih utrka u Hrvatskoj. Brojka je ovo koja se iz godine u godinu povećava i opravdava sav trud i vrijeme koje su u utrku uložili članovi Trkačkog kluba Marathon 95 iz Varaždina.
Trkačice i trkače jutro je u Varaždinu dočekalo oblačnim i prohladnim vremenom bez vjetra, ili drugim riječima – idealnim vremenom za trčanje! Sunce se na mahove pojavljivalo tek kada su ciljem prošli gotovo svi. Glavna “baza” ove utrke i ujedno mjesto gdje je start i cilj, jest stadion Sloboda, a posebnost ove utrke je i to da se prije cilja trči jedan (neki kažu “počasni”) krug po atletskoj stazi. Inače sama staza ove utrke koja ima međunarodni certifikat o svojoj duljini, prolazi dijelom gradom, a onda napušta grad do obližnjeg mjesta (tu je, kažu polumaratonci – dosadno), a onda se vraća natrag do stadiona, ali drugim putem.
No, dan nije počeo s (polu)maratoncima. Natjecali su se prvo oni najmlađi – djeca. Trčali su na atletskoj stazi stadiona, oni najmlađi na 400 m, a oni malo stariji na 800. I tu se ponovila jedna “naša” priča koja je simptomatična na gotovo svim utrkama; što starija djeca – to manje natjecatelja. Sve je prošlo u redu, bez padova, s ponekim razočaranjem i suzom, ali i s puno veselja onih najbržih. Nakon njih na stazu su trebali izaći osobe u invalidskim kolicima, ali na žalost pojavio se samo jedan – Drago Šulek. Njemu čestitamo, a voljeli bi da iduće godine na stazi bude u brojnom društvu.
U 10 sati ispred stadiona označen je start glavne utrke, polumaratona (21.1 km) i utrke građana na 5 kilometara. Glavnu utrku ove godine, za razliku od prošle, nisu vodili crnoputi lakonogi trkači iz Afrike, ali je utrka ponovno privukla goste iz Mađarske. Tako su prva dva mjesta osvojili Mađari – pobijedio je Zsolt Koszlar s vremenom 1:09:20, drugi je bio Roland Adok (1:10:28), a s trećim se mjestom, iako u izvrsnom vremenu, morao pomiriti naš najuspješniji natjecatelj na ovoj utrci, Nikola Mikulić (AK aviokarte.hr, 1:10:36).
U ženskoj je konkurenciji bilo posve drugačije – pobijedile su naše djevojke! Prva je ciljem prošla Dubravka Vešligaj (AK Veteran, 1:27:55) koja je utrku trčala neoporavljena od viroze s kojom se bori nekoliko dana. Druga je bila domaća trkačica, Valentina Belović (TK Marathon 95, 1:28:31), a treća Ana Gudalović (AK Sljeme, 1:31:54).
Na utrci na 5 km najbrži su bili Karlo Sušilović, Ivica Mucak i Domagoj Rašan u muškoj te Paula Konopka, Urška Martinec i Tanja Samardžić u ženskoj konkurenciji.
Utrka je, kao i svake godine do sad, imala međunarodni karakter – nastupili su trkačice i trkači iz Mađarske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, SAD-a…
Na kraju treba pohvaliti izvrsnu organizaciju utrke TK Marathon 95 i pozvati sve na iduće izdanje u isto vrijeme nagodinu! 🙂
Osim velike foto galerije s više od 850 fotografija koje možete pogledati ovdje i na našoj Facebook stranici, na utrci smo snimili i video koji možete pogledati ovdje.
Samo nekoliko sati nakon utrke Svjetskog triatlon kupa u Južnoj Koreji, za intervju smo zamolili Dariu Pletikapu koja je na dalekom istoku ostvarila plasman karijere. Evo njenih dojmova s utrke.
Na početku, želim ti u ime čitatelja našeg portala čestitati na izvrsnom rezultatu u Koreji!
Hvala!
Možeš nam reći nešto više o ovoj utrci?
Ova utrka spada u kategoriju Svjetskih kupova kojih je ove sezone bilo 9, a ova je utrka bila predzadnja u nizu. Utrka je bila odlično organizirana i medijski popraćena, što je i tipično za istočno Azijske zemlje. Bilo je zanimljivo kada su nas dan ranije na službenom treningu pratili helikopterom i snimali za TV.
Utrka je održana u Južnoj Koreji, kakav je bio put, s kim si putovala?
Odlazak i organizacija same utrke prošla je relativno mirno i bez većih stresova, a kojih zna biti prilikom organizacije ovakvih dalekih putovanja. Putovala sam sa svojim trenerom Ivanom Ivezićem, s kojim i inače putujem na sve utrke, a koji je ujedno i Izbornik Hrvatske triatlon reprezentacije.
U kakvim se uvjetima održavala utrka?
Utrka se je odvijala u idealnim vremenskim uvjetima i na izuzetno zahtjevnoj biciklističkoj stazi, što baš i nije čest slučaj na triatlonskim utrkama. Utrka je meni bila osobno važna radi osvajanja što više ITU bodova (bodovi za svjetsku bodovnu ljestvicu) koji mi omogućavaju što bolji ulazak u iduću, prvu godinu novog olimpijskog ciklusa. Cilj nam je bio izboriti plasman među prvih 20 natjecateljica što mi je trebalo donijeti preko 100 ITU bodova.
Kako je tekla utrka iz tvoje perspektive?
Utrka u distanci olimpijskog triatlona je bila koncipirana na sljedeći način: plivalo se dva kruga od 750 m, bicikl se vozio pet krugova od 8 km i na kraju se trčalo četiri kruga po 2.5 km. Start moje utrke je bio točno u 8 sati i neposredno prije starta izmjerena je temperatura mora od 21 C, što je značilo da ćemo plivati bez neoprenskih odijela, a što mi je i odgovaralo. Nakon starta, plivanje je povela Nicky Samuels, novozelandska olimpijka, a nas nekoliko natjecateljica plivalo je njoj na noge. Prvi krug sam malo lošije odradila (napila sam se vode u gužvi) i izašla sam iz vode kao 8., ali sam se u drugom krugu izborila za bolju poziciju, pomakla se još dva mjesta naprijed i plivački segment odradila kao šesta, samo 5 – 6 sec. iza prve. Kroz tranziciju sam pretekla još dvije natjecateljice, tako da sam na bicikl krenula kao četvrta.
Na samom početku bicikla izdvojile su se dvije natjecateljice – Samuels iz Novog Zelanda i domaća natjecateljica Jang, koje su krenule u bijeg ispred naše skupine. Moja skupina je bila formirana od devet natjecateljica u kojoj smo dvije natjecateljice iz Australije i ja diktirali tempo kroz cijeli biciklistički segment na izuzetno zahtjevnoj biciklističkoj stazi. Naime, u svakom smo krugu imali jedan uspon od 13% i jedan od 15% dok je ostatak kruga bio valovit i tehnički zahtjevan. Prve su biciklistički dio završile Samuels i Jang s 1:45 sec. prednosti ispred naše grupe, a mi smo bile tri minute Ispred prvih pratiteljica Australke i Japanke, odnosno 4,5 min. ispred druge grupe u kojoj je bilo sedam natjecateljica. Velika prednost na biciklu mi je omogućila da relativno mirno utrku privedem kraju, jer je bilo malo vjerojatno da prednost od više minuta mogu ispustiti na trčanju.
Na kraju si završila 11., a to je najbolji plasman bilo koje hrvatske triatlonke na utrci Svjetskog kupa. Znači li to da si trenutno na vrhuncu ovogodišnje forme?
Da, osvojila sam 11. mjesto što mi je donijelo 229 ITU bodova, a što će mi donijeti pomak od nekih 90-tak mjesta na ITU bodovnoj ljestvici, tako da bi sada trebala biti oko 175. mjesta. Pripremala sam se cijelo ljeto za ovu utrku, bez pauze, koju sam obično imala u ovom periodu godine. Pripremne utrke, državno prvenstvo u Splitu i utrke u Francuskoj su bile pokazatelj da sam dobro pripremljena i da bi trebala ostvariti dobar plasman na utrci Svjetskog kupa. To se na kraju i ostvarilo.
Što možemo očekivati od tebe do kraja godine?
Cilj mi je u ovoj sezoni još odraditi dobro utrku u Alanyi, Europski Premium kup i osvojiti bodove što bi mi donijelo plasman među prvih 150 na konačnoj Svjetskoj ljestvici.
Osim “standardnih” utrka, natječeš se i u francuskoj triatlon ligi?
Ova mi je godina u Francuskoj bila uvodna, jer sam se prvi puta natjecala u njihovoj I. ligi (diviziji) u kojoj se natječu sve najbolje triatlonke i triatlonci svijeta, dok se ostali natječu u 2. ili 3. ligi. Nastupala sam i nastupati ću iduće sezone za klub Lagardere iz Parisa. Na osnovu mojih rezultata ove sezone ponudili su mi puno bolje uvjete za iduću sezonu. Francuski Grand Prix sačinjava pet utrka – tri sprint triatlona i dvije ekipne utrke sprint triatlona. Ove godine su utrke bile u: Les Sables, Dunkerque, Toulouse, Paris i Nice. Na svakoj utrci boduju se ekipe prema plasmanu tri najbolje plasirane natjecateljice iz jednog tima.
Utrke su izuzetno brze i dinamične što privlači dosta publike i praćenosti kroz medije, čime timovi dobivaju dobre sponzorske ugovore, a što kod nas u Hrvatskoj nedostaje. Završile smo na kraju ovu sezonu kao treće i ispunili očekivanja vodećeih ljudi kluba.Imamo izuzetno jaku ekipu za koju nastupaju Europska seniorska prvakinja iz 2011. Emmie Charayron iz Francuske, brončana sa svjetskog U-23 prvenstva iz 2011. Nijemica Rebecca Robisch, Fabienne St. Louis olimpijka iz Mauricijusa, Rebbeca Kingsford s Novog Zelanda i još jedna Francuskinja Justine Guerard.
Zadnja utrka u Europi prije Svjetskog prvenstva krajem listopada na Havajima privukla je veliki broj lovaca na posljednje bodove Europskog kupa, čije proglašenje će biti na Maui Partyu nakon utrke.
Europska ljestvica bila je neizvjesna za sve kategorije. Moglo je doći do velikih promjena i skokova na prva tri mjesta na svim amaterskim utrkama. Isto je bilo i s Pro M i Pro W. Muška utrka za titulu bit će neizvjesna do samoga kraja jer su Nico Lebrun (deset puta na postolju Svjetskog prvenstva u 3 različita sporta – cross triatlon, duatlon i zimski triatlon) i Asa Shaw, matematički izjednačeni nakon posljednje utrke u Njemačkoj. No ukoliko se nešto neizvjesno dogodi i mladi Nijemac Alexander Haas može uzeti Europsku titulu. Trostruki olimpijac Oliver Marco, prošlogodišnji pobjednik Švicarske i tri godine vodeći u Europskom kupu te trostruki pobjednik ovog natjecanja bio je definitivni favorit za postolje na Xterra Švicarska, koja se uz to održava na domaćem terenu. Ovo treba reći uvjetno, jer je Švicarac jedino po boji crvene putovnice s bijelim križem – promijenio je državljanstvo iz Francuskog u Švicarsko. No za ovogodišnju titulu Europskog prvaka nije imao nikakve šanse jer je u Njemačkoj bušio gumu i završio utrku bez bodova. Na njegovom se primjeru dobro može vidjeti da profesionalci kao i amateri u cross triatlonu nisu ovdje samo da bi pokupili novac ili medalju već da bi se natjecali i uživali do samog kraja pa makar izgubili i sve nade za visokom pozicijom.
Oliver, trostruki olimpijac, zaboravio je svoje sretne tenisice na zadnjoj utrci kupa u Njemačkoj. Nadao se da će ih netko od kolega natjecatelja donijeti do Švicarske, ali to se nije dogodilo pa je izjavio, da to nije problem, trčat će u starim back up tenisicama, jedino mora napraviti dovoljno veliku razliku na biciklu.
Kod žena bodovna situacija u profesionalnoj kategoriji nije bila ništa drugačija – potpuno neizvjesna do samoga kraja. Helena Erbenova morat će imati totalni peh da bi izgubila vodeću poziciju, ali u cross triatlonu sve je moguće, a Carina Wasle i Maud Golsteyn mogu uhvatiti drugo mjesto Jacqui Slack bez problema.
Kategorije Age group amatera bile su otvorene za sve opcije pobjednika i velike promijene u poretku, osim u kategoriji M 35 gdje se na ovoj utrci, bez obzira na sigurnu bodovnu ljestvicu i zacementirane prve tri pozicije, poredalo 70 natjecatelja na startu. Imajmo na umu da, za razliku od profesionalne kategorije gdje se boduju 4 od 5 europskih utrka (Xterra Italija, Francuska, Češka, Njemačka i Švicarska), kod amatera se uzimaju tri najbolje završene utrke te samo one ulaze u sistem bodovanja za poredak. Ukoliko dođe na kraju do izjednačenih bodova, pobjednik je natjecatelj s najviše pobjeda, a druga pozicija ide onom tko je bio bolje plasiran na većini utrka Europskog kupa. A ukoliko niti to nije dovoljno i bodovi ostanu izjednačeni, natjecatelj bolje pozicioniran u Švicarskoj postaje Europski šampion. Stoga je ova utrka vrlo bitna; jer i netko s 3. i 4. pozicije, a dobro plasiran ovdje u Švicarskoj može skočiti na postolje za medalju većeg sjaja.
Ovo su neke od neizvjesnih kategorija u kojima će švicarska utrka biti presudna:
Men 25-29 Tomas Eberl, Wolfgang, Hochholzer, Octavio Vicente Men 30-34 Nathanael Fruchart, Sven Mueller, Marco Moroni, Daniele Michelet Men 40-44 Dirk Pauling, Virgile Stiedel, Eric Laurencon, Marco Goeckus Men 45-49 Jerome Georges, Bernd Pannewitz, Bernd Uebersezig Men 50-54 Raymond Ferry, Michael Olipitz, Pavel Santo, Armand Surwilo Men 55-59 Peter Naegeli, Peter Fierz, Jaroslav Balatka, Valerio Curridori, Georg Haas Men 60-64 Michael Orendorff, Jiří Kokes, Jean-Louis Moreau, Leo Dehartog Men 65-69 Bruce Wacker, Michal Mogrovics, Günter Weichhold
Women 20-24 Tereza Rudolfová, Elisabeth Höfler, Bianca Bernhard Women 25-29 Verena Eisenbarth, Daniela Popelkova, Sabina Rzepka, Fanny Amann Women 35-39 Martina Donner, Anett Schmidt, Roberta Frigeri Women 40-44 Sandra Schwally, Carole Janssens, Daniela Thoma, Elisabetta Mosso, Amelie Vantomme, Sandra Jensen, Valerie Vuillet, Laurence Bonnard, Raffaella Mele, Valeria Bianchi Women 45-49 Erica Dueger, Carol Rasmussen, Beate Kleindienst, Catherine Gance, Paola Goldoni Elisabeth Hollweck, Stefania Pacca, Heike Steininger, Patricia Dubier Women 50-54 Petra Majewski, Marie-Claude Debroux, Lorenza Cattaneo Colombo, Dorothea Sauter, Danny Cassagnes Women 55-59 Luisella Iabichella, Barbara Peterson, Petra Scholler
Nekoliko dana prije starta trećeg izdanja Xterra Switzerland – off-road triathlon prijave su bile zatvorene na 600 sudionika s 650 otvorenih mjesta u 7 otvorenih kategorija Classic Men Classic Women, Classic Relay Men, Women Classic Relay, Mixed Relay Classic, Mens Short Shorts and Women. Ovo je pravi “zeleni” triatlon – već na brifingu dan prije natjecanja bilo je jasno da neće biti šale za one koje će raditi smeće po alpskoj državi – trenutna diskvalifikacija bila je za sve one koji bacaju bilo kakav otpad. Zajednica malog Švicarskog sela okupila je preko 150 veselih volontera koji su na francuskom, u svakom krugu bodrili, pomagali te se brinuli za sigurnost svih natjecatelja.
Prangins – švicarska Pušća-Bistra, kao i proteklih godina i ove godine je ugostila zadnju utrku Europskog kupa. Prangins je seoce s 3.000 stanovnika smješteno na sjevernoj obali Petit-Lac, poznatijeg kao jezero Geneva i udaljeno samo 25 km od aerodroma u Genevi.
Plivanje
Sirena je označila start točno k’o po švicarskom satu u 14 sati. Plivalo se dva kruga od 750 m u hladnom, bistrom planinskom jezeru Geneva. Mirnu jezersku vodu zapjenilo je 1.320 gumenih ruku i nogu poredanih na startu. Jezero Geneva proteže se 90 km prema zapadu u unutrašnjost Švicarske. S pozicije starta bilo je nemoguće ne primijetiti snijegom prekriveni Mont Blanc, a ako fulate bovu ubrzo bi se našli na francuskoj obali jezera. Na dan natjecanja voda je bila 19 stupnjeva C pa su neopreni bili obavezni za sve uzrasne kategorije.
Biciklistička staza
Jednom riječju je neobična! Kad se spremate za Švicarsku, pogotovo Svjetski kup, radite duge strme uspone, tehnički zahtjevne kamene downhille, a kad ono – ništa od toga. Totalna suprotnost – kratki strmi usponi, prirodne zapreke i različite podloge; blato, kamenje, potoci, pašnjaci, oranice, asfalt i pet puta prelazak i ulazak što plitkih što dubokih, hladnih i brzih planinskih potoka – neki su se dali voziti a neki i ne. Moglo bi se reći – biciklistički steaple chase, preko srušenih balvana i zidića ispriječenih na stazi. I to sve na samo 17 km biciklističkog dijela ove utrke. Vozilo se i nekoliko ravnih, dugačkih i treskajućih single track staza pored ceste, kroz polja kukuruza i preko oranice. Organizator se stvarno potrudio da što je više moguće puta siđete s bicikla i nosite ga kao na ciklokros utrci. Bez obzira na sve to, staza je najbrža, kilometarski najduža, a vremenski najkraća u Svjetskom kupu.
Organizacija je bila besprijekorna kao švicarska vura. Tako da nisu potrebni detalji.
Bajk staza:
Trčanje
Također je relativno ravno, 10.5 km duga trasa s jednim osrednje teškim usponom. Prolazilo se ponovno kroz šumu, preko nekoliko potoka te kroz livade i oranice gdje se trebalo paziti na svaki korak. Isto kao i plivanje i bicikl, trčalo se dva kruga. Sve tri staze su bile savršeno označene te s dovoljno okrepnih stanica za kipući dan. Par metara prije ciljne ravnine, taman kad se zaletite finiširati i kad vam je mozak na off funkciji i veli “više me ništa ne može iznenaditi”, zaskoče vas dvije divovske rolo bale slame koje treba na bilo koji način premostiti.
Na kraju iscrpljujućeg dana Nico Lebrun i Helena Erbanova osvojili su Švicarsko Xterra prvenstvo na potpuno sold-out utrci Kros triatlona u švicarskom Prangisu. Tridesetdevet godišnji Francuz Nico Leburn isplivao je na sedmoj poziciji iz vode i dotrčao kroz dugi prilazni put od jezera do zone izmjene uz bučne švicarske navijače s francuskog govornog područja. Da bi nadoknadio razliku izgubljenu u hladnom jezeru, morao je odraditi najbrža dva biciklistička kruga te otrčati najbrže vrijeme. U samo 50 sekundi razlike ušla su prva tri natjecatelja kroz cilj. Borba se vodila skoro do samih prepona 20 m pred ciljem, gdje je trebalo preskočiti velike bale slame. Na kraju je ipak vodeće mjesto izgubio Australac Ben Allen te ga prepustio boljem Francuzu, a između njih se ugurao Asa Show , pobjednik iz Njemačke.
Ovom pobjedom Nico Lebrun je osigurao i drugo postolje ovoga dana – zlatnu poziciju u Europskom kupu s 390 bodova sveukupno (pobijedio je u Italiji, Češkoj i Švicarskoj te bio drugi u Njemačkoj) dok je Asa Show morao biti zadovoljan s drugim mjestom u Euro kupu sa samo 10 bodova zaostatka iza Francuza – on je pobijedio u Francuskoj i Njemačkoj te bio drugi u Švicarskoj i Češkoj. Ovo je četvrta pobjeda u Europskom kupu za Francuza, a zadnja je bila daleke 2008. godine. Nico Lebrun se očito vratio u formu, bit će zanimljivo gledati Svjetsko prvenstvo na Havajima. On do sada iza sebe ima 26 pobjeda na Xterra prvenstvima od prve utrke u 2002 godini. I ovaj put je svima pokazao da je iskustvo presudno za pobjedu – na trčanje je naime krenula grupa od četiri profesionalaca zajedno.
Profića iz Australije Ben Allena koji je isplivao na prvoj poziciji te poveo biciklistički dio utrke, grupa Show, Leburn i Oliver Marco uspjela je sustići tek na kraju zahtjevne biciklističke staze gdje zavjetrina ne igra nikakvu ulogu.
U ženskoj konkurencije novopečena Helena Erbanova dominirala je skoro od početka do kraja. Tridesettrogodišnjoj Heleni iz Češke ovo je tek druga sezona u Xttera Europskom kupu, ali iskustvo i trening te zlatna medalja na zimskim Olimpijskim igrama 2006. vješto je pretvorila u Xterra uspjeh. Ova pobjeda je i njoj osigurala prvo mjesto u Europskom kupu. Prva sezona kros triatlona osigurala je Heleni treće mjesto prošle godine na Svjetskom prvenstvu i drugu poziciju na Europskoj ljestvici. Ove godine ona samo niže pobjede na svim utrkama gdje se pojavi.
Čehinja je iz vode izašla s tri minute zaostatka iza vodeće Jacqui Slack i Marion Lorblanchet te odvezla najbolje vrijeme na biciklu s 4 minute prednosti ispred ostalih djevojaka te rasturila trkačku dionicu s dvije minute prednosti. Ova dominacija osigurala joj je skoro četiri minute prednosti nad drugoplasiranom prošlogodišnjom pobjednicom Euro kupa Lorblanchet. Nakon cijele sezone borbe s ozljedama Lorblanchet je došla na startnu liniju zdrava k’o dren te impresivno i neočekivano uzela drugo mjesto. Treću poziciju zauzela je Jacqui Slack, a četvrtu europska prvakinja u kros triatlonu Carina Wasle iz Austrije.
XTERRA Switzerland Elite Results
Pro Men
Pl Name Nat Time
1 Nico Lebrun FRA 2:17:44
2 Asa Shaw FRA 2:18:12
3 Ben Allen AUS 2:18:36
4 Olivier Marceau SUI 2:21:32
5 Francois Carloni FRA 2:24:24
6 Graham Wadsworth GBR 2:25:16
7 Hector Guerra ESP 2:25:30
8 Patrick Rhyner SUI 2:25:58
9 Jan Kubicek CZE 2:26:26
10 Pierre-Yves Facomprez FRA 2:26:33
Also: Alexander Haas, Jim Thijs
Pro Women
Pl Name Country Time
1 Helena Erbenova CZE 2:38:35
2 Marion Lorblanchet FRA 2:42:27
3 Jacqui Slack GBR 2:43:54
4 Carina Wasle AUT 2:47:47
5 Lenka Cibulkova CZE 2:56:11
6 Laetitia Moreau FRA 3:01:56
Konačni poredak Europskog kupa:
Pos Name ITA FRA CZE GER SUI TOT
1 Nico Lebrun, FRA 100 d82 100 90 100 390
2 Asa Shaw, FRA x 100 90 100 90 380
3 Alexander Haas, GER 82 90 82 69 d41 323
4 Ben Allen, AUS 90 49 69 d41 82 290
5 Francois Carloni, FRA 63 63 x 63 69 258
Pos Name ITA FRA CZE GER SUI TOT
1 Helena Erbenova, CZE d90 100 100 100 100 400
2 Jacqui Slack, GBR 100 82 75 0 82 339
3 Carina Wasle, AUT d69 75 90 75 75 315
4 Maud Golsteyn, NED 75 58 82 82 x 297
5 Lenka Cibulkova, CZE x x 69 58 69 196
Na osječkoj Promenadi 20. rujna održano je prvo kolo Lige “Zdravo trčanje” powered by Ferivi. Nastupilo je 34 zaljubljenika u trčanje iz Đakova, Valpova, Zagreba, Županje i Osijeka što je više nego dobar odaziv za prvo kolo tek osnovanog natjecanja.
Trasa duljine 5,77 km poslužila je kao odličan uvid u trenutne mogućnosti trkača pred Zagrebački i Ljubljanski maraton te ostale utrke koje nas očekuju ovu jesen. Liga je zamišljena kao skup trening-utrka koje se održavaju svakog četvrtka tijekom jesenske sezone.
Na rasporedu je 7. kola, a za ukupni poredak boduju se četiri najbolja nastupa. Natjecatelji su podijeljeni u starosne kategorije, a najbolji će biti nagrađeni prigodnim nagradama. Iduće kolo na rasporedu je 27. rujna sa početkom u 18 sati ispred Doma VK Iktus u Osijeku pa dođite u što većem broju.
Varaždinski polumaraton jedna je od najbolje posjećenih i najbolje organiziranih utrka u Hrvatskoj. Ove godine doživjet će svoje 18. izdanje 23. rujna.
Na rasporedu trkačkog dana bit će utrke za djecu na atletskoj stazi varaždinskog stadiona Sloboda na 400 i 800 m, “Ortorea” utrka za osobe s invaliditetom na 800 m, utrka građana i juniora ulicama grada Varaždina na 5.000 m i glavna utrka, polumaraton 21.1 km.
Tradicionalno izvrstan organizator utrke je Trkački klub Marathon 95, glavni je pokrovitelj utrke Grad Varaždin, a generalni sponzor NIKE Running koji za sve pobjednike osigurava vrijedne nagrade.
Kako saznajemo od organizatora, za razliku od prošle godine, na ovom izdanju neće biti “specijalnih” gostiju iz daleke Afrike, ali se očekuju brzi trkači i trkačice iz okolnih zemalja i naravno Hrvatske.
Prijave su u tijeku, za sve koji misle prvi put pretrčati stazu Varaždinskog polumaratona startnina je samo 80 kn, a svi natjecatelji na polumaratonu dobivaju kvalitetnu sportsku majicu. Startnina na utrci građana je samo 30 kn.
Na prošlogodišnjoj utrci polumaratona nastupilo je 270, a na utrci građana 137 trkačica i trkača.
Dođite na praznik trčanja u Varaždin!
Portal 3sporta.com popratit će ovu utrku izvještajem i velikom fotogalerijom.
