fbpx
Naslovnica Blog Stranica 133

Održan 3. Plivački maraton Raslina

Uz idealne vremenske uvjete, bez ijednog oblaka i bez trunka vjetra održao se teći po redu plivački maraton u Raslini. Treća godina se pokazala rekordnom za Raslinjane.

Ovo je prva godina da se maraton u Raslini boduje za Hrvatski kup daljinskog plivanja odnosno CRO CUP, a na startu se poredao rekordan broj plivača, točnije 113 njih, od toga 85 muškaraca i 28 žena.

Također u spektakularnom fotofinišu između plivača KDP-a SPLIT Duje Milana i Ivana Pažanina postavljen je novi rekord staze Raslinskog maratona od strane Duje Milana i iznosi 1:03:27. Samo sekundu sporiji je bilo Ivan Pažanin, a treći je (također u tijesnom fotofinišu) bio Marin Milan, također član KDP SPLIT.

U Ženskoj kategoriji je očekivano pobijedila hrvatska olimpijka Karla Šitić s vremenom od 1:03:31., dok su Anja Trišić iz KDP POREČ i Dina Levačić iz KDP SPLIT završile kao 2. i 3. u konkurenciji žena, s vremenima od 1:08:25, odnosno 1:08:31.

 

Rezultati:

3-RASLINA-MARATON-2012-APSOLUTNO-M-.pdf

3-RASLINA-MARATON-2012-KATEGORIJE.pdf

 

Autor: Krešimir Lokas

FOTO Održano Otvoreno PH u atletici za veterane

Organizaciju ovogodišnjeg Prvenstva Hrvatske za veteranke i veterane preuzeo je Atletski klub Međimurje, a natjecanje je održano na atletskim borilištima stadiona SRC Mladost u Čakovcu.

Natjecanje je bilo otvorenog tipa pa su se za medalje osim u konkurenciji za prvaka Hrvatske za medalje borili i naši susjedi iz Slovenije i Mađarske. Nastupilo je 130 natjecatelja koji su bili svrstani u čak deset starosnih kategorija i to: 30, 35, 40, 45, 50, 55, 60, 65, 70, i 75 godina u ženskoj i muškoj konkurenciji…….

Broj natjecatelja na veteranskim atletskim smotrama sve je veći, a Čakovec je nastavio taj pozitivan trend i pokazao da su nastupi atletičara u starijim kategorijama primjer kako i nakon sportske karijere u kojoj su postignuti najbolji rezultati, postoji način da se redovito vježba i ostane u sportu, na hvalu vlastitom zdravlju te kao primjer i podrška generacijama koje dolaze. Organizator AK Međimurje i Zbor atletskih sudaca Međimurja dobro su se pripremili i odlično odradili natjecanje a zadovoljstvo na licima starih i novostečenih prijatelja potvrdilo je ovu tvrdnju. Nije ni čudo kada je većina takmaca kući ponijelo lijepe uspomene, osobne rekorde i zaslužena odličja. U Čakovcu se u dva dana mogao vidjeti velik broj bivših državnih prvaka i reprezentativaca, što je i rezultiralo obaranjem čak petnaest državnih rekroda, dok bi neki od postignutih rezultata mogli konkurirati i na evropskim i svjetskim veteranskim prvenstvima. Jedan od takvih rezultata je i onaj Ivone Jerković seniorske državne rekorderke i članice AK Dinamo Zrinjevac Zagreb koja je u 36. godini skočila motkom 3,65, Slaven Žimbrek iz istog kluba bio je nepobjediv i za mlađe takmace, a u 48 godini života istrčao je 12,09 na 100 m i 24,76 na 200 m! Još impresivniji rezultat je 68 godišnjeg Branka Tepšića koji je odsprintao 14,08 sek na 100 m! 

ODLIČNI MEĐIMURCI Za domaćina prvaci države su postali: Dragan Nedelkovski u kategoriji M60 u utrci na 800 m. Stjepan Koraj (M50) u utrci na 5000 m, Zvonko Horvatić (M50) u utrci na 800 m, Božo Srpak  (M40) u utrci na 5000 m, Nenad Novak (M35) u utrci na 100 m, bacanju kugle i diska, Davor Križaić (M35) u utrkama na 200 i 400 m, , Dejan Dokleja u skoku u dalj i skoku u vis, Aleksandar Žbulj (M35) u skoku s motkom i bacanju gire, Damir Dokleja u troskoku bacanju diska, Božica Horvat (Ž40) u utrkama na 200 m i 5000 m, štafeta AK Međimurje na 4 x 100m u sastavu Aleksandar Žbulj, Davor Križaić, Dejan Dokleja i Nenad Novak, te 4 x 400 m  Stjepan Koraj, Ivan Goričanec, Anđelko Trojko i Zvonko Horvatić koja je ujedno postavila i novi državni rekord. Među troje plasirali su se još i Branko Todorović (M50) srebrni u bacanju gire i kladiva te brončani u bacanju kugle i diska, Anđelko Trojko (M55) srebrni na 200 m, Mario Horvat (M35) srebrni na 5000 m, Ivan Goričanec (M50) srebrni na 800 m i brončani na 1500 m. AK Nedelišće je također imao svoje predstavnke i to Sanju Marciuš koja je osvojila dvije zlatne medalje, u bacanju kugle i koplja te Milenu Vizinger srerbnu u bacanjima kugle, koplja i diska. 

VETERANI NA PRVENSTVU EUROPE I BALKANA. Najbolji veterani Hrvatske u Čakovcu su obavili generalnu provjeru za ovogodišnje prvenstvo Europe koje se održava na tromeđi Njemačke, Češke i Poljske u njemačkom Zittau od 16. -19. kolovoza a nakon toga i balkanske veteranske atleske igre u turskom Izmiru od 21-23. rujna. 

REZULTATI

 


 


Autor: Mario Dobša // AK Međimurje

FOTO 11. Zagorski triatlon Matiji Lukini

Kiša koja je padala do pred sam početak utrke i činjenica da ovogodišnje 11. izdanje Zagorskog triatlona nije u Kupu Hrvatske niti je Prvenstvo Hrvatske, očito su bili glavni razlozi za relativno loš odaziv natjecatelja.

Na utrci sprint triatlona natjecalo se 27 muškaraca i samo jedna žena, a na supersprint utrci za kadete četiri mladića i dvije djevojke.

Usprkos malom odazivu natjecatelja, mora se odati priznanje organizatorima utrke iz TK Rudolf Perešin iz Gornje Stubice, koji su kompliciranu utrku koja se odvija na dva mjesta (pliva se na bajeru u Bedekovčini), odradili besprijekorno. Željko Lukina, spiritus movens ove utrke, bio je ponovno sveprisutan i uvijek na usluzi – pravi domaćin!

Utrka je protekla bez problema, uz jedno odustajanje zbog lakšeg pada s bicikla, a vrijeme je bilo vrlo ugodno za natjecanje.

U muškoj konkurenciji ponovno je pobijedio domaći natjecatelj Matija Lukina, drugi je bio Martin Papišta, a treći Darko Škevin. Kod žena jedina i najbolja – Višnja Škevin.

Na supersprint utrci najbži su bili Maksim Marinov i Gabriela Bubanko.

SPRINT_TRIATLON_-_Slubeni_rezultati_UKUPNO.pdf 

SUPERSPRINT_TRIATLON_UTRKA_KADETA_-_Slubeni_rezultati_UKUPNO.pdf

rezultati_ŠTAFETE.pdf

 

 


 


Autor: 3sporta

Održan 9. Panonski maraton triju država

Vremenske prilike ni ove godine nisu bile naklonjene sudionicima 9. Panonskog maratona triju država, ali ipak se je na startu u mađarskom Lentiju okupilo ukupno 289 biciklista. Većina ih se odlučila voziti Veliki i Srednji maraton, a sudionika je bilo iz sve tri granične susjedne države ali i iz Austrije.

Iako kiša za vrijeme trajanja  maratona nije padala, već je bilo oblačno i prohladno, s temperaturom oko 15 stupnjeva Celzijevih. Ono što je zadavalo muke organizatoru jest porast vodostaja rijeke Mure koji samo 24 sata prije starta znatno porastao. S obzirom da je voda iz korita rijeke ponovno preplavila cestu kod Svetog Martina na Muri, odlučeno je da se trasa velikog maratona promijeni, pa tako ove godine vožnja kroz Mađarsku, Sloveniju i Hrvatsku nije iznosila 105, već samo 90 kilometara. Na kraju je i tih 90 km bilo dovoljno za zadovoljstvo i osmjeh s lica  svih koji su završili.  Za spomenuti je da se je manifestacija odvijala u ugodnom sportsko -zabavnom ozračju, a prijateljsko druženje nakon bicikliranja nastavljeno je kulturnim programom, te kupanjem u tamošnjim Termama. Svi sudionici maratona su na dar primili medalju za uspomenu. Diljem trase, kroz sve tri države bile su postavljene okrijepne točke, a maraton je osiguravalo 60-ak redara.

Čestitamo svim biciklistima na sudjelovanju i zalaganju, te što su prisustvom uveličali ovaj događaj. Zahvaljujemo članovima prijateljskih klubova Mockorgok i KK Lendava, na iznimnom angažmanu, kao i svim članovima MureAvanture koji su pridonijeli uspješnoj realizaciji maratona, a posebna zahvala TZ Mursko Središće i DVD-u Mursko Središće.

Manifestacija 9.Panonski maraton triju država održana je pod pokroviteljstvom Hrvatske Turističke Zajednice.

 

Fotogalerija s 9. Panonskog Maratona triju država

Autor: Ivan Zver // BK Muraavantura

Marin Koceić – Nova ljubav se dogodila!

Prošlo je prilično godina, od kada sam sa Srđanom i Mijom pričao da moramo završiti Ironman, a evo u 2012. to se i dogodilo. Kako jednostavno nisam od onih koje vole “biti zadnji” , a zadnje 3 godine podizao sam rezultate na maratonu, nakon kupnje TT bike, ova godina je bila određena za debi na 3.8-180-42.

Pripreme su počele u siječnju i da nije bilo prometne na motoru, sigurno bi imao i koji kilometar više u nogama, ali to ostaje kao dug za sljedeći. O Rothu su već pisali mnogi naši poznati triatlonci, sve se zna, ali to vidjeti „uživo“ je sasvim neka druga priča. Prolazeći biciklom kroz Solarberg,  gdje svaka stanica u tijelu prolazi neviđeni „orgazam“ je nešto savršeno.

Po prvi put ove godine suradnju su ostvarili ITU i Challenge, te je (half i puni) IM postao Europsko prvenstvo u dugom triatlonu. Sljedeće godine to je Barcelona-half i Wichy-full. To je bio jedini način da budem na startnoj listi, te nakon prilično mail-ova HTS (hvala Dorijanu!) prema organizatoru i 470€ uplate, u travnju našao sam se na listi kao profi. To je značilo krvni doping-test i dolazak 4 dana ranije u Njemačku. Inače Roth je najveća IM utrka u svijetu, broj natjecatelja sa štafetama je preko 5000, a organizacija je toliko dovedena do savršenstva (preko 5300 volontera i 200 tisuća navijača) da je popunjena u roku od 3 sata kad se otvore prijave.

Na put sam krenuo sa Andrejem (koji nažalost nije nastupio zbog bolesti, a prošlogodišnji debi 8:19 mu je otvorio sva vrata dugog triatlona). Iznajmili smo stan u Spaltu, selu pokraj Rotha, a tamo nas je dočekao Matthias, Švicarac oženjen Zagrepčankom (prošle godine 9:35-zanimljivo je kako malo trenira, a ima ovakav rezultat ), inače bivši biciklist do prometne nezgode, koji je kao junior vozio sa Cancellarom. Od njih dvojice naučio sam više u 5 dana nego u zadnjih nekoliko godina.

Kao što sam napisao na početku, da nisam „loser“, cilj mi je bio sekundu ispod 9 sati. Iako su utrke u Grazu i Salzkammergutu  ove godine to obećavale, letvica je bila prilično visoko, a moram priznati da neki nisu vjerovali da mogu to iz „prve“.

Rani start prve grupe 6:30, zahtijevao je buđenje u 4:00, te je sve definirano išlo po planu.

Plivanje 50:28, prošlo je odlično, sa tim da sam imao prilično rezerve na plivanju, strah  je onaj koje me je sputavao za jači tempo.

Bike 4:51, iako je  vjetar bio prilično jak, kažu  zadnjih 5-6 godina nikad jači, na biciklu sam držao grupu, koja se prilično osipala, a kako sam u 1. krugu vozio s drugoplasiranom, a u 2. krugu s prvoplasiranom, najmanje 3 sudca na motoru bili su cijelo vrijeme s nama, tako da je draftanje dobro kontrolirano. Možda sam i ovdje mogao stisnuti malo jače, ali strah od maratona koji me čekao bio je veći.

Trčanje 3:03, ovo je jedina velika greška koju sam napravio na utrci, jednostavno sam prejako krenuo 5km-19 min, 10km-40 min., meni se činilo lagano. Sat je pokazivao da trčim prebrzo, a ja jednostavno nisam mogao usporiti, svaki kilometar sam govorio sad ću sporije, a on bi ispao prebrz. Naravno nakon 15 km, noge su to same učinile. Tada me prestigla Rachel (prvoplasirana) i još nekoliko muškaraca. Nakon 21. km postajalo mi je sve teže, frekvenciju dogovorenu sa trenerom držao sa do kraja, a mislio sam da ću uskoro prohodati. Zamislio sam da kad prođem 5 min/km, počinjem hodati pa dokle ide.

Puls je padao i u glavi su se počele vrtjeti razne kombinacije; da li da odustanem, što ako ide preko 9 h…

Ono što me guralo naprijed je oznake kilometara i okrijepe, rekao sam jedan po jedan, pa dokle ide.

Ispalo je da nisam prošao 5 min/km iako je u rezultatima na 39 km. to prikazano, a na 40 km, 4 min/km, pa mislim da je oznaka postavljena na pogrešnom mjestu.

Zadnjih 2 km je ludilo po ulicama Rotha i noge same trče. Ulazak u cilj na kameri se čini prilično težak, a meni se činilo da nisam u toliko lošem stanju.

Zone izmjene i prehrana na utrci koji sam koristio bila je pogođena 100%, definitivno „Sponser competition“ i tablete soli mojem organizmu odgovaraju savršeno. Zadnjih 21 na trčanju bila je kombinacija coca-cole i vode. Na kraju 8:48:32  i 23. mjesto ukupno, te 2. u kategoriji, je za mene i više nego odlično, bio sam prijavljen kao PRO, ali T-com je taj koji me „hrani“, tako da 8 sati i više provedenih na poslu , čini me da sam daleko od profija. Svi planovi su ostvareni, iako je moglo biti 5 minuta bolje, a da nije bilo vjetra, jako blizu za mene magičnih 8:30.

Ovo definitivno pokazuje da na bilo kojoj utrci Ironman serije, ukoliko ne bude pehova, mogu se kvalificirati na Svjetsko prvenstvo-Hawaii, samo je pitanje 6-7 tisuća €, ali kad-tad naći ću se na startnoj listi Kailua-Kone.

Naravno zahvala SVIMA na velikom broju SMS-a, mail-ova … koju ste mi poslali (posebno family Kukoč, Elezović i najjačem škverskom triatloncu Paši ), te domjenku na Marjanu i Tijardovića dvorima-stvarno mi se steglo u srcu.

Samo moje cure Vanda i Petra znaju koliko su me trpjele zadnjih mjeseci -što se više utrka približavala bio sam sve nervozniji, zahvala i mom treneru Andreju-prvenstveno kao dobrom čovjeku sa velikim iskustvom u ovim natjecanjima (TBB team i Brett Sutton su sigurno pravi odabir za put prema „gore“), zlatnim rukama „fizia“ Frane Plazibata i naravno S. Šitiću – treneru sa velikim iskustvom i odgovorima na sve moje upitnike (bravo još jednom za Karlu-ona je jedna od 25 plivačica na svijetu koje idu na OI).

Planovi u ovoj godini su još 02.09. half IM Challenge Walchsee-Tyrol, te 30.09. TriStar Split, a ukoliko ga ne bude IM Challenge Barcelona, naravno uz HR utrke-bolje rečeno Dalmatinske, ispada da TK Split „drži“ skoro  cijeli HR kup. Uz ovaj rezultat ostvareni su neki kontakti, ali dok se ne ostvare ne bi o njima, te besplatne startnine na Challengu, što je razvidno ostvarenom rezultatu. Ovo je samo dio priče koju sam stavio na papir, čekajući slike marathon-photos koje na kraju nisu ispunile moja očekivanja.

Uz malo sreće i dobrog zdravlja do nove utrke želim svima što bolje rezultate!

Hrvati koji su još završili utrku su: Aleksandar Grah, Nago Boris, Igor Mogoroš i Damir Mesec.

Video ulaska u cilj

Autor: Marin Koceić

Što kad Garmin stane?

Rekreativno se bavim trčanjem i biciklizmom, a zaljubljenost u trčanje vučem od dječačkih dana. Još kao srednjoškolac sam sanjao o satu koji bi mi pokazao sve – trenutnu brzinu, udaljenost, prosjek po kilometru, brzinu pojedinog kilometra, prijeđenu stazu…

Danas je sve ovo, naravno, moguće s GPS satovima koji prilično precizno prikazuju sve što me zanima. Kada se na tržištu pojavio Garmin Forerunner 310XT odlučio sam si ga priuštiti. Uređaj je radio besprijekorno, čak i nakon jednog pada s bicikla početkom godine, kada se razbilo staklo ekrana. I nakon toga je uredno radio, nisam ga koristio u vodi pa (osim estetskih) nije bilo razloga da ga ne koristim.

No,  prije tjedan dana otkazao je poslušnost, tj. nikako nije mogao locirati satelite. Bez satelita nema GPS zapisa staze, nema udaljenosti, brzine…, samo štoperica. Niti nakon svih pokušaja resetiranja na tvorničke postavke, resetiranja satelita i sl. uređaj nije pronalazio satelite. Kako ga koristim gotovo svakodnevno odlučio sam kontaktirati Navigo sistem d.o.o., zastupnika Garmina za Hrvatsku.

Objasnio sam ukratko o čemu se radi (mailom) i vrlo brzo dobio odgovor da mi uređaj mogu zamijeniti i da je cijena 1.300 kn. S obzirom da novi uređaj košta oko 2.400 kn, uređaju koji koristim davno je istekla garancija, a bilo kakav sličan uređaj s tim mogućnostima ne mogu nabaviti za 1.300 kn, odlučio sam se prihvatiti ponudu. Osim toga, uređaj je razbijen mojom krivnjom, za njega imam i heart-rate traku, senzor kadence na biciklu…

U petak sam poslao poštom svoj 310XT zapakiran u kutijicu (bez kabla za punjenje, ANT sticka i ostale opreme) u Navigo sistem i pripremio se za čekanje. U ponedjeljak ujutro dolazi mail da je uređaj zaprimljen i da obavim uplatu kako bi mi poslali novi. Uplatio sam prema ponudi i poslao potvrdu uplate. Opet sam se pripremio na čekanje, mislio sam barem 3-4 dana. No iznenađenje je stiglo idući dan – u utorak. Kurir City expressa dostavio je kutijicu. Očekivao sam samo uređaj, očekivao sam da ću dobiti neki “obnovljeni” tj. servisirani uređaj, ali ne! – u kutiji je bio potpuno nov Garmin Forerunner 310XT sa svom opremom koja dolazi s njim i s 24 mjeseca nove garancije.

Bio sam iznenađen ovim i poslao upit u Navigo sistem o čemu se radi i je li to njihova politika ili je ovo neka iznimka. Dobio sam sljedeći odgovor: “Ovaj način zamjene uređaja je servisna politika Garmina. Garmin uređajima koje je isteklo jamstvo ili su oštećeni nudimo zamjenu uređaja uz nadoplatu prema Garminovom servisnom cjeniku. Zamjenu radimo za isti model, ili ako taj model nije dobavljiv  tražimo ekvivalent uređaja (znači novija serija sa istim ili sličnim specifikacijama).

Jedini zaključak za kraj je – ovako se stječe i zadržava vjernost kupca!


Napomena: ovo nije plaćeni oglas, izneseni su osobni dojmovi autora teksta.

Autor: Zvonimir Mikašek

Održan drugi Ljetni biciklistički kamp 2012.

Temelj za razvoj biciklizma svakako je velika i široka baza u nižim kategorijama koja stvara preduvjete za vrhunski sportski rezultat. Da bi biciklizam u Hrvatskoj dobio tako veliku i široku bazu potrebno je osmisliti dječje biciklističke kampove u koje će se moći uključiti sva djeca, bez obzira na razinu znanja i sposobnosti, te će u kampu steći osnovna znanja iz biciklizma koje kasnije mogu nadopuniti funkcionalnim i motoričkim sposobnostima.

Prvi takav kamp u Hrvatskoj organizirao je Biciklistički klub Mura Avantura 2011. godine koji je trajao tjedan dana (04.-09.07.2011.) i bilo je svega 6 sudionika, ali s  visokim postotkom dolazaka na kamp  (ukupno 94,44 %), što  znači da su sudionici kampa bili izuzetno zainteresirani za biciklizam.

Na temelju  prvog biciklističkog kampa i  zaključkom sa sjednice biciklističkog  kluba Mura Avantura (Rob, Zver, Tomšić, Belović, Mezga, Hunjak, Štimec),  dana 31.05.2012. godine odlučeno je da se krene u realizaciju  drugog ljetnog biciklističkog kampa.  Voditelj kampa i ove godine bio je profesor tjelesne i zdravstvene kulture Branimir Štimec, koji je ujedno i nositelj svjetske trenerske biciklističke licence. Predsjednik kluba Željko Rob, te članovi Jurica Kukovec i Vladimir Hunjak bili su zaduženi za tehničku realizaciju kampa. Održavanju biciklističkog kampa pridonijeli su sponzori Toplice Sveti Martin, Huni bike shop, Promming d.o.o., Transporti Mišić, Auto optika Varšić, te Općina Sveti Martin na Muri.

 

Drugi ljetni dječji biciklistički kamp Mure Avanture

Drugi ljetni biciklistički kamp se održavao u terminu od 2.7. do 14.07.2012. , i to radnim danom od 17:00 – 19:00 sati na sportskim terenima kompleksa Toplica Sveti Martin, dok je posljednjeg dana kampa bilo je  organizirano kupanje za sve sudionike. Polaznici su za uspomenu na kamp primili majicu, dok će im Diplome za sudjelovanje biti svečano uručene u sklopu programa Halicanum Bike Vikenda, 04.08.2012. godine u 18:00 sati u Svetom Martinu na Muri.

Najveći izazov organizatoru bio je kako privući što više djece na kamp. Taj problem pokušao se riješiti na način da se ne ograničava sudionike kampa u godištima, pa je organizator prilikom prijave za kamp stavio raspon od 10 godina ( 3 -14 godina ). Drugi izazov, jednak prvome je bio kako zadržati da sva djeca redovito dolaze na kamp. Organizator je uspio u organizaciji  te je ukupan broj sudionika koji su sudjelovali na kampu iznosio  23 sudionika što je u odnosu na prvi kamp gdje ih je bilo svega 6 povećanje za 17 sudionika (više od 250%). Ovogodišnji polaznici kampa bili su Jan Belović, Josipa Katalenić, Ella Kukovec, Roko Milosavljević, Vinko Bel, Dino Vuk, Aleks Šinko, Žan Cimerman, Matija Trstenjak, Marco Krauthaker, Ida Trstenjak, Anja Rob, Anastazija Kamerlin, Borna Belović, Ante Žibek, Stjepan Hunjak, Timotej Kocen, Abel Šprajc, Petar Tomšić, Antonio Mišić, Filip Tomšić, Marcel Rob i Jan Rebernik. Svi sudionici koji su bili na prvom kampu sudjelovali su i u drugom kampu, što govori o zanimljivosti sadržaja kampa za djecu. Najmlađi sudionik kampa rođen je  2008., a najstariji  1997. godine. Na prvom kampu broj dolazaka iznosio je visokih 94,44 % a na drugom kampu ukupan broj dolazaka iznosio je 92,53 %, što je izuzetno visok rezultat, jer je drugi kamp trajao dva tjedna. 100 % dolazaka na kamp imalo je 14 sudionika, a najmanje 63,63 % dva sudionika kampa. Ovakav veliki postotak dolazaka na kamp može se pripisati terminu koji je bio u vremenu od 17:00-19:00 sati što je odgovaralo roditeljima koji uglavnom rade do 15:00 sati a i u tom terminu nije bilo velike vrućine. Izuzetno visok postotak dolazaka na kamp također možemo pripisati i stručnoj realizaciji kampa koji je sve sudionike nakon inicijalnog mjerenja podijelio u tri homogenizirane skupine. Osnovna skupina imala je 8 sudionika, naprednu 6 sudionika  a natjecateljska 9 sudionika. Napredna skupina povremeno je sudjelovala u radu na temelju svojih sposobnosti s osnovnom ili s natjecateljskom grupom. 


Kamp posjetio hrvatski olimpijac Radoslav Rogina

Kao posebno iznenađenje osmog dana kampa, organizator je mladim polaznicima kampa u posjet doveo hrvatskog olimpijca u cestovnom biciklizmu, Radoslava Roginu. Rogina je prvi Varaždinac koji je izborio normu za olimpijske igre u Londonu 2012. i ovo mu je već drugi nastup na Olimpijskim igrama. Prvi puta nastupio je prije četiri godine u Pekingu gdje je osvojio odlično 26. mjesto. Iza ovog Varaždinskog biciklista mnoga su odličja i bogato iskustvo. Djelić istog  su polaznici kampa imali priliku saznati tijekom današnjeg treninga. Uz savjete i bodrenja, Rogina je djeci simbolično davao je znak za start utrke na 30 metara. Hrvatski olimpijac mladim se je biciklistima obratio s prigodnim riječima u kojima je zaželio da netko od sudionika kampa bude budući sudionik olimpijskih igara. Na kraju ugodnog druženja predstavnici Mure Avanture  Rogini su zaželjeli što bolji plasman u Londonu.


Uspješno ostvaren cilj kampa

Drugi ljetni dječji biciklistički kamp pokazao se kao odlično osmišljen i zanimljiv za svu djecu bez obzira na dob. Djeca su radila u homogeniziranim skupinama gdje je svako dijete radilo sa sebi ravnima. Realizacija kampa bila je na zavidnoj razini jer su cijelo vrijeme kampa bili prisutni uz voditelja kampa i predstavnici kluba, te roditelji i rodbina djece. Djeca su kroz dva tjedna ostvarili osnovni i sekundarni cilj biciklističkog kampa. Osnovni cilj kampa bio je prenijeti svakom djetetu što više osnovnih informacija o vožnji bicikla kao i o održavanju bicikla, što je uspješno i usvojeno. Sekundari cilj kampa bio je  prenijeti onoj djeci koja su za  to pokazala  interes, natjecateljska biciklistička znanja što je uspješno ostvareno a vidljivo je preko rezultata na stazi. Ovako osmišljen kamp može biti primjer kako približiti biciklizam  djeci koja se po prvi puta susreću s tim sportom, a također može biti i izvrsno mjesto gdje djeca usavršavaju svoju biciklističku tehniku.

Biciklistički klub Muraavantura pokazao je da se ovakvim sustavnim radom, kroz dvije godine može doći do omasovljenja biciklizma sa 6 na 23 sudionika. A kroz par godina imati će veliku biciklističku bazu u nižim kategorija iz koje će se kasnije afirmirati novi vozači koji će nastupati na najvećim svjetskim biciklističkim utrkama.  


Najava daljnjih aktivnosti

U klubu ne nedostaje ideja, stoga su već misli usmjerene u organizaciju slijedećih događanja. Naime, Mura Avantura je već u nedjelju, 22. Srpnja, suorganizator tradicionalnog Panonskog maratona triju država, koji ove godine starta iz Mađarske. Istog dana klinci koji veze utrke kupa RH nastupit će na Nacionalnom prvenstvu u disciplini XCO koje se održava u Jastrebarskom. S obzirom na redovite treninge, ali i kvalitetno odrađen dječji kamp, realno je očekivati borbu za postolja na navedenom natjecanju. Nadalje, već 3.,4. i 5. Kolovoza u Svetom Martinu na Muri klub će organizirati biciklističko vikend događanje uz veliku zabavu. Stoga svi koji žele pridružiti u vožnjama i posjetiti neku od manifestacija ili samo popratiti događaj kao gledatelj, slobodno se pridruže, a detaljnije informacije uvijek se mogu saznati na web stranici www.bk-muraavantura.com .

 

GALERIJE FOTOGRAFIJA:

GALERIJA 1

GALERIJA 2

GALERIJA – Rogina

 

Autor: Tekst: Branimir Štimec, Jurica Kukovec, Ivan Zver; fotografije: Jurica Kukovec

VIDEO Izvještaj s Europskog prvenstva u kros triatlonu

Jedno od najvećih triatlon natjecanja u Europi održano je prošle subote 14. 7. 2012. u Den Haagu, Nizozemska – ETU Europsko prvenstvo u cross triatlonu. Cross triatlon je još jednom pokazao raznolikost i mogućnosti ovog sporta bez obzira na nedavnu povijest i početak ovog tipa natjecanja. Prvo ETU Europsko prvenstvo u cross triatlonu održano je ne davne 2007. na Ibizi u Španjolskoj.

Prvenstvo se odvijalo na istoj stazi kao i prve godine – 1998. kada je održan prvi cross triatlon u Den Haagu i od tada postaje sve popularnije takmičenje. Naziv Beach Chalenge je dobio zbog toga što se sve tri dionice održavaju na plaži i pješčanim dinama obala Den Haaga. Staza je bila postavljena na popularnom ljetnom odmaralištu Kijkduin, uz dugačke pješčane plaže, šetnice, restorane i kafiće s pogledom na Sjeverno more te pješčane dine koje se protežu 5 km oko grada. Proteklih godina u sklopu istog takmičenja održano je i nekoliko Nacionalnih prvenstava i četiri utrke Xterra za Svjetski kup, a ove godine ITU je počastio organizatore s Europskim prvenstvom, dok će iduće 2013. na istom terenu biti održano Svjetsko prvenstvo u Cross triatlonu.

Den Haag je najveći nizozemski grad na obali Sjevernog mora. Gradsko područje obuhvaća dva priobalna gradića: glavno obalno odmaralište Scheveningen u sjeverozapadnom dijelu grada je omiljeno odredište za turiste i izlazak mladih. Scheveningen je najposjećenije priobalno mjesto u Beneluksu s 10 milijuna posjetitelja godišnje. Vjerojatno ga zbog tog razloga mnogi, čak i Nizozemci, pogrešno smatraju odvojenim gradom iako je zapravo jedan od osam haaških okruga, stadsdelena. Drugo priobalno odmaralište Haaga je Kijkduin, na jugozapadu. Mnogo je manji i privlači uglavnom domaće stanovništvo. Jedna od osobitosti Haaga su široke i duge ulice u starijim dijelovima grada. Kuće su obično niske, s najviše tri kata, i prilično elegantne. Gradski plan je prostorniji nego u drugim nizozemskim gradovima, a u gradu gotovo uopće nema kanala jer su svi krajem 19. stoljeća isušeni. U Haagu se nalaze neke od najbogatijih i najsiromašnijih četvrti Nizozemske. Bogatija područja uglavnom su smještena zapadno od Laan van Meerdervoorta. Siromašnija se pak nalaze u južnim i istočnim dijelovima grada. Među ovim dvjema društvenim skupinama nema puno komunikacije.

Prijava za Europsko prvenstvo u svim kategorijama morala je biti od strane Nacionalnih saveza, što naravno znači sudjelovanje samo najboljih i izabranih iz 12 država Europe u 20 kategorija od klinaca do paratriatlonaca te age group i elitnih natjecatelja, sa ukupnim brojem od 1.000 sudionika na utrkama od srijede do subote.

Kotizacija za Prvenstvo iznosila je 75 eura što je uključivalo biciklističku majicu i pasta party dan prije natjecanja. Također je bilo omogućeno za istu svotu novaca nastupiti i u sva tri takmičenja koja su bila održana od srijede do petka prije Europskog prvenstva, a to je bila Brdsko biciklistička utrka, utrka cross trčanja i plivački maraton, sva tri održana na istim stazama kao i triatlon. Smještaj svih nacionalnih timova i službenog osoblja u organizaciji te sudaca bio je u NH Atlantic hotelu, koji je smješten na Kijkuidin bulevaru, s pogledom na Sjeverno more, pješčane dine te zonu izmjene i dijelove biciklističkog i trkaćeg segmenta dok se kompletan plivački dio mogao promatrati sa balkona hotela.

Plivanje

Plivačka dionica bila je dugačka 1 km, plivalo se u jednom smjeru, paralelno uz obalu. Plivalo se u Sjevernom moru, hladnom i mutnom od pijeska. Veliki valovi i vjetar onemogućili su plivanje bilo kojom od poznatih tehnika, bilo je to čisto preživljavanje za opstanak. Valovi nisu imali nekakav pravilan uzorak, dolazili su kad im se najmanje nadaš, dolazili su kad treba udahnuti svježeg zraka, a dočeka te pješčano slana voda u usta. Nije bilo moguće niti plivati u grupi niti vidjeti bove i smjer kojim se kreće. Pa je iz istog razloga na dan natjecanja, organizator promijenio stazu te izbacio jedan izlazak iz vode na sredini plivačke dionice.

Bicikl

Nizozemska cross triathlon reprezentacija održala je tijekom ove godine nekoliko trening kampova u Kijkduinu. Njihovo iskustvo i iskustvo Belgijske reprezentacije pridonijelo je ovom natjecanju sa kompletno novim tipom “beach bicycles” bicikala. Koji se odlikuju s par tehničkih nijansi kao što su kotači od 29 cola sa slikovima debljine 2.35 te kod nekih sa triatlonskim air barom za duge, vjetrovite dionice po pješčanim plažama. Mada im ova prednost nije pomogla da se dokopaju postolja u Elitnim kategorijama. Za Europske triatlonce ovo je bila odlična prilika da se bolje upoznaju sa stazom koja ima specijalan naglasak na težak biciklistički dio koji će iduće godine ugostiti reprezentacije iz cijelog svijeta, pošto je 2013. u Den Haagu Svjetsko prvenstvo u Cross triathlonu.

 

Trčanje

Rob Barel, Nizozemski favorit i triatlonac sa višegodišnjim iskustvom, na presici održanoj dan prije natjecanja, naglasio je da bez obzira na zahtjevnu biciklističku dionicu ipak će trčanje po pješčanim dinama odlučiti pobjednika ovogodišnjeg Europskog prvenstva. Tako je na kraju i bilo. Pedeset i pet godišnji Rob Barel je završio na 4. poziciji. Prvoplasirani je bio Victor Del Corral, a kod žena Helena Erbanova koja je također Svjetska prvakinja u Zimskom triatlonu i koja je ove godine napravila odličan prijelaz na Cross triatlon.

 

Rezultati:

EUROPEAN CHAMPIONSHIPS CROSS TRIATHLON 2012

DEN HAAG, THE NETHERLANDS

(1000S – 26 MTB – 9R)


MEN ELITE ————————-

1 Victor Del Corral ESP 1:51:51

2 Kris Coddens BEL 1:52:02

3 Brice Daubord FRA 1:53:21

4 Rob Barel NED 1:53:49

5 Diederik Scheltinga NED 1:54:20

6 Edo Van der Meer NED 1:55:49

7 Jan Kubicek CZE 1:56:28

8 Tomas Jurkovic SVK 1:57:53

9 Sergey Yakovlev RUS 1:59:43

10 Michael Szymoniuk AUT 2:00:58

 

WOMEN ELITE ———————–

1 Helena Erbenova CZE 2:09:51

2 Carina Wasle AUT 2:12:08

3 Maud Golsteyn NED 2:14:28

4 Kerry Macphee GBR 2:18:39

5 Judy van den Berg NED 2:20:55

6 Brigitta Poór HUN 2:21:18

7 Saskia Elemans NED 2:23:52

8 Helena Herrero ESP 2:28:57

9 Hana Kolarova CZE 2:30:20

 

Foto galerija

Autor: Nikola Borić // Photo Fred Scholte

FOTO FELT triatlon liga Varaždin – novi rekordi, novi pobjednici

Dočekali smo i treće kolo najpopularnije i najposjećenije hrvatske ljetne triatlon lige. 4. FELT triatlon liga nastavlja rušiti rekorde posjećenosti pa je tako ovaj put zabilježeno čak 79 natjecatelja u 3 discipline – aquatlonu, supersprint i sprint triatlonu. Što reći osim da će prostori SRC Aquacity u Varaždinu uskoro postati premali za toliki broj natjecatelja što je sve zajedno potvrda dobrog rada Triatlon kluba 042.

Liga je standardno započela utrkom aquatlona – ovaj put konačno je konkurencija zaoštrena te su nastupila 4 mala aquatlonca i aquatlonke. U napetoj i izjednačenoj završnici najbržio je bio Marko Stefan s vremenom 5:23. S pet, odnosno šest sekundi zaostatka stigli su Jana Burek i Petar Radaković.

U ovaj put najmasovnijoj utrci supersprint triatlona (djelomice zahvaljujući i četvorici gostiju iz novomarofskog BK Maraton koji su se odlučili okušati u triatlonu), pobjedu je kod muškaraca suvereno odnio Mario Vlahinja iz TK Međimurje koji je u cilj stigao u vremenu 0:45:22. Drugoplasirani je bio Martin Stefan (0:46:30), dok je dobar triatlonski potencijal iskazao biciklist Tomislav Čamić iz BK Maraton koji je utrku završio na odličnom trećem mjestu s vremenom 0:46:43. Iako nije bio pri vrhu poretka, odličan posao u utrci za bicikl obavio je Ivan Avirović koji je na utrku doveo čak 7 prijatelja (svi su je uspješno završili) te je tako zaradio čak 21 dodatni bod. Kod žena je za dlaku pobijedila Petra Radaković iz KPA Drava (0:50:14), koja je od drugoplasirane Viktorije Pušar iz AK Međimurje bila brža 3 sekunde. Dobru utrku ponovno je odradila i trećeplasirana Smiljana Janžek s vremenom 0:51:14.

Iako smo najavili da su se favoriti iskristalizirali, u utrci sprint triatlona i kod žena i kod muškaraca dobili smo nove pobjednike. Tako je pobjednik prva dva kola, Luka Mićanović (1:06:17), prvo mjesto ovaj put morao propustiti klupskom kolegi iz TK Petrinja, Marku Franjiću koji je utrku završio za 1:05:14. Trećeplasirani je bio Anton Juretić iz TK Zagreb s vremenom 1:06:18. U odsustvu Jelene Sekelj prvo mjesto kod žena ugrabila je domaća Karla Čović (TK 042) s vremenom 1:19:03 kojoj je na putu do dobrog rezultata sigurno pomogao i novi karbonski bicikl. Drugo i trećeplasirana bile su Ivana Adžić iz TK Međimurje (1:32:24) i članica brojne obitelji Burek, Jasmina Burek iz TK Hidraulika Kurelja s vremenom 1:41:00.

Glavni sponzor lige FELT osigurao je i na ovom kolu bogatu tombolu, a kako prošli put tombola nije održana zbog nevremena, sada je svoje nagrade odnijelo čak 10 natjecatelja.

Iduće kolo na rasporedu je za tjedan dana, a svi koji se bore za plasman (i bicikl) moraju znati da je to zadnja šansa da se uključe, do kraja je naime ostalo još 5 kola koliko se boduje za ukupni plasman.

Rezultati 3. kola

 

 

Autor: 3 sporta

VIDEO Nenad Šimunko – Idem na Mount Everest europskog triatlona

Nenad Šimunko prvi je čovjek na svijetu koji je, usprkos činjenici da boluje od dijabetesa, uspio završiti dvostruki ironman triatlon (7.6 km plivanja, 360 km biciklizma i 84.4 km trčanja). Ove godine plan je još ambiciozniji.

Više o svojem planu za ovu godinu Nenad Šimunko rekao nam je u kratom intervjuu koji smo snimili jučer u Varaždinu.

Utrka u Lensahnu boduje se za Svjetski kup u ultra triatlonu. Portal 3sporta.com pratit će Nenada u Lensahn i kamerama zabilježiti njegov nastup.

Zaželimo Nenadu sreću u ovom velikom pothvatu!



Vezane vijesti:

VIDEO Nenad Šimunko – dvostruki ironman

Triple trouble – trostruki ironman Roberta Setnika

Autor: 3 sporta

Kišerlovski propušta Olimpijadu, zamjenjuje ga Đurasek

Nakon nesreće na Tour de France koju je imao naš jedini predstavnik Robert Kišerlovski, izbornik Hrvatske biciklističke reprezentacije Eugen Pleško odlučio je danas da on ne može nastupiti na Olimpijskim igrama i da će ga u Londonu zamijeniti Kristijan Đurasek.

Kišerlovski je, podsjetimo se, sudjelovao u nemilom događaju kada je zbog čavlića koje su huligani prosuli po cesti došlo do bušenja guma nekoliko natjecatelja, između kojih je bio i njegov klupski kolega Brajkovič. Kišerlovski je stao pomoći mu (dati mu svoj kotač) kada je na njega nepažljivo naletio Levi Leipheimer, pao preko njega, pri čemu je Kišerlovski ozlijeđen (teški lom ključne kosti). Nakon povratka u Hrvatsku i liječničkog pregleda ustanovljeno je da Kišerlovski neće biti sposoban kvalitetno nastupiti na Olimpijadi i donesena je odluka o njegovoj zamjeni našim treće rangiranim biciklistom Kristijanom Đurasekom koji će u Londonu voziti uz bok Radoslava Rogine.

Đurasek je svoju biciklističku karijeru započeo u varaždinskoj Slogi, višestruki je državni prvak u mlađim kategorijama, a od 2006. godine je profesionalac, kada prelazi u slovensku Perutninu. Nakon tri godine u Perutnini, prelazi u istarsku Loboriku, a od ove sezone član je slovenske ekipe Adria Mobil.

Nakon kadetskih i juniorskih naslova, Đurasek je i u seniorskoj konkurenciji ostvarivao odlične rezultate. Spomenut ćemo lanjske naslove državnog prvaka u vožnji na kronometar te na cesti, voženoj u Varaždinskoj županiji. Ove godine morao se mladi Đurasek zadovoljiti drugim mjestima, a nastup u Londonu, bit će mu zasigurno kruna dosadašnje karijere.

U ovoj sezoni osvojio je i četvrto mjesto na Jadranskoj magistrali, kao najbolje plasirani hrvatski biciklist, te još nekoliko zapaženih plasmana na utrkama u Italiji, Srbiji i Poljskoj.

Autor: 3sporta

Kupom uzvodno – najava 9. tradicionalnog plivačkog mitinga i Kupskog triatlona

Bliži nam se još jedna odlična sportsko-zabavna manifestacija. U Gorskom kotaru moći ćete plivati, trčati, voziti kanu i dobro se zabavljati.

U Brodu na Kupi, u organizaciji “Kupe-udruge za sport, rekreaciju i turizam” u subotu, 21.7. održat će se 9. tradicionalni međunarodni plivački miting, a u nedjelju 22.7.2012. na rasporedu je Kupski triatlon.

Više o 9. tradicionalnom međunarodnom plivačkom mitingu i Kupskom triatlonu saznajte iz raspisa u nastavku… .

RASPIS:

9. TRADICIONALNI MEĐUNARODNI PLIVAČKI MITING NA RIJECI KUPI “KUPOM UZVODNO”

Brod na Kupi, 21. –  22. 07.2012.

PROGRAM:                                                              

21.07.2012. / subota /

–          Plivačko natjecanje uzvodno 25m, po dobnim skupinama i spolu

–          Plivanje s upaljenim bakljama uzvodno 25m, po spolu

–          Plivački maraton uzvodno-nizvodno 500m, po dobnoj skupini i spolu

Mjesto: Gusti Laz na jazu / 1,5 km uzvodno od Broda na Kupi /

Start: u 13,00 sati

Prijave : na dan natjecanja na mjestu starta od 10,00 – 12,00 sati.

Kotizacija: punoljetne osobe 50,00 kn

                maloljetne osobe 30,00 kn

Spektakularno otvaranje mitinga padobranskim skokovima s zastavama u Kupu !

–          Izbor za Miss Kupske doline na glavnom Trgu u Brodu na Kupi – početak u 21,00 sati.

Zabavno glazbeni program i ugostiteljska ponuda.

22.07.2012. / nedjelja /

–          Kupski triatlon  / plivanje-kanu-trčanje /  pojedinačno, štafeta, obiteljska štafeta

Mjesto: Gusti Laz na jazu

Start: u 11,00 sati

Prijave: na dan natjecanja na mjestu starta od 10,00 sati

Kotizacija: punoljetne osobe 50,00 kn a maloljetne 30,00 kn

Svi natjecatelji s plaćenom kotizacijom dobivaju jelo, majicu i suvenir!

 NAPOMENA: Za sve natjecatelje koji žele prenočiti u Brodu na Kupi, postoji mogučnost osim hotelskog smještaja i privatni, dok za one koji žele kampirati, uz uvjet da posjeduju vlastiti šator i opremu, isto je moguče besplatno u kampu koji če biti za uvu manifestaciju otvoren.

Pozivamo Vas na ovu jedinstvenu i atraktivnu sportsko-turističku i zabavnu manifestaciju, te poseban doživljaj i druženje u zelenilu ljepotice Kupe.

Za sve informacije nazvati mob. 00385(0)98 172 9772 / predsjednik Udruge /      

Kupa-udruga za sport, rekreaciju i turizam

Kralja Tomislava 3 – email: udrugakupa@gmail.comwww.udruga-kupa.hr

 

Autor: TK Rival

Najava 11. Zagorskog triatlona

U organizaciji Triatlon kluba Rudolf Perešin iz Gornje Stubice u nedjelju 22. 7. 2012. održat će se 11. Zagorski triatlon.

Utrka je ove godine izvan kalendara HTS-a i održava se kao otvorena utrka. Na rasporedu će biti aquatlon za djecu te supersprint i sprint triatlon te utrke u trčanju za građanstvo i djecu.

Triatlonske utrke počinju plivanjem u jezeru nedaleko od Bedekovčine, od jezera se vozi biciklistički dio utrke do Stubice gdje se trči i završava utrka.

Utrka je svake godine izvrsno organizirana.

Ovako je bilo prošle godine

Raspis utrke

Autor: 3 sporta

Počinje Huni bike shop XC liga Lužec

BK Maraton Novi Marof organizira Huni bike shop XC ligu Lužec 2012. Liga se sastoji se od 6 kola, a mjesto održavanja je park prirode Lužec, pokraj Oštrica.

Raspored kola:
• 1.kolo: 17.7.
• 2.kolo: 31.7.
• 3.kolo: 14.8.
• 4.kolo: 28.8.
• 5.kolo: 11.9.
• 6.kolo: 30.9. (u sklopu Sajmenih dani)

Kategorije:
• Muški 1 krug,
• Muški 2 kruga,
• Cure 1 krug,
• Djeca 1krug.

Startnina: 30 kn za prvih pet kola, zadnje kolo se vozi u sklopu Sajmenih dana i posebno se naplaćuje.

Bodovanje: Boduju se četiri od šest kola, zadnje kolo koje je u sklopu Sajmenih dana se boduje za obje lige. Princip bodovanja:

• Prvoplasirani 100 bodova,
• Drugoplasirani 95 bodova,
• Trećeplasirani 94 boda,
• 93,
• 92…

Nagrade: Medalje za prva tri mjesta po svim kategorijama i simbolične nagrade sponzora.
Staza: Kružna, dužine 5340metara, visnske razlike 220 metara, većinom šumski putevi i makadam. Djelovi označeni sa tri strelice su opasni i molimo oprez!! Vozi se i „tunel“.

Organizator otklanja od sebe svaku odgovornost za štetu koju bi sudionici prouzrokovali sebi ili trećim osobama, za vrijeme i poslije trke. Svi sudionici su obavezni nositi zaštitnu kacigu i voze na vlastitu odgovornost.

 

Raspis

 

Više informacija i upite slati na forum www.bk-maraton.hr ili na FB stranicu BK Maraton.

Autor: BK Maraton

FOTO Na FELT triatlon ligi Varaždin opet padali rekordi

Ni najava pljuskova nije spriječila triatlonce i rekreativce da se jučer natječu na drugom kolu 4. FELT triatlon lige u Varaždinu. Lijepo ljetno vrijeme uspjelo je izdržati te smo jučer dočekali i posljednju natjecateljicu prije dolaska olujnog nevremena.

Na natjecanju je ponovno bilo nekih novih lica, što garantira da će liga zadržati izvrsnu razinu posjećenosti do samog kraja. Kolo su obilježile velike grupe na biciklističkoj dionici (najbrojnija grupa sastojala se od čak 12 biciklista i biciklistica), padali su i osobni rekordi a srušen je i ženski rekord lige u sprintu.


 


Autor: TK 042 Varaždin

Juniorka Kristina Božić izvrsna na Svjetskom prvenstvu

Kristina Božić juniorka atletskog kluba Aviokarte.hr danas je na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Barceloni u disciplini 3000 metara s preponama, srušila svoj osobni rekord rezultatom 10:49,82, kako je najavljivala na pressici ususret prvenstvu. Time je postala 24. trkačica svijeta u ovoj disciplini!

Reprizu utrke možete pogledati na kanalu Eurosport u 15 sati (2. skupina).

Kristinin odličan rezultat plod je dugog i ustrajnog rada uz trenera Slavka Petrovića i podršku sponzora kluba, tvrtke Aviokarte.hr

Autor: 3 sporta

Održano Nacionalno prvenstvo na pisti

Na pisti u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu ove subote je održano biciklističko Nacionalno prvenstvo na pisti 2012. Prvenstvo je organizirano za kategorije kadeta, juniora, seniora i žena, uz sudjelovanje većine hrvatskih klubova.

Vozilo se 5 disciplina:  sprint 1000+200 m, vožnja na vrijeme (500 m za kadete i žene, 1000 m za  juniore, elite/U23), dohvatna vožnja (2000 m za kadete i  žene, 2000 m juniore i 3000 m za elite/U23), ekipna dohvatna vožnja (3000 m kadeti i žene,  4000 m za juniore i elite/U23) te vožnja na bodove (30 krugova kadeti i žene, 40 krugova juniori i 50 krugova elite/U23).

Prva disciplina bila je sprint 1000+200 m, a vozila se na tzv. “lauferu”, biciklu s fiksnim prijenosom. Lauferi su specifični bicikli na kojima nema ni brzina niti kočnica. Nema odmora pedala u “leru” (dok se vrti kotač, vrte se i pedale) pa je vožnja na ovakvom biciklu izuzetno opasna i teški padovi nisu rijetkost, pogotovo na sprinterskim utrkama gdje se postižu velike brzine.

Utrke na lauferu su obično jako brze ali kratke. U ovoj disciplini kod žena je slavila Mia Radotić (Sloga), ispred drugoplasirane Jelene Sekelj (Kneginec) i trećeplasirane Romine Golub (Sloga). Kod kadeta prvi je bio Bruno Kristić (Sokol), drugi Josip Klarić (Sokol) a treći Ćurić Stipe (Zagreb). U kategoriji juniora pobijedio je Marko Herceg (Sloga), drugi je bio Jurica Plukavec (Zagreb) a treći Filip Čengić (Sokol). U zadnjoj kategoriji, elite/U23, pobjedu je odnio Potočki Pavel (Meridiana-Kamen), ispred Brune Radotića (Meridiana-Kamen) i Mateja Valeca (Zagreb).

U vožnji na vrijeme pobijedila je Mia Radotić (Sloga), druga je bila Mira Moćan (Sokol 1887), a treća Ferenčić Antonela (Meridiana-Kamen). Kod kadeta je u istoj disciplini pobijedio Bruno Kristić (Sokol), drugi je bio Josip Klarić (Sokol) a treći Paolo Vugra (Perfa). Vožnja na vrijeme kod juniora i seniora bila je na 1000 m, a kod juniora je pobijedio Marko Herceg (Sloga), drugi je bio Filip Čengić (Sokol) a treći Zvonimir Jelinić (Sokol). U kategoriji elite/U23 slavio je Luka Bakrač (Ciklus), drugi je bio Pavel Potočki (Meridiana-Kamen) i treći Bruno Radotić (Meridiana-Kamen).

Treća disciplina bila je dohvatna vožnja koja se vozila 2000 m za kadete i  žene, 2000 m juniore i 3000 m za elite/U23. Kod žena je ponovno pobjedu odnijela Mia Radotić (Sloga), druga je bila Antonela Ferenčić (Meridiana-Kamen) i treća Mira Moćan (Sokol 1887). Kod kadeta je slavio Paolo Vuga (Perfa) koji je dostigao Brunu Kristića (Sokol). Treći je bio Stjepan Šimić (Sokol). Kod juniora pobjedu je odnio Marko Herceg (Sloga), drugi je bio Filip Čengić (sokol) a treći Zvonimir Jelinić (Sokol). U kategoriji elite/U23 je najbolji bio Luka Bakrač (Ciklus), drugi je bio Bruno Radotić (Meridiana-Kamen) i treći Endi Širol (Meridiana-Kamen).

Nakon toga vozila se ekipna dohvatna vožnja ekipna dohvatna vožnja, 3000 m za kadete i žene,  4000 m za juniore i elite/U23. Kod žena je pobijedila ekipa Sloge (Mia Radotić, Romina Golub, Sara Cafuk i Karla Čović) s novim državnim rekordom, a drugo mjesto zauzela je ekipa Kneginca (Iris Rožmarić, Ivana Zernec i Jelena Sekelj).

Kod kadeta je pobijedila ekipa Perfe (Karlo Očko, Martin Zajec, Paolo Vuga) a druga je bila ekipa Sloge (Marko Herceg, Filip Rutić, Marko Rak). Kod juniora je bila najbolja ekipa Sokola, druga je bila Sloga a treća Rijeka. U kategoriji elite/U23 slavila je ekipa Meridiana-Kamen, ispred Kalorije i Rijeke.

Posljednja disciplina bila je vožnja na bodove. Kod žena je pobijedila Sara Cafuk iz Sloge, Mia Radotić je bila druga a Romina Golub treća. Nakon ženske utrke uslijedile se nešto brže i napetije trke muškaraca te su tako u kategoriji kadeta slavili Stjepan Šimić (Sokol), Dominik Belobrajdić (Dubrava) i Stipe Čurić (Zagreb). Kod juniora je pobijedio Herceg Marko (Sloga), drugi je bio Jurica Plukavec (Zagreb) a treći Filip Čengić (Sokol). Luka Grubić (Meridiana-Kamen), Bruno Radotić je bio drugi (Meridiana-Kamen), a treći je bio Pavel Potočki (Meridiana-Kamen).

 

Rezultati

Autor: 3 sporta

Najava 3. Plivačkog maratona Raslina 2012.

Treći po redu plivački maraton RASLINA 2012 će se održati 21. 7. 2012.g. u mjestu Raslina pokraj Šibenika. Maraton se održava u boćatom Prokljanskom jezeru koje pruža vrhunski užitak plivanja. Plivački maraton je duljine 5 km, a start je predviđen u 10 sati ujutro.

Vjerujemo  se da će njegova lokacija i činjenica da se ovaj maraton boduje za prestižnu nagradu CRO CUP od strane Hrvatskog saveza daljinskog plivanja  privući što više natjecatelja . Nadamo se da ćete se prijaviti na naš maraton i i biti dio ove velike plivačke družine.

Nagrade se dodjeluju za prva tri mjesta u čak 9. Kategorija:

  1. Apsolutna (M/Ž)
  2. kategorija do 14 godina (M/Ž),
  3. kategorija od 15 – 19 godina (M/Ž),
  4. kategorija od 20 – 29 godina (M/Ž),
  5. kategorija od 30 – 39 godina (M/Ž),
  6. kategorija od 40 – 49 godina (M/Ž),
  7. kategorija od 50 – 59 godina (M/Ž)
  8. kategorija od 60 i više godina (M/Ž)
  9. kategorija „Najbolji u selu“ (M/Ž)

Za sve natjecatelje smo osigurali hranu, piće, promotivne majice, te diplome o sudjelovanju.

Za prijavu,a i ostale informacije, posjetite našu web stranicu www.raslina5km.com, ili facebook grupu www. facebook.com/raslina5km . Kotizacija za natjecanje iznosi 50kn

I ove godine organiziramo i simboličnu dječju utrku od 20 metara za naše najmlađe plivače (djeca do 10. God.) kako bi i oni sudjelovali u natjecanju.

Pozivamo sve profesionalne sportaše, amatere, rekreativce i sve zaljubljenike u plivanje da se prijave.

Nadamo se da se vidimo na startu!

Organizator: Društvo športske rekreacije RASLINA

Dužina: 5 km

Vrijeme održavanja: 21.07.2012 u 10:00
Lokacija: Raslina, Šibenik

Prijave i informacije na:

www.raslina5km.com

e-mail: klokas@zsem.hr

Mob: 091 762 7750

Kontakt osoba: Krešimir Lokas

Autor: Krešimir Lokas

Naša video produkcija prve polovice godine

Ovdje ćete naći neke naše video priloge s natjecanja u triatlonu, biciklizmu i trčanju. Od ove godine produkcija video materijala zauzima važno mjesto u našem radu, a tako će biti i u budućnosti.

15. Zimska brdska liga Ivančica – 5. kolo


 

1. Dravski ultracross održan je 4. ožujka 2012. u Varaždinu. Trčalo se 16 km kroz dravsku šumu i nasipom. Nastupilo je ukupno 63 natjecatelja od čeka 8 žena. Utrku su organizirali Triatlon klub 042 i Trkački klub Marathon 95 iz Varaždina

 

1. kolo Brdsko biciklističke lige Sajmeni dani održano je 17. 3. 2012. na Dravi u Varaždinu u organizaciji BBK ASI.

 

Že100ko trail – 100 km trekinga – iz Samobora, po Žumberku, Medvednici i natrag.

 

Prvenstvo Hrvatske u kros triatlonu Varaždinske Toplice 2012.

 

Priločki maraton 2012.

 

2. Triatlon Varaždin

 

Biciklom na Olimpijske igre u London

 

Kajkavijana 2012.

 

I za kraj jedan video od kojeg je sve počelo, priča o Nenadu Šimunku, prvoj osobi na svijetu koja je s dijabetesom završila dvostruki Ironman triatlon.


Autor: 3sporta

Hrvoje Barić istrčao pakao Ultrabalatona

“Zato jer je tamo!”.

George Mallory (1886-1924), odgovor na pitanje: “Zbog čega se želite popeti na Mt. Everest?”

ULTRABALATON 2012. – moje apsolventsko putovanje

Prošla su nepuna tri dana od mog prolaska ciljem ovogodišnjeg izdanja Ultrabalatona. Puno sam razmišljao o tome što i kako napisati o ovoj avanturi i nekako sam mislio da bi 212 kilometara trčanja moglo unijeti malo inspiracije i da će se izvještaj sam pisati. Prošla su nepuna tri dana od mog prolaska ciljem, a ja sam prazan, umoran i još uvijek daleko od oporavka… No, počnimo ispočetka…

Prošle godine u otprilike ovo doba godine bio sam, zbog financijskih problema, prisiljen odustati od sudjelovanja na double ironmanu u Sloveniji pa sam za utjehu odlučio trčati 12 sati na Forrest Gump ultramaratonu u zagrebačkom Maksimiru. Rezultat nije bio za anale, ali sam riješio sto i sitno kilometara i osjećao se iznenađujuće dobro pa su se počele rojiti misli o idućoj, maloj žešćoj ultri. Kako ove godine završavam studij medicine, a nisam bio na apsolventskom putovanju, odlučio sam malo iskombinirati tih nekoliko ideja u jednu megaideju za pamćenje. Za diplomu ću si pokloniti pothvat koji se pamti cijeli život, pozvati društvo da me bodri i zabavlja, a ujedno i vidjeti Balaton. Uzduž i poprijeko.

Jedini cilj bio je završiti, bez ikakve želje za rezultatom pa sam sukladno tome planirao i treninge. Mjesečno bi odradio 400-500 km, gotovo bez utrka cijelu godinu, osim nekoliko sporijih trekkinga, sve u laganom tempu, na što više valovitom terenu, s ruksakom na leđima. Vikendom bi bili B2B trenizni ili duga trčanja, tjednom nešto kraća trčkaranja, a povremeno bi malo pustio noge na savskom nasipu i malo dozvolio pulsu da se izdivlja.  Srećom su pripreme prošle gotovo idealno, uz manje probleme s tetivama desnog stopala pred samu utrku. Taktika mentalne pripreme bila je pročitati, pogledati i saznati što više, specifično i općenito o ultrabalatonu i ultrama, iz što više perspektiva. Ne bih puno opterećivao s detaljima, ali neka od imena čije sam tekstove preživao i neki forumi na kojima sam upijao su: Dean Karnazes, Marshall Ullrich, Geoff Roes, Anton Krupicka, Hal Koerner, Sebastien Chaigneau, Scott Jurek, slovenski izvještaji s Tekaškog foruma, ultramarathonrunnig.com, irunfar.com, stranice (i linkovi Smile ) utrka Badwater, Western states 100 itd., kao i savjeti domaćih trkača i ostalih ultraša. Uglavnom, svaka i najmanja informacija bila je dobrodošla, a pročešljao sam sve živo – od planinskog trčanja do pustinjskih ultramaratona.

Jelena (cura), Robi (the Man) i ja krenuli smo u Mađarsku dan prije utrke, stali u Tihany-ju pokupiti startni broj, čip i majicu i stigli na spavanje oko 22 h.Nešto nakon ponoći priključili su nam se Neven (cimer) i Ana (njegova cura), Igor (kolega – Splićo) i Ana (druga Ana – Zovko) i oko jedan smo zaspali. Buđenje u pola pet i kreće ludnica! Odmah pri oblačenju strgam omiljene tajice u kojima sam planirao trčati – zakačio ih palcem. Lud pa živim… Najedemo se, sunemo kavu, spakiramo stvari i krenemo prema startu. Usput manje peripetije s službenicima u kampu, jerbo Mađari i engleski – kak ono Bandić kaže? Nebu išlo. Naime, vrata kampa bila su zatvorena i fino mi kod porte objašnjavamo da: „Ultrabalaton veršenji, race, runner…“. Brko digne obrve (btw, ako nemaš brkove, u Mađarskoj si totalno out), mahne Drugom (Drugi nema brke, ali misli da zna engleski pa kompenzira manjak brka), a ovaj pokaže prema ogromnim željeznim vratima i prokašlje: „You can do this!“. Bogati, koja raja. Odmah od jutra tak žestoko bodre, još nismo ni startali? A ne, on je zapravo mislio reći da slobodno mi sami odemo otvoriti vrata, a onda možemo i autom proći…

Na startu lagano nervoza, zadnje pripreme, wc, oblačenje. Prije samog starta susrećemo Slovenca Zdravka Čufara, kojeg sam nekoliko tjedana ranije molio  za par savjeta, pošto je on odradio već pet ultrabaltona (!), što u štafetama, što sam. Upoznajemo se i s ostatkom ekipe iz susjedne države,  a neke znademo već i od ranije, susretali smo ih na utrkama (Boris iz jedne druge priče također je tu).

Bilo kako bilo, vrijeme leti i eto ti odbrojavanje i start! Ultrabalaton počinje u šest sati ujutro u gradiću Tihany blizu sjevernog ruba Balatona, na njegovoj zapadnoj obali, a prvih 20-ak kilometara cesta lagano puzi uzbrdo. Ni ta činjenica, a ni ona da je pred nama još 212 km, nije nikoga spriječila da krene k`o da trčimo „desetku“ po Maksimiru. Korak po korak, metri idu… Ubrzo mi se priključuje Robi na bicu (i tu kraj mene ostaje do samog kraja!), časkamo i zezamo se, upoznajemo neke nove ljude (Gerhard iz Austrije je kraj nas neko vrijeme, pa onda Šveđanke Sandra i Johanna), komentiramo i planiramo. Kako nam slijedi dugi dan pa još duža noć i opet dan, dogovaramo taktiku da probamo dokumentirati sve što pojedem i popijem, pa da nam to drži koncentraciju i ubrza vrijeme. Prve kontrole brzo prolaze.

U starter pack-u svi natjecatelji dobivaju majicu, broj, čip (koji ide oko prsta, izgleda k`o plavi faloidni prsten koji se umeće – vidi ironije – na kontrolama u jednu rupicu – i još veće- koja registrira prolaz), milijun reklama, bonova i popusta i knjižicu sa popisom svih natjecatelja, detaljnom kartom i popisom hrane i osvježenja na svakoj pojedinoj kontroli. A na kontrolama svega i svačega: izotonik, voda, cola, pivo, keksi, grickalice, banane, grožđice, sir, paradajz, sol, šećer, limun, marelice… neke veće okrepe imaju i tjesteninu, juhu. Sve u svemu, organizacija je besprijekorna.

Na okrepama stajemo minimalno ili uopće ne stajemo. Temperatura je već od jutra prilični problem, pa jako pazimo na hidraciju. Na svakoj okrepi pijem najmanje pola litre tekućine, a između okrepa Robi mi dodaje vodu i svaka dva sata tabletu soli, po potrebi i želji potamanim koji sladoled, a kasnije i espresso, bezalkoholno pivo, energy drink itd. Najbolji način za pratiti hidraciju je preko mokrenja pa to i pratimo. Nakon dva sata i litara tekućine koju ni konj ne bi podnio, ja istisnem jedva par kapljica urina žutog k`o suncokret. Nije dobro. Treba puno puno više piti. Upravo to i radim, a pravu diurezu uspostavljamo tek navečer, gotovo pola dana kasnije.

Svakom pišanju veselimo se k`o da pišam drago kamenje. Jedan dio trase skreće s asfalta na prekrasnu šumsku stazu i pratimo Balaton na lijevom horizontu, dok nam se s desne izmjenjuju polja lavande i vinogradi. Zasigurno jedan od najkrasnijih dijelova trase. Iz idile i „mediteranskog štiha“ balatonskih makadama, skrećemo na užarenu cestu, gdje asflat puca od topline, a kroz pukotine se cijedi rastopljeni katran – pravi hardcore. Kraj ceste srećemo natjecatelja kako krpa gumu supporteru! Odmah se ubacujemo u akciju i Robi preuzima krpanje, a ja i natjecatelj (Mađar, nažalost sam zaboravio ime) krećemo dalje. Kao znak zahvalnosti pruža mi bidon i ja pocuclam malo soka i krene priča. Rukama i nogama, engleski i njemački, Mađar mi objašnjava da mu je ovo treći Ultrabalaton, da nema brige i straha i da ću lagano, ali sigurno, doći do cilja.

Ubrzo se vraća Robi i rastajemo se od novostečenih prijatelja. Blizu smo prvog maratona, a temperatura je već opako porasla. Kreću prva odustajanja, paklena vrućina uzima svoje žrtve. Jednog natjecatelja susrećemo kraj ceste u jarku, s bolnim grčevima, a ubrzo kraj nas projure kola hitne pomoći. Knedla u grlu. Nismo od onih kojih se daju smesti, pa nastavljamo dalje i evo prvog maratona, dok si rek`o prvi maraton.

Kakva bi to ultra bila da nakon prvog maratona ne slijedi iznenađenje? I uslijedilo je, u obliku prokrvavljenih bradavica (prvi put u životu!). Srećom smo ubrzo uočili, skinuo sam majicu i idućih 30 km nastavio bez majice, s puno kreme za sunčanje, flasterima i „Krupicka style“ trčanjem. Oko 60-og kilometra počinje prava borba s Celzijusom. Primoran sam odustati od trčanja, jer čim krenem lagano joggirati, puls skače u nebesa. Čak i samo hodanje po 42 stupnja je neizdrživo. Idućih nekoliko sati najsporije je u čitavoj utrci.

Autom nam se pridružuje ekipa iz kampa i naručujem sladoled, a u Kestehely-u me dočeka pizza i bezalkoholno pivo, pranje nogu i nove čarape. Prije samog Kestehely-a upoznajem Slovenca Leopolda iz Novog Mesta i trčimo zajedno nekoliko kilometara. Izgleda odlično i ima ludi tempo, a kad ga upitam za osobne rekord i on kaže: „Pa tak, polmaraton najbolše okoli ena ura šest minot, ampak ko sem bil mlajši“, jasno mi je i zbog čega izgleda odlično i ima ludi tempo. Nakon Kestehely-ja slijedi dno dna svih dna. Zbog vrućine debelo preko 40 stupnjeva jedva se uspijevam kretati brzinom od oko 5 kilometara na sat. Očajan sam i razmišljam o tome da bi ovo možda mogao biti kraj. Crne crne misli. Hrana neće u usta, tekućina jedva. Još samo prije pola sata bio sam odlično, a sad ovo. Robi vidi o čemu se radi, bodri me i diže raspoloženje, jer se čuo s Vlahekom (alfa doktor – Pavao Vlahek) i ekipa iz TK Međimurja me čeka na idućoj kontroli!

Neposredno prije kontrole, Robi me ostavlja, a na biciklu mi se pridružuje Pavao, časti me bezalkoholnim pivom i govori nešto u stilu: „E, baš ti je ovo trebalo, a? Da nisi slučajno odustao, ipak smo mi iz druge države došli po ovoj vrućini tebe bodriti“. Na okrepi me dodatno podržavaju moji triatlonci: Dragec (Dragec), Patricija (Dragecova), Zrinka (i beba – Vlahekova) i Turek (koji ga znaju, znaju tko je, tko ga nezna, brže bolje nek to popravi!). Temperatura se neznatno spušta, kriza lagano jenjava, noga pred nogu i jurimo – dva maratona!

Bližeći se stotom kilometru, osjećam se sve bolje i sustižem neke trkače koji su me ostavili par kilometara ranije. Stajem pojesti juhu, Robi me čast espressom (naj naj stvar na cijeloj ultri je espresso!), sjedam na dvije minute. Dok halapljivo srčem juhu, ugledam preko puta mene sjedi, ni manje ni više, Šarka Kolbova. Šarka (ili kak bi to Joža Dikon rekao: „Šarkica“) je legenda ultratriatlona, pobjednica svjetskog kupa, koja iza sebe ima kilometara i kilometara, na biciklu, pješke i u vodi. Nekontrolirano se trese i ne može držati žlicu u ruci – vrućina je napravila svoje.

Brzo jurim dalje, treba iskorisiti ovih par sati kad se osjećam dobro. Na stotom kilometru još jedno iznenađenje! Čeka me ekipa iz rodnog kraja: Dado (on se tu mota od kad znam za sebe), Nikola (otprilike isto) i Patricija (Dadina cura). Od tog trena do kraja više ni u kom trenu odustajanje nije dolazilo u obzir. Na 112,2 km je cut-off koji valjda preći za 16 sati. S obzirom na spor tempo nakon Kestehely-ja, stižemo tamo za 15 sati i 20 min, a na putu nas prati prekrani zalazak Sunca i nešto podnošljivije temeperature. Počastim se s 10 minutnom masažom, promijenim čarape, skidam kapu i navlačim čeonu lampu, progutam Snickers, sendvič, colu, vodu i jurimo. Suporteri odlaze na spavanje, ostaje Robi na bicu i Jelena, Igor i Neven u autu. Slijedi noć.

Noć je ugodna, brzo prolazi, s manjom krizom i odličnim tempom. Srećemo neke ljude koji su nas ostavili još ujutro, na izmaku su snaga. Pričamo s Andrašom i Tamašom, dvojicom mladih Mađara koji su svoju sreću odlučili potražiti u Ujedinjenom Kraljevstvu. Andraš radi u Londonu u pekarnici, Tamaš u Bristolu kao zaštitar. Oboje su dobro, ali se Tamaš žali da mu srce preskače. Priča nam da je prije dvije godine imao operaciju na srcu radi aritmije i da se boji ove novonastale situacije. Boji se odustati, jer nije slabić! Robi ga tješi da sigurno nije slabić ako je izdržao preko sto kilometara po paklenoj vrućini, a iza sebe ima operaciju srca.

Dečki nas ostavljaju i mi kročimo dalje u noć. Tempo raste, osjećam se odlično, puls se smirio. Za nekoliko kilometara sustiže nas auto i netko viče i trubi: „Hey guys, you want some cold coke?“. To je Tamaš u autu, iako je odustao od trčanja, pomaže Andraša i nas. Jedna od prekrasnih stvari vezanih uz ovaj sport upravo je nevjerojatan duh i atmosfera koji prožimaju čitavo natjecanje. Svatko se bori sam sa sobom i protiv sebe i svima je jasno da je teško i svak bodri svakoga. Bodriš ovog ispred jer znaš da se nadljuski bori i da uspijeva istisnuti još malo da bude brži od tebe. Bodriš ovog iza, jer znaš da mu je teško k`o sam vrag, ali ne odustaje, nego se proba držati tu negdje. Svi rade i treniraju iznad mogućih granica, nitko od toga ne zarađuje, a razina predanosti je nemjerljiva! Utrčavamo u Šiofok, a atmosfera je na vrhuncu. Tri su sata ujutro, cijeli grad fešta, klinci po ulicama, gole konobarice po šankovima, kupači na noćnom ludovanju… U međuvremenu smo prešli i treći maraton.

U autu se za volanom izmjenjuju Jelena i Neven, Igor je za navigacijom. Prate nas i kupuju potrepštine. Vrijeme mi brzo prolazi, a supporteri me opominju da bi bilo dobro malo stisnuti sad kad je još podnošljivo (noću je temperatura bila 22 stupnja – razlika od 20 stupnjeva u odnosu na dan!). Stišćem do kraja i do osam sati ujutro dajem sve od sebe, zadnje atome snage, samo kako bi napravio dosta rezerve za prohodati zadnji dio. U međuvremenu stajem na brzinu na doručak i progutam juhu, tjesteninu, kavu, bezalkoholno pivo i gel. Na tom stajalištu za par minuta mi pobjegnu Šveđanke iz prvog dijela.

Robi mi priča kako je jedna od njih žestoko povraćala. Stiže druga žešća kriza kad jedva uspijevam držati oči otvorenima. Na čas sam ostavljen sam, jer je ekipa s autima otišla uzeti stvari i iseliti se iz apartmana, a Robi je na misiji „espresso“. Teturam kroz nekakvu šumu do okrepe, i imam osjećaj da ću se strovaliti u prvu rupu kraj ceste. Srećom, kriza nije duža od pola sata i ubrzo sam spreman za posljednjih nekoliko sati. Malo pojačam tempo i taman mi se čini da bi mogao i malo ranije završiti od planiranog vremena, kadli… Uđemo u nekakav grad, sa sporedne ceste na nekakvu široku cestu, aleju – što li je već, a meni se kao zaleti malo sline i nakašljem se. Refleks kašlja, koji ima izbaciti stupac zraka i time eliminirati iritans iz dišnih puteva, iz mene je izbacio takvu rigotinu kakvu svijet nije vidio. Nakon prvog čina performansa, Robi me gleda u čudu, veli: „Slabo ti je? Mučno u želucu? Ili je to samo od ovog kak ti se zaletelo pa si kašljao?“, a ja velim: „Ma koje mučno, nemam pojma kaj je to. Daj mi malo vode da se operem. To mi je od ovog kašljanja, nije mi uopće loše“. Operem se i počistim, duboko udahnem i velim: „Ne, stvarno mi nije mučno, ali bi mogao jooošššššššššššaablllalalalaaaaaarrgrgrhhghghghh…“ i opet rigotina svih rigotina. Sav onaj doručak od pred par rečenica, leži totalno neprobavljen pred nama na cesti. Pogledamo jedan drugog u čudu i krenemo dalje. Četvrti maraton je gotov.    

Za kraj balade puno hodanja, gotovo bez trčanja. Svi čekamo kraj i svi navijamo. Jelena nakon svake kontrole prohoda sa mnom stotinjak metara, poljubi me i bodri. Bez nje ne bi išlo.  Supporteri me čekaju na svim okrepama i staju između kako bi nam dali vode, jer je temperatura ovaj put 46 stupnjeva i topim se. Kad već misliš da je kraj, opet problemi. Na 200 km grčevi i užasni bolovi. Noge ne slušaju, ne mogu napraviti korak. Borim se i mučim, ali znam da je to kraj i da stižem unutar limita i da sam istrčao Ultrabalaton! Četiri kilometra prije cilja, uzbrdica svih uzbrdica. Jedva hodam, teturam i mislim da je kraj predaleko. Opustim se i lagano lagano kročim i samo razmišljam o cilju i plavoj traci s mojim imenom koju digneš kad ulaziš u cilj. Upravo se to i dogodi. Nisam brz i nije neki rezultat i ulazim u cilj tek osmi prije kraja, nekoliko minuta prije limita. Razočaran? Nipošto… Nismo ni svjesni što se dogodilo i saznajemo tek nekoliko sati kasnije kad Robi javlja da nas je na cilj ušlo samo 34. Ja sam 28. Prijavljeno je debelo preko 200 individualaca, na startu se pojavilo nešto manje od 200. U svemu tome ima još puno dogovština i priča, o tome kako se prdi kad se preždereš grožđica, zašto ne jesti lubenice ili do kakvih se razmjera trbuh napuhne na Ultrabalatonu, ali vrijeme je da se stvar počne razriješavati…

Kraj priče nije kraj priče jer dolazimo doma (Čakovec) u kasnim večernjim satima, ja ne mogu stati na noge, a za manje od 24 sata trebam biti u Zagrebu. Moram položiti završni ispit i diplomirati. Stanje sa stopalima je očajno, jer su se svi žuljevi stopili u dvije ogromne krpe koje vise s prednjih polovica tabana, nokti na palcima se sjaje poput mramora, a u desnom koljenu je izjev veličine jajeta. Odlučim posjetiti kirurgiju pa da me malo pokrpaju da mogu diplomirati. Skinu višak mrtve kože, zalijepe i poslikaju, ordiniraju analgetike i antibiotik. Dok čekam nalaz rentgena, zaspim u kolicima u hodniku bolnice. Idući dan diplomiram.    

Osjećaj je neopisiv pa neću ni probati. Jedan trkač jednom reče da su ultre metafore za život. Slažem se s time. Prolaziš krize i padove, dižeš se jer vjeruješ u nešto gotovo nemoguće. Svodiš se na instikte i nagone i ostavljaš nebitno po strani. Možda bi pretjerao kad bi usporedio s meditacijom, ali definitvno ima trenutaka kad si prazan i miran i svega ostalog nema. No svega toga ne bi bilo i cilja ne bi vidio da nije bilo krasnih i nesebičnih ljudi: Jelena, Robi, Neven, Igor, Ana, Ana, Davor, Nikola, Patricija,  Pavao, Zrinka ( i beba Smile), Dragan, Patricija, Danijel, ali i mnogi drugi čija imena pune stranice drugih priča. Veliko im hvala!

Do iduće avanture,
Hrvoje

Autor: Hrvoje Barić

Najnoviji tekstovi