Vlak Zagreb – Split. Petra i ja sjedimo u vagonu za bicikle. Prošla su 3 dana otkako sam se vratio u Zagreb. Ovaj put pičimo u Crnu Goru. Cilj je mjesto Žabljak u kojem starta treking utrka po Durmitoru (oko 29 km trčanja).
Način putovanja je nešto otmjeniji, a tempo laganiji. Spavamo na plažama, balkonu, u kampu i jednom čak i u krevetu. U Splitu čupamo bicikle iz vlaka i klizimo uz obalu na jug. Blagica, Fish i velika lubenica nam uljepšavaju popodne u Makarskoj. Moram priznati da nisam znao da se na glavnoj plaži treba platiti 2 kn za usamljeni tuš sa zaštopanim odvodom. Voda teče dovoljno dugo da nabrzinu isperem sol s tijela (o šamponiranju nema govora). Nije kao na pješčanim plažama ispred Montpelliera gdje ima besplatnih tuševa na svakih 50 m.
Podnevnu vožnju treba izbjegavati jer se, uz asfalt, rastapaju i moždane vijuge. Skrivena plaža kod mjesta Doli služi kao zaklon od opeklina trećeg stupnja. A dole se svi znaju (kao u “Kafiću uzdravlje”). Prilazi nam mladić s kričavo žutim luftićem pod pazuhom. Prvo se češka po glavi kako smo našli ovo mjesto, a kad je čuo da bicikliramo na Durmitor i još na trčanje…”Ajme majko mila! Ja san se umorija biciklon od Trešnjevke do Glavnog kolodvora u Zagrebu! A ku’ćete vi u Crnu Goru?!” (cijelo vrijeme drži luftić pod rukom). Na kraju kaže da mu je taj luftić najbolje investiranih 80 kuna u životu. Par trenutaka kasnije već pluta na moru.
Dubrovnik nije “bike friendly”. 99% biciklista koji dođu u Dubrovnik, više se ne vraća. Ukratko, prometan i brdovit za poludit. Skrećemo u unutrašnjost prema Trebinju. Kilometar nakon granice, srećemo čovjeka srednjih godina koji sjedi kraj ceste i divi se prekrasnom pogledu koji puca sa zavojite brdske ceste na morsku obalu. Cestovnjak parkiran sa strane. Zove se Svetozar, ali svi ga znaju pod imenom Eko. Živi u Trebinju i svakodnevno biciklira po okolnim brdima (čitaj, zna cijelo područje kao svoj džep). On je prva osoba koja na priču o Durmitoru odgovara: “Jako lijepo!“.
S lijeva nadesno: ja, Petra, Flo, Anne i Eko
Do sada smo slušali pripovijetke o crnogorskim dlakavim divljacima koji luđački voze sovjetske krntije po vrtoglavo strmim i uskim makadamskim cestama. On iz svoje biciklističke perspektive govori o prekrasnim rijekama i kanjonima, predobrim pogledima i finim usponima. Naravno da ima uspona. Zapravo, u Crnoj Gori ne pitaš ima li uspona, već samo koliki je nagib. U Trebinju je naš domaćin Uglješa. Usput upoznajemo Anne i Florijana (Flo) koji su dopedalirali iz Toulousea. Tu je i Željko koji priča (ako se ne varam) oko 11 jezika. Svi zajedno sjedimo na balkonu Uglješinog stana i pričamo o svemu što nam padne na pamet. Atmosfera je u “joga” i “tai chi” stilu opuštena. Zatim burek, krempita i povrće za večeru.
Dok se družimo, sjetim se kako sam s Kostom i Krunom prije 20 dana bio u Montpellieru, a sad sam u Trebinju. Sretan sam. Tu večer se nismo uspjeli naći s Ekom na cugi, ali nevjerojatnom slučajnošću se srećemo u trenutku izlaska iz grada. Dok pričamo, Eko kao iz puške:”Da znaš da bih sad najradije sjeo na bicikl i vozio s vama!” Trenutak kasnije, izlazi Eko sa svojim mountain bajkom. Mi ga gledamo s poluotvorenim ustima i ne vjerujemo.
Neopisivo smo sretni to jutro dok se vozimo kroz kanjone i pijemo vodu iz izvora (naravno da slušamo Ekove priče o ovim krajevima). Nakon 15 km ostavlja nas da nastavimo sami. Tijekom putovanja (pa i sada) obavezno mu javljamo gdje smo i kako smo. U Nikšiću imamo čast spavati na privatnoj (zatvorenoj) plaži gdje nas čuvaju 2 otkačena čuvara. Anne i Flo na kraju s nama nastavljaju preko Šavnika u Žabljak.
Predvečer na Crnom jezeru
Provodimo 7 dana u kampu Razvršje, točnije kod Miše. Mišo je lik o kojem bi trebalo napisati poseban tekst, ali recimo samo da je jako poduzetan. A priroda…Samo duboko udahnem. Petra, Anne, Flo i ja kao pravi Čeh sa žutom vrećicom odlazimo u planine. U njoj nosim džem od jagode svojoj baki koja živi na Bobotovom kuku na 2522 m (s kojeg nikada nije silazila).
Uspon na Bobotov kuk preko Sedla
Anne i Flo nastavljaju za Albaniju, a mi čekamo da muskulfiber popusti. Već sam mjesec i pola dana na biciklu, a kod spusta niz planinu su se aktivirali novi mišići. Družimo se s Irinom koja živi na relaciji Crna Gora – Amerika (tamo studira klavir). Dok Irina i Petra beru ljekovite trave, ja sam malo dalje sav zamusan od borovnice.
Napokon je došao i taj dan kad s ruksakom na leđima čekamo start utrke. Dok pred sobom gledam masiv Durmitora, srce mi ubrzano kuca. Kad smo krenuli, adrenalin je isprao bol u mišićima. Nikolu je vrlo teško pratim. Čovjek ubrzava sa svakom uzbrdicom. Nije mi jasno kako nema nikoga iza mene (vjerojatno će me stići po nekom prečacu). Na kraju sam 20 minuta iza Planinskog Nikole, a treći je 45 minuta iza mene. Petra je 5. od 20 cura.
E a kud sad? (odgovor je ravno iznad nas)
Ponovo bicikliramo. Kanjonom rijeke Pive pa prema Foči i Sarajevu. Putovanje završavamo u ugodnom društvu Nežle i njene obitelji. Brat Sead nije prisutan jer je otišao biciklirati od Kanade do Meksika.
Rupa do rupe, puno rupa
Vlak Sarajevo – Zagreb. Ispadamo poštene budale jer plaćamo punu cijenu karte, a nismo podmitili konduktera. I još mi dvaput naplate bicikle i ukradu mi gurtnu (samo). Kad se sve zbroji, oduzme, (stavi u zagradu) i još pomnoži, bilo je suuuper.
Finalno kolo ovogodišnjih Sajmenih dana, XC lige sjeverozapadne Hrvatske, održat će se u nedjelju, 7. listopada na dobro poznatoj stazi Lužec kod Novog Marofa.
U svojoj najavi utrke organizatori iz BK Maraton Novi Marof ističu: “Pozivamo sve natjecatelje i rekreativce da 7. kolovoza dođu u Lužec na finale Sajmenih dana i finale Huni bike shop Xc lige Lužec.
Prva utrka počinje u 11:30, kada startaju kategorije Fakini, Fiškali i Fijolice. Malo ozbiljniji natjecatelji u kategoriji Fiškala kreću u 13 sati i voze 4 kruga. Za sve natjecatelje organiziran je ručak poslije utrke i pripadajuće osvježavajuće piče. Nakon utrke na rasporedu je proglašenje pobjednika Huni bike shop XC lige Lužec, pobjednika nedjeljne utrke, te ukupnih pobjednika Sajmenih dana, koji se voze od početka trećeg mjeseca! Djelit će se medalje, pehari, glavne nagrade sponzora lige Giant, nagrade sponzora Huni bike shop lige i još puno toga …
Športska zajednica grada, Jastreb extreme team i veliki broj jaskanskih sportaša, pod pokroviteljstvom grada Jastrebarsko, organizira jesen humanitarnu cross ligu “Gović za vrtić”.
Cilj ove humanitarne akcije je skupiti sredstva za dječji vrtić “Radost” za nabavu sportske opreme i sportskih rekvizita. Svi trkači, sportaši, rekreativci i građani svakim svojim nastupom ili jednostavno samo donacijom, donirati će iznos koji će se omogućiti kupnja i nabava potrebne opreme i rekvizita za aktivno bavljenje sportom djece u najmlađoj dobi.
Ukupno će se trčati četiri kola lige, a start ove humanitarne cross lige će biti na igralištu NK Jaske na popularnoj Centrali, u terminima: 20.10., 27.10, 03.11. i 10.11.2012. godine, s početkom prva dva kola u 16:00 sati, a treće i četvrto kolo od 14:00 sati. Kotizacija za svaki nastup na utrci iznosi 15 kn, a sav sakupljeni novac će se donirati dječjem vrtiću Radost.
Uz zadnje 4. kolo ujedno će se i održati i 2. Otvoreno prvenstvo grada Jaske u duatlonu, kombinaciji trčanja i vožnje brdskog bicikla.
Nagrađuju se svi sudionici koji sakupe sva četiri kola cross lige, te najbolja tri u ženskoj i muškoj kategoriji na dugoj i kratkoj stazi, za mlade starosti do 16 godina dodjeljivati će se nagrade na kratkoj stazi u ženskoj i muškoj kategoriji. U duatlonu nagrade su osigurane za prva tri u muškoj i ženskoj kategoriji ukupno, te posebne nagrade za prva tri Jaskanca i Jaskanke koji nastupe u toj disciplini.
Unikatne nagrade ovaj put će izraditi sama djeca uz pomoć svojih teta dječjeg vrtića Radost.
Pozivamo u ime svih jaskanskih sportaša, sve naše sugrađane a i šire da se pridruže ovoj našoj zajedničkoj humanitarnoj akciji.
Još nas nešto više od tjedan dana dijeli od središnjeg događaja maratonskog trčanja u Hrvatskoj – 21. Zagreb maratona. Utrka će se ove godine održati 7. listopada a svojom će formom biti jednaka prošlogodišnjoj.
Na rasporedu će ponovno biti tri utrke – utrka građana na 5 km, polumaraton (21.1 km) i maraton (42.2 km). Start je uobičajeno s Trga bana Jelačića u 10 sati, predprijave se primaju do petka 5. 10. 2012. do 15 sati, a startninu se može uplatiti unaprijed ili prilikom podizanja startnog broja. Natjecatelji koji startninu uplate unaprijed (općom uplatnicom ili internet bankarstvom) startni broj mogu podići i u nedjelju prije utrke, a osobno se može uplatiti startnina dan prije utrke na trgu.
Ovogodišnja novina je uvođenje čipa za elektroničku registraciju natjecatelja u startni broj.
Portal 3sporta i ove će godine fotografirati utrku i objaviti fotografije s nje, kao i prošle godine.
Predstavljamo vam naš novi video uradak s 18. Varaždinskog polumaratona koji je održan 23. rujna 2012. godine.
Kod snimanja i montaže naših video priloga važno nam je prenijeti djelić atmosfere utrke i snimiti veliki broj natjecatelja. U skladu s motom portala 3sporta – mjesto gdje su svi pobjednici, mi mislimo da svi zaslužuju biti primijećeni. Naravno, nije moguće fotografirati ili snimiti baš sve, ali velika većina trkačica i trkača na polumaratonskoj utrci naći će se u ovom videu.
Skoro tri stotine polumaratonki i polumaratonaca danas se natjecalo na Varaždinskom polumaratonu, jednoj od najbolje organiziranih cestovnih utrka u Hrvatskoj. Brojka je ovo koja se iz godine u godinu povećava i opravdava sav trud i vrijeme koje su u utrku uložili članovi Trkačkog kluba Marathon 95 iz Varaždina.
Trkačice i trkače jutro je u Varaždinu dočekalo oblačnim i prohladnim vremenom bez vjetra, ili drugim riječima – idealnim vremenom za trčanje! Sunce se na mahove pojavljivalo tek kada su ciljem prošli gotovo svi. Glavna “baza” ove utrke i ujedno mjesto gdje je start i cilj, jest stadion Sloboda, a posebnost ove utrke je i to da se prije cilja trči jedan (neki kažu “počasni”) krug po atletskoj stazi. Inače sama staza ove utrke koja ima međunarodni certifikat o svojoj duljini, prolazi dijelom gradom, a onda napušta grad do obližnjeg mjesta (tu je, kažu polumaratonci – dosadno), a onda se vraća natrag do stadiona, ali drugim putem.
No, dan nije počeo s (polu)maratoncima. Natjecali su se prvo oni najmlađi – djeca. Trčali su na atletskoj stazi stadiona, oni najmlađi na 400 m, a oni malo stariji na 800. I tu se ponovila jedna “naša” priča koja je simptomatična na gotovo svim utrkama; što starija djeca – to manje natjecatelja. Sve je prošlo u redu, bez padova, s ponekim razočaranjem i suzom, ali i s puno veselja onih najbržih. Nakon njih na stazu su trebali izaći osobe u invalidskim kolicima, ali na žalost pojavio se samo jedan – Drago Šulek. Njemu čestitamo, a voljeli bi da iduće godine na stazi bude u brojnom društvu.
U 10 sati ispred stadiona označen je start glavne utrke, polumaratona (21.1 km) i utrke građana na 5 kilometara. Glavnu utrku ove godine, za razliku od prošle, nisu vodili crnoputi lakonogi trkači iz Afrike, ali je utrka ponovno privukla goste iz Mađarske. Tako su prva dva mjesta osvojili Mađari – pobijedio je Zsolt Koszlar s vremenom 1:09:20, drugi je bio Roland Adok (1:10:28), a s trećim se mjestom, iako u izvrsnom vremenu, morao pomiriti naš najuspješniji natjecatelj na ovoj utrci, Nikola Mikulić (AK aviokarte.hr, 1:10:36).
U ženskoj je konkurenciji bilo posve drugačije – pobijedile su naše djevojke! Prva je ciljem prošla Dubravka Vešligaj (AK Veteran, 1:27:55) koja je utrku trčala neoporavljena od viroze s kojom se bori nekoliko dana. Druga je bila domaća trkačica, Valentina Belović (TK Marathon 95, 1:28:31), a treća Ana Gudalović (AK Sljeme, 1:31:54).
Na utrci na 5 km najbrži su bili Karlo Sušilović, Ivica Mucak i Domagoj Rašan u muškoj te Paula Konopka, Urška Martinec i Tanja Samardžić u ženskoj konkurenciji.
Utrka je, kao i svake godine do sad, imala međunarodni karakter – nastupili su trkačice i trkači iz Mađarske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, SAD-a…
Na kraju treba pohvaliti izvrsnu organizaciju utrke TK Marathon 95 i pozvati sve na iduće izdanje u isto vrijeme nagodinu! 🙂
Osim velike foto galerije s više od 850 fotografija koje možete pogledati ovdje i na našoj Facebook stranici, na utrci smo snimili i video koji možete pogledati ovdje.
Samo nekoliko sati nakon utrke Svjetskog triatlon kupa u Južnoj Koreji, za intervju smo zamolili Dariu Pletikapu koja je na dalekom istoku ostvarila plasman karijere. Evo njenih dojmova s utrke.
Na početku, želim ti u ime čitatelja našeg portala čestitati na izvrsnom rezultatu u Koreji!
Hvala!
Možeš nam reći nešto više o ovoj utrci?
Ova utrka spada u kategoriju Svjetskih kupova kojih je ove sezone bilo 9, a ova je utrka bila predzadnja u nizu. Utrka je bila odlično organizirana i medijski popraćena, što je i tipično za istočno Azijske zemlje. Bilo je zanimljivo kada su nas dan ranije na službenom treningu pratili helikopterom i snimali za TV.
Utrka je održana u Južnoj Koreji, kakav je bio put, s kim si putovala?
Odlazak i organizacija same utrke prošla je relativno mirno i bez većih stresova, a kojih zna biti prilikom organizacije ovakvih dalekih putovanja. Putovala sam sa svojim trenerom Ivanom Ivezićem, s kojim i inače putujem na sve utrke, a koji je ujedno i Izbornik Hrvatske triatlon reprezentacije.
U kakvim se uvjetima održavala utrka?
Utrka se je odvijala u idealnim vremenskim uvjetima i na izuzetno zahtjevnoj biciklističkoj stazi, što baš i nije čest slučaj na triatlonskim utrkama. Utrka je meni bila osobno važna radi osvajanja što više ITU bodova (bodovi za svjetsku bodovnu ljestvicu) koji mi omogućavaju što bolji ulazak u iduću, prvu godinu novog olimpijskog ciklusa. Cilj nam je bio izboriti plasman među prvih 20 natjecateljica što mi je trebalo donijeti preko 100 ITU bodova.
Kako je tekla utrka iz tvoje perspektive?
Utrka u distanci olimpijskog triatlona je bila koncipirana na sljedeći način: plivalo se dva kruga od 750 m, bicikl se vozio pet krugova od 8 km i na kraju se trčalo četiri kruga po 2.5 km. Start moje utrke je bio točno u 8 sati i neposredno prije starta izmjerena je temperatura mora od 21 C, što je značilo da ćemo plivati bez neoprenskih odijela, a što mi je i odgovaralo. Nakon starta, plivanje je povela Nicky Samuels, novozelandska olimpijka, a nas nekoliko natjecateljica plivalo je njoj na noge. Prvi krug sam malo lošije odradila (napila sam se vode u gužvi) i izašla sam iz vode kao 8., ali sam se u drugom krugu izborila za bolju poziciju, pomakla se još dva mjesta naprijed i plivački segment odradila kao šesta, samo 5 – 6 sec. iza prve. Kroz tranziciju sam pretekla još dvije natjecateljice, tako da sam na bicikl krenula kao četvrta.
Na samom početku bicikla izdvojile su se dvije natjecateljice – Samuels iz Novog Zelanda i domaća natjecateljica Jang, koje su krenule u bijeg ispred naše skupine. Moja skupina je bila formirana od devet natjecateljica u kojoj smo dvije natjecateljice iz Australije i ja diktirali tempo kroz cijeli biciklistički segment na izuzetno zahtjevnoj biciklističkoj stazi. Naime, u svakom smo krugu imali jedan uspon od 13% i jedan od 15% dok je ostatak kruga bio valovit i tehnički zahtjevan. Prve su biciklistički dio završile Samuels i Jang s 1:45 sec. prednosti ispred naše grupe, a mi smo bile tri minute Ispred prvih pratiteljica Australke i Japanke, odnosno 4,5 min. ispred druge grupe u kojoj je bilo sedam natjecateljica. Velika prednost na biciklu mi je omogućila da relativno mirno utrku privedem kraju, jer je bilo malo vjerojatno da prednost od više minuta mogu ispustiti na trčanju.
Na kraju si završila 11., a to je najbolji plasman bilo koje hrvatske triatlonke na utrci Svjetskog kupa. Znači li to da si trenutno na vrhuncu ovogodišnje forme?
Da, osvojila sam 11. mjesto što mi je donijelo 229 ITU bodova, a što će mi donijeti pomak od nekih 90-tak mjesta na ITU bodovnoj ljestvici, tako da bi sada trebala biti oko 175. mjesta. Pripremala sam se cijelo ljeto za ovu utrku, bez pauze, koju sam obično imala u ovom periodu godine. Pripremne utrke, državno prvenstvo u Splitu i utrke u Francuskoj su bile pokazatelj da sam dobro pripremljena i da bi trebala ostvariti dobar plasman na utrci Svjetskog kupa. To se na kraju i ostvarilo.
Što možemo očekivati od tebe do kraja godine?
Cilj mi je u ovoj sezoni još odraditi dobro utrku u Alanyi, Europski Premium kup i osvojiti bodove što bi mi donijelo plasman među prvih 150 na konačnoj Svjetskoj ljestvici.
Osim “standardnih” utrka, natječeš se i u francuskoj triatlon ligi?
Ova mi je godina u Francuskoj bila uvodna, jer sam se prvi puta natjecala u njihovoj I. ligi (diviziji) u kojoj se natječu sve najbolje triatlonke i triatlonci svijeta, dok se ostali natječu u 2. ili 3. ligi. Nastupala sam i nastupati ću iduće sezone za klub Lagardere iz Parisa. Na osnovu mojih rezultata ove sezone ponudili su mi puno bolje uvjete za iduću sezonu. Francuski Grand Prix sačinjava pet utrka – tri sprint triatlona i dvije ekipne utrke sprint triatlona. Ove godine su utrke bile u: Les Sables, Dunkerque, Toulouse, Paris i Nice. Na svakoj utrci boduju se ekipe prema plasmanu tri najbolje plasirane natjecateljice iz jednog tima.
Utrke su izuzetno brze i dinamične što privlači dosta publike i praćenosti kroz medije, čime timovi dobivaju dobre sponzorske ugovore, a što kod nas u Hrvatskoj nedostaje. Završile smo na kraju ovu sezonu kao treće i ispunili očekivanja vodećeih ljudi kluba.Imamo izuzetno jaku ekipu za koju nastupaju Europska seniorska prvakinja iz 2011. Emmie Charayron iz Francuske, brončana sa svjetskog U-23 prvenstva iz 2011. Nijemica Rebecca Robisch, Fabienne St. Louis olimpijka iz Mauricijusa, Rebbeca Kingsford s Novog Zelanda i još jedna Francuskinja Justine Guerard.
Zadnja utrka u Europi prije Svjetskog prvenstva krajem listopada na Havajima privukla je veliki broj lovaca na posljednje bodove Europskog kupa, čije proglašenje će biti na Maui Partyu nakon utrke.
Europska ljestvica bila je neizvjesna za sve kategorije. Moglo je doći do velikih promjena i skokova na prva tri mjesta na svim amaterskim utrkama. Isto je bilo i s Pro M i Pro W. Muška utrka za titulu bit će neizvjesna do samoga kraja jer su Nico Lebrun (deset puta na postolju Svjetskog prvenstva u 3 različita sporta – cross triatlon, duatlon i zimski triatlon) i Asa Shaw, matematički izjednačeni nakon posljednje utrke u Njemačkoj. No ukoliko se nešto neizvjesno dogodi i mladi Nijemac Alexander Haas može uzeti Europsku titulu. Trostruki olimpijac Oliver Marco, prošlogodišnji pobjednik Švicarske i tri godine vodeći u Europskom kupu te trostruki pobjednik ovog natjecanja bio je definitivni favorit za postolje na Xterra Švicarska, koja se uz to održava na domaćem terenu. Ovo treba reći uvjetno, jer je Švicarac jedino po boji crvene putovnice s bijelim križem – promijenio je državljanstvo iz Francuskog u Švicarsko. No za ovogodišnju titulu Europskog prvaka nije imao nikakve šanse jer je u Njemačkoj bušio gumu i završio utrku bez bodova. Na njegovom se primjeru dobro može vidjeti da profesionalci kao i amateri u cross triatlonu nisu ovdje samo da bi pokupili novac ili medalju već da bi se natjecali i uživali do samog kraja pa makar izgubili i sve nade za visokom pozicijom.
Oliver, trostruki olimpijac, zaboravio je svoje sretne tenisice na zadnjoj utrci kupa u Njemačkoj. Nadao se da će ih netko od kolega natjecatelja donijeti do Švicarske, ali to se nije dogodilo pa je izjavio, da to nije problem, trčat će u starim back up tenisicama, jedino mora napraviti dovoljno veliku razliku na biciklu.
Kod žena bodovna situacija u profesionalnoj kategoriji nije bila ništa drugačija – potpuno neizvjesna do samoga kraja. Helena Erbenova morat će imati totalni peh da bi izgubila vodeću poziciju, ali u cross triatlonu sve je moguće, a Carina Wasle i Maud Golsteyn mogu uhvatiti drugo mjesto Jacqui Slack bez problema.
Kategorije Age group amatera bile su otvorene za sve opcije pobjednika i velike promijene u poretku, osim u kategoriji M 35 gdje se na ovoj utrci, bez obzira na sigurnu bodovnu ljestvicu i zacementirane prve tri pozicije, poredalo 70 natjecatelja na startu. Imajmo na umu da, za razliku od profesionalne kategorije gdje se boduju 4 od 5 europskih utrka (Xterra Italija, Francuska, Češka, Njemačka i Švicarska), kod amatera se uzimaju tri najbolje završene utrke te samo one ulaze u sistem bodovanja za poredak. Ukoliko dođe na kraju do izjednačenih bodova, pobjednik je natjecatelj s najviše pobjeda, a druga pozicija ide onom tko je bio bolje plasiran na većini utrka Europskog kupa. A ukoliko niti to nije dovoljno i bodovi ostanu izjednačeni, natjecatelj bolje pozicioniran u Švicarskoj postaje Europski šampion. Stoga je ova utrka vrlo bitna; jer i netko s 3. i 4. pozicije, a dobro plasiran ovdje u Švicarskoj može skočiti na postolje za medalju većeg sjaja.
Ovo su neke od neizvjesnih kategorija u kojima će švicarska utrka biti presudna:
Men 25-29 Tomas Eberl, Wolfgang, Hochholzer, Octavio Vicente Men 30-34 Nathanael Fruchart, Sven Mueller, Marco Moroni, Daniele Michelet Men 40-44 Dirk Pauling, Virgile Stiedel, Eric Laurencon, Marco Goeckus Men 45-49 Jerome Georges, Bernd Pannewitz, Bernd Uebersezig Men 50-54 Raymond Ferry, Michael Olipitz, Pavel Santo, Armand Surwilo Men 55-59 Peter Naegeli, Peter Fierz, Jaroslav Balatka, Valerio Curridori, Georg Haas Men 60-64 Michael Orendorff, Jiří Kokes, Jean-Louis Moreau, Leo Dehartog Men 65-69 Bruce Wacker, Michal Mogrovics, Günter Weichhold
Women 20-24 Tereza Rudolfová, Elisabeth Höfler, Bianca Bernhard Women 25-29 Verena Eisenbarth, Daniela Popelkova, Sabina Rzepka, Fanny Amann Women 35-39 Martina Donner, Anett Schmidt, Roberta Frigeri Women 40-44 Sandra Schwally, Carole Janssens, Daniela Thoma, Elisabetta Mosso, Amelie Vantomme, Sandra Jensen, Valerie Vuillet, Laurence Bonnard, Raffaella Mele, Valeria Bianchi Women 45-49 Erica Dueger, Carol Rasmussen, Beate Kleindienst, Catherine Gance, Paola Goldoni Elisabeth Hollweck, Stefania Pacca, Heike Steininger, Patricia Dubier Women 50-54 Petra Majewski, Marie-Claude Debroux, Lorenza Cattaneo Colombo, Dorothea Sauter, Danny Cassagnes Women 55-59 Luisella Iabichella, Barbara Peterson, Petra Scholler
Nekoliko dana prije starta trećeg izdanja Xterra Switzerland – off-road triathlon prijave su bile zatvorene na 600 sudionika s 650 otvorenih mjesta u 7 otvorenih kategorija Classic Men Classic Women, Classic Relay Men, Women Classic Relay, Mixed Relay Classic, Mens Short Shorts and Women. Ovo je pravi “zeleni” triatlon – već na brifingu dan prije natjecanja bilo je jasno da neće biti šale za one koje će raditi smeće po alpskoj državi – trenutna diskvalifikacija bila je za sve one koji bacaju bilo kakav otpad. Zajednica malog Švicarskog sela okupila je preko 150 veselih volontera koji su na francuskom, u svakom krugu bodrili, pomagali te se brinuli za sigurnost svih natjecatelja.
Prangins – švicarska Pušća-Bistra, kao i proteklih godina i ove godine je ugostila zadnju utrku Europskog kupa. Prangins je seoce s 3.000 stanovnika smješteno na sjevernoj obali Petit-Lac, poznatijeg kao jezero Geneva i udaljeno samo 25 km od aerodroma u Genevi.
Plivanje
Sirena je označila start točno k’o po švicarskom satu u 14 sati. Plivalo se dva kruga od 750 m u hladnom, bistrom planinskom jezeru Geneva. Mirnu jezersku vodu zapjenilo je 1.320 gumenih ruku i nogu poredanih na startu. Jezero Geneva proteže se 90 km prema zapadu u unutrašnjost Švicarske. S pozicije starta bilo je nemoguće ne primijetiti snijegom prekriveni Mont Blanc, a ako fulate bovu ubrzo bi se našli na francuskoj obali jezera. Na dan natjecanja voda je bila 19 stupnjeva C pa su neopreni bili obavezni za sve uzrasne kategorije.
Biciklistička staza
Jednom riječju je neobična! Kad se spremate za Švicarsku, pogotovo Svjetski kup, radite duge strme uspone, tehnički zahtjevne kamene downhille, a kad ono – ništa od toga. Totalna suprotnost – kratki strmi usponi, prirodne zapreke i različite podloge; blato, kamenje, potoci, pašnjaci, oranice, asfalt i pet puta prelazak i ulazak što plitkih što dubokih, hladnih i brzih planinskih potoka – neki su se dali voziti a neki i ne. Moglo bi se reći – biciklistički steaple chase, preko srušenih balvana i zidića ispriječenih na stazi. I to sve na samo 17 km biciklističkog dijela ove utrke. Vozilo se i nekoliko ravnih, dugačkih i treskajućih single track staza pored ceste, kroz polja kukuruza i preko oranice. Organizator se stvarno potrudio da što je više moguće puta siđete s bicikla i nosite ga kao na ciklokros utrci. Bez obzira na sve to, staza je najbrža, kilometarski najduža, a vremenski najkraća u Svjetskom kupu.
Organizacija je bila besprijekorna kao švicarska vura. Tako da nisu potrebni detalji.
Bajk staza:
Trčanje
Također je relativno ravno, 10.5 km duga trasa s jednim osrednje teškim usponom. Prolazilo se ponovno kroz šumu, preko nekoliko potoka te kroz livade i oranice gdje se trebalo paziti na svaki korak. Isto kao i plivanje i bicikl, trčalo se dva kruga. Sve tri staze su bile savršeno označene te s dovoljno okrepnih stanica za kipući dan. Par metara prije ciljne ravnine, taman kad se zaletite finiširati i kad vam je mozak na off funkciji i veli “više me ništa ne može iznenaditi”, zaskoče vas dvije divovske rolo bale slame koje treba na bilo koji način premostiti.
Na kraju iscrpljujućeg dana Nico Lebrun i Helena Erbanova osvojili su Švicarsko Xterra prvenstvo na potpuno sold-out utrci Kros triatlona u švicarskom Prangisu. Tridesetdevet godišnji Francuz Nico Leburn isplivao je na sedmoj poziciji iz vode i dotrčao kroz dugi prilazni put od jezera do zone izmjene uz bučne švicarske navijače s francuskog govornog područja. Da bi nadoknadio razliku izgubljenu u hladnom jezeru, morao je odraditi najbrža dva biciklistička kruga te otrčati najbrže vrijeme. U samo 50 sekundi razlike ušla su prva tri natjecatelja kroz cilj. Borba se vodila skoro do samih prepona 20 m pred ciljem, gdje je trebalo preskočiti velike bale slame. Na kraju je ipak vodeće mjesto izgubio Australac Ben Allen te ga prepustio boljem Francuzu, a između njih se ugurao Asa Show , pobjednik iz Njemačke.
Ovom pobjedom Nico Lebrun je osigurao i drugo postolje ovoga dana – zlatnu poziciju u Europskom kupu s 390 bodova sveukupno (pobijedio je u Italiji, Češkoj i Švicarskoj te bio drugi u Njemačkoj) dok je Asa Show morao biti zadovoljan s drugim mjestom u Euro kupu sa samo 10 bodova zaostatka iza Francuza – on je pobijedio u Francuskoj i Njemačkoj te bio drugi u Švicarskoj i Češkoj. Ovo je četvrta pobjeda u Europskom kupu za Francuza, a zadnja je bila daleke 2008. godine. Nico Lebrun se očito vratio u formu, bit će zanimljivo gledati Svjetsko prvenstvo na Havajima. On do sada iza sebe ima 26 pobjeda na Xterra prvenstvima od prve utrke u 2002 godini. I ovaj put je svima pokazao da je iskustvo presudno za pobjedu – na trčanje je naime krenula grupa od četiri profesionalaca zajedno.
Profića iz Australije Ben Allena koji je isplivao na prvoj poziciji te poveo biciklistički dio utrke, grupa Show, Leburn i Oliver Marco uspjela je sustići tek na kraju zahtjevne biciklističke staze gdje zavjetrina ne igra nikakvu ulogu.
U ženskoj konkurencije novopečena Helena Erbanova dominirala je skoro od početka do kraja. Tridesettrogodišnjoj Heleni iz Češke ovo je tek druga sezona u Xttera Europskom kupu, ali iskustvo i trening te zlatna medalja na zimskim Olimpijskim igrama 2006. vješto je pretvorila u Xterra uspjeh. Ova pobjeda je i njoj osigurala prvo mjesto u Europskom kupu. Prva sezona kros triatlona osigurala je Heleni treće mjesto prošle godine na Svjetskom prvenstvu i drugu poziciju na Europskoj ljestvici. Ove godine ona samo niže pobjede na svim utrkama gdje se pojavi.
Čehinja je iz vode izašla s tri minute zaostatka iza vodeće Jacqui Slack i Marion Lorblanchet te odvezla najbolje vrijeme na biciklu s 4 minute prednosti ispred ostalih djevojaka te rasturila trkačku dionicu s dvije minute prednosti. Ova dominacija osigurala joj je skoro četiri minute prednosti nad drugoplasiranom prošlogodišnjom pobjednicom Euro kupa Lorblanchet. Nakon cijele sezone borbe s ozljedama Lorblanchet je došla na startnu liniju zdrava k’o dren te impresivno i neočekivano uzela drugo mjesto. Treću poziciju zauzela je Jacqui Slack, a četvrtu europska prvakinja u kros triatlonu Carina Wasle iz Austrije.
XTERRA Switzerland Elite Results
Pro Men
Pl Name Nat Time
1 Nico Lebrun FRA 2:17:44
2 Asa Shaw FRA 2:18:12
3 Ben Allen AUS 2:18:36
4 Olivier Marceau SUI 2:21:32
5 Francois Carloni FRA 2:24:24
6 Graham Wadsworth GBR 2:25:16
7 Hector Guerra ESP 2:25:30
8 Patrick Rhyner SUI 2:25:58
9 Jan Kubicek CZE 2:26:26
10 Pierre-Yves Facomprez FRA 2:26:33
Also: Alexander Haas, Jim Thijs
Pro Women
Pl Name Country Time
1 Helena Erbenova CZE 2:38:35
2 Marion Lorblanchet FRA 2:42:27
3 Jacqui Slack GBR 2:43:54
4 Carina Wasle AUT 2:47:47
5 Lenka Cibulkova CZE 2:56:11
6 Laetitia Moreau FRA 3:01:56
Konačni poredak Europskog kupa:
Pos Name ITA FRA CZE GER SUI TOT
1 Nico Lebrun, FRA 100 d82 100 90 100 390
2 Asa Shaw, FRA x 100 90 100 90 380
3 Alexander Haas, GER 82 90 82 69 d41 323
4 Ben Allen, AUS 90 49 69 d41 82 290
5 Francois Carloni, FRA 63 63 x 63 69 258
Pos Name ITA FRA CZE GER SUI TOT
1 Helena Erbenova, CZE d90 100 100 100 100 400
2 Jacqui Slack, GBR 100 82 75 0 82 339
3 Carina Wasle, AUT d69 75 90 75 75 315
4 Maud Golsteyn, NED 75 58 82 82 x 297
5 Lenka Cibulkova, CZE x x 69 58 69 196
Na osječkoj Promenadi 20. rujna održano je prvo kolo Lige “Zdravo trčanje” powered by Ferivi. Nastupilo je 34 zaljubljenika u trčanje iz Đakova, Valpova, Zagreba, Županje i Osijeka što je više nego dobar odaziv za prvo kolo tek osnovanog natjecanja.
Trasa duljine 5,77 km poslužila je kao odličan uvid u trenutne mogućnosti trkača pred Zagrebački i Ljubljanski maraton te ostale utrke koje nas očekuju ovu jesen. Liga je zamišljena kao skup trening-utrka koje se održavaju svakog četvrtka tijekom jesenske sezone.
Na rasporedu je 7. kola, a za ukupni poredak boduju se četiri najbolja nastupa. Natjecatelji su podijeljeni u starosne kategorije, a najbolji će biti nagrađeni prigodnim nagradama. Iduće kolo na rasporedu je 27. rujna sa početkom u 18 sati ispred Doma VK Iktus u Osijeku pa dođite u što većem broju.
Varaždinski polumaraton jedna je od najbolje posjećenih i najbolje organiziranih utrka u Hrvatskoj. Ove godine doživjet će svoje 18. izdanje 23. rujna.
Na rasporedu trkačkog dana bit će utrke za djecu na atletskoj stazi varaždinskog stadiona Sloboda na 400 i 800 m, “Ortorea” utrka za osobe s invaliditetom na 800 m, utrka građana i juniora ulicama grada Varaždina na 5.000 m i glavna utrka, polumaraton 21.1 km.
Tradicionalno izvrstan organizator utrke je Trkački klub Marathon 95, glavni je pokrovitelj utrke Grad Varaždin, a generalni sponzor NIKE Running koji za sve pobjednike osigurava vrijedne nagrade.
Kako saznajemo od organizatora, za razliku od prošle godine, na ovom izdanju neće biti “specijalnih” gostiju iz daleke Afrike, ali se očekuju brzi trkači i trkačice iz okolnih zemalja i naravno Hrvatske.
Prijave su u tijeku, za sve koji misle prvi put pretrčati stazu Varaždinskog polumaratona startnina je samo 80 kn, a svi natjecatelji na polumaratonu dobivaju kvalitetnu sportsku majicu. Startnina na utrci građana je samo 30 kn.
Na prošlogodišnjoj utrci polumaratona nastupilo je 270, a na utrci građana 137 trkačica i trkača.
Dođite na praznik trčanja u Varaždin!
Portal 3sporta.com popratit će ovu utrku izvještajem i velikom fotogalerijom.
Jedan od naših najboljih MTB biciklista Filip Turk i ove se godine odlučio za humanitarni ultramaraton. Želja mu je biciklom “zaokružiti” Hrvatsku, a sve s ciljem pomoći oboljelima od bulozne epidermolize, djeci leptirima.
U nastavku donosimo Filipov plan ove humanitarne akcije.
Radi se o ultramaratonu gdje ću biciklom napraviti krug oko Hrvatske, uz granicu, u što manje dana. Pothvat ima oko 2.800 km koje planiram prijeći za 6- 9 dana ovisno vremenu, umoru te ostalim čimbenicima koji idu uz ovakav ekstremniji pothvat. Vozit će se i do 500 km dnevno, a po tome će ovo biti još jedan jedinstveni pothvat u Hrvatskoj. Tokom humanitarnog ultramaratona i akcije pomagat će se udruzi DEBRA.
Početak ultramaratona: 12.10.2012. * u slučaju lošeg vremena datum polaska će biti pomaknut za nekoliko dana
Start: Trg Kralja Tomislava, Samobor
Okvirni raspored vožnje po danima:
1. dan: Samobor – Poreč 2. dan: Poreč – Zadar 3. dan:Zadar- Dubrovnik 4. dan: Dubrovnik – Knin 5. dan: Knin- Sl. Brod 6. dan: Sl. Brod – Donji Miholjac 7. dan: Donji Miholjac – Čakovec 8. dan: Čakovec – Samobor
Cilj ove humanitarne akcije je osvijestiti javnost o buloznoj epidermolizi, rijetkoj i vrlo teškoj genetskoj bolesti koja se javlja pri rođenju. Većina oboljelih su već nakon nekoliko godina osamdeset do stopostotni invalidi i njihova koža je krhka i ranjiva poput leptirovih krila, te im i običan dodir stvara bolne bule, odnosno rane. Svakodnevnica oboljelih je obilježena začuđenim pogledima, previjanjima, kirurškim zahvatima te ovisnošću o pomoći,njezi i pratnji drugih osoba.
Ostale aktivnosti povodom humanitarne akcije
Radionice u osnovnoj školi, izrada predmeta i stvari na temu leptira te njihova prodaja Humanitarna biciklijada: Samobor- Bregana-Otok-Savrščak-Frkaševec-Samobor (vojarna) Prodaja majica Udruge Debra “Majica jedna donacije vrijedna” Humanitaran koncert / party u organizaciji kluba učenika i studenata Samobor Izložba umjetničkih radova te radova učenika osnovne škole na temu leptir u gradskoj knjižnici Samobor.
Humanitarna biciklijada i humanitarian koncert – 6. 10. 2012.
Biciklijada:
Datum: 6.10.2012. Vrijeme polaska: 15:00 Organizator: Brdsko biciklistički klub Šišmiš i Filip Turk Mjesto polaska: Trg kralja Tomislava, Samobor Cilj: Vojarna Samobor
Ostali sadržaj: zabavne igre, prodaja humanitarnih majica ,leptirića i ručnih radova koje će izraditi djeca u školama.
Koncert:
Datum održavanja: 6.10.2012. Lokacija: Vojarna Samobor Početak: 20:00 Organizator: KUIS( Klub učenika i studenata Samobor) i Filip Turk Izvođači: Radio Luksemburg, grupa Loco, grupa Glasna tišina, DJ Jurki, DJ Base
Više o Udruzu DEBRA
DEBRA, društvo oboljelih od bulozne epidermolize osnovano je s ciljem međusobnog povezivanja i organiziranja pomoći i podrške oboljelima od rijetkih bolesti i njihovim obiteljima. DEBRA provodi aktivnosti usmjerene na unaprijeđenje sustava zdravstvene i socijalne skrbi, razvoja međusektorske suradnje i zagovaranja i lobiranja prava oboljelih od rijetkih bolesti. Organizacija svoj rad zasniva na humanosti, socijalnoj osjetljivosti, entuzijazmu, ravnopravnosti, suradnji i inovacijama. Web stranica Udruge DEBRA.
Prvak Hrvatske 2009. u kategoriji U23 Prvak Hrvatske 2010 – seniori Prvak Hrvatske 2011 – seniori Europsko prvenstvo 2011– 48 mjesto Prvak Hrvatske 2012 – seniori
Trenutno 157-ti biciklist na svjetskoj biciklističkoj rang listi
Višegodišnji hrvatski reprezentativac
Zanimljivosti o Filipu Turku
2010. godine vozio je bicikl 24 sata bez stajanja. U 24 sata uspio je odvoziti 350 km sa 7.900 metara visinske razlike. Većina rute su bili makadamski putevi sa poprilično teškim usponima i tehničkim spustevima što je ovaj pothvat činilo još težim. Tri dana nakon tog pothvata, odlučio je s dvojicom prijatelja prehodati Velebit od Oltara do Paklenice. Hodali su četiri dana.
2011. godine – odradio je humanitarni ultramaraton kojemu je cilj bio sakupljanje financijskih sredstava za Morena Gollnera, Samoborca koji je imao tumor na mozgu te su mu bili potrebni skupi ljekovi. Ultramaraton se sastojao od 300-tinjak km trčanja te blizu 900 km bicikla, odnosno trčao je od Samobora do Osijeka, te vozio bicikl od Osijeka do Dubrovnika.. Ultramaraton je trajao čest dana.
Team Donja Stubica sastavljen od članova Atletskog kluba Stubica i Triatlon Kluba Hidraulika Kurelja nastupio je već po četvrti puta zaredom na atletskoj štafetnoj utrci na 24 sata u Njemačkom gradu Rodgau pored Frankfurta www.24hlauf.de.
Ta tradicionalna utrka humanitarnog karaktera na kojoj se ove godine, u doba recesije, sakupilo preko 180.000 eura humanitarnih priloga održava se već četvrt stoljeća. Trči se na atletskoj zemljanoj stazi duljine 400 m. Svaka ekipa ima 10 članova koji naizmjenično nose štafetnu palicu u kojoj se nalazi čip za elektronsko brojanje krugova. Svaki član ekipe može u svojoj izmjeni pretrčati koliko želi krugova, no najboljom se pokazala taktika izmjene nakon svakog kruga i tako trči najveći broj ekipa. Ove godine nastupilo je 41 ekipa i 7 pojedinaca.
Utrka, tijekom koje je atmosfera neopisiva (gledatelji duž cijele staze bodre svakog Natjecatelja, održavaju se koncerti, zabave, prigodni programi…) je počela u subotu točno u podne. Svaki sat stižu službeni rezultati s brojem pretrčanih krugova, a mi smo od prvog sata zasjeli na 4. mjesto. Najveći konkurent, kao i svake godine do sad, bila nam je ekipa „Die Allerscheenste“ s kojom smo već ranije ostvarili poseban odnos i sportsko rivalstvo pretvorili u veliko prijateljstvo. No, oni su u početnim satima bili za krug-dva brži po satu.
Našu priliku za pomak s četvrtog na treće mjesto imali smo tek poslije 5 sati ujutro (nakon 17 sati trčanja) kada smo, tada već popriličan zaostatak od 28 krugova počeli stizati za čak 3 do 4 kruga na sat. No, nešto kasnije su se i „Die Allerscheenste“ razbudili pa smo do zadnjeg sata stigli do nedostižnih 8 krugova zaostaka. Pošto smo imali više od 40 krugova prednosti ispred sljedeće ekipe, mogli smo zadnji sat pretrčati u rekreacijsko-revijalnom tempu. Četvrto mjesto možemo smatrati velikim uspjehom jer prve tri ekipe nisu imale ni jednu ženu u ekipi, za razliku od nas gdje je bilo pet žena. Po starosnim kategorijama smo također bili „šareni“ s tri kadeta, dva juniora i pet članova preko 38 godina. U ekipi su ove godine bili: Ivana Lukina, Mihaela Bubanko, Gabrijela Bubanko, Anamarija Poštek, Sanja Begović Geceg, Karlo Vuk, Danijel Poštek, Nino Burek, Mladen Bubanko i Jens Treff.
Za kraj malo statistike, koja nije toliko važna koliko taj poseban osjećaj kada 500-tinjak trkača trči zajedno cijeli dan i cijelu noć bodreći jedni druge – za 24 sata pretrčali smo 901 krug, tj 360,4 km. To je 8 maratona, od kojih svaki za 2 sata i 48 minuta i jedan polumaraton za 1 sat i 24 minute. Prosječno smo trčali 37,5 krugova na sat, odnosno brzinom od 15 km/h (4:00 min/km). U najboljem satu smo pretrčali 42 kruga tj. 16,8 km u tempu 3:44 min/km. Prosjek po članu iznosi 90,1 krug, tj. 36,04 km.
Ne možemo naći prave riječi kojima bi se zahvalili našim prijateljima iz Društva prijatelja Weiskirchen-Donja Stubica, koji su nam i ove godine osigurali smještaj, davali podršku i pripremili sve ostalo što nam je bilo potrebno kako bismo mogli izdržali napore trčanja kroz tih, nama najdražih 24 sata. I najviše zbog njih – stižemo i sljedeće godine!
Ako ste oduvijek željeli imati sat koji će unaprijediti Vaše plivačke treninge, potražite Garmin Swim™ – prvi sat osmišljen isključivo za plivanje, koji prati vrstu i broj zamaha, prijeđenu udaljenost, tempo, preplivanu dužinu i još mnogo toga. Ovaj sat modernog dizajna omogućuje plivačima praćenje vježbi i intenzivnih treninga u realnom vremenu, kao i pregled treninga na računalu.
Garmin Swim možete koristiti odmah – dovoljno je unijeti dužinu bazena i početi plivati. Njegov tanak dizajn omogućit će vam da nesmetano i bez otpora prolazite kroz vodu. Baterija Garmin Swim sportskog sata traje otprilike godinu dana, a možete je jednostavno sami zamjeniti.
S Garmin Swim sportskim satom možete se usredotočiti na tehniku plivanja bez razmišljanja koliko ste dužina bazena preplivali. Naime, ovaj sat prepoznaje stil plivanja i mjeri preplivane dužine, zamahe, udaljenost i tempo. S nekoliko pritisaka na tipku, možete bilježiti intenzivne treninge ili podesiti početno vrijeme plivanja. Garmin Swim čak izračunava SWOLF rezultat za mjerenje učinkovitost plivanja, što ga čini savršenim za bazensko plivanje na svim razinama. Intuitivno korisničko sučelje sadrži 6 tipki putem kojih se brzo i jednostavno dolazi do svih funkcija.
Dovoljno tanak i privlačan za svakodnevno nošenje, Garmin Swim služi kao osobni podsjetnik na postignute rezultate. Kako biste ostali motivirani, sat prikazuje tjedno preplivanu udaljenost , a za one koji traže izgovor za neodlazak ujutro na bazen, tu su dvovremenske zone i alarm. Po završetku treninga učitajte svoje podatke na Garmin Connect™, web stranicu za besplatnu online analizu i jednostavno i brzo prođite kroz svoj trening, pratite rezultate, razmjenjujte treninge i podatke s trenerom i prijateljima. Pomoću ANT + ™ bežične tehnologije i USB stika koji je u pakiranju sa Garmin Swim satom, podaci treninga plivanja automatski se prenose na računalo kad je sat u dosegu. Garmin Connect je kompatibilan s Mac® i Windows® operativnim sustavom.
Maloprodajna cijena Garmin Swim sportskog sata za plivanje iznosi 1.298,75 kn.
Trčanje u velikim gradovima, prožetim prometnicama i s minimalno zelenih površina može biti veliki problem. S jedne strane nedostatak trkačke infrastrukture, a s druge zagušenost nogostupa pješačkim prometom. Uključivanje među automobile nije nikada pametan potez jer je na tom području razlika u sudbini trkača i vjeverice samo u količini krvave mrlje koja će ostati.
Zato su parkovi i ostale zelene površine jezgra trkačkog života, još jedino mjesto gdje mješalica za asfalt i beton nije prekinula povezanost sa prirodom. Jedan od takvih asfaltirano-betoniziranih gradova je i New York. Unatoč tome , to je na neki način “rodilište” rekreativnog trčanja kakvog znamo danas i jedno od mjesta iz kojeg je krenuo američki, a kasnije i svjetski trkački boom.
Centralna pravna osoba trčanja u NYC je New York Road Runners Club (NYRRC), predvođen u ključnim trenucima slavnim Fredom Lebowom koji je nažalost podlegao karcinomu 1994. U trenutku osnivanja 1958. Klub je imao 47 članova da bi današnje procjene govorile o 40.000 registriranih članova, preko 100 raznih utrka od koje su definitvno najznačajnije newyorški maraton ili pak utrka na vrh Empire State Buildinga.
Kolika je važnost trkačkog života u NY govori i činjenica da na dan maratona zatvore prometnice “prijestolnice svijeta” da bi se tamo nekih 40.000 trkača iz cijelog svijeta gegalo za par Afrikanaca koji trče ispred. Za usporedbu naše gradske trke se marginaliziraju i u poluselo-polugradićima šalju u kukuruzišta, makadame i slično, zbog “sigurnosti”.
Podaci govore o tome da je komemoraciju nakon smrti Freda Lebowa pohodilo u jednom trenutku oko 3.000 ljudi, a da je više ljudi bilo samo na komemoraciji Johna Lennona. I jedna i druga komemoracija su održane u Central Parku, mjestu gdje je šetao John Lennon, ali i trčao Fred Lebow sa svojim sljedbenicima.
Central Park
Central Park je središnji park na Manhattanu, jednoj od pet “općina” na koju je NY podijeljen. Službeno dizajniran i otvoren 1857. godine, proteže se na 3.41 hektara zelenih površina, šuma i jezeraca, ispresjecanim cesticama koje služe za promet biciklima, pješacima i svim vozilima na vlastiti pogon kao i kočijama s konjima. Park je u obliku pravokutnika, omeđenog avenijama i ulicama te je širok 0,8 km, a dug oko 4 km. Najveće jezero je ono koje je dobilo ime Jackie Kennedy Onassis, a kolokvijalno se naziva The Reservoir, što me je bila i osnovna namjena. Jezero je poznato iz mnogih filmova, a vječnu slavu mu je donio film Maratonac, gdje Dustin Hoffman trčeći oko njega trenira ili bježi za/pred sumanutim nacističkim zubarom.
Sredinom osamdesetih Central Park je, kao i NY, bio poznat po visokoj stopi kriminala, pa je tako godišnje u Parku bilježeno oko 1000 kaznenih dijela raznih profila dok je danas ta brojka na manje od 100. Moglo bi se zaista mnogo pisati o znamenitostima i ostalome što se tiče Central Parka, no ovdje je riječ o trčanju.
Trčanje je u Central Parku vezano uz Freda Lebowa, pa je tako poshumno dobio spomenik i skulpturu na istočnoj strani parka, a o važnosti NYRRC, govori i činjenica da im je sjedište na Upper East Sideu (najskuplji dio Manhattana) u 89. ulici tik uz sam Park, a sjedište izgleda kao mali HNK (zgrada Hrv. narodnog kazališta).
Trčanje u Central Parku
Kao trkač, a ukoliko se zateknete u NY, morate doći u Centra Park i otrčati barem jedan krug. Puteva ima mnogo, no onaj najčešće upotrebljavan je dug oko 6 km i ide uz sam rub Parka. Konfiguracija nije nimalo ravna, moglo bi se reći da je valovita, a na jednom dijelu ima i manji uspon od kojih 500 m dužine. Društvo vam rade i ostali trkači stanovnici Manhattana kao i biciklisti koji voze svoje krugove. Možete početi krug na Tavern On The Green, bivšem restoranu, a sada svojevrsnoj upravnoj zgradi i suvenirnici te mjestu gdje je cilj NY maratona. Ako imate pratnju kojoj se ne trči možete za nekih 20$ po satu unajmiti bicikl te oboje uživati u prirodi okruženoj betonom.
Vjerojatno zbog skupoće smještaja nećete odsjesti u blizini Parka pa se treba presvući i ostaviti negdje stvari. Ako se sami i nema vam tko pričuvati stvari, i za to ima nekoliko rješenja. Uz sam rub Parka je Metropolitan Museum of Art te možete u njihovoj garderobi ostaviti stvari. Nije potrebno platiti ulaznicu da bi se došlo do garderobe. Drugo rješenje je da odete do sjedišta NYYRC i za 2 dolara ostavite stvari u ormariću. Tu je potrebno imati vlastiti lokot kojim ćete zaključati ormarić. (primjerice ista stvar je na javnim bazenima gdje vas ne puštaju unutra ako ne pokažete kapicu za plivanje i lokot na šifru, za gaće nitko ne pita).
Mnogi kod nas bi se upitali da kako ta površina nije postala građevinskom, a uslijed manjka istog. Osim zdravog razuma da se očuva zelenilo usred betonske šume je i da je 2005. napravljena procjena vrijednosti zemljišta te je procijenjena na 528,783,552,000 dolara.
Bez obzira na doba dana, uvijek ćete sretati mnoštvo trkača, a za vikend srećete i poveće grupe od po čak 50 do 100 ljudi, očito klubove. Ljubitelji ženske i muške ljepote mogu također uživati na svojevrsnoj trkačkoj modnoj pisti te demonstraciji raznih atributa. Povremeno budu organizirane i lokalne utrke , nešto tipa kros lige, a time da je startnina na razini naših utrka (20 dolara pa prema više), a za to dobijete samo broj. U pravilu bude toliko trkača koliko na našim najmasovnijima.
Kako si priuštiti trčanje u Central Parku?
New York je grad koji je izrazito skup, što zbog troškova samo puta do tamo, što zbog boravka i troškovi nerijetko pređu 10.000 kn, a obično ako idete preko agencije platite puno, a dobijete komercijalni provod. U ovo teško doba nezaposlenosti bilo bi svirepo govoriti da je sve moguće ako se želi, ali istina je zapravo takva. Koliko samo ljudi plaća kredite za nove automobile, troši na registracije i održavanje, kupuju tenisice za više od 1.000kn, traperice za 600 kn i tko zna što još – ušteda na tim “troškovima” u jednoj godini može biti tolika da si možete priuštiti put u New York u prvoj klasi i odsjedanje u nekom normalnom hotelu, a žrtva je voziti se u autu starom 10 godina ili nedaj bože hodati na posao ili voziti bicikl na posao. Mlađi i avanturistički raspoloženi ljudi imaju mogućnost CouchSurfinga, kombiniranje jeftinijih letova, putovanje izvan turističke sezone i slično.
U nedjelju 9. rujna 2012. u sklopu manifestacije Voloderske jeseni, održana je 12. Tradicionalna međunarodna utrka Kutina – Voloder. Organizatori utrke su sportska udruga Moslavina u pokretu te Udruga Voloderska jesen.
Utrka ima status službene utrke i uvrštena je među 23 najbolje utrke cestovnog trčanja u Hrvatskoj u rasporedu Hrvatske Udruge za cestovno i planinsko trčanje te se boduje za Hrvatski New balance kup. To je ujedno i jedan od razloga što je utrka bila iznimno posjećena od strane poznatih Hrvatskih trkača, ali i trkača iz Mađarske.
Drugi od razloga što je u utrci sudjelovalo čak 98 trkača je bila odlična organizacija same utrke u 2011. godini. Riječi pohvale na račun organizacije su se čule od brojnih trkača, ali značajne pohvale su došle od strane trkača koji pohode sve utrke u Hrvatskoj te su to i relevantne pohvale. Na samom startu utrke, u 10 sati ispred robne kuće u Kutini, bili su nazočni: direktor HUCIPT utrke „Voloderska jesen“ Danijel Kepe, gradonačelnik grada Kutine Davor Žmegač, te prvotni pokretač same utrke Marcel Vučetić. Ove godine zbog propozicija krovne Udruge cestovnog trčanja, organizatori su povećali kilometražu sa prethodnih 12,7 na 15 km. Stoga je utrka u dužini od 8 km prolazila ulicama Grada Kutine a 7 km kroz naselja Općine Popovača.
Cilj utrke je bio u Voloderu pred pozornicom i u okviru manifestacije Voloderska jesen što samoj utrci daje veliku atraktivnost. Na proglašenju su trkačima nagrade dodjeljivali gradonačelnik Kutine, Davor Žmegač, gosp. Marcel Vučetić te poznati ultimate-fight borac iz Volodera i član organizatora utrke Sportske Udruge Moslavina u pokretu Dražen Glavaš. U utrci su sudjelovala najjača imena i reprezentativci cestovnog trčanja u Hrvatskoj. I ove godine bilo je trkača rekreativaca sa područja Grada Kutine i Općine Popovača što je između ostaloga i želja organizatora da se na ovaj način propagira sport i trčanje te da se privuče što više rekreativnih trkača na utrku. Kako je ove godine medijski pokrovitelj utrke bila i radio Moslavina koja je svojim emisijama nastojala informirati građane Kutine i okolice o ovoj utrci, odaziv publike je bio daleko veći nego prošle godine, no očekujemo da će iduće godine odaziv biti još veći.
Organizatori se zahvaljuju ovim putem i na svesrdnoj pomoći članovima karate kluba iz Kutine koji su volontirali u organizacijskim poslovima te posebno Marijani Kepe koja je u organizaciji utrke dala veliki osobni doprinos.
U utrci je sudjelovalo 98 natjecatelja, od toga 76 muška i 22 žene.
Pobjednik utrke je bio Lajos Berec s rezultatom 0:50:04, a slijede: Drago Paripović 0:51:14 i Zoran Žilić 0:51:55
Najbolji rezultat kod žena ostvarile su imala Zita Kacser 0:54:38, Matea Matošević 0:56:57 i Marija Vrajić 1:00:07
U utrci je sudjelovalo 20 trkača iz Kutine i okolice, od toga 12 iz Sportske udruge Moslavina u pokretu, Četvorica iz karate kluba, dva individualca, jedan iz Ak Vrbovec i jedan iz Ak Maratonjare. Članovi Moslavine u pokretu osvojili su 6 medalja u kategorijama: MU23, M35, M45, M55, ŽU23 te dva pehara heroina utrke Ena Čavlović i heroj utrke Ivan Janković.
Na današnjoj konferenciji za medije najavljen je veliki jesenski dvodnevni biciklistički maraton pod nazivom Istria Granfondo, koji će se održati 6. i 7. listopada 2012. u Umagu i Novigradu kao gradovima domaćinima.
U sklopu projekta pripremljen je raznovrstan i bogat program s više ruta namijenjen različitim dobnim skupinama ali i ljudima različite fizičke spreme. Dvije subotnje vožnje, sa startom i ciljem u Novigradu, planirane su po mjeri obitelji s djecom. Prva od njih je Istria Granfondo Junior, zatvorena kružna vožnja na parkiralištu kod gradske dvorane, namijenjena mališanima do 10. godine. Druga će pod nazivom Istria Granfondo Family okupiti obitelji i djecu iznad 10. godine, protežući se Novigradom i okolicom na oko 25 kilometara.
Maraton će svoju kulminaciju doživjeti u nedjelju u Umagu, a namijenjen je odvažnijima i tjelesno spremnijim, koji će toga dana moći birati hoće li voziti kraćom ili duljom dionicom. Prva od njih, Istria Granfondo Small duga je 85 kilometara, dok se Istria Granfondo Classic proteže na čak 155 kilometara. Veći dio ove rute vozit će se putovima kojima je 2004. godine prošla 14. etapa čuvene utrke Giro d’Italia. U nedjelju će također, prije početka glavnih utrka, na platou kod stadiona Stella Maris biti upriličena kružna vožnja za mališane.
Projekt koji se po prvi puta organizira u Istri predstavili su organizatori: Valter Bassanese, direktor Turističke zajednice Buje te ujedno i predstavnik turističkih zajednica klastera Umag, Novigrad, Buje i Brtonigla, voditelj projekta Bernard Musulin, Vanja Gorički, koordinatorica projekta Adria.MOVE IT! i Alen Greblo, direktor marketinga i prodaje Lagune Novigrad.
Bernard Musulin kao voditelj projekta ovom prilikom je izjavio: „Iznimno smo ponosni na cjelokupan projekt, njegov koncept i sadržaj. Vjerujem kako smo pripremili uistinu kvalitetan program namijenjen različitim skupinama od djece, obitelji, biciklista amatera ali i profesionalaca te bi ovim putem pozvao sve one koji su u mogućnosti da nam se pridruže za vikend 6. i 7. listopada u uživaju u Istri i vožnji biciklom.“
U sklopu konferencije predstavljen je i novi promotivni spot klastera Umag, Novigrad, Buje i Brtonigla o biciklizmu u sjeverozapadnoj Istri, koji prikazuje sve blagodati lokalnog krajolika kao i specijalno prilagođene sadržaje i smještajne kapacitete kojima se pokušava privući što više tzv. cikloturista.
Inače, gradovi Umag i Novigrad partneri su i u projektu Adria.MOVE IT!, sufinanciranom iz sredstava EU. U sklopu projekta koji će se izvoditi tijekom naredne 3 godine dosad je izgrađena nova biciklističko pješačka staza od Novigrada do Dajle dužine oko 5,5 kilometara, a planira se gradnja još jedne staze od Kršina do Novigrada. Na području Grada Umaga uredit će se postojeći i izgraditi dodatni biciklistički i pješački putovi.
„Glavni cilj međunarodnog projekta Adria.MOVE IT! je promocija održive mobilnosti i kvalitete življenja te poboljšanje prometne učinkovitosti u području jadranskog priobalja. Ukupna vrijednost ovog međunarodnog projekta iznosi gotovo 13.3 mil kuna, a troškovi će se u visini do 85% financirati iz fonda Europske unije, a preostalih 15% partneri će osigurati iz vlastitih proračuna“ izjavila je Vanja Gorički, koordinatorica projekta Adria.MOVE IT!.
„Istria Granfondo plod je stalnog rada klastera Umag, Novigrad, Buje i Brtonigla na povećanju sadržaja za cikloturiste. Laguna Novigrad i Istraturist prilagodili su svoje smještajne objekte kako bi biciklistima omogućili što primjereniji i sadržajniji smještaj. Hoteli Maestral u Novigradu i Sol Garden Istria u Umagu mogu se pohvaliti oznakom bike hotela, koja označava izniman stupanj prilagođenosti sadržaja upravo ovoj skupini gostiju“, rekao je Alen Greblo iz Lagune Novigrad.
Sjećate se prošlogodišnjeg Varaždinskog polumaratona i Zagreb maratona i njihovog pobjednika? Na obje je utrke pobijedio Etiopljanin Yared Admasu Miratu kojeg ove godine nećemo gledati u Hrvatskoj, ali donosimo izvrstan tekst Nikole Borića, trenera nekih od najbržih Etiopljana.
Uvod
Era trčanja u Etiopije započela je pobjedom bosonogog Abebe Bikile na olimpijskom maratonu u Rimu 1960. godine. Od 1993. Etiopljani su pobijedili na svim utrkama na 10.000m na Olimpijskim igrama, osim jedne. Na posljednje su tri Olimpijade (prije Londona) na trima natjecanjima (5.000 m, 10.000 m i maratonu) uzeli 22 medalje. U statistici se krije još beskonačan broj svjetskih rekorda koje su rušili iz godine u godinu. Ali ne dominiraju samo u dugim prugama već i u srednjima; na svim udaljenostima od 800 m pa nadalje (800 m, 1.500 m, 3000 m, 3000 steeple). Nije li to fascinantna brojka ? Zašto su oni toliko uspješni na srednjim, dugim prugama, trkačkom krosu, te zašto dominiraju na svim cestovnim utrkama od 5 km pa sve do maratona, rame uz rame s Kenijcima? Gdje li se krije tajna istočnoafričkih trkača?
Nakon dvije i pol godine boravka u Etiopiji i rada s više od 100 najbržih ljudi na svijetu pokušavam pronaći odgovor na to pitanje. Da bismo razbistrili ovu enigmu moramo se prije svega osvrnuti na neke činjenice koje su većini Europljana nepoznanica. Krije li se tajna u geografskom položaju, genima, prehrani, treningu, životnom stilu ili je u pitanju pak kombinacija svega zajedno?
Niti jedno nogometno natjecanje u Europi nije bilo toliko bučno i naelektrizirano energijom kao Atletsko prvenstvo Afrike gdje je na nacionalni stadion u Adis Abebi koji ima 30.000 sjedala, željelo ući još 100.000 ljudi, koji su na kraju ostali navijati izvan zaključanih vrata. Bez daljnjega, atletika je nacionalni sport broj jedan u Etiopiji. San svakoga bosonogog klinca ove države s 80.000.000 stanovnika jest postati drugi Abebe Bikila, Haile Gebrsalassie, Bekele dok cure sanjaju biti druge Turunesh Dibaba ili Derartu Tulu …
Možda je onda presudan geografski položaj s kojeg dolaze?
Uzevši u obzir geografski položaj visoravni Etiopije te morfološku strukturu stanovništva, vrlo lako ćemo zaključiti zašto su dugoprugaši iz te zemlje toliko uspješni na atletskim natjecanjima. Većina atletičara Etiopije dolazi iz regija Arsi i Shewa. Populacija regije Arsi čini samo 5% ukupne populacije Etiopije (80 milijuna), dok 73% trkača dolazi s ovih obronaka na 2500 m/nv. To je planinska regija na istoku Etiopije, čije su većinsko stanovništvo pleme Oromo. Ta ista visoravan proteže se 5.000 km u smjeru od sjevera Etiopije ka jugu prema Keniji. Naziv joj je Great Rift Vally i u prosjeku je visoka 2.000 m, dok vrhunci strše nebu pod oblake na preko 4.500 mnv. S iste nam visoravni stiže i 81% kenijskih trkača, koji su pretežno iz samo jednog plemena nazvanog Kelenjin. Velika većina tih natjecatelja putovala je pješice do škole više od 5 km. Je li to odgovor na naše pitanje?
Ta priča regije Arsi i populacije Oromo u Etiopiji otišla je toliko daleko da u nekim slučajevima Atletski savez Etiopije ne želi niti čuti za trkača koji nije iz tog područja ili iz tog plemena. S visoravni Arsi dolaze Haile, Bekele, Turunesh, Tune, Merga i drugi.
Jedan od takvih primjera, gdje savez nije cijenio rezultat, jest i moja trkačica Elvan Abeyleggese koja je rođena u glavnom gradu Adis Abebi, u plemenu Amara. Na kraju je za nju, koja je željela ostati u atletici, jedina opcija bila je otići iz države i uzeti drugo državljanstvo, kao što su to učinili mnogobrojni drugi trkači koji danas nastupaju za Nizozemsku, Francusku, Englesku, USA i Katar. Nju je na kraju menadžer prodao Turcima, pa je pod crvenom zastavom s bijelim polumjesecom i zvijezdom rušila svjetski rekord na 10.000 m, te uzela dvije najsjajnije medalje na Olimpijadi u Pekingu. Osobno smatram da ta problematika ima i političku dimenziju, budući da velika većina političara i ljudi na vlasti, te samim time i visoko pozicioniranih ljudi u Savezu iz plemena Oromo.
Možda je u pitanju njihova fiziologija?
Na fakultet za Kineziologiju u Zagrebu i Ljubljani, doveo sam nekolicinu najbržih trkača te smo napravili par istraživanja na temu fiziologije i došli do zaključka da trkači s tih područja imaju znatno veći aerobni kapacitet (srce i pluća) od konkurenata rođenih na razini mora. To se lako može objasniti nadmorskom visinom na kojoj su rođeni.
Također, neka nam istraživanja pokazuju da je u Europi u populaciji od 1.000.000 stanovnika jedan potencijalni vrhunski atletičar, a u istočnoj Africi (Keniji i Etiopiji) taj broj doseže nevjerojatnih 129. Matematikom koju znaju i u prvom razredu osnovne škole, prema ovoj statistici možemo izračunati koliko puta Etiopija ima više potencijalnih vrhunskih dugoprugaša nego Europa.
I nemojte zanemariti činjenicu da će bilo koji taj potencijalni atletičar u Etiopiji ipak prije postati vrhunski atletičar, nego nogometaš ili menadžer u banci, zbog smanjenog izbora ostalih zanimanja. Nezaposlenost u ovoj crnoj državi trećega svijeta doseže nevjerojatnih 40%, dok oni s poslom mogu biti sretni ako zarade 200 kn u 30 dana. Samim time dolazimo do prvog zaključka da se jedan od odgovora krije u broju natjecatelja Etiopije i Kenije. Dat ću vam jedan primjer: kada se u Keniji održava Nacionalno atletsko prvenstvo za muškarce na 10.000 m nema samo jedna utrka, već njih deset, jedna za drugom, a svi trkači, nijh 300, trče ispod 30 minuta. Za usporedbu, hrvatski rekord Slavka Petrovića je 28 min i 25 sek. Isto je i u Etiopiji gdje se u Adis Abebi na startu krosa skupi više od 130 juniora, od čega ih je više od polovice bosonogo, ali svi sanjaju isti san: otrčati u bolji život. No, konkurencija je nezamisliva.
Premda su Etiopljani i Kenijci uvijek rame uz rame na velikim atletskim natjecanjima, postoji velika razlika u samom principu rada. Dat ću samo jedan primjer. Čuli ste za famozne kenijske kampove gdje trkači zajedno žive, jedu, spavaju i treniraju. U Etiopiji toga nema. Svi trkači žive u svojim domovima i zajedno treniraju samo 6 puta tjedno u grupama koje vode etiopski treneri inozemnih menadžera. Samo nekoliko puta godišnje, prije velikih natjecanja, Savez okupi potencijalnu reprezentaciju te ih odvede u kamp gdje svi zajedno žive kao i trkači u kenijskim kampovima, ali ovdje je zabranjeno izlaziti izvan kampa ili odrađivati vlastite treninge. Kenijci imaju daleko veći broj natjecatelja koji su sposobni konkurirati za svjetske rekorde i ta se brojka kreće oko 200 atletičara, dok je u Etiopiji njih samo 20. No, zbroj rezultata i medalja s tih utrka na kraju je jednak. Po čemu su Etiopljani onda uspješniji od Kenijaca?
Jednom je Hussein Mekke, vodeći menadžer s ovog područja, izjavio da Etiopljani vjeruju u sebe, da pucaju od samopouzdanja i da je to ključ njihova uspjeha. Ta činjenica proizlazi iz toga da je to jedina država u Africi koja nije bila kolonizirana dugi niz godina (svega nekoliko godina okupacije Talijana za vrijeme Prvoga svjetskog rata), dok je s Kenijom sasvim druga priča.
Za duge pruge i sportove izdržljivosti imamo tri osnovne stvari koje utječu na rezultat, a to su: maksimalan primitak kisika (VO2 max), tolerancija na laktate i ekonomičnost trčanja. Kad se rodite na velikoj nadmorskoj visini imate već samim time predispozicije za intenzivnije treninge, ali to nisu stvari koje se ne mogu istrenirati. Postoje tako studije koje ne pokazuju nikakvu razliku u Vo2 max kod trkača istočne Afrike i Europe. Tu se, dakle ne krije rješenje našeg problema i odgovor na pitanje, jer i u Europi postoje ljudi s odličnim primitkom kisika (između 71 i 85 ml/kg/min), ista je stvar s tolerancijom na laktate i ekonomikom trčanja. Studije pokazuju da nema neke velike razlike između vrhunskih trkača s roga Afrike, Europe ili Australije u te tri stvari. Mitohondrij koji je zapisan u DNA te se prenosi s majke na potomke uvelike pokazuje izdržljivost, ali mitohondrij u crnih trkača ni po čemu se ne razlikuje od europskog. Što su pokazale usporedne studije na velikom broju kenijskih i finskih sportaša. Ista je stvar s kromosomom Y. U svijetu također postoje visoravni, ljudi diljem Južne Amerike i Azije žive i treniraju na istim nadmorskim visinama, ali ne ostvaruju takve rezultate. Je li itko ikada čuo za trkača iz Anda ili Nepala? U čemu je onda tajna? Jedna od razlika koju nam pokazuju studije je u visini i tjelesnoj težini, gdje su crni trkači u prosjeku 5 cm niži i 12 kg lakši, te imaju 2 cm duže donje ekstremitete, koji su pak u potkoljenici 1 cm duže.
Je li odgovor u prehrani?
Prehrana je posve drukčija od europske. Ovdje u Etiopiji sve se temelji na mesu. Meso je na repertoaru čak i za doručak, nakon prvog treninga. Velika je razlika i u okusu i kvaliteti mesa. Etiopljani imaju najveći broj grla stoke od svih afričkih zemalja, a stoka je stalno u pokretu, puštena na ispaši bez dodatne prehrane i lijekova. Glavna poslastica i najčešće jelo etiopskih trkača je Ktfo i Gorat-gorat, što su dvije inačice sirovog mesa. Sirovo se meso u prehrani atletičara nalazi sedam puta tjedno. Jedino meso koje ne postoji u ovoj zemlji i ne jedu ga ni katolici ni Muslimani iz vjerskih pobuda, jest svinjetina. Dodatak umjesto kruha je inđera, teško probavljiva, zasitna, nisko energetska, kisela palačinka napravljena od tefa (žitarice koja raste jedino u Etiopiji).
Možda je ipak stvar u treninzima?
Treninzi na ovim područjima su na razini europskih od prije 15 godina – bez ikakvog dobro osmišljenog plana. Većinom su to trenažni procesi kopije Haileovih. Svi treniraju isto, planovi nisu uopće individualizirani. Trči se bez monitora srčane frekvencije, bez hidratacije na treningu, bez ikakvih dodataka prehrani (vitamina, proteina, ugljikohidrata itd). Treninzi su sirovi i surovi kao i meso koje jedu. Zbog mnogo većeg broja kvalitetnih trkača, kako sam napomenuo u gornjem dijelu teksta, ovdje se radi po sistemu “preživi ako možeš“, a svaki trening je utrka. Menadžeri imaju autobuse u kojima se dovezu grupe trkača do startne pozicije, najjače i najveće grupe broje od 80 do 100 trkača. Oni koji otpadnu iz te velike grupe na treningu, ozlijede se ili ne mogu pratiti tempo najbržega toga dana, jednostavno uđu u autobus koji vozi iza grupe. Odmore se nekoliko dana, zaliječe rane i ponovo su u mašini. Utrke na koje ih menadžeri šalju održavaju se svaki vikend diljem svijeta, a svi žele uzeti dio kolača, što dovodi do nemilosrdne borbe na svakom treningu. To je i moguće jer se u tim ogromnim grupama nalazi po 20 natjecatelja koji se vrte oko svjetskih rekorda, kako smo napomenuli. Pa nije stoga ni bitno je li ih petero ozlijeđeno ili ne. Dok takve vrhunske trkače u Europi drže kao kapljicu vode na dlanu, pod stalnim nadzorom trenera, fizioterapeuta, doktora, psihologa, mame i tate, ovdje se drže one stare Darwinove teorije opstanka – samo najjači i najbrži prežive.
Teretana nije zastupljena uopće u trenažnom procesu vitkih gazela. Osim nekoliko iznimaka kao što su Haile i Bekele.
Brakovi između atletičara u zadnjih nekoliko godina postali su sve učestaliji. Razlog nije ljubav, već je više materijalne prirode – čisto zbog kontrole novca i većeg imetka u ovoj siromašnoj zemlji. Zanimljivo će biti vidjeti kako će se razvoj te nove generacije genetskih strojeva odraziti na svjetsku atletiku ili sport općenito.
Zaključak
Sportaši koji su rušili svjetske rekorde na dugim prugama u atletici dolaze s malih područja ove naše kugle zemaljske, kao što su Novi zeland, Australija, Engleska, Finska i vrlo usko i malo područje afričkog kontinenta. Sve ove zemlje proizvele su svjetsku atletsku elitu i nositelje rekorda, a niti jedno područje nije isto kao neko drugo. Dolazak u Etiopiju otvorio mi je oči, te postavio jedan drugačiji pogled na svijet.
Jesam li saznao odgovor na pitanje zašto su Etiopljani uspješni u dugim i srednjim prugama?
Ukratko – NE!
Tajna leži negdje u ovoj zemlji, zraku, hrani i načinu života. Etiopija je neobjašnjiva!
Samim time mogli bismo zaključiti da se ne morate roditi na visoravnima Afrike da biste bili uspješan sportaš. Dovoljno je da prionete na posao i možda koji put skoknete udahnuti “tanak zrak” visoravni ove vječno suncem okupane zemlje na 3000 mnv.
U organizaciji Triatlon kluba Matulji i suorganizaciji Triatlon kluba Rival Rijeka, u subotu 15. rujna 2012. održat će se pojedinačno i ekipno Prvenstvo Hrvatske u supersprint duatlonu pod nazivom 1. RIOP duatlon (Rijeka – Opatija – Preluk).
Osim supersprint duatlona na rasporedu će biti i duatlon za djecu. Utrke kratkog formata, kao što je supersprint duatlon, izvrsne su za početak bavljenja multisportom. Trčanje od 2.5 km, vožnja bicikla 10 km i na kraju trčanje 1.25 km nije zahtjevno pa organizator osim ozbiljnih natjecatelja i klubova poziva i rekreativce da probaju ovaj atraktivan multisport.
Kids duathlon utrka za najmlađe sastojat će se od 300 m trčanja, 600 m vožnje MTB bicikla i 150 m trčanja, a dječji duatlon bit će na stazi dužine 600 m trčanja, 1.000 m MTB bicikla i 300 m trčanja.
Biciklistički klub Ciklus Zagreb organizator je jesenskog nastavka “Sajmenih dana”. Sedmo kolo ove popularne XC lige održat će se u nedjelju 9. 9. 2012. u šumi Dotrščina u Zagrebu.
Kao i svaki put do sada, natjecatelji se mogu prijaviti za neku od ponuđenih duljina staza u kategorijama – Fiškali, Fakini, Fijolice i Flanci. Utrke startaju u 11:15, a podizanje brojeva je do 11 sati.
