Naslovnica Blog Stranica 135

U subotu kriterij i biciklijada u Varaždinu

U subotu, 8. rujna 2012. godine u Varaždinu se slavi Dan županije, a ujedno se slavi i 115. obljetnica Biciklističkog društva Sloga Varaždin.

Tom se prilikom organiziraju i dva biciklistička događaja – kriterij utrke za biciklističke klubove te bicikijada za građane. Start i cilj oba ova događaja je ispred županijske zgrade na Franjevačkom trgu u Varaždinu gdje se zainteresirani za sudjelovanje mogu prijaviti. Prijave za kategorije Početnici do 13, Kadeti, Juniori i Žene za glavnu utrku primaju se do četvrtka (pogledaj propozicije), a prijave za biciklijadu su od 16 – 16:45 sati.

Biciklistice i bicikliste koji sudjeluju na službenoj utrci očekuju pehari i druge nagrade, a sudionici biciklijade svojom prijavom postaju i sudionici bogate tombole s glavnom nagradom – biciklom.

Propozicije Utrke biciklističkih klubova

Autor: 3 sporta

INTERVJU Sara Vilić – Sve ulažem u triatlon

Našu mladu triatlonku Saru Vilić zamolili smo za kratki intervju nakon povratka s Europskog prvenstva za natjecatelje mlađe od 23 godine (U23) koje je održano prije nekoliko dana u Španjolskoj.

Možeš nam nešto više reći o utrci na kojoj si sudjelovala?

Utrka je održana u španjolskom gradu Aguilasu. Održavalo se Europsko prvenstvo U23 (mlađi seniori) i Youth, te Europski juniorski kup. Ja sam nastupala na EP – U23 u subotu 3. 9. 2012. Zauzela sam odlično 8. mjesto u prilično dobro konkurenciji. Bila je to trka olimpijskog triatlona (1500 m – 40 km – 10 km) i ujedno moj prvi nastup na EP među mlađim seniorima.

Kakva je bila konkurencija?

Konkurencija je bila poprilično dobro za U23 utrku. Na startu nas je bilo 40-tak cura. Bilo je puno predstavnika jakih triatlonskih zemalja na utrci, a neki su istovremenom iskoristili priliku nastupati i na štafetama, koje su imale svoju utrku sljedeći dan, dakle u nedjelju. Došle su čak i dvije najjače Britanke, Nan Stanford i Lois Rosindale kao i puno Ruskinja među kojima se našla i Alexandra Razarenova koja je nastupila i na OI u Londonu.

Kako je tekla sama utrka?

Sve u svemu jako sam zadovoljna s cijelim tijekom utrke od početka do kraja. Imala sam vrlo dobar start i uspjela se izgurati na samom početku tako da nisam imala gužve na bovama. a pogotovo na prvoj bovi gdje su uvijek najveće borbe. Držala sam se na četvrtoj poziciji u prvom krugu te sam na kraju 1.500 m plivanja uspjela isplivati treća. Iz tranzicije na bicikl skočila sam kao druga pa smo nas četiri vodeće nakon plivanja vozile skupa. Nakon prvog od ukupno šest krugova bicikla stigao nas je “peloton”. Tako smo se i vozili sljedećih 34 km. Bike i nije bio nešto previše zahtjevan. Bilo nas je 30-tak cura u vodećoj grupi i svi su se više-manje čuvala za 10 km trčanja. Na trčanje smo krenule zajedno, nas tridesetak. Osobno sam napravila vrlo dobro tranziciju i krenula sam na trčanje kao treća. U prvom od četiri kruga držala sam se još s vodećima u grupi od pet triatlonki. No ipak mi je zadani tempo poslije 3,5 km postao malo prebrz, pa sam morala nastavila svojim tempom. Moram priznati da sam se iznenadila da sam uspjela trčati s Britankama i Ruskinjama, ali sam zato poslije 4 km malo pukla i bilo mi je vrlo teško. Na svu sreću uspjela sam se oporaviti do negdje sedmog kilometra i zadnjih tri sam opet vratila tempo. Onda je počela borba između Talijanke Petrini, Nizozemke, Ukrajinka i mene. U sprintu sam uspjela dobiti ove tri cure u posljednjih 400 m. Dala sam sve od sebe i mogu biti zadovoljna sa svojim prvim nastupom na U23 EP.

Gdje još imaš mjesta za poboljšanje?

Mjesta za poboljšanje ima uvijek i u svemu. Utrku sam odradila stvarno vrlo dobro i u skladu s mojim trenutnim mogućnostima, no za svjetsku seniorsku konkurenciju ima još dosta mjesta za napredak. Na trčanju se uvijek mora raditi i naravno da i tu ima mjesta za poboljšanje,  plivanje se mora održavati na ovom nivou i bolje kako bih uvijek isplivala u vodećoj grupi.

Koji su ti planovi i očekivanja do kraja ove sezone?

Sljedeća utrka mi je Europski seniorski kup u Mondellu (ITA) 29. 9. koja će se održati na distanci sprint triatlona (750 m – 20 km – 5 km). Tu mi je cilj svakako isto biti u Top 10 i bolje. No najbitnija utrka dolazi krajem 10. mjeseca, točnije 20. 10. na Novom Zelandu u Aucklandu gdje će se održati svjetsko triatlonsko prvenstvo u svim kategorijama. Tamo ću nastupiti u mojoj kategoriji – U23.

Plasman na ovoj utrci je izvrstan, koliko dugo si još u U23 konkurenciji?

Ovo mi je tek prva godina u konkurenciji U23. Za prvi nastup među mlađim seniorima je plasman odličan, no to me samo još više potiče da još više treniram i sve uložim u triatlon. Dakle da odgovorim na vaše pitanje – imam još punih 3 godina u ovoj kategoriji.

Po tome znači da tvoje vrijeme tek dolazi!

Rezultati



Autor: 3 sporta

Lobotomija – operacija uspjela, pacijenti živi!

Malo uvrnuta ideja o trčanju maratona na atletskom stadionu jučer je i realizirana. Okupila je lijepi broj od dvadesetak trkačica i trkača koji su prema želji nizali krugove na tartanu stadiona Sloboda u Varaždinu.

 

Prvi trkači, oni najambiciozniji koji su željeli istrčati “ozbiljnu” dionicu, krenuli su već poslije 17 sati. Krug po krug i broj trkača na stazi se povećavao, pa smo u nekim trenucima bili brojniji od nogometnih ekipa zelenih i crvenih koji su se u ozbiljnoj utakmici najviše natjecali u tome tko će kome sočnije opsovati. Mi smo bili kulturni, i s oduševljenjem smo popratili pokoji centaršut ili grubi faul. Koji je rezultat na travnjaku bio na kraju, ne znamo, niti u golovima niti u psovkama.

Kako su sati prolazili, tako su manje ambiciozni trkači koji su došli odraditi normalni trening pomalo završavali s trčanjem. Spuštala se noć i postajalo je ugodnije, mada je cijelo vrijeme bilo neugodno sparno. Na kraju je na stazi ostala samo šačica hard-core trkača koji su odlučili ići do kraja i istrčati cijeli maraton.

Prvi je završio Ladislav Gregorinčić, prekaljeni maratonac kojem je ovo tko-zna-koji maraton po redu, ali prvi na atletskoj stazi. Priprema se za neki od jesenskih maratona i kaže da mu je ovo bila izvrsna šansa za istrčati ozbiljnu duljinu. Druga je s maratonom završila Karla Čović, ironlady i maratonka koja ove distance savladava s nevjerojatnom lakoćom i postojanošću. Treći je novopečeni maratonac Marko Domislović – Mrgud kojem je ovo bio prvi maraton u životu, nakon izvoženih nekoliko biciklističkih maratona i osvojenog trećeg mjesta na ovogodišnjoj Kajkavijani. Zadnji sam bio ja, sat je na kraju pokazivao više od 5 sati trčanja.

Hvala svima koji su se znojili na ovom lijepom treningu, bili su tu Jelena, Majda, Patricia, Aleksandra, Suzana, Karla, Siniša, Pavao, Marko, Tomislav, Davor, Matija, Tomislav, Jurica, Željko, Zvonimir, Nebojša, Slavek, Toni, a sigurno sam nekog i zaboravio pa se ispričavam.

Na kraju se samo može reći da trčanje u krug na stadionu uopće nije dosadno, osobito uz pravu ekipu.

Jedini problem je da nakon otprilike 30-og kilometra staza stalno ide UZBRDO!

Autor: Zvonimir Mikašek

FOTO Završena najposjećenija ljetna liga u Hrvatskoj

Veliki odaziv natjecatelja već na prvom srpanjskom kolu Felt triatlon lige na „varaždinskom moru“ Aquacityu najavio je uzbudljivo triatlonsko ljeto u Varaždinu. Nakon završenih 8 kola i rušenja rekorda po broju natjecatelja i rekorda u rezultatima te nakon što su ciljem Felt triatlon lige prošli natjecatelji iz cijele kontinentalne Hrvatske i susjedne Slovenije s pravom se može reći da je ovo ljeto Varaždin postao triatlonsko središte regije.

Nakon što je zadnji triatlonac ušao u cilj i time označio kraj Felt triatlon lige za ovu godinu na terasi restorana Aquacity upriličena je podjela medalja za ukupni plasman na ligi. Tako je, nakon 8 kola, u elitnoj disciplini sprint kod muškaraca pobjedio mlađi junior TK042 Adam Rožmarić. Drugo mjesto pripalo je Draganu Milenkoviću (TK Međimurje) a treće Branimiru Lodeti (TK Međimurje). Ukupnu pobjedu kod žena je odnijela Jelena Sekelj (TK042), ispred dvije djevojke sa završenim triatlonom Ironman distance – svoje klupske kolegice Karle Čović (TK042) i Patricije Grbčić(TK Međimurje).

Najbolji u supersprintu kod muškaraca je bio Matija Avirović (TK Međimurje), drugo mjesto osvojio je Dubravko Knolmajer (TK042) a treće Tomislav Čamić (BK Maraton). Kod žena, ukupnu pobjedu u disciplini supersprint odnijela je Petra Radaković (TK Međimurje), ispred perspektivne Viktorije Pušar (AK Međimurje) kojoj je Felt triatlon liga bila i prvi susret s triatlonom i Smiljane Janžek (TK Međimurje).

Najbolji aquatlonac na kraju Felt triatlon lige bio je Petar Radaković, drugo mjesto osvojio je Marko Štefan a treće Borna Strelec.

Natjecatelji koji su 1994. godište i mlađi, a koji su se natjecali u supersprintu, imali su mogućnost na kraju lige osvojiti i glavnu nagradu – cestovni bicikl FELT! Sustav bodovanja osmišljen je na način da mogućnost osvajanja glavne nagrade daje svakom mladom natjecatelju ili natjecateljici, bez obzira na triatlonsko iskustvo. Bodovao se plasman na natjecanju a dodatni bodovi dobili su se za svakog natjecatelja 1994. godište i mlađeg kojeg taj natjecatelj dovede sa sobom. Glavnu nagradu, koju je osigurao sponzor lige tvrtka Matis adria d.o.o., na uzbudljivom finišu  na zadnjem kolu dobila je Petra Radaković.

Osim iskusnih triatlonaca, Felt triatlon liga ove je godine iz kola u kolo okupljala sve više rekreativaca koji su došli probati triatlon i potom, “zaraženi” dobrom atmosferom i adrenalinom, ponovno se vraćali na slijedeća kola. Triatlon na Aquacityju ovoga su ljeta voljeli svi, jer on je spojio zdrav život i kretanje u prirodi s dobrim druženjem uz sport.  Tako se brojka natjecatelja koji su sudjelovali na ligi ovo ljeto popela na 166, najmlađi triatlonac ove godine na triatlon ligi rođen je 2001. godine, a najstariji, Vilim Pap, rođen je 1927.! Triatlon klub 042 uspio u svojem cilju – približiti triatlon ljudima, potaknuti ih na bavljenje sportom i pokazati koliko je triatlon dobar za održavanje kondicije i zdravog načina života.

Natjecanja na Felt triatlon ligi održavala su se u disciplinama aquatlon za djecu (uključuje 70 m plivanja i 600 m trčanja), supersprint (uključuje 375 m plivanja, 14 km bicikla i 2,5 km trčanja) i sprint (elitna disciplina koja uključuje 750 m plivanja, 21 km bicikla i 5 km trčanja).

Na posljednjem kolu u sprintu kod muškaraca je pobijedio Darko Škevin (TK Zagreb) ispred Marka Franjića (TK Petrinja) i Igora Levatića. Kod žena je pobijedila Maja Bonačić (TK Swibir), druga je bila Jelena Sekelj (TK042), a treća Karla Čović (TK042). U supersprintu kod muškaraca poredak je bio sljedeći: Matija Avirović iz TK Međimurja prvi, Stjepan Lukić drugi i Dubravko Knolmajer iz TK 042 treći. Kod žena pobijedila je Petra Radaković (TK Međimurje), druga je bila Tina Tkalec, a treća Marina Obelić. U aquatlonu je prvo mjesto osvojio Grga Mati, drugo Noa Jalšovec, treće Borna Strelec, a četvrto Marko Stefan.

Triatlon liga na Aquacityu nije kraj aktivnosti Triatlon kluba 042 koji poziva sve zainteresirane da im se pridruže na treninzima. A s obzirom na uspješno organiziranu ligu, zadovoljne natjecatelje i interes koji za triatlon u Varaždinu raste iz dana u dan, slijedeće će godine triatlon liga na Aquacityu biti još masovnija i uzbudljivija.

Pratite aktivnosti Triatlon kluba 042 putem njihove web stranice www.tk042.hr jer, osim triatlon natjecanja, organiziraju i duatlon ligu i trkačka natjecanja, a možete im se pridružiti i na treninzima. Vidimo se uskoro na novim sportskim druženjima u Varaždinu!

Rezultati 8. kola 

Ukupni poredak

 


 


Autor: 3 sporta

Počele jesenske kros lige u Zagrebu i Varaždinu

U Zagrebu i Varaždinu jučer je započeo jesenski dio kros liga – Zagrebačke kros lige i varaždinske Kros lige Drava.

Tradicionale su ovo lige koje se u Zagrebu održavaju već 31., a u Varaždinu 20. godinu. Trčanje na ligama najbolji je ulazak u dugoprugaško utrkivanje i preporučili bi svima da započnu na njima. Na ligama nije toliko bitno koliko ste brzi/spori, sam plasman ne donosi nikakve velike nagrade, već zadovoljstvo druženja s istomišljenicima i mogućnost trčanja u grupi.

Lige se održavaju četvrtkom, a više o svakoj možete saznati na stranicama organizatora:

Zagreb – AK Veteran

Varaždin – TK Marathon 95

Autor: 3sporta

2. Hvarski polumaraton sa skoro 120 natjecatelja

Prošlog je vikenda na Hvaru održan 2. Hvarski polumaraton na kojem se nastupilo 118 natjecateljica i natjecatelja. Međunarodna je ovo utrka koja je privukla trkače iz čak 16 zemalja.

Utrka je posebna po tome jer je start u 18 sati, a to znači da oni sporiji ciljem prolaze kada se već spusti noć. Za samu trasu utrke moglo bi se reći da je zahtjevna, jer se sa razine mora, gdje je start, prvi dio utrke trči do 400 metara nadmorske visine, nakon čega slijedi spuštanje do cilja.

 

Uvjerljivi pobjednik utrke u muškoj konkurenciji bio je Mario Špoljar iz Zaboka koji je trasu polumaratona prešao za 1:21:55 h, drugi je bio Tomislav Brečić (Imotski, 1:24:50 h), a treći Željko Letonija (Zagreb, 1:26:45).

 

Odmah iza njih, znači ukupno četvrta, ciljem je prošla Splićanka Nikolina Šustić (1:27:49 h), koja je ovim rezultatom pokazala koliko je spremna ravnopravno se nositi i s brojnim muškarcima. Druga u ženskoj konkurenciji bila je Tadeja Krušec (Zagreb, 1:52:10), a treća Radmila Maksimović (Šibenik, 1:54:12).

Ova utrka izvrstan je primjer kako se domaćim i stranim turistima može ponuditi atraktivan sportski sadržaj kao dopuna turističkoj ponudi. Izvrsni organizatori utrke bili su Grad Hvar, SD „Hvar Marathon“, AK „Sljeme“ a za provedbu su se brinuo Organizacijski odbor Hvarskog polumaratona u sastavu Joško Domančić, Boris Reinić i Dragan Janković.

Rezultati

Picasa galerija fotografija

Autor: 3sporta / foto: Boris Reinić

Nenad Šimunko – drugi ultra triatlon u mjesec dana

Proteklog su vikenda slovenski Bakovci ponovno bili poprište Dvojnog ultra triatlona na dvostrukoj ironman distanci (7.6 + 360 + 84.4 km). Vrijeme je (ponovno) bilo pakleno, ali su domaćini učinili sve da bi ultra triatloncima i triatlonkama omogućili kvalitetno natjecanje.

Ova je utrka čitateljima ovog portala dobro poznata od prošle godine. Tada je naime naš triatlonac Nenad Šimunko postao prva osoba na svijetu s dijabetesom koja je završila ovu ultra distancu, a mi smo snimili dokumentarni film o tom pothvatu. Osim toga, oni koji prate Šimunkove utrke znaju da je prije manje od mjesec dana u njemačkom Lensahnu ljestvicu još malo podigao kada je završio ultra triatlon na trostrukoj ironman distanci. I, kao da mu to nije bilo dovoljno, ove se godine ponovno pojavio i na startu u Bakovcima.

Evo njegovog viđenja ove utrke:

“Kako sam ove godine dobio priliku da radim za svjetsku dijabetološku organizaciju u Bruxellesu, gdje sam morao otputovati početkom kolovoza, tako sam sa velikim žaljenjem bio svjestan da moram propustiti ovu utrku. No, sudbina je htjela da mi viza mi nije bila odobrena na vrijeme pa sam tjedan dana prije utrke nazvao organizatora Dvojnog ultra triatlona koji me bez problema ubacio na popis natjecatelja.

Kako je od trostrukog Ironmana prošlo nepunih mjesec dana te mi je sam početak tjedna još donio želučane probleme, znao sam da nisam onaj pravi ali nisam se dao smesti. Stigao sam na utrku u četvrtak, smjestio se, pozdravio svoje stare prijatelje Bakovčane, upoznao puno novih te je tako sve započelo jako dobro.

U petak mi se popodne pridružuju roditelji koji će biti logistika i pružiti mi sve što će trebati. Kako sam dvostruki i trostruki uspio već završiti, ove godine mi cilj nije bio samo završiti već poboljšati rezultat. Sve to jako lijepo zvuči prije same utrke.

Start utrke, petak u 16:00 h, navlačim neopren i ulazim u vodu. Odlično se osjećam na plivanju, izlazim van iz vode nakon 3 h 10 min. Odlično, pomislim. Nadoknadio sam 30 min u usporedbi s prošlogodišnjim rezultatom. Brzo presvlačenje u biciklističku opremu i gas. Kako sam prošle godine imao slab rezultat na biciklu, očekivao sam da ću bez problema ostvariti veliki pomak.

Ali…..

Na 180 km imam prosjek 30 km/h i tada počinju problemi. Hranio sam se koliko sam to uspijevao i koliko mi je tijelo dopuštalo. Nisam imao veće probleme sa šećerom i sve je izgledalo da će biti dobro. Ali nakon polovice biciklizma kao da mi je netko odsjekao noge, jednostavno nisam mogao održavati veliku brzinu. Mišići me bole, spava mi se, ništa ne ide po planu. Nisam posustao, znao sam da mora doći dan pa će biti bolje. Roditelji i ekipa (hvala Darko, Anita, Alen, Željko) me bodre i drže na životu.

Vrijeme bicikla: 14:04 h. Bolje nego prošlogodišnji rezultat. Nadoknadio sam još 20 min. Ali sve je to došlo na naplatu na trčanju. Vrućina koja je bila jedva izdržljiva, u svakom krugu led pod kapu te u svaku ruku i put pod noge. Sa mnom trče prijatelji, Matija, Željka koja mi na biciklu vozi led, vodu, grožđe i sve što treba da se izdrži ova temperatura, hvala Željka.

Krugovi jako sporo prolaze, dosta njih je već odustalo. Na utrci nastupa i prijatelj iz Srbije, Karlo Hubai koji također boluje od šećerne bolesti i sjajno mu ide. Bodrimo jedan drugog u svakom krugu. Pridružuju se ekipi  Rafael, Erika, Nitro, Jelena, Veronika, Boris, Damjan, Aleksandra, Tomislav. Dragi prijatelji iz Slovenije također sa mnom trče i bodre me. Jedna prekrasna atmosfera vlada na stazi, bez takve podrške ovo niti ne bi imalo smisla. Predivan osjećaj, svaki prolazak kroz šator pun ljudi koji plješću i viču na sav glas vaše ime. Trčim sve bolje, lovim natjecatelja ispred sebe koji mi bježi za krug. Kako dobro, do zadnjih 20 km sam se vukao, sad trčim kao luđak. Uspio sam stići natjecatelja ispred sebe, ekipa je uz mene, ništa me ne može zaustaviti.

Ulazim u cilj s vremenom 30:09:36, 30 min sporije nego prošle godine. Nisam opterečen time već sam sretan što sam uspješno završio ovu trku te bio dio ovog događaja koji zauzima posebno mjesto u mom srcu.  Hvala

Hvala sponzorima Novo Nordisk Hrvatska, Medilab d.o.o., Schneekoppe Croatia, Huni-bike Shop, Arteferro Doho Mont d.o.o. na donacijama, pomoći i velikoj podršci.

Hvala Vam svima od srca!”

 

Na utrci su nastupila još trojica natjecatelja iz Hrvatske – Josip Dikon, Mladen Čižić i Željko Pale, ali nažalost nisu završili utrku.

Više informacija i rezultate pronaći ćete ovdje.

Autor: 3sporta

Međimurci na Mt Blancu

Uz neizbježnu potporu i donaciju sponzora DG SPORT d.o.o. iz Preloga, grupa od četiri međimurska planinara, Kruno Petričević, Dražen Podvez i Dušanka Hlebec Geček iz HPD “Međimurje” i PD “Bundek” te Petar Šimunić iz PD Prelog, osvojili su najviši vrh Alpa i drugi po veličini u Europi – Mont Blanc, visok 4.810 metara.

Pohod na Bijelu damu, kako od milja zovu Mont Blanc alpinisti cijeloga svijeta, trajao je ukupno šest dana, od kojih je dva dana otpalo na put do Chamonixa i natrag. Prije samog uspona jedan dan obavili smo aklimatizacijsku pripremu odlaskom najvišom žičarom na svijetu na vrh Aiguille du Midi (3.842 m), gdje smo proveli veći dio dana uživajući u spektakularnim vidicama i zanimljivostima koje nudi ova nezaobilazna i vrlo atraktivna lokacija.

Za uspon do vrha iz Chamonixa preko doma Tete Rousse (3.167 m) i doma Gouter (3.817 m) trebalo nam  je tri i pol dana. Prvi dan uputili smo se gondolom iz mjesta Les Houches (993m) do Bellevuea (1801m) i dalje tramvajem do stanice Mont Lachat na otprilike 2115 m nadmorske visine. Tramvaj nas je trebao dovesti do tzv. Nid d Aigle (Orlovo gnijezdo – 2.380 m), no zbog remonta pruge, tramvaj vozi samo do Mont Lachata, što je značilo cca. 1 sat hoda više. Isti dan dosegli smo prvi dom, Tete Rousse, a potom preko veoma strme i stjenovite staze i dom Gouter.

Na tom putu, bez većih teškoća svladali smo prvi teži detalj, tzv. Grand Couloir (“Kuloar smrti” ili “Ruski rulet” – naziva dobivenog zbog velikog broja fatalnih nesreća koje su se u njemu dogodile kroz dugački niz godina). Osim velike strmine, koja predstavlja napor sama po sebi, najopasniji dio kuloara je tzv. priječnica, gdje je potrebno popreko prijeći razdaljinu od nekih 35-40 m, dok za vrijeme prelaska konstantno pada kamenje i komadi leda s visine.

Čekajući povoljan trenutak sa što manje odrona, prelazak “Kuloara” odrađen je bez većih problema te smo nakon cca. 8 sati uspona, savladavajući cca. 650 m gotovo vertikalne stijene, u domu Gouter kuhali omiljene talianette, juhu te ispijali čaj.

Sljedeće jutro, buđenje u dva sata, doručak, te oko pola četri sata krećemo prema najvišem vrhu Alpa. Na žalost, nakon sat vremena uspona drugi dio puta nastavili smo oslabljeni za jednog člana, koji je imao poteškoća s privikavanjem na visinu. Na pola puta do vrha napravili smo kraći odmor i razgledavanje skloništa Vallot (4.362m), nakon kojeg smo nastavili uspon preko grebena Bosses (4.520 m) tzv. “Žileta”.

Žilet je zadnji teži detalj na trasi uspona, te smo nakon nešto malo više od šest i pol sati uspona stajali na vrhu. Izuzetan je osjećaj biti na najvišem vrhu Alpa, jer je to definitivno najljepši pogled u zapadnoj Europi. Na samom vrhu kao da se sve smirilo. Ni vjetra nije bilo. Sunce je obasjavalo Chamonix, Aiguille du Midi, okolne vrhove. Na talijanskoj strani su bili bijeli oblaci iz kojih su izvirivali Grand Paradizo i Materhorn.  Bilo je prekrasno. Malo smo se osvježili, pojeli slatko i poslikali, a nakon toga odlučili sjesti i uživati u pogledu – na jednoj strani noge vise u Italiju, na drugoj u Francusku…predivno….Nakon pola sata meditacije i guštanja krenuli smo natrag.

Po povratku u dom Gouter, susreli smo sedam članova planinarskog kluba Extrem iz Međimurja, koji su također krenuli u osvajanje vrha, tako da smo sa njima izmjenili savjete, iskustva, te smo odlučili još jednu noć prespavati u domu te se odmoriti za silazak. Sljedeće jutro, čekao nas je spust do Chamonixa. Umorni, nakon pet sati silaska, s velikim guštom spustili smo se u kamp u kojem ćemo prespavati još jednu noć prije povratka kući.

Uspon na Mont Blanc nije tehnički pretežak vrh, no svejedno zahtijeva alpinističko iskustvo, odličnu fizičku kondiciju i psihičku pripremljenost.  


Autor: Petar Šimunić (L’Pier)

INTERVJU Nikola Petković – 35 godina asfalta

Prenosimo intervju s Nikolom Petkovićem, trkačem koji već 35 godina trči maratone i druge cestovne utrke. Za web stranicu AK Maraton Vukovar iznio je svoje viđenje onog čime se bavi.

Što prvo pitati čovjeka koji 35 godina po kiši, vjetru ili suncu ne odustaje od asfalta?
Pa hvala, dobro sam (smijeh)…

Prije mjesec dana vratili ste se sa maratona u Stockholmu?
Tako je, to je bila prilika da jednom trkom, drugačijom od lokalnih maratona, proslavim 35 godina asfalta. Organizacija je savršena, nigdje gužve, okrepe i hrane kaku želiš, atmosfera odlična. Maraton je bio odličan. I oni su slavili 100 godina maratona.

Istraživanja u Hrvatskoj pokazuju kako je aktivno svega između 5 i 9 % stanovništa starijeg od 15 godina?
Mislim kao je to to je stvar mentaliteta i okruženja u kojem živimo. Čini mi se kako smo skloniji nekom pasivnijem pristupu životu i vjerovanju kako će neko drugi riješiti naše probleme ili frustracije. Skloniji smo liječniku i tabletama i kad ne treba, nego aktivnom životu.

U svijetu ali i kod nas trčanje postaje urbani sport običnih ljudi?
Upravo tako. Trčanje doživljava svoj bum. I dobro da je tako. Trčanje je vrlo korisna aktivnost. Ljudi uviđaju kako je potrebno oslobađati se stresa i kako tjelesna aktivnost čini čovjeka otpornijim na stres. A i zdravstvene korisnosti su neupitne. Treba bježati od tehnologije u šumu ponovo (smijeh).

Što je to cestovno trčanje?   
Postoje razni oblici trčanja: npr. orjentacijsko trčanje, planinsko trčanje, kros i slično. Cestovno trčanje se najčešće odnosi na polumaraton i maraton ali mogu biti zastupljene i distance od 5 do 10 kilometara. U Hrvatskoj postoji HUCIPT (Hrvatska udruga cestovnog i planinskog trčanja) koja boduje trkače u okviru kupa ili lige.

 Tko može postati cestovni trkač?
Onaj koji se može malo odricati. Ako umjesto televizora možeš barem tri puta tjedno izabrati tenisice, možeš biti trkač. Ne radi se ovdje ni o kakvoj brzini trčanja nego o dosljednosti. Ove distance traže kontinuiran trening.Postoje u utrke na 5 ili 10 kilometara. To bi trebao svako probati – pucanj na startu i ulazak u cilj. Ljudi se boje da će doći zadnji…Na tim utrkama ima jako puno rekreativaca i neka slobodno dođu. Nije sramota ni hodati. Hodajte, ostanite na nogama samo, bilo na utrci ili u životu.

Kako je počeo Nikola Petković?
Oduvijek sam se bavio sportom. Bilo je tu boksa, judo, karate a trčanjem sam se zarazio prije 35 godina. Maraton mi je bio izazov koji se dodanašnjih dana pretvorio u način života. Sve svoje probleme riješim na stazi.

Koliko ste utrka istrčali do sada?
Devet maratona i nekoliko stotina polumaratona.

Jeste li pokušali izračunati prijeđene kilometre?
Utrke i treninzi zajedno- cca. devedest tisuća kilometara…program za prvi maraton mi je napravio Zoran Grašo, ondašnji trener KK Borovo, otac popularnog Petra Graše.

Oprema?
Za početak ništa specijalno. Šorc i tenisice i to je to. Kako stvar napreduje svatko počinje razmišljati o kvalitetnijem komadu opreme, prvenstveno mislim na  tenisice jer su one te koje vas štite od ozljeda na negostoljubivom asfaltu.       

Što je maraton iz perspektive trkača?
Borba sa samim sobom. Kasnije tu mentalnu analogiju primjenjuješ od svakodnevnog života do nekih teških životnih situacija, i mentalna čvrstina koju stekneš na asfaltu pomaže ti pomaže da ih prebrodiš.

O čemu razmišljate tijekom tih 42 kilometra?
Uglavnom obećavam sebi kako neću više prolaziti to mučenje i trčati maraton. I tako već 30 godina, do slijedeće utrke (smijeh).

Kako izgledaju pripreme za maraton?
Uh,otvorili ste pandorinu kutiju…Koliko trkača-toliko i teorija. Uglavnom osnovni principi su dužinski treninzi tj. ustrajna duga trčanja, zatim tempo trčanja, a naravno tu su i dionice ili intervali. Dakako i kvalitetan odmor. Ostalo su varijacije na temu.

Veteran ste AK MARATON VUKOVAR. Kakva je situacija u klubu?
Uh, priča za cijelu emisiju haha. To su entuzijasti koji žive trčanje i ništa nas ne može spriječiti. Novca nemamo niti za opremu, ali kažem, mi smo zahvalni i na ovome što dobijemo.

Staza se pretvorila u plažu, izbio je pijesak na površinu i na većini staze je nemoguće trčati,pa trčimo rubom…

Vremena su takva. Dat ću slikovit primjer: jedne tenisice mogu izdržati od 600 do 800 kilometara. Naravno pored Adice trčimo i po asfaltu pa je kvalitetna tenisica imperativ. Naši trkači to naprave za otprilike tri mjeseca. Dakle jedan trkač godišnje bi trebao promijeniti tri do četiri para tenisica. A oni dobiju po jedne tenisice u dvije godine…što dalje reći…

Ono malo sredstava čuvamo za odlazak na utrke i startnine. Hranu na utrke nosimo od kuće…Ali, kažem, ne damo se. Maraton nas uči da prevazilazimo teškoće i idemo naprijed. Drago mi je vidjeti kako sve više mladih ljudi dolazi u Adicu gdje treniramo i počinju svoje prve kilometre. Neki će postati maratonci, neki ostati joggeri. U svakom slučaju odlično-sretat ćemo se na stazi.

Planovi?
Trčati, trčati i trčati. Možda na trčanju nešto i smislim (smijeh)…

Kakav biste savjet dali početnicima?

Često sam viđao početnike koji dođu na trčanje, udare tempo kojim dotuku sami sebe i za 10 minuta odu kući. To im bude jedina uspomena na trčanje i više se ne pojave. Nikad ne izgrade bazu i ne dožive trčanje kao udobnu aktivnost.

Volio bih da shvate kako se počinje laganim trčanjem, tek nešto bržim od hodanja, te kombinacijom hodanja i trčanja. Nadalje, naučite slušati svoj organizam. Ono što drugom odgovara, vama možda neće. Nije svako isti. Imamo naš web site www.maratonvu.hr na kojem svi mogu pronaći dosta informacija

Autor: AK Maraton Vukovar

Roberto Setnik – The Italian Job

Najduži europski breveto “1001 miglia” održava se svake dvije godine, a trasa mu prolazi kroz najljepše provincije Italije. Trasa breveta počinje sjeverno od Milana, u mjestu Nervianu, spušta se prema jugu, skoro do Rima, a zatim penje bliže zapadnoj obali opet do Nerviana.

Prolazi kroz sljedećih 7 regija LOMBARDIA-EMILIA-UMBRIA-LAZIO-TOSCANA-LIGURIA-PIEMONTE. Duljina trase iznosi 1.625 km a visinska razlika je oko 17.000 metara.

Od 330 prijavljenih natjecatelja iz cijelog svijeta, prijavljena su četiri iz Hrvatske – Ares Buršić, Darko Fojs, Siniša Babić i ja. Član naše ekipe je i dr. bic. sci. (doktor biciklističkih znanosti) Nenad Ciglar koji mehaniku bicikla poznaje u dušu. On je i naš vozač, dobavljač hrane, prevoditelj, otac i majka. Na put krećemo dva dana prije starta breveta. U domovinu Gira smo stigli ujutro u sastavu Neno, Darko i ja. Ostali dolaze kasnije.

Budući da će ovo putovanje biti u potpunosti posvećeno biciklizmu, prvo odlazimo u biciklističko svetište Madonna del Ghisallo. Mala crkva na prijevoju iznad jezera Como, puna je biciklističkih relikvija. U crkvi je izložen bicikl Francesca Mosera, kojim je oborio svjetski rekord u vožnji na jedan sat, zatim bicikl kojim je Maurizio Fondriest osvoji svjetsko prvenstvo 1988. Naravno tu su još i Coppijeva te Merckxova mašina, te bicikl na kojem je poginuo Fabio Casarteli 1995. Nekoliko desetaka metara od crkve sagrađen je muzej, koji čuva eksponate od kojih još i sad osjećam uzbuđenje. Tu na zidu vise sve “maglia rosa” majice potpisane od pobjednika Gira kroz povijest, dresovi svjetskih prvaka, rukavice, sprinterice. Oči su mi zasvijetlile kad smo se približili Merckxovom biciklu kojim je pobijedio Giro di Lombardia. Narančasta rama, s plavom trakom volana i campagnolo nuovo record grupom i ambrosio obručima. Tu se slikam s biciklom, stavljam ruke na isto mjesto na volanu i u položaju koji je najviše volio Eddy. Ovo je neprocjenjivo!

Neno i Darko ragledavaju stare mehaničarske alate te nastavljamo prekopavati povijest. Nakon posjeta muzeju upućujemo se u naš hotel na odmor. Sljedeći dan provodimo, rješavajući formalnosti oko utrke a stižu nam i Ares i Siniša.

Područje starta, atletski stadion, pun je biciklista. Start je u 21:00. Puštaju nas da startamo u valovima od po 30 biciklista u grupi. Ova vožnja od 1.625 km podijeljena je u 19 etapa na kojima su kontrolne točke.

Brevet započinje prvom etapom Nerviano – Fombio u duljini od 104 km. U grupi se nalazimo Ares, Darko i ja, polako vrtimo i dogovaramo taktiku. Grupa navigira prema Milanu. Bezbrižni smo do desetog kilometra kad se događa incident u grupi. Cijela grupa u sekundi staje dok Ares metar ispred mene izvodi salto sa uvrtanjem i doskokom na koljeno i lakat. Molim boga da su mu ključne kosti na mjestu! Sam se pridiže i provjerava bicikl. Pao je lanac, strgan je dio prednjeg mjenjača, volan stoji u stranu a prednji kotač u laganoj osmici jer je pukla žbica. Gotovo je!, grupa nas tapša po ramenu, pozdravlja i odlazi. Nas trojica stojimo u mraku i gledamo se. Osposobljavamo bicikl , dezinficiramo Aresove rane i krećemo. Ares je inače ACP (Audax Club Parisien) predstavnik za Hrvatsku, isto što i Fermo Rigamonti (organizator miglie) za Italiju. Ponosni smo na njega, stisnuo je zube, vozi i ne kuka, iako ima dvije gadne rane na laktu i potkoljenici. Kako smo izgleda, u prvoj etapi osuđeni da isprobamo sve čari rando vožnje, tako se uskoro gubimo i počinje tumaranje po lokalnim putevima i poljima. Počinjemo kombinirati više vrsta navođenja, prema GPS-u, prema oznakama na asfaltu (strelice sa slovima “mi” te prema road booku. Road book je ovdje stvarno “book” na dvadesetak vodootpornih stranica. Na kontrolu u Fombio dolazimo jedva u vremenskom limitu i kao 270. u poretku.

Etapa 2. Fombio- Colorno u dužini od 84 kilometra.

Čini se da je bilo sve u redu, jer se iz ove etape ničega ne sjećam.

Etapa 3. Colorno –Massa Finalese u dužini 83 kilometra.

Isto kao i etapa 2., osim što su u Massa Finalese uz vodu na kontroli nudili i salatu od riže, pecivo, kolač, kavu i colu.  Naravno da smo to sve istresli u želudac. Ipak smo prešli 271. kilometar. Jutro je.

Etapa 4. Massa Finalese –Faenza u dužini od 120 km.

Ovo je već “muška” etapa. Nebo je bez oblačka a temperatura se penje na 37 stupnjeva. Nema daška vjetra. Prolazimo kroz predgrađe Ferrare, a lijevo od nas se odvaja cesta za Bolognu. Dostižemo grupice natjecatelja. U Faenzi je pravi ručak, pasta, peciva, voda, cola, espresso.

Etapa 5. Faenza-Dicomano

Faenza je bila cilj jedne etape Gira 2003. g. U ovoj etapi počinju brda. Prvih 400 kilometara je bilo samo zagrijavanje. Prolazimo kroz Forli, gdje je najbliža točka naše trase prema Jadranskom moru. Blizu su nam Ravenna i Rimini. Penjemo se na prijevoj Valico Trefaggi a nakon toga slijedi spust u Dicomano. Spustevi su jako strmi i brzi i s veseljem zapažam da nema sitnih kamenčića na zavojima kao kod nas.

Etapa 6. Dicomano – Chiusi della Verna

U Dicomanu između ostalih srećemo slovenske randonere Tanju Kavčić, Andreja Zamana i Edija Vovka. Krećemo u 8 sati navečer, pred nama su dva brda. Na samo 74 kilometra nakupit ćemo 2014 m penjanja. Prvo brdo prolazi OK, na drugom je svima teško, ali mene je posebno sastavilo. U našem društvu izmjenjuju se Danci, Talijani i Francuzi. Prvi vrhu ostajemo sami, no ja vidim sjene i mislim da nas je bar šestero. Otresem glavom, vidim samo Darka i Aresa. No, ovi nestvarni se uporno pojavljuju, vozim i spavam. Vidim crno bijele slike, Coppija kako skupljenim rukama kontrolira preveliku ramu, te Bartalija kako mu pravi društvo. Vidim mrtve. Tresem glavom ne bi li se razbistrio, no srećom dolazi vrh Chiusi della Verna i odatle još malo do samostana na vrhu. Tu smo u pola dva iza ponoći. Samostan nudi obilnu okrijepu u vidu pršuta, peciva, kolača, vina, kave, lubenica i dinji. Umataju nas u bijele plahte i spavamo u samostanskim krevetima. Počinak nakon 29 sati neprekidne vožnje.

Etapa 7. Chiusi della Verna-Chiusi Montallese

Budimo se u ranu zoru. Za doručak je 40 km spusta. Može li dan ljepše početi? Odmor je preporodio svu trojicu.  Jurimo na velodrom Montalese jer tamo je prvi bagdrop (čekaju nas osobne stvari koje smo predali na startu).

Etapa 8. Montallese-Todi

Nakon tuširanja i presvlačenja u nove dresove, spavamo 1 sat i jurimo dalje. Temperutura je stalno oko 40 stupnjeva. Prelazimo rijeku Tiber, koja kao i većina talijanskih rijeka u ovo doba godine više liči na potok. Cilj nam je penjanje u stari etrušćanski grad Todi. Todi je bio cilj jedne etape Gira 1983. g.

Etapa 9. Todi –Bolsena

E, to su već prave stvari. Nakon prekrasnog Todija penjemo se prema Bolseni. Voziti uspon prema Bolseni za mene ima veliki značaj. Godine 1973. na etapi Gira Fiuggi-Bolsena po ovoj cesti su jurili Moser, Merckx, Battaglin, de Vlaeminck. Na ovim serpentinama je Merckx iskazivao svoju nadmoć, natjeravši do kolapsa velikog penjača Fuentea. Etapu je pobijedio Roger de Vlaeminck, a Giro, naravno Merckx. Bolsena je najjužnija točka našeg putovanja, još 806 km do kraja.

Etapa 10. Bolsena- Pomonte

Stalno smo u brdima. S ove etape pamtima duel s grupom Poljaka. Ares diktira tempo, Darko i ja pratimo a Poljaci su se zakvačili. Negdje usred divljanja dolazimo do takvog uspona kakav još nisam vidio. Asfaltna podloga zamijenjena je betonskim rebrima radi boljeg gripa. Ares uživa vožnji. Ovo traje više od kilometra. Do kraja etape je mirnije. Poljaci su pokojni. Na kontroli jedemo i dogovaramo jednosatno spavanje. Usnula tijela biciklista su razbacana po cijelom imanju. Pronalazim mjesto na pozornici i liježem s Rusom. Svaki put spavam s kacigom na glavi, jer ako spustim glavu na tlo, automatski mi se štopa nos, jer je glava prenisko.

Etapa. 11. Pomonte- Montalcino

Ulazimo u brdovitu Toscanu, svanulo je lijepo jutro. Ova etapa isto ide u red onih težih. Na 75 km ima 1.690 m penjanja. Tu pamtim pakleno vrući zrak koji u trenutku suši, ne samo usta već i jednjak, stoga mi bidon svako malo visi iz usta.  

Pretičemo dosta ljudi, raspoloženje je dobro. Utvrda Montalcino se naravno nalazi na vrhu brda, gdje je bio cilj etape Gira 2010, koju je osvojio Cadel Evans. Njemu u čast zadnje kilometre vozimo do daske i šprintamo na brdski cilj. Ovo se na ultra distancama nikako nesmije raditi, isto kao i ono natjeravanje s Poljacima. Ali samo smo ljudi, kad nas ponese ravnamo brda, a kad nas sastavi bol i nemoć, drhće nam brada.

Etapa 12. Montalcino –Castelnuovo Berardenga

Prokleta vrućina još traje, vrti se oko 40 stupnjeva. Ovo je nešto laganija etapa od 53 km i 502 m penjanja. Ne sjećam se ničega s ove etape.

Etapa 13. Castelnuovo Berardenga -Montaione

Berardenga je drugi bag drop, gdje se sređujemo, spavamo sat vremena i odlazimo. Osvježili smo se, kako bi što spremniji ušli u ovu posebnu etapu. 101 km prekrasne Toscane s 1.256 m penjanja.

Na 14. kilometru etape naša ruta se spaja na legendarnu “Eroicu” Strade Bianche. Strada Biancha je proljetni klasik koji se vozi po okolici Siene, ima osam sektora bijele ceste.  Sveta prašina mi se skuplja po gumama. Presretan sam, vozimo cestu kojom je na proljeće jurio moćni Faboo i uvjerljivo pobijedio. Prošle godine je to bio Philipe Gilbert.

Ulazimo u Sienu. Strme uspone i bijele ceste, zamijenjuju strmi usponi i kamene kocke. Konačno upadamo na jedan od najljepših trgova svijeta Piazza del Campo.  Jedna strana trga je još posipana pijeskom, zbog konjske utrke (palio) koja je tu održana pred tri dana.

Sjedamo u slastičarnu. “Una coca, uno espresso, uni gelati”. Trg je pun turista i backpackera. Zavidim im. Bilo bi opuštajuće odsjediti ovdje u miru, gledati prekrasne zgrade i tornjeve u svojstvu svjetskog putnika i biti neopterećen vremenskim limitom, koji nas stalno vreba.

Siena je opasana visokim zidinama i ma nekoliko izlaza iz grada (ogromna drvena vrata). Ubrzo nakon izlaska iz grada neletismo na tajnu kontrolu. Ovjeravaju brevet i jurimo dalje. U San Gimignanu druga tajna kontrola. Spustila se noć, jurišamo prema Montaione. Jako sam umoran, ali nisam siguran u znakove koje mi daje organizam. Za preventivu odlučujem uzeti gel. Nisu prošle ni dvije minute kad su znakovi postajali sve glasniji i u organizmu je zvonio alarm za uzbunu. Ogromna rupa bez dna se najednom stvorila u želucu. Jedem sve što pronalazim u džepovima – energetske pločice, gelove, žvake, nekakve tablete i najlon. Darko i Ares vide što me snašlo pa su usporili tempo i jedva se dovlačimo do kontrole. Tu tražim izglasavanje o duljini spavanja. Inače naš trio odlično funkcionira i sve odluke donosimo demokratski. Tražim 1 sat spavanja, Darko 20 minuta, Ares bi krenuo. Usvojeno je 20 minuta. Bacam se među zaspale vozače, više ni ne gledam s kim spavam.

Etapa 14. Montaione – Castelnuovo Garfagnana

Još uvijek je noć. Ništa važno se ne događa do 57 kilometra kad nam u susret dolazi Neno na biciklu i vodi nas do rotora gdje mu je parkiran auto. Neno donosi darove. Darko je dobio mjesto za spavanje na zadnjem sicu, ja sendviče s pršutom, fino grožđe, a Ares novi prednji kotač. Neno je inače stacioniran tu nedaleko u gradu Lucca, kod svoje mame. Da ne bi pomislili kako to nema veze s biciklizmom, eto podatak da je u Lucci 1985. održan kronometar na Giru, koji je pobijedio Francesco Moser. Nastavljamo uzvodno kanjonom rijeke Serchio. Prije zore imamo teških problema sa spavanjem. Najprije zaostaje Ares, naslanja se na ogradu uz cestu i spava nekoliko minuta. Mi se polako penjemo, zatim stajemo Darko i ja spavamo sjedeći na biciklu s glavom naslonjenom na ogradu. Stiže nas Ares. Vozimo dalje. San svladava svu trojicu. Jedva uspijevamo doći do kontrolne točke, upadamo u pekaru radimo dar – mar (jedemo sve iz izloga!).

Etapa 15. Castelnuovo Garfagnana-Aulla

Svanulo je, penjemo se prema prijevoju, nije strmo, ide nekako. Dugotrajno je. Dobrano smo zašli u planine i pred nama se otvaraju Apuanske Alpe. Krajolik je prekrasan. Prikazuju se i Alpska jezera.

Etapa 16. Aulla-Deiva Marina

74 kilometra i 1.913 m penjanja. Nadasve teška etapa. Prvih 30 kilometara se polako penje a zatim nekoliko kilometara prestrmih uspona. Tu ostajemo bez kapi vode, koju nalazimo tek po spustu na more u Levanto. Vlaga na morskom dijelu je nesnošljiva. Promet je više nego lud i zbrkan. Svi se sa svima svađaju. Svi osim nas trojice posjeduju svoju Vespu. Vespi ima više nego ljudi! Slijede još dva uspona do Deive Marine. Penjemo se po paklenoj vrućini. Oko Darka lete anđeli u zovu ga nebo. Odbija stati, iako nije u stanju voziti. Nekako se dovlačimo do vrha i tuširamo na lokalnoj pumpi. Spust u Deivu Marinu. Spavanje 1 sat.

Etapa 17. Deiva Marina-Casella Ligure

Dužina etape 92 km, 1.460 m penjanja. Penjemo se s grupom Nijemaca. Mi diktiramo tempo, jako dobro nam ide, pred nama prijevoj Bracco. Ovo je dionica gdje se vozi Giro. Natpisi “Forza Basso” još su svježi. Odvajamo se od mora. Kontrolna točka Casella Ligure je iznad Genove. Na kontroli nas čeka Neno, pruža mi laptop s kojeg obavljam javljanje na klupski forum. Čitam postove prijatelja. Vesele me riječi podrške. Odlazimo u sportsku dvoranu na spavanje od 20 minuta. Desetak vozača leži na podu dvorane. Pazim da ne stanem baš svakome na vrat. Bacam se kraj jednog, koji, čini mi se hrče za oktavu niže od ostalih. Normalno da spavam s kacigom.

Etapa 18. Casella Ligure –Castellania

Poslastica! 45 km spusta i 10 km penjanja u Castellaniu, rodno selo velikog Fausta Coppija. Kontrolna točka je na vrhu gdje se nalazi i Faustov mauzolej. Na asfaltu prilazne ceste do mauzoleja ispisane su sve važnije Coppijeve pobjede i naslovi. Tu ima materijala za nekoliko kilometara slova.

Etapa 19. Castellania-Nerviano

122 kilometra ravnice. Stiže nas zora. Osjećamo da ćemo ovu agoniju privesti kraju. Stižemo i zadnje grupice koje su ispred nas, tako da budemo sigurni da smo dali sve od sebe. Iscrpljenost je tolika da mozak funkcionira samo oko onih stvari koje su mu potrebne za preživljavanje. Nabavka hrane i vode na prvome su mjestu. Recimo, nikako se ne mogu sjetiti koji je dan, ili koji dan smo bili u Bolseni?

Nakon 108 sati i 6 minuta ulazimo u cilj, izobličenih lica, potrošenog tijela, s osmjehom na licu. U poretku smo zauzeli 33. 34. i 35. mjesto.

Šta reći? Nemojte ovo pokušavati kod kuće!

Šalim se. “Miglia” je ultimativna ultrabiciklistička poslastica, koja će vas natjerati da se znojite, krvarite, plačete i smijete istovremeno.

Zahvaljujem najprije mojim suputnicima. Darku, koji je nadasve kulturan gospodin s finim manirima, kako na biciklu tako i u civilu. On se uvijek sa svime slaže. Čvrsto gazi kroz sve situacije. Aresu, samo ime govori što se u njemu krije. Ogromna snaga i borbeni duh njegove su odlike, koje fino kontrolira. Više puta je prošao kvalifikacije za RAAM (Race across America) a sljedeće će godine tamo i nastupiti. Dečki, bila mi je čast natjecati se u vašem društvu. Četvrti član hrvatskog tima, Siniša Babić nažalost nije uspio završiti ovaj brevet, zbog ozljede. “Migliu” je pred dvije godine uspješno završio još jedan hrvat, Ervin Škacan.

Moj nastup na ovoj utrci sponzorski su poduprli web-shop Velocity nabavkom novog natjecateljskog bicikla marke GIANT početkom sezone, te tvrtka Eltel koja je ustupila Garmin navigacijski sistem za potrebe utrke. Klubski kolega iz MBK Mura Nenad Ciglar odradio je mehaničarski dio cijelog ovog projekta, a isto tako i preuzeo organizaciju putovanja. Ovim dvijema tvrtkama zahvaljujem na trudu i nesebičnoj pomoći. Triatlon klubu Međimurje zahvaljujem na doniranim sredstvima za nabavku sportske prehrane i suplementacije. Pavlu Vlaheku “zahvaljujem” što me zarazio natjecateljskim virusom, te me sad iz hladovine gleda, kako se patim na ovoj vrućini. Biljani zahvaljujem na džeparcu za slasni “gelati”, koji me više puta vraćao iz mrtvih. Svi ste vi dio ovog rezultata.

Bio je ovo dobar posao u Italiji!

Cijela foto galerija s breveta

Autor: Roberto Setnik

Kros liga Globetka – 4. kolo

Velike vrućine te godišnji odmori koji su u tijeku, uvjetovali su dolazak nešto manjeg broja trkača na 4. kolo kros lige Globetka, pa je utrku na stazi duljine 7,8 km završilo četrdeset i dvoje trkačica i trkača.

U konkurenciji muškaraca pobijedio je član AK Međimurje Martin Srša s rezultatom 30:05, dok je kod žena najbolja bila Božica Horvat također članica AK Međimurje sa 37:52. U ukupnom poretku nakon održanih četiri kola kod muškaraca u vodstvu je Marijan Huzjak individualac iz Novog Sela Rok,  drugi je Mario Horvat iz Malog Mihaljevca član AK Međimurje a treći Zvonko Horvatić iz Čakovca član AK Međimurje. Kod žena na prva tri mjesta nalaze se članice AK Međimurje i to na prvom mjestu Božica Horvat iz Čakovca, na drugom Smiljana Janžek iz Nedelišća i treća Ivanka Horvat iz Malog Mihaljevca.

Peto kolo Kros lige Globetka održati će se u utorak 9. listopada s početkom u 17 sati, a posljednje šesto kolo u subotu 17. studenog u 14 sati.

RASPORED OSTALIH UTRKA

Osim ova dva kola trkačke lige u Globetki u Međimurju će se do kraja sezone održati još nekoliko utrka. Krajem ovog tjedna u petak 24. kolovoza te tjedan dana kasnije 30. kolovoza u Prelogu su u 18 sati na rasporedu 9. i 10. kolo trkačke lige na preloškoj Marini.

U subotu 25. kolovoza trkače očekuje nastup na Utrci Grada Mursko Središće koja započinje u 17 sati. Jesenski kros za učenike osnovnih i srednjih škola te građane održati će se u čakovečkom parku u subotu 20.11. u 11 sati.

Kros_Liga_Globetka_2012_-_4.KOLO_REZULTATI.pdf

Kros_Liga_Globetka_2012_Ukupan_poredak_1-4kolo.pdf

Autor: Mario Dobša / AK Međimurje

FOTO Pobjede varaždinskih triatlonaca Rožmarića i Sekelj

Vruć kolovoški dan mnogi su ovu srijedu iskoristili za kupanje i sunčanje na omiljenom kupalištu Varaždinaca – Aquacityu. Idiličnu atmosferu kupačima i ove su srijede u 18 sati „poremetili“ triatlonci, kojih se sakupilo čak 69 na startu pretposljednjeg kola Felt triatlon lige. Ni težak vrući dan nije ih spriječio da dođu po svoju dozu adrenalina i sreće.

Počelo je s aquatlonom  na kojem je prvo mjesto osvojio Luka Cvetko (5:02), drugo Borna Strelec (5:12) a treće Petar Radaković (5:14).

Nakon aquatlona zajednički su startali triatlonci koji su se natjecali u supersprintu i sprintu. Dionicu od 750 m plivanja, 20 km bicikla i 5 km trčanja najbrže je savladao mlađi junior TK042 Adam Rožmarić (1:04:35), Darko Škevin iz TK Zagreb (1:04:57) bio je drugi dok je treći ciljem prošao Dragan Milenković (1:04:57) iz TK Međimurje. Najbolja među ženama bila je Jelena Sekelj (1:13:04) iz TK 042. Izvrsna druga bila je njezina klupska kolegica Karla Čović (1:15:41), a treća Patricija Grbčić (1:18:26) iz TK Međimurje.

Očekivano, Matija Avirović (40:09) iz TK Međimurja bio je najbrži na supersprintu, ispred Luke Dodleka (41:41) i Tomislava Čamića (42:21). Petra Radaković (49:46) iz TK Međimurje bila je najbolja među ženama na supersprintu, Viktorija Pušar  (50:37) iz AK Međimurje bila je druga, a treće mjesto osvojila je Smiljana Janžek (51:05).

Felt triatlon liga i ovo je kolo privukla nova lica da se okušaju u triatlonu. Broj „novih triatlonaca“ posebno veseli organizatora, Triatlon klub 042, koji ove godine poseban naglasak stavlja na promociju ovog sporta. Ugodna druženja na Aquacityu i odlična organizacija lige pridonijeli su ponovnom vraćanju onih koji su se po prvi puta okušali u triatlonu i njihovom interesu da se aktivno uključe u treninge slijedeće sezone.

Supersprint je format koji je pogodan za sve rekreativce i one koji se po prvi puta žele okušati u ovom sportu. Najmlađi triatlonac ove godine na triatlon ligi rođen je 1997. godine, a najstariji gospodin  Vilim Pap, nevjerojatno je vitalni osamdesetpetogodišnjak! To je pokazatelj da na Felt triatlon ligi ima mjesta za sve.

Bliži se kraj lige ove godine i našeg druženja na Aquacityu. U Triatlon klubu 042 pozivaju sve  koji su se do sada natjecali da dođu na zadnje kolo 29. 08. u 18 sati i da zajedno pokušamo oboriti rekord u masovnosti – da jednom kolu premašimo tu magičnu brojku od 100 natjecatelja!

Nećete požaliti jer očekuje vas dobra zabava u ugodnom društvu sportaša i rekreativaca. Startnina za zadnje kolo se ne naplaćuje, a nakon utrke će biti upriličena dodjela nagrada najuspješnijima, kao i dodjela najvrijednije nagrade – Felt cestovnog bicikla.

Ne propustite!

Rezultati 7. kola


 


Autor: 3sporta

Dođite na (pred)finale FELT triatlon lige u Varaždin

Sutra (u srijedu) na varaždinskom Aquacityu održat će se pretposljednje kolo iznimno popularne FELT triatlon lige. Do sada se na nekom od natjecanja lige natjecalo više od 130 natjecateljica i natjecatelja. Još nije kasno da se uključite!

Organizator, Triatlon klub 042 Varaždin , ove godine potpomognut izvrsnim sponzorom, FELT-om, napravio je pravi “bum” s ovogodišnjim izdanjem triatlon lige. Osim puno triatlonaca iz Varaždinske i Međimurske županije koji su redoviti posjetitelji lige, ove se godine dosta natjecatelja odlučilo posjetiti ligu i iz daljih mjesta. Tako su redoviti sudionici lige i iz Đurđevca, Virja, Krapinsko zagorske županije, Zagreba, Petrinje…, a i gosti iz Slovenije dolaze čak i iz Ljubljane.

Pozivamo zato sve, rekreativce, ozbiljne triatlonce, one koji žele se žele natjecati prvi put, djecu… da se natječu na FELT triatlon ligi. Do kraja su ostala još dva kola, u srijedu 22. 8. i 29. 8. 2012.

Kao i svaki put na rasporedu će biti aquatlon za djecu, supersprint utrka građana i mlađih natjecatelja te sprint triatlon za one najspremnije. Startnina po kolu (za one koji će prvi put doći) je 25 kuna i plaća se prilikom prijave i podizanja startnog broja pored boćališta, na sjeveroistočnoj strani Sportsko rekreacijskog centra Aquacity u Varaždinu. Prijave se primaju od 17-17:45, start utrke aquatlona je u 18 sati, a sprint i supersprint triatlon startaju u 18:15 h.

Dođite i pomozite u rušenju rekorda, želja je organizatora da na jednom kolu skupi VIŠE OD 100 natjecateljica i natjecatelja. Pokažite svoj sportski duh!

Vidimo se!

 

Raspis i pravila lige

 

Autor: 3 sporta

Kros liga Globetka Čakovec nastavlja se 4. kolom

Nakon održana prva tri kola, u utorak 21. 8. s početkom u 19 sati održati će se četvrto kolo Kros lige Globetka u Čakovcu. Do sada se u trčanje na stazi duljine 7.800 m uključilo 84 natjecatelja, a nakon tri kola u ukupnom poretku vode Marjan Huzjak iz Novog Sela Rok i Božica Horvat iz Čakovca.

Pozivamo sve one koji nisu sudjelovali u prvim kolima, da prihvate poziv organizatora lige, Atletskog kluba Međimurje Čakovec i nastupe u još tri preostala kola, te pretrče (ili prohodaju) 7.800 m dugu stazu u prelijepom ambijentu čakovečkog parka Globetka.

Za one koji će prvi puta nastupiti prijave i podizanje startnih brojeva je pola sata ranije na stadionu SRC Mladost, a oni koji su se već uključili u prvom kolu trebaju nastupati sa istim startnim brojevima.

Autor: Mario Dobša / AK Međimurje

Održano i treće kolo Huni Bike Shop lige Lužec

U utorak, 14. kolovoza završeno je treće kolo Huni bike shop XC lige Lužec. Idealna temperatura za vožnju nažalost nije privukla veći broj natjecatelja.

 Staza koja je fizički i tehnički zahtjevna, ne štedi bicikle, pa su neki bicikli još uvijek neispravni za vožnju od prošlog kola.

Od ukupno dvadesetijednog natjecatelja najbrži su bili Matija Borlinić iz BK Lastavice u kategoriji dva kruga, Dino Slatki iz Maratona u kategoriji jedan krug, Andreja Migles Sambolec  kod žena i jedni najmlađi natjecatelj Ivan Pikija koji se ne boji staze u Lušcu.

Pozivamo sve rekreativce i natjecatelje da nam se pridruže na idućem kolu, 28. kolovoza i odvoze još par krugova, jer popularni Sajmeni dani u Lušcu su sve bliže i bliže.

Rezultati

Autor: Tomislav Čamić / BK Maraton

Roko Čopac deveti junior svijeta

Hrvatski juniorski reprezentativci, svi članovi KDP Split, vrlo uspješno su nastupili u pojedinačnim utrkama na 5 km na prvom Svjetskom junirskom prvenstvu koje se održava u Wellandu (Kanada) od 16. do 19. kolovoza 2012. godine.

Najveći uspjeh ostvario je Roko Čopac (1996.) osvojiši u konkurenciji 35 plivača izvrsno 9. mjesto s vremenom 0:58:02.30 i zaostatkom od svega 52 sekunde za pobjednikom Felixom Bartelsom iz Njemačke.

U istoj utrci natupio je i naš najmlađi predstavnik Ivan Šitić (1998.) i s vrlo dobrim 18. mjestom (0:59:25.1) u potpunosti opravdao ukazano povjerenje.

Naša jedina predstavnica Dominika Bilač (1997.) je 23. mjestom (1:03:30.3) u konkurenciji 37 plivačica također pokazala da hrvatsko daljinsko plivanje od nje s pravom u budućnosti mnogo očekuje. Pobijedila je Michelle Weber iz Južnoafričke Republike s 1:00:05.6.  

Hrvatska reprezentacija nastupila je i u Team eventu na 3 km i osvojila 10. mjesto na svijetu što pokazuje da u Splitu nedugo nakon Karle Šitić stasaju nove zvijezde daljinskog plivanja.

Autor: Janez Maroević

INTERVJU Otkriven Krivec – četverostruki državni prvak

Nakon što je završio utrku olimpijskog triatlona na 14. Marjanskom điru u Splitu, zamolili smo novog državnog prvaka u ovoj disciplini za kratki intervju. Matija Krivec član je zagrebačkog TK Swibir i mladić koji tek dolazi…

Prije svega čestitam ti u ime čitatelja 3sporta portala na jučer osvojenoj tituli državnog prvaka u olimpijskom triatlonu!

Hvala vam!

Možeš li nam ukratko opisati tijek jučerašnje utrke?

Isplivao sam na petom mjestu, odmah iza Eugena Jagušta te smo se ubrzo na biciklu posložili u grupu od četiri natjecatelja. Biciklistički dio trke je bio dosta zahtjevan, što zbog same staze, a što zbog velike vrućine. Na trčanju smo Jagušt i ja držali tempo i razmak iza Marina Koceića, a u zadnjem krugu sam dosta ubrzao i odvojio se od Jagušta te prestigao Koceića. Na kraju sam završio kao prvi Hrvat, a ukupno treći – ispred mene su bili Matija Meden (SLO) i pobjednik Ruzas iz Mađarske.

Ovo ti je četvrta titula državnog prvaka ove godine, ako se ne varam radi se o disciplinama kros triatlona (Varaždinske Toplice), supersprint triatlona (Rovinj), klasični duatlon (Donja Stubica) i sad olimpijski triatlon u Splitu. No, državni si prvak i u svojoj U23 kategoriji u olimpijskom triatlonu (Zagreb). Možeš li usporediti svoje rezultate ove i prošle godine?

Da istina, ovo mi je četvrta titula ove godine i jako sam zadovoljan zbog toga. Napredak u odnosu na prošlu godinu je vidljiv, ojačao sam u svim segmentima triatlona što me posebno veseli, ali još treba puno raditi. Nadam se da ću i iduće godine ostvariti odlične rezultate. Prošle sezone sam imao i manju ozljedu pa sam nastupio samo na državnom prvenstvu u sprint triatlonu u Stubici na kojem sam se plasirao na treće mjesto, tako da su ovogodišnji rezultati puno bolji.

Što misliš, što je najviše utjecalo na tvoj napredak u ovoj godini?

Smatram da smo trener prof. Vladimir Žic i ja odradili odlični pripremni dio sezone pa se uložen trud svakako i vratio. Puno mi je pomoglo i nekoliko kola zimske atletske lige na Sljemenu i treninzi u Atletskom Klubu Agram .No mislim da imam još dosta mjesta za napredak, pogotovo na plivanju i da ću iduće sezone biti još bolji.

Ove si godine bio i jedan od hrvatskih predstavnika na Svjetskom studentskom prvenstvu na Taiwanu. Kakvi su ti dojmovi s tog natjecanja i gdje se trenutno nalaziš u konkurenciji unutar svoje kategorije?

Trka na Taiwanu je jedno posebno iskustvo, a startna lista je bila poprilično jaka. Osim mene na utrci je nastupio i Matija Lukina i ostvario odlično 17. mjesto, a ja sam zauzeo 34 mjesto. Uvjeti su bili teški, vladala je velika vrućina i vlaga. Vani je konkurencija jaka, tako da se nalazim negdje u sredini no na toj utrci nisam ostvario zadovoljavajući rezultat.

U intervjuu koji si nam dao nakon kros triatlona u Varaždinskim Toplicama spomenuo si želju da se više posvetiš triatlon, a svojim si rezultatima ove godine potvrdio da imaš veliki potencijal. Koji su ti kratkoročni, a koji dugoročni planovi?

Kratkoročno još imam državno prvenstvo u sprint duatlonu za koje se još pripremam, a osim toga završavam studij. A za dalje još ne znam, trenutno imam nekoliko opcija ali još niti jedna nije sigurna. U svakom slučaju triatlonom ću se baviti i dalje te se nadam još boljim rezultatima i na višem rangu natjecanja.

Autor: Zvonimir Mikašek

FOTO Održan 14. Marjanski đir – PH u olimpijskom triatlonu

Na plaži Bene podno Marjana u Splitu, u subotu je održana tradicionalna triatlonska fešta – 14. Marjanski đir, koja se ove godine održavala u tri discipline. Ona najvažnija, olimpijski triatlon, bila je prvenstvo Hrvatske, a uz nju moglo se natjecati i u supersprint triatlonu i aquatlonu za djecu.

Dan je obilježilo mirno vrijeme, a vrućinu je tek djelomično ublažavala borova šuma Marjana. Start glavne utrke u 13 sati značio je paklene uvjete svim natjecateljima i natjecateljima. No, kako se obično kaže, za sve su uvjeti bili isti.

U elitnoj disciplini olimpijskog triatlona dobili smo pobjednike – strance. U muškoj je konkurenciji najbrži bio Mađar David Ruzsas, a u ženskoj konkurenciji slovenska olimpijka Matea Šimic. Na drugo i treće mjesto u muškoj konkurenciji plasirali su se Matija Meden (SLO Trišport) i naš Matija Krivec (TK Swibir) koji je ovim rezultatom postao i prvak Hrvatske u olimpijskom triatlonu. Ovo mu je četvrta titula državnog prvaka ove godine. Kod žena na drugom i trećem mjestu utrku su završile Daria Pletikapa (TK zrinski Novatec), ujedno i državna prvakinja, i Zsofia Forro iz Mađarske.

Na aquatlonu je nastupilo 31 natjecatelj i natjecateljica, a na supersprint triatlonu njih 65.

Uspješan, rutiniran organizator ove utrke bio je Triatlon klub Split.

Ova je sportska manifestacija imala i karakter memorijalne utrke, u spomen na tragično preminulog triatlonca Ivicu Radeljića-

Rezultati.

 


 


Autor: 3sporta

Izvještaj s Xterra Germany kros triatlona

Prošlogodišnji domaćin Europskog prvenstva u Cross triatlonu, a ove godine pretposljednji vlak iz Europe na putu prema Havajima sa samo 41 slobodnim mjestom za preko 300 boraca za kartu i sjedalo. Nakon toga ostaje još samo Švicarska za 4 tjedna.

Startna lista Xterre u Zittau brojala je 718 natjecatelja na četiri utrke; Xterra, Original Trail, skraćena verzija i klinci, od toga 351 natjecatelj na 1.500 m plivanja, 36 km mountainbikea i 9 km trčanja. Kako je ovo bila utrka Svjetskog kupa, utrka Europskog kupa, utrka kupa i prvenstvo Njemačke te ujedno i Češkog cross triatlon kupa, natjecatelji su bili većinom iz cijele Europe ali i nekoliko zemalja svijeta; USA, Kanada, Brazil, Novi Zeland, Argentina, Južno Afrička Republika itd., sveukupno 25 zastava vijorilo se u zone izmjene. 

Zona je bila postavljena na obali jezera Olbersdorfer (O-See) srednjovjekovnog gradića Zittau koji se ugnijezdio na tromeđi Njemačke, Češke i Poljske u predivnom nacionalnom parku. Mjesto od 28.000 stanovnika 3 tjedna prije starta ostalo je bez  slobodnih kreveta u krugu od 20 km – sve su zauzeli ovisnici o adrenalina i njihova pratnja. Slobodna mjesta za prespavati tražila su se i u susjednoj Češkoj i Poljskoj udaljenoj nekoliko kilometara od starta.

Plivanje

Neveliko umjetno jezero, s pješčanim plažama smjestilo se između dva grada domaćina prvenstva; Zittau i Obersdorf. Start plivanja i zona izmjene bili su na Zittau obalama jezera. Zajednički start dvije utrke s preko 500 plivača zapjenio je vodu u 11:30 prijepodne, nakon što se pomolilo sunce iza debelih hladnih oblaka iz kojih je pljuštala kiša cijelo jutro, a s vrhunaca planina puhao je hladan vjetar i raznosio sive oblake.

Plivalo se dva kruga – trokuta od po 750 m s jednim izlazom prije kraja plivačke dionice. Voda je bila dovoljno topla da se zabrane neoprenska odijela za sve kategorije – ova vijest nije baš razveselila lošije plivače i ljubitelje gumenih plivaćih koža. Naime, do samog starta utrke nije se znalo da li će se plivati s neoprenom ili bez njega, jer su povremeni pljuskovi nekoliko dana prije utrke te loše i hladno vrijeme na dan takmičenja ohladili vodu za par stupnjeva; sa 26 na 22 Celzijusa. Ali bez obzira na mnogobrojne pritužbe organizatoru, pravila su pravila, i nakon što je temperatura zraka porasla za 10 stupnjeva bilo je ugodno za okupati se u zelenom, planinskom jezeru.

Bicikl

Vozio se 1 krug od 36 km i visinskom razlikom od 1.124 m. Vozilo se šumskim putevima neposredno po bivšoj granici Njemačke i Češke. Prva polovica staze je dugi, ne pretjerano strmi, uspon s penjanjem na “toranj” zadnjih par kilometara prije spusta i okrepne stanice. Na “toranj” rijetko tko da nije uzeo bajk u ruke i pješke krenuo do vrha. Na drugoj polovica staza se pretvara u spust, barem je tako izgledalo na profilu staze. Ovdje je sve đankije čekao njihov diler sa špricom adrenalina po koju su došli iz raznih krajeva svijeta.

Spust je većinom po single track šumskim stazicama i brzim, kratkim ali strmim nizbrdicama s velikim, skliskim kamenjem neposredno prije ulaska u zonu. Do zone izmjene svi su bili predozirani, čak i oni koji to nisu ni htjeli. Staza nije dozvoljavala odmor niti psihički niti fizički – koncentracija je morala biti maksimalna. Ova staza je tehnički zahtjevna ali opet ne preteška, no definitivno najteža dionica svjetskog kupa nakon Francuske. Strme uspone popločene kamenjem i korijenjem, nakon dva dana obilnih pljuskova, nisu uspjeli voziti niti najbolje pripremljeni. Karta i profil staze govorili su da će prva polovica staze biti prava patnja, a nakon toga slijedi odušak do cilja, ali to je bilo samo na papiru. Prava patnja čekala je zadnjih 10 km vlažne crnogorične šume, gdje su kratki strmi usponi izvlačili i posljednje atome energije -usponi kratki ali nikako da im dođe kraj, nikako da dođe taj makadam do zone izmjene.

 

 

Trčanje

Trčalo se također jedan krug s blagim, konstantnim usponom prva 4 km i par strmih uzbrdica uz drvene stepenice i nakon toga lagani spust prema cilju s opet par prestrmih kratkih uspona da se ubije monotonija. Krug je bio oko jezera, a staza je bila brza te je odgovarala jakim brdskim biciklistima koji su, ako im se posrećilo, mogli napraviti nedostižnu razliku na biciklu.

Situacija u Svjetskom kupu zahuktala se već tjedan dana prije na utrci u Češkoj, tako da su svi prijavljeni profesionalci u muškoj i ženskoj kategoriji bili na obje startne liste Xterra Češka i Xterra Njemačka. Već prije starta, sam pogled na listu sudionika, šaputao je da ovo neće biti lagana utrka. Oliver Marco, Francuz koji nastupa za Švicarsku bio je favorit i prošlogodišnji pobjednik Europskog prvenstva, poznavao je stazu, odabrao je kvalitetnu taktiku. Ali neće mu biti lako jer za vratom će mu dahtati cijelim putem do cilja napaljeni Nijemac Rony Dietz da mu otme titulu na vlastitom terenu i da mu se osveti za prošlogodišnje drugo mjesto sa Europskog te poraz od samo 7 sekundi sa Svjetskog prvenstva na Hawajima. Stazu su napamet znala i dva vrhunska Čeha; Zadak Karel i Kubiček Jan, koji se obojica nadaju postolju ali tamo ima mjesta samo za trojicu. A to je mjesto gdje se želi ugurati i Novozelanđanin Usher Richard, osmoplasirani sa Svjetskog prvenstva 2011. godine, s također 7 sekundi zaostatka iza Dietza. Ovo će biti borba do samog finiša!

Borbu bi moga odlučiti odabir bicikla; hardtail koji je lakši za kilu od fullsuspensiona te ga je lakše vući uzbrdo ali se gubi velika količina energije na nizbrdicama, gdje ipak fully dolazi više do izražaja te omogućuje prednost na trčanju. Od ove godine u Svjetskom kupu više nitko ne dvoumi između mountain bike od 26 cola tzv. “dječjeg biciklića” i 29ke. Svi su prešli na 29 pošto su proizvođači od ove godine uspjeli olakšati bicikle te ih dovesti do manevarskih mogućnosti 26ice, skrativši dužinu bicikla za nekoliko centimetara. 29ka je brža po ravnim dijelovima, malo slabije ubrzava ali lakše prelazi preko korijenja i kamenja. Uz ovu dilemu postoje još dvije, a to je pravilan odabir guma; jedne su za mokar teren i blato s većim ripnama, boljim gripom na podlogu i većim otporom dok su druge za suhi teren, brže, lakše i uže od prethodno navedenih, ali o tome danas nitko ne dvoumi jer je blato do koljena zadnja 2 dana na odlično označenoj stazi. Postoji još i treća dilema, vozač mora izabrati koliko će biti tvrda suspenzija, na koliko bara će napumpati gume i kojim mazivom će podmazati lanac, da se ne nakuplja prašina, pijesak ili blato. To su neke od malih čarolija velikih majstora cross triatlona, i općenito XC staza. Uz sve to mora postojati ogromna doza sreće da ne dođe do ozbiljnijeg pada jer padova je bilo i uvijek će ih biti ili da se ne dogodi neki tehnički kvar na karbonskoj napravi od samo 8 kg.

Ovdje je plivanje više kao neki uvod u utrku i neće biti odlučujući segment za pobjedu u ovoj vrsti multisporta gdje se sportaši bore sami protiv sebe, protiv mnogobrojnih konkurenata i velikog broja prirodnih prepreka. Kros triatlon nije prerastao samo u popularan sport, za mnogobrojne natjecatelje ovo je način života, ovisnost o adrenalinu, avanturi i zabavi. To je savršen spoj triatlona, brdskog biciklizma i avanturističkih utrka. Kros triatlon zahtjeva puno energije, veliku izdržljivost, pametno određen tempo u utrci i ogromnu snagu, hrabrost i snalažljivost. Ova vrsta triatlona se u svojem plivačkom dijelu ni po čemu ne razlikuje od klasičnog, olimpijskog triatlona, ali nakon plivanja, brdsko-biciklistički dio i trkački dio postaju jedan drugi sport – sport koji je bliži prirodi. Xterra triatlon te udaljava od ceste i od grada, od smoga i buke, betona, stakla i metala i dovodi te u prirodno okruženje zelenila, prirode i cvijeća, mirišljave trave i crnogorične šume.

U 3 ujutro uoči utrke počeo je jak pljusak, prestao je tek pred svitanje, ali ponovo počinje padati lagana kišica oko 8 ujutro. Svi smo mislili da će to biti hladna, blatna i vlažna utrka. No, vremenski bogovi došli su s malo vjetra i sunca u 10 sati i uvjeti za utrku su postali gotovo idealni.

Na plivanju nije bilo nekih prevelikih iznenađenja; Aussie Ben Allen, Rory Downie i braća Shaw vodili su brzu plivačku dionicu, dok je u ženskoj konkurenciji bilo neočekivano vodstvo ITU natjecateljice Kathrin Muller koja  je vodila više od minute nad Jacqui.

Na vrhu najvišeg uspona, tzv. tornja, nije bilo iznenađenje da je Alex Haas imao vodstvo, ali neki momak s brojem 268 je drugi, oko 10 m iza njega. Tko je taj tip? Treći je Asa Shaw slijedi ga mala skupina na čelu sa Sebastianom Kienleom, a iza Olivier Marceau, Karl Shaw te Nico Lebrun i Yeray Luxem rame uz rame. Richard Ussher je imao nesreću na prvom spustu i bio je izvan utrke, da bi kasnije izjavio; “Bio sam iza Nico Leburna, počinje spust, otišao sam malo širok i udario u mali panj i našao se na zemlji “. Ussher je dobio duboki rez, sve do kosti, posjekao se na lančanik prilikom tog teškog pada. Ali smogao je snage i na jednoj se nozi vozio biciklom niz brdo zatražiti liječničku pomoć. Pa tko je 268? Ispada da je Marvin Gruget. Samo 20 godina, ali već prvak u XTERRA Svjetskom kupu u dobnoj skupini 15-19. I njegova pozicija nije bila pogreška. Bio je up front sa elitnim natjecateljima!

Sljedeće iznenađenje dana bilo je da Kathrin Müller u ženskoj konkurenciji još uvijek ima vodstvo od 1:30 nad Helenom Erbanovom. Južnoafrička Carla van Huyssteen je samo 30 sekundi iza leđa, a Jacqui Slack je s njom. Maud Golsteyn i Carina Wasle (Europska prvakinja), su daleko iza njih.

U zonu izmjene ulaze Asa Shaw i njemački omiljeni cross triatlonac Alexander Haas, ponovno zajedno kao što su to učinili i u Češkoj – jasno je da ta dva momka imaju identičnu vještinu vožnje te da su dobro tehnički potkovani za ovu zahtjevnu stazu. Četvrti je Lebrun, a nedaleko iza mladog Francuza Francoisa Carloni nalazi se prvak Češke Jan Kubicek i Yeray Luxem zajedno s Karlom Shawom. Kubicek je vozio jako dobro ali i Karl je pokazao svoju MTB vještinu.

Kod žena iznenada je Carla prva, a zatim Jacqui Erbanova, a treća slijedi Maud i Muller, pa Carina. Vrlo neočekivano?! Nešto čudno se događalo na blatnoj biciklističkoj stazi ?

Nakon biciklističke dionice sada slijedi jedan puni krug trčanja od 9 km. U šumi iznad jezera oko pola km od cilja Asa Shaw se smiješi i trči stvarno lako. Nico ga slijedi s više od 2 minute zaostatka. Oko 20 sekundi kasnije dolazi Gruget čvrsto na trećoj poziciji,a Haas na četvrtoj. Zatim ubrzo stiže i Karl Shaw, trči teško, ne smiješi se jer je ovdje s Janom Kubicekom. Ali nevjerojatno, 300 m pred ciljem peti i šesti iznenada su treći i četvrti. Ova četiri prvoplasirana završavaju utrku unutar samo 37 sekundi! Brzi i žestoki u ciljnoj ravnini.

Kod žena Helena je izgledala umorno, ali je vodeća s preko pola minute nad Carlom, koja je bila samo malo ispred Jacqui, a onda dolazi Kathrin Muller i Maud Golsteyn. Ali opet, ono što se dogodilo, 500 m pred ciljem, imalo je malo veze s konačnim rezultatom. Neveliko iznenađenje je vidjeti Carlu i Jacqui ispred Erbanove na zadnjem spustu bicikla. Obje od tih žena su pobjednice utrka u Svjetskom kupu, ali Erbanova je bodovno samo korak ispred ove sezone.

Nakon utrke Nico Lebrun je izjavio da je pogrešno skrenuo te poveo na krivi put zajedno sa sobom i  Yeray i Sebastijana. Strelicu koja je označavala smjer olabavio je vjerojatno vjetar tijekom oluje noć prije utrke pa je pokazivala pogrešno skretanje. Nico je to shvatio i brzo se okrenuo i vratio na pravu stazu. No, u vrijeme kad su do te markacije stigle djevojke, Carla i Jacqui, strelica se potpuno olabavila, pala i one su otišle ravno. Put kojim su krenule nije bio dio staze ali ih je doveo prečacem ponovno na trasu i one su izbile na vodeću poziciju. Svi mrzimo kad se takve stvari događaju, ali izgleda da je i to moguće na odlično označenoj stazi Svjetskog kupa. Ovo je rezultiralo diskvalifikacijom kod tih natjecateljica pa se Muller prebacuje na drugu poziciju, Maud ide na 3., Carina Wasle na 4. i Hana Kolarova na 5.

Na kraju dana Asa Shaw i Helena Erbanova osvojili su XTERRA Njemačko prvenstvo u Zittau. To je treća uzastopna pobjeda na XTERRA europskoj turneji za Erbanovu te druga Euro Tour pobjeda za Shawa, koji je sada bodovno izjednačen sa Nicom Lebrunom te idu zajedno u finale na XTERRA Švicarskoj u rujnu.

Puno iznenađenja na kraju velikog dana !

Hrpe hrane za oporavak u ciljnoj ravnini, stotine kila raznih kolača, voća, napitaka toplih i hladnih. Dva izvrsna spikera rade najave na njemačkom, češkom i engleskom jeziku. Kasnije te večeri vrući salsa i latino ritam preuzima pozornicu, a malo mjesto još uvijek se ljulja i nakon ponoći.

Završna Europska utrka je tek 8. rujna tako da svatko ima malo vremena da se oporavi od ovog iscrpljujućeg događaja. Švicarska će sigurno biti zanimljiva!

XTERRA GERMANY CHAMPIONSHIP – 2012 ELITE RESULTS

Pro Men

Pos  First  Last  Nat  Time
1  Asa  Shaw   FRA  02:28:54
2  Nicolas  Lebrun  FRA  02:31:45
3  Karl  Shaw   FRA  02:32:14
4  Jan  Kubicek  CZE  02:32:18
6  Alexander  Haas  GER  02:32:51
7  Francois  Carloni  FRA  02:33:01
8  Yeray  Luxem  BEL  02:33:13
9  Sebastian  Kienle  GER  02:33:16
10  Felix  Schumann  GER  02:33:51

Also: Kris Coddens, Ben Allen, Stuart Marais, Nico Pfitzenmaier, Lars Van Der Eerden, Sebastien Neef, Graham Wadsworth, Fabrizio Baralla, Rory Downie, Clemens Coenen, Olivier Marceau

Pro Women

Pos  First  Last  Nat  Time
1  Helena  Erbenová  CZE  02:51:43
2  Kathrin  Müller  GER  02:54:37
3  Maud  Golsteyn  NED  02:54:41
4  Carina  Wasle  AUT  03:01:50
5  Hana  Kolarova  CZE  03:07:28
6  SABRINA  ENAUX  FRA  03:08:05
7  Lenka  Cibulkova  CZE  03:21:50
8  Judy  Van Den Berg  NED  03:22:32
9  Alexandra  Borrelly  FRA  03:28:35

 

Rezultati:
apsolutno


kategorije

 

Galerija slika

Autor: Tekst: Nikola Borić // foto: O-See Challenge

Najava 12. međunarodne utrke Voloderska jesen

Pozivamo Vas na jednu od najpopularnijih atletskih utrka cestovnoga trčanja na moslavačkom području i puno šire koja je nakon održavanja tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je bila jedna od najpopularniji utrka bivše Juge, 2010. godine ponovno postala sastavni dio programa manifestacije „Voloderska jesen“ i koja će se ove godine održati u nedjelju 09. 09. 2012. u 10 h.

Međunarodna utrka „Voloderska jesen“ ima  službene  karakteristike jer ju je HUCIPT uvrstio među  23 najbolje utrke cestovnog trčanja  u Hrvatskoj  u kupu i ligi  što utrci daje višu službenu dimenziju na razini cijele Hrvatske za razliku od drugih sličnih događaja u našem gradu i okolici, jer biti u kupu Hrvatske HUCIPT-a među najboljima utrkama i maratonima Hrvatske za organizatore iste je velika čast, ali također obaveza i dužnost da se ista organizira na najvišoj mogućoj razini.

Petnaest kilometara dugu međunarodnu atletsku utrku ove godine organiziraju Sportska Udruga „Moslavina u pokretu“ Kutina i Udruga „Voloderska jesen“ zajedničkim snagama čime žele povećati masovnost utrke i privući što više običnih građana/rekreativaca/sportaša sa područja Kutine i Moslavine, ali i maratonaca iz cijele Hrvatske kao i  jakih  međunarodnih atletičara iz različitih zemalja pa i kontinenata koji samim dolaskom u Kutinu i Voloder, ali i cijeloj  Moslavini čine veliku međunarodnu, sportsku, medijsku i turističku  promociju.

NAGRADE:
Natjecatelji koji se prijave i otrče utrku dobit će velike spomen medalje, majice sa logom utrke,najbrži trkači bogate novčane nagrade, a nakon  proglašenja pobjednika uz svečani ručak za sve sudionike utrke bit će organizirana tombola sa lijepim nagradama za sve natjecatelje utrke. Uz sve to najbrži domaći trkač i trkačica sa područja grada Kutine i općine Popovača bit će novčano nagrađeni s 200 kuna,a od ove godine uvodimo i novitet da će najhrabriji  trkač-ica/početnik  po izboru organizatora utrke dobit  poseban pehar za  heroja  i heroinu  utrke „Voloderska jesen 2012“!!!! Uz sve to imamo još za podijeliti pehare za najmlađega i najstarijega učesnika utrke!

Ovo je jedinstvena prilika za sve građane, rekreativce, sportaše  iz  Kutine, Volodera, Popovače i čitavog moslavačkog kraja  i cijele Hrvatske a i šire, da se prijave, trče i okušaju se u utrci s najboljima dugoprugašima i maratoncima iz Hrvatske, Europe i svijeta, te na taj način budu dio velikog atletskog i trkačkog spektakla zato  prijavite se  i  dođite trčite utrku Voloderskih jeseni, a nakon utrke ugodno se zabavite na Voloderskim jesenima uz koncert najboljih Hrvatskih tamburaša(Zlatni dukati), izložbe, folklorne nastupe, lunapark i još mnogo toga što nudi manifestacija  Voloderske jeseni.

Start utrke je u Kutini u 10 sati, a prijave za utrku se zaprimaju najkasnije do 07.09.(petak) kod direktora utrke Danijel Kepe, na e-mail adresu danijel.kepe2@sk.t-com.hr ili broj mobitela 098/ 446- 419.

Glavni pokrovitelji i domaćini međunarodne utrke  KUTINA-VOLODER „Voloderska jesen“:
Grad Kutina, Turistička zajednica grada Kutine, ZŠU grada Kutine i „Voloderske jeseni“.

 

Veselimo se Vašem dolasku…


Mogućost smještaja:

obavezno rezervirati ranjie jer su smještajni kapaciteti popunjeni dosta unaprijed radi održavanja Voloderskih jeseni.

Seoski turizam Sambolek
Adresa: Veliki Borik bb, Voloder
Telefon: 044 650 014
GSM: 098 349 761, 098 317 285

KOSEC-SOBE
Adresa: Crkvena 60, Kutina
GSM: 091 5649515
www.sobe-kosec.hr

UTO Trem
Adresa: Radićeva 174, Kutina
GSM: 098 9155 202

Autor: Danijel Kepe

1...134135136...157Stranica 135 od 157

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO