fbpx
Naslovnica Blog Stranica 149

Rekordi u triatlonu

U triatlonu je zbog različitih konfiguracija staza, velikog broja različitih distanci, velikog broja utrka i mnogo drugih razloga teško pratiti rekorde. Unatoč tim razlozima neki se ipak prate.

Iako ti rekordi nisu službeni, gotovo da nema triatlonca koji ne zna za donedavni rekord Luca Van Lierdea na “Iron distanci” koji je trajao 14 godina i iznosio 7h50’27”.

U takozvanoj iron distanci se rekordi najviše prate i cijene. Pa tako bilježimo različite, za najbolja vremena, starosne rekorde, rekorde po broju završenih…

Najmlađi triatlonac koji je završio utrku iron distance je Hunter Lussi, tada je imao samo 13 godina. S druge strane, najstariji natjecatelj koji je završio Ironman Hawaii je Norton Davey koji je završio utrku sa 82 godine. Najstarija IronWoman je časna sestra Madonna Buder, koju često nazivaju i Iron Nun. Završila je 36 iron distance triatlona, prvi s 55 godina i od tada nije stala. 2006. godine je postala najstarija žena koja je završila Ironman Hawaii, tada je imala 76 godina i prošla je kroz cilj u vremenu od 16:59:03. Zadnji Iron je završila 2009. sa 79. godina, a prijavila se i za Ironman Canada 2011.

Guinnesov rekord za najviše Ironmana u jednoj godini drži Jacques Fox sa 14 utrka u 2004. godini.

Češki profesionalni triatlonac Petr Vabroušek je ove godine odradio jubilarni 100. Iron, prvi mu je bio 1999. godine.

Rekord staze svjetskog prvenstva u Ironman triatlonu na Havajima je star već 15 godina i drži ga Belgijac Luc Van Lierde sa 8:04:08 još od 1996. godine. Iste godine je  Thomas Hellriegel (GER) postavio drugo vrijeme s 8:06:07, a treće vrijeme drži Mark Allen (SAD) sa 8:07:45 iz 1993. godine.

U ženskoj konkurenciji najbolje vrijeme drži Britanka Chrissie Wellington s 8:54:02 iz 2009., prije nje je rekord držala Paula Newby-Fraser (ZIM) s 8:55:28, ona je vlasnica i trećeg vremena staze. Jedina žena koja je išla ispod 9h na Havajima, osim Paule Newby-Fraser (dva puta) i Chrissie Wellington (jednom), je zadnja pobjednica iz 2010. Australka Mirinda Carfrae s 8:58:36.

Najviše pobjeda na Havajima u muškoj konkurenciji imaju Dave Scott i Mark Allen , svaki 6. U ženskoj konkurenciji najviše pobjeda ima Paula Newby-Fraser koja je od 1986. do 1996. skupila 8 pobjeda. Slijedi ju Švicarka Natascha Badman sa 6 pobjeda.

Zanimljiv izazov je postavila tvrka koja ih sponzorira pred braću Michaela i Andreasa Raelerta. Ako braća uspiju završiti prvi i drugi na Ironmanu na Havajima dobit će milijun dolara. Ako uspiju, bit će prvi kojima je to pošlo za rukom u muškoj konkurenciji. U ženskoj konkurenciji su to već ostvarile sestre blizanke Sylviane Puntous i Patricia Puntous i to dva puta, 1983. i 1984. godine.

Brazilka Fernanda Keller je nastupila na 22 uzastopna Hawaii Ironmana, 14 puta je ušla u top 10. Još jedan svojevrstan rekord je postavila time što je bila 6 puta na postolju i svaki puta treća.

Rekord svih vremena na Iron distanci držao je Luc Van Lierde od utrke u Rothu 1997., 14 godina nitko nije uspjevao nadmašiti njegovih 7:50:27. Nakon toliko vremena, konačno je pao taj veličanstveni rekord, skinuo ga je Marino Vanhonacker u Klagenfurtu za skoro 5 minuta. Rekord koji je tada iznosio 7:45:49 je trajao samo tjedan dana do utrke u Rothu 2011. Nakon dva Belgijca i 14 godina rekord je otišao u Njemačku. Novi rekorder Andreas Raelert je poboljšao rekord za 4 minute i postavio ga na nadljudskih 7:41:33.

U ženskoj konkurenciji, 5 najboljih vremena drži Chrissie Wellington. Najbolje je postavila u Rothu 2011. godine s rezultatom od 8:18:13. Ispred nje su završila samo četiri muška natjecatelja, što rezultat čini još fascinantnijim.

I sada ćemo vjerojatno čekati do sljedećih utrka u Klagenfurtu i Rothu da bismo dobili nove rekorde. To su dvije najbrže staze na svijetu. Od 20 najbržih vremena u muškoj konkurenciji, 19 je ostvareno na te dvije staze.

Na utrkama iron distance svojevrsna magična granica je 8 sati. Ispod te granice išlo je samo 15 natjecatelja,  ukupno 23 put u cjelokupnoj povjesti triatlona. Najviše od svih Chris McCormack 4 puta. Granica od 8 sati je probijena na samo 4 staze na svijetu. 16 puta u Rothu, 4 puta u Klagenfurtu, 2 puta u  Frankfurtu i jednom u Almeri.

U ženskom triatlonu je slična granica 9 sati. Iako uz Chrissie Wellington djeluje kao da je lako, granicu od 9 h je probilo samo 26 triatlonki, ukupno 51 put. Chrissie Wellington 8 puta, Paula Newby-Fraser i Rebekah Keat 4 puta.

Hrvatske rekorde drže Andrej Vištica i Željka Šaban, oba rekorda su postavljena u Rothu ove godine. Andrej Vištica je nadmašio rekord Dejana Patrčevića od 8:28:04 iz 2008. iz Klagenfurta, i spustio ga u debitantskom nastupu na 8:19:19. Željka Šaban je popravila svoj hrvatski rekord koji sada iznosi 10:38:20.

Na kraćim triatlonima od Ironman distance se jako teško prate rekordi i nisu reprezentativni, obzirom na to da su sve staze različite i često krivo izmjerene, a utrka je jednostavno previše da bi bilo moguće pratiti sve rekorde.

Neslužbene rekorde Olimpijskih igara drže Kanađanin Simon Whitfeld s 1:48:24 u Sidneyu i Australka Ema Snowsill sa 1:58:27 u Pekingu.

Australija vodi u broju osvojenih olimpijskih medalja sa 4, slijede Novi Zeland i Švicarska sa 3.

Autor: Marko Duspara

Martina Bezek druga u Irdningu na 24-satnom ultramaratonu

U austrijskom gradiću Irdning, na putu od Graza do Salzburga, se već tradicionalno u srpnju održava prestižni 24-satni ultramaraton, kao i niz popratnih događanja.

“Ja nisam tu da bi ležala, nego da bi bežala!”  No pođimo redom….

Ovog vikenda  (8. – 10. srpnja 2011.)  se uz glavnu utrku trčalo i otvoreno prvenstvo Štajerske u maratonu s početkom u 20:00h (petak), nekoliko kinder utrka, te glavni događaj: međunarodno prvenstvo Austrije u 24-satnom ultramaratonu, koje je počelo u subotu u 14:00h a završavalo u nedjelju u 14:00h. Utrka je bila pojedinačna, ali je nastupilo i nekoliko stotina trkača u 4-članim i mnogočlanim štafetama. Sve u svemu, preko 2000 ljudi, pravi festival trčanja.

Našu zemlju (Hrvatsku) a i naš klub (AK Sljeme) je predstavljala mala delegacija (Martina Bezek, Juraj i Ladislav Havaš), od čega je Martina imala najlakši zadatak, tj. morala je samo trčati 🙂 !  S obzirom da je njena utrka počinjala u 14:00, na put smo krenuli u 06:00 ujutro iz Varaždina i nakon 3 i pol sata vožnje stigli u Irdning. Na ulazu u mjesto nas čeka blokada prometa te neki “redarstvenici” koji su nas na ljubaznom njemačkom (obožavamo taj jezik, o tome malo više kasnije) pitali imamo li mi rezervaciju za autokamp? Naravno da nismo došli kampirati, pa smo parkirati morali na nekoj livadi, koja je bila ograđena za takve koji su došli tu samo kao slučajni prolaznici. 

 

Ovu reklamu Asics tek  treba platiti…

Krenuli smo se prijaviti i platiti startninu. Nije bilo problema, osim što su tražili da im platimo 90 Eura za nastup, 33 Eura za Champion chip i da potpišemo da to radimo dobrovoljno i pri punoj svijesti 🙂 (još me i neki od volontera na Info desku pitao da li sam i ja “singl” na ultramaratonu, ali sam mu na nekom od jezika, ne znam više na kojem, rekao da nije moj tip 😀 )

Krenuli smo u razgledavanje staze, te shvatili da je sve ograđeno, da nema uopće prometa u Irdningu, tko je došao je došao, a domoroci ionako nikud ne idu tih dana. Preko staze (koja je iznosila 2.236,44 metra) su na 2 mjesta napravili mostove, tako da nije bilo ometanja onih koji trče. Uvjeti za trčanje “idealni” – temperatura od + 35 do + 37C, bez hlada koji bi ometao pogled na prelijepo sunčano nebo, paraglajdere, jedrilice i brojne helikoptere) – sve u svemu, užitak od 24+ sati koji su pred nama.

Bliži se start, a mi pokušavamo sagledati gdje bi uopće mogli postaviti “kamp” od 2 vreće za spavanje i jedne ležaljke – ne puste nas uz stazu, jer nismo rezervirali autokamp kroz koji se trči, a sve ostalo je asfalt i  ograđeno. Ugledali smo jednu klupu pored ceste i odlučili tu ostati, izvan glavnih događanja, pošteđeni komentatora, loše muzike, ali smo barem imali “svoju bazu”.

Malo prije 14 h, trkači su zauzeli svoje pozicije na startu. Vidjelo se da mnogi imaju tremu – neki jer to još nisu nikad trčali, a drugi zato jer jesu :).


Minuta do starta…..

Mnoštvo je krenulo silovito, trebalo je zadržati samokontrolu, jer ne znaš tko je u štafeti a tko sam, pa je ritam od 5:30/km izgledao užasno sporo  pored nekih koji su krenuli s 3:15/km. Plan nam je bio trčati po 5:30 uz 100-200 metara hoda svakih 20 minuta na okrepnoj stanici. Martina je to odradila savršeno, iskoristila je jednu uzbrdicu od 50 metar za hodanje u svakom krugu. Za to vrijeme, moj sin i ja smo ljubomorno čuvali klupu na ulazu u Irdning. Vjerojatno nas se i A.G. Matoš ne bi posramio.

Nakon prva 4 sata, Martina je 2. iza poznate austrijske ultramaratonke Ulrike Striednig. Svaki krug se razlika povećavala u korist Austrijanke za nekih minutu do dvije, dotle je Martina trčala konstantno od nekih 14-15 minuta po krugu.

Nakon 5 sati na iznenađenje mnogobrojne publike Ulrike mora odustati zbog problema s grčevima i probavom – Martina izbija na prvo mjesto. Trčala je prilično sigurno do večeri, 2-3 puta iskoristila mogućnost masaže službenog (vjerojatno i zgodnog masera :), a za to vrijeme je druga Austrijanka (Paulina Moshammer) izbila na 1. mjesto.  Nakon 12 sati Martina je i dalje na 2. mjestu s pretrčanih  cca. 106 km. U međuvremenu je pao mrak, nema više onih divnih +37C, nama na klupi je pomalo dosadno uz društvo komaraca, a počinju navirati i mnogobrojni partijaneri koji misle da je Gosser Bogom dan za sve koji su prohodali. Sad je bilo puno teže sačuvati klupu za okrepu, jer je povremeno jedan od nas pravio Martini društvo uz stazu, a drugi čuvao stvari na klupi. Najbolju formulu za otarasiti se neželjenog društva, redara, partijanera, policajaca, i ostalih radoznalih i nasrtljivih, je otkrio moj sin Juraj , koji je uglavnom odgovarao sa: “I don’t speak your f….ing language!”

Noć prolazi uglavnom mirno, čak su se i štafetari malo umirili i otišli na spavanje (osim onih koji su zbilja došli obarati neke lude rekorde), pa se staza malo prorijedila. Tjeram sina na spavanje u auto, ali se ne da. Kaže da se nikad nije tako ludo zabavaljao kao klošar na klupi i da sad ide malo trčati s Martinom. Veli mora malo vježbati za prvi polumaraton i da se budemo mijenjali svaki drugi krug, tj. zabavljali Martinu dok trči. (meni ne treba takva zabava, ne vježbam za prvi polumaraton, ali ne možeš razočarati sina, pa sam i ja osjetio dio atmosfere). Tako je Jura napravio oko 60 km s pauzama, ja oko 40, a ostalog se ne sjećam. (Dragan Janković rekao je na kraju ovogodišnjeg Forresta da je taj momak “luđi” od mene u najboljim danima! Iako ne znam čemu navodnici?)
 

Pred jutro počinju problemi (očekivano) pa predlažem Martini da od 05:30 do 07:00 malo odmori, prilegne u vreću za spavanje i da pokuša skupiti snagu za nastavak, a očekuje se opet ugodnih +37 do kraja. Ona pristaje, ja idem do auta po vreću za spavanje, vraćam se, dolazi Međimurka u novom krugu i veli ono s početka: “Predomislila sam se, nisam došla ovdje ležati, nego bežati!”.. OK, ide ona dalje, mi povremeno s njom, i polako se iskristalizirao poredak. Paulina s nekoliko pacemakera drži razmak od 10-11 km, Martina druga, a treća zaostaje 25 km. U apsolutnom poretku smo peti! Naravno, već je i spiker naučio da je Martina iz Zagreba, Sljeme, samo nikako da izgovori prezime, koje uvijek ispada Bežek 🙂

U međuvremenu sin i ja specijaliziramo fizijatriju, fizioterapiju, parapsihologiju, nutricionizam, anesteziologiju i ostale potrebne vještine da podržimo njene napore u trčanju. Želja nam je bila da istrči 180 km, jer je prošlogodišnja pobjednica imala 177km, a i IAU posebno vrednuje trkačice koje ostvare preko 180 km na 24 sata.

Oko 10 sati, 4 sata prije kraja lijevo stopalo otkazuje i počinje preživljavanje. 

 

Faza preživljavanja …

Izračunali smo da će i s 22 minute brzog hodanja po krugu ostvariti “normu” i da ne smije više stati jer da se neće više pokrenuti ako uđe u box. Nakon 2 sata takvog tempa, slijedi još jedna od nezaboravnih Martininih rečenica:  “Sve me boli, ne mogu više hodati, moram početi trčati!”. (Naravno, bilo je tu i još lijepih misli: “Dečki, nemojte se ljutiti, bez obzira što vam kažem, ja vas ne mrzim, samo sam malo umorna i nervozna” 🙂

Dolazi i podne, 2 sata do kraja. Poredak se nazire, sigurni smo u 180+ kilometara, a atmosfera se podiže do usijanja u zadnjem satu. Pripremaju se zastave, službeni pacemakeri za vodeće u zadnjih pola sata, pa naša Međimurka počinje trčati po 5 i ispod 5 minuta po kilometru…

 

Zadnjih pola sata…

…dok čak i vodeći hodaju na kraju. Kad su je konačno zaustavili, izmjerili su 191,5 km!

Proglašenje su organizirali brzo i profesionalno i nakon 15:30 smo krenuli prema Hvatskoj, ne sjećam se kako smo stigli,  suputnici su mi spavali putem, a prema žigu u putovnici, navodno smo istog dana iz Lendave ušli u Mursko Središće.

Martina je rekla da se ne ide rastrčavati, a da mi smijemo nastaviti dalje za Varaždin i da nas više ne treba.

 

Za kraj evo i dijela poretka:

Muškarci:
1. Mayer Georg          216,7 km
2. Brandacher Peter    209,9  km
3. Treitler Helmut       201,9 km

Žene:
1. Moshammer Pauline     201,2 km
2. Martina Bezek             191,5 km
3. Hafner Magdalena        156,5 km

Autor: Ladislav Havaš

Dvostruki svjetski i hrvatski rekordi na Challengeu Roth

Samo tjedan dana nakon obaranja svjetskog rekorda na Ironman distanci Marina Vanhonackera u Klagenfurtu, jučer je u Rothu održana (po pobjednicima) najbrža utrka na toj distanci ikad. Andreas Raelert i Chrissie Wellington upisali su se u triatlonsku povijest – Andreasu je trebalo samo 7:41:33 h, a Chrissie 8:18:13 h za završetak utrke.

Ovim su rezultatima svjetski rekordi poboljšani za pet u muškoj i jednu minutu u ženskoj konkurenciji. Wellington je trostruka pobjednica Havaii Ironmana i sa svojih 34 godine uspjela je ciljem proći ukupno peta. Vodila je utrku od početka do kraja i (za sada) ima jedino samu sebe kao konkurenticu.

S druge strane, Raelert je vodstvo preuzeo na početku biciklističke dionice, nakon čega njegovo vodstvo do kraja utrke nije bilo ugroženo. Nekoliko je puta zaprijetio Sebastian Kienle no morao se na kraju zadovoljiti drugim mjestom i rezultatom ispod magične granice od 8 sati – 7:57:06 h.

Nakon ulaska Chrissie Wellingtons kroz cilj navijači (kojih je bilo oko 180.000) još su dugo morali čekati drugu ženu – mladu Njemicu Juliu Wagner koja je prvi put nastupila na  triatlonu Ironman distance. Treća je bila Australka Rebekah Keat.

Na utrci su nastupili i naši triatlonci od kojih je najzapaženiji rezultat ostvario Andrej Vištica iz Triatlon kluba Zagreb plasiravši se na izvrsno 6. mjesto u poretku muškaraca. Rezultat od 8:19:19 h novi je hrvatski rekord i sjajna najava dolaska vrhunskog Ironman natjecatelja. Kod naših žena najbolja je bila Željka Šaban iz TK Swibir Zagreb s 10:38:20 h čime je popravila (svoj) hrvatski rekord i ostvarila 34. mjesto u Rothu.

Nakon odvajanja od Ironman licence Challenge u Rothu samo je dobio na popularnosti,
posjećenosti i vrhunskim rezultatima – 10. jubilarno izdanje potvrdilo je Roth kao sjedište europskog triatlona Ironman distance.

Rezultati

Autor: 3 sporta

Dođite na 10. jubilarni Zagorski triatlon

Uvijek je veselo i sve dobro organizirano na Zagorskom triatlonu. Već deseti put Triatlon klub Rudolf Perešin iz Gornje Stubice organizira ovu utrku koja je ove godine Prvenstvo i Kup Hrvatske u sprint triatlonu.

Osim glavne utrke, sprint triatlona, održat će se i supersprint triatlon, aquatlon za djecu te utrka građana i djece u trčanju. U nedjelju 17. 7. 2011. treba doći u Gornju Stubicu i biti dio ovog natjecanja uz domaći zagorski štimung.

Organizator je na ovom linku pripremio pregršt fotografija prikupljenih s 9 dosadašnjih utrka.

Jubilarni_10._Zagorski_triatlon_PH_i_KH_u_sprint_triatlonu_Raspis-1.pdf

Autor: 3 sporta

Počela Triatlon liga 042 Varaždin

Ako još uvijek vrijedi stara poslovica da se po jutru dan poznaje, onda je od jučer jasno da nas čeka izvrsno triatlonsko ljeto u Varaždinu. Točno u predviđenom vremenu na dobro znanim prostorima oko Aquacitya startala i 3. Triatlon liga koju organizira Triatlon klub 042 iz Varaždina.

Lijepo i ugodno vrijeme privuklo je i solidan broj natjecatelja koji su se okušali u dvije discipline – supersprint triatlonu (375 m plivanje + 14 km bicikl + 2,5 km trčanje) i sprint triatlonu (750 plivanje + 21 km bicikl + 5 km trčanje).

Početak sezone je obećavajuć, jer 39 natjecatelja najveći je broj u prvom kolu u ove tri godine. Vjerojatno je tome doprinijela i dobro organizirana utrka za kup Hrvatske koja je održana prije desetak dana.

Start obje discipline bio u isto vrijeme, a prvi je kroz cilj prošao natjecatelj u supersprintu Gregor Stadaas iz TK Međimurje koji je nadmoćno slavio ispred Petra i Maria Vlahinje, kod žena je pobijedila juniorka iz TK 042 Monika Radaković ispred Sare Rožić iz PK Barok i debitantice na triatlon utrkama Lidije Levačić.

Na duplo dužoj dionici kod muškaraca je slavio Matija Avirović iz TK Međimurja ispred klupskog kolege Igora Goričanca i Adama Rožmarića iz TK 042. Kod žena u jakom finišu pobijedila je juniorka iz TK Međimurja Sara Cafuk  ispred Karle Čović iz TK 042.

 



 

Poslije utrke još dugo se uz  lubenice i pokoji keks prepričavalo i komentiralo upravo završeno prvo kolo. Liga je počela i ispred nas je još sedam uzbudljivih kola, zato dođite i okušajte se u ovom atraktivnom sportu – supersprint je k’o stvoren za rekreativce koji se žele okušati u triatlonu.
Vidimo se sljedeće kolo koje je na rasporedu 13. 07. sa startom u 18:15 h, poželjno je doći pola sata ranije radi preuzimanja broja.

Rezultati:

tk042_TRIATLON_1_6072011.pdf

Autor: 3 sporta

Raspored Triatlon lige 042 Varaždin

Od 6. srpnja pa osam tjedana zaredom u Varaždinu na Aquacityu će se održavati Triatlon liga 042. Ekipa Triatlon kluba 042 Varaždin potrudit će se i ove godine da svi dožive nova triatlonska uzbuđenja.

TRIATLON LIGA 042 – PROPOZICIJE

DISCIPLINE:

    • SPRINT TRIATLON – 750 m plivanje + 20 km bicikl + 5 km trčanje
       

    • SUPERSPRINT TRIATLON – 375 m plivanje + 14 km bicikl + 2,5 km trčanje (za kadete i rekreativce).
       

TERMINI ODRŽAVANJA UTRKA:

1. kolo – 06.07.2011.
2. kolo – 13.07.2011.
3. kolo – 20.07.2011.
4. kolo – 27.07.2011.
5. kolo – 03.08.2011.
6. kolo – 10.08.2011.
7. kolo – 17.08.2011.
8. kolo – 24.08.2011.

Prijave za utrku se primaju do 18 sati na prostoru pored boćališta (sjeverna strana izletišta Aquacity) gdje se nalazi i zona tranzicije. Start utrke je iz vode u 18:15 h.

Startnina za cijelu ligu je 80 kn. Maloljetni natjecatelji plaćaju startninu umanjenu za 50%, tj. 40 kn.

KATEGORIJE I BODOVANJE:

Supersprint

  • Kadeti (do 16 godina)

  • Juniori (do 18)

  • Seniori (do 40)

  • Veterani (40 + )

Kategorije vrijede za muškarce i žene.

Sprint triatlon

      • Juniori (do 18)

      • Seniori 1 (do 29)

      • Seniori 2 (do 39)

      • Veterani 1 (do 49)

      • Veterani 2 (do 59)

      • Veterani 3 (60 + )
        (kadetima do 16 godina nastup u sprint triatlonu nije dozvoljen)

Kategorije vrijede za muškarce i žene.

Za plasman je potrebno imati uspješno završeno 5 od 8 kola. Prva tri natjecatelja po kategorijama na kraju lige dobivaju medalje, a ukupni pobjednici u muškoj i ženskoj konkurenciji i vrijedne nagrade.

Bodovanje: pobjednik dobiva 100 osnovnih bodova, vrijeme svih ostalih natjecatelja se dovodi u vezu s vremenom pobjednika i dobiva se neki postotak, npr. pobjednik je imao vrijeme od 60 min, natjecatelj s vremenom 80 min dobiva 75 bodova (60/80=0.75*100=75).  Uz to, prvih 5 dobiva “nagradne” bodove, kako bi se honoriralo osvojeno mjesto, tj. 5 bodova za prvo mjesto, 4 boda za drugo, 3 boda za treće, 2 boda za četvrto i 1 bod za peto mjesto.

 

OPIS STAZE

Plivanje: pliva se u trokut, start plivanja je na sjevernoj strani jezera izvan segmenta koji je određen za plivače. Starta se iz vode s desne strane znaka upozorenja, pliva se prema desnoj bovi, oko nje prema lijevoj bovi, oko bove i natrag prema znaku, gdje se mora doći sa desne strane znaka (između znaka i plutača). Natjecatelji u supersprintu plivaju jedan krug, a natjecatelji u sprintu dva kruga. Nakon plivanja natjecatelji izlaze iz vode i trče do zone tranzicije koja je udaljena oko 200 m od mjesta izlaska iz vode.

Bicikl: poslije tranzicije sjeda se na bicikl, na izlazu iz tranzicije skreće se lijevo i vozi cca 200 m prema glavnoj cesti, na glavnoj cesti skreće se desno prema Slobodnoj gospodarskoj zoni, nakon cca 1,5 km (otprilike u ravnini s prvom zgradom) je okretište na cesti. Okretište će biti markirano horizontalno i vertikalno, a na njemu će se nalaziti i redar. Nakon okreta vozi se prema asfaltnoj bazi i na raskršću pred bazom se okreće oko zelenog otoka i opet se vozi prema Aquacitiyu. Natjecatelji u supersprintu voze dva kruga (oko 14 km), a natjecatelji u sprintu 3 kruga (oko 21 km).

Trčanje: nakon ulaska s biciklom u tranziciju, takmičar ostavlja bicikl na mjestu na kojem ga je i uzeo i trči prvo oko oznake na kraju tranzicije (zbog toga da svi u tranziciji prevale jednaku razdaljinu). Nakon izlaska iz tranzicije trči se desno prilaznom cestom za Aquacitiy prema Podravskoj magistrali, 150 metara prije izlaza na glavnu cestu je okretište, koje će uredno biti markirano. Jedan krug je dužine 2,5 km, natjecatelji u supersprintu trče 1, a u sprintu 2 kruga.
 

OSTALA PRAVILA

  • Zavjetrina je dozvoljena u svim mogućim kombinacijama.

  • Obavezna je upotreba kacige i odgovarajuće odjeće.

  • Sve radnje (plivanje, bicikliranje, trčanje) koje čine natjecatelji, izvode na VLASTITU ODGOVORNOST.
     

Sve dodatne informacije o Triatlon ligi 042 moći ćete naći na web stranici www.tk042.hr ili na 099 2653 106 – Gregorinčić.

Staza utrke jednaka je onoj na utrci za Kup Hrvatske održanoj nedavno…

Autor: 3 sporta

Uspješno završen 1. Triatlon Varaždin + VIDEO

Čak 92 triatlonca i triatlonke okupilo se jučer na Aquacityu, sportskom centru u blizini Varaždina, kako bi sudjelovali na 1. Triatlonu Varaždin, utrci za Kup Hrvatske u triatlonu u organizacije Triatlon kluba 042 Varaždin, Hrvatskog triatlon saveza, a pod pokroviteljstvom Grada Varaždina.

Ovo natjecanje sastojalo se od tri utrke – aquatlon za djecu, supersprint triatlon (375 m plivanja + 10 km biciklizma + 2.5 km trčanja) za mlađe uzraste i rekreativce i na kraju sprint triatlon (750 m plivanja + 20 km biciklizma + 5 km trčanja).

Ovaj je sportski događaj imao i humanitarnu notu – tvrtka Kopitehna Varaždin u sklopu ovog natjecanja dodijelila je vrijednu donaciju Centru za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar u kojem se školuju djeca s poteškoćama u razvoju. Kako bi se zahvalili te pokazali svoje umijeće, djeca iz Tomislava Špoljara izradila su unikatne učesničke medalje koje su dodijeljene svim triatloncima prilikom ulaska u cilj.

 

Natjecanja su započela utrkom najmlađih. Aquatlon za djecu sastojao se od 75 m plivanja i 600 m trčanja. Na ovoj su utrci svoj potencijal mogli pokazati najmlađi – njih ukupno 12. Pobjednici ove utrke su Marko Paliska iz TK Pula u muškoj i Ira Vuković iz Triatlon kluba Rival Rijeka. Nastupili su i najmlađi natjecatelji iz mađarskog Barcsa.

Utrka supersprint triatlona okupila je po običaju mlađe “prave” triatlonce, ali i dosta rekreativaca koji su se željeli okušati u ovom atraktivnom sportu. Plivali su jedan krug od 375 m u jezeru, vozili 2 kruga od 5 km po (za promet zatvorenoj) cesti i na kraju trčali još 2.5 km. U ovoj utrci nije nedostajalo navijanja, ponajviše roditelja i rodbine djece koja su se srčano natjecala. Utrka je privukla 34 natjecatelja od kojih je čak 19 bilo žena. Na utrci je pobijedio Luka Paliska (TK Pula) s 34:27 min, ispred Luke Komića (TK Split) i Alexa Verzoczia (Triatlon Barcs). Kod žena su sva tri prva mjesta podijelile Mađarke iz Barcsa – Lili Nagy, Eszter Nagy i Sara Nagy.

Na kraju programa u 13 sati krenula je i elitna utrka dana, utrka sprint triatlona. Triatlonci i triatlonke na ovoj utrci imali zadatak preći dvostruko dužu stazu. Nakon starta iz vode plivali su dva kruga oko bova u jezeru. Prva je iz vode izašla Daria Pletikapa, jedna od naših najboljih triatlonki. Na biciklističkoj dionici su je dostigli muški kolege pa se veliki dio ove dionice odvijao u vožnji u većim ili manjim grupama. Nakon prelaska na trčanje jasno je bilo da će se ukupni pobjednik odlučivati između Eugena Jagušta i Mateja Marinkovića. Zajedničko trčanje i finiš u zadnjim metrima utrke donijeli su pobjedu Eugenu Jaguštu koji je utrku završio za 1:03:02 h. Samo dvije desetinke iza njega u cilj je ušao Matej Marinković dok je treći bio Gordan Petković, sva trojica iz TK Zrinski Novatec.

 

 

 

Kod žena je očekivano pobijedila Daria Pletikapa (TK Zrinski Novatec) s respektabilnim rezultatom 1:04:39 h. Evo njenog viđenja natjecanja:

– Ova mi je utrka posebno draga jer sam ovdje 2005. godine završila svoj prvi triatlon kada sam došla iz znatiželje i nisam ni pomišljala da bih se jednog dana mogla natjecati u Svjetskom kupu. Bilo je lijepo sjetiti se trenutaka te prve utrke. Danas sam zadovoljna jer sam napravila zaista dobar trening pred odlazak na Svjetski kup u Edmonton u nedjelju. Lijepa organizacija i lokacija sigurno će sljedeće godine privući i još više ljudi. Triatlon u Varaždinu ima dobru budućnost.

Iza Pletikape ciljem su prošle Višnja Škevin (TK Zagreb) i domaća natjecateljica Karla Čović (TK 042 Varaždin). Na sprint triatlonu nastupilo je ukupno 46 natjecatelja.

 

Organizator, Triatlon klub 042 Varaždin, posebno se želi zahvaliti sponzorima koji su i u ova krizna vremena odlučili pomoći – prije svega tu je Grad Varaždin koji je dao značajni doprinos u tehničkoj strani organizacije utrke, zatim tu su Mobit, Kopitehna, Aktival, Copy Centar Habulan, Enervit, Brooks, Huni bike shop, Extrem, Carlsberg, Magma, Atlantic grupa, Varteks & više, portal Zdrave stvari.hr, pekara Varaždinka i Jamnica. Cijeli su događaj popratili i lokalni mediji.

 

Rezultati:

Aquatlon.pdf

Aquatlon_kategorije.pdf

 

Supersprint_Zene.pdf

Supersprint_muski.pdf

Supersprint_kategorije.pdf

 

Sprint_muskarci.pdf

Sprint_zene.pdf

Sprint_kategorije.pdf

 

 

Rezultati po segmentima:

1-triatlon-varazdin-sprint.pdf

1-triatlon-varazdin-supersprint.pdf

 




Autor: 3 sporta

Zavjetrina na plivanju?

Većini je poznata zavjetrina na biciklističkoj dionici triatlona, međutim drafting u plivanju može biti također način kako plivati brže na normalnoj razini intenziteta ili plivati brzinom kojom inače plivamo, ali uz puno manji intenzitet.

Za drafting u plivanju ne postoje neka posebna pravila koja zabranjuju takvo plivanje, iako će se vjerojatno mnogi triatlonci složiti da je takvo plivanje pitanje etičnog sportskog ponašanja. Oni koji smatraju da to uopće nema veze sa sportskom etikom svoje stajalište opravdavaju činjenicom da je start plivanja uobičajeno masovan start i da je ponekad neizbježno izbjeći takav drafting u plivanju. Neovisno od toga postoje znanstvene studije koje dokazuju da se mogu izvući bolje performanse ukoliko se koristi drafting u plivanju.

Prvi rezultati su objavljeni 1998. u časopisu Medicine & Science in Sports & Exercise. Testirano je 8 triatlonacau kontroliranim uvjetima i zaključeno je da su oni bili u stanju plivati ​​3,2% brže kada su plivali koristeći prednosti draftinga. To je dosta značajno budući da se izračunalo da je 3,2% oko 40 sekundi na 1milju plivanja. Pritom su i vidjeli da od draftinga u plivanju imaju više koristi mršaviji triatlonci, jer su oni mogli efektivnije plivati u valu plivača koji je ispred. U istom časopisu 2003. godine je objavljeno da su plivači kroz drafting bili 4.8% efektivniji na 750 m plivanja od onih koji su plivali sami na toj udaljenosti. Većina pod draftingom u plivanju smatra plivanje bočno ili iza plivača. Rezultati te studije su pokazali da ukoliko se pliva u draftingu bočno od 0-50 cm, pliva se 21% smanjenim intenzitetom mjereći zaveslaje na 0 cm do prstiju plivača ispred, a 20% smanjenim intenzitetom ukoliko je udaljenost od prstiju do 50 cm. Znanstvenici su se tada orijentirali samo na taj smanjeni učinak zaveslaja. Ukoliko se ima na umu da je gustoća vode oko 773 puta veća od zraka, trenje je oko 55 puta veće u vodi u odnosu na zrak, a otpor u vodi je do 10 -15 puta veći nego u zraku, 20% i nije tako mala prednost. Udaljenost od 50 cm je već pristojna udaljenost gdje posebno oni triatlonci koji su vještiji u plivanju mogu iskoristiti tu prednost bez da dođe čak i jednom do dodirivanja. Rezultati koji su testirali takvo plivanje potpuno sa stražnje strane pokazali su da korist od takvog plivanja je samo 7%.

Isplati li se uopće drafting u plivanju? Ukoliko se može trenirati plivanje sa partnerima koji su podjednako dobri plivači nekoliko sati i ako se poboljša do 3% ukupan učinak, tada bi odgovor vjerojatno za većinu bio potvrdan. Međutim, i ovdje postoje rizici o kojima bi trebalo voditi računa. Pritom se misli na rizik na inzistiranju plivanja tokom cijele utrke u draftingu plivača za kojeg se može tek u tranziciji s plivanja na bicikl otkriti da je: a) plivao puno sporije nego što je izgledalo i b) plivao je cik-cak, gubeći smjer po cijelom jezeru. Većina vrhunskih trenera savjetuje da ukoliko se može vjerovati navigaciji plivača koji vodi i ako se može osjetiti da je za dlaku brži tada bi bilo korisno iskoristiti drafting u plivanju

Za one koji žele znati više: ‘Swim drafting: So it’s legal, but is it sportsmanlike?’

Autor: Jurica Cvjetko

Uskoro tri predavanja o trčanju

Društvo športske rekreacije Aktivan život će nakon uspješno završene kros utrke VOLIM TRČANJE organizirati seriju predavanja o trčanju.

Predavanja će se održati u sklopu prve adidasove škole trčanja za odrasle koju je udruga Aktivan život u suradnji s AK Sljeme i adidasom ove godine prvi put pokrenula i koja će trajati do listopada. Školu pohađa 80 polaznika, a svi imaju jedan cilj – pripremiti se za nastup na Zagreb polumaratonu u listopadu.

Predavanja će se održati u Zagrebu, u dvorani restorana Maksimir koji se nalazi na glavnom ulazu u park Maksimir (ulaz u park kod stadiona).

Raspored predavanja

  • Trkači i prehrana, predavačica Marija Paulus – četvrtak, 30.06.2011., 18-19:30 h
  • Ozljede i trčanje, predavač Pavao Vlahek, dr. med. – petak, 1.7.2011., 18-19:30 h
  • Od hodača do trkača, predavač Dragan Janković – utorak, 5.7.2011., 18-19:30 h

Ulaz na predavanja je besplatan, a sudjelovati mogu svi zainteresirani.
Pokrovitelji predavanja su Grad Zagreb, adidas i Pliva.

Autor: Aktivan život

Održano nacionalno prvenstvo u biciklizmu

Prošli su vikend u Varaždinu i okolici održana nacionalna prvenstva u biciklizmu. U petak je na ravnoj stazi pored hidoelektrane Čakovec između mjesta Šemovec i međimurskog Preloga vožen kronometar, u subotu je održano cestovno prvenstvo za sve kategorije osim elite i juniora koji su svoju utrku vozili u nedjelju u Lepoglavi i okolici.

Osim hrvatskog prvenstva na ovim su utrkama sudjelovali i mađarski biciklisti i biciklistice koji su također imali nacionalno prvenstvo. Pokazalo se ovo kao dobitna kombinacija, prije svega u organizacijskom smislu.

Prvak države u utrci kronometar u kategoriji elite i sveukupni pobjednik je Kristijan Đurasek, Varaždinac koji vozi za ekipu Loborike. S minutom i 29 sekundi zaostatka drugo je mjesto osvojio Matija Kvasina, također BK Loborika. Kod žena u elite kategoriji najbrža je bila Mia Radotić iz BK Tenna-Kaizen, ispred Mađarki Krizste Fay i Anite Kenyo. Od naših natjecateljica drugo mjesto je zauzela Daria Pletikapa iz BK Lokomotiva, a treće Antonela Ferenčić BK Meridiana.

Rezultati kronometra (izvor: HBS)

 

U subotu se vozila cestovna utrka za sve kategorije osim elite i juniora na relaciji Varaždin – Nedeljanec – Vidovec – Tužno – Črešnjevo- Beretinec – Poljana
– Jalkovec – Varaždin. Najmlađe kategorije vozile su 22 km, a stariji 65 km.

Rezultati NP – 25. 6. 2011. (izvor: HBS)

 

Prava poslastica za sve zaljubljenike u biciklizam odvijala se u nedjelju. U Lepoglavi je održano nacionalno prvenstvo Hrvatske i Mađarske za kategorije elite i juniore. Prava, atraktivna cestovna utrka odvijala se na zahtjevnoj, kružnoj stazi u dužini od 20.8 km na relaciji Lepoglava – Kaniža – Dubravec – Žarovnica – Kamenica – Kamenički Vrhovec– Lepoglava. Juniori su vozili 5 krugova, tj. 104 km, a elite biciklisti 8 krugova odnosno 166.4 km. Pobjednik i ove utrke bio je Kristijan Đurasek, ispred klupskih kolega Tomislava Dančulovića, Matije Kvasine i Radoslava Rogine – sva četvorica prošla su ciljem u vremenu pobjednika. Koliko je staza bila zahtjevna potvrđuje i činjenica da od 86 natjecatelja na startu 36 biciklista kategorije elite nije završilo utrku, a čak 25 ih je ciljem prošlo izvan limita.

Rezultati NP – 26. 6. 2011. elite i juniori (izvor: HBS)

 

Foto galerija s utrke kronometra:

 



Autor: Zvonimir Mikašek

Otrčana i 19. brdska utrka Ivančica

U organizaciji Trkačkog kluba Ivančica Ivanec, u subotu je održana tradicionalna 19. međunarodna brdska utrka Ivančica 2011. u spomen na Milana Cahuna kao dio manifestacije Dani grada Ivanca.

Po sunčanom vremenu, napornu utrku na 13 kilometara dugoj relaciji od Ivanca do planinarskog doma istrčao je 41 trkač. Pobijedio je Krešimir Balaško iz AK Veteran s vremenom 1:03:03, drugi je Ivan Čorba iz TK Marathon 95, a treći Milorad Vojvodić iz zagrebačkog AK Sljeme. Među atletičarkama najbolja je bila Karla Čović iz Triatlon kluba 042 s vremenom 1:48:09.

U kategoriji seniora prvi je bio Krešimir Balaško iz AK Veteran, drugi Milorad Vojvodić iz AK Sljeme, a treći Srećko Vrček iz TK Ivančica Ivanec. U kategoriji veterani 1 prvi je bio Ivan Čorba iz TK Marathon 95, drugi Josip Jakop iz TK Ivančica Ivanec, a treći Ladislav Gregorinčić iz TK 042. U kategoriji veterani 2 prvi je bio Čamil Bešo iz Marathon Novo Mesto, drugi Marjan Jakopec iz TS Radenska, a treći Petar Fajfarić iz TK Marathon 95. U kategoriji V60+ prvi je bio Oto Gumilar iz Grča Mežica, drugi Stjepan Puh iz Marathon Krapine, a treći Josip Matišić iz TK Ivančica Ivanec.

Kod upisa potporu je trkačima dao i gradonačelnik Ivanca Milorad Batinić, dok su na vrhu nagrade im uručili dogradonačelnica Jasenka Friščić, predsjednik gradskog vijeća Čedomir Bračko te Vera Cahun, supruga Milana Cahuna u čiji spomen je trka otrčana.

Uz fini ručak i ugodno druženje trkači su se 19. puta oprostili od vrha Ivančice te zakazali ponovno druženje na jubilarnoj 20. međunarodnoj brdskoj utrci “Ivančica 2012.” sljedeće godine na istom mjestu.

Ivancica_2011_-_rezultati.pdf

Autor: Ivan Borovečki

Rogina se nada obrani naslova

Radoslav Rogina proteklog je vikenda na Utrci po Sloveniji osvojio odlično drugo mjesto u ukupnom poretku, što je sjajno zagrijavanje za domaće prvenstvo ovog vikenda. U petak se vozi prvenstvo na kronometar, subota je rezervirana za mlađe kategorije i žene, a u nedjelju je državno cestovno prenstvo, s početkom i startom u Lepoglavi…

Trenutno sigurno najbolji hrvatski biciklist, Varaždinac Radoslav Rogina dugim mjestom u Sloveniji osvojio je time nove UCI bodove s kojima bi se trebao dotatno pomaknuti u UCI renkingu.

– Bilo je dobro u Sloveniji, dobro sam se osjećao, Talijan Ulissi, koji je ove godine osvojio i etapu na Giru, bio je ipak nešto bolji u toj ključnoj etapi na brdo. Cijela ekipa je odlično odradila utrku, nije to samo moj uspjeh – ističe Rogina.

 

Za one koji ne znaju, nije ovo prvi Roginin uspjeh u Sloveniji, još od 2001.godine nalazio se među osvajačima medalja na utrkama po Sloveniji. Sve to donijelo mu je i poziv da od bude član profesionalne ekipe Perutnine Ptuj, čije boje je „branio“ do 2004 godine, kada prelazi u talijanski Tenax.

S talijanskom ekipom vozio je i veliki Giro d’Italia, gdje je nakon odličnog starta, bio čak i najbolje plasirani član svoje ekipe u prvom dijelu utrke. Na kraju je završio na 87. mjestu što je bio odličan uspjeh.

– Bio sam tada još mlad, ali tri tjedna takvih utrka stvarno zahtijeva veliku pripremljenost. Pao sam u zadnjem tjednu, ali danas bi to odradio bitno drugačije – tvrdi Rogina.

Sudjelovao je i na Olimpijskim igrama u Pekingu, 2008. godine, a ukoliko sve bude u redu, trebao bi uslijediti i poziv za London 2012. godine, ali to će ovisiti i o izborniku.

Od 2005. godine ponovno je u Perutnini Ptuj, da bi se 2008. godine priključio prvoj hrvatskoj profesionalnoj ekipi BK Loborika, zajedno s još jednim Varaždincem, Kristijanom Đurasekom. Cijelo vrijeme zadržao je Rogina odlične rezultate, praktički bio prvi vozač u svakoj ekipi za koju je nastupao.

U  brojnim utrkama bio je na postolju ili pobjednik, u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Hrvatskoj, lani je bio drugi na velikoj utrci po Kini, gdje mu je naslov izmakao tek u posljednjoj etapi, u „sumnjivim“ okolnostima.

A državno prvenstvo na „cesti“ osvajao je također u više navrata. Prvi puta još 2003. godine, a posljednje dvije godine s ponosom nosi „kockastu“ majicu, državnog prvaka za godine 2009. i 2010. Nada se da će isto ponoviti i ove godine.

– Dobro sam pripremljen, teren bi mi trebao dobro odgovarati, a i ekipa je odlična. Potvrdili smo to sada u Sloveniji, ali i na svim utrkama ove sezone. Nadam se da će to donijeti uspjeh u nedjeljnoj utrci – zaključio je Rogina.

Radoslav trenutno ima 32 godine, što je zapravo najzrelije za biciklistu. Nije još uvijek odustao i od nekog velikog Toura. Iako mu je odlično u Loboriki, smatra da ima još nešto ponuditi i u nekoj ekipi iz „prve lige“ svjetskog biciklizma.

– Tražilo bi to dosta odricanja, preseljenje, ali ako se otvori ponuda, dobro ću razmiliti. Zašto ne pokušati odraditi još koju vrhunsku sezonu – zaključio je Rogina.

Preneseno s www.evarazdin.hr

Autor: eVaraždin

Što i koliko jesti na biciklu?

Često vozeći bicikl ostanemo zaprepašteni kad vidimo kakvu sve vrstu hrane kolege biciklisti jedu za vrijeme vožnje, pa nas ne moraju čuditi ni posljedice koje takva neprimjerena prehrana sa sobom povlači: gubitak energije, gubitak koncentracije koji sa sobom povlači i mogućnost ozljeđivanja, a ponekad dolazi i do samog \’pucanja\’ i prekida vožnje.

Važne uloge koju skladištenje glikogena, koncentracija glukoze u krvi i prerada ugljikohidrata koje smo unijeli hranom u tijelo u glukozu imaju na dostupnost energije potrebne za biciklizam poznate su široj biciklističkoj populaciji no to ne sprječava veliki postotak biciklista koji barataju znanjem o cijeloj materiji da se nepravilno hrane za vrijeme vožnje. Često se biciklisti vode nekim popularnim mitovima o prehrani ili su čak emocionalno vezani za neki tip hrane koju obožavaju jesti za vrijeme vožnje i ne žele pronaći neku bolju alternativu što na kraju dovodi do problema u probavi i kvalitetnoj pretvorbi pojedene hrane u gorivo za pokretanje mišića.

Mišići za pokretanje izgaraju glukozu, a tijelo skladišti glukozu u  obliku glikogena koji se može razgraditi u glukozu kada mišići trebaju dodatni izvor energije. Tijelo ima određene zalihe glikogena koje su dovoljne za otprilike 90 minuta srednje jake tjelesne aktivnosti te ako planirana aktivnost traje dulje od tog vremenskog perioda potreban nam je izvor glukoze za pokretanje mišića koji moramo unijeti u organizam prehranom za vrijeme sportske aktivnosti.

Najbolji izvor glukoze su ugljikohidrati. Oni se zbog svoje kemijske strukture mogu jednostavno i brzo razgraditi u potrebnu glukozu. Proteini i masti mogu također biti izvori glukoze te masti djeluju kao idealan izvor glukoze jer imaju otprilike duplo više kalorije za istu masu od proteina i ugljikohidrata. Problem korištenja masti i proteina kao izvore glukoze je u tome da je za njihovu razgradnju u glukozu potrebno puno vremena i neefikasno je. Potrebno je utrošiti više energije za razgradnju masti u glukozu nego što je slučaj s ugljikohidratima te su za razgradnju masti potrebni i sami ugljikohidrati koje je bolje odmah razgraditi u glukozu, a ne ih koristiti kao ‘gorivo’ za razgradnju masti. Zbog puno vremena koje je potrebno za razgradnju masti i proteina ako ih koristimo kao pogonsko gorivo kod bicikliranja može nam se dogoditi da će nam glukoza kao produkt njihove razgradnje biti dostupna kad smo već završili vožnju i nije nam više potrebna energija glukoze dok ćemo za njihovu razgradnju tijekom vožnje koristiti energiju koja smo mogli iskoristiti za pokretanje mišića. Ugljikohidrati se za razliku od masti i proteina mogu razgraditi brzo i učinkovito i najbolji su izvor glukoze za bicikliste i esencijalni su izvor energije posebno za duže vožnje.

Neke vrste ugljikohidrata kao tjestenina i riža nepraktični su za konzumirati kad se vozimo te nam je potrebna hrana bogata ugljikohidratima i nemasna te praktična za konzumaciju na biciklu. Među takve namirnice spadaju sušeno voće (grožđice, datulje) i razni nemasni kolačići. Odličan izvor ugljikohidrata su i energetske pločice i energetski gelovi koje zbog svoje velike gustoće i visoke koncentracije ugljikohidrata treba ‘zalijevati’ sa puno tekućine da bi ih lakše probavili. Važan izvor ugljikohidrata su i razna ‘sportska’ pića jer uz ugljikohidrate sadrže i elektrolite koje gubimo znojenjem.

 

Među biciklistima poznata je izreka: Jedi prije nego ogladniš i pij prije nego ožedniš. Najbolje je cijelo vrijeme vožnje lagano jesti i piti što nam omogućava konstantan izvor tekućine i glukoze. Tako cijelo vrijeme prehranom mišićima  dajemo potrebnu količinu glukoze te ne trošimo zalihe glikogena u jetri i mišićima. Često nam se na vožnji ne da misliti na prehranu i samo jedenje za vrijeme vožnje predstavlja zadnju stvar koju bismo željeli trenutno raditi te zbog toga treba na vožnju uzeti nešto što volimo jesti a bogato je ugljikohidratima. Najbolju kombinaciju hrane koja će nam najbolje odgovarati za jelo na biciklu najbolje ćemo otkriti eksperimentirajući sa raznim vrstama ugljikohidratima bogate hrane. Treba paziti da ne pretjeramo s količinom gelova i ostalim vrstama koncentriranih ugljikohidrata zbog mučnine u želucu koju bi oni mogli izazvati te obavezno treba piti dosta tekućine da bi razrijedili.

Vrsta hrane koju konzumiramo na biciklu stvar je odabira svakog pojedinca, njegovih navika i načina na koji podnosi određeni tip hrane dok je glavno pravilo za sve bicikliste da bi im se prehrana za vrijeme vožnje trebala zasnivati na ugljikohidratima.

Autor: Tomislav Kelemen

Najava 1. Triatlona Varaždin

U Varaždinu na Aquacityu će se u nedjelju 26. lipnja 2011. održati 1. Triatlon Varaždin. Ovu humanitarnu triatlon utrku organizira Triatlon klub 042 Varaždin u suradnji s Hrvatskim triatlon savezom i pod pokroviteljstvom Grada Varaždina. Utrka se boduje za Kup Hrvatske. Dio prihoda od utrke donira se Centru Tomislav Špoljar u kojem se školuju djeca s poteškoćama u razvoju.

Utrka spint triatlona sastoji se od 750 m plivanja u jezeru na Aquacityu, vožnje bicikla 20 km i 5 km trčanja. Ova je utrka namijenjena “ozbiljnijim” natjecateljima i imat će pravi natjecateljski karakter. Za razliku od nje, utrka supersprint (na upola kraćoj stazi – 375 m plivanja + 10 km bicikla + 2.5 km trčanja) je namijenjena mlađim uzrastima i rekreativcima. Dužina utrke omogućava svakom rekreativnom sportašu iz bilo kojeg sporta da utrku završi i obogati se za jedno novo iskustvo.

 

 

Prijave za utrku obavljaju se od 8:00 sati pored boćališta na Aquacityu, a start prve utrke, aquatlona za djecu je u 10:00 sati, a start supersprint triatlona (triatlona za sve) je u 11:00 sati. Start glavne utrke, sprint triatlona, je u 13:00 sati.

 

STAZA UTRKE:

Pozivamo sve rekreativce da se natječu, a Varaždinke i Varaždince da podrže triatlonce svojim navijanjem.

Više informacija može se pronaći na internet stranici organizatora Triatlon kluba 042 – www.tk042.hr.

Raspis utrke

Propositions ENG

Autor: Zvonimir Mikašek

4. Kajkavijana u znaku rekorda

4. po redu i u po mnogo pokazatelja rekordna Kajkavijana 2011. održana je u subotu 18.06. 2011. godine. U organizaciji brdsko biciklističkog kluba ASI iz Varaždina ovu subotu održala se ova vrlo zahtjevna brdsko biciklistička utrka u kojoj je cilj natjecatelj bio obići 10 kontrolnih točaka, vrhova Zagorja u vremenskom limitu od 24 sata.

Na dužoj dionici dužine 300 km koja je startala točno u ponoć s petka na subotu nastupilo je 20 natjecatelja od kojih su svi u zadanom roku od 24 sata odvozili zadanu rutu što govori o dobroj pripremljenosti svih ovogodišnjih natjecatelja. Prvo mjesto osvojio je Ivica Stepan postavivši novi rekord staze od 15:16 h. Drugo mjesto osvojio je Hrvoje Džanko sa samo 2 minute zaostatka, dok je treće mjesto osvojio pobjednik utrke prije dvije godine Dubravko Bituh s vremenom 16 h 46 min.

 

Nakon njih u cilj su došli ostali vozači sljedećim redoslijedom:

4. Goran Županić 17:30
5. Nikola Prprović 17:38
5. Mihael Tomšić 17:38
7. Vladimir Hunjak 18:01
7. Tihomir Baranašić 18:01
9. Alen Vuković 18:27
9. Goran Ivić 18:27
9. Krunoslav Rukelj 18:27
9. Aleš Hrvatin 18:27
13. Ivan Cigrovski 19:55
13. Tomislav Kelemen 19:55
13. Željko Bokor 19:55
13. Marko Domislović 19:55
17. Damir Dvorščak 20:08
17. Zoran Jelaković 20:08
19. Božidar Vuk 22:32
19. Danijel Horvat 22:32

Uz Kajkavijanu održana je i Mala Kajkavijana dužine 180 km na kojoj je nastupilo 22 natjecatelj i 2 natjecateljice. Utrku je uspješno završilo njih 23 uz jedno odustajanje. Prvo mjesto je osvojio Vilim Mezga s vremenom 9 h 42 min, drugi je trku završio Danijel Škvorc u vremenu pobjednika, dok je treći bio Dubravko Sever s vremenom 10 h 44 min. Kod žena je prvo mjesto osvojila Jasna Šprem s vremenom 12 h 19 min, dok je drugo mjesto osvojila Nada Stadaas s vremenom 14 h 19 min.

 

Pobjednici Male Kajkavijane:

 

Poredak Male Kajkavijane u muškoj konkurenciji:

1. Vilim Mezga 9:42
2. Danijel Škvorc 9:42
3. Dubravko Sever 10:44
4. Davor Krčmar 10:57
5. Slaven Pikija 11:01
5. Nenad Majcen 11:01
7. Ivan Ružman 11:30
7. Velimir Čonkaš 11:30
7. Štefan Ignac 11:30
7. Tomislav Loparić 11:30
11. Željko Rob 11:38
12. Marko Komes 11:39
12. Rade Branković 11:39
12. Ivan Condor 11:39
12. Igor Radmilović 11:39
16. Danijel Moharić 12:19
16. Davor Hrkač 12:19
16. Anđelko Galić 12:19
20. Denis Koren 14:03
20. Ivan Beser 14:03
22. Patrick Stadaas 14:19
22. Gregor Stadaas 14:19

Ovdje treba izdvojiti nastup obitelji Stadaas: oca Patricka, majke Nade i sina Gregora koji su svi usješno završili Malu Kajkavijanu.

Zahvaljujući odličnoj organizaciji utrke i odličnoj atmosferi prije starta i u cilju utrke te zbog činjenice da je većina vozača unatoč težini utrke i nekoliko težih padova za vrijeme utrke uspješno završila utrku možemo reći da je ovogodišnje izdanje utrke doživjelo veliki uspjeh te većina natjecatelja planira nastup na idućoj, jubilarnoj 5. Kajkavijani.
 
Više o utrci možete pročitati na web adresi organizatora: www.bbk-asi.hr  gdje na forumu možete pročitati i izvješća sudionika utrke.

 

Evo mojeg kratkog viđenje utrke:

Sve je počelo prije dvije godine nakon završetka Male Kajkavijane kad je pao dogovor da na idućoj Kajkavijani idemo probati odvoziti dulju rutu. Nažalost 2010. se nije održala utrka pa je trebalo sačekati 2 godine da konačno probam odvoziti tih mitskih 300 kilometara.

Postoje 2 tipa vozača Kajkavijane: oni koji su trku shvatili ozbiljno, koji se biciklizmom bave na nekoj malo višoj razini od rekreacije te se dobro spreme za trku, dok bi drugi tip vozača bio rekreativci u koje bi smjestio i sebe. Ove godine se nakupilo do utrke nekih 1500 km s najdužom vožnjom od 140 km te sam bio svjestan da će trka za mene biti nepoznanica, pogotovo dio od Strahinjščice do Marije Bistrice jer taj dio nikad nisam odvozio biciklom.

Start trke je bio točno u ponoć s petka na subotu. Na Stančićev trg dolazim oko 23 sata i uzimam broj i karticu koju je trebalo bušiti perforatorom na kontrolkama uz standardno slanje koda sms-om sucima u Varaždinu. Vidim na većina ljudi ima neke male ruksake ili bisage, a ja opet ko i prije 2 godine imam ruksak teži od 5 kg, sa 2 i pol litre izotonika u mijehu, hranom i ostalim neophodnim stvarima. Nakon brifinga prije starta krećemo put Ivanca točno u ponoć i već nakon izlaska iz gradske jezgre grupa u kojoj smo svi zajedno trebali voziti do Ivanca juri brzinom između 30 i 38 km/h ko da se utrkujemo samo do Ivanca. U centru Ivanca smo bili za manje od 45 minuta.

Na usponu penjem s dvojicom kolega i pokušavam ići što laganije i uživati u noćnom ambijentu. Na vrhu sam 2 sata i 12 minuta od starta. Dolje krećem lagano, jer mi je to bilo prvi noćni spust biciklom, i na pola spusta susrećem kolegu koji je dosta jako pao s bicikla pa se s njim polako spuštam do “Žganog vina”. Tu ga ostavljam jer puni bidone i rutu do Ravne gore vozim sam. Na usponu s lijeve strane često vidim neko svijetlo u šumi i mislim si da je neko malo ispred mene i trebalo mi je dobrih pol sata dok nisam shvatio da je to mjesec.

Nakon Ravne gore za pol sata sam bio u Trakošćanu i tu formiram grupu s Bokorom i Mrgudom i krećemo prema Strahinjščici sada već sa ugašenim lampama jer se skroz razdanilo. Na usponu na Strahinjščicu ne oprala jaka kriza u glavi valjda zbog svitanja pa pričam gluposti i priviđaju mi se životinje u šumi uz put po kojem penjemo. Na vrhu se osjećam puno bolje i jedem prvi sendvič jer mi korniji već idu na jetra. Na vrhu srećemo Vanjču koji je malo jače krenuo na Ivanščicu, pa je pal u malu krizu, pa se on priključuje našoj trojci i nas četvorica smo vozili do kraja trke zajedno.

Vozimo do Pregrade gdje jedemo ispred dućana, pijem redbull i punim mijeh izotonikom. Začas smo na Kuna gori, a nakon nje isto jako brzo na Velikom Taboru. Za ovaj dio trke bili smo karakteristični bezbrojni usponi i spustovi koji razbijaju tempo i lagano idu na živce no nakon Kumrovca mi malo počinju i faliti.

Kad smo došli u Kumrovec odradili smo skoro pola puta i tu radimo malo dužu pauzu. Meni je kod bilo koje utrke jako važan taj moment polovice utrke jer mi je poslije polovice odmah lakše i gotovo sam siguran da ću uspjeti odvoziti do kraja. Krećemo prema Sljemenu i tu radimo brze izmjene vozeći u grupi i začas smo u Stubici. U jednoj krčmi radimo pauzu pa jednom dedi koji se raspituje kam idemo pričam od kud smo došli i kolko još imamo. Uspon na Sljeme je dug nekih 18 kilometara i to mi je bilo najgorih 18 km na biciklu u životu. Uspon nije previše strm i dalo bi je voziti brzinom većom od 15 na sat no potrošilo bi se jako puno energije i na tom usponu dosta ljudi na Kajkavijani pukne. Mi vozimo lagano, puštam muziku s mobitela da mi ne bude dosadno i zbog laganog tempa nam je od Stubice do vrha trebalo više od 2 sata.

Na Sljemenu radimo dužu pauzu i psihički se spremamo za zadnjih 95 km vožnje. Brzo smo se spustili do Stubice i došli do Bistrice di je bila predzadnja kontrola. Tu se konačno osjećam ko na svom terenu jer sam se do Bistrice vozio jako puno puta biciklom. Krećemo put Grebengrada i na ovom dijelu više nemam volje za vožnju bicikla, a ni za život jer još od Stubice jedva sjedim na sicu. Želim čim prije završiti tu trku jer mi je dosta svega.

Do Grebengrada smo držali dobar tempo i na vrhu smo bili oko 19 sati. Krećemo odmah jer želimo biti na cilju prije 20 sati. Na cesti od Marofa do Turčina ima više semafora zbog radova i sve ih prolazimo na crveno. U Zagrebačkoj pičimo 36 km/h i ulijećemo u cilj u 19:55. S guštom pijemo pivu i raspravljamo o trci s ostalim sudionicima. Na kraju se skupilo 287 km za otprilike 15 sati i 30 minuta efektivne vožnje.

Osjećam se super i ništa me jako ne boli za razliku od bolova nakon Male Kajkavijane prije 2 godine. Veli Zagi da smo sve odradili po PS-u bez tipičnih greški zbog kojih ljudi obično odustaju. Najveći problem je zadavalo sjedenje na sicu pa sam svakih desetak minuta auzical i odvrtil pol minute stoječki, sama količina auzicanja je eksponencijalno rasla s kilometražom tak da sam na kraju svakih pol minute malo vozil stoječki. Pazio sam da cijelo vrijeme pijem dovoljno tekućine pa sam popio za vrijeme trke oko 10 litara izotonika, pol litre rehidromiksa, 2 redbulla, jednu produženu fantu i jednu pšeničnu žuju. Jeo sam sve i svašta: od raznih sendviča, domaće kobasice, puno bombona dekstroze, kornije, bake rollse, picu, 1 gel, 1 med, itd. Suunto veli da sam potrošio 11251 kCal, a vaga da sam smršavio 0,9 kg.

Sve u svemu i dalje stojim kod tvrdnje da bi Kajkavijana trebala biti san svakog brdskog biciklista i san da završim tu mitsku trku za koju sam prvi put čuo prije nekih 5 godina se meni konačno ostvario. Jučer sam zadnjih 100 km razmišljao o svemu i svačemu pa čak i o bacanju bicikla u kontejner sa smećem nakon ulaska u cilj, ali ništa od toga, jedva čekam iduću godinu da sve ponovim još jedanput.

 

Foto: Patrick Stadaas, Tomislav Kelemen, Marijan Stepan

Autor: Tomislav Kelemen

Održan festival triatlona na Jarunu

Jučer je na Jarunu u Zagrebu održan festival triatlona. S pravom su ovako jučerašnja natjecanja okarakterizirali organizatori, Triatlon klub Zagreb. Triatlonci su okupirali Jarunsko jezero i cestu oko njega.

Službeni naziv ove utrke je 15. Zagreb open – memorijal Marijana Pedišića. Po gotovo svim kriterijima najveći je ovo triatlon događaj u Hrvatskoj na kojem se redovito okupi “krema” hrvatskog triatlona, uz gostujuće triatlonce iz okolnih zemalja. Na rasporedu su bile četiri utrke, supersprint, olimpijski triatlon, triatlon za sve i po prvi put paratriatlon za osobe s tjelesnim oštećenjem.

Samo nekoliko minuta nakon 9 sati prvi su startali natjecatelji u supersprintu. Bilo je ovdje najviše mlađih natjecatelja, ali i dosta starijih koji se iz raznih razloga nisu odlučili za glavnu utrku dana. Nakon 375 m plivanja, vozili su 2 kruga oko jezera (12.8 km) i trčali još jedan krug od 2.5 km. U muškoj konkurenciji pobjedu je odnio mlađi junior Eugen Jagušt iz TK Zrinski Novatec ispred Ivana Jakovca (TK Swibir) i kadeta Luke Paliske (TK Pula). Kod djevojaka najbrža je bila Ana Škifić (TK Pula), druga je bila Sonja Škevin (TK Zagreb), a treća Antonia Zaharija (TK Rival).

Nakon 10:30 h krenula je i najvažnija utrka dana. Riječ je naravno o olimpijskom triatlonu koji je ujedno bio i državno prvenstvo u ovoj disciplini. Prvi su krenuli puno brojniji muški natjecatelji, a desetak minuta nakon njih i žene. Plivalo se 2 kruga (ukupno 1.500 m) s izlaskom iz vode nakon čega su uslijedili atraktivni skokovi s pontona. Nakon izlaska iz vode trebalo je otrčati dvjestotinjak metara do zone tranzicije i početi s biciklističkim dijelom utrke – 6 krugova oko Jaruna, tj. 40 km.

Iako favoriti nisu izišli zajedno iz vode, već nakon prvog kruga spojili su se u grupu koja je brzinama većim od 40 km/h kružila Jarunom – jednom od opasnijih biciklističkih triatlon staza u Hrvatskoj. Ne odnosi se ovo niti na konfiguraciju terena a niti na promet (jer je bio zatvoren) već na – ležeće policajce! Ne znam koliko ih je postavljeno, ali svakih nekoliko stotina metara na cesti se ispriječi jedan “od njih” i opasno prijeti biciklistima koji nisu na pravoj putanji (uglavnom u sredini ceste) gdje se može proći bez poskakivanja. Na sreću jučer ova “naprava” nije nikoga koštala ozbiljne ozljede iako je hitna pomoć morala intervenirati kod jednog (naizgled jako opasnog) pada. Osim “policajaca” vožnju je otežavao i jak vjetar koji je osobito bio problematičan natjecateljima koji su vozili sami – oni u grupi bar su dio dionice bili u zavjetrini i mogli su čuvati energiju.

Nakon završetka biciklističke dionice favoriti su zajedno krenuli na trčanje. Trčalo se četiri kruga od 2.5 km. Natjecatelji su po sparnom i vrućem danu obilno koristili pomoć na okrepnim stanicama pa su mnogi i na trčanju imali “vodenu” dionicu.

Nakon 1:52:12 h prvi je na cilj došao Matija Lukina iz TK Rudolf Perešin i tako postao državni prvak u ovoj diciplini. Samo 13 sekundi nakon njega u cilj se stigao Dejan Patrčević (TK Zagreb) koji je vodio veći dio trčanja. Razlika bi bila i manja da se, vidjevši da mu drugo mjesto nije ugroženo, Patrčević u cilj u ušetao. Kao treće plasirani utrku je završio Andrej Vištica (TK Zagreb) s vremenom 1:52:48 h.

 

Najbrža kod žena bila je Daria Pletikapa (TK Zrinski Novatec) koja je s 2:06:03 h za četiri minute poboljšala (svoj) rekord staze na Jarunu. Za razliku od muškaraca koji su na biciklu imali dobru grupu ona je utrku odvozila sama, što ovaj rezultat čini još značajnijim. Druga je ciljem prošla Iva Tomić (TK Rival) s vremenom 2:17:37 h, a treća Žana Jereb (3K Šport SLO).

Zaista puno ostalih natjecatelja stizali su u cilj više ili manje iscrpljeni, ali užitak je bio gledati sva za ozarena lica u trenucima završetka utrke. I nije ovdje bilo samo triatlonski “isklesanih” tijela. Bilo je i gospode u ozbiljnim godinama i dosta onih kojima višak kilograma ne predstavlja toliku prepreku da ne bi završili ovu zahtjevnu triatlonsku disciplinu. BRAVO!

Triatlon za sve koji je održan nakon olimpijskog privukao je najšarolikije “društvo”. Zamišljen kao prvi korak u triatlonu, svojim nezahtjevnim dionicama (100 m plivanja, 6.4 km biciklizma i 1.25 km trčanja) potaknuo je na natjecanje dosta djece, ali i starijih na raznoraznim biciklističkim “napravama”.

Za sam kraj natjecanja održan po prvi put i supersprint paratriatlon za osobe s invaliditetom. Hvale vrijedna inicijativa uspjela je privući tri štafete s po tri natjecatelja. Nadamo se da će iduće godine i ovo natjecanje biti brojnije.

Nakon ručka održana je (poduža) ceremonija proglašenja pobjednika u utrci, državnom prvenstvu, ali i triatlon i duatlon kupu za 2010. godinu. Svežnjevi medalja, hrpe pehara i ponešto kuna podijeljeni su najboljima…

Vidimo se i dogodine na Jarunu!

Veliki broj fotografija nalazi se u “Foto galeriji” na ovim stranicama i na facebooku na wwww.facebook.com/3sporta gdje možete označiti sebe i svoje prijatelje.

Rezultati utrka @ Adriatic Timing

 




 



Autor: Zvonimir Mikašek

Najava brdske utrke Ivančica

Već po 19. put iz centra Ivanca put planinarskog doma na vrhu Ivanščice uputit će se trkači u subotu 25. 6. 2011. Međunarodna je ovo utrka koju organizira Trkački klub Ivančica Ivanec, a utrka se održava u spomen na Milana Cahuna.

Trka će početi u 10 sati, a prijaviti se moguće do 15 minuta prije starta.Ukupni pobjednici dobit će pehare dok su pobjednicima kategorija (S, V1, V2, V60+, ŽS i ŽV) namijenjene medalje.
Utrka je duga 13 km sa startom u centru Ivanca te ciljem kod Planinarskog doma na Ivančici. Stvari će na vrh voziti autobus koji će nakon podjele nagrada voziti natrag u Ivanec.
Ostale podatke vezane za utrku možete pronaći u propozicijama.
Ivančica je jedna od najljepših planinskih utrka pa vas sve pozivamo da dođete i dobro se zabavite.

Autor: TK Ivančica – Ivan Borovečki

Orijentacija u otvorenoj vodi

Ono što sam zapazio kroz triatlonske utrke da velik broj triatlonaca ima problema sa točnim tzv. viziranjem bova (markirnih točaka) i pravocrtnim plivanjem prema njima bez da se gubi početni smjer. Mnogi krivudaju, prelaze s lijeve na desnu stranu i obrnuto a to sve naravno jako crpi snagu.

Prilično je očito da je sposobnost plivanja po ravnoj liniji presudna za što brže plivanje.U bazenu na dnu postoji označena crta, ali problem je kako plivati što više po ravnoj liniji u otvorenim vodama? Triatlonci koji nemaju dobar osjećaj za viziranje u otvorenim vodama i ne posjeduju odličnu sposobnost plivanja po što pravilnijoj ravnoj liniji plivaju cik-cak gubeći energiju te na kraju preplivaju dužu udaljenost od onih triatlonaca koji mogu bolje i spretnije pristupiti ovom zahtjevnom dijelu same triatlonske utrke.Oni koji dođu prvi puta na triatlon često znaju pitati: ‘Kako mogu najbolje vidjeti gdje idem dok plivam?’

Sara Mclarty (pro američka triatlonka, slovi za jednu od najbržih plivačica u triatlonu) kaže da je najbitnije da se prvo nauči biti sa svojim licem u vodi i u horizontalnoj poziciji, a zatim povremeno lagano podizati glavu i skenirati vanjsku okolinu. Međutim priznaje da nije lako naći zlatnu sredinu između učinkovitog plivanja i plivanja po liniji. U podučavanju kako što brže plivati u otvorenim vodama koristi 2 metode.

1.) Početnici u otvorenim vodama mogu pronaći tu ravnotežu plivajući slobodnim stilom s 20 zaveslaja. Važno je da se diše normalno na lijevu ili desnu stranu ili bilateralno, a nakon 20 zaveslaja prestati plivati slobodnim stilom i brzo početi prsno i napraviti 4-5 zaveslaja s glavom iznad vode gledajući gdje se bove nalaze. Nakon dobivenog pregleda opet nastaviti slobodnim stilom. Koristeći se ovom metodom brze izmjene stilova ne gube se sekunde kao što većina misli.

2.) Drugu metodu glede uspješnog viziranja i ona sama koristi na svojim natjecanjima. Nakon njezinih 5 godina natjecanja na svjetskom nivou smatra da je i ta metoda najučinkovitija. Zašto je toliko viziranje smjera bitno u triatlonu? Negdje su plivačke dionice tako postavljene da su plutače desno u smjeru kazaljke na satu, a nekad uvijek lijevo u svako doba kad se pliva. Kakogod su one postavljenje, najkraće plivanje je ravna crta između bova, a dobro viziranje na vrijeme će smanjiti metre koje je potrebno preplivati. Dakle, potrebno je podići glavu toliko da su samo oči iznad vode, ali svaki će vam dobar trener plivanja reći da održavanje horizontalnog položaja daje najbolji rezultat za plivanje. Držanje glave u liniji kralježnice je kritično, nemojte se previše “zakopati u vodu” i nemojte dizati glavu previsoko. Spuštanjem glave i opuštanjem leđa plivač vraća u neutralan položaj kralježnicu te noge i stopala ostaju na površini. Kada podižete glavu da biste vizirali napravite nekoliko jačih udaraca sa nogama. Time utječete da su vaše noge i dalje na površini vode. Da biste vodili računa i o vremenu između bova, možete nakon svakih 6-10 zaveslaja pratiti smjer. Zato što često podižete oči možete znati koliko ste blizu cilja. Sara Mclarty neprestano ponavlja da ako se bova ne pojavi u nekoliko sekundi samog skeniranja horizonta, potrebno je očima opet pokušati, tj. napraviti nekoliko takvih cjelokupnih uzastopnih poteza da biste što bezbolnije plivali provjeravajući vaš osobni smjer u odnosu na trenutnu bovu koja je pred vama.

Dan i Keeley Bullock, specijalizirani dugogodišnji treneri (‘Swim for Tri’) objašnjavaju kako gubljenje smjera u plivanju obično proizlazi iz 2 glavna razloga: posjedovanja loše sposobnosti osobne navigacije i donošenja čestih pogrešnih procjena glede inzistiranja na neprestanom praćenju plivača ispred koji također pliva cik-cak. Po njima npr. u olimpijskom triatlonu gdje se pliva 1500m kao 3x500m oni lako mogu uočiti kako netko dodaje toj udaljenosti dodatnih 150m samo zato jer ne izvodi određene vježbe plivanja po crnoj liniji na dnu bazena prilikom treninga.

Sara Mclarty u bazenu tijekom cijele godine inzistira na izvođenju nekoliko korisnih vježba:

1. Flip at the T: Tijekom plivanja u normalnom setu svako dodirivanje zida je prilika za odmor, opuštanje i vrijeme da se oporavimo prije nego se krene opet plivati u sljedeći krug. Međutim, u otvorenim vodama nema zidova svakih 25 ili 50m te je jedan od korisnih načina dugo plivanje (500 do 1000m) bez dodirivanja zida na kraju bazena. Umjesto dodirivanja zida, potrebno je 5m prije pokušati napraviti okret što će nas prisliti da čim brže koristimo ruke i noge istodobno kako bi krenuli ponovno. Kod takve vježbe treba biti oprezan, jer takvo plivanje može biti dosta stresno za ramena.

​​2. Sight your coach: I Sara se tijekom svojih prvih nekoliko mjeseci plivanja pitala zašto njezin trener se kreće uzduž bazena diktirajući tempo. Ponekad je to radi što bolje komunikacije s plivačima u stazama, a ponekad je da bi što bolje motivirao. Sara savjetuje da koristimo takve slučajne pokrete trenera ili osoba uz bazen u vlastitu korist tako da zamislimo da su ti ljudi zapravo velike narančaste napuhane bove. Potrebno je podignuti glavu prema naprijed, skenirati horizont, okrenuti glavu na stranu za dah i nastaviti dalje plivati. Takvu vježbu viziranja ne treba činiti više od 5 puta po krugu (25m).

3. Water Polo Drill: Vaterpolisti igraju svoj naravno s glavama izvan vode. Često i u triatlonu postoje situacije kada je potrebno plivati s glavom izvan vode zbog različitih razloga (niske temperature vode kada je hladno plivati, u velikoj gužvi kada prijeti opasnost od udarca drugih nogu u lice ili kada npr. zbog magle je teško uočiti bove). Korisna vježba je plivanje s glavom gore (npr. 6x25m) te je to odličan način za jačanje snage u vratu i dobivanja osjećaja koliko tijelo tone kada nam je glava podignuta.

4. Hypoxic Breathing: Važnost kapaciteta pluča često se u samim vježbama previdi. Plivanje u otvorenim vodama može biti za mnoge početnike u triatlonu manje zastrašujuće ako se može zadržati dah na duže vrijeme ili ukoliko se ne uzima zrak nakon svakog zaveslaja. Situacije poput hladne vode, prskanja i gužve bilo na startu ili kod okreta pored bove su uobičajene na svakoj utrci. Trening od 4x100m tako što udišemo u prvom svaki 3., u drugom krugu svaki 5., u trećem krugu svaki 7 i u zadnjem krugu svaki 9 je odlična vježba za što bolje reagiranje u takvim situacijama.

5. Turn in the middle: Rijetko će plivanje na nekom triatlonu imati okret od 180 stupnjeva na stazi, jer takav okret glavom prema plivačima je opasan tako da su okreti na 90 stupnjeva mnogo češći. Vježba zamišljanja kako se bova nalazi na sredini trake te plivati prema njoj i što brže se polukružno okrenuti oko nje je također korisna vježba. Pritom se mogu koristiti ostali plivači kao bove ili postaviti na bazenu plutače, koristiti neki trag na dnu bazena ili učiniti prema mašti.

6. Drafting: Obično kada se pliva u setovima (5x300m ili x400m itd.) svaku dionicu vodi jedan od grupe plivača u istoj traci. Bitno je da se rasporede po trakama plivači sličnih sposobnosti tako da mogu čim bolje pratiti onog ispred sebe.

Budite kreativni, originalni i inventivni u vlastitim vježbama. Ovo su samo neke smjernice koje sam pokušao što bolje prikazati kako bi potaknule i mene samoga u treniranju. Ipak je najvažnije da se osjećamo sigurni i spremni kada smo na startnoj liniji.

Autor: Jurica Cvjetko, foto: web

Završen proljetni dio Cross lige Drava

Sa 107 natjecatelja na startu u četvrtak je završen proljetni dio Cross lige Drava u Varaždinu. Ovogodišnje izdanje ove lige ostat će zapamćeno najviše po sve masovnijem dolasku trkača.

U ovom 11. kolu pobjednici na 5.600 metara su Iris Rožmarić i Tihomir Cenko,  na 2.000 metara Iva Friščić i Branko Levanić, na 800 metara Lucija Horvat i Antonio Brkinjač, a na 400 metara Jelena i Rene Horvat, dok su kod hodača nastupili samo Slavko Stokrajec na 2.000 metara i Boris Lacković na 5.600 metara.

Kroz ligu je u proljetnom dijelu sezone “prodefiliralo” čak 214 natjecatelja, on onih najmlađih koji se natječu na 400 i 800 m do najstarijeg veterana Josipa Đunđeka (1924. godište).

Liga se nastavlja 12. kolom 25. kolovoza u 18 sati na svima poznatom mjestu.

Rezultati 11. kola

Ukupni poredak proljetnog dijela lige

Više o ligi na stranici TK Marathon 95

Autor: 3 sporta

Polumaraton u Worcesteru USA

Odmah nakon što mi je prihvaćen rad za konferencuiju u Bostonu, počeo sam tražiti neku utrku u okolici. Našao sam taj vikend (5. 6.) polumaraton u Worcesteru. Polumaraton je u sklopu američke serije polumaratona (ukupno 22 maratona, www.usrahm.com).

Worcester, drugi je grad po veličini u državi Massachusetts, s oko 180.000 stanovnika, oko 60 km zapadno od Bostona. Grad je poznat kao srce revolucije zbog čega je srce i simbol grada. U okolici je 1790. pokrenut prvi vodeni mlin što se smatra početkom industrijske revolucije u Americi.

Polumaraton, (www.usrahm.com/Events/worcester.htm) ili po američki 13,1 milja, 13. po redu, s prilično je uspona, grad je na brežuljkastom području, neke ulice su kao one poznate u San Franciscu. Na samoj trasi, uzbrdica s ponekom zaravni je od 4. do 8. kilometra, nešto kao da trčite u Zagrebu po Bukovačkoj. Nizbrdica nakon toga je dosta isprekidana kratkim hupserima tako da nema puno govora o nekom ritmu. Otprilike pola takve uzbrdice je još i između 15. i 17. kilometra.

Organizacija utrke je besprijekorna. Utrku organizira, kao i sve u serijji, tvrtka koja se time bavi. Startnina iznosi 75 USD što povlači majicu (za trčenje, ne pamučnu), ciljnu medalju, posudbu čipa, 7 okrepnih stanica (voda i izotonik), te hranu i tekućinu nakon ulaska u cilj. Nije potrebno govoriti da se ne može desiti da nečega nedostaje tijekom utrke na nekoj od okrepnih stanica.

Na utrci je nastupilo 906 trkača, 390 muških i 516 ženskih, što je za USA potpuno uobičajena stvar. Start utrke je bio već ujutro u 7:30, a načelni limit je 3 sata, ali uredno su dočekani i oni koji su došli u cilj poslije. Na startu je bilo 14 zahoda, a s obzirom da je gotovo svaka trkačica i većina trkača imala potrebu, kraj kolone je bio na horizontu, ali dok sam se zagrijavao na cesti pored kolone uočio sam da se red iznimno brzo pomiče, neki su zbilja bili prije van nego unutra.

Na cilju je bilo pizza, kolača, voća, vode, dijetne Pepsi, Starbucks frapuccino u neizmjernim količinama. Nekoliko ljudi se samo brinulo da iz parkiranih hladnjača samo donosi cijele gajbe napitaka čim bude oko pola potrošeno. Nakon što su svi ušli u cilj, sve što nije potrošeno podijeljeno je među onima koji su se još motali i lokalnim beskućnicima koji su skrušeno čekali i uopće nisu pokušavali uzeti dok je trajala trka. Ta količina je bila isto impresivna, po mojoj procjeni barem 50 gajbi po 12 bočica raznih napitaka. Prema prihodu od startnina, oko 65000 USD, i sponzora stvarno je jednostavno organizirati trku s takvom logistikom i uz veliki broj volontera. Uz polumaraton bila je i utrka na 5 kilometara i 1-mile Fun-Run.

Ja sam bio smješten oko 2 km od starta. U pravilu nemam nikada trening prije 10 sati, i ovaj start mi je bio prilično rano. Probudio sam se u 5, nešto sitno pojeo i natočio se tekućinom. Prognoza za ujutro je bilo vedro i oko 12 stupnjeva, ali kad sam izišao van nešto prije 7 bilo je već barem 15 stupnjeva. Zagrijavanje je bilo do starta i malo oko starta. Na samom startu s obzirom na količinu trkača uopće nije bilo gužve. Svi vrlo disciplinirano stanu iza i ne pomišljaju se gurati s bržim trkačima, a čip ionako mjeri netto vrijeme. S obzirom na grubu informaciju o profilu staze očekivao sam vrijeme oko 1:30. Nakon starta i cijelo vrijeme sam bio između 20. i 30. mjesta, koje je variralo na uzbrdicama i nizbrdicama ovisno o pripremljenosti trkača oko mene. Svaka milja je označena, a prema profilu staze prolazi su jako varirali, ali je svakih 5 milja, oko 8 km, bilo oko 34:10, tako da je u većim intervalima gledano tempo bio uravnotežen. Tijekom utrke temperatura je već narasla na, za jutro, toplih 24 stupnjeva. Vjetra je bilo vrlo malo i nebitno za sam tempo, makar je dan prije prilično jako puhalo i po sunčanom danu, pa sam očekivao nešto slično i na utrci. Uz cijelu stazu ljudi bodre trkače, stave nekoliko stolica ispred kuće i navijaju i plješću svakom trkaču koji prođe, a zadnjih 300 metara trči se gotovo kroz špalir. Jasno da je bilo onih koji su trčali u vjenčanici, obučeni kao Mickey Mouse, a na 5km su neki trčali i s klincem u rukama, a veći broj s kolicima ispred sebe.

Na kraju sam s 1:30:01 bio ukupno 22., a u M40 3. od 57. Rezultati su na stranici www.areep.com/index.php?view=rv&ID=2088 . Ovo mi je bila četvrta takva utrka u USA, a prvi polumaraton i svakako da budem kad ponovo idem zbog posla pokušao opet naći neku utrku.

Autor: Mladen Meštrović

1...148149150...153Stranica 149 od 153

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO