U organizaciji Brdsko biciklističkog kluba «MARUN» Lovran u nedjelju će se održati 6. Učka maraton, brdsko biciklistička utrka iz Lovrana na Učku.
Ono što osobito treba pohvaliti kod ove utrke je mogućnost kupnje tzv. jednodnevne licence koja natjecanje omogućava i rekreativcima bez licence Hrvatskog biciklističkog saveza. Na puno utrka to nije moguće pa se natjecati mogu samo licencirani.
Rok za prijave je 28. 7. pa požurite!
Više o utrci saznajte na stranici BBK Marun.
Autor: 3 sporta
U nedjelju, 24. srpnja održan je 8. Panonski maraton triju država u organizaciji BK Mure Avanture i slovenskih i mađarskih partnera, Kolesarskog kluba Lendava i sportskog društva Mockorgok iz Lentija.
Start i cilj je ovaj puta bio u mjestu Toplice Sveti Martin. Četiri mjeseca intenzivnih priprema za ovaj događaj, na kraju je pokvarila kiša. Sukladno prognozi vrijeme ovaj puta nije bilo naklonjeno, svega 14 C stupnjeva temperature i jaka kiša pokvarila je doživljaj. Iz tog razloga sudionika je bilo znatno manje, čak trećina nego proteklih godina. Ukupno je nastupilo 126 hrabrih biciklista, Veliki maraton (105km) vozilo je 57 biciklista, Srednji maraton (63km) prošla su 43 vozača, Mali obiteljski maraton vozilo je 4 biciklista, dok je na brdskom XCM maratonu sudjelovalo 22 vozača. S obzirom da je ovogodišnji start bio u Hrvatskoj najviše je bilo domačih biciklista čak 64, slovenskih 40 i mađarskih 22.
Ova međunarodna manifestacija unatoč slabim vremenskim uvjetima za vožnju završena je bez ikakvog problema i bez ijednog pada. Kao svake godine, maraton je organiziran na visokoj razini, pa je tako uz stazu kroz tri države bilo prisutno više od stotinu redara, vatrogasaca i ostalih, svaka trasa imala je pratnju isperd i iza, lječničku ekipu, a uzduž staze bile su postavljene okrepne točke gdej su sudionici maratona mogli predahnuti i osvježiti se u tijeku vožnje. Pri povratku u cilj svaki sudionik primio je medalju za uspješno sudjelovanje. A domaćini su pripremili i zanimljiv kulturni program, u kojem su se predstavile udruge s područja triju država. Bila je organizirana i nagradna igra u kojoj su sudionicima maratona podijeljene bogate nagrade (bicikl, vikend paket noćenja i sl.). Nakon zajedničkog obroka biciklisti su nastavili uživati u kupanju u tolim bazenima Toplica Sveti Martin.
Kao organizator iznimno smo zadovoljni održanom manifestacijom i smatramo da je s obzirom na vremenske uvjete ovaj 8. Panonski maraton triju država u potpunosti uspio, što dokazuju i zadovoljni osmjesi sudionika koji su se nakon naporne vožnje vračali u cilj. Koristimo priliku i zahvaljujemo se svima koji su pomogli u realizaciji maratona, sponzorima, a posebno sudionicima koji su pokazali jaku volju i odvozili ovu tešku trasu.
Autor: BK Mura Avantura
2. Plivački maraton Raslina 2011. je privukao 58 plivača iz cijele Hrvatske, ali i iz Slovenije i Njemačke. Veliki broj plivača ali i gledatelja nije došao u Raslinu zbog vremenske prognoze koja i nije obećavala najbolje vrijeme. Inače bi brojka prijavljenih plivača sigurno bila mnogo veća.
Maraton je uspješno startao u 10 sati ujutro unatoč sitnoj kišici koja nije upućivala na to da će dugo trajati a kamoli da će biti onakvo nevrijeme koje je uslijedilo. Silna kiša koja je uslijedila pola sata nakon starta uvelike je otežala posao plivačima, brodarima koji su odradili nadljuski posao pazeći na sigurnost plivača i ostatku organizacije na kopnu koja se morala snalaziti kako bi se maraton održao. Nevrijeme je poremetilo plan organizatora a i sami tijek natjecanja, ali je najbitnije to da su svi plivači uspješno došli na cilj, te da se maraton održao.
Prvi u muškoj konkurenciji je bio Slovenac Rok Mihovec iz PK Triglav Kranj s vremenom od 1:09:02, drugi je došao Siniša Staničić iz KDP Novi Zagreb s vremenom od 1:13:52, a treći u muškoj konkurenciji je stigao Dražen Adžić s vremenom od 1:15:33. Vrijeme prvog u muškoj konkurenciji je za minutu sporije od prošlogodišnjeg pobjednika. S obzirom na vremenske uvjete ovo je stvarno odličan rezultat.
Kod žena prva je na cilj stigla Anja Trišić iz KDP Poreč s vremenom od 1:11:30, druga je bila Slovenka Ula Kozinc iz PK Triglav Kranj s vremenom od 1:16:44,a treća je bila prošlogodišnja pobjednica u ženskoj konkurenciji Dina Levačić iz KDP Split koja je došla doslovce sekundu kasnije od drugoplasirane.
Najbolji pojedinci u apsolutnoj kategoriji su osim pehara za nagradu dobili pršut, dok im je počasni gost Raslinskog maratona gosp. Veljko Rogošić kao nagradu poklonio svoje knjige o plivačkim uspjesima.
Organizatori smatraju da je maraton unatoč problemima zbog nevremena uspješno održan te se nada da će dogodine maraton uz povoljnije vrijeme dobiti i licencu za CRO CUP koja će privući još veći broj profesionalnih plivača iz cijele Hrvatske. Također poziva sve plivače da se odazovu i dogodine.
Autor: Krešimir Lokas
Iako je bilo jasno da odlična ideja članova TK Zagreb o održavanju štafetnog triatlona na Jarunu zbog vremenskih uvjeta neće biti osobito posjećena (šteta), ni u jednom trenutku nije bilo dovedeno u pitanje održavanje utrke.
Nedjeljno jutro, pravo jesensko, hladno, a na kalendaru kraj srpnja. Kiša nije prestajala padati no pravim triatloncima to ne predstavlja problem. Okupilo se šest tročlanih ekipa da bi sudjelovale na prvom ekipnom (štafetnom) triatlonu u Hrvatskoj. Svaki član ekipe odradio je jedan mali triatlon nakon čega je isto uradio drugi i na kraju treći.
Šteta zbog lošeg vremena, ovo je idealan način da se rekreativci upoznaju s triatlonom i završe svoju prvu malu utrku.
U svakom slučaju čestitke svima koji su sudjelovali, kao i organizatorima!
Rezultati: Stafetni_triatlon_ZG_-_24_7_11.pdf
Autor: Danijel Krajnović; foto: Ana Gudalović
Od 1903., u mjesecu srpnju, u Francuskoj se održava najveći sportski događaj na svijetu koji se događa svake godine. Veći od Toura de France samo su Olimpijske igre i Svjetsko nogometno prvenstvo.
Ovogodišnje izdanje Toura po mnogo čemu je bilo posebno. (Konačan) odlazak Lancea Armstronga i nerazriješen dopinški status Alberta Contadora otvorili su prostor nekim novim imenima koja su se najčešće pojavljivala u TV prijenosima. Osim toga, odluka vodstva Toura o modifikaciji nekih ustaljenih etapa učinila je ovu utrku (prema mnogima) jednom od najzanimljivijih u novijoj povijesti.
Prvi tjedan s iscrpljujućim dugim etapama, nakon toga Pirineji i pred sam kraj Alpe najavljivali su da će ovogodišnji Tour pobjedu dati samo najkompletnijem biciklistu. Tako je i bilo – pobjedu je odnio Cadel Evans, prvi čovjek južne hemisfere koji je osvojio Tour. Ovaj simpatični australski biciklist imao je zaista dugi put do vrha – počeo je kao dječak na BMX natjecanjima, nakon toga se prebacio na MTB i bio čak i pobjednik svjetskog kupa, da bi na kraju završio na asfaltu i polako gradio svoju karijeru (već mu je 34 godine) do jučer kada je osvojio najprestižniji trofej cestovnog biciklizma.
Gubitnici su (i ove godine) braća Andy i Frank Schleck Luksemburžani koji su u novoj ekipi (koju su sami organizirali) uspjeli doći na korak do trona pobjednika. Na kraju su završili kao drugi i treći. Komentatori se uglavnom slažu da osnovni razlog neuspjeha leži u nedovoljnoj spremnosti na rizik koji je (prije svega) Andy Schleck morao preuzeti na brdskim etapama. Prednost koju je tamo ostvario pred konkurentima morala je biti puno veća prije predzadnje etape kada se vozio time-trial u Grenoblu. Poznavaocima je bilo jasno da njegova prednost ispod minute neće biti neki problem za Evansa i da će Andy Schleck provesti samo jedan dan “u žutom”. Upravo to se i dogodilo – Evans je drugim najboljim vremenom iza Tony Martina osigurao ukupnu pobjedu i veselje za svoj BMC Racing Team.
Zadnji dan, prema ustaljenom običaju, vozila se etapa kroz Pariz koja je imala “revialan” karakter za sve osim sprintera koji su mogli ugroziti Marka Cavendisha u nastojanju da postane prvi sprinter koji je osvojio zelenu majicu na Touru tri puta uzastopno. Kolege iz njegove ekipe to naravno nisu dozvolili pa su ga “isporučili” stotinjak metara prije cilja i omogućili mu još jednu sprintersku pobjedu
Najbolji “penjač” je Španjolac Samuel Sanchez, a najbolji mladi biciklist Francuz Pierre Rolland. Ekipnu pobjedu ostvarili su biciklisti Teama Garmin Cervelo.
Nakon 3 tjedna i odvoženih 3.430 km Tour de France 2011. bit će zapamćen i kao jedan od “najčišćih” sa samo jednom diskvalifikacijom zbog otkrivenog dopinga. Najveći biciklistički cirkus na svijetu nastavlja se i iduće godine.
Autor: 3 sporta
Jučer je po izuzetno hladnom (za ovaj dio godine) i kišovitom vremenu u Frankfurtu održan Frankfurter Sparkasse IRONMAN European Championship. Natjecalo se 58 profesionalaca i 2.450 rekreativaca (tzv. age-grouperi).
Bila je ovo izvanredno organizirana utrka koja se ove godine odvijala po deseti put, a zainteresirani su je mogli pratiti putem live-feeda ili televizije. Utrka je započela plivanjem u Langener Waldsee, omalenom jezeru udaljenom oko 12 km od Frankfurta. Temperatura zraka na startu utke bila je jesenskih 11 stupnjeva C. Nakon solidnog plivanja glavni favorit za pobjedu, Faris Al-Sultan samo je povećao prednost na biciklu i sa sigurnošću je održao na maratonskoj stazi. Kako je medijima izjavio nakon utrke bio je iskreno iznenađen pobjedom jer nije uspio trenirati kako je želio, a i natjecao se zadnjih 5 tjedana zaredom. Ostvario je respektabilan rezultat od 8:13:50 h. Za ovu bi se utrku u muškoj konkurenciji moglo reći da je bila i prvenstvo Njemačke – prvih pet natjecatelja koji su prošli ciljem su Nijemci:
1. Al-Sultan Faris GER 8:13:50
2. Raphael Jan GER 8:19:31
3. Göhner Michael GER 8:20:26
4. Potrebitsch George GER 8:22:29
5. Vuckovic Stephan GER 8:26:03
6. McKenzie Luke AUS 8:26:51
7. Brown Cameron NZL 8:31:47
8. Jammaer Bert BEL 8:32:26
9. Vernay Patrick FRA 8:32:59
10. Colpaert Bart BEL 8:33:54
U ženskoj konkurenciji utrku protiv same sebe vodila je Caroline Steffen. Preuzela je vodstvo na biciklističkoj dionici i do druge tranzicije ostvarila prednost od 13:40 min ispred Lucie Zelenkove, no tada je za Steffen počela prava bitka. Učestali problemi s grčevima, puno stajanja i istezanja nisu slutili na dobro za ovu Švicarku. Pred sam kraj utrke bilo je jasno da će veliku prednost koju je prikupila na biciklu uspjeti i zadržati bez obzira na probleme.
Rezultati žene:
1. Steffen Caroline SUI 9:12:13
2. Zelenkova Lucie CZE 9:13:46
3. Tajsich Sonja GER 9:14:14
4. Van Vlerken Yvonne NED 9:15:37
5. Warriner Samantha NZL 9:18:04
6. Krebs Meike GER 9:22:43
7. Felt Silvia GER 9:26:21
8. Dietrich Susan GER 9:28:08
9. Bij de Vaate Heleen NED 9:32:51
10. Berasategui Virginia ESP 9:37:00
Autor: 3 sporta
U nedjelju 24.07.2011. s početkom u 8:30 h u triatlon zoni na Jarunu pod organizacijom TK Zagreba održat će se štafetni triatlon, četvrta u nizu trening utrka u sklopu ekipnog triatlon/duatlon trening kupa.
Ovo će biti prvi put da se održava utrka u štafetnom triatlonu u Hrvatskoj.
Distanca je kao kod sprint triatlona:
– 750 m plivanja
– 3 kruga biciklom oko Jaruna
– 5 km trčanja
· ekipa se sastoji od 3 člana
· bicikl po izboru
· kaciga obavezna
· zajedno mogu nastupiti i žene i muškarci
· dozvoljena zavjetrina
Pravila utrke:
Sve ekipe odrađuju gore navedenu distancu koja je podijeljena na 3 dijela tako da svaki član ekipe odradi svoj dio( 250 m plivanja, 1 krug biciklom, 1660 m trčanja ).
Prvi članovi svake ekipe startaju zajedno i odrađuju svoj dio. Drugi član ekipe starta nakon završetka prvog člana, odnosno završetka trkačkog segmenta i tako treći član. Utrka završava kada treći član završi svoj dio. Trkački dio biti će točno označen. Plivački segment će biti sa jednim izlaskom i ulaskom u vodu.
Nastup na vlastitu odgovornst. Jarun neće biti zatvoren za promet.
Startnina se plaća na licu mjesta i iznosi 60 kn po ekipi.
Želimo vam dobru zabavu!!!!!
Organizator utrke i kupa: Marcel Zelenika, mob: 098/9523798
Autor: Danijel Krajnović
Jučer je na prostorima oko Aquacitya održano i treće kolo ovogodišnje triatlon lige koju organizira Triatlon klub 042 iz Varaždina. Malo lošije vrijeme išlo je na ruku triatloncima jer na kupalištu i na cestama oko Aquacitya nije bilo prometa pa se natjecanje moglo održati u najvećem miru – još treba dodati da su i temperature zraka i vode bila idealne – što ćeš više.
U takvim uvjetima u sprintu se najbolje snašao Adam Rožmarić iz TK 042 koji je unatoč padu na biciklu i gubitku od dvije minute uspio osvojiti prvo mjesto, drugi je ciljem projurio Igor Goričanec iz TK Međimurje s jednom minutom zaostatka, dok je treće mjesto osvojio Mladen Meštrović također iz TK 042. Ovo je kolo zbog uvjeta na stazi bilo i kolo rekorda jer su skoro svi natjecatelji koji redovito dolaze na ligu poboljšali svoje dosadašnje vrijeme.
Kod žena u sprintu pobijedila je Karla Čović iz TK 042 ispred Jasmine Burek TK Hidraulika Kurelja iz D. Stubice, naravno i one su značajno poboljšale svoja vremena.
U supersprintu zanimljiv dvoboj vodio se za prvo mjesto između Gregora Stadaasa i Karla Seketina (obojica TK Međimurje), bilo je neizvjesno sve do trkačkog djela gdje se spremnijim pokaza Gregor i napravio razliku od preko jedne minute, treći je bio Petar Seketin također iz TK Međimurja.
Kod žena je također bilo neizvjesno – pobijedila je juniorka iz TK 042 Monika Radaković ispred dviju dama koje su se prvi puta okušale u triatlonu – drugo mjesto osvojila je Smiljana Janžek koja je odradila svoj prvi triatlon na nagovor svoje prijateljice Lidije Levačić koja je ujedno osvojila treće mjesto, a s nama je od prvog kola lige. Ovo je samo jedan mali primjer kako triatlon hvata korijene i kod nas, jer u “zapadnom” svijetu to je sport s najvećim trendom rasta.
Ipak najljepša priča dogodila se na kraju kolone u super sprintu gdje su se nadmetali najmlađi i najstariji član lige. Naime simpatičnom Tinu Bureku tek je 10 godina, a gospodinu Vučemilu “samo” 70, dakle razlika je 60 godina. Ali vjerujte nije to tako izgledalo na samoj stazi, sve je bilo neizvjesno do trčanja, kad su mlade noge Tina Bureka uspjele napraviti koliku-toliku razliku ispred g. Vučemila. Inače je i sama utrka između njih prošla u zdušnom bodrenju najprije između njih dvojice, a najviše su ipak profitirali malobrojni gledatelji koji su ih bodrili i prisustvovali nesvakidašnjoj utrci.
Treće kolo je prošlo i liga se zahuktava, bit će još ovakvih duela i zato pozivamo sve koji vole sport da nam se pridruže – na utrci mogu sudjelovati svi rekreativci s osnovnom opremom (kaciga, bicikl, tenisice) i upisati se u listu triatlonaca.
Sljedeće kolo na rasporedu je u srijedu 27. 7. sa startom u 18:15 sati, prijave su pola sata prije kod boćarskog igrališta na Aquacityu Varaždin
Vidimo se!
Autor: Ladislav Gregorinčić
Panonski maraton triju država je međunarodna biciklistička manifestacija, koja gradi mostove između nas i naših susjeda. Ove godine se manifestacija održava osmi puta.
Sudionici biciklističkog maratona prolaziti će po idiličnim prekmurskim i mađarskim selima, voziti kroz Panonsku nizinu, prelaziti rijeku Muru, popeti se na međimursku vinsku cestu i na kraju opustiti u bazenima Toplica Sveti Martin. Trase maratona su različito zahtjevne te su primjerne za svakoga. Pokraj cestovnih trasa, za ljubitelje terenske vožnje pripremljena je mountainbike-xc trasa po okolnim bespućima. Nakon uspješnog završetka maratona sve sudionike očekuje obrok, medalja, izvlačenje nagrada, bogat zabavno-kulturni program i kupanje u jedinstvenoj parafinskoj termalnoj vodi u Toplicama Sveti Martin na Muri.Pozivamo vas, da svoj dan preživite u ugodnom bicikliranju u našoj okolici. Zbog prelaska državne granice svaki sudionik obavezan je imati sa sobom važeć putovnicu ili osobnu iskaznicu.
Veliki maraton – 105 km; zahtjevno; Slovenija-Hrvatska-Mađarska start u 9.00 h
Srednji maraton – 65 km; srednje-zahtjevno; Slovenija-Hrvatska start u 9.10 h
Mountain bike XC – 30 km; srednje-zahtjevno; start u 9.20 h
Mali obiteljski maraton – 15 km; lagano; po okolici Sv.Martina na Muri start u 9.30 h
Start / Cilj : Toplice Sveti Martin , Sveti Martin na Muri, Hrvatska
Kotizacija:
12 eur -kod predprijave do 20.07.
15 eur – nakon 20.07.
Plaćanje kod prijava na startu
Predprijave na www.bk-muraavantura.com
Prijave na startu: 7-8:45h
Svim sudionicima osigurana: medalja, obrok, sudjelovanje u nagradnoj igri, kulturno zabavni program, kupanje na bazenima Toplica Sveti Martin.
Autor: BK Mura Avantura
Mislite da možete prihvatiti ovakav izazov kao nešto normalno jer Vam 5 kilometara plivanja ne znači ništa? Ili ste možda jedan od onih koji vole ovakve izazove pa makar to bilo samo jednom u životu pa neka se pamti? Onda je svakako ovo prava stvar za Vas!
Raslina i ove godine priprema nešto za pamćenje – 2. PLIVAČKI MARATON RASLINA 2011., osebujan događaj na kojem Vam podršku u potpunosti pruža pučanstvo malog predivnog dalmatinskog sela, smještenog na obali PROKLJANSKOG MORA. Da, mora, a ne jezera. Ta zadnja riječ se ovdje uopće ne spominje niti u jednoj vrsti konverzacije 🙂 Naravno, ne trebate sudjelovati u ovom natjecanju da bi Vam u Raslini bilo lijepo. Ona pruža i ove godine svaku vrstu zabave, a prije svega odlične glazbe, koje ovdje ima u izobilju (tako nam DJ Willie-a;)!!
23.07. – 2.PLIVAČKI MARATON RASLINA 2011 – PROKLJANSKO MORE 🙂
Plivački Maraton Raslina održava se od 2010.g. u organizaciji Društva športske rekreacije Raslina. Zaljubljenika u sport koji promoviraju vrijednosti proizašle iz sporta, kao što su fair play, natjecateljski duh, prijateljstvo i tolerancija među mladima i starima, profesionalcima i rekreativcima.
Maraton se održava u mjestu Raslina, pokraj Šibenika, na prekrasnom Prokljanskom jezeru, vrlo pogodnom za plivanje, a njegova dužina iznosi 5 km. Njegova posebnost, uz to što se održava na Prokljanskom jezeru jest i ta što je jedini takve dužine u Šibensko- kninskoj županiji.
Plivački maraton Raslina je već od prve godine uvršten u službeni kalendar Hrvatskog saveza daljinskog plivanja (www.hsdp.hr) te kao takav okuplja brojne profesionalce i rekreativne plivače iz Hrvatske, ali i šire. Cilj Plivačkog maratona Raslina je da se sljedeće godine kandidira i za CRO – CUP licencu u plivanju koja će doprinijeti kvaliteti, promidžbi, ali i većem broju natjecatelja.
Izgled staze:
Autor: Krešimir Lokas
U nedjelju, 17. srpnja 2011. vožene su utrke Nacionalnog prvenstva Hrvatske u brdskom biciklizmu za 2011. Organizator utrke bio je Biciklistički klub Mura Avantura iz Svetog Martina na Muri, a natjecanja su se odvijala na klupskoj stazi „Nad Toplicaj“ u mjestu Toplice Sveti Martin.
Na nacionalnom prvenstvu olimpijske cross country discipline (XCO) sudjelovalo je stotrideset i dvoje natjecatelja (132) u dvanaest kategorija (12): Početnici A, Početnici B, Rekreativci, Sport, Veterani A, B i C, Kadeti, Juniori, Elite Žene te Elite M i U23.
Utrku su nadzirali suci HBS-a na čelu s Glavnim sucem utrke Ivom Rilovićem, a brigu oko mjerenja vremena preuzela je „Tajming služba“ sa svojim specijaliziranim uređajima. Na utrci je bilo angažirano tridesetak redara oko staze uglavnom članova Mure Avanture, ekipa Hitne medicinske pomoći, kao i vatrogasna jedinica DVD-a Sveti Martin na Muri.
U kategoriji Početnici do 13 prvo mjesto osvojio je Karlo Brajković iz BK MTB Istra Pazin, drugi je bio Roko Fržop iz BBK Orlov krug, a treći Nino Ivaninić iz BK MTB Istra Pazin.
U kategoriji Početnici do 15 prvo mjesto osvojio je David Ferenčić iz BK Meridijana Kamen, drugi je bio Tonko Čičin Šain iz BBK Orlov krug, a treći Toni Šujević iz BBK Istra bike.
U kategoriji Veterani A prvo mjesto osvojio je Sanjin Weiss iz BK Crikvenica, drugo Dalibor Babić iz BK Buzet, a treće Krešimir Franić iz BK Opatija 2010.
U kategoriji Veterani B prvo mjesto osvojio je Saša Javorović iz BGK Tuškanac , drugo Veljko Brajković iz BK MTB Istra Pazin, a treće Joško Fržop iz BBK Orlov krug.
U kategoriji Veterani C prvo mjesto osvojio je Richard Podsednik iz BGK Tuškanac, drugo Darko Fojs iz BK Dinamo, a treće Željko Žagar iz BGK Tuškanac.
U kategoriji Kadeti prvo mjesto osvojio je Alen Tomašev iz BK Opatija 2010, drugo Krešimir Banović iz BK Luks Racing, a treće Sandi Bažon iz BK MTB Istra Pazin.
U kategoriji Sport prvo mjesto osvojio je Tomislav Katalenić iz KK Jastrebarsko, drugo Ivica Mezak iz BK Maraton, a treće Goran Đurić iz KK Jastrebarsko.
U kategoriji Rekreativci prvo mjesto osvojio je Đenis Čanjevac iz BBK Orlov krug, drugo Antonijo Erceg također iz BBK Orlov krug, a treće Robert Šandl iz BK Crikvenica.
U kategoriji Juniori prvo mjesto osvojio je Robi Šujević iz BBK Istra bike, drugo Petar Vuković iz BK Buzet, a treće Paolo Rigo iz BGK Tuškanac.
U kategoriji Elite Žene najbolja je bila Andrea Kiršić iz BGK Tuškanac, drugo mjesto osvojila je Antonela Ferenčić iz BK Meridiana Kamen, a treće Tea Mavrić iz BK Crikvenica.
U kategoriji Elite (+ U23), pobjedio je Filip Turk iz BBK Šišmiš Samobor, drugo mjesto zauzeo je Zvonimir Pokupec iz BK Ciklus, a treće Sanjin Sirotić iz BGK Tuškanac.
Na završnoj svečanosti proglašeni su Prvaci Hrvatske za pojedine kategorije te su podijeljene medalje organizatora i HBS-a, te nagrade koje je osigurao BK Mura Avantura. Svoj doprinos proglašenju dali su Franjo Makovec, načelnik Općine Sveti Martin na Muri i prof. Petar Novački, predsjednik Skupštine Međimurske županije, tamburaši HKUU Sveti Martin, hostese, te voditeljica programa Kristina Vožar.
Autor: BK Mura Avantura
U lijepom Hrvatskom zagorju jučer je održan 10. jubilarni Zagorski triatlon u organizaciji TK Rudolf Perešin. Natjecanje s ovakvom tradicijom privlači brojne natjecatelje, ali i sponzore pa se s pravom može reći da je ovo jedna od najbolje organiziranih triatlon utrka u Hrvatskoj. Ovo izdanje utrke bilo je ujedno i državno prvenstvo u sprint triatlonu.
Hendikep koji organizatori imaju, a to je udaljenost jezera od trkačkog dijela staze, iz godine u godinu rješavaju s lakoćom pa je sve, od prijevoza bicikala do jezera, osiguranje ceste policijom i redarima i jučer bilo odrađeno rutinirano. Oni koji su već ranije nastupili na ovom triatlonu znaju “proceduru”, a oni kojima je bilo prvi put brzo su shvatili (relativno kompliciranu) stazu s dvije tranzicije.
Dan je bio, kako je i očekivano za sredinu ljeta, vruć, ali vjetrovit. Voda u omalenom jezeru u kojem se plivalo bila je tek koji stupanj hladnija od zraka (oko 30) pa natjecateljima nije nudila osvježenje na početku utrke.
Nakon standardnih prijava i ostalih formalnosti u centru Gornje Stubice natjecatelji su smjestili svoje bicikle na kamion koji ih je zatim odvezao do jezera u Bedekovčini gdje se odvijao plivački dio natjecanja. Prvo su održana natjecanja u aquatlonu za djecu, nakon čega je krenula utrka sprint triatlona, prvo muški natjecatelji pa žene i na kraju supersprint za mlađe uzraste. Većina sudionika na sprint utrci imala je barem jedan “bliski susret” sa nogom ili nekim drugim dijelom tijela susjednih plivača, osobito radi toga jer je prva bova prilično blizu startu pa su natjecatelji do nje dolazili u grupama.
Nakon izlaska iz vode (i “veš mašine”) pred natjecateljima je bila valovita i zavojita staza od 20 km na sprintu, odnosno 16 km na supersprintu. Cesta na mjestima s jako lošim asfaltom, dobro označena i osigurana. Promet nije bio zatvoren ali su rijetki vozači upozoravani na održavanje utrke tako da je biciklistički dio prošao bez ikakvih problema. Zagorski bregi ponudili su triatloncima nekoliko ozbiljnih (no ne predugih) uspona i serpentina, a sve to začinjeno vjetrom koji je puhao uglavnom u prsa potvrdilo je i jučer ovu stazu kao jednu od najtežih triatlonskih biciklističkih staza u Hrvatskoj.
Poslije dolaska u drugu tranziciji triatlonci su krenuli na trčanje, 2 kruga od 2.7 km sprint tj. jedan takav krug u supersprint triatlonu.
Najbrži u sprint triatlonu bili su Matija Lukina, kojem je ovo četvrta uzastopna pobjeda “na domaćem terenu” i juniorka Sara Vilić iz TK Pula koja je ujedno i nova rekorderka staze s 1:10:32 h. Lukina je prvi isplivao, zadržao prednost na biciklu i još je povećao na trčanju pa je ciljem prošao 1:05 min ispred drugoplasiranog Mateja Šporara i 2:53 min ispred trećeg, Matije Kriveca (obojica TK Swibir). Domaćeg dečka na kraju je čekao zasluženi lovorov vijenac i himna TK Rudolf Perešin koju smo jučer čuli više-od-previše-puta.
Slična situacija kao kod muških pobjednika bila je i kod žena – Vilić je isplivala prva, na biciklu je bila nešto sporija, ali je zato s nevjerojatnom svježinom istrčala 5.4 km i odnijela pobjedu ispred Darie Pletikape (TK Zrinski Novatec) i Tee Miloš (TK Pula).
Na sprint triatlonu nastupilo je 82 natjecatelja i četiri tročlane štafete, a na supersprintu 17. Za kraj sportskog programa održane su utrke u trčanju za različite kategorije učenika osnovnih škola, predškolce i građane. Naravno, podjela medalja i priznanja i dugi, dugi razgovori o završenoj utrci…
Rezultati:
2011-07-18_01-42-49G_Stubica_Sprint.pdf
2011-07-18_01-42-15G_Stubica_Supersprint.pdf
2011-07-18_01-44-00Stafete.pdf
Autor: 3 sporta
NEOPISIVO! Tu sam riječ mnogo puta čuo kad bi pitao nekoga da mi opiše svoje prvo Ironman iskustvo. U zadnjih par dana i ja često koristim tu riječ. Pošto “neopisivo” ne mogu opisati, pokušati ću u ovom tekstu prenijeti barem dio onoga što sam doživio proteklu nedjelju.
Povijest
Do 2001. godine se u njemačkom gradiću Roth održavalo Ironman Europsko prvenstvo. Te su godine vlasnici Ironman licence pred organizatore utrke u Roth-u postavili nemoguće uvjete za produžavanje spomenute licence. Herbert Walchshofer se tada odlučio za nešto što su mnogi smatrali nemogućim. Odlučio je nastaviti organizirati utrku u Rothu, ali ovaj put pod drugim imenom, Challenge Roth. Prve godine se broj natjecatelja prepolovio, ali ljudi su uskoro shvatili da je legendarna utrka ostala ista, promjenilo se samo ime. Od tada Challenge Roth bilježi konstantan rast, a u međuvremenu je niknulo još 12 utrka diljem svijeta pod Challenge imenom. Trenutno mnogi smatraju Challenge jačom organizacijom od Ironmana na području Europe. Utrka u Rothu je trenutno najveća utrka na Ironman distanci u svijetu. Evo i brojeva koji ju čine najvećom:
5.300 broj natjecatelja, od toga 3300 pojedinačno te oko 2000 u štafetama
180.000 broj gledatelja uz stazu ove godine prema procjeni njemačke policije
>5.000 broj volontera
3.000.000 broj klikova na službenoj web stranici utrke na dan natjecanja
(više od broja klikova na stranici Londonskog maratona)
Solarer Berg
Ono što sam u nedjelju doživio u Rothu nisam doživio ni na jednoj drugoj utrci do sad. Dok ovo pišem, par dana nakon utrke, još uvijek se naježim kad se sjetim pojedinih dijelova staze. Organizacija je savršena, ali ono što utrku čini posebnom su navijači. Vratio bi se u Roth samo da mogu još jednom proći Solarer Berg.
Utrka
Na put sam krenuo u srijedu jer sam u četvrtak ujutro morao biti na doping kontroli koja je obvezna za sve natjecatelje u profesionalnoj kategoriji. Bila mi je to prva doping kontrola u životu. Ovaj raniji dolazak mi je omogućio da sve formalnosti prije utrke obavim u miru i da se stignem dobro odmoriti za utrku.
Dan je krenuo loše. Ne znam jesam li za vrijeme plivanja još spavao ili me u podsvijesti bilo strah ići prejako na startu ovako duge utrke. Uglavnom, iz vode sam izašao nakon 53 minute sa 4 minute zaostatka za natjecateljima s kojima inače plivam. Dobra strana Ironmana je da ima dovoljno kilometara da se isprave greške, pa sam znao da još mogu ostvariti dobar rezultat ako odradim bicikl i trčanje onako kako sam vjerovao da mogu.
plivanje 3,8 km: 53:18 min
Nakon izlaska iz vode sam zgrabio vrećicu* sa mojim startnim brojem, otrčao u šator i skinuo neopren. Trebao sam staviti neopren u vrećicu, ali pojavio se jedan problem. Vrećica nije bila tu. Bio sam siguran da sam je uzeo pa sam 10-15 s zbunjeno gledao oko sebe. Pretpostavio sam da mi je ispala dok sam trčao prema šatoru. Optimistično sam krenuo natrag u nadi da ću brzo naći svoju vrećicu izgubljenu negdje između 5.000 ostalih vrećica koje su se razlikovale samo u startnom broju zaljepljenom na njih. Sreća je bila na mojoj strani pa sam relativno brzo uspio. Sve to me koštalo vjerojatno malo više od minutu. A što je jedna minuta na utrci od preko 8h? (vidjet ćemo kasnije)
*vrećica: tranzicija je organizirana na način da se stvari za bicikl ostave u vrećici (u mom slučaju samo startni broj koji ide oko pasa, neki ostavljaju i biciklističke sprinterice). Nakon što se izvade stvari koje ti trebaju za bicikl u vrećicu se stavljaju stvari koji si koristio na plivanju (neopren, naočale…). Vrećice su označene brojem i na kraju utrke ih prebace u ciljnu zonu
Zbog brzih vremena mnogi misle da je biciklistička staza u Rothu ravna. Međutim to je dosta daleko od istine. Na 180 km se nakupilo preko 1400 m vertikalnog uspona. Ono što ovu stazu čini brzom su savršeno glatke njemačke ceste.
U prvih 40 km sam prestigao jako puno natjecatelja, što je potvrdilo moju sumnju da sam imao loše plivanje. Većina je imala troznamenkasti startni broj (brzi amateri), a tek je nekolicina imala dvoznamenkast broj (profesionalci). Kasnije je bilo znatno manje preticanja, ali više nije bilo troznamenkastih brojeva. U drugom krugu je nastala poprilična gužva zbog sporijih natjecatelja iz kasnijih startnih grupa, ali nije bilo većih problema sa preticanjem. Noge su bile nešto teže nego na početku, činilo mi se da se i vjetar malo pojačao, ali uspio sam držati sličnu brzinu kao u prvom krugu.
bicikl 180 km: 4:29 h
U tranziciji sam pogledao na sat i vidio 5.26 h što je značilo da uz maraton od 3 h idem ispod hrvatskog rekorda. Osjećao sam se odlično, kao da uopće nisam plivao ili vozio bicikl. Prvih par kilometara nakon vožnje bicikla redovito trčim malo brže jer mi vožnja poremeti osjećaj brzine. Nakon tih par uvodnih kilometara usporio sam na oko 4.10 min/km što mi je djelovalo vrlo lagano, ali sam se stalno podsjećao da trebam biti strpljiv jer imam još puno kilometara ispred sebe. Očekivao sam da će mi ovaj tempo nakon nekog vremena postati dosta težak, pa sam planirao trčati tim tempom prvu polovicu i pokušati ubrzati u drugoj ako se još uvijek budem osjećao dobro. Nakon 12 km došao sam do prvog okreta gdje sam mogao procjeniti trenutni plasman. Raelert i Kienle su bili daleko ispred, onda je išao Cunnama, pa onda velika grupa natjecatelja ne predaleko od mene. Nanjušio sam priliku za jako dobar plasman. Još uvijek sam se osjećao odlično i odlučio sam podići tempo.
Oko 20. km sam još uvijek bio na 14. mjestu, a onda je krenulo preticanje i 10 km kasnije sam već bio debelo u TOP 10. Na drugom okretu, otprilike 10km prije cilja sam vidio da sam u igri za postolje. Tempo je malo skliznuo, ali sam i dalje trčao brže od natjecatelja ispred mene. Sve je išlo bolje od očekivanja pa mi je bilo teško sakriti osmijeh. Prvu pravu krizu sam imao između 35. i 40. km. Bio sam tako blizu cilja, a izgledalo mi je da ima još jako puno. Od izlaska iz vode do oznake za 38. kilometar me nitko nije prestigao. Ni tada me nitko nije prestigao nego me prestigla! A već sam se ponadao da do toga neće doći. Unatoč krizi koju je dodatno pogoršala Chrissie držao sam tempo ispod 4.20 min/km samo što više nije bilo nimalo lagano i osmijeh se transformirao u grimasu. Zadnja dva kilometra smo trčali kroz centar grada prepun navijača, tako da je taj dio prošao jako brzo.
trčanje 42km: 2:52h
ukupno: 8:19:19 h, 6. mjesto
Prezadovoljan sam i rezultatom i plasmanom. Vjerovao sam da mogu ispod 8:20 ako sve prođe savršeno, a na kraju sam ostvario taj rezultat i bez savršene utrke.
Od postolja sam bio udaljen 3 minute, a od 4. mjesta malo više od minutu. Drugi put sigurno neću ispustiti nikakvu vrećicu. Ispostavilo se da sam ispustio vrećicu s 1900€.
Par sati nakon utrke do mene je došao Lothar Leder i raspitivao se tko sam, što sam i sl. Jedan od boljih trenutaka tog dana i potvrda da sam imao jako dobru utrku.
Za sve koji ovo čitaju ovaj je rezultat došao kao iznenađenje, a meni je bio samo potvrda nečega što sam već znao. Mislim da sam na dobrom putu i da se sigurno neću zaustaviti na 8.19h.
Ostali
Na utrci je nastupilo još nekoliko hrvatskih natjecatelja.
Željka Šaban je spustila ženski hrvatski rekord na 10.38h.
Kristina Škevin je debitirala sa 11.19h.
Hrvatski zet Matthias s kojim sam putovao u Roth je odradio utrku prema planu za odličnih 9.35h.
Hrvatski Njemac Christian Sabolić je utrku završio za 10.55h, a Zvonimir Marinčić za 12.40h.
rezultati se mogu pogledati na ovom linku.
Još malo…
Proglašenje je bilo organizirano dan nakon utrke u velikom šatoru. Unatoč velikoj vrućini šator je ostao pun do kraja svečanosti. Atmosfera je bila nabijena emocijama tako da sam vidio ljude koji su plakali dok je Chrissie držala pobjednički govor.
Top10
Proglašenje po kategorijama je bilo organizirano na način da se u isto vrijeme prozovu trećeplasirani iz svih dobnih grupa, pa onda drugoplasirani i prvoplasirani. Na taj način su dosta ubrzali dodjelu medalja. Možda bi mogli nešto naučiti od njih. Jedino su natjecatelji iz najstarije dobne grupe prozvani posebno. Inače, nastupila su 3 natjecatelja u dobnoj grupi od preko 70 godina, a najstariji od njih je ’37 godište. Sva tri su završili utrku unutar vremenskog limita.
Točno sam izračunao koliko mi treba da je dobijem, ali me ove godine zeznula i išla još minutu brže
Autor: Andrej Vištica
Drugo kolo Triatlon lige 042 u Varaždinu održano je jučer po velikoj vrućini i sparini na sportskom centru Aquacity. Ovi teški uvjeti nisu pokolebali 44 natjecatelja i natjecateljice da se ponovno natječu u sprint i supersprint triatlonu. U svakom slučaju svi su se složili da je najugodniji dio utrke bio onaj plivački.
Na kraćoj, supersprint utrci nastupilo je ukupno 21 natjecatelj od čega tri žene. Nakon 375 m plivanja, 14 km bicikla i 2.5 km trčanja ciljem su prvi prošli Karlo Seketin i Mario Vlahinja iz TK Međimurje i Luka Vidović iz PK Barok. Kod žena je najbrža bila Sara Rožić, ispred Petre Radaković (obje KPA Drava) i Lidije Levačić.
Na dužoj utrci sprint triatlona među 21 natjecatelja najbrži su bili Matija Avirović i Igor Goričanec iz TK Međimurje ispred Adama Rožmarića iz TK 042 Varaždin. U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Karla Čović, TK 042 ispred Jasmine Burek, TK Hidraulika Kurelja.
Veseli činjenica da su utrku uspješno završili najmlađi natjecatelj Tin Burek (2001. godište) i najstariji natjecatelj Mladen Vučemilo (1941. godište).
REZULTATI:
Autor: 3 sporta
Dakle, da nastavim s pričom o životu jedne obične žene s triatloncem/maratoncem. Kad dragi kaže – Draga, pogledaj kako je danas prekrasan dan, šteta ga je provesti u stanu, hajdemo na kupanje, odjurimo biciklima na Aquacity… (ili neko drugo kupalište) – nek\’ vam u glavi zazvoni UZBUNA, jer postoji velika vjerojatnost da ćete se provesti kao ja prvi put!
I tako, moj dragi maratonac i ja krenemo na kupanje. I to s biciklima, jer on je maratonac (tontlonac), a ja ekološki osviještena, čemu paliti automobile?! S obzirom da ne volim sunčanje a ni kupanje u hladnoj vodi, stavim u njegov ruksak knjigu, bočicu s vodom i nadobudno sjednem na bicikl.
I vozimo se mi tako… a nikako da stignemo pa upitam: “Koliko još?“
“Još malo“, kaže moj maratonac. Dobro, još malo, zdvojno pomislim…Ali nikako da to malo postane najmanje, pa da već jednom stignemo! Jer njegovo malo i moje malo razlikuje se ko dan i noć! Ah, jadna ja, vruće mi je, nogica me boli, a bome i onaj dio na kojem sjedim. A moj maratonac juri i juri – s blesavim osmjehom zadovoljstva i čistog užitka! Moj užitak je daleko manji i graniči već pomalo s boli, a bome i živčanošću… nikad kraja toj muci! Sva sreća da moj maratonac juri prvi pa ne vidi kako mi iz očiju sijevaju munje – da vozi malo sporije dobio bi opekline na leđima 🙂
I nakon 5 km vožnje stigosmo! Jedva sam doteturala na drhtavim nogama do prvog hlada, sjela i ni makac, a on s milim glasom upita: “Mogu na plivanje? Neće ti biti dosadno samoj?” Naravno da sam blagoslovila njegov skok u vodu i on već pliva k’o lud.
I pliva i pliva, a ja u miru Božjem polako dolazim do daha i prepuštam se čitanju knjige.
Najednom nema ga na vidiku! Sva u panici tražim ga pogledom, a kad tamo njih petorica maratonaca stoje u krugu i pričaju o tehnici plivanja! Ma,šta pričaju – ostali su bez sline i skoro bez daha, a vele, žene vole pričati. Hm,onda ne poznajete maratonce, ti mogu pričati… i to stalno o istom, mislim, meni je isto, njima je svaki novo postignuće k’o osvajanje novog vrha svijeta…
Ne žalim se ja, dapače, divim se maratončevoj ustrajanosti, snazi i životnoj radosti!
Samo mi je malo pozlilo kad sam se sjetila da me čeka 5 km do kuće na biciklu. Sreća da me doma čeka kolačić, da povratim snagu!
Pišem recept, ukoliko kome od vas ikada zatreba povrat snage.
Recept je s interneta gdje često tražim i nalazim fino i zdravo za papati. Za snagu!
INTEGRALNI ANZAC KOLAČIĆI
150 g integ. brašna
2 žlice kokosa
2 žlice oraha
150 g maslaca
120 g smeđeg šećera
2 žlice rogača
1 žličica praška za pecivo
2 žlice meda
100 g zobenih pahuljica
2 žlice suncoketa
1 žličica sode bikarbone
2 žlice vruće vode
Umijesi tijesti, oblikuj roladu, zamotaj u prijanjajuću foliju i stavi na sat vremena u hladnjak,oštrim nožem reži šnite debljine 1 cm, na tepsiju stavi papir za pečenje i peci 10-15 min na 180 stupnjeva C.
Dobar tek i pa-pa do sljedećeg pisanja!
Autor: Maratončica
U Našicama je u nedjelju održan prvi dio utrke Slavonija i Baranja Open, natjecanja u orijentacijskom trčanju koje se boduje za Kup Republike Hrvatske.
Nastupilo je ukupno 211 natjecatelja iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Rusije, Danske, Norveške, Švedske i Finske. Drugi dio natjecanja danas je održan u Belom Manastiru. Pokrovitelj prvog dijela natjecanja bio je Grad Našice, a među brojnim natjecateljima bio je i gradonačelnik Krešimir Žagar koji je u kategoriji M35 stazu dužine 2,6 kilometara pretrčao za 17 minuta u 53 sekunde te tako zauzeo odlično drugo mjesto. Prvi je bio Norvežanin Robert Fredriksen koji je tu stazu prešao za 15 minuta i 3 sekunde.
Ovo nije prvo orijentacijsko natjecanje u Našicama. Članovi Orijentacijskog kluba Međimurje utrku u našičkom velikom parku organizirali su i prošle godine, no ona je bila na daleko nižem nivou. Ove su godine natjecatelji skupljali bodove za Kupe RH, a natjecanje je imalo i međunarodni karakter s obzirom na sudionike iz drugih europskih zemalja – rekao je potpredsjednik Orijentacijskog kluba Međimurje Darko Duhović.
Tijekom proteklog tjedna, u mađarskom Pećuhu je održano svjetsko veteransko prvenstvo u orijentacijskom trčanju. Natjecatelji iz skandinavskih zemalja odlučili ostati u ovom dijelu Europe i obilaze “dunavske zemlje”, odnosno države kroz koje protiče Dunav. Tako su posjetili i Hrvatsku, odnosno Našice i sudjelovali na natjecanju u velikom parku.
Ovim zanimljivim sportom, “trčanjem s mozgom” kako ga zovu sami trkači, bavi se i našički gradonačelnik Krešimir Žagar. Nekada je to bilo daleko intenzivnije, a danas se ipak svodi samo na rekreaciju. No, drago mu je da su članovi Orijentacijskog kluba Međimurje prepoznali našički perivoj kao mjesto pogodno za organizaciju ovakvog natjecanja. Prilika je ovo da trkači iz brojnih europskih zemalja upoznaju naš park, i Našice s obzirom da se utrka održava u središtu grada, ali prilika je i da se Našičani pobliže upoznaju s ovim sportom i možda se i sami zainteresiraju za bavljenje orijentacijskim trčanjem – rekao je Žagar.
Darko Duhović postavio je stazu za sve kategorije. Kako je rekao, našički perivoj je idealno je mjesto za natjecanje jer je spoj parkovne infrastrukture i šumovitog dijela s gradskim dijelom. Mislim da se rijetko koji grad u Hrvatskoj može pohvaliti ovakvom infrastrukturom što se tiče orijentacije – rekao je Duhović. Dodao je da su izuzetno zadovoljni domaćinstvom Grada Našica jer su Našice jedan od rijetkih gradova, kako je rekao, koji ima gradonačelnika upoznatog s orijentacijskim trčanjem i kome ne treba posebno objašnjavati što i kako oni rade.
Gradonačelnik Krešimir Žagar zahvalio je svim organizatorima i drugima koji su pomogli organizaciju natjecanja, prvenstveno članovima Orijentacijskog kluba Međimurje koji su izradili kartu našičkog parka u mjerili 1:5.000 i tako omogućili održavanje utrka u Našicama i ubuduće. Svoj su doprinos dali i članovi ŠUD-a “Šaran” Našice te Gradska glazba Našice i HKD “Lisinski”.
Bila je ovo odlična promocija Našica. Utrka je bila dobro organizirana, dan iako vruć, dobar za održavanje utrka, i sudionici iz raznih europskih zemalja iz Našica će zasigurno ponijeti samo lijepe dojmove.
Rezultate svih natjecatelja koji su nastupili u Našicama možete preuzeti u PDF formatu.
Tekst i foto: nasice.org
Autor: nasice.org
U nedjelju 17. srpnja 2011. održat će se biciklističko natjecanje XC Nad toplicaj – Sveti Martin na Muri 2011.
Radi se o utrkama NACIONALNOG PRVENSTVA u MTB cross country (XCO) disciplini na klupskoj stazi \”Nad toplicaj\” u mjestu Toplice Sveti Martin, a sve u organizaciji BK Mura Avantura.
Natjecatelji će se boriti za naslov Državnog prvaka u kategorijama: Elite, U23, Elite – žene, Juniori, Kadeti, Sport, Rekreativci, Veterani A , Veterani B, Veterani C, Početnici U 13 i Početnici U15; sukladno pravilima HBS-a (Hrvatskog biciklističkog saveza);
Očekivan broj sudionika: 150-200 licenciranih natjecatelja, najboljih hrvatskih MTB biciklista;
Nagrade su medalje za prva tri natjecatelja u svim kategorijama, dok je ukupan fond nagrada u visini od 7510,00 kn.
SATNICA:
16.srpnja 2011. (subota)
14:00h- 19:00h – Službeni trening
16:00h Sjednica MTB odbora HBS, u dvorani za sastanke Toplica Sveti Martin
18:00h – 21:00h podjela startnih brojeva
18:00h – biciklistički party u Pubu Potkova
17. Srpnja 2011. NACIONALNO PRVENSTVO u MTB cross country (xco) disciplini na klupskoj stazi „Nad toplicaj“; Utrke za naslov Državnog prvaka u svim kategorijama HBS-a;
Start :
9:00h utrka početnici U13 i U 15
10:00h utrka kadeti, veteran A,B,C i i sport
12:45h utrka Elit (M), Elit (Ž) i juniori
15:30h proglašenje pobjednika, završni program
Gledatelji će moći utrku pratiti uz samu Startno ciljnu ravninu, koja se nalazi na sportskim terenima Toplica Sveti Martin, a na zaslonu će se prikazivati vremena prolaska natjecatelja. Osim toga, gledatelji će moći ući u šumu, kao i bilo gdje oko staze te uživati u iznimno atraktivnim uzbudljivim vožnjama biciklista. Onii koji se odluće na prećenje utrke oko staze i unutar šume molimo da pripaze na kretanje natjecatelja.
Ujedno obavještavamo javnost da će za vrijeme trajanja natjecanja biti zatvoren dio ceste koji vodi od dvorane Toplica Sveti Martin prema mjestu Gornji Koncovčak, a promet će se odvijati obilaznim pravcima.
Autor: BK Mura Avantura
U triatlonu je zbog različitih konfiguracija staza, velikog broja različitih distanci, velikog broja utrka i mnogo drugih razloga teško pratiti rekorde. Unatoč tim razlozima neki se ipak prate.
Iako ti rekordi nisu službeni, gotovo da nema triatlonca koji ne zna za donedavni rekord Luca Van Lierdea na “Iron distanci” koji je trajao 14 godina i iznosio 7h50’27”.
U takozvanoj iron distanci se rekordi najviše prate i cijene. Pa tako bilježimo različite, za najbolja vremena, starosne rekorde, rekorde po broju završenih…
Najmlađi triatlonac koji je završio utrku iron distance je Hunter Lussi, tada je imao samo 13 godina. S druge strane, najstariji natjecatelj koji je završio Ironman Hawaii je Norton Davey koji je završio utrku sa 82 godine. Najstarija IronWoman je časna sestra Madonna Buder, koju često nazivaju i Iron Nun. Završila je 36 iron distance triatlona, prvi s 55 godina i od tada nije stala. 2006. godine je postala najstarija žena koja je završila Ironman Hawaii, tada je imala 76 godina i prošla je kroz cilj u vremenu od 16:59:03. Zadnji Iron je završila 2009. sa 79. godina, a prijavila se i za Ironman Canada 2011.
Guinnesov rekord za najviše Ironmana u jednoj godini drži Jacques Fox sa 14 utrka u 2004. godini.
Češki profesionalni triatlonac Petr Vabroušek je ove godine odradio jubilarni 100. Iron, prvi mu je bio 1999. godine.
Rekord staze svjetskog prvenstva u Ironman triatlonu na Havajima je star već 15 godina i drži ga Belgijac Luc Van Lierde sa 8:04:08 još od 1996. godine. Iste godine je Thomas Hellriegel (GER) postavio drugo vrijeme s 8:06:07, a treće vrijeme drži Mark Allen (SAD) sa 8:07:45 iz 1993. godine.
U ženskoj konkurenciji najbolje vrijeme drži Britanka Chrissie Wellington s 8:54:02 iz 2009., prije nje je rekord držala Paula Newby-Fraser (ZIM) s 8:55:28, ona je vlasnica i trećeg vremena staze. Jedina žena koja je išla ispod 9h na Havajima, osim Paule Newby-Fraser (dva puta) i Chrissie Wellington (jednom), je zadnja pobjednica iz 2010. Australka Mirinda Carfrae s 8:58:36.
Najviše pobjeda na Havajima u muškoj konkurenciji imaju Dave Scott i Mark Allen , svaki 6. U ženskoj konkurenciji najviše pobjeda ima Paula Newby-Fraser koja je od 1986. do 1996. skupila 8 pobjeda. Slijedi ju Švicarka Natascha Badman sa 6 pobjeda.
Zanimljiv izazov je postavila tvrka koja ih sponzorira pred braću Michaela i Andreasa Raelerta. Ako braća uspiju završiti prvi i drugi na Ironmanu na Havajima dobit će milijun dolara. Ako uspiju, bit će prvi kojima je to pošlo za rukom u muškoj konkurenciji. U ženskoj konkurenciji su to već ostvarile sestre blizanke Sylviane Puntous i Patricia Puntous i to dva puta, 1983. i 1984. godine.
Brazilka Fernanda Keller je nastupila na 22 uzastopna Hawaii Ironmana, 14 puta je ušla u top 10. Još jedan svojevrstan rekord je postavila time što je bila 6 puta na postolju i svaki puta treća.
Rekord svih vremena na Iron distanci držao je Luc Van Lierde od utrke u Rothu 1997., 14 godina nitko nije uspjevao nadmašiti njegovih 7:50:27. Nakon toliko vremena, konačno je pao taj veličanstveni rekord, skinuo ga je Marino Vanhonacker u Klagenfurtu za skoro 5 minuta. Rekord koji je tada iznosio 7:45:49 je trajao samo tjedan dana do utrke u Rothu 2011. Nakon dva Belgijca i 14 godina rekord je otišao u Njemačku. Novi rekorder Andreas Raelert je poboljšao rekord za 4 minute i postavio ga na nadljudskih 7:41:33.
U ženskoj konkurenciji, 5 najboljih vremena drži Chrissie Wellington. Najbolje je postavila u Rothu 2011. godine s rezultatom od 8:18:13. Ispred nje su završila samo četiri muška natjecatelja, što rezultat čini još fascinantnijim.
I sada ćemo vjerojatno čekati do sljedećih utrka u Klagenfurtu i Rothu da bismo dobili nove rekorde. To su dvije najbrže staze na svijetu. Od 20 najbržih vremena u muškoj konkurenciji, 19 je ostvareno na te dvije staze.
Na utrkama iron distance svojevrsna magična granica je 8 sati. Ispod te granice išlo je samo 15 natjecatelja, ukupno 23 put u cjelokupnoj povjesti triatlona. Najviše od svih Chris McCormack 4 puta. Granica od 8 sati je probijena na samo 4 staze na svijetu. 16 puta u Rothu, 4 puta u Klagenfurtu, 2 puta u Frankfurtu i jednom u Almeri.
U ženskom triatlonu je slična granica 9 sati. Iako uz Chrissie Wellington djeluje kao da je lako, granicu od 9 h je probilo samo 26 triatlonki, ukupno 51 put. Chrissie Wellington 8 puta, Paula Newby-Fraser i Rebekah Keat 4 puta.
Hrvatske rekorde drže Andrej Vištica i Željka Šaban, oba rekorda su postavljena u Rothu ove godine. Andrej Vištica je nadmašio rekord Dejana Patrčevića od 8:28:04 iz 2008. iz Klagenfurta, i spustio ga u debitantskom nastupu na 8:19:19. Željka Šaban je popravila svoj hrvatski rekord koji sada iznosi 10:38:20.
Na kraćim triatlonima od Ironman distance se jako teško prate rekordi i nisu reprezentativni, obzirom na to da su sve staze različite i često krivo izmjerene, a utrka je jednostavno previše da bi bilo moguće pratiti sve rekorde.
Neslužbene rekorde Olimpijskih igara drže Kanađanin Simon Whitfeld s 1:48:24 u Sidneyu i Australka Ema Snowsill sa 1:58:27 u Pekingu.
Australija vodi u broju osvojenih olimpijskih medalja sa 4, slijede Novi Zeland i Švicarska sa 3.
Autor: Marko Duspara
U austrijskom gradiću Irdning, na putu od Graza do Salzburga, se već tradicionalno u srpnju održava prestižni 24-satni ultramaraton, kao i niz popratnih događanja.
“Ja nisam tu da bi ležala, nego da bi bežala!” No pođimo redom….
Ovog vikenda (8. – 10. srpnja 2011.) se uz glavnu utrku trčalo i otvoreno prvenstvo Štajerske u maratonu s početkom u 20:00h (petak), nekoliko kinder utrka, te glavni događaj: međunarodno prvenstvo Austrije u 24-satnom ultramaratonu, koje je počelo u subotu u 14:00h a završavalo u nedjelju u 14:00h. Utrka je bila pojedinačna, ali je nastupilo i nekoliko stotina trkača u 4-članim i mnogočlanim štafetama. Sve u svemu, preko 2000 ljudi, pravi festival trčanja.
Našu zemlju (Hrvatsku) a i naš klub (AK Sljeme) je predstavljala mala delegacija (Martina Bezek, Juraj i Ladislav Havaš), od čega je Martina imala najlakši zadatak, tj. morala je samo trčati 🙂 ! S obzirom da je njena utrka počinjala u 14:00, na put smo krenuli u 06:00 ujutro iz Varaždina i nakon 3 i pol sata vožnje stigli u Irdning. Na ulazu u mjesto nas čeka blokada prometa te neki “redarstvenici” koji su nas na ljubaznom njemačkom (obožavamo taj jezik, o tome malo više kasnije) pitali imamo li mi rezervaciju za autokamp? Naravno da nismo došli kampirati, pa smo parkirati morali na nekoj livadi, koja je bila ograđena za takve koji su došli tu samo kao slučajni prolaznici.
Ovu reklamu Asics tek treba platiti…
Krenuli smo se prijaviti i platiti startninu. Nije bilo problema, osim što su tražili da im platimo 90 Eura za nastup, 33 Eura za Champion chip i da potpišemo da to radimo dobrovoljno i pri punoj svijesti 🙂 (još me i neki od volontera na Info desku pitao da li sam i ja “singl” na ultramaratonu, ali sam mu na nekom od jezika, ne znam više na kojem, rekao da nije moj tip 😀 )
Krenuli smo u razgledavanje staze, te shvatili da je sve ograđeno, da nema uopće prometa u Irdningu, tko je došao je došao, a domoroci ionako nikud ne idu tih dana. Preko staze (koja je iznosila 2.236,44 metra) su na 2 mjesta napravili mostove, tako da nije bilo ometanja onih koji trče. Uvjeti za trčanje “idealni” – temperatura od + 35 do + 37C, bez hlada koji bi ometao pogled na prelijepo sunčano nebo, paraglajdere, jedrilice i brojne helikoptere) – sve u svemu, užitak od 24+ sati koji su pred nama.
Bliži se start, a mi pokušavamo sagledati gdje bi uopće mogli postaviti “kamp” od 2 vreće za spavanje i jedne ležaljke – ne puste nas uz stazu, jer nismo rezervirali autokamp kroz koji se trči, a sve ostalo je asfalt i ograđeno. Ugledali smo jednu klupu pored ceste i odlučili tu ostati, izvan glavnih događanja, pošteđeni komentatora, loše muzike, ali smo barem imali “svoju bazu”.
Malo prije 14 h, trkači su zauzeli svoje pozicije na startu. Vidjelo se da mnogi imaju tremu – neki jer to još nisu nikad trčali, a drugi zato jer jesu :).
Minuta do starta…..
Mnoštvo je krenulo silovito, trebalo je zadržati samokontrolu, jer ne znaš tko je u štafeti a tko sam, pa je ritam od 5:30/km izgledao užasno sporo pored nekih koji su krenuli s 3:15/km. Plan nam je bio trčati po 5:30 uz 100-200 metara hoda svakih 20 minuta na okrepnoj stanici. Martina je to odradila savršeno, iskoristila je jednu uzbrdicu od 50 metar za hodanje u svakom krugu. Za to vrijeme, moj sin i ja smo ljubomorno čuvali klupu na ulazu u Irdning. Vjerojatno nas se i A.G. Matoš ne bi posramio.
Nakon prva 4 sata, Martina je 2. iza poznate austrijske ultramaratonke Ulrike Striednig. Svaki krug se razlika povećavala u korist Austrijanke za nekih minutu do dvije, dotle je Martina trčala konstantno od nekih 14-15 minuta po krugu.
Nakon 5 sati na iznenađenje mnogobrojne publike Ulrike mora odustati zbog problema s grčevima i probavom – Martina izbija na prvo mjesto. Trčala je prilično sigurno do večeri, 2-3 puta iskoristila mogućnost masaže službenog (vjerojatno i zgodnog masera :), a za to vrijeme je druga Austrijanka (Paulina Moshammer) izbila na 1. mjesto. Nakon 12 sati Martina je i dalje na 2. mjestu s pretrčanih cca. 106 km. U međuvremenu je pao mrak, nema više onih divnih +37C, nama na klupi je pomalo dosadno uz društvo komaraca, a počinju navirati i mnogobrojni partijaneri koji misle da je Gosser Bogom dan za sve koji su prohodali. Sad je bilo puno teže sačuvati klupu za okrepu, jer je povremeno jedan od nas pravio Martini društvo uz stazu, a drugi čuvao stvari na klupi. Najbolju formulu za otarasiti se neželjenog društva, redara, partijanera, policajaca, i ostalih radoznalih i nasrtljivih, je otkrio moj sin Juraj , koji je uglavnom odgovarao sa: “I don’t speak your f….ing language!”
Noć prolazi uglavnom mirno, čak su se i štafetari malo umirili i otišli na spavanje (osim onih koji su zbilja došli obarati neke lude rekorde), pa se staza malo prorijedila. Tjeram sina na spavanje u auto, ali se ne da. Kaže da se nikad nije tako ludo zabavaljao kao klošar na klupi i da sad ide malo trčati s Martinom. Veli mora malo vježbati za prvi polumaraton i da se budemo mijenjali svaki drugi krug, tj. zabavljali Martinu dok trči. (meni ne treba takva zabava, ne vježbam za prvi polumaraton, ali ne možeš razočarati sina, pa sam i ja osjetio dio atmosfere). Tako je Jura napravio oko 60 km s pauzama, ja oko 40, a ostalog se ne sjećam. (Dragan Janković rekao je na kraju ovogodišnjeg Forresta da je taj momak “luđi” od mene u najboljim danima! Iako ne znam čemu navodnici?)
Pred jutro počinju problemi (očekivano) pa predlažem Martini da od 05:30 do 07:00 malo odmori, prilegne u vreću za spavanje i da pokuša skupiti snagu za nastavak, a očekuje se opet ugodnih +37 do kraja. Ona pristaje, ja idem do auta po vreću za spavanje, vraćam se, dolazi Međimurka u novom krugu i veli ono s početka: “Predomislila sam se, nisam došla ovdje ležati, nego bežati!”.. OK, ide ona dalje, mi povremeno s njom, i polako se iskristalizirao poredak. Paulina s nekoliko pacemakera drži razmak od 10-11 km, Martina druga, a treća zaostaje 25 km. U apsolutnom poretku smo peti! Naravno, već je i spiker naučio da je Martina iz Zagreba, Sljeme, samo nikako da izgovori prezime, koje uvijek ispada Bežek 🙂
U međuvremenu sin i ja specijaliziramo fizijatriju, fizioterapiju, parapsihologiju, nutricionizam, anesteziologiju i ostale potrebne vještine da podržimo njene napore u trčanju. Želja nam je bila da istrči 180 km, jer je prošlogodišnja pobjednica imala 177km, a i IAU posebno vrednuje trkačice koje ostvare preko 180 km na 24 sata.
Oko 10 sati, 4 sata prije kraja lijevo stopalo otkazuje i počinje preživljavanje.
Faza preživljavanja …
Izračunali smo da će i s 22 minute brzog hodanja po krugu ostvariti “normu” i da ne smije više stati jer da se neće više pokrenuti ako uđe u box. Nakon 2 sata takvog tempa, slijedi još jedna od nezaboravnih Martininih rečenica: “Sve me boli, ne mogu više hodati, moram početi trčati!”. (Naravno, bilo je tu i još lijepih misli: “Dečki, nemojte se ljutiti, bez obzira što vam kažem, ja vas ne mrzim, samo sam malo umorna i nervozna” 🙂
Dolazi i podne, 2 sata do kraja. Poredak se nazire, sigurni smo u 180+ kilometara, a atmosfera se podiže do usijanja u zadnjem satu. Pripremaju se zastave, službeni pacemakeri za vodeće u zadnjih pola sata, pa naša Međimurka počinje trčati po 5 i ispod 5 minuta po kilometru…
Zadnjih pola sata…
…dok čak i vodeći hodaju na kraju. Kad su je konačno zaustavili, izmjerili su 191,5 km!
Proglašenje su organizirali brzo i profesionalno i nakon 15:30 smo krenuli prema Hvatskoj, ne sjećam se kako smo stigli, suputnici su mi spavali putem, a prema žigu u putovnici, navodno smo istog dana iz Lendave ušli u Mursko Središće.
Martina je rekla da se ne ide rastrčavati, a da mi smijemo nastaviti dalje za Varaždin i da nas više ne treba.
Za kraj evo i dijela poretka:
Muškarci:
1. Mayer Georg 216,7 km
2. Brandacher Peter 209,9 km
3. Treitler Helmut 201,9 km
Žene:
1. Moshammer Pauline 201,2 km
2. Martina Bezek 191,5 km
3. Hafner Magdalena 156,5 km
Autor: Ladislav Havaš
Samo tjedan dana nakon obaranja svjetskog rekorda na Ironman distanci Marina Vanhonackera u Klagenfurtu, jučer je u Rothu održana (po pobjednicima) najbrža utrka na toj distanci ikad. Andreas Raelert i Chrissie Wellington upisali su se u triatlonsku povijest – Andreasu je trebalo samo 7:41:33 h, a Chrissie 8:18:13 h za završetak utrke.
Ovim su rezultatima svjetski rekordi poboljšani za pet u muškoj i jednu minutu u ženskoj konkurenciji. Wellington je trostruka pobjednica Havaii Ironmana i sa svojih 34 godine uspjela je ciljem proći ukupno peta. Vodila je utrku od početka do kraja i (za sada) ima jedino samu sebe kao konkurenticu.
S druge strane, Raelert je vodstvo preuzeo na početku biciklističke dionice, nakon čega njegovo vodstvo do kraja utrke nije bilo ugroženo. Nekoliko je puta zaprijetio Sebastian Kienle no morao se na kraju zadovoljiti drugim mjestom i rezultatom ispod magične granice od 8 sati – 7:57:06 h.
Nakon ulaska Chrissie Wellingtons kroz cilj navijači (kojih je bilo oko 180.000) još su dugo morali čekati drugu ženu – mladu Njemicu Juliu Wagner koja je prvi put nastupila na triatlonu Ironman distance. Treća je bila Australka Rebekah Keat.
Na utrci su nastupili i naši triatlonci od kojih je najzapaženiji rezultat ostvario Andrej Vištica iz Triatlon kluba Zagreb plasiravši se na izvrsno 6. mjesto u poretku muškaraca. Rezultat od 8:19:19 h novi je hrvatski rekord i sjajna najava dolaska vrhunskog Ironman natjecatelja. Kod naših žena najbolja je bila Željka Šaban iz TK Swibir Zagreb s 10:38:20 h čime je popravila (svoj) hrvatski rekord i ostvarila 34. mjesto u Rothu.
Nakon odvajanja od Ironman licence Challenge u Rothu samo je dobio na popularnosti,
posjećenosti i vrhunskim rezultatima – 10. jubilarno izdanje potvrdilo je Roth kao sjedište europskog triatlona Ironman distance.
Autor: 3 sporta
