Naslovnica Blog Stranica 63

Ogulin trail – iz dvije perspektive

U subotu 9. rujna, u šumama koje okružuju Klek, održan je 4. Ogulin trail. Odlična organizacija i ugodno vrijeme pratili su natjecatelje na utrkama „Regoč“ (33km) i „Kosjenka“ (13km), a pas Forrest i ja smo, kao potpuni početnici u trail trčanju, odabrali kraću.

 

STAZA

Natjecatelji na dužoj stazi krenuli su u 9 h, a mi na Kosjenki pridružili smo im se u 10:30 h. Staza nakon starta uz rijeku Dobru vodi u prekrasne šume pod Klekom. S obzirom na to da je prva polovica staze uglavnom uzbrdica, a nakon toga slijedi konstantno spuštanje do cilja, staza je idealna za sve one koji poput mene imaju tendenciju pretjerati u prvom djelu utrke.

Forrestu se jedan dio staze toliko svidio da se odlučio vratiti u krivom smjeru i proći ga još jednom.

21618498_10212699322308215_1439269164_o

 

OKREPE

Na vrlo bogatoj okrepnoj stanici natjecatelje su čekali keksi, kolači, sokovi i na Forrestovo veliko oduševljenje, slanina. Nakon što smo se osvježili, a Forrest je i omastio brk, krenuli smo prema cilju na kojemu je natjecatelje čekao veliki izbor hrane i piva.

 

ATMOSFERA

Uz vedre i raspoložene volontere, organizatore i sve sudionike, atmosfera je bila odlična. Samo se Forrest nikako ne slaže sa mnom da je pucanj kuburom kao znak starta bio dobra fora.

 

ORGANIZACIJA

Prema broju vedrih i nasmijanih lica u cilju moglo se zaključiti da su organizatori iz „DŠR Koci Ogulin“ odradili izvrstan posao. Staza je bila odlično označena i pripremljena, a na okrepama i u cilju svega je bilo u izobilju. Jedini problem koji imam objasniti je Forrestu da je utrka opet tek za godinu dana.

 

REZULTATI

Regoč – 33km

Ž

  1. Helena Gleđa 4:05:10
  2. Irena Smojver 4:12:40
  3. Sandra Juhaz 4:13:10

M

  1. Hrvoje Vlašić 3:21:39
  2. Alen Štefanić 3:41:05
  3. Goran Poznanović 3:42:12

Kosjenka – 13km

Ž

  1. Gabrijela Šalković 1:21:51
  2. Petra Kulić 1:25:07
  3. Sara Laić 1:34:31

M

  1. Dado Sobota 1:10:10
  2. Dubravko Paver 1:12:46
  3. Dinko Čulig 1:13:37

 

SVI REZULTATI

Napisao: Marko Duspara

Na epskom Ironmanu Wales Andrej Vištica sjajan četvrti

Ironman Wales, utrka koju će zbog težine mnogi vrhunski triatlonci zaobići, doživjela je jučer svoje sedmo izdanje u pitoresknom Tenbyu u velškoj regiji Pembrokeshire. Riječ je vjerojatno o najtežoj utrci u Ironman seriji koja uz 3,8 km plivanja u 17 stupnjeva hladnom i često valovitom moru uključuje i 180 km vožnje biciklom uz ukupni uspon od 2400 metara te 42,2 km trčanja uz ukupni uspon od gotovo 500 metara. Naš najbolji triatlonac, Andrej Vištica, je nakon drugog mjesta 2015., utrku  završio na izvanrednom četvrtom mjestu.

 

Andrej je utrku završio s ukupnim vremenom od 9 sati 17 minuta i 41 sekunde i time je za 10 minuta i 37 sekundi zaostao za pobjednikom, Australcem Cameronom Wurfom, te drugim, Britancem Philipom Gravesom i trećim Nijemcem Christianom Kramerom.

Unatoč konstantnom jakom zapadnjaku posljednjih dana u južnom Walesu, jutro u Tenbyu ni na koji način nije pokazivalo kakav nas dan očekuje. Lagana kišica i mirno more dočekali su triatlonce na North Beach plaži i startu plivanja. PRO kategorija kreće 5 minuta prije AGE kategorije i na plivanju nakon dva kruga Vištica zaostaje nešto preko 5 minuta za vodećim Harryem Wiltshireom te ulazi u prvu traniziciju kao 12-i. Zaostatak koji njemu, kao vrsnom biciklistu nije trebao predstavljati problem.

No, na bicklu vrijeme pokazuje svu svoju snagu i jaki zapadnjak uz obilnu kišu prati bicikliste veći dio staze. Osobito teško bilo je oko Pembrokea i Anglea gdje su prsni udari vjetra prelazili i 70 km na sat.

 

ozedf

Kako je staza jako valovita i uglavnom vožena po uskim seoskim cestama pojavljuju se, uz pothlađivanje i otežanu kontrolu bicikla zbog vjetra, i problemi sa proklizavanjem bicikala pa su čak određene dijelove staze biciklisti bili primorani prohodati kako ne bi nastradali dok voze.

Cameron Wurf, izvorno biciklist i sudionik Gira, Toura i Vuelte u ovakvim uvjetima izvlači maksimum i povećava prednost te Vištica u drugu tranziciju, bicikla na trčanje, ulazi na 11. mjestu sa velikih 30 minuta zaostatka.

No tada nastupa Andrejeva najjača disciplina – trčanje. Kreće žestokim tempom između 3:30 i 3:50 minuta po kilometru i gotovo fanatičnim ritmom redom ruši Groenebeka, Buyla, Torradesa, Wiltshirea, Bairda, Costesa, Leemana dok Guillaume Romain odustaje zbog iscrpljenosti i pothlađenosti. Andrej se nakon 21 km približio na 17 minuta vodećem Wurfu i gotovo za pola smanjio zaostatak. Graves na kraju pojačava i uspjeva završiti drugi ispred Kramera, dok na Andreju nedostajalo desetak kilometara staze za ozbiljan napad na prvo mjesto. 

“Nakon odličnih priprema i drugog mjesta na Embrunmanu ova utrka trebala je biti test tjelesne spremnosti. Na koncu pokazala se pravim testom karaktera. Loše sam krenuo i samo povećavao razliku do vodećih no pokazao sam upornost i mentalnu snagu i na zadnjem dijelu staze povukao maksimalno. Nedostajalo je samo malo ali sam jako zadovoljan učinjenim “ – izjavio je Andrej nakon utrke. 

Nakon premijernog nastupa na Ironman svjetskom prvenstvu, Kona, Havaji, SAD  2016. primarni cilj sezone je prikupiti što više bodova u Ironman ukupnom poretku kako bi se ostvarilo pravo na nastup na svjetskom Ironman prvenstvu 2018. godine koje će se također održati na Havajima.

Andrej odnedavna surađuje sa Brettom Suttonom, vodećim svjetskim triatlonskim trenerom koji će od sada brinuti o Andrejevim pripremama za sljedeće izazove.

Informacije o Andreju i njegovim uspjesima možete pratiti na Instagramu ili na web stranici https://andrejvistica.com/ ili „lajkati“ na Facebook –u.

Autor: Ironcrew

Goran Grdenić i Bojana Bjeljac najbrži u spomen Franji Mihaliću

Petnaest kilometara 17. Međunarodne utrke Kutina – Voloder istrčalo je jučer više od 150 trkačica i trkača iz Hrvatske i okolnih zemalja po lijepom i ugodnom vremenu. Utrka se tradicionalno održava u sklopu manifestacije Voloderske jeseni, a od nedavno se trči u spomen na najvećeg maratonca svih vremena Franju Mihalića, koji je rodom iz Moslavine.

 

Organizatori utrke Udruga Vinko i Atletski klub Moslavina u pokretu odradili su utrku rutinski, s puno iskustva, a trkačima nije nedostajalo ništa, od startnog paketa do okrepe i obroka nakon utrke.

“Ove godine imamo oko 170 trkača, lani smo ih imali oko 185. U pitanju je istovremeno održavanje UNICEF-ove utrke humanitarnog karaktera u Zagrebu koja ima 1700 prijavljenih trkača. No i dalje radi se o respektabilnom broju trkača za grad naše veličine. Utrka je službeno verificirana od strane Hrvatskog atletskog saveza pa se na njoj može rušiti rekord. Pokrovitelji utrke su gradovi Kutina, Popovača i Zagreb, te Sisačko moslavačka županija i ovom prilikom zahvaljujem njima i svim sponzorima na tome.”, rekao je Danijel Kepe, organizator utrke.

Utrci je nazočio i Vladimir Mihalić, sin Franje Mihalića, našeg čuvenog svjetski poznatog srebrnog olimpijca rođenog u Velikoj Ludini, a uz njega je bio i naš poznati atletičar ovjenčan brojnim medaljama, Dane Korica, također s prostora Moslavine.

Start utrke bio je u 10 sati na kutinskom gradskom trgu s ciljem u središtu Volodera. Na startu su trkače i goste iz svijeta atletike pozdravili gradonačelnik Kutine Zlatko Babić i zamjenik župana Roman Rosavec.

 

O najboljima

 

Na čelo utrke od početka je krenuo Goran Grdenić, a povremeno mu je prijetio rekorder ove staze Mađar Tamas Nagy. No Grdenić je uspio ostvariti prednost od dvjestotinjak metara i u cilj ušao u vremenu 50:05 min. Drugoplasirani Tamas Nagy utrku je završio za 50:44, a trećeplasirani Ante Živković za 54:06 min.

 U ženskoj konkurenciji sve tri trkačice iz Hrvatske – pobjednica Bojana Bjeljac (55:41 min), druga Tanja Samardžić (1:01:37 h) i treća Dubravka Mesec (1:02:55 h).

20170910-13_22_47-IMG_6339

 REZULTATI

 

Tekst/foto: 3sporta

Održan CRO100 – festival ultramaratona i pojedinačno PH na 100 km

Jučer je u Svetom Martinu na Muri održan CRO100 – sportski događaj koji se sastoji od utrka na 25, 50 i 100 kilometara, a najduža je utrka ujedno bila i pojedinačno državno prvenstvo na 100 kilometara. Na 100 km natjecale su se i štafete do 20 članova.

 

AK Sljeme ponovno se pokazao kao izvrstan organizator, a to su prepoznali i iz Međunarodnog udruženja ultramaratona, čija je inspekcija bila zadovoljna organizacijom i popratnom infrastrukturom. Prošlogodišnja i ovogodišnja utrka u Svetom Martinu zapravo su svojevrstan test organizacije za Svjetsko prvenstvo u trčanju na 100 kilometara koje će se na ovoj istoj stazi održati 2018. godine.

Ovo je bilo drugo izdanje utrke CRO100, a novost od prošle godine je štafetna utrka na 100 kilometara koja je s mnogobrojnim članovima unijela dinamiku i pozitivni kaos u polagani ritam ultramaratonske utrke.

20170909-08_02_26-IMG_4465

Na stotki su slavili gosti iz susjedne Mađarske – kod muškaraca Bene Armin te kod žena Terezia György. Najbrži domaći ultraš bio je Matija Zdravec iz TK Marathon 95 Varaždin s vremenom 8:57:42, no nije bio prijavljen za Prvenstvo Hrvatske pa je novi prvak na 100 km drugoplasirani Igor Letinčić iz AK Sljeme s 9:29:20. Treće mjesto među hrvatskim trkačima zauzeo je njegov klupski kolega Vedran Krčadinac s 9:44:57 koji je ujedno i drugi na Prvenstvu Hrvatske. Treći na PH na 100 km je trkač Olimpik Umag Marko Milevoj koji je utrku završio za 10:08:24 h.

Nova državna prvakinja je Adrijana Šimić, iz AK Sljeme, i njeno vrijeme je 10:31:56, a viceprvakinja je Radmila Maksimović iz AK Šibenik s vremenom 10:56:14.

Primijetimo da na utrci nisu nastupile neke od najboljih hrvatskih ultramaratonki, a razlog tomu su pripreme za jedan od najtežih ultramaratona na svijetu – Spartatlon.

 

POREDAK ZA PRVENSTVO HRVATSKE NA 100 KM

 

Ovo su rezultati ostalih utrka:

50 km muškarci

  1. Tihomir Cenko, 3:37:46
  2. Goran Selanec, 3:46:54
  3. Lovelos Slovinac, 3:55:10

 

50 km žene

  1. Ana Štefulj, 4:41:08
  2. Paula Vrdoljak, 4:52:12
  3. Nina Paplar, 5:25:56

 

25 km muškarci

  1. Igor Goričanec, 1:39:52
  2. Darko Pleh, 1:51:52
  3. Ivan Sakač, 1:53:04

 

25 km žene

  1. Višnja Čonkaš, 2:06:09
  2. Sandra Vaser, 2:15:36
  3. Ana Pavčec Kregar, 2:20:26

 

100 km štafete

  1. Zagreb Gunners 6:41:44
  2. Spavate Li Mirno Kenijci 7:43:48
  3. Promo Art Studio 7:50:31

 

Sve rezultate možete vidjeti ovdje, a veliku fotogaleriju na našem Facebooku.

Čestitke svima!

20170909-10_58_29-IMG_5336

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

4. Krapinski ringišpil – iz prvog lica jednine

U našoj grupi na Facebooku Trči i piši, u suradnji s organizatorima, omogućavamo trkačicama i trkačima da nastupe na nekoj utrci, a oni nam se svima jave s dojmovima. Ovo je prvi tekst iz, nadamo se, redovite rubrike Trči i piši.

 

Kakav ringišpil???

 

Još prije nekoliko tjedana prijavio sam se za utrku u Krapini, 4. Krapinski ringišpil. Nikad čuo ni za prvi, ni za drugi, ni za treći ringišpil, ali nešto mi je govorilo da je ovo utrka koju ne bih smio propustiti. Koncept utrke je izgledao vrlo jednostavan, kružna utrka, kreće se sa polazne točke, tu se i završava, trči se 2.5 km krug, pa onda tko se za koliko krugova prijavi. Neki trče jedan krug, neki dva, neki četiri, a pravi hardcore majstori trče 8 krugova.

DSC_0004

Tko rano rani… ide na utrku

 

Kad sam gledao što se tu nudi, bilo je tu svega, od utrke djece na 100 m, 300, i 500 m, pa do odraslih utrka. Meni su zapela za oko ova četiri kruga (10 km). Prijavim se, sve super. I onda vidim vrijeme utrke. Preuzimanje brojeva od 7:30 – 8:30. Ajme, pa ja dok krenem iz Zagreba, treba mi skoro sat vremena do gore. Super, buđenje u subotu oko 06.15. Ipak, nema sad odustajanja.

Danas je napokon došao dan utrke. Već sam jučer bio nestrpljiv. Spremio sam opremu, još jednom provjerio put kojim moram doći do Krapine i napunio mobitel i mp3 player. Sve je bilo spremno.

 

Priprema, pozor…

 

Dolaskom na potrebnu lokaciju odmah sam se oduševio. Odmah iznad nas planina Strahinjčica, zagorske kleti  sa svih strana, polja kukuruza, pseći lavež, mirisi sela…. Za gradsko dijete poput mene, ovo su oduvijek bile ‘slike’ koje su mi drage, volim tu seosku mirnoću. Odmah sam znao da će ovo biti dobra utrka.

Organizatori utrke, TK Maraton Krapina, su sve pripremili, vidi se da im nije ovo prvi put da rade tako nešto. Medicinska služba, policija i vatrogasci su tu. Dijelili su se startni brojevi, majice sa logom utrke i sponzorima, pripremala se okrepna stanica (sendviči, šećer, naranče, banane, keksi, grickalice, voda, sokovi…), namještala se startna linija, razglas, mikrofoni. Sa strane vidim da se već lagano i (besplatno!) točeno pivo konzumira. Rekoh, neću sada piti, to kad završim. Aha, to je Ožujsko!? A dobro, ak’ se baš mora, nisam neki fan Žuje.

Zagrijavam se lagano. Odjednom i sunce nestane u magli, i osjetim kako hladan vjetar puše. Ajme, kud sad i to. Počnem malo trčkarati da se zagrijem pred trku. Još uvijek me nešto muče potkoljenice, ono zadnje trčanje prije 3 dana još je ostavilo traga. A valjda me neće smetati tokom trke. Molimo, zauzmite pozicije! Priprema, pozor…

 

IMG_20170909_085707Hit the road, Jack

 

I u 09:00 sati….Start. Stiskam ‘RUN!’ na svojoj trkačkoj aplikaciji, mp3 player u pogon, slušalice u uši, i idemo. Nekakve laganice mi sviraju, pa kud sad to. Nije neka stimulirajuća muzika, to nije ritam ni za hodanje, a kamoli trčanje. Moram malo te pjesme popraviti za slijedeću utrku. Noge me još uvijek nekako bole, ali šta sad. Kad dođem na ‘radnu temperaturu’, ne bi trebalo biti problema. Cura je došla sa mnom i snima me sa strane, nema sad labavo. Ajmo. U napad!!! 

Staza mi nije izgledala preteško, nakon 500njak metara počinje blaža uzbrdica kroz naselje, i penje se slijedećih  500 m. To je nekima možda i predstavljalo problem, jer vidim da su  tu usporili, stali, hodali malo, ali nakon vrha, dalje ide samo blaga nizbrdica. Prolazi se kroz naselje, začuđeni psi laju za nama, ljudi nas gledaju, neki su pljeskali i navijali. U jednom trenutku mi je mačka pretrčala preko ceste, ali nije bila skroz crna. Možda onda samo malo nesreće bude. 

Prvi krug mi nije uopće bio problem. Razmišljam kako bi bilo fora tu vikendicu imati, gledam pse u dvorištu, uređenja dvorišta – zašto svako dvorište ima vrtnog patuljka?, pozdravljam mještane u prolazu.  I već sam u cilju. Jedan krug manje.

U drugom više nije gužva. Neki, koji su prijavili samo jedan krug, su već završili utrku, preostala grupica se razvukla, te sam ostao usamljen.  Nastavljam dalje svojim tempom. Prolazi i drugi krug. Piece of cake. Sada neki čupavi mačak stoji na cesti. Već me prestižu neki trkači za cijeli krug, ti jure kao formule. Kako mogu tako brzo trčati, nikad neću znati. Evo i treći krug je gotov.

Moj zadnji krug kreće. Sad je vrijeme da i ja krenem malo brže. Uzbrdicu sam savladao, i sad pojačavam. Niz brdo idem sve brže, vatrogasac uz cestu me gleda u čudu. Disanje mi se ubrzava, noge sve teže. Ima li još puno? Posljednji zavoj, vidim ciljnu ravnicu. Još samo malo. I kraj! Uspio sam još jednu 10 km etapu otrčati. Iznenadio sam samoga sebe, nije mi bilo tako teško. Sada sam sebi nerealno govorim kako sam trebao 8 krugova prijaviti, da mogu ja još trčati.

Pucam od zadovoljstva, ruke u zraku, high five. Znam da nisam pobijedio, ali osjećam se pobjednički. Pljesak, čestitke, finišerska medalja oko vrata, ali zagrljaj i poljubac najdraže osobe ipak su najveće zadovoljstvo.

 

Glavne face dana

 

Za kraj još i proglašenje pobjednika, trofeji i čestitke svima.

2.5 km

Ž 1. Bruna Franjković, 0:11:05, 2. Lara Franjković     0:11:36, 3. Marta Puljek 0:13:54;
M 1. Bojan Trkulja, 0:10:06, 2. Noa Konjić 0:10:38, 3. Luka Vidović 0:12:05;

5 km

Ž 1. Željka Marčinko Trkulja 0:24:49, 2. Slavica Kezic 0:28:50, 3. Iva Komar 0:28:54;
M 1. Alen Čretni 0:18:29, 2. Matija Borlinić    0:19:38, 3. Muris Porčić 0:19:45;

10 km

Ž 1. Romana Milovanović 0:55:28, 2.  Ana Gorup Hršak 0:57:55, 3.  Tajana Vdovic 1:00:35;
M 1. Matija Lukina 0:36:48, 2. Dinko Solić 0:38:50, 3. Marijan Cindrić 0:39:15;

20 km

Ž 1. Natalija Masera 1:34:58, 2. Natalija Herič 1:58:14;
M 1. Đuro Komlenović 1:16:41, 2. Tomislav Torbarina 1:20:52, 3. Neven Čorko 1:22:40;

Svaka čast svakome od vas. Ja ne ganjam rezultate ni vrijeme, samo želim završiti utrku, i svatko od vas mi je dodatna inspiracija da budem još bolji.

Navečer u 20 sati spominjao se i neki afterrunning party sa koncertom. Nadam se da ste uživali vi koji ste bili.

A ono Ožujsko pivo sa početka priče koje ne pijem… Nakon utrke, imao sam dojam da je to najbolje pivo ikada!

REZULTATI

 

IMG_20170909_101349

IMG_20170909_100158

IMG_20170909_100528

 

Napisao: Sven Stubljar

Trčanje u prirodi – oslobađa!

Možda vam se čini da je trčanje izvan ceste, u šumi, na brdu, po livadi… rezervirano samo za one kojima “personal best” rezultat nije primaran i one koji žele samo zabavu i pivo poslije treninga. No, trčanje u prirodi može biti poticajno i korisno svima, pa čak i okorjelim “peglačima asfalta”.

 

Mijenjajte podlogu po kojoj trčite

Stara zabluda govori o tome da je trčanje po asfaltu opasno i da može uzrokovati ozljede, te da treba trčati po mekoj podlozi, travi, šumskom zemljanom putu i slično. Istina je zapravo da svaka podloga nosi određeni rizik za ozljedu. Niste sigurni od ozljede ako trčite samo po travi, niti ćete se sigurno ozlijediti ako trčite samo po asfaltu. Ono što bi trebalo raditi je – povremeno mijenjati podlogu, jednako kao što ne trčite svaki dan isti trening. Ovim postižemo to da naše tijelo postaje otpornije kada ga ne opterećujemo potpuno jednakim uvjetima iz dana u dan.

Jedan od najčešćih uzroka ozljeda je upravo preopterećenost, a variranjem podloga po kojima trčimo mijenjamo i područja opterećenosti našeg tijela. Ovaj se princip može primijeniti i na trkačku obuću. Dokazano je da promjena obuće u kojoj trčimo, ovisno o podlozi, može smanjiti rizik od sportskih ozljeda. Pri tome treba biti oprezan i novi tip obuće uvoditi postupno. Možda ćete u drugačijoj obući i na novoj podlozi moći trčati manje, ili ćete trčati sporije, ali upravo u toj različitosti od uobičajenog treninga kriju se prednosti promjene podloge i obuće.

 

Povećajte snagu na najjednostavniji način

Mekana podloga za trčanje (trava, šumski put…) od trkačice i trkača traži drugačiji tip snage, koji se ne može postići trčanjem po asfaltu. Osim očitog dodatnog fizičkog napora, trčanje po mekoj, neravnoj podlozi traži i bolju komunikaciju mozga i mišića. Svima koji trče po asfaltu poznat je onaj osjećaj uključivanja “auto pilota” nakon prvih kilometara. Ne treba paziti ni na što osim prometa, a noge koračaju same. Brzo trčanje zahtjeva vrhunsku koordinaciju između mozga, živčanog sustava i mišića, a kada je ta komunikacija umrtvljena nema ni pravog rezultata. I tu pomaže trčanje u prirodi – vrlo često traži da budemo budni za svaki novi korak i da se prilagođavamo stazi ispred sebe.

 

Prirodni razvoj core mišića

Nikako ne treba zanemariti prirodan razvoj core mišića prilikom trčanja u prirodi. Ovi mišići, koji služe stabilizaciji kralježnice, izuzetno su važni za izdrživost prilikom trčanja te za pravilan položaj tijela. Mogu se jačati raznim vježbama, ali najbolje što možete napraviti je trčati u prirodi na stazi koja traži više od pravocrtnog kretanja. Neravnine, preskakanje preko prepreka, trčanje uzbrdo, pa nizbrdo… sve će to aktivirati i mišiće trupa, kao i mišiće nogu koje manje koristite kod trčanja po ravnom.

 

Staze u prirodi oslobađaju um

Trčanje u šumi ili prirodnom okolišu donosi i druge koristi osim fizičkih. Maknuti se iz grada, dalje od automobila, buke (i ljudi) može biti i spiritualno iskustvo. Trčati u tišini, osluškivati zvukove prirode i zvuk svojeg disanja i koraka, postati jedno s prirodom… sve ovo smanjuje stres i umiruje. Priušite se ovo što češće…

Autor: 3sporta
Photo: Bigstockphoto.com

Kako mi se dogodio dugi triatlon

Triathlon the transition zone.Bicycles at triathlon change over station.

6 sati 26 minuta i 28 sekundi i konačno na cilju. Na početku plivanje od 1,9 km te na prvom od četiri kruga kroz glavu prolazi:”U plivanju sam slab, bit će bolje na biciklu, sve ću nadoknaditi“.

 

Došlo je vrijeme za bicikli i nakon što je prošlo prvih 20 km u glavi bruji: “Ah, bicikl mi je slabija strana, nadoknadit ću sve na trčanju, to je to u čemu sam prosječan rekreativac. Da, nadoknadit ću sve na trčanju“.

Nakon 4 sata od starta na red je došlo i trčanje. Na prvih 6 km tempo 5:30, super ide, smanjujem zaostatke za onima ispred ali… došla kriza i konačni zaključak: “Plivanje mi je ipak, najbolje bilo“.

 

O čemu ja sve to?

 

O svom prvom dugom triatlonu koji je došao iznenada i uhvatio me ne baš spremnog za tak neki izazov, ali odradio sam ga ispod svog “zacrtanog” vremena.

Godinu sam započeo s utrkama X-duatlona. Bilo je blata, snjega, leda, vode…fora. Pa su došle utrke Jarunske duatlon i triatlon lige. Uletio i polumaraton u Jaski, Liga u Maksimiru, Puntijarka… Ova godina je bila zacrtana kao ključna da odradim prvi, u svojoj sportsko-rekreativnoj karijeri, triatlon olimpijske distance (1,5 km plivanja, 40 km bicikla i 10 km trčanja) pa sam krenuo na Jarunskim ligama sa sprint triatlonom (750 m plivanja, 20 km bicikla i 5 km plivanja) kao pripremama i uvodom u ostvarenje ovogodišnjeg plana.

Kako je to i u poslu, planovi se rade da su barem 20% veći od realne mogućnosti realizacije, pa ako se postignu, uspjeh je toliko značajniji i veći. Znači, olimpijska distanca triatlona mi je bila malo preko realnih mogućnosti, ali uz dobru “sezonu”, pozitivan stav… mogao bih. 

Ta planska olimpijska distanca triatlona bila je rezervirana još početkom godine za 26. 8. 2017. za Split. Ali početkom 8. mjeseca planovi zbog poslovnih obaveza su “pali u vodu”, ali onda “s neba pa u rebra” došao je Joža s porukom: “Dečeci, 20.08. u Murskoj Soboti imate lijepu utrku, half. Čuo sam se s Miranom (op.a.: organizator utrke u Murskoj Soboti) i tko želi ići neka mi se javi“. Propustio sam tu obavijest samo kroz glavu, ali “zeznuo” me Jadranko porukom: “Ivek, idemo, blizu je i u istom danu smo tamo i nazad“. To je bilo kao da žabi, mladoj (daleko sam od mladosti, samo karikiram), neiskusnoj (to jesam), stavite ogromnu baru ispred nje. Jel’ će skočit?

picig1Da, skočio sam

 

Znači, saznao sam za half (dugi triatlon) 8 dana prije starta. Znači, prekratko vrijeme za bilo kakve pripreme osim “carbloadinga” – i to sam radio svih osam dana i usavršio odličan rižoto, sam sebe iznenadio. Kako sam pripremljen, tako ću ići, a pripremljen: NE!
Nit vodilja mi je, koju sam čuo od Kikia: “Idem na svježinu“. Ako je on na svježinu završio triatlon Ironman distance onda ću i ja ovaj koji je u pola kraći.

Limit utrke je 8 sati (plivanje 1:15, bicikl 5:45 i trčanje 8:00 sati od starta). Ako ne “puknem”, moći ću. Uspjeh je ako završim u limitu 7:00 sati – mogao bih.

20. 8. došli u Mursku Sobotu i javili se organizatoru Miranu Verešu. Super lik. Kako smo dosta ranije došli otišli smo s njim na kavu. Sve je ostavio i nas lijepo “ugostio” i počastio jutarnjom kavicom u obližnjem kafiću. Kada smo ga pitali kakva ekipa dolazi na half rekao da su sve to rekreativci, kao i mi.

Kada su ti “rekreativci” počeli pripremati svoje bicikle i opremu zaključili smo da ako zabunom uzmem bilo koji taj bicikl mogu ostaviti svoj bicikl, auto i još par godina kredit otplaćivati da otplatim taj “rekreativni” rabljeni bicikl (tolko o tim rekreativcima).

Organizacija odlična, velika pozitiva oko nas, od svih. Pred plivanje, prije samog ulaska u vodi, par minuta prije starta svi oblače neoprenska odjela. Malo smo zbunjeni jer ih mi nismo pripremili, temperatura vode po našoj procjeni nepotrebna za neopren. Ali, eto.

I sve što se dalje događalo stoji na početku. Plivanje odrađeno, bicikl odrađen i jedino kriza trčanja posebno izražena iza 10 km, kada sam veći dio do cilja prohodao. Planirao sam kako ću trčanje odraditi laganije s tempom od 6:00 min/km, ali zaboravio sam da sam prije imao puno kilometara bicikla gdje sam se dosta potrošio jer sam polu(ne)spreman za tak neki napor i eto… na kraju sam ipak uspješno završio svoj prvi half (dugi triatlon) u službenom vremenu od 6 sati 26 minuta i 28 sekundi. Prije svog postavljenog limita, puno prije njega.

Zaključak: dugi triatlon, middle distance triathlon, half (kako ga tko i gdje zove, makar sam sreo još nekoliko naziva) nije preveliki bauk i gotovo je dohvatljiv svakom prosječnom rekreativcu kakav sam i ja. Ali, nemojte ići na “svježinu”, ipak se malo pripremite. Nije Kiki završio Ironman na svježinu, pripremao se on dosta. A sljedeću bilo koju utrku neću niti ja ići na svježinu, ipak ću se malo pripremiti.

Vidimo se na sljedećem halfu, u Poreču (da, navuko sam se).

 

Kiki: Kristijan Žerjav
Jadranko: Jadranko Pušić
Joža: Josip Dikon
Ironman (triatlon sljedećih distanci): 3.8 km plivanja, 180 km bicikla i 42.2 km trčanja
Half, dugi triatlon, middle distance triathlon, half ironman…: sve u pola od Ironmana
Svježina: nešto što zaboravite za bilo kakve utrke

Napisao i foto: Ivica Picig

 

LAST MINUTE – U Kamanje na trčanje i koncert TBF-a

Najmlađa općina u Karlovačkoj županiji – Kamanje, ovaj vikend obilježava svoje „Dane općine Kamanje“. Tradicionalno zanimljiv i veseo program, neposredno uz rijeku Kupu i tik do granice sa Slovenijom, ove godine će uz biciklijadu i nordijsko hodanje, dobiti i jedan trkački dodatak. 9. 9. utrku na 9 km :).

 

Naravno, uz fizičke aktivnosti, na rasporedu je kompletna zabava kroz cijeli vikend, a subota, 9. rujna 2017. ima svoje finale s koncertom TBF-a!

Ovogodišnji 1. DOK Run Kamanje startat će u 17:30 h iz centra Kamanja, iz samog središta događanja. Općina Kamanje, kao organizator kompletne manifestacije, osigurala je obrok i okrjepu za sve trkače te majicu festivala.

Utrka prolazi kroz cijelu općinu Kamanje, interesantnim predjelima i u kojoj ćete zasigurno uživati – i u pogledu koji se pruža kad se popnete na najviše točke i u prolazu kroz šumu i u ostalim dijelovima staze. Trasa staze je valovita, s čestim izmjenama ritma, a nekih 2 km prolazi kroz šumu makadamskim putem.

Okrjepa je osigurana na stazi i cilju, a nakon utrke i topli obrok. Troje prvoplasiranih u muškoj i ženskoj konkurenciji osvajaju medalje. Uz medalje, osigurane su i nagrade sponzora za troje prvoplasiranih muškaraca i žena – poklon bon Run&Treka – prve specijalizirane trgovine za trčanje u Hrvatskoj u vrijednosti od 500 kn, 300 kn i 200 kn.

Prijave su otvorene na http://www.utrka.com/utrke/kamanje/2017/info/  uz simboličnu kotizaciju od 50,00 kn. Prijave će, iznimno za 1. izdanje, biti moguće i na sam dan utrke uz jamstvo kompletnog startnog paketa. I prijave i start utrke te druženje nakon same utrke, nalazi se u centru Kamanja. Za sve natjecatelje osiguran je i prostor za presvlačenje i ostavljanje stvari. Broj trkača ograničen je na 100.

Kamanje se nalazi 30 km od Karlovca u smjeru Ozlja, samo sat vremena od Zagreba, a organizator garantira odličnu zabavu i provod.

Promo

 

Naši trkači isprobali Reebok Floatride Run tenisice

Tek što su predstavljenje, Reebok Floatride Run tenisice testirali su mladi i perspektivni trkači, članovi Atletskog kluba Svetice na jednom zagrebačkom perivoju. Evo što su nakon prvih kilometara zaključili o njima.

 

„Na prvi pogled Floatride tenisica je drugačija od ostalih klasičnih trkačkih tenisica. Ističe se gornjište napravljeno poput čarape, i gumeni čvršći dio oko pete. Odmah se pokazala jako udobnom, tako da ju nije potrebno razgaziti prije prvog trčanja. Područje oko pete je čvrsto i stabilno, a na prednjem dijelu je mekana i savitljiva. Posebno mi se sviđa potplat, jednostavnog dizajna koji omogućava prirodni pokret stopala. Tenisica mi se čini idealnom za treninge i duže utrke na cesti (10 km, polumaraton i maraton), a osim ceste,  pogodna je i za druge ravne terene, makadama ili šumskih puteva, a za neravne terene je ne bih preporučila. S obzirom na lagani i prozračni materijal od kojeg je napravljena, gornjište je idealno za treninge u toplijim i suhim uvjetima. Naglasila bih da se prije kupovine dobro provjeri  veličina u centimetrima (posebno oni koji kupuju online) jer se europski brojevi razlikuju od ostalih proizvođača“, kazala je Anda Tomaš, studentica Medicinskog fakulteta u Zagrebu, mlada hrvatska sportašica koja se natječe u raznim trkačkim disciplinama.

 

17082-07-26-RBK-Floartide-31

 

Valentina Valjak, koja iza sebe ima veliki broj utrka i dojmljivih rezultata, veseli se svakoj novoj i funkcionalnoj tenisici poput svih ostalih trkača te izjavljuje: „ Na prvi pogled tenisice su vrlo atraktivne, originalnog dizajna i boja. Osobno mi se sviđa što nisu prešarene, a opet su efektne zahvaljujući neonski žutoj boji zadnjeg dijela tenisice. Tenisice su mi jako udobne – gornjište od tkanine gustog tkanja bez šavova koje se prilagođava obliku stopala, a uokviruje ga plastični okvir koji ne žulja niti smeta stopalu. Kako svaki trkač zna da se nova tenisica ne isprobava na veće udaljenosti, igrom slučaja, moje prvo nošenje ovih tenisica bilo je na treningu od 12 km a tenisice nisu prouzročile nikakav žulj niti bilo koju drugu neugodnost stopalu. Jednostavno su odmah ‘sjele’ kako treba. Najveća prednost je izuzetno dobar omjer amortizacije te stabilnost i težina tenisice. Floatride su lagane i elastične tenisice s dobrom responzivnosti, idealne za brže treninge i duže utrke (polumaraton), a opet su dovoljno mekane i pružaju dobru apsorpciju udarca prilikom kontakta s tlom, jednako kao neke teže tenisice. Osobno me to najviše oduševilo jer ne moram raditi kompromis, to jest birati – ili lagane i tvrđe tenisice, ili teške i mekane tenisice. Kao jedini nedostatak tenisica istaknula bih nemogućnost vezanja/zatezanja tenisica nešto više uz gležanj, no to sam riješila provlačenjem vezica kroz sljedeći nivo plastičnog okvira“.

 

17082-07-26-RBK-Floartide-43

 

Najmlađi među njima, koji je tek počeo graditi svoju trkačku karijeru, i koji već bilježi sjajne rezultate na natjecanjima, Dorijan Miškulin izjavljuje: „Nakon nekoliko odrađenih treninga, zadivljen sam s tenisicom i sa sigurnošću mogu reći kako je Floatride tenisica iznimno udobna i laka, a tijekom trčanja stopalo potpuno stabilno. Nisu preteške i pružaju izvrsnu zaštitu stopalu. Jako mi se sviđa ovaj revolucionarni dizajn jer nema šavova, a preporučio bih je za trčanje po asfaltu i betonu“.

Scott Daley, generalni direktor za Reebok Running značajno je istaknuo: “Puno je uloženo u istraživanje i oduševljeni smo postignutim rezultatima. Pozivamo cijelu trkačku zajednicu neka “Osjeti Floatride” i podijeli s nama svoj doživljaj. S većinom tenisica trkači moraju napraviti kompromis; povećati mekoću i izgubiti odraz, ili obrnuto. U Reeboku smatramo kako je Floatride Run kompromisno i najbolje rješenje zahvaljujući Floatride Foamu. Trčanje je isto tako ključni dio našeg cjelokupnog “BeMoreHuman” etosa, put kojim postajemo boljom verzijom sebe, u mentalnom, fizičkom i društvenom smislu. Vjerujemo da je Floatride Run označio najnoviji uzbudljiv iskorak naprijed u razumijevanju i podršci svim našim potrošačima u postizanju svojega cilja“.

Floatride Run Ultk modeli dostupni su u Reebok FitHub storeu, Arena Centar i maloprodajnoj mreži Reebok partnera:

Ferivi Sport, Running Gate, Vlaška 129, Zagreb
ShoeBeDo, 42.2 Running Store, Frankopanska 2a, Zagreb
Top Sport, Avenue Mall, Avenija Dubrovnik 16
po cijeni od 1.249,00 kuna.

Više informacija na http://reebok.hr/experience/floatride/

 

Reebok_Floatride_

Reebok_Floatride

Promo

Vanja odustao da bi Nino završio Ultra Trail du Mont Blanc

171 km s više od 10.000 m vertikalnog uspona ovogodišnjeg UTMB-a Nino Vinković iz varaždinskog kluba SRD 315 Sjeverozapad prošao je za 44:39:52 sati i u nedjelju oko 15 sati utrčao u cilj u Chamonixu kao finišer najelitnije trail utrke. No, ne bi se ovo dogodilo bez nesebične pomoći klupskog kolege i prijatelja Vanje Šomođija.

 

Njih dvojica zajedno su se pripremali i zajedno startali utrku. Na kontrolnoj točki nakon Couermayera (Arnouvaz) su bili takvi vremenski uvjeti da je organizator zabranio izlazak i nastavak utrke bez navlačnih hlača. Nino je svoje radi gužve zaboravio u Couermayeru. „Mene su sa kontrolne točke pustili omotanog u astro foliju. Nakon pola sata uspona Vanja  kaže da ovo nama smisla i da se gore neće moći preživjeti sa folijom jer vjetar i snijeg šibaju užasno. Skida hlače i ponavlja „Ja sam bio finišer. Čekam te na kontrolama, ti si finišer!” Spušta se u kratkim hlačama po toj zimi natrag do posljednje kontrole, smrzava se još toliko i odlazi sa organizatorom…“ opisao je Nino nesebičnu gestu svog prijatelja.  Vanja Šomođi, koji je prije dvije godine završio ovu utrku, nije želio nastaviti dalje bez njega. Svoje hlače dao je svojem prijatelju i time završio svoj nastup na UTMB-u na 95-om kilometru, a Nino je dobio priliku da se i on upiše u povijest i završi jednu od najprestižnijih utrka na svijetu.

 

IMG_1263

U sportu koji je često opsjednut brojčanim rezultatima i novcem, u ovoj utrci pobjednik ne dobiva nikakvu službenu nagradu. Ovdje se natjecatelji ne nadmeću jedan s drugim, već protiv planine. I sebe samih. Odluka na sudjelovanje u ovoj utrci u sebi ima želju za avanturom, jedinstvenim iskustvom u kojem moraš izvući zadnje atome snage i probiti mentalne i fizičke granice kako bi došao do cilja. Osim mjesece napornih treninga za utrku, adekvatne opreme i visoke razine autonomije, potrebno je i biti u stanju prevladat umor, otrpjeti bolove i zatomiti strahove i sve one emocije (a ima ih mnogo) s kojima se susreću natjecatelji ovakvih utrka mega izdržljivosti. Svi natjecatelji su u toj istoj borbi. Ovdje nema mjesta za ego. I zato među natjecateljima vlada ogromno međusobno poštovanje. I prijateljstvo.

 

21231672_10210155600103554_7162610729765273796_n

U Europi ima i dužih utrka, ali Ultra-Trail du Mont Blanc je poseban izazov. Tehnički vrlo zahtjevan teren (kamenje, oštri usponi i spustovi), planinski vremenski uvjeti i nedostatak sna za većinu trkača koji u utrci provedu dvije noći uvjeti su u kojima treba trčati tih 171 km sa 10.300 m vertikalnog uspona. Priroda se pobrinula na svoj način da obilježi ovogodišnje 15-to izdanje utrke UTMB. Na stotinu kilometara dugu stazu koju su trkači trebali proći nebo je spuštalo kišu, snijeg i gustu maglu. Nekoliko puta išlo se iznad 2500 metara gdje je bilo vrlo hladno, praćeno vjetrom i snijegom koji je natjecatelje šibao po licu. Kiša koja je padala stvorila je blato i sklisko kamenje. Noći su bile vlažne i maglovite.

 

21246232_1472917159453968_2802549487770683300_o

Ali sve to vrijedno je finiša. Trčanje centrom Chamonixa, kroz ulice prepune ljudi koji svakog natjecatelja pozdravljaju, viču „courage“ i „allez, allez!“ i zvone zvonima svakom finišeru daju osjećaj pobjednika. Što u konačnici i je. Jer za svakog od njih ova utrka je osobno putovanje kroz koje su sami sebe tjerali do nezamislivih razina izdržljivosti, do krajnjih granica, i mentalnih i fizičkih. „Pretrčao sam posljednjih 8 km spusta i pri tome putem čestitao svim dragim trkačima iz cijelog svijeta! Trčao sam ko lud, imao sam osjećaj kao da me svi vole. To se ne može opisat koliko su ovdje ljudi pozitiva! Ulazim u cilj i u glavi mi jedina stvar – nisam razočarao sve one koje volim i upisujem se u slavnu obitelj UTMB finišera! Na cilju su me dočekala tri najdraža čovjeka – Vanja Šomođi, Ranko Orehovec i Tomislav Kelemen. Slavilo se do noći kao da mi nije bilo 60 sati bez sna!“ kazao je Nino.

Snimka ulaska u cilj:

Dođite na 1. Mandarina polumaraton Neretva

U organizaciji Sportske udruge Neretva Run, Sportska zajednica Grada Metkovića i Turističke zajednice Metkovića, 5. 11. 2017. će se održati prvo izdanje Mandarina polumaratona i utrke na 5 km. Svi ste pozvani!

 

– “Ideja o polumaratonu u Metkoviću postoji već duži niz godina. Mi iz sportske udruge Neretva Run odavno smo, ponajviše “Skalinadom”, podigli ljestvicu organizacije na vrlo visok nivo. Za prvi Mandarina polumaraton pripremamo bogat startni paket i atraktivnu stazu. Naši trkači moći će uživati u svim blagodatima Neretve, od fotosafarija, arheološkog muzeja, do najstarije ornitološke zbirke u Europi i još puno toga. Za sami polumaraton pripremili smo lijepe nagrade za najbolje u apsolutnom poretku, isto kao i za najboljeg i najbolju iz Hrvatske, kao i bonus za obaranje vremenskih limita. Također cijela utrka će biti u znaku Neretve, tako će svi natjecatelji dobiti mandarine, suvenire s logom utrke… Osim polumaratona, paralelno će se trčati i utrka Butteflyrun 5K,humanitarna utrka gdje će sav prihod ići djeci, metkovske udruge Leptirići, kako bi im se olakšalo daljnje liječenje. ” – riječi su organizatora ove nove utrke.

Ne preostaje nam ništa drugo nego pozvati sve trkačice i trkače željne tople jesenske prirode u dolini Neretve da 5. 11. istrče jednu od ponuđenih utrka.

Više informacija o utrci i prijave

Facebook stranica

 

Tangerine sunny garden with green leaves and ripe fruits. Mandarin orchard with ripening citrus fruits. Natural outdoor food background

20935077_1431708490217135_3950293273072680761_o

Promo

Nevjerojatni ljudi Utra Traila du Mont Blanc!

Kao što se i prije utrke dalo naslutiti, UTMB je bio odličan. Nastup svjetske trail elite rezultirao je jako brzim utrkama, bez obzira na kišu i susnježicu na ionako već teškom terenu. Trase utrka bile su malo promijenjene zbog vremenskih uvjeta. Od hrvatskih dvadeset natjecatelja finišerskom se medaljom okitilo njih trinaest.

 

Glavna utrka, ona od 100 milja, bila je pravi show-off. Jim Walmsley, Kilian Jornet i Zach Miller odmah su krenuli jako i time nametnuli brzi tempo. No 100 milja je zaista mnogo i ne treba ništa zaključivati na temelju prvih nekoliko desetaka kilometara.

Miller je (relativno) brzo zaostao, a François D’haene se probio na čelo. Ludi tempo kojim je Jim Walmsley krenuo donio mu je probleme sa stopalom i probavom, tako da je i on počeo zaostajati, a Kilian i François su vodili trku. Kako su kilometri prolazili, François D’haene povećavao je vodstvo pred Kilianom i na kraju pobijedio s nevjerojatnih 19 sati i jednom minutom te 15 minuta ispred Kiliana, kojemu je ovo prvi poraz u zadnjih nekoliko godina.

UTMB top3

 

Posljednji je natjecatelj UTMB-a pristigao u cilj baš u vrijeme proglašenja pa je François D’haene zaustavio ceremoniju da bi ga dočekao i pozdravio. To je primjer zašto je trail trčanje posebno – ovakvo što nećete doživjeti na velikim cestovnim utrkama, zar ne?

Osobno, najveći mi je užitak bio pratiti nastup Tima Tollefsona. Konzervativan start, pametno odrađen noćni dio utrke i ulazak u top 10 pa gas u zadnjoj trećini utrke. Završio je na trećem mjestu, a svojim odličnim, staloženim načinom utrkivanja mnogima je očitao lekciju.

Još jedan divan primjer sportskog duha jest ženska utrka. Nùria Picas dominirala je gotovo cijelom utrkom, a drugo je mjesto držala Andrea Huser. Picas je pred sam kraj trke dobila napad astme i Huser ju je mogla bez problema prestići i pobijediti – ali nije htjela, zaostala je dvije minute. Kad ju je Picas u cilju pitala zašto ju nije prestigla, Huser je odgovorila da joj nije to mogla napraviti!

Nuria Picas i Andrea Huser

 

Vjerujem da je i na drugim utrkama bilo divnih trenutaka, no zaista je previše trkača i događaja da bih sve uspjela ispratiti. Zato ću samo navesti pobjednike:

  • UTMB (171 km) – François D’haene, 19:01 (FRA) i Nùria Picas, 25:46 (ESP)
  • TDS (119 km) – Michael Lanne, 14:33 (FRA) i Mimmi Kotka, 15:47 (SWE)
  • CCC (101 km) – Hayden Hawks, 10:24 (USA) i Clare Gallagher, 12:13 (USA)
  • OCC (53 km) – Marc Lauenstein, 5:19 (CH) i Eli Gordon Rodriguez, 6:12 (ESP)

Na putu oko Bijele planine bilo je dvadeset trkača iz Hrvatske. Svoje utrke završilo je njih trinaest i ovo su njihovi rezultati:

  • Tomislav Kapetanović – UTMB – 33 h 29 min
  • Zoran Kurdija – UTMB – 34 h 9 min
  • Marko Herman – UTMB – 35 h 27 min
  • Nino Vinković – UTMB – 44 h 39 min
  • Gordan Zelenika – UTMB – 45 h 26 min
  • Tomislav Marinović – CCC – 15 h 9 min
  • Vedrana Jerić-Miloš – CCC – 23 h 1 min
  • Robert Starčević – OCC – 9 h 35 min
  • Alen Paliska – OCC – 9 h 41 min
  • Darijo Vukančić – OCC – 10 h 48 min
  • Aleksandar Kosanović – OCC – 11 h 41 min
  • Matija Čuljak – OCC – 11 h 50 min
  • Tomislav Pleša – OCC – 12 h 13 min

Nadamo se da ostalih sedam naših trkača nije ozlijeđeno i da će na nekom od narednih UTMB-a dovršiti ono što su započeli. Vjerujemo da hladni vremenski uvjeti na krovu Europe nisu bili laskavi nakon ovih domaćih vrućina.

Čestitamo svima!

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: UTMB Facebook

23. VARAŽDINSKI POLUMARATON – Varaždinci vas čekaju!

Photo: 3sporta.com // M. Duspara

Sve je spremno za održavanje 23. Varaždinskog polumaratona, jedne od najpopularnijih ranojesenskih utrka. S velikog trga u centru grada 17. rujna ćemo krenuti na obilazak staze duge 21.1 kilometar, a oni koji žele samo ugodnu zabavu, na gradsku stazu od 5 km.

 

Organizatori iz TK Marathon 95 i ove će godine biti odlični domaćini, a prijave se vrlo brzo popunjavaju. Iako promjene cijene s približavanjem utrke nema, ipak se treba prijaviti na vrijeme kako bi osigurali svoj puni startni paket. Samo su prijave za polumaraton na sam dan utrke nešto skuplje.

Redovna startnina za polumaraton, za uplate do dan prije utrke, su 120 kn za što ćete doma ponijeti odličnu Joma majicu za trčanje, finišersku medalju, diplomu sa slikom, a za vrijeme utrke će se brinuti za vas i ponuditi vam okrepu i obrok nakon prolaska kroz cilj.

Za utrku na 5 km startnina je simboličnih 50 kn a trkačice i trkači uz odličnu zabavu na utrci dobivaju i sportsku majicu.

Photo: 3sporta.com // Z. Mikašek

Specifičnost utrke je i to da se cjelokupni program odvija na prostranom Kapucinskom trgu, ispod kojeg je podzemna garaža pa se nakon prolaska kroz cilj treba spustiti niz stube do vozila. Naravno, može se parkirati i po okolnim ulicama, nedjeljom je na njima parkiralište besplatno.

Dođite na Varaždinski polumaraton 17. rujna 2017.! Vidimo se… 🙂

Photo: 3sporta.com

Sve detalje pronađite na stranicama organizatora, Trkačkog kluba Marathon 95 Varaždin.  ili na Facebook eventu. 

OVAKO JE BILO PROŠLE GODINE

 

 

Promo

[TRENING TJEDNA] Dužina s ubrzanjima

Bill Rodgers je američki maratonac i bivši državni rekorder s PB-om 2:09 i s po četiri pobjede na New York i Boston maratonu. Bill Squires je njegov legendarni trener, a danas predstavljamo dugački trening iz njegove radionice.

 

Radi se o dužini koja u sredini ima nekoliko ubrzanja. On je inače kroz deset tjedana svojim trkačima na raspored stavljao četiri ‘vikend dužine’ ovog tipa, samo s različitim trajanjem ubrzanja – od kratkih prema duljima. Ostalih šest vikenda radili su obične LSD.

Treba naglasiti da ovo nije lagan trening i da oni koji nisu izgradili dobru bazu i koji nisu odradili dovoljno dugih treninga za maraton ne bi trebali ovo raditi jer za takve postoji rizik od ozljeda. Za takve, opuštenije trkače naći ćemo nešto u idućim izdanjima treninga tjedna!

Ovaj trening ide ovako:

  • Zagrijavanje: 35 minuta laganog trčanja – to u biti i nije zagrijavanje, već dio treninga, odnosno dužine – ne smije se kratiti i radi se na tempu na kojemu inače trčite dužine
  • Trening: u ovom središnjem dijelu radimo pet ubrzanja u trajanju od šest minuta na tempu polumaratona, a između svakog ubrzanja su četiri minute laganog trčanja na istom tempu kao početni dio
  • Primjer: ako vam je tempo halfa 5:10 min/km, onda nakon 35 minuta laganog trčanja odradite pet ubrzanja na tom tempu koja traju po šest minuta, a između svakog ubrzanja se vratite na početni tempo i njime trčite četiri minute
  • Rastrčavanje: 35 minuta laganog trčanja, isto kao na početku
  • Ukupno trajanje: dva sata

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

 

 

Reebok predstavio dosad najinovativniju trkačku tenisicu

Reebok, globalni pionir u inovacijama i proizvodnji sportske opreme za trčanje i fitnes, lansirao je Floatride Run, ekskluzivnu i nevjerojatno laganu trkačku tenisicu koja je najnovije tehnološko dostignuće, a koja svim trkačima na duže staze pruža maksimalnu udobnost i visoku razinu performansi.

 

Floatride Run tenisicu, koja je u razvojnom procesu Reeboka bila duže vrijeme, karakterizira posebno izrađena ultra lagana FloatRide strukturirana pjena pod tlakom koja pruža optimalan odnos mekoće i osjetljivosti na podlogu.

Alf Shrubb_1

Povijest Reeboka seže u daleku 1890. godinu, kada je Joseph William Foster započeo izrađivati tenisice za trčanje s čavlićima, u to vrijeme novitet i pravi luksuz. Nastavljajući svoj razvojni put do Olimpijade u Parizu 1924. godine, kada su atletičari Velike Britanije nosili Reebok tenisice i sprinterice, današnji revolucionarni Floatride Run samo je prirodan slijed Reebokovog razvojnog procesa.

 

JW Foster Running Pump
JW Foster Running Pump

Sportaš koji je imao priliku prvi testirati legendarne sprinterice bio je Alfred Shrubb, koji je u njima u jednom danu srušio čak tri svjetska rekorda, a čiji duh i danas prepoznajemo u svim sprintericama koje koriste trkači na atletskim stazama diljem svijeta.

Ovaj značajan tehnološki iskorak iza kojeg stoje brojni sati istraživanja i testiranja na gotovo 300 trkača tijekom cijelog razvojnog procesa, za Reebok je vrlo značajan, jer je prepoznao i uvažio potrebe cijele trkačke zajednice diljem svijeta te je ovom tenisicom od samo 230 g, sa sigurnošću udovoljio potrebama trkača koji žele dinamičnu ravnotežu performansi, udobnosti, izdržljivosti i stila. Upravo iz tog razloga, posebno priznanje ovoj tenisici dolazi od magazina Runner’s World za 2017. godinu, gdje je proglašena najboljom trkačkom tenisicom te s ponosom nosi naslov “Best Debut”.

Product_Image_BlueFloatride Run karakteriziraju ključne proizvodne značajke:

  • UltraKnit gornjište koje osigurava udobnost a tenisici daje poseban i atraktivni izgled.
  • Potpora ispod srednjeg dijela stopala čvrsto drži stopalo u ključnim zonama te osigurava balansirano i glatko trčanje
  • Ultra lagana FloatRide pjena osigurava mekoću i dobar osjećaj za podlogu
  • Rub od EVA pjene za potporu balansira stopalo tijekom udarca pete, srednjeg dijela stopala i odraza prstima za glatko trčanje
  • Gumeni potplat izdržljiv na trošenje s rebrastim uzorkom osigurava glatko trčanje i prianjanje.
  • Vrlo mekana modelirana tabanica s vrlo izdržljivim pojastučenjem ispod luka stopala za dugotrajnu udobnost.

Reebok_Floatride_Reebok_Floatride

Floatride Run Ultk modeli dostupni su u Reebok FitHub storeu, Arena Centar i maloprodajnoj mreži Reebok partnera:

Ferivi Sport, Running Gate, Vlaška 129, Zagreb
ShoeBeDo, 42.2 Running Store, Frankopanska 2a, Zagreb
Top Sport, Avenue Mall, Avenija Dubrovnik 16
po cijeni od 1.249,00 kuna.

Više informacija na http://reebok.hr/experience/floatride/

 

 

 

Promo

 

4. GRAWE NOĆNI MARATON – utrka, zabava, show i pomaganje

Foto: 3sporta.com

U subotu je održan 4. GRAWE Noćni Maraton na zagrebačkom Bundeku i nasipu. Dvije tisuće trkača natjecalo se u pet utrka pod sloganom „Uhvati Mjesec“, a akcijom PoKRENI prikupljeno je 270.000 km koje je GRAWE Hrvatska pretvorio u 100.000 kuna donacije udruzi Veliko srce malom srcu.

 

„Izuzetno smo ponosi što je ove godine na GRAWE noćnom maratonu startalo skoro 2.000 trkača koji za nas nisu samo dio ove utrke, već i inicijative PoKRENI i koji su svojim primjerom bili spremni učiniti pozitivnu promjenu za sebe ili za one koji će se tek poKRENUTI. Jako nas veseli vidjeti da ova utrka raste iz godine u godinu što je samo dokaz kako ljudi sve više brinu o svojem zdravlju “, rekao je Igor Pureta, predsjednik Uprave GRAWE Hrvatska.

Važnost ove inicijative prepoznali su i Grad Zagreb, Ministarstvo zdravstva te Središnji državni ured za šport kao pokrovitelji projekta PoKRENI i utrke GRAWE Noćni Maraton.

Osim humanitarne akcije, ova je utrka bila pravi trkački party. Bilo je vruće i sparno, ali zabave nije nedostajalo – od vatrometa koji je u jednom trenu obasjao noć, dobro raspoloženih voditelja na startu i cilju do ludog navijanja Zagreb Runners-a sa sjeverne strane nasipa. Organizatori iz AK Sljeme obavili su vrhunski posao.

Ovo su bili najbrži trkači te vruće ljetne noći:

MARATON:

  1. Veronika Jurišić / Bojan Kuljić
  2. Katica Rumbočić / Vedran Krčadinac
  3. Ana Štefulj / Jarno Kiintola

 

¾ MARATON:

  1. Maja Perišić / Igor Letinčić
  2. Irena Smojver / Damjan Dabović
  3. Mara Pušec / Ivan Gotal

 

½ MARATON:

  1. Nora Szabo / Ivan Maletić
  2. Ana Nikić Hercer / Davor Vidović
  3. Alenka Pirc / Darko Maras

 

¼ MARATON:

  1. Martina Đođo / Dinko Solić
  2. Katarina Pohlod / Damir Kubinčan
  3. Martina Šuster / Dejan Jakeljić

 

DESETINKA:

  1. Ivana Mirković / Dario Kraljić
  2. Dina Kuiš / Franjo Kušević
  3. Nataša Antić / Dario Zvonarić

 

Čestitamo svima!

Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com

 

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Za tri dana počinje najjači UTMB ikad, Hrvati u rekordnom broju

U ponedjeljak starta svojevrsni festival trail trčanja – kultni Ultra Trail Du Mont Blanc. Održava se pet trail utrka kroz šest dana, a od njih je najpopularnija UTMB koja je duga 171 km i na kojoj ove godine nastupa gotovo sva elita svjetskog traila. Možemo reći da će ovo biti neslužbeno svjetsko prvenstvo! Uz to, ove će godine čak 20 trkača iz Hrvatske proći ljepotama i izazovima Bijele planine.

 

Bez imalo pretjerivanja tvrdim da će ovogodišnji UTMB biti spektakl! Nastupaju trkači koji su pobijedili sedam od prethodnih devet godina, dolazi najjači mogući sastav američkih trkača, a tu su i neki novi, relativno nepoznati koji mogu itekako oduševiti.

Tako su tu Kilian Jornet, trostruki pobjednik UTMB-a i nebrojeno puta pobjednik nekih drugih utrka, čovjek koji nije izgubio utrku već godinama i koji i ozlijeđen uspijeva doći do najsjajnijeg odličja (sjetimo se nedavnog Hardrocka).

Dobra konkurencija mu je francuski trkač François D’haene, odličan na utrkama duljim od 100 km s dvije pobjede na UTMB-u. Uz bok mu je sunarodnjak Xavier Thévenard, trkač koji je dosad pobijedio na svim solo utrkama u sklopu UTMB-a: CCC (101 km) 2010., TDS (119 km) 2014., OCC (56 km) 2016. te UTMB 2013. i 2015.

Nastup Amerikanca Jima Walmsleya uvijek sa sobom nosi uzbudljivost i napetost – to je trkač koji u utrke kreće baš jako, a scenarija su samo dva: ili pobjeđuje i ruši rekord staze, ili skroz puca. Ako krene pametno, bit će užitak vidjeti što može napraviti na ovoj pozornici.

Sličan pristup ima Zach Miller. On je prošle godine na UTMB-u krenuo jako i vodio kroz većinu utrke, no ispostavilo se da je išao prejako pa je na kraju bio šesti. Prije dvije godine pobijedio je na CCC-u.

 

Tim Tollefson i David Laney su prijatelji i pametni, strpljivi trkači kojima UTMB jako dobro leži. Laney je prije dvije godine bio treći na UTMB-u (prvi Amerikanac u povijesti na postolju ove trke), a prošle godine četvrti, dok je Tollefson prije dvije godine bio drugi na CCC-u, a prošle treći na UTMB-u (i da, to mu je bila prva utrka od 100 milja).

Gediminias Grinius iz Litve vraća se po ono što mu je prošle godine promaklo – bio je drugi. Ove je godine iza njega nekoliko dobrih nastupa.

Španjolci imaju izuzetno dobre predstavnike: Javi Dominguez bio je treći 2013. i peti 2016., Tòfol Canstanyer zauzeo je drugo mjesto 2014., a Miguel Heras isto to mjesto godinu dana prije. Sva trojica su u odličnoj formi.

Ovdje moram stati – ove godine ima zaista puno odličnih trkača, pa neke od njih nažalost moram izostaviti jer tekstu ne bi bilo kraja. Samo ću još naglasiti da je na utrci 120 trkača s više od 750 ITRA bodova, a to je stvarno nešto posebno.

 

U ženskoj je konkurenciji također napeto. Glavni je favorit Francuskinja Caroline Chaverot, trenutno najbolja žena u trail trčanju i prošlogodišnja pobjednica. Uz nju je tu i Andrea Huser iz Švicarske, trkačica koja je prošle godine bila druga na tri utrke na kojima je Chaverot bila prva, uključujući UTMB. Vjerujem da će sada opasno juriti onih sedam minuta koliko je zaostala prošle godine.

Španjolka Núria Picas je od 2013. do 2015. vladala ženskom trail scenom. Trčala je odlično, iza nje su dva druga mjesta na UTMB-u, no prošle je godine morala stati na loptu zbog prevelikog fizičkog i mentalnog stresa. Ove godine se vraća i na nju svakako treba obratiti pozornost.

Amerikanci imaju nekoliko dobrih žena na utrci, a ja bih izdvojila Magdalenu Boulet i Stephanie Violett. Magdalena je bila peta prošle godine i druga na CCC-u 2015., a Stephanie iza sebe ove godine ima nekoliko pobjeda na američkim ultra trailovima.

 

Naravno, ima još odličnih trkačica koje nastupaju, no vrijeme je da se bacimo na naše – Hrvatska ove godine ima čak 20 predstavnika na četiri utrke! To su:

  • UTMB (171 km) – Zoran Kurdija, Zoran Koščak, Tomislav Kapetanović, Gordan Zelenika, Stjepan Tomislav Švaljek, Mile Mioković, Marko Herman, Damir Ćurić, Nino Vinković, Vanja Šomođi
  • TDS (119 km) – Domagoj Galkowski
  • CCC (101 km) – Vedrana Jerić-Miloš, Tomislav Marinović
  • OCC (56 km) – Darijo Vukančić, Marko Gregurić, Matija Čuljak, Robert Starčević, Tomislav Pleša, Alen Paliska, Aleksandar Kosanović

TDS starta u srijedu u 6:00 sati, OCC u četvrtak u 8:15, CCC u petak u 9:00 i UTMB u petak u 18:00 sati, a cijeli trailerski event počinje već u ponedjeljak.

Svim trkačima želimo dobar provod, kvalitetnu utrku i što manje ozljeda.

Sretno!

Autor:  Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: naslovna: UTMB official, ostalo: bigstockphoto.com

Trči u Varaždinu i djeluj humanitarno

Centar baroknog bisera sjeverozapadne Hrvatske, Varaždina, uskoro će ponovno na jedan dan okupirati trkačice i trkači. 23. Varaždinski polumaraton će po svemu sudeći biti najbrojniji do sad, a ta će brojnost direktno pomoći učenicima Centra Tomislav Špoljar.

 

Naime, učenici s poteškoćama u razvoju koji pohađanju Centar Tomislav Špoljar već godinama u sklopu radne terapije izrađuju predmete od keramike. Kao i prošle godine, oni će izraditi finišerske medalje za sve koji pretrče polumaraton, a svaka je takva medalja unikatna. Upravo u toj nesavršenosti ovog omiljenog trkačkog suvenira je njegova ljepota.

– Zahvaljujem klubu na pozivu i drago nam je da možemo biti dio takve prekrasne manifestacije. To je cjelokupna ideja našeg rada, da budemo dio zajednice i da budemo uključeni tamo gdje možemo, da kroz naš rad dajemo dodanu vrijednost svemu što se događa u gradu i županiji – istaknuo je ravnatelj Centra Tomislav Špoljar Marin Vučić.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Od svake uplaćene startnine za polumaraton organizatori utrke će donirati 10 kuna Centru Tomislav Špoljar, prošle je godine donacija iznosila 4.500 kuna.

Utrka je od prošle godine preseljena u strogi centar grada, pa se više od polovice polumaratona trči starom gradskom jezgrom Varaždina.

 

 

Osim spomenute finišerske medalje, u startnom paketu je i odlična trkačka majica Joma, diploma sa slikom za finišere, kao i obrok i piće, sve to za 120 kuna kolika je cijena startnine za polumaraton, odnosno 50 kn za utrku na 5 km (dobije se sportska majica).  

Start utrke je u nedjelju, 17. 9. 2017 u 10:30 sati na Kapucinskom trgu. Osim glavne utrke na 21.1 km trčati se može i utrka na pet kilometara, a cijeli će događaj biti obogaćen zanimljivim popratnim sadržajima.

 

majicepm3a

Sve detalje pronađite na stranicama organizatora, Trkačkog kluba Marathon 95 Varaždin.  ili na Facebook eventu. 

3sporta će i ove godine biti službeni foto servis utrke.

OVAKO JE BILO PROŠLE GODINE

Promo

[PLAN TRENINGA] Moja prva utrka na 5 km

Nedavno smo s čitateljima, trkačima početnicima, podijelili iskustva i savjete kako krenuti u avanturu zvanu trčanje. Nadam se da smo neke uspjeli potaknuti da, možda i po prvi put, obuju tenisice za trčanje i uvjere se da ova aktivnost, o kojoj tako često pišemo i čitamo, nije bauk!

 

Promišljenim pristupom i bez opterećivanja brzinom i rezultatom, trčanje prestaje biti rezervirano za okorjele sportaše i postaje sport za široke mase ljudi. Da ne bi sve ostalo samo na povremenom trčanju (iako je i to odlično!), donosimo ti plan treninga za tvoju prvu utrku!

 

Zašto se utrkivati?

U mnogih početnika vrlo brzo se javi želja za nastupom na nekoj od utrka. Postavljanje određenog cilja, poput nastupa na utrci, svakom trkaču pruža veliku motivaciju i želju za napretkom. Osim samog faktora motivacije i osjećaja postignuća nakon završetka tvoje prve utrke, ovo je i odlična prilika za upoznavanje novih ljudi i ulazak u trkačku zajednicu.

Prva utrka je nešto što se pamti cijeli život, a kako bi protekla što bolje, valja se za nju dobro i pripremiti. Utrka na 5 kilometara idealna je distanca za početnike jer ne zahtjeva naporne i dugotrajne pripreme – ako možeš trčati 15 minuta bez stajanja, ovaj plan je baš po tvojoj mjeri.

 

Ukratko o planu

Plan koji donosimo je vrlo jednostavan, traje samo pet tjedana, a bazira se na postupnom povećavanju pretrčane udaljenosti, kako ti sama utrka ne bi bila nepoznati teren. Tri treninga tjedno optimalna su brojka za početnike – omogućavaju ti napredak, a istovremeno dostatan odmor smanjuje rizik od nastanka ozljeda.

Osim samog trčanja, poželjno je ubaciti i osnovne vježbe snage za trup i ruke, a one se mogu raditi po želji – nakon treninga ili na dan odmora. Također, odličan dodatak nakon treninga su tzv. ubrzanja – trčanje 30-ak sekundi u življem tempu, s nekoliko ponavljanja. Ubrzanja ne radimo do maksimuma, nego samo u bržem tempu od uobičajenog trčanja, a njihova svrha je izvući nas iz zone komfora i omogućiti tijelu da na idućem treningu bude malo brže.

Koje dane u tjednu ćeš izabrati za trening prepuštamo ti na vlastiti izbor (tablica je samo tu za primjer), uz jedan savjet – neka nakon dana u kojem trčiš slijedi dan odmora!

 

Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak Subota Nedj.
Tjedan 1 Odmor Trčanje 15 min Odmor Trčanje 15 min + 4 ubrzanja Trening snage Trčanje 20 min Odmor
Tjedan 2 Odmor ili trening snage Trčanje 15 min + 4 ubrzanja Odmor Trčanje 20 min Odmor ili trening snage Trčanje 20 min Odmor
Tjedan 3 Trčanje 20 min + 4 – 6 ubrzanja Odmor Trčanje 15 min + kratki odmor + 5 min u malo bržem tempu Odmor Odmor ili trening snage Trčanje 25 min Odmor
Tjedan 4 Odmor ili trening snage Trčanje 25 min Odmor Trčanje 20 min + 4 – 6 ubrzanja Odmor Trčanje 30 – 35 min Odmor
Tjedan 5 Odmor Trčanje 15 – 20 min Odmor Lagano trčanje 15 min + 4 ubrzanja Odmor Odmor ili lagano trčanje 10 – 15 min Utrka 🙂

PLAN U PDF FORMATU

 

Tjedan prije utrke

U samom tjednu prije utrke najvažnije je dobro se odmoriti. Sada nije vrijeme za jake treninge ili isprobavanje novih vježbi koje bi mogle uzrokovati upale mišića ili čak ozljedu.

Također, sasvim je normalno da te hvata nervoza, ali pretvori ju u pozitivno iščekivanje tvog prvog iskustva učestvovanja na utrci. Sav trud je iza tebe i daje ti uvjerenje da ti to možeš. 🙂

Autor: Anda Tomaš / 3sporta.com

Uspješno održano prvo izdanje Čvrsnica ultra traila

Na području Parka prirode Blidinje, koji se prostire na 364 km² i koji se sastoji od tri veće cjeline – planinskog masiva Čvrsnice (2228 m) i Vran planine (2074 m), te udoline Dugog polja, održan je proteklu subotu Čvrsnica ultra trail.

 

Preko 125 trkača iz cijele regije natjecalo se u tri kategorije: Red Trail (preko 48 km sa oko 2.600 m vertikalnog uspona), Blue Trail (22 km sa 1.310 m) i Green Trail (14 km i 920 m).

Čvrsnica ultra trail započeo je u subotu u 8 sati, startom Red traila. Tog sparnog i vrućeg dana trkači su se prvo uspinjali na  Veliki Vran (2074 m), najviši od nekoliko vrhova Vran planine koja predstavlja krajobrazno područje naglašeno prirodnih obilježja u kojem se izmjenjuju šume, planinski travnjaci i pašnjaci, te kamenjare.

S Velikog Vrana slijedio je spust do Dugog polja, udoline između visokih padina gorskih masiva Čvrsnice na jugoistoku i gorskog masiva Vrana na sjeverozapadu. Trčeći od Hajdučkih vrleti do Masne Luke natjecatelji su uživali u prizoru. Naime, cijelim ovim područjem do izražaja dolazi kontrast između ogoljelih padina Vrana i šumovitih padina Čvrsnice, kao i nepregledna prostranstva pašnjaka te brojna mala naselja koja čine skupine po nekoliko objekata raštrkanih po području Dugog polja.

20882149_10155640860639297_1274763380184955914_n

Nakon okrijepe ispred masne Luke put je trkače vodio do najvišeg vrha Čvrsnice, Pločno (2228 m). Planinski masiv Čvrsnice je područje u kojem se izmjenjuju šume, planinski travnjaci i pašnjaci, te kamenjare. Svojim kontrastnim reljefnim oblicima stvara dinamičnu i krajnje uzbudljivu sliku krajobraza velike vizualne vrijednosti.

Uspon je započeo kroz borovu šumu da bi kasnije postao puno suroviji. Pred kraj je, praćen dimom od požara koji je gorio s druge strane planine, slijedio zahtjevni, oštar i naporan uspon po siparu do samog vrha. Nakon napornog uspona slijedila je nagrada – otvoren vidikovac na sve strane! Usprkos dimu, pogledi su se pružali na istok prema Prenju i Igmanu, na zapad prema Dinari, na sjever prema Vranu i Raduši, na jug prema Čabulji i Biokovu. Nije bilo puno vremena za uživanje u pogledima jer se trebalo spustiti istim putem do raskrižja, a onda krenuti put za Dom na Vilincu (1961 m).

Od Doma na Vilincu do Hajdučkih Vrata (2000 m) staza vodi preko Velikog Vilinca i pored jezerca Crljenak, koje je specifično po svom pravilnom, kružnom obliku. Sama Hajdučka vrata, prsten od stijene, je prirodni fenomen neopisive ljepote kojeg je vjekovima stvarala priroda, a nalazi se na rubu kanjona. Legenda kaže da su Hajdučka vrata bila mjesto na kojem su se odmetnuti momci ovih krajeva proglašavali hajducima, pa se tako i organizator pobrinuo da ultraši baš na njima fotografijom ovjekovječe svoj hajdučki uspon na ove hercegovačke vrhove.

20915146_10155640864669297_5236658882848844641_n

Ovu najdužu dionicu prvi je svladao Daniel Krstulović Opara (7:05:50). Drugi je bio Siniša Miočić (8:52:53) a treći Emir Handžić (9:30:15). Najbrža među ženama bila je Jelena Sekelj (9:35:24). Drugo mjesto je zauzela Zrinka Deur Šaroć (10:42;:24) a treće Dijana Manđeralo (10:50:27).

Blue Trail je startala ispred restorana Hajdučke vrleti te je preko polja staza dalje vodila na Masnu Luku i crkvu svetog Ilije 1230 m gdje dalje nastavljala planinarska staza koja je vodila do planinarskog doma Vilinac 1961 m. Nakon doma na Vilincu, trkači su išli prema vrhovima Velikom Vilincu 2118 m i Malom Vilincu 1996 m gdje su drvenim ljestvama i kroz šumu došli na cilj utrke na skijašku stazu 1284 m.

Green Trail je startala ispred Hajdučkih vrleti te preko polja staza dalje vodila na Masnu Luku i crkvu svetog Ilije 1230 m gdje se dalje nastavljala planinarska staza koja je vodila do planinarskog doma Munika. Dalje su trkači išli na skijašku stazu prema  Malom Vilincu 1996 m, odakle su se istom stazom preko drvenih ljestvi vratili na skijašku stazu 1284 m.

Prekrasne ljepote Parka prirode Blidinje i vrlo dobra organizacija te gostoprimstvo domaćina obilježili su ovu utrku i opravdali povjerenje sudionika.

Utrku su organizirali Udruga “Visit Blidinje” i HPD Prenj 1933 u suradnji s ostalim planinarskim društvima s područja Herceg Bosne.

20882008_10155640864249297_4901142183599386791_n

20882839_10155640858709297_7230672008595203693_n

20882193_10155640864544297_7108004701809104876_n

Službeni rezultati utrke

GREEN TRAIL

Muška kategorija

Prvo mjesto: Ivan Ljubičić

Drugo mjesto:Franjo Lovrić

Treće mjesto:Jakov Gabela

 

Ženska kategorija:

Prvo mjesto: Amila Štaljo

Drugo mjesto: Ivana Kvasina

Treće mjesto: Ivana Brkić

 

BLUE TRAIL

Muška kategorija:

Prvo mjesto: Lucio Valeri

Drugo mjesto: Nikola Petrić

Treće mjesto: Vedran Kordić

 

Ženska kategorija:

Prvo mjesto: Eva Tusar Suhadolc

Drugo mjesto: Anela Muhtarević

Treće mjesto: Ivana Vrvilo

 

RED TRAIL

Muška kategorija:

Prvo mjesto: Daniel Krstulović Opara

Drugo mjesto: Siniša Miočić

Treće mjesto: Emir Handžić

 

Ženska kategorija:

Prvo mjesto: Jelena Sekelj

Drugo mjesto: Zrinka Deur Šaroč

Treće mjesto: Dijana Manđeralo

Tekst: J. S.

1...626364...156Stranica 63 od 156

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO