Proteklog je vikenda održan Valamar Trail – trail utrka s pet disciplina, od kojih je ona na 52 kilometra bila i prvo državno prvenstvo u trailu. Start i cilj svih utrka bio je u malom istarskom mjestu Rabac, a nastupilo je oko 550 trkačica i trkača.
Organizator SRK Alba i direktor utrke Alen Paliska obavili su već tradicionalno dobar posao. Trase su bile raznolike i vodile su trkače i trkačice kroz sve čari našeg najvećeg poluotoka. Utrka na 52 km s oko 1300 metara uspona ugostila je prvo državno prvenstvo i bila kvalifikacijska utrka za reprezentaciju za nastup na svjetskom prvenstvu u trailu koje će se održati u svibnju 2018. u Španjolskoj.
Novopečena državna prvakinja je Helena Gleđa, kojoj je za 52 km trebalo 5:53:02. Drugoplasirana je Jelena Brezak s 6:04:16, a treća je do cilja stigla Tamara Markotić, vrijeme 6:12:06. Ekipna titula prvakinja pripala je AK Sljeme, a druge su bile djevojke iz AK Olimpik.
Najbrži je muškarac bio Matija Grabrovečki, a njegovo je vrijeme 4:23:30. Drugo je mjesto osvojio Goran Modrušan s 4:51:24, a treće Darko Rogina s 4:52:24. I u muškoj je konkurenciji ekipno prvo mjesto osvojio tim AK Sljeme, drugi su bili SRK Alba i treći KCIPT Samobor. Muška je utrka bila vrlo brza i prvih čak 15 trkača ima brže vrijeme od prošlogodišnjeg pobjednika s ove utrke.
Najbrži po disciplinama bili su:
ULTRA 71 km
Mitja Volčanšek (SLO) / Meta Trampuž (SLO)
Andi Mamić (SLO) / Nataša Rogić Jukopila (CRO)
Matjaž Bajec (SLO) / Zvonimira Milevčić (CRO)
ADVANCED 52 km
Matija Grabrovečki (CRO) / Ajda Radinja (SLO)
Klemen Zupan (SLO) / Anita Orosz (HUN)
Goran Modrušan (CRO) / Helena Gleđa (CRO)
MARATHON 42 km
Aleš Novak (SLO) / Katja Kegl Vencelj (SLO)
Matej Končnik (SLO) / Emilia Bola (HUN)
Samuel Rupena (CRO) / Mirjana Koren (CRO)
SEMI 23 km
Simon Strnad (SLO) / Barbara Trunkelj (SLO)
Stephan Tassani-Prell (GER) / Zsanett Szilagyi (HUN)
Najbolji način za sprječavanje nastanka žuljeva na stopalima je da tijekom trčanja stanete, skinete tenisice, operete noge, dobro ih osušite, obujete suhe čarape i tenisice pa onda nastavite trčati… 🙂 Samo se šalimo – u nastavku donosimo prave, učinkovite načine za borbu s gadnim žuljevima koji su poznati svakom trkaču.
Bolni i dosadni, žuljevi nastaju zbog trenja, odnosno zbog trljanja čarape ili tenisice o kožu. Najčešći uzročnici žuljeva su brži tempo, veća duljina, nove ili loše tenisice, vlaga ili mokre noge. Zato se žuljevi često stvaraju na stopalima maratonaca – oni trče dugo, stopala se znoje, eventualno se zaliju vodom s okrepnih stanica ili pada kiša. Tijelo na to reagira stvaranjem tekućine ispod dijela kože koji je iritiran. Takozvani krvavi žuljevi nastaju kada zbog trenja popucaju male kapilare u koži.
Kako se riješiti žulja
Male žuljeve (i obične i krvave) je najbolje ostaviti da sami prođu. Malim žuljem se smatra žulj manji od veličine zrna graška. Ako vam se stvori veliki žulj, treba ga probušiti. Ne smije ga se ignorirati jer će boljeti i vjerojatno puknuti, a to može uzrokovati infekciju. Koraci za tretiranje žuljeva su:
Dobro operite ruke vodom i sapunom
Uzmite iglu i sterilizirajte ju alkoholom
Iglom probušite žulj pa prstima lagano pritisnite područje oko žulja da istisnete tekućinu
Područje obrišite vaticom natopljenom alkoholom, stavite antibakterijski prah za rane i flaster
Flastere mijenjajte i stavljajte još dva-tri dana, dok se žulj ne povuče
Ponekad igla ne napravi dovoljno veliku rupu u koži pa se nakon kratkog vremena žulj ponovno napuni tekućinom. U tom slučaju napravite kratki zarez na koži steriliziranim vrhom oštriš škarica.
Nakon nekoliko dana, nakon što se ispod kože na mjestu žulja formira nova koža, mrtvi dio odstranite škaricama.
Bolje spriječiti
Uz malo truda i opreza možemo izbjeći žuljeve. Najlakši je način svakodnevnim njegovanjem kože stopala – suha i znojna stopala sklonija su nastanku žuljeva, a čestim mazanjem hidratantnim kremama ili losionima omekšavamo kožu i održavamo normalnu količinu vlage u koži. Stoga ne budite lijeni i mažite nogice, na primjer, nakon svakog tuširanja.
Ono što ne bi trebalo posebno naglašavati – ali nije na odmet – jest da je izbor odgovarajućih tenisica i čarapa nužan. Prilikom kupnje svakako obratite pozornost da vas tenisice nigdje ne stišću i žuljaju i uvijek kupujte pola broja do broj veće od civilne obuće. Uložite i u čarape za trčanje koje u sebi imaju sintetičkih materijala koji upijaju znoj te one koje imaju zadebljanja na prstima i peti.
Još jedan način za sprječavanje žuljeva je mazanje stopala vazelinom prije trčanja – tako ćete izbjeći svako trenje i trljanje kože o tenisicu.
BONUS SAVJETI
Žuljeve ćete najčešće zaraditi na novim, nerazgaženim tenisicama. Čak i kad su dovoljno velike, može se dogoditi da na trčanju negdje počnu iritirati kožu i da nastane žulj.
Kad kupite nove tenisice, nosite ih neko vrijeme po kući, dok su još potpuno čiste.
Ne radite veliku kilometražu u potpuno novim tenisicama, polako ih uvodite dok ih barem malo ne razgazite.
Ne zatežite prejako nove tenisice koje nisu razgažene. One trebaju neko vrijeme da se prilagode stopalu, a ako ih prejako zategnete uz stopalo, povećavate rizik od trenja na kritičnim mjestima.
U petak je pored Garminove poslovnice u Zagrebu održana zanimljiva prezentacija biciklističkih novina iz proizvodnog programa Garmina, ali i električnih bicikala koje u svojem asortimanu nudi Keindl sport.
Bila je ovo prilika da uživo vidimo mogućnosti novih uređaja te da se provozamo električnim biciklima opremljenim GARMIN opremom.
Novi Edge 1030
Potpuno novi biciklistički kompjuter iz Garmina nudi pregršt novina. Prije svih tu je veći ekran koji sad i veličinom podsjeća na smartphone. Veći prikaz omogućava biciklistu da brže očita potreban parametar i moramo priznati da prikaz izgleda stvarno odlično, čak i za jako sunčanog vremena.
Nemoguće je nabrojiti sve mogućnosti koje nudi Garmin Edge 1030. No recimo ukratko o najvažnijem. Edge 1030 potpuno je poveziv sa svim Garminovim uređajima, od mjerača snage, kadence, radarom za otkrivanje prometa iza biciklista, svjetlom. Intergracija sa Stravom omogućava korištenje live segmenata s pretraživanjem i notifikacijom o približavanju segmentu. Uređaj omogućava komunikaciju bez da posežete za telefonom, slanjem unaprijed napisanih poruka direktno iz Edge 1030. Tu su i mnogobrojne funkcije navođenja, upozorenja na opasnosti, oštre zavoje i slično. Svestran i kompletan biciklistički kompjuter.
Edge 1030 dolazi s novim ugradbenim nosačem, koji drži uređaj u ravnini s ručkama upravljača smanjujući mu profil. Uz trajanje baterije do 20 sati , Edge 1030 je kompatibilan s novim Garmin Charge integriranim priborom za punjenje i napajanje baterije u vožnji, što daje vozačima dodatnih 40 sati za završetak čak i najduže vožnje. Preporučena maloprodajna cijena uređaja Edge 1030 iznosi 4.750,00 kn. Komplet uključuje vrhunski (premium) senzor otkucaja srca kao i senzore kadence i brzine, dostupan je po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 5.390,00 kn.
San o jednostavnom mjeraču snage na biciklu je ostvaren. Rješenje se zove Vector 3/3S. Naizgled obične pedale u sebi imaju integriran mjerač snage s vrlo visokom preciznošću od +-2%. Montaža ovih pedala jednaka je kao i svake obične pedale, a masa im je tek nešto veća od običnih. Vector 3 se povezuje sa svim kompatibilnim Garmin uređajima što omogućava praćenje perfomansi live za vrijeme bicikliranja. Postoji mogućnost nabavke samo jedne pedale (3S) koja daje slične mogućnosti kao i pedale u paru, ali neposredno mjeri snagu jedne noge i daje procjenu ukupne snage. 3S se kasnije može nadograditi na puni sustav s dvije pedale.
Autonomija baterije Vector 3/3S je do 120 sati. Preporučena maloprodajna cijena za Vector 3 iznosi 7.890,00 kn i 4.690,00 kn za Vector 3S. Opcija nadogradnje Vector 3S moguća je po preporučenoj maloprodajnoj cijeni u iznosu od 3.990,00 kn.
Sve veći prodor 360 videa potaknuo je Garmin da razvije ovu svestranu akcijsku kameru, za koju kažu da je najbolja od svih. VIRB 360 je vodootporna i jednostavna za korištenje kamera koja snima visokokvalitetne videozapise do 5.7K / 30fps s četiri ugrađena mikrofona kako bi sve zvučalo i izgledalo odlično. Uz praktične i jednostavne tipke za upravljanje jednim dodirom, VIRB 360 sadrži i korisne opcije glasovnog upravljanja za pokretanje i zaustavljanje snimanja, fotografiranja i još mnogo toga.
Kako biste uhvatili svaki detalj trenutka, VIRB 360 ima mogućnosti emitiranja uživo za prijenos na uslugu YouTube ili Facebook Live putem kompatibilnog pametnog telefona ili tableta. Preporučena maloprodajna cijena Garmin VIRB 360 kamere iznosi 6.290,00 kn.
Varia Radar se montira ispod biciklističkog sjedala i ima dvije osnovne funkcije – radarom otkriva približavanje vozila iza biciklista i služi kao zadnje svjetlo. Nakon što otkrije približavanje vozila, na kompatibilnom Edge uređaju biciklist vidi na kojoj se udaljenosti vozilo nalazi, a u isto vrijeme Varia Radar automatski povećava snagu svog zadnjeg svjetla.
Varia pametna biciklistička svjetla automatski se prilagođavaju promjenom uvjeta kao i brzine kretanja biciklista. Na temelju GPS podataka s kompatibilnog Edge uređaja, Varia prednje svjetlo se automatski projicira dalje pri većoj brzini tijekom vožnje i bliže kako vozač smanjuje brzinu, osvjetljujući cestu biciklistu tamo gdje mu je najpotrebnije svjetleći 100 luksa na 10 metara velikim spuštenim snopom kako ne bi zasljepio nadolazeća vozila.
Varia UT800 nudi pet načina svijetljenja, uključujući jače, srednje i slabije svijetljenje te noćno i dnevno bljeskanje. Pri punoj snazi, ovo je svjetlo vidljivo danju s udaljenosti veće od 1,6 km. odlikuje se nenametljivim i laganim dizajnom te se montira na prednji nosač na upravljaču bicikla ili na nosač za kacigu ili frikcijski nosač.
Varia UT800 Urban model sadrži univerzalni nosač za montažu sprijeda2. Varia UT800 Trail model uključuje nosač za kacigu. Oba modela su dostupna po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 1.390,00 kn. Za Varia radar komplet preporučena maloprodajna cijena iznosi 2.390,00 kn.
Uz Garmin proizvode predstavljeni su i električni bicikli koje u prodaji ima Keindl sport. Radi se o Cube biciklima s Bosh motorima, a predstavljeni su bicikli od gradskih do opakih 29″ brdskih mašina. Provozali smo ih po obližnjem nasipu i dojmovi su odlični. Radi se o biciklima koji električni pogon koriste kao pomoć pedaliranju – koliko sile uložite u pedale, toliko oni dodaju kroz pogon. S lakoćom smo savladavali uspone i ubrzavali do 30 km/h bez napora.
Možemo reći da su električni bicikli budućnost – oni će omogućiti potpunim početnicima da se bave rekreacijom i biciklom posjete mjesta gdje inače ne bi došli. Oni će omogućiti da se početnik priključi grupi ozbiljnih biciklista i bez problema ih prati, omogućit će da gradske vožnje budu ugodne, brze i bez puno znoja. No, oni su svakako i svojevrsna “prevara” za sve koji bicikl shvaćaju prije svega kao sportski alat.
Ovog se vikenda u Grčkoj održao Spartathlon – legendarni ultramaraton kojim samo vrhunski maratonci prevaljuju udaljenost između dva povijesna grada Atene i Sparte, odnosno nešto više od 246 kilometara. Na trci su nastupile Veronika Jurišić, Paula Vrdoljak i Antonija Orlić – i rasturile!
Zamislite samo – toliko kilometara za oko 30 sati. Zaista nevjerojatno! Veronika je sa svojim vremenom 27:19:27 zauzela peto mjesto u ženskoj konkurenciji. Na 31 od dosadašnjih 35 Spartathlona to bi bilo vrijeme za pobjedu, pa njeno peto mjesto govori koliko je jaka bila ova utrka. Paula je zauzela odlično sedmo mjesto, trčala je pametno i staloženo i polako se probijala naprijed. Do Sparte je stigla za 30:01:28. Antonija je u utrku krenula s Veronikom i dugo se držala dobro, no pri kraju je umor odradio svoje (a kako i ne bi) pa usporila i na kraju osvojila 15. mjesto s vremenom 31:52:27.
Utrku su (već tradicionalno) detaljno na svojim Facebook profilima prenosili trener Dragan Janković i Zoran Kos i time kroz ova dva dana dočaravali stanje na mitskim cestama Grčke.
Na utrci je pobjedio Litvanac Aleksandr Sorokin koji je od Atene do Sparte došao za 22:04:04, drugi je bio Čeh Radek Brunner s 22:49:37, a treći Grk Nikolaos Sideridis s 22:58:40. Poljakinja Patrycja Bereznowska apsolutno je rasturila žensku utrku i popravila rekord za više od pola sata! Novi rekord sada iznosi 24:48:18. Na drugu stepenicu postolja popela se Zsuzsanna Maraz iz Mađarske s vremenom 25:43:40, a na treću opet Poljakinja Aleksandra Niwinska. Njeno je vrijeme 26:28:48.
Iz Atene je prema Sparti ove godine krenulo 391 trkača i trkačica, a do Leonidovog kipa stiglo ih je 126 manje. Čestitamo svima na tom pothvatu, a najviše našoj ekipi!
Tekst: Martina Đođo / 3sporta.com Foto: Dragan Janković
Spartathlon je ultramaratonska utrka nastala na temeljima legende o vojniku Filipidu koji je trčao od Maratonskog polja do Sparte da javi vijest o pobjedi grčke vojske nad Perzijancima. A naše već priznate ultrašice Veronika Jurišić, Antonija Orlić i Paula Vrdoljak imaju danas isti cilj: pobijediti sebe.
Utrka je startala u 7 sati ujutro, a vremenski limit za gotovo 250 km je poprilično rigorozan – iznosi 36 sati. Da biste uopće mogli nastupiti na ovoj legendarnoj utrci, morate imati iza sebe dobar rezultat na 100 km (ispod 10:30), na 200 km (ispod 29:30) ili već istrčan Spartathlon na kojemu ste do kontrole na 176. km stigli za manje od 24 i pol sata. Naše djevojke su svoje nastupe osigurale izvrsnim rezultatima na 100 km.
Statistike nisu baš naklonjene natjecateljima – kažu da svake godine od utrke odustane najmanje trećina. Jako valovita i jako, jako duga staza, uz varljive vremenske uvjete, donijele su Spartathlonu status jedne od najzahtjevnijih utrka na svijetu. Za najteži dio utrke slovi noćni uspon i silazak s Partheniona visokog 1.200 metara, a ni cut-off vremena na kontrolnim točkama nisu baš opuštena.
Rekord staze drži Yiannis Kouros, čovjek koji je pobijedio na prvom Spartathlonu i na još njih tri i ta njegova četiri nastupa su ujedno i četiri najbrža nastupa. Najbrže mu je vrijeme 20:25:00, a najbrže žensko vrijeme postavila je Amerikanka Katalin Nagy prošle godine i ono iznosi 25:22:26.
Hrvatske predstavnice imaju za prvi cilj završiti ovaj izazovni pothvat i unatoč svemu dotrčati do Sparte pred kip Leonida, prvog spartanskog kralja. Veronika Jurišić je prije puta u Grčku rekla da voli utrke s pričom kao što je ova, ali i da veliku ulogu igra prestižni status koji Spartathlon ima. Antonija Orlić se nije posebno spremala za ovo i želi „samo“ prekrižiti utrku sa svoje to do liste, a Paula Vrdoljak s velikim oprezom i poštovanjem kreće u utrku. S njima su u Atenu otputovali trener Dragan Janković i Zoran Kos.
Janković najavljuje kvalitetnu utrku i priželjkuje plasmane naših djevojaka u top 10, neke možda i u top 3 – a mi želimo da mu se želje ostvare! Utrku možete pratiti na ovom linku (Veronika br. 356, Antonija br. 357 i Paula br. 358).
Sretno!
Tekst: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: Dragan Janković, bigstockphoto.com
Ragnar je bio vikinški vladar, osvajač i nasilnik, oličenje snage, borbenosti, izdržljivosti. O njemu se prepričavaju legende, snimaju filmovi i serije, a Steve Hill i ekipa dosjetili su se posuditi njegovo ime za štafetnu utrku održanu u SAD-u 2004. godine. Dan, noć, dan i više od 188 milja – to je bila prva Ragnar utrka Wasatch Back Relay.
Nakon toga, odlučili su se na proširenje diljem SAD-a, a ja sam s Reebok ekipom ima priliku sudjelovati na prvoj Ragnar Relay utrci na tlu EU, u Velikoj Britaniji.
Kako sam dospio u ekipu
Reebok je želio u svoju ekipu uvrstiti influencere, trgovačke partnere i ljude iz medija pa sam kao urednik portala 3sporta ušao u ekipu. U njoj su bili još Nedeljko Vareškić, Igor Špoljarić i Borislav Đurđinovski iz Hrvatske. S obzirom da ekipu treba činiti 10 trkačica i trkača (natjecali smo se kao mješovita štafeta) bili su tu i četvoro veselih Grka te Talijan na privremenom radu u UK.
Gdje se trčalo
Utrka je duga oko 170 milja (272 km), a trči se non-stop od starta do cilja. Ukupna dužina utrke podijeljena je na 30 segmenata, trkači trče svaki deseti segment. Ja sam bio trkač broj 2 i trčao sam 2., 12. i 22. segment. Utrka nosi naziv ReebokRagnar White Cliffs pa je prema nazivu jasno da smo trčali na samom jugu Engleske uz poznate bijele stijene u blizini Dovera.
Put, promet i vožnja krivom stranom
Zagreb – Frankfurt – London, jedno predsjedanje, gužva i kašnjenje po aerodromima te simpatični Indijac koji već sat vremena stoji držeći pločicu s našim imenima na izlazu iz Heathrowa. Taksi do renta car parkirališta gdje nas čeka ogroman kombi koji će nam biti dom za vrijeme utrke. Svi voze krivom stranom. I mjenjač je na krivoj strani. Uglavnom, počinje avantura još veća od samog trčanja – snalaženje na prenapučenim, preuskim cestama na kojima se baš svi voze krivom stranom. Mi povremeno pokušamo pravom, ali brzo se prilagodimo većini.
Prije utrke
Bili smo na prezentaciji Reeboka na kojoj smo saznali o planovima ove kompanije za ozbiljan dugoročan ulazak na područje trčanja, saznali da Reebok i Ragnar imaju zajedničke planove jer dijele istu filozofiju. Reebok logo, delta, simbolizira tri elementa – physical, mental i social, a to se direktno prenosi i na vrijednosti koje promovira Ragnar Relay. Ukrasili smo svoj kombi, a s obzirom da nam se ekipa zove Reebok SEE (south east Europe), nabavili smo veelike naočale jer – WE SEE! 🙂
Start
Na utrci je sudjelovalo oko 100 deseteročlanih ekipa što umnoškom daje oko 1000 ljudi. Kako bi smanjili gužvu, ekipama je dodijeljeno vrijeme starta svakih pola sata. Naš je bio u 10:30. Dolazimo do predivne engleske livade u gradiću Maidstone i pripremamo se za start. Prvi trči naš Igor, ljudina od 1.90 m, prije nekoliko tjedana odvalio je 100 km trčanja u Svetom Martinu. Sve je spremno.. i ode on.
Tijek utrke
Ekipe su podijeljene u dva kombija. Mi smo u kombiju broj jedan i ima nas četiri. U drugom su kombiju Grci, Alain iz Italije i naš Boris. Svoje segmente prvo odrađujemo mi, onda pet segmenata odrađuje ekipa iz kombija broj dva pa opet mi i tako dalje. Svatko trči po tri puta, s tim da Alain ima double-leg, tj. odlučio je da će samostalno istrčati segmente trkača koji nam nedostaje (jer ima nas ukupno devet).
Čim je Igor otrčao uskačemo u kombi i jurimo do prve izmjene gdje ću “štafetnu palicu” preuzeti ja. Srećemo Igora putem, trči pored ceste. Snalaženje već postaje jednostavnije, za sve pozicije izmjena imamo GPS koordinate, a blaženi Google Maps nas vodi precizno i bez greške do odredišta. No prolazak preuskim engleskim cestama s ogromnim kombijem uopće nije jednostavan i to nam oduzima poprilično energije.
Igor i trči s naočalama 🙂
Prvi segment
Nakon što je Igor vrlo brzo odgulio prvu dionicu, počinjem trčati pješačkom stazom pored ceste. Nakon par kilometara odjednom skretanje lijevo, a meni se čini da to nije moguće jer izgleda kao da trebam utrčati nekom u dvorište. Produžim ravno i nakon petstotinjak metara shvatim da sam pogriješio. Vratim se do oznake i skužim da trebam pored dvorišta u polje. Uzbrdo preko livade (srećom suhe), pa natrag na sporednu cestu. Brzo je prošlo tih prvih 11 km i već sam na drugoj izmjeni gdje me bodri ekipa.
Vožnja, vožnja
Nakon mene trčao je Alain pa Nedeljko pa opet Alain (onu dodatnu dionicu) i mi smo gotovi s prvim dijelom. Još je dan, vrijeme je za opskrbu hranom i pićem u obližnjem dućanu. Kupujemo i previše ne znajući što nas čeka. Sada imamo vremena dok ekipa iz drugog kombija odradi svoje, a mi se pripremamo i putujemo do 10. mjesta za izmjene.
Drugi put na stazi
Pala je noć, a svi koji trče ovako duge utrke znaju da je ona zeznuta. Dodatnu komplikaciju ovdje donosi i to da je utrka u smislu orijentacije zapravo svojevrsni urbani trail. Nema nikog tko će te usmjeriti ako promašiš znak ili ga je netko maknuo. Noćni dio utrke najvećim dijelom prolazi pored mora i u blizini White Cliffsa, ali mi ih naravno ne vidimo. No vrijeme je ugodno, nema kiše i može se normalno trčati. Igor se malo gubi ali ipak na kraju dolazi do stanice gdje preuzimam palicu.
Trčim obalom, a ni po čemu nemam osjećaj da sam pored mora. Jedan kolega je napisao “to ti je kao more” i moram priznati da se slažem, osobito u usporedbi s našim. Nakon 3 km penjem se travnatim stepenicama na vrh stijena (koje i dalje ne vidim) i nastavljam stazom koja je povremeno asfalt, povremeno staza i trava.
Noć
Nekako smo došli do kraja svojih pet dionica i vrijeme je za barem mali odmor dok trči druga ekipa. Smještamo se na strateške pozicije u kombi, svako u svojoj vreći za spavanje i uspjevamo odmoriti dva i pol sata. Ja jako teško zaspim u takvim situacijama, ali malo sam odrijemao.
Jutro
Jutro donosi olakšanje. Kad smo došli na red za trčanje, iza nas je bilo 20 otrčanih dionica, a ispred nas samo 10. Raspoloženje je vidno bolje, svima je jasno da ćemo uspješno završiti utrku, a to nam je bio i glavni prioritet. Od ekipe iz kombija dva saznajemo da Evmorfia, jedna od trkačica iz Grčke, neće moći istrčati svoju zadnju dionicu zbog ozljede i dogovaramo se tko će uskočiti. Svi smo htjeli, no Igor se učinio najspremnijim, a htio je zaokružiti istrčanu dionicu na 50 km. Pa neka mu bude.
Zadnja dionica
Odmah poslije Igorove redovne dionice preuzimam palicu i idem na svojih zadnjih 12 km. Davno nisam trčao lakše i ugodnije! Nestalo je opterećenje hoću li uspjeti, sunce je izranjalo negdje iznad Francuske, a priroda oko mene bila je samo za mene. Moj zadnji segment bio je oko 80% trail, uskim stazicama kroz šumu, pa pored stijena, preko nepregledne livade, koja je vjerojatno nekad bila golf igrališe, pa sve do 250+ stepenica kojima sam se spustio do izmjene broj 22.
Svaki korak ove zadnje dionice bio je čisti užitak trčanja. Nisam želio da završi, želio sam da ima barem još 2-3 dionice. No bilo je gotovo.
Kraj
Nakon što je trčanje zadnjih pet segmenata preuzela ekipa iz drugog kombija, pojačana našim Igorom, uputili smo se prema Brightonu gdje je finiš utrke. Predivan grad na obali ugostio je naš cirkus. Naša zadnja trkačica Natasha se pojavila i utrčavamo svi zajedno u cilj, nakon 28 sati. Oko vrata dobivamo predivne medalje koje spojene zajedno nose poruku. Sreća.
Hvatski dio ekipe Reebok SEE (s desna na lijevo): Nedeljko Vareškić, Borislav Đurđinovski, Igor Špoljarić i ja
Physical, mental, social
U ove se tri riječi nalazi točno ono što se događalo na utrci – trebalo je izdržati fizički napor, trčanje i nespavanje, trebalo je izdržati psihički napor, novu sredinu, nove ljude koje vidiš prvi put u životu, a sve zajedno ima društvenu notu. Iako će zvučati kao floskula, za ta četiri dana koje smo proveli zajedno stvarno smo funkcionirali kao ekipa. Približili smo se i upoznali, proživjeli smo zajedno nešto izazovno i pobijedili sve prepreke.
Ova će nam utrka ostati trajno u sjećanju.
Oprema
S obzirom da smo bili Reebok tim, dobili smo sponzorsku opremu, kompet od glave do pete (više puta). Reebok ima dugu tradiciju proizvodne fitness odjeće, a ova za trčanje je perfektna i baš po mom ukusu. Ultra tanke majice, ugodni materijali i odličan dizajn.
Iako sam znao da će neke dionice biti trail, odlučio sam odmah na početku trčati isključivo u Reebok Floatride Run tenisicama – i nisam požalio. Ovo su mi prve tenisice ovog tipa, koje nemaju klasičan jezik, već “pleteno” gornjište i “kavez” za stabilnost. Prije Ragnar utrke isprobao sam ih samo jednom i htio sam vidjeti kako će izdržati i kako ću se osjećati.
U usporedbi s ostalim tenisicama koje koristim Floatride su lakše imekše, a konstrukcija je takva da su i udobnije, osobito u prednjem dijelu stopala. Na cesti se ponašaju savršeno, odlično prianjaju za podlogu, meke su i imam odličan osjećaj brzine. Pokazale su se odličnim i na utabanim ravnim stazama, no nisu namijenjene za neki ozbiljniji trail. Staze kojima sam trčao na nekim su mjestima bile vrlo neravne (oranice, livade…), ali i njih sam uz povećan oprez prošao bez većih problema.
Uz ovu utrku za mjesec dana planiram trčati polumaratonu u Ljubljani i siguran sam da ću ga istrčati baš u Reebok Floatride Run tenisicama.
Hvala Reebok Hrvatska na ovom nezaboravnom iskustvu!
Rabac i područje Labinštine ove će godine ugostiti više od 600 sportaša i entuzijasta iz 18 zemalja koji će svoju kondiciju i sreću iskušati u jednoj od 5 različitih trail trkačkih disciplina koje će se trčati na 4. izdanju Valamar traila. Uz već etabliranu scenu trail trkača entuzijasta, ove će se godine natjecati i aspiranti za hrvatsku trail reprezentaciju.
Atletski savez Hrvatske odlučio je da upravo četvrto izdanje Valamar traila ujedno bude izdanje od povijesnog značaja za disciplinu trail trčanja u Hrvatskoj. Po uzoru na stazu ovogodišnjeg svjetskog prvenstva, odlučeno je da će staza od 52 km biti borilište za izbor sastava tima nacionalne muške i ženske reprezentacije koji će na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj u svibnju 2018. predstavljati Hrvatsku.
Osim Advanced trail staze od 52 km, jaka konkurencija trail trkača amatera i entuzijasta mogla je za nastup birati između Mini traila duljine 13 km, Semi trail 23 km, Marathon trail 42 km i Ultra trail duljine od 72 km.
Svih pet disciplina tradicionalno kreće i završava u samom centru Rapca ispred hotela “Sanfior”. Dolazak u cilj prvih natjecatelja sa većih dužina poput 52 i 72 km očekuje se između 14 h i 15 h.
Za sve one koji osobno neće moći sudjelovati kao trkači, podrška ili publika, organizatori utrke osigurali su LIVE prijenos utrke putem FB stranicehttps://www.facebook.com/ValamarTrail/
Natjecanje organiziraju labinski klub SRK Alba i buzetska tvrtka Sport box.
Jeste li i vi među onima koji vole kombinirati trčanje u prirodi s trčanjem po tvrđim terenima, ali niste sigurni da li je vaša obuća primjerena? Odgovor je Salomon SENSE. Svestrana linija trkačkih tenisica bit će vaš savršeni partner u novim avanturama.
TRKAČKE TENISICE SENSE: Savršeno rješenje za raznovrsne trkačke podloge:
Linija trkačkih tenisica Salomon SENSE nudi savršeno rješenje za trkače koji vole trčati na različitim podlogama. Sada možete mirno trčati po asfaltu, skrenuti na makadamsku stazu ili otkrivati zahtjevnije terene.
Upoznajte nove SALOMON SENSE ESCAPE
SENSE ESCAPE oduševit će vas vrhunskom amortizacijom lakoćom i stabilnošću na različitim trkačkim podlogama. Dodatno samopouzdanje daje odličan obuhvat stopala, a TEHNOLOGIJA VIBE brine za smanjen umor na duljim trkama.
Uz nove trkačke tenisice bezbrižno ćete istraživati nove terene, a trčanje će biti još zabavnije, lakše i sigurnije.
SALOMON SENSE ESCAPE – Vrhunska amortizacija. Lakoća cestovnih trkačkih tenisica. Izdržljivost i prianjanje trail trkačkih tenisica.
Nove trkačke tenisice SALOMON SENSE ESCAPE ekskluzivno potražite samo u trgovinama INTERSPORT i web trgovini INTERSPORT.
Legendarni trener atletike i umirovljeni trkač Alberto Salazar govori da dugoprugaši trebaju prvo naučiti trčati kao sprinteri – takav je stil trčanja najekonomičniji i sprinteri općenito imaju najbolju tehniku trčanja. Zato danas predstavljamo jedan trening kakav ne radimo često – stotke.
Ekonomičnost trčanja je važna zato što ona direktno utječe na potrošnju energije. Bolja ekonomičnost znači da uz manji napor imamo bolju izvedbu. Znamo da iscrpljivanje zaliha energije objašnjava zamor tijekom dugih trčanja pa slijedi da trkač s većom ekonomičnošću može trčati dulje bez zamora – i zato nam je ovaj trening koristan.
Kadenca, duljina koraka, ritam, rad ruku… Sve to utječe na ekonomičnost, a ovim treningom radimo upravo na tome. Radi se ovako:
Zagrijavanje: 4 – 5 kilometara laganog trčanja
Trening: radimo 15 puta po 100 metara na 90 posto. Na ovako kratkim dionicama teško je govoriti o paceu – trčite tako da vam bude teško i da idete brzo, ali da imate snage za odraditi svih 15 ponavljanja. Pauza između stotki je 2:30 min od kojih je pola hodanje i pola lagani jogging
Rastrčavanje: 4 – 5 kilometara laganog trčanja
Ukupna duljina: oko 11 kilometara, ovisno o zagrijavanju i rastrčavanju
Bitno je odraditi dugo zagrijavanje i rastrčavanje iz dva razloga: prvi je taj što je trening sam po sebi kratak, a drugi je taj što nam tijelo nije naviklo na anaerobni rad (ovo je takav trening) pa ga treba dobro pripremiti.
Emilia-Romagna, talijanska regija naslonjena na Jadransko more tek nešto južnije od Venecije do danas bila je primarno poznata po svojoj prirodi, umjetnosti i hrani. No od ove godine se u nekadašnjem starom ribarskom selu Cerviji danas poznatijem po turizmu, znanom i kao Grad soli, po prvi put održalo Prvenstvo Italije u Ironmanu.
Plivanje se održava u Jadranskom moru jednim krugom od 3,8 km s jednim izlaskom iz vode nešto nakon prolaska 2 km. Zatim se biciklira 183 km kroz park prirode slanih močvara, prirodno stanište ružičastih plamenaca, a priča završava maratonom između Cervie i Milano Maritime. Andrej Vištica, nakon odličnog nastupa u Walesu odabrao je ovu utrku kao posljednju trku distance dugog triatlona u sezoni.
Dan je započeo sunčano i lijepo vrijeme održalo se kroz cijelu utrku. Nakon značajno boljeg plivanja od Walesa, Andrej izlazi iz vode za 50 minuta i 6 sekundi kao dvanaesti, četiri i pol minute bolje nego u Walesu i nakon, duljeg nego inače, trčanja do prve tranizicije započinje vožnju bicikla na 4 minute i 55 sekundi za vodećim Nijemcem Andreasom Dreitzom.
Tempo se pojačava na maksimum i Andrej vozi svoj najbolji biciklistički segment ove godine i završava 183 km za 4 sata 29 minuta i 49 sekundi. No, i Dreitz je odradio sjajan bicikl i povećao prednost pred Andrejem na 15 minuta i 54 sekunde. Andrej izlazi iz tranzicije s dvanaestim vremenom i ulazi u svoju najjaču disciplinu – trčanje.
Redom skida protivnike i na prolazu iza 31,5 km probija se na treće mjesto. Sve je izgledalo kao ponavljanje Walesa s velikom šansom da će se ovaj put probiti do samog vrha. No Dreitz i Danac Jens Petersen-Bach, jedine preostale prepreke do tog cilja pojačavaju trčanje i ne dopuštaju Andreju približavanje.
Dreitz na kraju prvi ulazi u cilj sa rezultatom od 08:03:27, drugi je Petersen-Bach sa 08:12:57 dok je naš Andrej zauzeo treće mjesto i mjesto na postolju sa sjajnih 08:17:47.
“Prezadovoljan sam kako sam danas odradio ovu utrku. Plivao sam značajno bolje nego u Walesu dok sam na biciklu postigao snagu od 274 W što je najbolje ove godine. Za usporedbu maksimalna snaga do sada na Ironman utrkama bila mi je oko 260 W. Na trčanju, sam ipak osjetio posljedice teške utrke u Walesu i samo dva tjedna oporavka od nje. Noge su mi u početku bile jako teške, imao sam osjećaj kao da trčim kroz blato, ali sam svejedno držao zacrtani tempo. Držao sam ga do samog kraja ali su i Dreitz i Petersen-Bach bilo odlično spremni za današnju utrku. Posebno mi je drago bilo kad sam nakon prolaska ciljne ravnine dobio info da je najbolji dalmatinski triatlonac i moj veliki prijatelj te sportaš Marin Koceić osvojio trail utrku u Veloj Luci i posvetio pobjedu mom trećem mjestu u Italiji. Sve u svemu zadovoljan sam i utrkom i sezonom, nastavljam rad sa novim trenerom Suttonom i spremamo se za proljeće i prikupljanje preostalih bodova za kvalifikaciju za Havaje 2018. “ – izjavio je Andrej nakon utrke.
Andrej s ova dva sjajna nastupa trenutno ima 2240 bodova u ukupnom poretku kvalifikacija za Svjetsko Ironman prvenstvo u listopadu 2018. na Havajima. Kvalifikacijski ciklus za sljedeće svjetsko prvenstvo je još u ranoj fazi pa je teško reći koliko će bodova biti potrebno za osiguravanje kvalifikacije ali za usporedbu prošle je godine to bilo na 2800 bodova u muškoj pro kategoriji. Nastavak kvalifikacija započinje u proljeće 2018.
U nedjelju se održao jubilarni 30. po redu Mihanovićev polumaraton u samom srcu Hrvatskog Zagorja, u Tuhlju. Tipičan jesenski dan privukao je skoro 100 trkača iz cijele Hrvatske koji su odmjerili snage po zagorskim bregima.
Organizacija – „Da bi reč rekel“
Organizator ovog tradicionalnog polumaratona je iz trkačeve perspektive napravio stvarno dobar posao. Startni paket je bio solidan, dri fit majica, ulaznica za Terme Tuhelj, lijepa finišerska medalja i ručak definitvno nadmašuju vrijednost startnine. Bio je i dovoljan broj okrjepnih stanica, što sam primjetio da se na podosta utrka u zadnje vrijeme ljudi žale. Moglo se okrjepiti skoro svaka dva kilometra( voda, cedevita,šećer, voće..), sasvim solidno za jedan half. Moram i spomenuti jako lijep uvodni program u utrku gdje su nastupile mažoretkinje i puhački orkestar te zasigurno pridonijele dobroj atmosferi uoči samog starta. Da je samo na zadnjem kilometru odnosno raskrižju bio jedan volonter koji bi usmjeravao trkače kuda treba skrenuti( zbunjujuće strelice na cesti) bila bi ocjena pet plus, ovako „samo“ pet.
Start – Pucnjevi iz kubure
I evo nas na startu. Specifičan start u svakom slučaju. Nije bilo pucnjeva iz klasičnog startnog pištolja ili nešto slično već iz kubure. Da dobro ste pročitali, iz kubure. Definitivno nešto specijalno i nešto po čemu ću dobro upamtiti ovu utrku budući da do sada niti na jednoj utrci nisam vidio nešto slično. U svakom slučaju pohvala organizatoru na dobroj dosjetci i dobrom razbuđivanju( jačina pucnja, haha) na samom startu.
Staza – Idealna za odraditi dobar trening
Naravno ako nisi trkač iz samog vrha te ako trčiš iz „rekreacije“, konfiguracija ove staze je poslužila kao odličan trening. Uzbrdice i nizbrdice razbijaju uobičajen ritam te se ova utrka ne može svrstati pod klasičan polumaraton. Iz moje perspektive ocjenio bih ovaj half kao srednje zahtjevan.
Pobjednici
Budući da je organizator osim klasičnih medalja i pokala ponudio i novčane nagrade za prvih petero u ukupnom poretku, utrka je privukla i podosta renomiranih imena iz svijeta trčanja. Pa je tako u muškoj konkurenciji prvo mjesto zauzeo Goran Grdenić i AK-a Velika Gorica s vremenom 1:13:35, drugo mjesto pripalo je Ivanu Dračaru iz AK-a Kvarner koji je zaostao samo petnaestak sekundi, dok se na treće mjesto plasirao Zoran Žilić isto iz Kvarnera uz vrijeme od 1:14:56. U ženskoj konkurenciji prvo mjesto pripalo je Maji Perišić iz kluba Moslavina u pokretu s vremenom 1:33:25, na drugo mjesto plasirala se Sanja Loborec uz vrijeme od 1:37.56, a na treće mjesto Helena Gleđa iz AK-a Dubrovnik, koja je zaostala manje od tridesetak sekundi za drugoplasiranom.
Humanitarna utrka građana – 3.5 km za Danielove noge
Valjalo bi u svakom slučaju spomenuti da je sklopu ovog polumaratona dan prije održana i humanitarna utrka za građane pod nazivom „3,5 km za Danielove noge“. Naime, radi se o hvale vrijednoj humanitarnoj utrci koja je organizirana s ciljem da se prikupe novčana sredstva za 18-godišnjeg Daniela iz Zlatara, stradalog u prometnoj nesreći kojem je novac prijeko potreban za nabavku robotskog odjela za hodanje jer bez tog odjela i opreme ne može hodati .
Zaključak – vidimo se dogodine
Ovaj svoj prvi izvještaj s utrka bih zaključio da se u Tuhelj definitivno vraćam i iduće godine. Svidjela mi se organizacija utrke, a i sama utrka mi je poslužila kao odličan trening nakon izbivanja zbog ozljede te za predstojeće utrke na kraju sezone. Posebno me se dojmilo što je u sklopu polumaratona održana i humanitarna utrka s plemenitim gestom koja bi mogla poslužiti kao dobra ideja i za organizatore drugih utrka.
Na predjelima Ravne gore i Trakošćana smjestila se jedna mala ali simpatična utrka – Ravna gora trail, koju je organiziralo Sportsko rekreativno društvo 315 Sjeverozapad. Utrka počinje i završava kod Filićevog doma na 660 mnv, odakle pucaju prekrasni pogledi na Zagorje. Već prije starta su nas dočekala peciva i štrudle, kao i rakije iz domaće radinosti.
Općenito
Trčale su se dvije discipline: 13km (600m uspona) i 28km (1300m uspona). Prvi krug je za obje utrke bio isti – šumski put kroz Ravnu goru pa preko grebena do sela Žarovnica gdje se nakon 8km nalazi prva, i moram reći, vrlo bogata okrijepa. Bilo je vode, cedevite, kole, keksa, banana, štapića… siguran sam da nitko nije ostao gladan ni žedan. Nakon okrijepe slijedi kratki cestovni uspon, a zatim vrlo strmi šumski uspon do još jednog grebena, te uska šumska staza (tzv. singlica) koja nas vraća nazad do doma. Tu utrka za nas na kratkoj stazi završava, a trkači na dugoj stazi se spuštaju do Trakošćana, gdje se nalazi treća okrijepa, rade krug oko jezera, te se istim putem vraćaju prema Filićevom domu.
Malo o samoj stazi
Odmah nakon starta slijedi blaži uspon po šumskoj stazi, zatim strmi spust, te još strmiji uspon do prvog grebena. Nakon spusta sam bio u samom vrhu no na usponu posustajem i nekoliko ljudi me prestiže. Slijedi dugi i blagi makadamski spust, gdje iskorištavam svoju prednost brzine na ravnom i vučem na najjače, te ponovno prestižem ljude koji su me prošli na usponu. Nakon spusta ulazimo u selo Žarovnica gdje je već spomenuta bogata okrijepa. Kratko stajem, pijem vodu i kolu, uzimam par keksa da nadoknadim energiju i krećem dalje.
Cestovni uspon odrađujem solidno, no slijedi strašno strm uspon kroz šumu gdje se u narednih 600m penjemo s 330mnv na 530mnv. Taj uspon me dokrajčio, trebalo mi je skoro 15 minuta da ga prehodam. No, sve se isplatilo kad sam došao do vrha grebena i vidikovca, odakle je pogled apsolutno fantastičan. Slijedi singlica s puno velikog i skliskog kamenja, gdje treba paziti da se ne otkliže, te napokon dolazak na početnu točku, gdje nas je dočekala bogata okrijepa, a ubrzo i ručak i besplatna piva.
Organizacija
Organizator je prije starta rekao da tko se izgubi na stazi, ima pivu od njega. I zaista, to nije bilo nimalo lako napraviti, budući da je staza bila perfektno označena. Okrijepe su bile bogate – prije starta, na utrci i nakon utrke, ljudi su nas pozdravljali i bodrili pri prolasku kroz selo, atmosfera na cilju je bila odlična. Organizacija je bila besprijekorna, ne mogu joj naći nijednu zamjerku.
Iako sam došao sam, upoznao sam neke nove ljude koje ću, vjerujem, sresti na još nekim utrkama, i zabavio se. Sve u svemu, odlična organizacija i zanimljiva utrka kroz prekrasan krajolik. A i majica koju smo dobili je lijepa i sigurno ću je nositi. Tako da, vidimo se i sljedeće godine!
Danas je u njemačkoj prijestolnici održan 44. Berlinski Maraton. Za utrku je najavljeno rušenje svjetskog rekorda, no trkačima to ovaj put nije uspjelo, iako ih je priroda počastila dobrom, niskom temperaturom i laganom kišom. Prvi je ispod Branderbuških vrata u cilj utrčao Eliud Kipchoge, a u ženskoj konkurenciji najbrža je bila Gladys Cherono.
Eliud Kipchoge, Kenenisa Bekele i Wilson Kipsang najavili su lov na svjetski rekord. Zajedno su ga lovili do 25. km, kad je Bekele počeo padati. Uskoro su odustali i Bekele i Kipsang, a na čelu trke ostali su Kipchoge i Etiopljanin Guye Adola. Kipchoge je slavio s vremenom 2:03:32, Adola je bio drugi s 2:03:46, a na treće je mjesto dotrčao Mosinet Geremew, također Etiopljanin, i njegovo je vrijeme 2:06:09.
Kada su Kipchogea nakon utrke upitali misli li još uvijek da može srušiti svjetsku rekord, rekao je da može i hoće. A mi jedva čekamo nove pokušaje!
U ženskoj je trci bilo napeto – prve su tri djevojke utrku završile unutar 30 sekundi. Slavila je Kenijka Gladys Cherono za 2:20:23, druga je bila Etiopljanka RutiAga s vremenom 2:20:41, a treće je mjesto zauzela Valary Aiybei, također Kenijka, s 2:20:53. Cherono je pred kraj trke izgledala iscrpljeno i padao joj je tempo, no ipak je uspjela očuvati vodstvo.
Od hrvatskih trkača i trkačica u Berlinu najbrža je bila Nikolina Šustić – osvojila je 24. mjesto u ženskoj konkurenciji s vremenom 2:46:01.
Čestitamo svima!
P.S. U našoj igri pogađanja pobjednika i njegovog vremena najbliži je odgovor dao Kristifor Mancu, koji je predvidio Kipchogeovu pobjedu s vremenom 2:03:42. Pozivamo pobjednika da se javi u inbox na našem Fb profilu!
Brza, ne pretvrda, a opet ni premekana, savršeno ravna, u motivirajućem okruženju i bez pogubnih učinaka na zglobove – ovako bismo mogli opisati idealnu podlogu za trčanje, onu koja će nas čuvati od ozljeda i po kojoj ćemo trčati punom brzinom. No, pošto o idealnim uvjetima možemo uglavnom samo maštati, pogledajmo između kakvih podloga za trčanje možemo birati i zašto je pitanje cesta ili trail čuveno u trkačkim krugovima.
Cesta
Ovaj kratki priručnik započet ćemo s najtvrđom podlogom – asfaltom. Tvrda podloga znači dvije važne stvari – brzinu i veću silu udarca na stopalo. Brzina je, dakako, poželjna te su stoga ceste odlične za održavanje utrka, a i za odrađivanje bržih treninga. Mnogi trkači većinu treninga odrađuju upravo na cesti jer je ona svima dostupna, a s treningom se može krenuti doslovno od kućnih vrata. Veliki plus za cestu je i mogućnost trčanja po zimi, kada su prirodne staze zaleđene, a cesta, uz malo sreće, očišćena.
Negativna strana asfaltnih podloga je veća sila koja se generira prilikom doskoka na tlo, što stavlja povećano opterećenje na zglobove. Međutim, iako se znanstvenici slažu da je sila udarca veća nego na zemljanim stazama, ne postoje izravni dokazi koji bi govorili u prilog većoj učestalosti ozljeda kod trkača koji trče isključivo na ovoj podlozi. Razlog tomu je vjerojatno prilagodba našeg tijela na tvrdu podlogu – dolazi do većeg savijanja nogu kako bi se apsorbirao udarac i zaštitili zglobovi. Iz istog razloga se može javiti upala mišića natkoljenice nakon dugog trčanja po cesti. Nemojmo zaboraviti ni na promet i monotono okruženje (u većini slučajeva), razloge zbog kojih mnogi bježe u prirodu.
Tartan
Tartan je polimerni materijal koji se postavlja na atletske staze. Postoje mekše (sporije) i tvrđe (brže) verzije, no i jedne i druge su mekanije od asfaltne podloge, što pruža dobru amortizaciju i osjećaj odskakivanja od tla. Atletska staza je potpuno ravna podloga, s oznakama svakih sto metara, tako da se može točno izmjeriti pretrčana udaljenost.
Trčanje u krug može brzo dosaditi, a dva zavoja koja se moraju savladati u svakom krugu predstavljaju opterećenje na zglobove, pa nije loša ideja povremeno promijeniti smjer kretanja (pazeći pritom na druge trkače). Uz sve to, potreban je dodatan oprez kod trčanja po tartanu jer tu treniraju i profesionalni atletičari, najčešće u unutarnjoj stazi, koji postižu velike brzine, pa je najbolje držati se vanjskih staza.
Traka za trčanje
Kao podloga, traka za trčanje je meka, ravna, pruža dobru amortizaciju i praćenje ritma te pretrčane udaljenosti. No, zbog činjenice da se tijelo ne giba prema naprijed i da nema otpora zraka, biomehanika je drugačija nego kad trčimo na otvorenom. To je posebno važno za one koji se pripremaju za neku utrku jer, iako traka spasi stvar kad je vani loše vrijeme, neophodno je raditi treninge i na otvorenom kako bi se tijelo naviklo na podlogu, ali i na pokret. O monotonosti trake i činjenici da se u 19. stoljeću koristila u zatvorima diljem Engleske već smo pisali.
Prirodne staze (tzv. trailovi)
U prirodne staze ubrajamo šumske putove, makadame, brdske staze, nasipe, travnate terene i sve druge staze u prirodi koje nisu prekrivene asfaltom ili betonom. Najveća prednost ovakvih staza je, osim mekane podloge i male sile udarca, zasigurno prirodno okruženje i odmak od prometnica i gradske vreve.
Za početnike se preporučuje izabrati ravne, utabane staze kako ne bi nezgodno stali i riskirali ozljedu gležnja, a oni iskusniji mogu istražiti i zahtjevnije staze. Preskakanje korijenja i kamenja, kao i trčanje po valovitim stazama tjera na rad puno više mišića nego kad trčimo po ravnom terenu, s time da je potrebno malo usporiti i maksimalno se koncentrirati na teren ispred sebe.
Iako nema idealne podloge koja bi zadovoljila želje i potrebe svakog trkača, svaka od nabrojanih ima svoje pozitivne strane – cestu volimo za utrke, tartan za brze dionice, prirodne staze za duge, gotovo hedonističke treninge, traku uglavnom za dane kada nemamo drugog izbora. Kombiniranje različitih podloga odličan je način za mijenjanje rutine, čuvanje od ozljeda (koje su često posljedica upravo rutine, tj. trčanja na istoj podlozi dan za danom), postavljanje novih izazova i otkrivanje onoga što svakome od nas najbolje odgovara.
Kada dođe do opreme, nama trkačima nikad dosta. Ipak, uglavnom svi imamo majicu koja nam je baš najdraža (ili donosi sreću!) i najradije bismo samo nju nosili. Kako da ta majica što dulje ostane dobra, kao i neke druge korisne stvari o održavanju trkačke opreme – pročitajte u nastavku!
Pranje odjeće za trčanje
Svi smo mi upoznati sa situacijom kada u košari za prljavu odjeću ima mnogo više trkačke nego ‘civilne’ odjeće. Opremu je potrebno prati na odgovarajući način jer klasično pranje može trkačkoj odjeći oštetiti posebne tehnologije koje ona posjeduje (Dry Fit i slično). Evo nekih pravila kojih bi se trebalo pridržavati:
Najprije odjeću ostavite da se osuši od znoja – nemojte ju takvu mokru stavljati u perilicu. Učinite to što prije nakon treninga, nemojte da stoji mokra u vrećicama ili torbama
Kada stavljate na pranje, okrenite odjeću na naopaku stranu
Perilicu uključite na najmanju moguću temperaturu ili na sportski način rada ako ga vaša perilica posjeduje
Nemojte koristiti omekšivač ili koristite samo onaj napravljen baš za sportsku odjeću
Ako odjeću sušite u sušilici, također stavite nisku temperaturu
No, bez obzira kako dobro prali vašu odjeću od sintetike, postoji vjerojatnost da će ona i nakon pranja smrdjeti. Ovaj neugodni miris uzrokuju bakterije koje nisu dovoljno odstranjene pranjem na niskim temperaturama. No nemojte “iskuhati” sportsku odjeću, ako to učinite ona će se vrlo vjerojatno deformirati do neupotrebljivosti. Radije svakih nekoliko pranja dodajte sredstvo za dezinfekciju sportske odjeće koje će ukloniti neugodan miris.
Adekvatno održavanje je bitno jer oštećena odjeća može uzrokovati razne probleme poput ogrebotina na koži ili iritacije bradavica kod muškaraca. Zato – bolje spriječiti nego liječiti!
Čišćenje tenisica
Sada dolazimo na područje vrlo različitih mišljenja. Neki tenisice samo obrišu, a neki ih često peru u perilici za rublje. One upijaju znoj od sati i sati naših treninga, gaze po blatu i lokvama i definitivno zaslužuju osvježenje s vremena na vrijeme.
Kada tenisice želite očistiti od blata, najprije ostavite blato da se sasuši. Kada je suho, laganim udaranjem tenisica jednom o drugu uklonite većinu blata, a ostatak skinite mekom četkom (npr. starom četkicom za zube). Završni sjaj vratite brisanjem vlažnom krpom ili vlažnim maramicama.
Što se tiče pranja u perilici, prvi je korak da već pri kupnji tenisica na kutiji provjerite preporuku proizvođača. Ako piše da se ne preporučuje pranje u perilici, najsigurniji je potez prati ih ručno. To činite tako da izvadite uloške i operete ih posebno, a zatim operete glavni dio. Koristite tekući sapun ili tekući deterdžent za rublje, a ‘ribanje’ obavite opet mekanom četkom. Tenisice dobro isperite.
Ako pak piše da se smiju prati u perilici, perite ih s ručnicima. Izvadite uloške, a svaku tenisicu stavite u platnenu vrećicu ili jastučnicu. Sve to umotajte u ručnike i stavite u perilicu. Na taj se način smanjuje mogućnost oštećenja prilikom pranja. Perite na niskoj temperaturi i nemojte stavljati omekšivač.
Sušenje opranih tenisica je isto u oba slučaja: nakon pranja vratite uloške u tenisice i svaku papirnatim ubrusima kako se prilikom sušenja ne bi deformirale. To će brzo upijati vodu i održati pravilan oblik tenisice.
Ostavite ih da se osuše na sobnoj temperaturi – ne preporučuje se jak izvor topline ni sušenje u sušilici jer to može izobličiti naše svakodnevne trkačke suputnice.
Jedinstvena utrka koja povezuje radost trčanja i jednog on najvećih naših sportaša svih vremena – Dražena Petrovića – u njegovom rodnom gradu Šibeniku i u vikendu oko njegovog rođendana.
Prošlogodišnje prvo izdanje Šibenskih deset i Draženove četvorke, bilo je točno na Draženov rođendan – 22. listopada i na 950 godina spomena imena Šibenik. Ovogodišnja utrka održava se u istom formatu, na istom mjestu – šibenska riva, također u subotu, ali 21. listopada.
Prijave su otvorene na http://www.utrka.com/utrke/sibenskadesetka/2017/info/ za obje utrke – Šibenskih deset – utrku na 10 km i Draženovu četvorku – utrku na 4 km u čast broja kojeg je Dražen nosio na dresu Šibenke i reprezentacije.
Prošle godine utrku je krasila izvrsna atmosfera i odlični rezultati pobjednika. Ove godine očekuje se jednaka konkurencija i još veći broj trkača na startu. Staza prolazi pored legendarnog Baldekina, velikim dijelom uz more, a prolazi i poznatim šibenskim ulicama poput Težačke.
Sve trkača očekuje startni paket s majicom s posebnim motivom utrke, a za najbolje su osigurane novčane nagrade i nagrade sponzora. Start utrke na 10 km je u 11:00 h, a Draženove četvorke u 12:30 h. Neposredno prije glavnog programa, u 9:30 na programu su dječje utrke.
Ostale informacije možete pronaći na službenoj stranici utrke www.sibenik.run
Sve zainteresirani šetači, trkači, pustolovi, rekreativci i sportaši pozvani su da 7. listopada dođu u Tribunj na ‘3bunj Trail’, utrku u organizaciji Atletskog kluba Okit.
Nakon što smo protekle dvije jeseni organizirali trek utrku, odlučili smo se ove sezone na promjenu u trail pa da svima skupa olakšamo. Usput, priključili smo se Otočnoj trail ligi koja je lanjske zime startala pod organizacijskom palicom Atletskog kluba Okit, tako da će 3bunj Trail ujedno biti i 4. kolo Otočne trail lige.
Stoga, svi vi, zaljubljenici u prirodu i trail trčanje, posjetite nas u subotu, 7. listopada i iskušajte škrape oko Zaglave, škrile Kamene, puteljke i suhozide Križine, prirodna bogatstva naše i susjednih općina – poručuju organizatori.
Ove godine trčat će se na tri staze, prema svačijemu guštu, od kojih prva obuhvaća 10 km škrapa, makadama, poljskih putova i suhozida, a druga 20 kilometara sličnog terena te ‘Đirić’, dugu šest kilometara koja će ih voditi po makadamu, poljskim stazama te suhodzidu.
Kao i dosad, cilj ovakvog natjecanja poticati je zdrav, sportski način života te skrenuti pažnju na prirodne ljepote općine Tribunj i Šibensko – kninske županije.
Prijave su započele 8. rujna 2017. preko Stotinke i bit će otvorene do 2. listopada.
Prijavite se već danas, ne čekajte zadnji čas. Da bi prijava bila kompletna potrebno je uplatiti i startninu. Ako se prijavite u gore spomenutom roku dobivate puni startni paket.
To vam poručuju iz Atletskog kluba Okit.
Trkački Reebok Xchallenge treninzi pravo su mjesto za ugodno druženje s kolegama trkačima i odličan trening u novim modelima Reebok tenisica.Netko od sudionika otrčati će u njima doma! Prijavi se odmah, prvi termin je već u subotu 30. rujna.
Reebok, globalni pionir u fitness inovacijama predstavlja Print Smooth, elegantnu tenisicu za trčanje posve novog dizajna i performansi. U razvojnom putu ovog modela, osnovni cilj Reeboka bio je pronalaženje balansa između udobnosti i prilagodljivosti različitim oblicima trčanja, te su tako pronašli idealnu ravnotežu i ponudili veselje svakom trkaču diljem svijeta kojem će ove savršene tenisice dospjeti u ruke.
Print Smooth su idealne tenisice za sve trkače koji ove sezone planiraju istrčati svoje stare ili otkrivati neke nove staze, a istodobno nisu spremni na bilo kakve kompromise.
Pomno izrađene od kvalitetnih materijala i posebnih jastučića koji trkaču omogućavaju svestranost i stabilnost pri trčanju, osiguravaju najbolju podršku i rezultate te osjećaj ugode. Idealne su i za nešto lakše staze, fitness trkačke treninge te za sve ljubitelje modela upečatljivog i atraktivnog dizajna.
U ekskluzivnost i performanse ovog modela, testirajući ih prilikom trčanja, uvjerili su se domaći licencirani profesionalni treneri i rekreativci. Na temelju osobnih iskustava donosimo vam njihove recenzije:
ANAMARIJA P., koja je testirala tenisicu prilikom trčanja, ali i tijekom ostalih sportskih aktivnosti, s veseljem izjavljuje: „Iznimno su udobne i fleksibilne, a istovremeno daju osjećaj čvrstoće, stabilnosti i sigurnosti. Tijekom aktivnosti u dvorani pozitivno su me iznenadile pri brzim lateralnim kretnjama, vježbama agilnosti i pliometrijskim vježbama. Pružile su mi apsolutnu potporu. Definitivno su moj prvi izbor za utrku na koju se uskoro spremam!
DARKO J. „Iskušao sam ih trčeći i na prstima, i preko pete. Može se primijetiti lagani prijenos sile na prednji dio stopala i amortizacija pri kontaktu s podlogom, dok pri većim brzinama, gdje se naglašeno trči na prednjem dijelu stopala, tenisica daje laganu reakciju podloge prema naprijed. Kod treninga agilnosti i naglih promjena smjera kretanja, tenisica se drži čvrsto unatoč laganom i mekanom materijalu od kojega je napravljena. Ako tražite all-in-one tenisicu za trčanje i trening, onda je Print Smooth pravi izbor za vas.
MARKO Č. „Ugodna je za trčanje, i ima dobru amortizaciju prilikom doskoka i koraka u smjeru od pete prema prstima. Idealna je za kontinuirano trčanje konstantnom brzinom na ravnoj, tvrdoj podlozi poput asfalta i atletske staze“.
ANDREJ P. „Posebno bih istaknuo prednji dio tenisice koji je napravljen na način da kod pregiba stvara minimalan kontakt sa stopalom te ih zbog toga smatram najudobnijima za trčanje do sada. Čepovi na džonu tenisice doista su impresivni. Na izvrstan način doprinose amortizaciji i ublažavaju kontakt stopala sa podlogom, a moje su trčanje učinile manje stresnim za zglobove.
U zaključku ovog testiranja valja istaknuti kako je od ukupnog broja ispitanika, njih 120, tenisici dodijelilo prosječnu ocjenu 4,50. Udobnosti daju ocjenu 4,85, a kvaliteti je dodijeljena prosječna ocjena 4,40. Fleksibilnost tenisice zaslužila je fantastičnu ocjenu 4,58, a preporučuje ih 93% ispitanika.
Glavne karakteristike Print Smooth tenisica su:
Precizna amortizacija – Tehnologija mapiranja točaka pritiska na samoj konstrukciji potplata koristi dvije gustoće pjene koja omogućava udobnost tamo gdje je potrebno.
Fleksibilnost – Odvojeni čvorovi na potplatu pozicionirani su u ključnim zonama kako bi pružili izuzetno visoku fleksibilnost.
Stabilnost – Mrežna kontura na potplatu osigurava stabilnost tijekom pokreta u više pravaca.
Najnoviji modeli Print Smooth dostupni su na prodajnim mjestima Intersporta po cijeni od 599,00 kuna.
Bliži se završetak popularnog serijala cestovnih atletskih utrka na 5 km na različitim lokacijama u Zagrebu. Ove godine će više od 1.500 trkača sudjelovati u ovom zanimljivom natjecanju, a na finalnoj utrci Zagreb Grand Finale kod Centra Kaptol, poznate lokacije gdje se smjestila prva specijalizirana trgovina za trčanje – Run&Trek – organizator očekuje između 400 i 500 trkača.
Mnogima su utrke iz Serijala Zagreb 5×5 bile prve utrke u karijeri, dok su na nekima pobjeđivala vodeća imena hrvatskih dugih pruga poput Matee Parlov, Dina Bošnjaka, Gorana Grdenića i drugih.
Svi koji su trčali već na samo jednoj od utrka, sudjeluju u tomboli iznenađenja, a oni više ambiciozni trebaju imati tri otrčane utrke kako bi kandidirali za mjesto u ukupnom poretku. Najvjerniji i najuporniji, trkači koji su nastupili na svih pet utrka, dobit će majicu s posebnim motivom Serijala. Start utrke je u petak, 22. rujna 2017. u 17:30 ispred Centra Kaptol (ulaz Nova Ves), a prijaviti se možete putem interneta na www.utrka.com ili direktno u Run&Treku.
Sve do prije nekoliko godina žene su bile u manjini na trkačkim utrkama, no, na sreću, omjer spolova se od tada poprilično promijenio. Osim što raste broj žena koje su zavoljele trčanje, raste i broj onih koje planiraju trudnoću ili već očekuju prinovu.
Trčanje možda isprva ne izgleda kao prava aktivnost za trudnice (većina ljudi će taj stav svesrdno i zagovarati, zasigurno), no za zdravu trudnicu ne postoji razlog da pospremi svoje tenisice u ormar na tih 9 mjeseci. Nadam se da će se nakon čitanja ovog članka nedoumice oko trčanja tijekom trudnoće barem malo smanjiti, kako kod žena koje se bave trčanjem, kojima je ovaj tekst prvenstveno upućen, tako i kod muškaraca, koji ih u njihovim naumima podupiru. Danas, kada su nam informacije široko dostupne, ne bi trebalo biti mjesta za zastarjela vjerovanja i praznovjerja, koja često prate ovaj prirodni period u životu jedne žene.
Osnovno pravilo – pitaj liječnika!
Odmah u početku važno je naglasiti da je zeleno svjetlo od strane liječnika nužno za daljnji nastavak trčanja u trudnoći. Ako je trudnoća bilo čime komplicirana, trčanje će morati pričekati neko vrijeme. No, ako je sve u redu, aerobna aktivnost (poput trčanja, vožnje bicikla i plivanja) preporuča se zbog brojnih prednosti, kako za trudnicu, tako i za fetus. Trudnice koje su fizički aktivne imaju manji rizik od razvoja dijabetesa u trudnoći, povišenog krvnog tlaka i preeklampsije, a također i manje dobivaju na težini (preporuke za zdravo povećanje tjelesne mase su između 11 i 15 kilograma). Žene koje prije trudnoće nisu trčale trebaju biti posebno oprezne jer tijelo kod njih prolazi kroz dvije prilagodbe – onu na trudnoću i onu na trening. U tom slučaju najbolje je pričekati sa započinjanjem bilo kakve nove aktivnosti do iza poroda, a do tada se zadovoljiti šetnjom ili vrlo laganim joggingom.
Kardiovaskularni sustav trudnice
Zanimljivo je da žensko tijelo već od samog početka trudnoće prolazi kroz prilagodbe koje u mnogočemu nalikuju na one u treningu. Srce i krvožilni sustav pripremaju se na opskrbu još jednog živog bića – povećava se ukupni volumen krvi, puls i rad srca. Stoga ne treba čuditi da je frekvencija rada srca u trudnoći veća nego inače, a kada tome dodamo i povećani rad dišnog sustava, jasno je zašto se žene u tom razdoblju brže umaraju i gube na brzini. Kako bi fetus dobivao dovoljno kisika i hranjivih tvari, važno je ostati u aerobnoj zoni i ne iscrpljivati se teškim treninzima. Odrediti aerobnu zonu nije toliko komplicirano koliko možda zvuči – ako za vrijeme trčanja možeš normalno pričati (barem nekoliko riječi u komadu), u sigurnoj si zoni. Ne zaboravi i na željezo – u trudnoći su povećane potrebe za vitaminima i mineralima, a dodatnim unosom željeza, bilo kroz hranu ili suplemente, spriječit ćeš razvoj slabokrvnosti koja dodatno opterećuje rad srca.
Oprez kod visokih temperatura!
Tijelo se za vrijeme trudnoće brže zagrije, a povećana tjelesna temperatura nije dobro okruženje za fetus u razvoju, posebno u prvom tromjesečju. Stoga bi bilo najbolje izbjegavati fizički napor kada nastupe vrućine i sparno vrijeme. Najbolji izbor je tada ranojutarnje trčanje ili trening u zatvorenom, klimatiziranom prostoru. Plivanje je također odlična opcija ako si na moru ili blizu bazena. Osim visokih temperatura, dehidracija je stanje koje se svakako treba izbjeći, neovisno o godišnjem dobu. Pij redovito prije i za vrijeme trčanja, a kod planiranja rute trčanja imaj na umu da zbog pritiska na mjehur (i dobre hidracije) trudnice češće moraju na zahod.:)
Zar opet snaga?!
Sve one koje inače nisu ljubiteljice vježbi snage ni sada neće doći na svoje. Vježbe snage su izuzetno korisne u trudnoći, posebno one koje ciljaju trup i mišiće zdjelice, jer pomažu učvrstiti kralježnicu koja je pod povećanim teretom. Ni ovdje nije poželjno pretjerivati: dovoljne su male težine utega ili vježbe s vlastitom težinom, a klasične trbušnjake radije preskoči.
Posebno su korisne takozvane Kegelove vježbe za jačanje mišića dna zdjelice. Snažniji mišići dobar su lijek i protiv nespretnosti koja često prati trudnice, a posljedica je oslobađanja hormona nazvanog relaksin. Kako mu i samo ime kaže, ovaj hormon relaksira ligamente i tetive, s ciljem lakšeg poroda, no istovremeno smanjuje stabilnost zglobova – uz vježbe snage smanjit ćeš mogućnost od nastanka ozljeda koje bi se mogle dogoditi u trenutku nespretnosti.
Mali detalji za ugodnije trčanje
Osim navedenih, u tijelu trudnice odvijaju se i brojne druge, male i velike promjene, koje mogu učiniti trčanje manje zabavnim nego prije. Dobra oprema pomoći će ti da se bolje i ugodnije osjećaš. Najvažnija stavka su udobne tenisice, pola broja do broj veće jer dolazi do opuštanja svoda stopala i povremenog naticanja gležnjeva. Jasno je da ni uobičajeni topić ili grudnjak neće biti dovoljna potpora, a za trbuh se mogu nabaviti steznici u različitim veličinama.
Za kraj, trčanje u trudnoći koja nije ničime komplicirana može biti jedno jako lijepo iskustvo. Opušteni treninzi i slušanje vlastitog tijela trebali bi svakako biti na prvom mjestu, a bilokakva neugoda ili bol ozbiljno shvaćeni. Neke trudnice osjećat će se bolje na plivanju ili u šetnji, tako da nema potrebe za forsiranjem samo jedne aktivnosti, već je najbolje pronaći ono što ti najbolje odgovara i ne stvara nikakve smetnje.
Pozivam trkačice (a i trkače s doživljajima iz druge ruke) da podijele s ostalima svoja iskustva, kako bi novim mamama bilo što lakše (i kako bi vidjele da trčanje u trudnoći nije bauk)!
Varia pametna biciklistička svjetla automatski se prilagođavaju promjenom uvjeta kao i brzine kretanja biciklista. Na temelju GPS podataka s kompatibilnog Edge uređaja, Varia prednje svjetlo se automatski projicira dalje pri većoj brzini tijekom vožnje i bliže kako vozač smanjuje brzinu, osvjetljujući cestu biciklistu tamo gdje mu je najpotrebnije svjetleći 100 luksa na 10 metara velikim spuštenim snopom kako ne bi zasljepio nadolazeća vozila.
Gdje se trčalo
