Znam da na hrvatskom zvuči malo blesavo, ali naziv ovog treninga je vrlo čest izraz među trkačima engleskog govornog područja – Out and Back – i naići ćete na njega čitajući bilo koju abecedu trkačkih izraza na engleskom.
Isprva sam mislila da to označava neki tempo ili nešto slično, ali zapravo je najjednostavnije moguće: trčiš u jednom smjeru pa se okreneš i istim putem trčiš nazad.
To je vrlo praktično jer se trening može izvoditi gotovo svuda – doslovno možete krenuti i završiti ispred kućnog praga. Danas predstavljamo progresivniTamo i nazad trening u kojemu trčite u jednom smjeru pa se nešto brže vraćate na početnu točku.
Ovim se treningom vježba i držanje određenog tempa u malo duljem trajanju, a progresija simulira osjećaj na utrkama – u drugom dijelu je uvijek teže nego na početku. To ga čini odličnim za razvijanje pametne taktike za utrkivanje.
U svoj ga tjedni program jako često uvrštava američki maratonac i ultramaratonac Michael Wardin, čiji PB-ovi su 1:06 na halfu i 2:17 na maratonu, te je višestruki državni prvak na 50 km i 100 km.
Vrlo je jednostavno:
Zagrijavanje: 15 minuta laganog trčanja
Trening: trčite u jednom smjeru na tempu polumaratona 20 minuta. Kada prođe tih 20 minuta, okrenite se i trčite nazad do točke na kojoj ste krenuli, ali na tempu 15 min/km bržem nego što je bio prvi dio – cilj vam je doći nazad brže nego što ste trčali tamo. Onaj tko je u dobroj formi (ili se priprema za maraton) može produljiti trajanje prvog dijela na 30 minuta
Primjer: ako vam je tempo zadnjeg polumaratona 5:15 min/km, trčite 20 minuta u jednom smjeru na tom tempu. Pretrčat ćete nešto manje od četiri kilometra. Nakon toga se okrenite i istu tu udaljenost trčite na 5:00 min/km – trebat će vam 19 minuta
Rastrčavanje: 15 minuta laganog trčanja
Ukupna dužina: sa zagrijavanjem i rastrčavanjem 70 minuta
Nije teško i možete ga isprobati već danas, a s vremenom možete pokušavati biti što brži u povratku i tako se utrkivati sami sa sobom i pratiti napredak.
Prva multisport liga u Dubrovniku startat će točno u 9:00 sati u nedjelju 4. lipnja 2017. na plaži Mandrač na Babinom Kuku. Plivat će se 1000 m (od ponte Mandrača do ponte Copacabane i nazad), zatim s plivanja ide se odmah iz tranzicije na trčanje 5000 (uz more – Šetalištem Nika i Meda Pucića do Ulice Iva Dulčića te Ulicom Ivana pl.Zajca do Bokeljske ulice).
Organizator Dubrovnik Triatlon poziva sve građane stare i mlade na sudjelovanje koje je besplatno, a prijaviti se mogu svi na www.racecollector.com
„Ovo je prva multisport liga u Dubrovniku, a odvijat će se kroz cijelo ljeto i to na različitim lokacijama. Finale lige će biti ujedno i državno prvenstvo u Akvatlonu. Triatlon klub Dubrovnik na ovaj način promovira multi sport kao rastuću globalnu atrakciju od koje koristi imaju kako lokalno stanovništvo tako i gosti naše destinacije. Uskoro ćemo organizirati i jedan jako zanimljiv triatlon u Dubrovniku koji će biti međunarodnog karaktera, atraktivan kako i priliči našem Gradu, te dokazati svima da Dubrovnik ima i mnogo sportskog potencijala! Pozivamo i sve druge naše sugrađane da dođu vidjeti uživo prvo kolo Akvatlon lige i na licu mjesta otkriti koji natejcatelji će biti najbrži u prvom kolu.“ – izjavio je Daniel Marušić iz TK Dubrovnik.
Trči se uz obalu staza je brza i dinamična, dva su okreta uključena. Mole se svi natjecatelji da dođu preuzeti natjecateljske brojeve u 08:30, pripremit se i zagrijati se za početak lige. Maloljetnicima je dozvoljeno sudjelovanje uz nadzor roditelja.
Informacije o utrci za sudionike će biti u 08:55 u zoni tranzicije gdje će se u kratkim crtama objasniti sve što je potrebno o utrci.
Na Prvenstvu Hrvatske u srednje dugom triatlonu, Andrej Vištica, , trenutno najbolji hrvatski triatlonac, osvojio je prvo mjesto te se nakon 2009., 2013., 2014. i 2015. vratio na hrvatski tron u tzv. half Ironman distanci. U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Sonja Škevin.
Prvenstvo se drugu godinu zaredom održalo u Falkensteiner Punta Skala Resortu u Petrčanima pokraj Zadra u organizaciji Hrvatskog triatlonskog saveza i Triatlon kluba X iz Podstrane te je okupila 120 natjecatelja u muškoj konkurenciji, 26 natjecateljica u ženskoj konkurenciji te 18 u štafetnoj konkurenciji.
Andrej Vištica je utrku završio s ukupnim vremenom od 3 sata 59 minuta i 31 sekunde te je uz osvojeno prvo mjesto u muškoj konkurenciji postigao i novi rekord staze, drugo mjesto postigao je Matija Avirović s 7:27 minuta zaostatka dok je treće mjesto zauzeo Janez Klančnik s 10:01 minuta zaostatka za pobjednikom.
U ženskoj konkurenciji pobjedu je ostvarila, kao i prošle godine, Sonja Škevin s vremenom 4:31:33, druga je završila Željka Šaban Miličić s 7:54 minuta zaostatka dok je treća bila Simona Dolinar Majdič s 20:29 minuta zaostatka za pobjednicom.
U konkurenciji štafeta zlato je osvojila štaveta Triatlon kluba Zadar 1 s ukupnim vremenom 04:13:10.
Andrej Vištica ovom je utrkom, nakon prvenstva Afrike u Port Elizabethu i 9. mjesta, Korčulanskog triatlona i 3. mjesta te Ironmana 70.3 u Dubaiju i Aix-en-Provance, odradio svoju petu službenu utrku ove godine i ostvario najbolji rezultat u 2017. uz potvrdu primata u hrvatskoj triatlonskoj zajednici.
“Pobjeda na ovoj utrci veliko je zadovoljstvo i ponos obzirom da je riječ o prvenstvu Hrvatske. Sama trasa utrke nije toliko fizički zahtjevna ali je jučerašnjih 30-ak stupnjeva Celzijusa utjecalo na sve nas i svakako otežalo natjecanje, osobito u trkačkom dijelu. Također, dodatna je motivacija bilo i sudjelovanje ponajboljih hrvatskih triatlonaca poput Patrčevića, Koceića i Avirovića koji su kroz cijelu utrku bili blizu, u borbi za najviše pozicije no uspio sam se održati i na kraju ostvariti pobjedu. Veseli me i da sam postigao rekord staze što potvrđuje da je moja forma u usponu i da mogu očekivati još bolje rezultate prema kraju sezone.“ Izjavio je Andrej nakon utrke.
Andrejevi planovi do kraja sezone uključuju ostvarivanje prve pobjede na Ironman utrci koju planira ostvariti na Ironman Wales natjecanju 10. Rujna 2017. U Tenbyu, Wales. Na istoj utrci Andrej je 2015. ostvario visoko 2. mjesto. Uz navedenu utrku planira i nastupiti na Ironman 70.3 ustrkama u Pescari, Švedskoj, Edinburghu te na legendarnom Embrunmanu u Francuskoj gdje je 2015. osvojio prvo a 2016.drugo mjesto. Nakon premijernog nastupa na Ironman svjetskom prvenstvu, Kona, Havaji, SAD 2016. primarni cilj sezone je prikupiti što više bodova u Ironman ukupnom poretku kako bi se ostvarilo pravo na nastup na svjetskom Ironman prvenstvu 2018. godine koje će se također održati na Havajima.
Rosa Maria Correia dos Santos Mota portugalska je maratonka rođena 1958. godine. Ženskom maratonskom scenom suvereno je vladala punih deset godina i u tom je periodu trčala 22 maratona, a pobijedila na njih 15, uključujući Europsko i Svjetsko prvenstvo te Olimpijske Igre.
Rosa je počela trčati u srednjoj školi, natječući se na kros utrkama. Njen značajni napredak započeo je kada je upoznala Joséa Pedrosu, čovjeka koji je bio njen trener kroz cijelu profesionalnu karijeru. Maratonski debi imala je na maratonu u Ateni 1982., koji je ujedno bio prvo Europsko prvenstvo za žene. Relativno nepoznata, nije bila među favoritima. Pobijedila je – i to bez problema.
Bez premca
Na svom prvom nastupu na OI 1984. osvojila je broncu, a četiri godine kasnije u Seoulu zlato. Osim u Ateni, bila je prva i na Europskim prvenstvima u Stuttgartu i Splitu, što je do 2006. bio jedini takav hat-trick. Zanimljivo, njeno vrijeme u Splitu 1990. bilo je 2:31:27 i to je još uvijek najbrži ženski maraton istrčan u Hrvatskoj. Ta je utrka bila jako napeta, Ruskinja Valentina Yegorova vodila je u drugom dijelu, no Rosa je stisnula pred kraj i pobijedila za 5 sekundi. Više puta je osvajala maratone u Bostonu, Londonu, Tokyu itd. Njen osobni rekord je 2:23:29, ostvaren 1985. u Chicagu.
Svjetsko zlato odnijela je 1987. u Rimu s čak sedam minuta prednosti. – Bilo je užasno vruće, no Rosa je ipak žestoko željela dati sve od sebe pa je riskirala i u utrku krenula jako. Ona je osoba koja te učini ponosnim što si trkač – izjavio je tada britanski maratonac Hugh Jones.
Kada su 2012. u Association of International Marathons and Distance Races (AIMS) birali najbolju maratonku svih vremena, izabrali su upravo Rosu Mota – zbog mnogih pobjeda i neslomljivog duha.
Režim treninga
Rosa je neuobičajeno dugo vladala ženskim svijetom maratona. Njena je tajna bila to da se nikada nije pretrenirala – trener José Pedrosa jako je pazio i puno truda uložio u to da je nauči strpljenju. Treniranje su joj dodatno otežavali išijas i astma, no ljubav prema trčanju i ustrajnost su je unatoč svemu doveli na svjetski vrh. Pedrosa je veliku pozornost pridavao i postupnom povećanju treniranja pa je Rosa na svojih prvih sedam maratona svaki put popravljala osobni rekord.
Najviše je trenirala na cesti – šume nisu bile u blizini, a atletsku stazu nije voljela. Trčala je oko 160 kilometara tjedno, uglavnom dva puta dnevno. Bila je vrlo disciplinirana i često mjesecima nije uzimala dan pauze. Ipak, naglašavala je važnost opuštanja i spavanja, a sama je spavala sedam-osam sati po noći i oko dva po danu.
Tijekom tjedna je obično radila dva jaka treninga (najčešće fartleke) i dva duga treninga (20-25 km), a ostale je dane trčala lagano, po osjećaju. Trener joj je prigovarao da te dane trči prebrzo, a legendarni Robert De Castella, koji je često trenirao s njom, znao se šaliti da Rosu treba izbaciti jer prejako vuče na “laganim” trčanjima. Ona se i dosta utrkivala tijekom godine – uz dva maratona godišnje trčala je i mnogo kraćih utrka.
Tipični treninzi koje je radila u ‘jakim’ danima su:
fartlek minuta brzo / minuta sporo, 10 ponavljanja
fartlek dvije minute brzo / dvije minute sporo, 10 ponavljanja
fartlek 30 sekundi brzo / 30 sekundi sporo, 10 ponavljanja
dugi fartlek po osjećaju s ubrzanjima od tri, četiri i pet minuta
Zanimljivo je da Rosa na treningu nikad nije trčala dulje od 90 minuta – smatrala je da je to dovoljno i da nema potrebe za više. Puno je slušala svoje tijelo i ako bi joj se na jačem treningu dogodilo da se osjeća iscrpljeno, odustala bi od treninga i otrčala 8 kilometara lagano.
– Rosa je imala nešto više od talenta. Mogla je mnogo raditi, trčala je i trčala i trčala. To je to, bila je odlična jer je mogla puno trenirati – izjavila je njena sestra Paula.
Rosa Mota dolazi u Hrvatsku 4. lipnja ove godine na Plitvički maraton. Svi koji trče u našem najpoznatijem nacionalnom parku imat će priliku upoznati jednu od najboljih trkačica svih vremena!
Sto kilometara od Firenze do Faenze cestom kroz Apenine trči se tradicionalno već 45 godina – a tradicionalno su i naše trkačice nevjerojatno dobre na toj utrci. Nikolina Šustić obranila je prošlogodišnji naslov i sa 7:34:35 postavila novi ženski rekord staze, Veronika Jurišić osvojila je treće, a Antonija Orlić četvrto mjesto!
Prekrasni prošlogodišnji scenarij kad su ove naše djevojke zauzele sva tri mjesta na postolju ove je godine pokvarila nova talijanska ultraška uzdanica Laura Gotti koja je završila druga i s kojom se Nikolina borila dobar dio trke. Unatoč natjeravanju i prestizanju u jednom trenutku, Gotti je ipak na kraju zaostala gotovo 13 minuta.
Nikolini je ovo treća pobjeda zaredom na ovoj utrci.
Trećeplasiranoj Veroniki Jurišić trebalo je 8 sati i 1 minuta, a Antoniji Orlić 35 minuta više, što je 20-tak minuta bolje nego lani (kad je bila treća). Još jedna višestruka pobjednica Passatorea, Marija Vrajić, dugo je držala treće mjesto, no negdje oko sredine utrke stvari su krenule u krivom smjeru pa je Marija odustala na 60. kilometru.
Od utrke je odustao i naš jedini muški predstavnik Dejan Radanac, na 79. kilometru. Ovo je bio njegov prvi pokušaj stotke. Osim njega, debitantica je bila i Adrijana Šimić, koja je utrku završila za 11 sati i 27 minuta i zauzela 42. mjesto.
Kod muškaraca je dvanaestu pobjedu zaredom odnio Giorgio Calcaterra, legendarni talijanski ultraš, s vremenom 7:03:54. Drugi je bio njegov sunarodnjak Andrea Zambelli, a treći Francuz Herve Seitz. Zanimljivo je i da je ovo prvi put da su se na jednoj ultri (i to vrlo brojnoj, skoro 3.000 natjecatelja) među prvih deset našle čak tri djevojke – Šustić 5., Gotti 7., Jurišić 10. .
Talijansku avanturu naših djevojaka ažurno je na svom Facebook profilu prenosio i opisivao njihov voditelj i trener Dragan Janković, a uz njega su logistički dio ekipe činili Zoran Kos, Žana Rajić i Lidija Škec.
Koliko puta ste čuli trkače kako razgovaraju o treningu snage? Ne baš često, zar ne? A koliko puta se u razgovorima prije ili nakon treninga čuju priče o povredama i bolovima? Nažalost, ovaj drugi scenarij viđa se gotovo redovito.
Često mi trkači zaboravljamo (ili se opravdavamo manjkom vremena) da je za postizanje rezultata u trčanju, osim trčanja, važno posvetiti pažnju i vježbama snage te istezanju. Jednolični pokreti svakog dana, pri čemu se koriste uvijek iste skupine mišića, vode u mišićni disbalans, koji, neprepoznat, predisponira nekim od najčešćih ozljeda u trkača.
Što je mišićni disbalans?
Mišićni disbalans definira se kao stanje u kojem je jedan mišić jači i elastičniji od mišića koji ima suprotnu funkciju. Mišiće koji sudjeluju u pokretu jednog zgloba dijelimo u dvije skupine, ovisno o tome kako sudjeluju u pokretu, na agoniste i antagoniste.
Na primjer, u koljenskom zglobu pri pokretu ekstenzije (ispružanja) agonisti su mišići prednje strane natkoljenice jer oni svojom kontrakcijom dovode do pokreta. Njihovi antagonisti su mišići stražnje strane natkoljenice – oni reguliraju pokret i stabiliziraju zglob. Za izvođenje pravilnog pokreta u zglobu važan je balans između agonista i antagonista, tj. njihova podjednaka snaga i napetost. Disbalans uzrokuje sitne promjene u pokretu zgloba koje s vremenom dovode do bolova i ozljeda.
Drugi primjer disbalansa mišića odnosi se na nejednoliku snagu lijeve i desne strane tijela, pa tako često možemo čuti da netko pati od ozljeda uvijek desne (ili lijeve) noge (ako govorimo o trkačima). Ljudsko tijelo nije u savršenoj simetriji i potpuno je normalno da je jedna strana dominantna, ali ako je druga strana puno slabija i podložnija ozljedama, važno je vježbama umanjiti takve razlike.
Disbalans u podlozi najčešćih ozljeda u trkača
U prethodnom odlomku naveli smo za primjer vrlo čest disbalans u trkača, a to je onaj u području natkoljenice. Tipično se viđa povećana napetost mišića stražnje lože te slabost mišića prednje lože, što može rezultirati jednom od najčešćih boljki u trčanju – bolovima u koljenu, posebno u području patele.
Drugi primjeri kojima vrlo često svjedočimo su ITB sindrom (bol u području vanjske strane natkoljenice i koljena, gdje se nalazi iliotibijalna tetiva i njezino hvatište) te problemi u donjem dijelu leđa. U podlozi oba problema važnu ulogu igra disbalans mišića, točnije slabost glutealne regije i mišića oko lumbalne kralježnice.
Bol u donjem dijelu leđa najčešće je pokazatelj oslabljele muskulature
Kako ga prepoznati?
Neke od znakova mišićnog disbalansa već smo spomenuli – bolovi, ozljede na tipičnim mjestima, naglašena dominacija jedne strane tijela i slično. Međutim, cilj ovog teksta je osvijestiti činjenicu da je disbalans mišića u trkača prilično čest, kao i to da se implementiranjem dodatnih vježbi snage može ispraviti tako da do ozljede na kraju niti ne dođe.
Razlike između lijeve i desne strane tijela najlakše ćeš prepoznati pri izvođenju izoliranih vježbi prvo za jednu, a zatim za drugu stranu. Ako primijetiš da na jednoj strani možeš napraviti više ponavljanja određene vježbe ili duže zadržati položaj u izometričkim vježbama, radi se o disbalansu. Također, za vrijeme trčanja obrati pozornost na kukove i koljena. Čini li ti se da nakon nekoliko kilometara počinješ tonuti u kukovima i da ti stopala provode sve više vremena na tlu? To su isto tako pokazatelji slabosti mišića, koja dovodi do nepravilnih pokreta u zglobovima i ozljeda.
Vježbe snage
U prevenciji trkačkih ozljeda važno je redovito raditi vježbe snage – uloženo vrijeme višestruko se isplati! Za većinu vježbi potrebno je zaista malo vremena, doslovno nekoliko minuta nakon treninga, dva do tri puta tjedno – tijelo će ti biti zahvalno.
Ciljne skupine mišića koje je poželjno jačati kada govorimo o trčanju su mišići prednje lože natkoljenice, gluteusi i donji dio leđa, a ne zaboravi ni na ruke – snažne ruke važne su za dobru formu i guranje tijela prema naprijed, posebno pred kraj utrke.
Ako zamijetiš razliku u snazi lijeve i desne strane tijela, pri izvođenju vježbi koncentriraj se na slabiju stranu i prebaci veću težinu upravo na tu stranu (na primjer, pri izvođenju sklekova ili čučnjeva). U ovom slučaju odlične su vježbe koje izvodiš na svakoj strani posebno, na primjer vježbe s bučicama. Preporuča se napraviti nekoliko ponavljanja više na slabijoj strani, pazeći pritom da ne dođe do pretjeranog zamora mišića.
Ne zaboravi, čovjek je stvoren da hoda i trči, ali isto tako i da pliva, skače, penje se po brdima i radi rukama – stoga, samo trčanje, bez kombiniranja s drugim aktivnostima, dovodi do slabljenja ostatka muskulature i čini one koji tu činjenicu zanemaruju izuzetno ranjivima. Vježbe snage pomoći će ti da uživaš u trčanju bez ozljeda i da izvučeš iz svoga tijela i treninga maksimum.
Direktni prijevod riječi ‘taper’ s engleskog jezika na hrvatski jest ‘zaoštriti’. U trčanju je to završni dio priprema za ciljanu utrku u kojemu formu dovodimo u najbolje izdanje, ali ne tako što jako treniramo, nego tako što polako smanjujemo volumen treninga i dajemo tijelu malo odmora od silnog treniranja.
Dobro odraditi period taperinga nije nimalo lak zadatak i pronalazak vlastite prave formule može trajati neko vrijeme. Osnovni princip priprema je za sve isti – izgraditi bazu, dovesti se u formu, poraditi na brzini i onda se pred samu utrku malo primiriti da bi se tijelo odmorilo i oporavilo. Točna računica tog odmora može biti zeznuta, ali isplati se jer dokazano pozitivno utječe na rezultat na ciljanoj utrci.
Profesor i znanstvenik Tim Noakes u svojoj knjizi Lore of Running tvrdi da tapering dovodi do tri posto boljeg nastupa na utrci bez obzira na kvalitetu, volumen i intenzitet treninga koji su odrađeni tijekom priprema (to, naravno, ne podrazumijeva baš bilo kakve pripreme ili ne-pripreme). Osim toga, jedan drugi trkački znalac – profesor i trener Jack Daniels – u knjizi Daniel’s Running Formula navodi još jednu bitnu stavku, a to je da tijekom taperinga dopuštamo tijelu da zacijeli sitne ozljede koje smo tijekom priprema zanemarivali.
Manje je više
Ideja taperinga je održavanje brzine bez umaranja nogu. Međutim, treba biti oprezan jer previše taperinga može dovesti do gubljenja forme, a premalo taperinga može rezultirati umorom na startnoj liniji. Teorija je mnogo i različiti autori zagovaraju ponešto različite brojke, a sve ih možemo obuhvatiti u postupnosmanjenje u rasponu od 35 do 60 posto od najveće tjedne kilometraže.
Smanjivanje se obično počinje raditi najranije tri tjedna prije maratona, odnosno 10-ak dana prije polumaratona. Proces je uglavnom subjektivan jer nekome odgovara više, a nekome manje odmora. Okvirni raspored bi značio smanjivanje kilometraže za 10 do 20 posto svaki tjedan. Dakle, ako ste inače u pripremama za maraton trčali 100 km tjedno, u prvom tjednu taperinga trčite 80-90 km, u drugome 60-70 i u tjednu utrke 40-ak km. Ako se nakon jedne kombinacije na utrci svejedno niste osjećali dobro, pred iduću utrku isprobajte neku drugu kombinaciju.
Pametno odmarati
Bitno je znati da u ovome periodu smanjujemo samo volumen treninga, ne i intenzitet. To znači da treninge brzine i dalje treba odrađivati, samo ih skratite – umjesto osam puta 800 metara trčite četiri puta 800 metara, umjesto 6 km tempa odradite 3 km tempa i slično. I dalje uz strukturirane treninge treba raditi lagana trčanja jer ona pomažu pri oporavku mišića – povećavaju im dotok krvi prilikom čega se čiste razne nakupine te se dovodi kisik i nutrijenti.
Isto tako, ako se pripremate za maraton, nema smisla na treninzima ganjati dionice od 100 metara. U taperingu valja nastojati trenirati fokusirano na utrku, što podrazumijeva treninge na tempu maratona ili malo brže. U tjednu utrke nije potrebno raditi brze treninge, a na dan prije same utrke preporučuje se lagano rastrčavanje tek nekoliko kilometara za poboljšanje cirkulacije i smanjenje napetosti u nogama.
Na pametno odrađen tapering dodajte kvalitetan san, dovoljan unos tekućine te dobar carboloading!
Svaka proslava prođe brzo pa je tako i s rođendanima Run&Trek specijalizirane trgovine za trčanje i vašeg omiljenog portala 3sporta.com. Kako smo obećali, danas je dan kada proglašavamo pobjednike!
Stvarno ste nas ugodno iznenadili svojim fotografijama i mini pričama o njima. U točno 99 komentara našeg posta na Facebooku nalazi se hrpa stvarno odličnih fotografija i priča. Hvala vam svima što ste dio svoje trkačke intime podijeli s trkačkom zajednicom!
Svaka igra ovakvog karaktera na kraju neke usreći, a neke ne usreći. Ispričavamo se svima koji neće dobiti nagradu, jer ih nažalost nemamo 100. 🙂
Od pristiglih, žiri je izabrao najsimpatičnije, najuspješnije, najzabavnije… fotografije i mini priče i dodijelio sljedeće nagrade
startnina za Plitvički maraton – za utrku na 5 km – Robert Lokar i Ivana Pacic
startnina za Plitvički maraton ili polumaraton – Mirna Troskot i Matija Karša
startnina za Vip Karlovački cener – Pavle Perković i Lidija Vrbanić
Salomon ruksak Trail 10 – Ema Tropp
Salomon Hydro pojas 45 – Danijela Ex Saraja Horvat
Nike ženska kapa – Magdalena Leko
Nike muška kapa – Matija Turk
Salomon ženska kapa – Anita Zvončica
Nike muške hlačice za trčanje – Marko Čaić
Nike ženske hlačice za trčanje – Diana Vitković
Li Ning ženske hlačice za trčanje – Vedran Klanac
Li Ning muške hlačice za trčanje – Goran Todorov
Li Ning ženska majica za trčanje – Dinko Solić
Li Ning muška majica za trčanje – Saša Brezni.
Nagrade smo dodjeljivali slučajnim izborom pa će neki svoju vjerojatno pokloniti dalje. Lijepo je pokloniti! 🙂
Molimo sve dobitnice i dobitnike da se zbog dogovora o preuzimanju nagrade jave na mail: centar.kaptol@run-trek.hr
Imali smo priliku razgovarati s čovjekom “iz sjene” jednim od najaktivnijih organizatora utrka u Hrvatskoj pod čijom se palicom održavaju neke od najvećih utrka – Plitvički maraton, Vip Karlovački cener, Vip ZAGREB21 proljetni polumaraton…
3sporta: Reci nam nešto o sebi…
Robert Franjković: Rođen sam u Karlovcu gdje sam i završio osnovnu i srednju školu te još neko vrijeme živio po završetku faksa, oženjen, supruga Valerija od ove godine je skroz uključena u organizaciju i provedbu utrka, otac troje djece, godina imam kao kilometara u maratonu, u Zagrebu živim od početka 21. stoljeća. :). Klinci se bave svim mogućim sportovima, a svi ste ih i vidjeli na utrkama.
Robert Franjković
3sporta: Mnogi iz poslovnog svijeta te poznaju kao poslovnog čovjeka, mnogi trkači kao direktora utrka, no ti si bivši odličan trkač. Koliko si u trčanju i koji su ti rezultati koje pamtiš?
Robert Franjković: Uf, davno je to bilo. 1988. sam pobijedio na jednom krosu u Karlovcu i nakon toga počeo trenirati atletiku. Srednje pruge u početku, kako je vrijeme odmicalo tako se i dužina utrka povećavala. Bio sam prvak Hrvatske na stazi i u krosu, uspio nastupiti i za reprezentaciju i juniorsku i seniorsku, uz napomenu da je broj natjecanja u ono vrijeme bio kudikamo manji nego danas. Od rezultata valja istaći 2:37,76 na 1.000 m i 8:55,0 na 3.000 m kao mlađi junior. Kasnije kao senior 14:59 na 5.000 m, 2:35:20 maraton u 2000. u Stockholmu i „zadnja“ utrka u karijeri – polumaraton u Ljubljani, također 2000. – 1:09:26. 🙂 Trebalo je sve to biti puno bolje, ali ne vrijedi sad tugovati za prošlim vremenima.
3sporta: Trčiš li i danas?
Robert Franjković: Nažalost, puno manje nego što bih htio. Drugi sad trče za mene 🙂 No, recimo da sad odem dva do tri puta tjedno, ali, onako, bez reda i poretka, bez sata, na osjećaj koliko mi se da. Uglavnom da razbistrim mozak. Imao samo nekoliko pokušaja povratka, čak dva-tri do relativno pristojne razine, ali bih onda opet uslijed obveza upao u glib. Problem je, kad si se nečim gotovo profesionalno bavio, onda i kasnije tome pristupaš na način „ili jesi ili nisi“ što sada definitivno nije najbolji način, ali… No, obećao sam svojim „klincima“ da ću istrčati još jedan maraton pa ću polako krenuti s pripremama.
3sporta: Poznat si kao direktor nekih od najvećih utrka u Hrvatskoj, a za dva tjedna je jedna od njih, Plitvički maraton. Što nas očekuje na Plitvicama?
Robert Franjković: Plitvički maraton je trkačka institucija u Hrvatskoj i Regiji. Ove godine smo izmijenili format u dogovoru s Nacionalnim parkom Plitvička jezera i napravili pravi maratonski vikend s maratonskim EXPO-om koji se otvara već u petak gdje će se predstaviti lokalni OPGi, sponzori i organizatori drugih utrka, subotom kao obiteljskim danom s utrkom na 5 km i dječjim utrkama te nedjeljom rezerviranom za maratonce i polumaratonce koji se ove godine vraćaju u velikom broju. Prijave za maraton i polumaraton su već zatvorene jer smo dosegli postavljeni limit.
Plitvički maraton smo ove godine prezentirali u Pragu, Budimpešti i Beogradu što je već ove godine polučilo odlične rezultate i trećina sudionika dolazi izvan Hrvatske s Mađarima kao najbrojnijom skupinom. Razvijamo maraton u skladu s održivim razvojem Parka i radimo na konstantnom podizanju kvalitete jer specifikum maratona sprječava širenje kvantitete.
Posebno mi je drago što mogu najaviti ovogodišnji dolazak proslavljene portugalske maratonke – Rose Mote kao specijalnog promotora Plitvičkog maratona. Rosa Mota jedna je od najboljih svjetskih maratonki svih vremena, jedina koja je u isto vrijeme bila europska, svjetska i olimpijska prvakinja. Dolazi na Plitvička Jezera, sudjelovat će u utrci na 5 km (još uvijek joj se stignete pridružiti), a u nedjelju će dočekati najbolje maratonce i polumaratonce u cilju. Velika mi je čast da je možemo ugostiti na našem najstarijem maratonu i vjerujem da će svima biti drago vidjeti Rosu na startu utrke.
3sporta: Pet dana nakon Plitvica pripremaš i veliku utrku u tvojem Karlovcu. Ove će godine, kako čujemo, biti i nekih novina. O čemu se radi.
Robert Franjković: Hah, Karlovac je moja prva utrka i uz nju sam posebno vezan. Drago mi je da je utrka prerasla u prvorazredan događaj, prepoznat i od Grada Karlovca i praktički svih Karlovčana. Probili smo „magičnu“ granicu od 1.000 trkača i prijave se polako bliže kraju.
Od prošle godine imamo titulu službeno najbrže utrke na 10 km u Hrvatskoj (29:39) i ove godine ćemo pokušati još malo pomaknuti tu granicu. S obzirom na planove i na broj trkača, promijenili smo stazu na način da smo produžili krug i eliminirali dva uska grla. Prebacili smo se i na glavni gradski trg, u samo geometrijsko središte povijesne karlovačke Zvijezde i nadam se da na taj način dodatno pridonosimo promociji Karlovca, što mi je osobno veliko zadovoljstvo.
U Karlovački cener uključili su se ove godine dvije nove karlovačke posebnosti – AQUATIKA – slatkovodni akvarij i Aurora Colapis – prava žitna lađa koja vraća život na Kupu i pruža mogućnost plova po najdužoj karlovačkoj rijeci.
Kao i prošle godine, odvojili smo Elitnu utrku od Glavne pa ne sumnjamo u izvrsnu atmosferu. Kako je ovo slavljenički, 5. Vip Karlovački cener, predvidjeli smo posebne nagrade za najvjernije trkače – sudionike svih 5 utrka, a po završetku utrka na programu je rock koncert. Vjerujem da će se svi odlično zabaviti, da neće žuriti nakon utrke kući (pivo i obrok nakon utrke su neizbježni 🙂 ) i da će ostati još koji dan u Karlovcu. Dan ranije, u četvrtak su dječje utrke, otvorene za sve i jedan lijepi uvod u Karlovački cener.
3sporta: Osim organizacije utrka vodiš i prvi specijalizirani trkački dućan u Hrvatskoj. Kako je došlo do kombinacije ova dva segmenta trčanja?
Robert Franjković: Run & Trek je nastao kao jedan logičan slijed i zaokruživanje cjeline. Od početka poslovne karijere, većinu vremena sam proveo vodeći razne maloprodaje, mnoge od njih usko vezane uz sport. Ideja se razvila zajedno s mojim tadašnjim partnerima i krenuli smo u realizaciju.
Evo, prošli vikend smo proslavili 3. rođendan, na istom mjestu u istom obliku. Nastojimo prije svega biti prijatelji trkača, odnosno integralni dio trkačke zajednice što svakako jesmo – svi smo duboko u trčanju i pokrivamo sve segmente trčanja. Evo, naš Darac (Darko Rogina) član je hrvatske reprezentacije na predstojećem Svjetskom trail prvenstvu!
Dosadašnji rezultati pokazuju da uspijevamo u svojim nastojanjima, a trudimo se i dalje – ne samo da smo na usluzi postojećim trkačima, nego da stvaramo i nove. Zajedno s portalom 3sporta.com pokrenuli smo i web shop kako bi se približili i ostalim trkačima u Hrvatskoj koje imamo priliku susresti na utrkama.
3sporta: Kako gledaš na razvoj trkačke scene u Hrvatskoj ali i u “regiji”?
Robert Franjković: Pozitivno! 🙂 Dobro, još uvijek smo daleko od Zapadne Europe, a pogotovo Sjeverne Amerike, ali trend je izvrstan, pozitivan i nezaustavljiv. Naravno, ima puno prostora za poboljšanja i neke stvari mogu ići i brže, ali u konačnici moramo svi biti sretni. Razvoj trčanja odlična je stvar za kompletan razvoj sporta i za kompletnu zajednicu. Ne moraju svi težiti k tome da otrče maraton, dovoljno je da se pokrenu i odvaže se za prvih 5 km. Zato smo i pokrenuli serijal Zagreb 5×5, a za poslovni svijet organiziramo B2B utrke. 🙂 .
Kilian Jornet je 29-godišnji španjolski ultramaratonac, skijaš i penjač koji se, u ponedjeljak oko ponoći uspeo na Mount Everest nakon samo 26 sati – penjačima u prosjeku trebaju četiri dana. Da stvar bude bolja, napravio je to bez fiksne užadi i bez dodatne opskrbe kisikom.
Everest se nalazi na 8.848 metara nadmorske visine i predstavlja ultimativni izazov ljudskom tijelu čije se funkcioniranje potpuno mijenja zbog jako niskih temperatura i vrlo male koncentracije kisika u zraku, a sam uspon je opasan zbog brojnih lavina, strmih i oštrih uspona te pojave takozvanih visinskih bolesti. Svake godine planina gasi popriličan broj ljudskih života; u posljednjih mjesec dana čak pet.
Kilian se uspeo sjevernom, zahtjevnijom stranom prateći tradicionalnu rutu: ABC kamp (6.400 mnv) – Polje 1 (7.000 mnv) – Polje 2 (7.600 mnv) – Polje 3 (8.300 mnv) – vrh. Na visini od 7.700 mnv počeo je osjećati mučninu, povraćao je i dobio grčeve. Ipak, smatrao je da svejedno može uspjeti i da je to samo normalna reakcija tijela na uvjete pa je nastavio prema vrhu na koji je stigao 26 sati nakon starta. Ovaj pothvat posljednja je stanica njegovog četverogodišnjeg projekta Summits Of My Life u sklopu kojeg želi postaviti FKT (fastest known time – najbrže poznato vrijeme) za uspone na i silaske s nekoliko najizazovnijih vrhova svijeta. Dosad mu je uspjelo na vrhovima Matterhorn, Kilimanjaro, McKinley i Aconcagua.
Na svojoj stranici navodi da je ostvario FKT za uspon na Everest, iako neki izvori spominju uspon šerpe Pemba Dorhe koji tvrdi da mu je trebalo tek nešto više od osam sati, no to nikad nije provjereno. Za silazak Kilianu to nije uspjelo jer je zbog mučnine morao stati i odmoriti prije dolaska u bazni kamp u kojemu je želio završiti svoju avanturu i koji se nalazi na 5.100 mnv. Stao je dva puta, jednom sam na Polju 3 i drugi put u ABC kampu gdje ga je čekao prijatelj Seb Montaz. Ukupno mu je za silazak trebalo 38 sati. Ovo je njegov drugi pokušaj osvajanja Everesta – prvi je bio 2016., no otkazao ga je zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta na planini.
Za ovaj pothvat pripremao se tako što je dva tjedna boravio planini visokoj 8.200 metara i trenirao u okružju sa smanjenom koncentracijom kisika. U bazni kamp je stigao deset dana prije uspona da bi se aklimatizirao i odradio nekoliko manjih trening-uspona.
Kilian Jornet inače je jedan od najboljih svjetskih ultra-trail trkača. Godine 2014. osvojio je svjetske kupove u skyrunning-u, vertikalnom kilometru i ultra trčanju. Na nekoliko je staza postavio rekorde, a pobjeđivao je na mnogo utrka, uključujući Ultra Trail Du Mont Blanc, Western States Endurance Run i Hardrock 100.
Kroz neobično djetinjstvo i odrastanje na planinama Kilian je stekao mnoge vrijednosti koje danas promiče kroz sport, a neke od njih su: jednostavnost i poniznost, poštivanje prirode, odgovornost za vlastite postupke, preuzimanje rizika i ostvarivanje snova.
Tekst: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: Kilian Jornet Facebook
Triatlonski spektakl na zagrebačkom Jarunu se nastavlja. Kao i prošle godine ponovo se održava državno prvenstvo u supersprint triatlonu. Uz tu utrku organizira se utrka za građane i rekreativce koji se žele okušati po prvi puta u ovom sportu te ostvariti jedan od ciljeva koji je većini ljudi na bucket listi, a to je završiti svoj prvi triatlon.
Festival triatlona se sastoji od četiri glavne utrke, a to je Super sprint triatlon kao državno prvenstvo, rekreativna utrka za građane, triatlon za sve te akvatlon za djecu. Cijelo događanje odviti će se na Jarunu 11. 6. 2017 u organizaciji Triatlon kluba Petar Zrinski.
Kao utrka za početnike održati će se triatlon za sve pod nazivom „Postani triatlonac“. Utrka je prilagođena svakome te joj je cilj približiti ovaj sport široj populaciji. Na utrci „Postani triatlonac“ dužine segmenata su uistinu smanjene i iznose: plivanje 100 m, biciklizam 5000 m i trčanje 1000 m. Hrabri ste da se okušate i postanete triatlonac? Ugrabite svoju priliku!
U sklopu utrke odvija se i utrka za djecu pod nazivom „Akvatlon za djecu“ i obuhvaća godišta 2009/08/07/06 te se sastoji od plivanja i trčanja vrlo kratkih dužina. Plivanje iznosi 50 m a trčanje 200-300 m. Plivanje se provodi u plitkom djelu jezera tako da djeca u bilo kojem trenutku mogu stati i hodati, a kako bi sigurnost djece bila još veća u vodi će biti i spasioci koji će ih osiguravati od bilo kakvih poteškoća.
Kako bi početnicima osigurali što kvalitetniju utrku organizator će u srijedu 7. 6 u 18:00h održati probni trening koji će biti vođen od strane iskusnih trenera triatlona prof. Ivana Ivezića i mag. Gorana Peića gdje ćete moći proći biciklističku i trkačku stazu i saznati sve šta vam je potrebno za odraditi utrku. Na probnom treningu potrebno je doći sa biciklom kako bi se prošla staza. Mjesto okupljanja je parkiralište na Jarunu ispred triatlonskih prostora koji se nalaze uz veslački centar i most preko kojeg se ide na otok Univerzijade (pogledajte sliku lokacije)
Sve što vam je potrebno za utrku jesu kupaći i naočale za plivanje, bicikl i kaciga koja je obavezna te tenisice za trčanje. Ako netko misli da mu je dužina utrke Triatlona za sve mala naravno može nastupiti i na Super sprint triatlonu koji iznosi 375 m plivanja, 10 km biciklizma i 2500 m trčanja.
Više o cijelom događanju, satnici utrke i prijavama možete potražiti na OVOM LINKU.
Za sve informacije kontaktirajte trenera Gorana Peića na 099/466-3866
Humanitarna organizacija Marijini obroci (Mary’s Meals Croatia) treću godinu zaredom organizira humanitarnu utrku “Trčimo za Dijete 31” kako bismo svi zajedno podigli svijest o Marijinim obrocima i tako dosegnuli još više gladne djece kojima ćemo osigurati svakodnevni obrok na mjestu obrazovanja.
Utrka će se održati 28. svibnja 2017. godine u parku Maksimir. Službeni početak programa je u 9 sati, a start utrke je predviđen u 11 sati. Osim glavne utrke na 5 kilometara, prije nje odvijat će se i dječja utrka na 800 metara.
Kotizacija za odrasle iznosi 50 kn, što je dovoljno da jedno dijete u školi prima topli obrok 5 mjeseci. Sav prikupljen novac donira se Marijinim obrocima. Prošle utrke bile su veoma uspješne, a to dokazuju i rezultati: zahvaljujući svim donacijama više od 630 djece u školskim kuhinjama Marijinih obroka svakog dana dobiva svoj obrok na mjestu obrazovanja.
Novosti o samom događaju možete pratiti na društvenoj mreži Facebook na stranici događaja,a atmosferu s prošlogodišnje utrke možete provjeriti u ovom albumu.
Za sve one koji neće biti raspoloženi za trčanje pripremljen je i dodatni sadržaj. Ljubiteljice mode na aukciji će moći licitirati za odjevne predmete koje su velikodušno donirali hrvatski dizajneri (nebo.hr, blackpearl by Sara Lončarić, Morana Krklec – mo design, Salut dizajn, Mia jewelry – Nakit Mia, Loré), a svi prilozi od licitacija bit će donirani Marijinim obrocima.
Za djecu su pripremljene i druge zanimljivosti: “Potraga za blagom”, druženje s poznatim hrvatskim sportašima i drugim osobama iz hrvatskog javnog života koji podupiru ovo događanje; tematsko dječje crtanje…
Cijeli program bit će popraćen dobrom atmosferom uz zabavne glazbene sadržaje i izložbu fotografija kuhinja Marijinih obroka.
Prijave za odrasle su moguće klikom na link ili na dan utrke u Maksimiru. Podizanje startnih brojeva za sve koji se prijave putem ovog obrasca bit će odvojeno i brže. Za dječju utrku prijave su na dan utrke prilikom dolaska.
Predloženu kotizaciju od 50 kn za odrasle i 10 kn za djecu možete donirati uplatom na naš račun u Zagrebačkoj banci (HR7923600001102102666) ili prilikom podizanja brojeva u Maksimiru na dan same utrke.
Misija Marijinih obroka jest djeci u najsiromašnijim dijelovima svijeta pružiti jedan obrok dnevno na mjestu obrazovanja. Za prehranu jednog djeteta godišnje prosječno je potrebno 120 kn. Marijini obroci svojim djelovanjem danas hrane 1.230.171 dijete.
Ako se netko još uvijek pita zašto „Trčimo za Dijete 31“ neka pogleda dokumentarni film koji u 30-ak minuta predstavlja priču Marijinih obroka.
Više o cijelom projektu možete saznati na web stranici www.marysmeals.hr.
Odličan je osjećaj biti u naponu fizičke i psihičke snage, prepun ambicioznih ciljeva i visoke motivacije, no koliko god trkačkog staža imate, sigurno vam se dogodila situacija kada se niste mogli natjerati na trčanje.
Loša strana te priče je da se dogodi baš svakome, ali dobra je da uvijek prođe! Bilo da se radi o nekim vanjskim faktorima i svakodnevnim okolnostima i obavezama koje nas često pritišću, ili o nedostatku unutarnje motivacije za nastavak treniranja, takva stanja možemo ublažiti, a nekada i potpuno izbjeći.
Biti i ostati motiviran za vrijeme intenzivnog treniranja, izazov je jednak za one koji su početnici u trčanju, kao i iskusne trkače. U početku, kada je posebno teško i naizgled su svi brži i bolji od nas – motivacija je od presudnog značaja. No i iskusni, višegodišnji trkači imaju faze niske motivacije.
Pa, kako onda elitni trkači, ultraši i svi oni koji treniraju izrazito puno prebrode periode pada motivacije? Postoje neki mentalni trikovi trkača koji provode sate i sate trčeći, zahvaljujući kojima mogu ostati “u treningu” kroz monotone i teške tjedne priprema za maraton, ili neku drugu važnu utrku.
Ne morate stalno misliti na trčanje
Jedna od najučinkovitijih metoda elitnih trkača je primjena sheme razmišljanja – tako da ne razmišljaju o trčanju. Kreiranjem djelotvornog mentalnog sistema možete održati razinu treniranja za one dane kada bi radili bilo što, samo ne trčali.
Prvi korak u tome je identificirati trenutke i okolnosti kada vam se dogodi pad motivacije. To se naizgled čini kao nešto komplicirano, ali je zapravo često banalno. Sjetite se situacija koje su vas dovele do odluke o tome da taj dan ne trenirate? Jeste li bili umorni, gladni, bilo je loše vrijeme ili su vam omiljene patike za trčanje još bile mokre od jučerašnjeg treninga? Tada kao da se poklopi tisuću sitnica u prilog ne odlasku na trening, zar ne?
Sljedeći put pokušajte takve razloge preduhitriti tako da se uopće ne dovedete u situaciju promišljanja o tome da li da idete na trčanje ili ne. Zapravo, na neki način nadmudrite sami sebe. Pristupite treningu bez previše analize, isplanirajte dan, slobodno vrijeme, pripremite unaprijed opremu i odradite trening. U takvim je trenucima najteži dio – izaći van i krenuti. Kada to jednom uspijete, ponavljajte iz tjedna u tjedan i nećete se ni snaći, a već ćete biti vani i trčati. I ono što je najvažnije – kada se vratite sretni zbog obavljenog treninga – često vam neće biti jasno zašto ste uopće razmišljali o tome da li da danas trenirate!
Trenirajte predano, ali nemojte izgubiti radost trčanja
Kada si zadate neki cilj, istrčati neku neotrčanu dužinu ili postaviti novi osobni rekord, vrlo je važno da se ne fokusirate pretjerano na cilj, tako da na kraju zaboravite da bi trčanje trebalo biti izvorom pozitivne energije, a ne stresa. Ako odete u tu krajnost, tada svaki trening postaje preuveličano važan, do te mjere da i razmišljanje o trčanju postane zadatak, obaveza. Ako taj tjedan niste osobito poletni, dozvolite si neke promjene, trčite u društvu, novom rutom ili bez sata. Dozvolite si olakšanje.
Prava tajna treniranja dugoprugaškog trčanja nije u intenzitetu ili dužini pojedinog treninga, ona je u kontinuitetu. Prema tome, povremeno popuštanje u planu treniranja neće bitno utjecati na vašu spremu. I dalje ćete trčati, i još važnije – bit ćete sretni i zadovoljni, a to je ključ ostvarenja svojeg potencijala.
S druge strane, nemojte dozvoliti niti da vam cilj nestane iz vidika. Kada vam postane teško – sjetite se svog cilja, proživite unaprijed njegovo ostvarenje i ne zaboravite zašto radite to što radite.
Upamtite da svaki trkač, pa čak i najbrži elitni trkači i najuspješniji ultraši prolaze trenutke nedostatka inspiracije, baš kao i vi koji se spremate na svoj prvi polumaraton ili maraton. Nemojte dozvoliti da vas potištenost zbog toga dodatno obeshrabri, prihvatite to kao dio ciklusa treniranja, kao dio trčanja i pronađite najdjelotvornije načine da taj period prevalite bez značajnijeg utjecaja na ulog koji ste do tada dali kako bi ostvarili svoj cilj.
18.05.2017.,Split - Riva, b2b RUN utrka.
Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL,
Utrkom u Splitu jučer je otvorena treća sezona jedinstvenog događanja MAGENTA 1 B2B RUN koje okuplja poslovni svijet na jednom mjestu. Gotovo 500 sudionika iz 38 kompanija, što je dvostruko više nego lani, zajedno je pretrčalo skoro 2000 km što je jednako udaljenosti od Splita do Helsinkija.
Ovakav odaziv najbolje potvrđuje činjenicu da sve više hrvatskih poslodavaca prepoznaje dobrobiti koje trčanje i aktivan način života imaju na poboljšanje učinkovitosti zaposlenika i poslovne kulture. Nakon samo dvije godine MAGENTA 1 B2B RUN pozicionirao se kao „place to be“ u poslovnoj zajednici, a kompanije koje su sudjelovale u Splitu dolaze iz čak sedam hrvatskih gradova, te na taj način potiču druženje, umrežavanje i bolju suradnju svojih kolega.
„Drago nam je da je interes hrvatskih kompanija za sudjelovanjem svake godine sve veći. U četiri grada ove godine okupit ćemo više od 6000 zaposlenika hrvatskih kompanija koje MAGENTA 1 B2B RUN prepoznaju kao jedan od alata internih komunikacija,“ dodala je Dijana Vetturelli, inicijatorica MAGENTA 1 B2B RUN utrke.
Uz podršku brojnih kolega, prijatelja, i slučajnih prolaznika prvo mjesto u kategoriji malih poduzeća pripalo je ekipi Prvi Treptač d.o.o., u kategoriji srednjih poduzeća ekipi Running Gate by Ferivi, a u kategoriji velikih poduzeća ekipi Ericsson Nikola Tesla. U pojedinačnoj konkurenciji prvi su do cilja stigli Nikolina Šustić Stanković iz Ericsson Nikola Tesla u ženskoj konkurenciji te Ante Živković, djelatnik kompanije Running Gate by Ferivi u muškoj.
Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
„Bilo je super! Volim kad se možemo neformalno družiti van ureda. Sa svakim kilometrom se bolje upoznajemo, postajemo prisniji, a kasnije se lakše nosimo s izazovima s kojima se susrećemo na radnom mjestu“, istaknula je nakon utrke Nikolina Šustić Stanković.
„Jako sam sretan zbog svog rezultata, ali i rezultatima cijelog tima. Atmosfera, navijači, staza, sve je bilo odlično danas u Splitu. Vidimo se sigurno i u drugim gradovima“, naglasio je Ante Živković.
Partner MAGENTA 1 B2B RUN događanja je Hrvatski Telekom, za organizaciju se brine Run&Trek, prva trgovina specijalizirana za trčanje u Hrvatskoj, a kao suorganizator u projekt se od ove godine uključila i agencija 404.
„Hrvatski Telekom je kompanija koja vodi brigu o zdravlju zaposlenika stoga sam izuzetno ponosna na broj kolega koji nas je danas predstavljao u Splitu. Zadovoljni djelatnici temelj su uspjeha svake kompanije. U Hrvatskom Telekomu trudimo se različitim programima reducirati stres, stvoriti dobro radno okruženje i poboljšati osjećaj zadovoljstva naših kolega. Brojni pozitivni komentari nakon još jednog MAGENTA 1 B2B RUN događanja i broj sudionika koji se iz godine u godinu povećava pokazuju nam da smo na dobrom putu i da pravilno usmjeravamo naše aktivnosti“- istaknula je Marija Felkel, članica uprave HT-a.
Idući MAGENTA 1 B2B RUN održava se 1. lipnja u Rijeci, zatim u Osijeku 29. lipnja dok će se velika završnica održati u Zagrebu 14. rujna ove godine.
Na ovogodišnji MAGENTA 1 B2B RUN, prijaviti se možete već danas i to putem službene web stranice: http://www.b2brun.hr/
Više informacija o utrci možete naći i na MAGENTA 1 B2B RUN Croatia Facebook stranici.
PR članak
Naslovna fotografija: Miranda Cikotic/PIXSELL
Za sve one koje ni ovo lijepo proljetno vrijeme nije izvuklo van na trčanje donosimo ultimativnu motivaciju – popis najboljih filmova o trčanju nakon kojih ćete jedva čekati idući trening.
I dok su svima poznate scene trčanja iz filmova Rocky II i Rocky III ili legendarni Forrest Gump, ovo je popis u kojemu je trčanje u glavnoj ulozi. Poredali smo ih po godištima i nismo otkrivali previše – nema spoilera 🙂
The Loneliness of the Long Distance Runner (1962)
Britanski crno-bijeli film, po žanru drama, prikazuje mladića koji zbog sitnog kriminala završava u popravnom domu. Iako prkosan i u stalnoj borbi s autoritetima, on počne pokazivati svoj izuzetan trkački talent što uzrokuje različite reakcije i daljnje događaje.
Marathon Man (1976)
U ovom američkom trileru glavnu ulogu igra Dustin Hoffman – ulogu studenta i trkača koji upada u probleme s nacistima i bježi im po New Yorku. Film ima poprilično složen zaplet i nalazi se na listi 100 najuzbudljivijih filmova svih vremena, a glavni je negativac dobio nagradu Zlatni globus za najbolju sporednu ulogu.
The Loneliest Runner (1976)
Autobiografska priča o dječaku koji ima problema s mokrenjem u krevet i svakoga dana trči kući iz škole da maknuo mokru plahtu koju njegova majka stavlja na prozor kako bi ga kaznila. Žurba da stigne prije nego to vidi netko od njegovih prijatelja pretvara ga u pravog, brzog trkača.
The Jericho Mile (1979)
Osuđen na zatvor zbog ubojstva oca koji je silovao pokćerku, Larry Murphy ispunjava vrijeme trčeći po zatvorskoj stazi. Stvari se počnu mijenjati kada dostigne milju za manje od četiri minute i kada krenu kružiti priče o Olimpijskim Igrama. Ovaj američki film ujedno je krimić i drama, a osvojio je pet filmskih nagrada, uključujući tri Emmyja.
Running (1979)
Michael Douglas u ovoj drami ima ulogu perspektivnog američkog maratonca čija se obitelj raspadne zbog njegove velike posvećenosti pripremama za olimpijski maraton. Uz to, uvijek na utrkama krene prejako pa ni njegov trener ne vjeruje u uspjeh i Douglasov lik doživljava slom u gotovo svim segmentima života, no ne prestaje trenirati.
Chariots of Fire (1981)
Temeljen na istinitim događajima, ovaj britanski film prikazuje dvojicu mladih atletičara čije držanje do religijskih tradicija dolazi u sukob sa sportom. Prati se njihov nastup na Olimpijskim Igrama, a film je imao nominacije za Oscar u sedam kategorija, od kojih je osvojio četiri, uključujući onu za najbolji film godine.
Personal Best (1982)
Film prati tri djevojke koje treniraju da bi upale u američku atletsku reprezentaciju i realistično prikazuje složene odnose među trkačicama i njihovim trenerima, odnose koji su nerijetko ljubavni. Glavni lik je mlada trkačica i biseksualka Chris Cahill na čije treniranje puno utječu upravo ljubavni odnosi.
Running Brave (1983)
Istinita priča o mladom Indijancu Billyju Millsu koji živi u rezervatu i ima veliki talent za trčanje, no iako pobjeđuje na utrkama, poznati sveučilišni trener ga ne želi trenirati jer je Indijanac. Uz to, Billy se zaljubi u bjelkinju, što mu donosi još više nevolja.
Saint Ralph (2004)
Kanadski film s elementima drame i komedije prikazuje Ralpha, dječaka delinkventnog ponašanja koji zbog kazne mora trenirati u školskom cross-country timu. Uz to, majka mu je teško bolesna i potrebno je čudo da ozdravi. Kad čuje da trener govori da bi bilo čudo kad bi neki od njegovih trkača pobijedio na Boston Marathonu, Ralph odluči da je upravo to njegova misija.
The Long Green Line (2008)
Priča o treneru Joeu Newtonu koji kroz treniranje školskih cross-country ekipa uči dječake životnim lekcijama. Osim što izrastaju u prave muškarce, dječaci kroz mantre “Uvijek daj sve od sebe” i “Dobro je biti izvrstan, no izvrsnije je biti dobar” postižu i odlične sportske uspjehe.
4 Minute Mile (2014)
Drew je mladi atletičar koji ima problematičnu obitelj, a i sam upada u razne probleme i sve upućuje na to da će krenuti krivim smjerom. Tada njegov talent zamijeti bivši trener atletike, lik koji također ima svojih demona, te njih dvojica postaju dobar tim, no i dalje ih sustižu problemi iz prošlosti.
McFarland, USA (2015)
Kevin Costner odlično igra trenera američkog nogometa koji je dobio posao u školi u gradiću McFarland naseljenom uglavnom Hispanoamerikancima. Obitelj mu je očajna zbog preseljenja, očajan je i nogometni tim s kojim mora raditi, no onda primijeti da u gradiću ima mnogo talentiranih trkača i odluči se posvetiti tomu pa osnuje školski cross-country tim.
Ovaj popis ne sadrži dokumentarce već samo igrane filmove. Naravno, ima i odličnih dokumentarnih filmova o trčanju, poput The Terry Fox Story, Running the Sahara ili Running on the Sun: The Badwater 135, kao i onih koji prikazuju živote najboljih svjetskih trkača – Spirit of the Maraton, Endurance, The Athlete i mnogi drugi. Za obožavatelje lika i djela Stevea Prefontainea, tu su čak tri filma o njemu: Fire on Track, Without Limits te Prefontaine. Nadamo se da ćete uživati u gledanju ovih filmova i pišite ako znate neki dobar koji nam je promaknuo!
Priznata hrvatska triatlonka, Željka Šaban Miličić, glavno je ime drugog po redu izdanja Pine Beach X Weekenda koji se održava 3. i 4. lipnja ove godine u Pakoštanima. Pobjednica nedavno održane humanitarne utrke Wings for Life Run u Zadru odmjerit će snage s brojnim sportašicama i sportašima na jednoj od najljepših plaža na Jadranu.
Sudionici Pine Beach X Weekenda otvorit će ljetnu sezonu u tri različite sportske discipline: kros triatlonu, aquatlonu i plivačkom maratonu, a osim profesionalaca, prijave su otvorene i za rekreativce.
Atraktivna trasa kros triatlona sastoji se od 500 metara plivanja, 11 km MTB-a i 4 kilometra trčanja, a utrka je posebna po činjenici da jedino na njoj triatlonci startaju s pješčane plaže.
Nakon uspješnog prošlogodišnjeg izdanja, X Weekend ove je godine domaćin i organizator državnog prvenstva u sprint kros triatlonu.
Posebne plivačke kategorije bit će dostupne i za djecu svih uzrasta, a cijene startnina kreću već od 50 kuna. Uz povoljne kotizacije organizator je za natjecatelje pripremio i promotivnu cijenu noćenja od 210 kn koja uključuje bogati all inclusive aranžman.
Uz partnere PK Dupin te TK Swibir, ovogodišnje izdanje X Weekenda prati i Dechatlon, a ovom dvodnevnom sportskom spektaklu pridružili su se i Iskon, Koestlin, Hohnjec Sport, Hell energy drink i Kroštula.
Pine Beach Pakoštane je jedinstveni eko resort na našim prostorima koji spaja robinzonski turizam, aktivan odmor i najbolje od tradicionalne mediteranske kuhinje. Svojom raznolikošću i bogatom ponudom idealno je mjesto za organizaciju nezaboravnih sportsko-pustolovnih događanja.
Prije šest godina vaš najdraži portal 3sporta.com ugledao je svjetlo dana. A gotovo na isti datum tri godine kasnije otvorena je prva prava trgovina za trčanje u Hrvatskoj Run&Trek. Što je bolje od proslave rođendana? – proslava dva rođendana! 😀
Želimo zahvaliti našim vjernim kupcima, svima koji trče na našim utrkama i svima koji prate portal. Tako smo odlučili organizirati ovaj mali nagradni natječaj u kojem vas čekaju vrijedne nagrade:
Ukupno 18 nagrada čeka one koji će biti najkreativniji, koji će nas nasmijati i oduševiti.
Kako sudjelovati – službena pravila
Da biste sudjelovali potrebno je ispod posta na Facebook stranici 3sporta.com postaviti svoju fotografiju s trčanja (treninga ili utrke). Uz fotografiju treba napisati kratki tekst, rečenicu-dvije o tome gdje je fotografija nastala. Pozovite prijatelje da je lajkaju, ali i ne morate, natječaj nije “na lajkove”.
Naš će žiri od objavljenih fotografija izabrati najbolje i dodijeliti im nagrade. Robne nagrade mogu se podići u Run&Trek trgovini u Zagrebu ili ćemo ih dostaviti poštom na adresu u Hrvatskoj.
Nagradni natječaj traje zaključno do nedjelje 21. 5. do 23:59 kada će prestati rok za postavljanje fotografija. Objava rezultata će biti najkasnije u srijedu 24. 5. 2017.
Napomena: Facebook nema nikakvu odgovornost, ni na koji način ne sponzorira, podržava, administrira, niti je s nagradnim natječajem na bilo koji način povezan.
I to nije sve – 25% popusta u web shopu!
Kako kaže popularni tele-salesman “I TO NIJE SVE!”. Za sve vrijeme ove male proslave možete iskoristiti bon ROĐENDAN25 koji će vam na svu nesniženu robu vrijednost kupnje umanjiti za 25% popusta! Tako da najnoviju kolekciju možete nabaviti po cijeni kao na rasprodaji. Isti popust možete iskoristiti i u “fizičkoj” trgovini u Centru Kaptol u Zagrebu.
Vjerujem da su gotovo svi koji se bave trčanjem barem nekoliko puta radili trening u kojemu se ponavljaju dionice od 800 metara. Lako je moguće da ste već odradili ovakav ili sličan trening, a da niste tog bili svjesni. Ono što ove osamstotke čini zanimljivima jest zgodna igra brojevima – predviđaju vam vrijeme maratona.
Neće vam na kraju treninga golub pismonoša uručiti poruku u kojoj piše vrijeme za koje ćete istrčati maraton, nego vrijeme koje vam treba za istrčati 800 metara u minutama i sekundama jest vrijeme maratona u satima i minutama. Dakle, ako vam za 800 metara na treningu trebaju četiri minute, možete trčati maraton za četiri sata. Fora, zar ne?
Trening je osmislio Bart Yasso, i to tako što je jednom prilikom pregledavao stare zapise s treninga unazad nekoliko godina i uvidio da mu se vrijeme maratona gotovo uvijek poklapalo s vremenom osamstotki koje je često radio tijekom svakih priprema.
Vrlo je jednostavno:
Zagrijavanje: 10-15 minuta laganog trčanja
Trening: deset ponavljanja od 800 metara s pauzama od 400 metara jogginga između svakog ponavljanja. Ako znate koje vrijeme ciljate na maratonu, pokušajte za toliko minuta istrčati dionicu, a ako ne znate, trčite na tempu 10-15 sekundi po kilometru bržem od tempa vašeg polumaratona – pa ćete saznati
Primjer: želite li trčati maraton za točno 4 sata, neka vam trčanje dionice traje 4 minute. Ako pak želite predvidjeti kako možete trčati maraton, a imate polumaraton na tempu 5:30 min/km, trčite osamstotke na oko 5:15 min/km
Rastrčavanje: 10-15 minuta laganog trčanja
Ukupna dužina: sa zagrijavanjem i rastrčavanjem ispadne oko 15 km
Dakako, ovaj trening mogu raditi i oni koji ne pripremaju maraton, samo s manjim brojem ponavljanja. Obično se izvodi u zadnjem jakom tjednu priprema pred trku. Dionice od 800 metara su uvijek izazovan trening jer zahtijevaju održavanje brzine na ne baš maloj udaljenosti i tako vježbamo i brzinu i izdržljivost.
Sporty female in a fitness gym doing abs workout with a ball
Vježbaj snagu, vježbaj snagu, vježbaj snagu… Svi znamo koliko su treninzi snage važni za trkače. Isto tako svi znamo koliko nam je teško natjerati se odraditi ih, je l’ da? 😉 No možda vas naš izazov da obuzdate onu veliku loptu za fitness natjera da kroz slatku patnju učinite dobro svom trkačkom tijelu. Pročitajte sve benefite, proučite vježbice i krenite!
Vježbe snage općenito poboljšavaju izdržljivost mišića, smanjuju mogućnost od ozljeda i popravljaj tehniku trčanja. Vježbe s loptom utječu i na nešto poprilično malo spominjano, a jako bitno: stabilnost. Svi mišići, ligamenti, tetive i kosti u tijelu povezani su u lokomotorni sustav – sustav za kretanje – i prilikom aktivnosti kao što je trčanje, u kojoj se pokreće čitavo tijelo, važno je da to sve bude stabilno. Razloga je više: učinkovito i ekonomično trčanje, zaštita kralježnice, manja mogućnost od ozljeda i bolje držanje.
Jesi li spužvasta ili teniska loptica?
Ulogu stabilnosti i čvrstog tijela možemo promotriti kroz jedan slikovit primjer. Zamislite da ste bacili lopticu napravljenu od spužve na pod – ona odskoči vrlo malo, iskrivi se i ne odskače ravno. S druge strane sad zamislite da ste bacili tenisku lopticu – ona odskače jače, pravilnije, više puta i ne gubi svoj oblik. Iako je ovo samo ilustracija, ona opisuje kako se razlikuje slabo i nestabilno tijelo od čvrstog i stabilnog – slabo tijelo brzo izgubi energiju i onda zahtjeva puno više napora da bi se kretalo. Zato trkači ne smiju biti spužvice, pa krenimo s vježbama!
Loptanje
Vježbe s velikom loptom odličan su spoj za stabilnost i snagu. Ona se miče i potrebno je na njoj balansirati, a uz to je potrebno pritisnuti je kako biste na miru napravili zadane pokrete. Ovim vježbama dobro ćete ojačati leđa, trbuh, stražnjicu, zdjelicu i noge.
Russian Twist: gornjim dijelom leđa se oslonite na loptu, stražnjica i kukovi u zraku i u ravnini s trbuhom i natkoljenicama, glava u zraku, ruke u zraku ili savijene na prsima, a noge savijene u koljenima. Naizmjenično dodirujte loptu ramenima, rotirajući se u prsima lijevo-desno
Jackknife: stanite u položaj skleka s ispruženim rukama, a stopala dignite na loptu. Iz te pozicije podižite stražnjicu u zrak privlačeći loptu i savijajući noge u koljenima, pa se ponovno izravnajte
Hamstring Curl: legnite na leđa na pod i dignite pete na loptu, kukove u zrak. Cijelo tijelo mora biti čvrsto i u jednoj ravnini. Privlačite stopala tijelu savijajući noge u koljenima i polažući cijela stopala na loptu. Važno je da tijelo do natkoljenica ostaje cijelo vrijeme u ravnini, dakle kako privlačite loptu, tako podižete cijelo tijelo kako biste sačuvali ravninu
Hips up: legnite na leđa i položite stopala bočno na loptu (kao da ju želite odgurnuti). Iz tog položaja podižite kukove i pokušajte trenjem zadržati loptu
Wall squat: podignite loptu i prislonite je na zid u visini svojih leđa i stražnjice. Naslonite se na loptu i lagano je pritisnite. Iz tog položaja radite čučnjeve savijajući se u koljenima do 90 stupnjeva
Demonstraciju ovih vježbi pogledajte u videu:
I ne, to nisu vježbe samo za žene, već za sve trkače i trkačice! Najbolje ih je raditi dva ili tri puta tjedno u dvije ili tri serije, oduzet će vam 20-ak minuta, a na YouTube-u možete pronaći još mnoštvo primjera. Idemo se na posao!
Utrka na kojoj će oni koji nastupe zasigurno doživjeti svu ljepotu prirode sjeverozapadne Hrvatske održava se 18. 6. 2017., a spaja dva grada – Ivanec i Novi Marof, preko dva vrha, Ivanščice i Čeva.
Organizatori iz Atletskog kluba Varaždin predano i kvalitetno organiziraju brojne utrke brdskog tipa, a jedna od najpopularnijih je svakako utrka na mali ali zahtjevni vrh Čevo. Ove godine im je pripala čast da organiziraju Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze, a to će biti upravo ova utrka.
Start utrke je u centru Ivanca, od kud se trči poznatom cestom (prvo asfalt pa onda makadam) na vrh Ivanščice. S njega se spušta do popularnog izletišta Pokojec, nakon čega se nastavlja do podnožja Čeva. Taj mali ali strmi brijeg bit će i jedan od najvećih izazova na stazi. Nakon što se na vrhu okrijepe, trkačice i trkači nastavit će po valovitoj stazi do Grebengrada nadomak Novog Marofa.
Sveukupna dužina staze je 37.7 kilometara, a iako se radi o Prvenstvu Hrvatske, utrka je otvorena za sve koji se osjećaju spremni da je mogu završiti u limitu od sedam sati.
Sigurni smo u izvrsnu organizaciju utrke pa je svim ozbiljnim i manje ozbiljnim trail trkačicama i trkačima preporučujemo.
Svjetsko zlato odnijela je 1987. u Rimu s čak sedam minuta prednosti. – Bilo je užasno vruće, no Rosa je ipak žestoko željela dati sve od sebe pa je riskirala i u utrku krenula jako. Ona je osoba koja te učini ponosnim što si trkač – izjavio je tada britanski maratonac Hugh Jones.
Trećeplasiranoj Veroniki Jurišić trebalo je 8 sati i 1 minuta, a Antoniji Orlić 35 minuta više, što je 20-tak minuta bolje nego lani (kad je bila treća). Još jedna višestruka pobjednica Passatorea, Marija Vrajić, dugo je držala treće mjesto, no negdje oko sredine utrke stvari su krenule u krivom smjeru pa je Marija odustala na 60. kilometru.
Čestitamo svima!
Kako bi početnicima osigurali što kvalitetniju utrku organizator će u srijedu 7. 6 u 18:00h održati probni trening koji će biti vođen od strane iskusnih trenera triatlona prof. Ivana Ivezića i mag. Gorana Peića gdje ćete moći proći biciklističku i trkačku stazu i saznati sve šta vam je potrebno za odraditi utrku. Na probnom treningu potrebno je doći sa biciklom kako bi se prošla staza. Mjesto okupljanja je parkiralište na Jarunu ispred triatlonskih prostora koji se nalaze uz veslački centar i most preko kojeg se ide na otok Univerzijade (pogledajte sliku lokacije)
The Loneliest Runner (1976)
