Svaka proslava prođe brzo pa je tako i s rođendanima Run&Trek specijalizirane trgovine za trčanje i vašeg omiljenog portala 3sporta.com. Kako smo obećali, danas je dan kada proglašavamo pobjednike!
Stvarno ste nas ugodno iznenadili svojim fotografijama i mini pričama o njima. U točno 99 komentara našeg posta na Facebooku nalazi se hrpa stvarno odličnih fotografija i priča. Hvala vam svima što ste dio svoje trkačke intime podijeli s trkačkom zajednicom!
Svaka igra ovakvog karaktera na kraju neke usreći, a neke ne usreći. Ispričavamo se svima koji neće dobiti nagradu, jer ih nažalost nemamo 100. 🙂
Od pristiglih, žiri je izabrao najsimpatičnije, najuspješnije, najzabavnije… fotografije i mini priče i dodijelio sljedeće nagrade
startnina za Plitvički maraton – za utrku na 5 km – Robert Lokar i Ivana Pacic
startnina za Plitvički maraton ili polumaraton – Mirna Troskot i Matija Karša
startnina za Vip Karlovački cener – Pavle Perković i Lidija Vrbanić
Salomon ruksak Trail 10 – Ema Tropp
Salomon Hydro pojas 45 – Danijela Ex Saraja Horvat
Nike ženska kapa – Magdalena Leko
Nike muška kapa – Matija Turk
Salomon ženska kapa – Anita Zvončica
Nike muške hlačice za trčanje – Marko Čaić
Nike ženske hlačice za trčanje – Diana Vitković
Li Ning ženske hlačice za trčanje – Vedran Klanac
Li Ning muške hlačice za trčanje – Goran Todorov
Li Ning ženska majica za trčanje – Dinko Solić
Li Ning muška majica za trčanje – Saša Brezni.
Nagrade smo dodjeljivali slučajnim izborom pa će neki svoju vjerojatno pokloniti dalje. Lijepo je pokloniti! 🙂
Molimo sve dobitnice i dobitnike da se zbog dogovora o preuzimanju nagrade jave na mail: centar.kaptol@run-trek.hr
Imali smo priliku razgovarati s čovjekom “iz sjene” jednim od najaktivnijih organizatora utrka u Hrvatskoj pod čijom se palicom održavaju neke od najvećih utrka – Plitvički maraton, Vip Karlovački cener, Vip ZAGREB21 proljetni polumaraton…
3sporta: Reci nam nešto o sebi…
Robert Franjković: Rođen sam u Karlovcu gdje sam i završio osnovnu i srednju školu te još neko vrijeme živio po završetku faksa, oženjen, supruga Valerija od ove godine je skroz uključena u organizaciju i provedbu utrka, otac troje djece, godina imam kao kilometara u maratonu, u Zagrebu živim od početka 21. stoljeća. :). Klinci se bave svim mogućim sportovima, a svi ste ih i vidjeli na utrkama.
Robert Franjković
3sporta: Mnogi iz poslovnog svijeta te poznaju kao poslovnog čovjeka, mnogi trkači kao direktora utrka, no ti si bivši odličan trkač. Koliko si u trčanju i koji su ti rezultati koje pamtiš?
Robert Franjković: Uf, davno je to bilo. 1988. sam pobijedio na jednom krosu u Karlovcu i nakon toga počeo trenirati atletiku. Srednje pruge u početku, kako je vrijeme odmicalo tako se i dužina utrka povećavala. Bio sam prvak Hrvatske na stazi i u krosu, uspio nastupiti i za reprezentaciju i juniorsku i seniorsku, uz napomenu da je broj natjecanja u ono vrijeme bio kudikamo manji nego danas. Od rezultata valja istaći 2:37,76 na 1.000 m i 8:55,0 na 3.000 m kao mlađi junior. Kasnije kao senior 14:59 na 5.000 m, 2:35:20 maraton u 2000. u Stockholmu i „zadnja“ utrka u karijeri – polumaraton u Ljubljani, također 2000. – 1:09:26. 🙂 Trebalo je sve to biti puno bolje, ali ne vrijedi sad tugovati za prošlim vremenima.
3sporta: Trčiš li i danas?
Robert Franjković: Nažalost, puno manje nego što bih htio. Drugi sad trče za mene 🙂 No, recimo da sad odem dva do tri puta tjedno, ali, onako, bez reda i poretka, bez sata, na osjećaj koliko mi se da. Uglavnom da razbistrim mozak. Imao samo nekoliko pokušaja povratka, čak dva-tri do relativno pristojne razine, ali bih onda opet uslijed obveza upao u glib. Problem je, kad si se nečim gotovo profesionalno bavio, onda i kasnije tome pristupaš na način „ili jesi ili nisi“ što sada definitivno nije najbolji način, ali… No, obećao sam svojim „klincima“ da ću istrčati još jedan maraton pa ću polako krenuti s pripremama.
3sporta: Poznat si kao direktor nekih od najvećih utrka u Hrvatskoj, a za dva tjedna je jedna od njih, Plitvički maraton. Što nas očekuje na Plitvicama?
Robert Franjković: Plitvički maraton je trkačka institucija u Hrvatskoj i Regiji. Ove godine smo izmijenili format u dogovoru s Nacionalnim parkom Plitvička jezera i napravili pravi maratonski vikend s maratonskim EXPO-om koji se otvara već u petak gdje će se predstaviti lokalni OPGi, sponzori i organizatori drugih utrka, subotom kao obiteljskim danom s utrkom na 5 km i dječjim utrkama te nedjeljom rezerviranom za maratonce i polumaratonce koji se ove godine vraćaju u velikom broju. Prijave za maraton i polumaraton su već zatvorene jer smo dosegli postavljeni limit.
Plitvički maraton smo ove godine prezentirali u Pragu, Budimpešti i Beogradu što je već ove godine polučilo odlične rezultate i trećina sudionika dolazi izvan Hrvatske s Mađarima kao najbrojnijom skupinom. Razvijamo maraton u skladu s održivim razvojem Parka i radimo na konstantnom podizanju kvalitete jer specifikum maratona sprječava širenje kvantitete.
Posebno mi je drago što mogu najaviti ovogodišnji dolazak proslavljene portugalske maratonke – Rose Mote kao specijalnog promotora Plitvičkog maratona. Rosa Mota jedna je od najboljih svjetskih maratonki svih vremena, jedina koja je u isto vrijeme bila europska, svjetska i olimpijska prvakinja. Dolazi na Plitvička Jezera, sudjelovat će u utrci na 5 km (još uvijek joj se stignete pridružiti), a u nedjelju će dočekati najbolje maratonce i polumaratonce u cilju. Velika mi je čast da je možemo ugostiti na našem najstarijem maratonu i vjerujem da će svima biti drago vidjeti Rosu na startu utrke.
3sporta: Pet dana nakon Plitvica pripremaš i veliku utrku u tvojem Karlovcu. Ove će godine, kako čujemo, biti i nekih novina. O čemu se radi.
Robert Franjković: Hah, Karlovac je moja prva utrka i uz nju sam posebno vezan. Drago mi je da je utrka prerasla u prvorazredan događaj, prepoznat i od Grada Karlovca i praktički svih Karlovčana. Probili smo „magičnu“ granicu od 1.000 trkača i prijave se polako bliže kraju.
Od prošle godine imamo titulu službeno najbrže utrke na 10 km u Hrvatskoj (29:39) i ove godine ćemo pokušati još malo pomaknuti tu granicu. S obzirom na planove i na broj trkača, promijenili smo stazu na način da smo produžili krug i eliminirali dva uska grla. Prebacili smo se i na glavni gradski trg, u samo geometrijsko središte povijesne karlovačke Zvijezde i nadam se da na taj način dodatno pridonosimo promociji Karlovca, što mi je osobno veliko zadovoljstvo.
U Karlovački cener uključili su se ove godine dvije nove karlovačke posebnosti – AQUATIKA – slatkovodni akvarij i Aurora Colapis – prava žitna lađa koja vraća život na Kupu i pruža mogućnost plova po najdužoj karlovačkoj rijeci.
Kao i prošle godine, odvojili smo Elitnu utrku od Glavne pa ne sumnjamo u izvrsnu atmosferu. Kako je ovo slavljenički, 5. Vip Karlovački cener, predvidjeli smo posebne nagrade za najvjernije trkače – sudionike svih 5 utrka, a po završetku utrka na programu je rock koncert. Vjerujem da će se svi odlično zabaviti, da neće žuriti nakon utrke kući (pivo i obrok nakon utrke su neizbježni 🙂 ) i da će ostati još koji dan u Karlovcu. Dan ranije, u četvrtak su dječje utrke, otvorene za sve i jedan lijepi uvod u Karlovački cener.
3sporta: Osim organizacije utrka vodiš i prvi specijalizirani trkački dućan u Hrvatskoj. Kako je došlo do kombinacije ova dva segmenta trčanja?
Robert Franjković: Run & Trek je nastao kao jedan logičan slijed i zaokruživanje cjeline. Od početka poslovne karijere, većinu vremena sam proveo vodeći razne maloprodaje, mnoge od njih usko vezane uz sport. Ideja se razvila zajedno s mojim tadašnjim partnerima i krenuli smo u realizaciju.
Evo, prošli vikend smo proslavili 3. rođendan, na istom mjestu u istom obliku. Nastojimo prije svega biti prijatelji trkača, odnosno integralni dio trkačke zajednice što svakako jesmo – svi smo duboko u trčanju i pokrivamo sve segmente trčanja. Evo, naš Darac (Darko Rogina) član je hrvatske reprezentacije na predstojećem Svjetskom trail prvenstvu!
Dosadašnji rezultati pokazuju da uspijevamo u svojim nastojanjima, a trudimo se i dalje – ne samo da smo na usluzi postojećim trkačima, nego da stvaramo i nove. Zajedno s portalom 3sporta.com pokrenuli smo i web shop kako bi se približili i ostalim trkačima u Hrvatskoj koje imamo priliku susresti na utrkama.
3sporta: Kako gledaš na razvoj trkačke scene u Hrvatskoj ali i u “regiji”?
Robert Franjković: Pozitivno! 🙂 Dobro, još uvijek smo daleko od Zapadne Europe, a pogotovo Sjeverne Amerike, ali trend je izvrstan, pozitivan i nezaustavljiv. Naravno, ima puno prostora za poboljšanja i neke stvari mogu ići i brže, ali u konačnici moramo svi biti sretni. Razvoj trčanja odlična je stvar za kompletan razvoj sporta i za kompletnu zajednicu. Ne moraju svi težiti k tome da otrče maraton, dovoljno je da se pokrenu i odvaže se za prvih 5 km. Zato smo i pokrenuli serijal Zagreb 5×5, a za poslovni svijet organiziramo B2B utrke. 🙂 .
Kilian Jornet je 29-godišnji španjolski ultramaratonac, skijaš i penjač koji se, u ponedjeljak oko ponoći uspeo na Mount Everest nakon samo 26 sati – penjačima u prosjeku trebaju četiri dana. Da stvar bude bolja, napravio je to bez fiksne užadi i bez dodatne opskrbe kisikom.
Everest se nalazi na 8.848 metara nadmorske visine i predstavlja ultimativni izazov ljudskom tijelu čije se funkcioniranje potpuno mijenja zbog jako niskih temperatura i vrlo male koncentracije kisika u zraku, a sam uspon je opasan zbog brojnih lavina, strmih i oštrih uspona te pojave takozvanih visinskih bolesti. Svake godine planina gasi popriličan broj ljudskih života; u posljednjih mjesec dana čak pet.
Kilian se uspeo sjevernom, zahtjevnijom stranom prateći tradicionalnu rutu: ABC kamp (6.400 mnv) – Polje 1 (7.000 mnv) – Polje 2 (7.600 mnv) – Polje 3 (8.300 mnv) – vrh. Na visini od 7.700 mnv počeo je osjećati mučninu, povraćao je i dobio grčeve. Ipak, smatrao je da svejedno može uspjeti i da je to samo normalna reakcija tijela na uvjete pa je nastavio prema vrhu na koji je stigao 26 sati nakon starta. Ovaj pothvat posljednja je stanica njegovog četverogodišnjeg projekta Summits Of My Life u sklopu kojeg želi postaviti FKT (fastest known time – najbrže poznato vrijeme) za uspone na i silaske s nekoliko najizazovnijih vrhova svijeta. Dosad mu je uspjelo na vrhovima Matterhorn, Kilimanjaro, McKinley i Aconcagua.
Na svojoj stranici navodi da je ostvario FKT za uspon na Everest, iako neki izvori spominju uspon šerpe Pemba Dorhe koji tvrdi da mu je trebalo tek nešto više od osam sati, no to nikad nije provjereno. Za silazak Kilianu to nije uspjelo jer je zbog mučnine morao stati i odmoriti prije dolaska u bazni kamp u kojemu je želio završiti svoju avanturu i koji se nalazi na 5.100 mnv. Stao je dva puta, jednom sam na Polju 3 i drugi put u ABC kampu gdje ga je čekao prijatelj Seb Montaz. Ukupno mu je za silazak trebalo 38 sati. Ovo je njegov drugi pokušaj osvajanja Everesta – prvi je bio 2016., no otkazao ga je zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta na planini.
Za ovaj pothvat pripremao se tako što je dva tjedna boravio planini visokoj 8.200 metara i trenirao u okružju sa smanjenom koncentracijom kisika. U bazni kamp je stigao deset dana prije uspona da bi se aklimatizirao i odradio nekoliko manjih trening-uspona.
Kilian Jornet inače je jedan od najboljih svjetskih ultra-trail trkača. Godine 2014. osvojio je svjetske kupove u skyrunning-u, vertikalnom kilometru i ultra trčanju. Na nekoliko je staza postavio rekorde, a pobjeđivao je na mnogo utrka, uključujući Ultra Trail Du Mont Blanc, Western States Endurance Run i Hardrock 100.
Kroz neobično djetinjstvo i odrastanje na planinama Kilian je stekao mnoge vrijednosti koje danas promiče kroz sport, a neke od njih su: jednostavnost i poniznost, poštivanje prirode, odgovornost za vlastite postupke, preuzimanje rizika i ostvarivanje snova.
Tekst: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: Kilian Jornet Facebook
Triatlonski spektakl na zagrebačkom Jarunu se nastavlja. Kao i prošle godine ponovo se održava državno prvenstvo u supersprint triatlonu. Uz tu utrku organizira se utrka za građane i rekreativce koji se žele okušati po prvi puta u ovom sportu te ostvariti jedan od ciljeva koji je većini ljudi na bucket listi, a to je završiti svoj prvi triatlon.
Festival triatlona se sastoji od četiri glavne utrke, a to je Super sprint triatlon kao državno prvenstvo, rekreativna utrka za građane, triatlon za sve te akvatlon za djecu. Cijelo događanje odviti će se na Jarunu 11. 6. 2017 u organizaciji Triatlon kluba Petar Zrinski.
Kao utrka za početnike održati će se triatlon za sve pod nazivom „Postani triatlonac“. Utrka je prilagođena svakome te joj je cilj približiti ovaj sport široj populaciji. Na utrci „Postani triatlonac“ dužine segmenata su uistinu smanjene i iznose: plivanje 100 m, biciklizam 5000 m i trčanje 1000 m. Hrabri ste da se okušate i postanete triatlonac? Ugrabite svoju priliku!
U sklopu utrke odvija se i utrka za djecu pod nazivom „Akvatlon za djecu“ i obuhvaća godišta 2009/08/07/06 te se sastoji od plivanja i trčanja vrlo kratkih dužina. Plivanje iznosi 50 m a trčanje 200-300 m. Plivanje se provodi u plitkom djelu jezera tako da djeca u bilo kojem trenutku mogu stati i hodati, a kako bi sigurnost djece bila još veća u vodi će biti i spasioci koji će ih osiguravati od bilo kakvih poteškoća.
Kako bi početnicima osigurali što kvalitetniju utrku organizator će u srijedu 7. 6 u 18:00h održati probni trening koji će biti vođen od strane iskusnih trenera triatlona prof. Ivana Ivezića i mag. Gorana Peića gdje ćete moći proći biciklističku i trkačku stazu i saznati sve šta vam je potrebno za odraditi utrku. Na probnom treningu potrebno je doći sa biciklom kako bi se prošla staza. Mjesto okupljanja je parkiralište na Jarunu ispred triatlonskih prostora koji se nalaze uz veslački centar i most preko kojeg se ide na otok Univerzijade (pogledajte sliku lokacije)
Sve što vam je potrebno za utrku jesu kupaći i naočale za plivanje, bicikl i kaciga koja je obavezna te tenisice za trčanje. Ako netko misli da mu je dužina utrke Triatlona za sve mala naravno može nastupiti i na Super sprint triatlonu koji iznosi 375 m plivanja, 10 km biciklizma i 2500 m trčanja.
Više o cijelom događanju, satnici utrke i prijavama možete potražiti na OVOM LINKU.
Za sve informacije kontaktirajte trenera Gorana Peića na 099/466-3866
Humanitarna organizacija Marijini obroci (Mary’s Meals Croatia) treću godinu zaredom organizira humanitarnu utrku “Trčimo za Dijete 31” kako bismo svi zajedno podigli svijest o Marijinim obrocima i tako dosegnuli još više gladne djece kojima ćemo osigurati svakodnevni obrok na mjestu obrazovanja.
Utrka će se održati 28. svibnja 2017. godine u parku Maksimir. Službeni početak programa je u 9 sati, a start utrke je predviđen u 11 sati. Osim glavne utrke na 5 kilometara, prije nje odvijat će se i dječja utrka na 800 metara.
Kotizacija za odrasle iznosi 50 kn, što je dovoljno da jedno dijete u školi prima topli obrok 5 mjeseci. Sav prikupljen novac donira se Marijinim obrocima. Prošle utrke bile su veoma uspješne, a to dokazuju i rezultati: zahvaljujući svim donacijama više od 630 djece u školskim kuhinjama Marijinih obroka svakog dana dobiva svoj obrok na mjestu obrazovanja.
Novosti o samom događaju možete pratiti na društvenoj mreži Facebook na stranici događaja,a atmosferu s prošlogodišnje utrke možete provjeriti u ovom albumu.
Za sve one koji neće biti raspoloženi za trčanje pripremljen je i dodatni sadržaj. Ljubiteljice mode na aukciji će moći licitirati za odjevne predmete koje su velikodušno donirali hrvatski dizajneri (nebo.hr, blackpearl by Sara Lončarić, Morana Krklec – mo design, Salut dizajn, Mia jewelry – Nakit Mia, Loré), a svi prilozi od licitacija bit će donirani Marijinim obrocima.
Za djecu su pripremljene i druge zanimljivosti: “Potraga za blagom”, druženje s poznatim hrvatskim sportašima i drugim osobama iz hrvatskog javnog života koji podupiru ovo događanje; tematsko dječje crtanje…
Cijeli program bit će popraćen dobrom atmosferom uz zabavne glazbene sadržaje i izložbu fotografija kuhinja Marijinih obroka.
Prijave za odrasle su moguće klikom na link ili na dan utrke u Maksimiru. Podizanje startnih brojeva za sve koji se prijave putem ovog obrasca bit će odvojeno i brže. Za dječju utrku prijave su na dan utrke prilikom dolaska.
Predloženu kotizaciju od 50 kn za odrasle i 10 kn za djecu možete donirati uplatom na naš račun u Zagrebačkoj banci (HR7923600001102102666) ili prilikom podizanja brojeva u Maksimiru na dan same utrke.
Misija Marijinih obroka jest djeci u najsiromašnijim dijelovima svijeta pružiti jedan obrok dnevno na mjestu obrazovanja. Za prehranu jednog djeteta godišnje prosječno je potrebno 120 kn. Marijini obroci svojim djelovanjem danas hrane 1.230.171 dijete.
Ako se netko još uvijek pita zašto „Trčimo za Dijete 31“ neka pogleda dokumentarni film koji u 30-ak minuta predstavlja priču Marijinih obroka.
Više o cijelom projektu možete saznati na web stranici www.marysmeals.hr.
Odličan je osjećaj biti u naponu fizičke i psihičke snage, prepun ambicioznih ciljeva i visoke motivacije, no koliko god trkačkog staža imate, sigurno vam se dogodila situacija kada se niste mogli natjerati na trčanje.
Loša strana te priče je da se dogodi baš svakome, ali dobra je da uvijek prođe! Bilo da se radi o nekim vanjskim faktorima i svakodnevnim okolnostima i obavezama koje nas često pritišću, ili o nedostatku unutarnje motivacije za nastavak treniranja, takva stanja možemo ublažiti, a nekada i potpuno izbjeći.
Biti i ostati motiviran za vrijeme intenzivnog treniranja, izazov je jednak za one koji su početnici u trčanju, kao i iskusne trkače. U početku, kada je posebno teško i naizgled su svi brži i bolji od nas – motivacija je od presudnog značaja. No i iskusni, višegodišnji trkači imaju faze niske motivacije.
Pa, kako onda elitni trkači, ultraši i svi oni koji treniraju izrazito puno prebrode periode pada motivacije? Postoje neki mentalni trikovi trkača koji provode sate i sate trčeći, zahvaljujući kojima mogu ostati “u treningu” kroz monotone i teške tjedne priprema za maraton, ili neku drugu važnu utrku.
Ne morate stalno misliti na trčanje
Jedna od najučinkovitijih metoda elitnih trkača je primjena sheme razmišljanja – tako da ne razmišljaju o trčanju. Kreiranjem djelotvornog mentalnog sistema možete održati razinu treniranja za one dane kada bi radili bilo što, samo ne trčali.
Prvi korak u tome je identificirati trenutke i okolnosti kada vam se dogodi pad motivacije. To se naizgled čini kao nešto komplicirano, ali je zapravo često banalno. Sjetite se situacija koje su vas dovele do odluke o tome da taj dan ne trenirate? Jeste li bili umorni, gladni, bilo je loše vrijeme ili su vam omiljene patike za trčanje još bile mokre od jučerašnjeg treninga? Tada kao da se poklopi tisuću sitnica u prilog ne odlasku na trening, zar ne?
Sljedeći put pokušajte takve razloge preduhitriti tako da se uopće ne dovedete u situaciju promišljanja o tome da li da idete na trčanje ili ne. Zapravo, na neki način nadmudrite sami sebe. Pristupite treningu bez previše analize, isplanirajte dan, slobodno vrijeme, pripremite unaprijed opremu i odradite trening. U takvim je trenucima najteži dio – izaći van i krenuti. Kada to jednom uspijete, ponavljajte iz tjedna u tjedan i nećete se ni snaći, a već ćete biti vani i trčati. I ono što je najvažnije – kada se vratite sretni zbog obavljenog treninga – često vam neće biti jasno zašto ste uopće razmišljali o tome da li da danas trenirate!
Trenirajte predano, ali nemojte izgubiti radost trčanja
Kada si zadate neki cilj, istrčati neku neotrčanu dužinu ili postaviti novi osobni rekord, vrlo je važno da se ne fokusirate pretjerano na cilj, tako da na kraju zaboravite da bi trčanje trebalo biti izvorom pozitivne energije, a ne stresa. Ako odete u tu krajnost, tada svaki trening postaje preuveličano važan, do te mjere da i razmišljanje o trčanju postane zadatak, obaveza. Ako taj tjedan niste osobito poletni, dozvolite si neke promjene, trčite u društvu, novom rutom ili bez sata. Dozvolite si olakšanje.
Prava tajna treniranja dugoprugaškog trčanja nije u intenzitetu ili dužini pojedinog treninga, ona je u kontinuitetu. Prema tome, povremeno popuštanje u planu treniranja neće bitno utjecati na vašu spremu. I dalje ćete trčati, i još važnije – bit ćete sretni i zadovoljni, a to je ključ ostvarenja svojeg potencijala.
S druge strane, nemojte dozvoliti niti da vam cilj nestane iz vidika. Kada vam postane teško – sjetite se svog cilja, proživite unaprijed njegovo ostvarenje i ne zaboravite zašto radite to što radite.
Upamtite da svaki trkač, pa čak i najbrži elitni trkači i najuspješniji ultraši prolaze trenutke nedostatka inspiracije, baš kao i vi koji se spremate na svoj prvi polumaraton ili maraton. Nemojte dozvoliti da vas potištenost zbog toga dodatno obeshrabri, prihvatite to kao dio ciklusa treniranja, kao dio trčanja i pronađite najdjelotvornije načine da taj period prevalite bez značajnijeg utjecaja na ulog koji ste do tada dali kako bi ostvarili svoj cilj.
18.05.2017.,Split - Riva, b2b RUN utrka.
Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL,
Utrkom u Splitu jučer je otvorena treća sezona jedinstvenog događanja MAGENTA 1 B2B RUN koje okuplja poslovni svijet na jednom mjestu. Gotovo 500 sudionika iz 38 kompanija, što je dvostruko više nego lani, zajedno je pretrčalo skoro 2000 km što je jednako udaljenosti od Splita do Helsinkija.
Ovakav odaziv najbolje potvrđuje činjenicu da sve više hrvatskih poslodavaca prepoznaje dobrobiti koje trčanje i aktivan način života imaju na poboljšanje učinkovitosti zaposlenika i poslovne kulture. Nakon samo dvije godine MAGENTA 1 B2B RUN pozicionirao se kao „place to be“ u poslovnoj zajednici, a kompanije koje su sudjelovale u Splitu dolaze iz čak sedam hrvatskih gradova, te na taj način potiču druženje, umrežavanje i bolju suradnju svojih kolega.
„Drago nam je da je interes hrvatskih kompanija za sudjelovanjem svake godine sve veći. U četiri grada ove godine okupit ćemo više od 6000 zaposlenika hrvatskih kompanija koje MAGENTA 1 B2B RUN prepoznaju kao jedan od alata internih komunikacija,“ dodala je Dijana Vetturelli, inicijatorica MAGENTA 1 B2B RUN utrke.
Uz podršku brojnih kolega, prijatelja, i slučajnih prolaznika prvo mjesto u kategoriji malih poduzeća pripalo je ekipi Prvi Treptač d.o.o., u kategoriji srednjih poduzeća ekipi Running Gate by Ferivi, a u kategoriji velikih poduzeća ekipi Ericsson Nikola Tesla. U pojedinačnoj konkurenciji prvi su do cilja stigli Nikolina Šustić Stanković iz Ericsson Nikola Tesla u ženskoj konkurenciji te Ante Živković, djelatnik kompanije Running Gate by Ferivi u muškoj.
Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
„Bilo je super! Volim kad se možemo neformalno družiti van ureda. Sa svakim kilometrom se bolje upoznajemo, postajemo prisniji, a kasnije se lakše nosimo s izazovima s kojima se susrećemo na radnom mjestu“, istaknula je nakon utrke Nikolina Šustić Stanković.
„Jako sam sretan zbog svog rezultata, ali i rezultatima cijelog tima. Atmosfera, navijači, staza, sve je bilo odlično danas u Splitu. Vidimo se sigurno i u drugim gradovima“, naglasio je Ante Živković.
Partner MAGENTA 1 B2B RUN događanja je Hrvatski Telekom, za organizaciju se brine Run&Trek, prva trgovina specijalizirana za trčanje u Hrvatskoj, a kao suorganizator u projekt se od ove godine uključila i agencija 404.
„Hrvatski Telekom je kompanija koja vodi brigu o zdravlju zaposlenika stoga sam izuzetno ponosna na broj kolega koji nas je danas predstavljao u Splitu. Zadovoljni djelatnici temelj su uspjeha svake kompanije. U Hrvatskom Telekomu trudimo se različitim programima reducirati stres, stvoriti dobro radno okruženje i poboljšati osjećaj zadovoljstva naših kolega. Brojni pozitivni komentari nakon još jednog MAGENTA 1 B2B RUN događanja i broj sudionika koji se iz godine u godinu povećava pokazuju nam da smo na dobrom putu i da pravilno usmjeravamo naše aktivnosti“- istaknula je Marija Felkel, članica uprave HT-a.
Idući MAGENTA 1 B2B RUN održava se 1. lipnja u Rijeci, zatim u Osijeku 29. lipnja dok će se velika završnica održati u Zagrebu 14. rujna ove godine.
Na ovogodišnji MAGENTA 1 B2B RUN, prijaviti se možete već danas i to putem službene web stranice: http://www.b2brun.hr/
Više informacija o utrci možete naći i na MAGENTA 1 B2B RUN Croatia Facebook stranici.
PR članak
Naslovna fotografija: Miranda Cikotic/PIXSELL
Za sve one koje ni ovo lijepo proljetno vrijeme nije izvuklo van na trčanje donosimo ultimativnu motivaciju – popis najboljih filmova o trčanju nakon kojih ćete jedva čekati idući trening.
I dok su svima poznate scene trčanja iz filmova Rocky II i Rocky III ili legendarni Forrest Gump, ovo je popis u kojemu je trčanje u glavnoj ulozi. Poredali smo ih po godištima i nismo otkrivali previše – nema spoilera 🙂
The Loneliness of the Long Distance Runner (1962)
Britanski crno-bijeli film, po žanru drama, prikazuje mladića koji zbog sitnog kriminala završava u popravnom domu. Iako prkosan i u stalnoj borbi s autoritetima, on počne pokazivati svoj izuzetan trkački talent što uzrokuje različite reakcije i daljnje događaje.
Marathon Man (1976)
U ovom američkom trileru glavnu ulogu igra Dustin Hoffman – ulogu studenta i trkača koji upada u probleme s nacistima i bježi im po New Yorku. Film ima poprilično složen zaplet i nalazi se na listi 100 najuzbudljivijih filmova svih vremena, a glavni je negativac dobio nagradu Zlatni globus za najbolju sporednu ulogu.
The Loneliest Runner (1976)
Autobiografska priča o dječaku koji ima problema s mokrenjem u krevet i svakoga dana trči kući iz škole da maknuo mokru plahtu koju njegova majka stavlja na prozor kako bi ga kaznila. Žurba da stigne prije nego to vidi netko od njegovih prijatelja pretvara ga u pravog, brzog trkača.
The Jericho Mile (1979)
Osuđen na zatvor zbog ubojstva oca koji je silovao pokćerku, Larry Murphy ispunjava vrijeme trčeći po zatvorskoj stazi. Stvari se počnu mijenjati kada dostigne milju za manje od četiri minute i kada krenu kružiti priče o Olimpijskim Igrama. Ovaj američki film ujedno je krimić i drama, a osvojio je pet filmskih nagrada, uključujući tri Emmyja.
Running (1979)
Michael Douglas u ovoj drami ima ulogu perspektivnog američkog maratonca čija se obitelj raspadne zbog njegove velike posvećenosti pripremama za olimpijski maraton. Uz to, uvijek na utrkama krene prejako pa ni njegov trener ne vjeruje u uspjeh i Douglasov lik doživljava slom u gotovo svim segmentima života, no ne prestaje trenirati.
Chariots of Fire (1981)
Temeljen na istinitim događajima, ovaj britanski film prikazuje dvojicu mladih atletičara čije držanje do religijskih tradicija dolazi u sukob sa sportom. Prati se njihov nastup na Olimpijskim Igrama, a film je imao nominacije za Oscar u sedam kategorija, od kojih je osvojio četiri, uključujući onu za najbolji film godine.
Personal Best (1982)
Film prati tri djevojke koje treniraju da bi upale u američku atletsku reprezentaciju i realistično prikazuje složene odnose među trkačicama i njihovim trenerima, odnose koji su nerijetko ljubavni. Glavni lik je mlada trkačica i biseksualka Chris Cahill na čije treniranje puno utječu upravo ljubavni odnosi.
Running Brave (1983)
Istinita priča o mladom Indijancu Billyju Millsu koji živi u rezervatu i ima veliki talent za trčanje, no iako pobjeđuje na utrkama, poznati sveučilišni trener ga ne želi trenirati jer je Indijanac. Uz to, Billy se zaljubi u bjelkinju, što mu donosi još više nevolja.
Saint Ralph (2004)
Kanadski film s elementima drame i komedije prikazuje Ralpha, dječaka delinkventnog ponašanja koji zbog kazne mora trenirati u školskom cross-country timu. Uz to, majka mu je teško bolesna i potrebno je čudo da ozdravi. Kad čuje da trener govori da bi bilo čudo kad bi neki od njegovih trkača pobijedio na Boston Marathonu, Ralph odluči da je upravo to njegova misija.
The Long Green Line (2008)
Priča o treneru Joeu Newtonu koji kroz treniranje školskih cross-country ekipa uči dječake životnim lekcijama. Osim što izrastaju u prave muškarce, dječaci kroz mantre “Uvijek daj sve od sebe” i “Dobro je biti izvrstan, no izvrsnije je biti dobar” postižu i odlične sportske uspjehe.
4 Minute Mile (2014)
Drew je mladi atletičar koji ima problematičnu obitelj, a i sam upada u razne probleme i sve upućuje na to da će krenuti krivim smjerom. Tada njegov talent zamijeti bivši trener atletike, lik koji također ima svojih demona, te njih dvojica postaju dobar tim, no i dalje ih sustižu problemi iz prošlosti.
McFarland, USA (2015)
Kevin Costner odlično igra trenera američkog nogometa koji je dobio posao u školi u gradiću McFarland naseljenom uglavnom Hispanoamerikancima. Obitelj mu je očajna zbog preseljenja, očajan je i nogometni tim s kojim mora raditi, no onda primijeti da u gradiću ima mnogo talentiranih trkača i odluči se posvetiti tomu pa osnuje školski cross-country tim.
Ovaj popis ne sadrži dokumentarce već samo igrane filmove. Naravno, ima i odličnih dokumentarnih filmova o trčanju, poput The Terry Fox Story, Running the Sahara ili Running on the Sun: The Badwater 135, kao i onih koji prikazuju živote najboljih svjetskih trkača – Spirit of the Maraton, Endurance, The Athlete i mnogi drugi. Za obožavatelje lika i djela Stevea Prefontainea, tu su čak tri filma o njemu: Fire on Track, Without Limits te Prefontaine. Nadamo se da ćete uživati u gledanju ovih filmova i pišite ako znate neki dobar koji nam je promaknuo!
Priznata hrvatska triatlonka, Željka Šaban Miličić, glavno je ime drugog po redu izdanja Pine Beach X Weekenda koji se održava 3. i 4. lipnja ove godine u Pakoštanima. Pobjednica nedavno održane humanitarne utrke Wings for Life Run u Zadru odmjerit će snage s brojnim sportašicama i sportašima na jednoj od najljepših plaža na Jadranu.
Sudionici Pine Beach X Weekenda otvorit će ljetnu sezonu u tri različite sportske discipline: kros triatlonu, aquatlonu i plivačkom maratonu, a osim profesionalaca, prijave su otvorene i za rekreativce.
Atraktivna trasa kros triatlona sastoji se od 500 metara plivanja, 11 km MTB-a i 4 kilometra trčanja, a utrka je posebna po činjenici da jedino na njoj triatlonci startaju s pješčane plaže.
Nakon uspješnog prošlogodišnjeg izdanja, X Weekend ove je godine domaćin i organizator državnog prvenstva u sprint kros triatlonu.
Posebne plivačke kategorije bit će dostupne i za djecu svih uzrasta, a cijene startnina kreću već od 50 kuna. Uz povoljne kotizacije organizator je za natjecatelje pripremio i promotivnu cijenu noćenja od 210 kn koja uključuje bogati all inclusive aranžman.
Uz partnere PK Dupin te TK Swibir, ovogodišnje izdanje X Weekenda prati i Dechatlon, a ovom dvodnevnom sportskom spektaklu pridružili su se i Iskon, Koestlin, Hohnjec Sport, Hell energy drink i Kroštula.
Pine Beach Pakoštane je jedinstveni eko resort na našim prostorima koji spaja robinzonski turizam, aktivan odmor i najbolje od tradicionalne mediteranske kuhinje. Svojom raznolikošću i bogatom ponudom idealno je mjesto za organizaciju nezaboravnih sportsko-pustolovnih događanja.
Prije šest godina vaš najdraži portal 3sporta.com ugledao je svjetlo dana. A gotovo na isti datum tri godine kasnije otvorena je prva prava trgovina za trčanje u Hrvatskoj Run&Trek. Što je bolje od proslave rođendana? – proslava dva rođendana! 😀
Želimo zahvaliti našim vjernim kupcima, svima koji trče na našim utrkama i svima koji prate portal. Tako smo odlučili organizirati ovaj mali nagradni natječaj u kojem vas čekaju vrijedne nagrade:
Ukupno 18 nagrada čeka one koji će biti najkreativniji, koji će nas nasmijati i oduševiti.
Kako sudjelovati – službena pravila
Da biste sudjelovali potrebno je ispod posta na Facebook stranici 3sporta.com postaviti svoju fotografiju s trčanja (treninga ili utrke). Uz fotografiju treba napisati kratki tekst, rečenicu-dvije o tome gdje je fotografija nastala. Pozovite prijatelje da je lajkaju, ali i ne morate, natječaj nije “na lajkove”.
Naš će žiri od objavljenih fotografija izabrati najbolje i dodijeliti im nagrade. Robne nagrade mogu se podići u Run&Trek trgovini u Zagrebu ili ćemo ih dostaviti poštom na adresu u Hrvatskoj.
Nagradni natječaj traje zaključno do nedjelje 21. 5. do 23:59 kada će prestati rok za postavljanje fotografija. Objava rezultata će biti najkasnije u srijedu 24. 5. 2017.
Napomena: Facebook nema nikakvu odgovornost, ni na koji način ne sponzorira, podržava, administrira, niti je s nagradnim natječajem na bilo koji način povezan.
I to nije sve – 25% popusta u web shopu!
Kako kaže popularni tele-salesman “I TO NIJE SVE!”. Za sve vrijeme ove male proslave možete iskoristiti bon ROĐENDAN25 koji će vam na svu nesniženu robu vrijednost kupnje umanjiti za 25% popusta! Tako da najnoviju kolekciju možete nabaviti po cijeni kao na rasprodaji. Isti popust možete iskoristiti i u “fizičkoj” trgovini u Centru Kaptol u Zagrebu.
Vjerujem da su gotovo svi koji se bave trčanjem barem nekoliko puta radili trening u kojemu se ponavljaju dionice od 800 metara. Lako je moguće da ste već odradili ovakav ili sličan trening, a da niste tog bili svjesni. Ono što ove osamstotke čini zanimljivima jest zgodna igra brojevima – predviđaju vam vrijeme maratona.
Neće vam na kraju treninga golub pismonoša uručiti poruku u kojoj piše vrijeme za koje ćete istrčati maraton, nego vrijeme koje vam treba za istrčati 800 metara u minutama i sekundama jest vrijeme maratona u satima i minutama. Dakle, ako vam za 800 metara na treningu trebaju četiri minute, možete trčati maraton za četiri sata. Fora, zar ne?
Trening je osmislio Bart Yasso, i to tako što je jednom prilikom pregledavao stare zapise s treninga unazad nekoliko godina i uvidio da mu se vrijeme maratona gotovo uvijek poklapalo s vremenom osamstotki koje je često radio tijekom svakih priprema.
Vrlo je jednostavno:
Zagrijavanje: 10-15 minuta laganog trčanja
Trening: deset ponavljanja od 800 metara s pauzama od 400 metara jogginga između svakog ponavljanja. Ako znate koje vrijeme ciljate na maratonu, pokušajte za toliko minuta istrčati dionicu, a ako ne znate, trčite na tempu 10-15 sekundi po kilometru bržem od tempa vašeg polumaratona – pa ćete saznati
Primjer: želite li trčati maraton za točno 4 sata, neka vam trčanje dionice traje 4 minute. Ako pak želite predvidjeti kako možete trčati maraton, a imate polumaraton na tempu 5:30 min/km, trčite osamstotke na oko 5:15 min/km
Rastrčavanje: 10-15 minuta laganog trčanja
Ukupna dužina: sa zagrijavanjem i rastrčavanjem ispadne oko 15 km
Dakako, ovaj trening mogu raditi i oni koji ne pripremaju maraton, samo s manjim brojem ponavljanja. Obično se izvodi u zadnjem jakom tjednu priprema pred trku. Dionice od 800 metara su uvijek izazovan trening jer zahtijevaju održavanje brzine na ne baš maloj udaljenosti i tako vježbamo i brzinu i izdržljivost.
Sporty female in a fitness gym doing abs workout with a ball
Vježbaj snagu, vježbaj snagu, vježbaj snagu… Svi znamo koliko su treninzi snage važni za trkače. Isto tako svi znamo koliko nam je teško natjerati se odraditi ih, je l’ da? 😉 No možda vas naš izazov da obuzdate onu veliku loptu za fitness natjera da kroz slatku patnju učinite dobro svom trkačkom tijelu. Pročitajte sve benefite, proučite vježbice i krenite!
Vježbe snage općenito poboljšavaju izdržljivost mišića, smanjuju mogućnost od ozljeda i popravljaj tehniku trčanja. Vježbe s loptom utječu i na nešto poprilično malo spominjano, a jako bitno: stabilnost. Svi mišići, ligamenti, tetive i kosti u tijelu povezani su u lokomotorni sustav – sustav za kretanje – i prilikom aktivnosti kao što je trčanje, u kojoj se pokreće čitavo tijelo, važno je da to sve bude stabilno. Razloga je više: učinkovito i ekonomično trčanje, zaštita kralježnice, manja mogućnost od ozljeda i bolje držanje.
Jesi li spužvasta ili teniska loptica?
Ulogu stabilnosti i čvrstog tijela možemo promotriti kroz jedan slikovit primjer. Zamislite da ste bacili lopticu napravljenu od spužve na pod – ona odskoči vrlo malo, iskrivi se i ne odskače ravno. S druge strane sad zamislite da ste bacili tenisku lopticu – ona odskače jače, pravilnije, više puta i ne gubi svoj oblik. Iako je ovo samo ilustracija, ona opisuje kako se razlikuje slabo i nestabilno tijelo od čvrstog i stabilnog – slabo tijelo brzo izgubi energiju i onda zahtjeva puno više napora da bi se kretalo. Zato trkači ne smiju biti spužvice, pa krenimo s vježbama!
Loptanje
Vježbe s velikom loptom odličan su spoj za stabilnost i snagu. Ona se miče i potrebno je na njoj balansirati, a uz to je potrebno pritisnuti je kako biste na miru napravili zadane pokrete. Ovim vježbama dobro ćete ojačati leđa, trbuh, stražnjicu, zdjelicu i noge.
Russian Twist: gornjim dijelom leđa se oslonite na loptu, stražnjica i kukovi u zraku i u ravnini s trbuhom i natkoljenicama, glava u zraku, ruke u zraku ili savijene na prsima, a noge savijene u koljenima. Naizmjenično dodirujte loptu ramenima, rotirajući se u prsima lijevo-desno
Jackknife: stanite u položaj skleka s ispruženim rukama, a stopala dignite na loptu. Iz te pozicije podižite stražnjicu u zrak privlačeći loptu i savijajući noge u koljenima, pa se ponovno izravnajte
Hamstring Curl: legnite na leđa na pod i dignite pete na loptu, kukove u zrak. Cijelo tijelo mora biti čvrsto i u jednoj ravnini. Privlačite stopala tijelu savijajući noge u koljenima i polažući cijela stopala na loptu. Važno je da tijelo do natkoljenica ostaje cijelo vrijeme u ravnini, dakle kako privlačite loptu, tako podižete cijelo tijelo kako biste sačuvali ravninu
Hips up: legnite na leđa i položite stopala bočno na loptu (kao da ju želite odgurnuti). Iz tog položaja podižite kukove i pokušajte trenjem zadržati loptu
Wall squat: podignite loptu i prislonite je na zid u visini svojih leđa i stražnjice. Naslonite se na loptu i lagano je pritisnite. Iz tog položaja radite čučnjeve savijajući se u koljenima do 90 stupnjeva
Demonstraciju ovih vježbi pogledajte u videu:
I ne, to nisu vježbe samo za žene, već za sve trkače i trkačice! Najbolje ih je raditi dva ili tri puta tjedno u dvije ili tri serije, oduzet će vam 20-ak minuta, a na YouTube-u možete pronaći još mnoštvo primjera. Idemo se na posao!
Utrka na kojoj će oni koji nastupe zasigurno doživjeti svu ljepotu prirode sjeverozapadne Hrvatske održava se 18. 6. 2017., a spaja dva grada – Ivanec i Novi Marof, preko dva vrha, Ivanščice i Čeva.
Organizatori iz Atletskog kluba Varaždin predano i kvalitetno organiziraju brojne utrke brdskog tipa, a jedna od najpopularnijih je svakako utrka na mali ali zahtjevni vrh Čevo. Ove godine im je pripala čast da organiziraju Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze, a to će biti upravo ova utrka.
Start utrke je u centru Ivanca, od kud se trči poznatom cestom (prvo asfalt pa onda makadam) na vrh Ivanščice. S njega se spušta do popularnog izletišta Pokojec, nakon čega se nastavlja do podnožja Čeva. Taj mali ali strmi brijeg bit će i jedan od najvećih izazova na stazi. Nakon što se na vrhu okrijepe, trkačice i trkači nastavit će po valovitoj stazi do Grebengrada nadomak Novog Marofa.
Sveukupna dužina staze je 37.7 kilometara, a iako se radi o Prvenstvu Hrvatske, utrka je otvorena za sve koji se osjećaju spremni da je mogu završiti u limitu od sedam sati.
Sigurni smo u izvrsnu organizaciju utrke pa je svim ozbiljnim i manje ozbiljnim trail trkačicama i trkačima preporučujemo.
U nedjelju 14. svibnja kultna brdsku utrka Boroša ugostila je državno prvenstvo u planinskom trčanju. Od glavnog zagrebačkog trga do Sljemena utrkivalo se oko 350 ljudi, savladavajući više od 900 metara uspona na 13 kilometara.
Kod žena je slavila Barbara Belušić (AK Istra) s 1:11:07 srušivši ženski rekord staze koji je dosad držala Veronika Jurišić (AK Sljeme). Ona je ove godine bila druga, a trebalo joj je 1:15:38. Treće mjesto zauzela je Anda Tomaš (AK Svetice) s vremenom 1:16:51.
Muški pobjednik je Nikola Mikulić (AK Svetice) koji je na cilj stigao za minutu i pol više od sat vremena, 1:01:37. Na drugom mjestu isto Nikola – Nikola Špoljar (AK Sljeme) i 1:02:28, a treće mjesto zauzeo je Ante Živković (AK Dubrovnik) koji je u cilj stigao za 1:03:16.
Po pet najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji izabrani su za članove reprezentacije za Europsko prvenstvo u planinskom trčanju u Sloveniji, a to su uz gore navedene još Igor Goričanec, Mario Špoljar, Valentina Belović i Katarina Kokan.
Poredak ekipa na državnom prvenstvu je sljedeći:
EPH Muškarci
AK Svetice – Nikola Mikulić, Krešimir Balaško, Lovre Kalac
AK Sljeme – Nikola Špoljar, Dejan Radanac, Nikola Smolić
AK Rudolf Perešin – Matija Lukina, Nikola Škvorc, Emil Škudar
EPH Žene
AK Sljeme – Veronika Jurišić, Petra Kontić, Katica Rumbočić
AK Varaždin – Valentina Belović, Marina Bulić, Mateja Kaniški
AK Maksimir – Anita Antolković, Dorotea Kutleša, Tanja Šarić
Čestitke svima!
Tekst: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: AK Varaždin
Jučer je na zagrebačkom Zrinjevcu održano treće kolo Zagreb 5×5 serijala pod nazivom Zagreb City Run. Tristo trkačica i trkača trčalo je po pet krugova oko parka Zrinjevac po ugodnom vremenu nedjeljnog predvečerja.
Iako su kišica i pokoja munja prijetili da će trkačice i trkači dobiti (ne)željeno osvježenje, kiše za vrijeme utrka nije bilo. S obzirom da je krug u kojem su trčali dug samo jedan kilometar, organizatori iz AK Svetice i Run&Treka odlučili su ovaj put smanjiti gužvu i odvojiti žensku od muške utrke. To se pokazalo kao puno pogodak – jedni su druge mogli podržavati za vrijeme njihovih utrka, a usprkos velikog broja sudionika, prevelike gužve na stazi nije bilo.
U muškoj konkurenciji pobijedio je Goran Grdenić s vremenom 15:44.4, drugi je stigao Antun Pavelić u vremenu 15:49.2 a treći je bio Ante Živković s vremenom 16:08.5.
Matea Parlov je stigla prva među ženama s vremenom 17:10.1, druga je bila Mirjana Šimek Bilić s vremenom 18:35.6 a treća, Kimberly Remine Pašalić, došla je za 19:20.6.
– Mene ne zanima rezultat, koliko si i vidla po svemu tome. Meni je bitno druženje s ljudima, s tim čudnim trkačima, to je stvarno posebna vrsta ljudi… Neki čudni svijet – započinje mi svoju priču Safet Čučuk, svojevrsni kroničar hrvatskog trčanja. Dvosatna šetnja nasipom trebala je uroditi klasičnim intervjuom s ovim nimalo klasičnim trkačem, no svi koji znaju Safeta složit će se da to ne bi bilo baš safetovski…
Usudila bih se reći da u Hrvatskoj nema trkača koji bar jednom nije susreo Safeta, zagrebačkog 71-godišnjeg trkača čije ime već polako postaje legenda. Osim svakog dana na nasipu, on već godinama vjerno posjećuje sve domaće utrke i to na svoj poseban način – lagano i opušteno, s malim fotoaparatom u ruci kojim pokušava uhvatiti gotovo svakog trkača. I gotovo svaki trkač mu se nasmije, bez obzira u kakvoj se agoniji nalazi!
– Najdraže mi je kad dođem doma i pogledam te slike pa vidim ta lica. Neka su nasmijana, a na nekima vidiš kak im je teško. I nije to isto kao kad ih slikaš u cilju kad završe jer onda je već gotovo. Ovak ih uhvatim usred trke pa vidiš tu emociju, najbolje mi je kad staza ide po istom u dva smjera, onda ih najbolje uhvatim – priča mi o fotkanju, istovremeno opet fotkajući sve po nasipu, naravno.
Ovaj umirovljeni Zagrepčanac prošao je svašta u životu, od radničkog aktivizma do posla u Libiji. Ima ženu i dvoje djece, svira gitaru, voli surf, blues i rock i skuplja gramofonske ploče. Zamolila sam ga da mi priča o svojim trkačkim početcima.
– A čuj, ja ti trčim osam, devet godina. Prije sam igral nogomet i rukomet, a onda sam imal dvije operacije, jednu na koljenu, a drugu na želucu. I onda kad sam se oporavil, počeo sam šetati tu po nasipu. A imam rodbinu u Murskom Središću i jedan dan smo žena i ja išli u posjetu i tam neka trka, kužiš, devet kilometara. Devet kilometara, mislim si, pa to nije tak daleko, idem ja to trčati. To sam prohodal i neki čovjek stoji i veli on meni “čujte, vidim vas da hodate po nasipu, ajde vi dođite u četvrtak na ligu u Maksimiru”. Nisam onda imal pojma da se to trči, da imaju klubovi, da se u Zagrebu trči maraton, a tu sam cijeli život. A imam prijatelja, Tomo Harapin, igrali smo pingač zajedno u firmi, i mi kak dva bedaka došli na tu ligu i to trčimo dugu stazu. Kad smo završili, nigdje nikoga, to sve otišlo doma! Al, kak su ti trkači imali neke dobre priče, išli smo i idući četvrtak – prisjeća se.
I tako je Safet polako ušao u trkačke vode. Najprije je bio član AK Veteran, a ubrzo nakon toga član AK Sljeme. Uz njih je pripremio i svoj prvi maraton, onaj zagrebački, a nakon njega i Čazmu i brojne druge utrke. Najdraža utrka mu je Boroša, ali kaže da uživa na svakoj. Teško je uopće prenijeti sve anegdote koje mi je ispričao: od diskvalifikacija do trčanja stotke. Da, Safet je trčao utrku od 100 km – Passatore – i istrčao je za 16 sati.
– Kad sam se prijavil na to, žena mi je rekla da sam skroz poludel. Kad sam Janku (Draganu Jankoviću) donio novce, skroz se začudio i isto mi je rekel da sam lud, pital me znam li koliko je to. Znam, kak ne bi znal. I tak smo išli tam, Antonija Orlić mi je napisala na ruku limite za svaku kontrolnu točku i ja sam to istrčal. A pripremal sam se tak da sam svaki dan bio šest sati na nogama.
– A što vam žena inače kaže na to što stalno nekuda idete i što ste toliko s trkačima?
– Ja ti lijepo pobrišem prašinu, posaugam, operem suđe, stavim veš sušiti i onda ju pitam mogu li ići. Onda ona mene pita jesam napravil kaj po doma, ja kažem da jesam sve i onda me pusti. A ide i ona na neke izlete, svatko ima svoje. Ma sve kaj ti mogu reći je da imam dobru ženu!
Priča mi dalje o tome da mu se ne sviđa kako novac sve više ulazi u trčanje, ali da mu je drago što se ljudi kreću i što je nasip svakim danom sve puniji. Šetali smo predvečer, baš u vrijeme treninga, i nijedna grupica nije protrčala kraj nas bez “Safete, bok!”.
Kaže da uvijek ima ljudi koji su zločesti, ali da on pamti samo lijepe stvari, kao kad su mu s jedne utrke u Beogradu poslali medalju kad im je javio da ne može doći, ili kao kad su ga Zagreb Runners dočekali na mostu tijekom polumaratona u Osijeku. – Ako ćeš pisati kaj sam ti rekel za te Runnerse, ti nešto izmisli. Ja, evo, nemam riječi. To nikad ne bum zaboravil, vidiš ti kakvi su to ljudi!
Jako voli svoje Sljemenaše, ali i sve ostale trkače. Fotografije stavlja na Facebook, a snimke na YouTube kanal pod imenom TV Štenara. Najdraže mu je trčati po nasipu i jako je sretan što su postavili novu rasvjetu i slavine s vodom. Iako trči samo radi gušta, prije nekoliko godina ga je zanimalo koliko najbrže može ići pa je istrčao polumaraton za 1:48. Kaže da će trčati sve dok noge budu mogle, a ponovio mi je barem deset puta: baš su čudni ljudi ti trkači, i ta njihova luda energija…
Tempo trening definira se kao ujednačen napor na zadanoj duljini ili u zadanom vremenskom trajanju i bitna je stavka u pripremama za bilo koju utrku, a posebice za polumaraton i maraton. Ovaj vam puta predstavljamo tempo trening s malim dodacima kojima se razbija monotonija i postižu korisni učinci.
Radi se o tome da svakih pet minuta ubacite 30 do 60 sekundi brzog trčanja na tempu utrke od pet kilometara ili čak koju sekundu brže, a nakon toga se vratite na tempo na kojemu ste trčali.
S obzirom na to da su ti kratki dijelovi znatno brži od glavnog tempa, mišići otpuštaju dosta mliječne kiseline koja uzrokuje onaj osjećaj žarenja koji je inače prisutan na kratkim utrkama ili brzim dionicama. Kada se vratite na glavni tempo, tijelo je prisiljeno brzo razgraditi tu kiselinu i prilagoditi se za nove brze dijelove. Dakle, na ovaj način učimo mišiće da se efektivnije nose s mliječnom kiselinom što znači i bolje izdržavanje napora na utrkama.
Ovako se radi:
Zagrijavanje: 15-20 minuta laganog trčanja s pet – šest kratkih ubrzanja na kraju
Trening: 40 minuta trčanja na tempu polumaratona uz dodatak da svaku petu minutu trčite na tempu petice (znači četiri minute na tempu halfa pa jedna na tempu petice i tako do kraja). Ovo se može modificirati ovisno o formi i mogućnostima trkača – cijeli središnji dio može trajati između 20 i 60 minuta, a ubrzanja mogu trajati između 30 i 60 sekundi
Primjer: ako je pace vašeg posljednjeg polumaratona 5:15 min/km, to vam je glavni pace, a brze minute radite između 4:50 i 4:45 min/km
Rastrčavanje: 15-20 minuta laganog trčanja
Ovaj je trening prilično težak i zato ga treba pažljivo odrađivati. Najbolje ga je izvoditi u srednjem i završnom dijelu priprema za ciljanu utrku i to dva ili tri puta. Uz ostale treninge dionica, fartleke, dužine i lagane treninge, na dan utrke bit ćete potpuno spremni!
Spektakularnom izdanju najveće hrvatske utrke i globalnog pokreta zvanog Wings for Life World Run danas je svjedočilo tisuće ljudi, kako u Zadru tako i na malim ekranima diljem svijeta, a za istraživanja leđne moždine prikupljeno je nevjerojatnih 6,8 milijuna eura. Čak 8000 ljudi startalo je danas u 13 sati u istom trenutku kada i još 24 zemlje, a cilj zbog kojeg su došli u Zadar ostvarili su i prije nego je truba dala znak za start. U utrci kojoj je cilj pronaći lijek za ozljede leđne moždine, a u kojoj natjecatelji u kolicima ravnopravno sudjeluju, Aron Anderson pobijedio je cijeli svijet, ni manje ni više nego u kolicima s nevjerojatnih 92 prijeđenih kilometara.
Trčati za one koji ne mogu bio je moto današnjeg pokreta, a pridružili su mu se ljudi iz doslovno svakog kutka Lijepe naše, ali i iz preko 40 drugih zemalja. Kako je i najavio, Robert Radojković oborio je rekord staze i kući odnio trofej nakon 65 pretrčanih kilometara. A pobjednica Željka Šaban Miličić, koja je samo htjela odraditi trening, ipak je pretrčala malo više i nakon 44 kilometra postala četvrta pobjednica hrvatske utrke Wings for Life World Run. Natjecatelji u kolicima koji su bez pomoći uspjeli prijeći najveću udaljenost su Marijana Blažanović, koju je Presretačko vozilo prestiglo nakon 7. kilometra te Peter Marin Glavan sa spektakularnih 21 kilometara iza sebe.
Jedan cilj – prikupljeno 6,8 milijuna eura
Utrka Wings for Life World Run djeluje samo iz jednog razloga, a to je kako bi ozljede leđne moždine učinila izlječivima. Startnine i donacije, koje se ulažu u zakladu Wings for Life, danas su premašile cifru od 6,8 milijuna eura u svijetu i u sto postotnom iznosu financirat će obećavajuća istraživanja leđne moždine.
Hrvatica po treći put prvakinja, ovaj put u Velikoj Britaniji
Nikolina Šustić 2015. godine plesom je završila utrku i nakon 48 kilometara vratila se na start kao pobjednica drugog izdanja hrvatske utrke. Godinu nakon, pokorila je i Norvežane te slavila i u njihovoj utrci s istrčanih 50 kilometara. A danas je Nikolina postala treća uzastopna prvakinja, pobijedivši u Velikoj Britaniji s 55 kilometara pod nogama. Do kad će Nikolina pobjeđivati i gdje će trčati iduće godine, znat ćemo kad se vrati.
Utrka za globalnog pobjednika Wings for Life World Runa, tj. onog koji će prijeći najviše kilometara prije nego ga stigne Presretačko vozilo, nije bila nimalo lagana. No, vjerojatno je bilo teško zamisliti da će naslov prvaka i apsolutnog junaka današnjeg dana otići u ruke natjecatelja u kolicima. Šveđanin Aron Anderson danas je svima pokazao da granice ne postoje i da je ova utrka možda mjesto gdje se trči za one koji ne mogu, ali prvenstveno mjesto gdje se trči ravnopravno S njima.
Wings for Life World Run danas je završila svoje četvrto izdanje, s preko 155 000 ljudi diljem svijeta koji su u njemu sudjelovali. No, ova utrka, kao i zaklada Wings for Life ni danas ne staju. Nastavljaju neumorno ka pronalasku lijeka za ozljede leđne moždine. Stoga, do idućeg izdanja ovog globalnog pokreta s plemenitim ciljem, pratite sve o istraživanjima na stranici www.wingsforlife.com.
Danas ujutro trojica izabranih maratonaca pokušali su srušiti magičnu granicu i istrčati maraton za manje od dva sata. Kenijac Eliud Kipchoge trčao je super brzim tempom od 2:51 min/km, no to je bilo jednu sekundu po kilometru sporije od potrebnog i završio je za 2:00:24 – gotovo dvije i pol minute brže od svjetskog rekorda, no 25 sekundi nakon ciljanog vremena.
Iako je ovo najbrži maraton ikada, neće se pisati kao svjetski rekord zbog gotovo sterilnih uvjeta na stazi i zbog pejsera koji su se izmjenjivali pred trkačima cijelo vrijeme, diktirajući im tempo i štiteći ih od vjetra. Bez obzira na to, nakon ovoga svi znaju što ljudsko tijelo može i elitni maratonci imaju novi veliki izazov, a i granica od dva sata nikada nije bila bliža.
Osim Kipchoge, u projektu su sudjelovali Zersenay Tadese, vlasnik svjetskog rekorda u polumaratonu, i Lelisa Desisa, dvostruki pobjednik Bostona. Dedisa je počeo zaostajati za grupom negdje oko 16-og kilometra i stigao u cilj 2:14:09 (PB 2:04), a Tadese se držao do 20-og i završio za 2:06:51, što je njegov novi osobni rekord. Oni su najbolji dokaz toga što vam maraton može učiniti bez obzira koliko spremni bili.
Nike je na ovome projektu radio tri godine. Osim trkača, pomno su izabrali 30 pejsera koji su odlično odradili svoj posao izmjenjujući se bez pogreške u V formaciji pred trkačima i bodreći ih do samoga kraja. Pet metara ispred njih je automobil sa semaforom vozio je testni vozač Formule 1, čije su vještine bile potrebne za određivanje savršenog tempa.
U projektu je sudjelovao i tim znanstvenika za određivanje najboljih uvjeta – temperature, vlage, svjetlosti i slično. S trkačima je radio i tim liječnika i kineziologa koji su testirali njihove sposobnosti i nastojali ih što više poboljšati. Trčalo se u Monzi u Italiji na stazi Formule 1 koja je imala minimalne promjene u visini, a jedan je krug iznosio 2.4 km. Na stazi je bilo postavljeno nekoliko potpuno ravnih mjerača vremena koji su očitavali tempo svakih 68 sekundi.
Uz to, Nike je pokušao izraditi savršene tenisice – Nike Vaporfly Elite – jako lagane, zaobljene, napravljene da gube što manje energije, a opet ne pretvrde. Tijekom izrade su imali više od 100 radnih verzija tenisica koje su razrađivali kako bi dobili one savršene.
Utrku je na prijenosu uživo pratilo oko 80 tisuća ljudi. I tako, iako nisu uspjeli u svom prvotnom naumu, ovi su trkači ipak napravili nešto spektakularno i postavili veliki izazov pred sve druge trkače. Zamislite, Kipchoga je više od 42 kilometra držao isti tempo, s najviše jednom sekundom odmaka! Vjerujem da ćemo u skoroj budućnosti biti svjedoci novih uzbudljivih događanja i rekorda na maratonskoj sceni.
Zadnji kilometri maratona u Bostonu 1996. godine ostali su čvrsto zapisani u povijesti ove utrke – te godine njemačka maratonka Uta Pippig službeno je postala prva žena koja je odnijela pobjedu tri godine zaredom. No, ostala je zapamćena i po jednoj, pod navodnike, neugodnoj stvari.
Komentatori utrke opisali su to kao probavne tegobe, ne usuđujući se reći da je poznata maratonka trčala utrku za vrijeme menstruacije, što su gledatelji, posebno uživo (kamere su se koncentrirale na gornji dio tijela), mogli jasno vidjeti. Čini mi se da se od 1996. nije puno toga promijenilo. I dalje se o temi menstruacije u sportašica relativno malo govori, iako se, naravno, radi o fiziološkoj pojavi kroz koju prolaze sve žene, svaki mjesec.
Čini li nas mjesečno krvarenje zaista slabijima na utrci/treningu, a ako ne, što se zapravo događa u tijelu žene koja se bavi sportom onih dana u mjesecu?
Gubitak krvi – manje kisika za mišiće?
Odgovor na pitanje u naslovu za većinu žena je – ne! Tijekom normalne menstruacije izgubi se oko 30 mL krvi, što je zanemarivo u usporedbi s otprilike 5000 mL tjelesne krvi. Istraživanja do sada nisu pokazala značajan pad razine hemoglobina za vrijeme menstruacije koji bi se povezao sa smanjenim kapacitetom krvi za prijenos kisika. No, žene koje imaju obilna i duga krvarenja sklone su razvoju anemije i trebale bi se posavjetovati s liječnikom u vezi nadoknade željeza i prehrane.
Nakupljanje vode
Nekoliko dana prije menstruacije razine ženskih spolnih hormona, estrogena i progesterona, na najvišim su vrijednostima. Ti hormoni dežurni su krivci za sve negativne promjene u tijelu koje prethode krvarenju, jednim imenom predmenstrualni sindrom ili, skraćeno, PMS. Nakupljanje tekućine u tijelu normalna je pojava tijekom ovog perioda, a nastaje zbog utjecaja ženskih spolnih hormona na propusnost stijenki krvnih žila za vodu. Dolazi do preraspodjele tekućine u organizmu na način da se više vode nakuplja u tkivima, a manje cirkulira krvnim žilama u obliku plazme.
Što to zapravo znači? Manji volumen plazme smanjuje sposobnost tijela za znojenje, što dovodi do blagog porasta tjelesne temperature (oko 0,5°C) i ubrzanog rada srca. Također, manja je mogućnost uklanjanja mliječne kiseline, a sve to pridonosi bržem umaranju i slabijoj izvedbi. Dobra hidracija najbolje je što možeš učiniti za svoje tijelo prije i tijekom treninga u danima prije mjesečnog krvarenja. Dobra vijest je da razine spomenutih hormona naglo padaju prvi i drugi dan menstruacije, a tvoje tijelo se vraća u ravnotežu!
Grčevi
Grčevite kontrakcije maternice i bolovi u donjem dijelu trbuha i leđa vjerojatno su najveći problem kada govorimo o trčanju i fizičkoj aktivnosti u vrijeme menstruacije. Ako malo zavirimo u žensko tijelo, ovi simptomi neće nas toliko čuditi. Međusobnim utjecajem raznih hormona i molekula prekida se dotok krvi u unutarnji sloj maternice – endometrij. Njegovim ljuštenjem nastaje menstrualni sadržaj (krv i odljuštene stanice), a ostatak maternice grči se i izbacuje taj sadržaj prema van. Zvuči pomalo brutalno, ali tako je.
Neke žene sve to osjete tek kao blagu nelagodu koja ih ne ometa u svakodnevnim aktivnostima, dok druge imaju jake bolove i grčeve. Srećom, brojna istraživanja i iskustvo žena koje se bave sportom pokazali su da redovita fizička aktivnost ublažava spomenute tegobe. Također, endorfini, hormoni koji se oslobađaju za vrijeme trčanja djeluju kao prirodni lijek protiv bolova. Stoga, lagano trčanje i istezanje može ti pomoći da se osjećaš bolje i lakše podneseš one dane, no, isto tako, i dan – dva odmora sasvim su opravdan izbor u ovom slučaju.
Ako te menstruacija iznenadi na dan utrke, lijekovi protiv bolova, poput ibuprofena, mogu ti pomoći, ali valja imati na umu da njihovo dugotrajno uzimanje može oštetiti želučanu sluznicu i funkciju bubrega.
Zašto žudimo za slatkim prije menstruacije?
Poznato je da naš organizam u fizičkoj aktivnosti primarno iskorištava zalihe glukoze, tj. šećera za dobivanje energije, a kada se te zalihe potroše, metabolizam se usmjerava dominantno prema sagorijevanju masti. Nekoliko dana prije menstruacije visoke razine estrogena i progesterona djeluju na metabolizam na način da potiču štednju glikogena, a to znači da su količine dostupne glukoze smanjene. To je pravi razlog zbog kojeg imamo povećanu potrebu za slatkim namirnicama, ali i povećane potrebe za ugljikohidratima tijekom dugog treninga ili utrke.
Ipak, ako prije menstruacije ne planiraš dužu fizičku aktivnost, vrlo vjerojatno ćeš se bolje osjećati ako preskočiš čokoladu i zamijeniš slatkiše nutritivno vrijednim namirnicama – simptomi PMS-a bit će blaži, nakupljat ćeš manje vode i bit ćeš bolje raspoložena. Početkom idućeg ciklusa, tj. s prvim danom krvarenja, glikogen postaje dostupniji razgradnji, a tijelo brže dobiva potrebnu energiju.
Sa sportskog i medicinskog stajališta, sama menstruacija nije nikakva prepreka bavljenju sportom – dapače, početkom krvarenja nestaju gotovi svi negativni simptomi koji se karakteristično javljaju prije menstruacije. Žensko tijelo tijekom onih dana zapravo je najsličnije muškom organizmu – razine ženskih spolnih hormona su najniže, a tijelo je u optimalnoj fazi za sportske poduhvate.
Neki od najboljih rezultata u ženskom trčanju postignuti su upravo dok su atletičarke menstruirale, što je prava potvrda snage ženskog tijela u tom periodu.
Kako bi početnicima osigurali što kvalitetniju utrku organizator će u srijedu 7. 6 u 18:00h održati probni trening koji će biti vođen od strane iskusnih trenera triatlona prof. Ivana Ivezića i mag. Gorana Peića gdje ćete moći proći biciklističku i trkačku stazu i saznati sve šta vam je potrebno za odraditi utrku. Na probnom treningu potrebno je doći sa biciklom kako bi se prošla staza. Mjesto okupljanja je parkiralište na Jarunu ispred triatlonskih prostora koji se nalaze uz veslački centar i most preko kojeg se ide na otok Univerzijade (pogledajte sliku lokacije)
The Loneliest Runner (1976)
Nakupljanje vode