Naslovnica Blog Stranica 69

Brdska trka Boroša – od bana do Sljemena za ekipno PH

U nedjelju 14. svibnja kultna brdsku utrka Boroša ugostila je državno prvenstvo u planinskom trčanju. Od glavnog zagrebačkog trga do Sljemena utrkivalo se oko 350 ljudi, savladavajući više od 900 metara uspona na 13 kilometara.

 

Kod žena je slavila Barbara Belušić (AK Istra) s 1:11:07 srušivši ženski rekord staze koji je dosad držala Veronika Jurišić (AK Sljeme). Ona je ove godine bila druga, a trebalo joj je 1:15:38. Treće mjesto zauzela je Anda Tomaš (AK Svetice) s vremenom 1:16:51.

WhatsApp Image 2017-05-15 at 13.59.58 (5)

Muški pobjednik je Nikola Mikulić (AK Svetice) koji je na cilj stigao za minutu i pol više od sat vremena, 1:01:37. Na drugom mjestu isto Nikola – Nikola Špoljar (AK Sljeme) i 1:02:28, a treće mjesto zauzeo je Ante Živković (AK Dubrovnik) koji je u cilj stigao za 1:03:16.

Mikulic

Po pet najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji izabrani su za članove reprezentacije za Europsko prvenstvo u planinskom trčanju u Sloveniji, a to su uz gore navedene još Igor Goričanec, Mario Špoljar, Valentina Belović i Katarina Kokan.

Poredak ekipa na državnom prvenstvu je sljedeći:

EPH Muškarci

  1. AK Svetice – Nikola Mikulić, Krešimir Balaško, Lovre Kalac
  2. AK Sljeme – Nikola Špoljar, Dejan Radanac, Nikola Smolić
  3. AK Rudolf Perešin – Matija Lukina, Nikola Škvorc, Emil Škudar

EPH Žene

  1. AK Sljeme – Veronika Jurišić, Petra Kontić, Katica Rumbočić
  2. AK Varaždin – Valentina Belović, Marina Bulić, Mateja Kaniški
  3. AK Maksimir – Anita Antolković, Dorotea Kutleša, Tanja Šarić

Čestitke svima!

WhatsApp Image 2017-05-15 at 13.59.58 (2)

Tekst: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: AK Varaždin

Odlično treće kolo Zagreb 5×5 serijala na Zrinjevcu

Jučer je na zagrebačkom Zrinjevcu održano treće kolo Zagreb 5×5 serijala pod nazivom Zagreb City Run. Tristo trkačica i trkača trčalo je po pet krugova oko parka Zrinjevac po ugodnom vremenu nedjeljnog predvečerja.

 

Iako su kišica i pokoja munja prijetili da će trkačice i trkači dobiti (ne)željeno osvježenje, kiše za vrijeme utrka nije bilo. S obzirom da je krug u kojem su trčali dug samo jedan kilometar, organizatori iz AK Svetice i Run&Treka odlučili su ovaj put smanjiti gužvu i odvojiti žensku od muške utrke. To se pokazalo kao puno pogodak – jedni su druge mogli podržavati za vrijeme njihovih utrka, a usprkos velikog broja sudionika, prevelike gužve na stazi nije bilo.

U muškoj konkurenciji pobijedio je Goran Grdenić s vremenom 15:44.4, drugi je stigao Antun Pavelić u vremenu 15:49.2 a treći je bio Ante Živković s vremenom 16:08.5.

Matea Parlov je stigla prva među ženama s vremenom 17:10.1, druga je bila Mirjana Šimek Bilić s vremenom 18:35.6 a treća, Kimberly Remine Pašalić, došla je za 19:20.6.

Ukupne rezultate možete pogledati na www.utrka.com.

 

3sporta.com

INTERVJU: Safet Čučuk – To su baš čudni ljudi, ti trkači

– Mene ne zanima rezultat, koliko si i vidla po svemu tome. Meni je bitno druženje s ljudima, s tim čudnim trkačima, to je stvarno posebna vrsta ljudi… Neki čudni svijet – započinje mi svoju priču Safet Čučuk, svojevrsni kroničar hrvatskog trčanja. Dvosatna šetnja nasipom trebala je uroditi klasičnim intervjuom s ovim nimalo klasičnim trkačem, no svi koji znaju Safeta složit će se da to ne bi bilo baš safetovski…

 

Usudila bih se reći da u Hrvatskoj nema trkača koji bar jednom nije susreo Safeta, zagrebačkog 71-godišnjeg trkača čije ime već polako postaje legenda. Osim svakog dana na nasipu, on već godinama vjerno posjećuje sve domaće utrke i to na svoj poseban način – lagano i opušteno, s malim fotoaparatom u ruci kojim pokušava uhvatiti gotovo svakog trkača. I gotovo svaki trkač mu se nasmije, bez obzira u kakvoj se agoniji nalazi!

– Najdraže mi je kad dođem doma i pogledam te slike pa vidim ta lica. Neka su nasmijana, a na nekima vidiš kak im je teško. I nije to isto kao kad ih slikaš u cilju kad završe jer onda je već gotovo. Ovak ih uhvatim usred trke pa vidiš tu emociju, najbolje mi je kad staza ide po istom u dva smjera, onda ih najbolje uhvatim – priča mi o fotkanju, istovremeno opet fotkajući sve po nasipu, naravno.

Ovaj umirovljeni Zagrepčanac prošao je svašta u životu, od radničkog aktivizma do posla u Libiji. Ima ženu i dvoje djece, svira gitaru, voli surf, blues i rock i skuplja gramofonske ploče. Zamolila sam ga da mi priča o svojim trkačkim početcima.

20170401-13_14_44-IMG_4571

– A čuj, ja ti trčim osam, devet godina. Prije sam igral nogomet i rukomet, a onda sam imal dvije operacije, jednu na koljenu, a drugu na želucu. I onda kad sam se oporavil, počeo sam šetati tu po nasipu. A imam rodbinu u Murskom Središću i jedan dan smo žena i ja išli u posjetu i tam neka trka, kužiš, devet kilometara. Devet kilometara, mislim si, pa to nije tak daleko, idem ja to trčati. To sam prohodal i neki čovjek stoji i veli on meni “čujte, vidim vas da hodate po nasipu, ajde vi dođite u četvrtak na ligu u Maksimiru”. Nisam onda imal pojma da se to trči, da imaju klubovi, da se u Zagrebu trči maraton, a tu sam cijeli život. A imam prijatelja, Tomo Harapin, igrali smo pingač zajedno u firmi, i mi kak dva bedaka došli na tu ligu i to trčimo dugu stazu. Kad smo završili, nigdje nikoga, to sve otišlo doma! Al, kak su ti trkači imali neke dobre priče, išli smo i idući četvrtak – prisjeća se.

I tako je Safet polako ušao u trkačke vode. Najprije je bio član AK Veteran, a ubrzo nakon toga član AK Sljeme. Uz njih je pripremio i svoj prvi maraton, onaj zagrebački, a nakon njega i Čazmu i brojne druge utrke. Najdraža utrka mu je Boroša, ali kaže da uživa na svakoj. Teško je uopće prenijeti sve anegdote koje mi je ispričao: od diskvalifikacija do trčanja stotke. Da, Safet je trčao utrku od 100 km –  Passatore – i istrčao je za 16 sati.

– Kad sam se prijavil na to, žena mi je rekla da sam skroz poludel. Kad sam Janku (Draganu Jankoviću) donio novce, skroz se začudio i isto mi je rekel da sam lud, pital me znam li koliko je to. Znam, kak ne bi znal. I tak smo išli tam, Antonija Orlić mi je napisala na ruku limite za svaku kontrolnu točku i ja sam to istrčal. A pripremal sam se tak da sam svaki dan bio šest sati na nogama.

– A što vam žena inače kaže na to što stalno nekuda idete i što ste toliko s trkačima?

– Ja ti lijepo pobrišem prašinu, posaugam, operem suđe, stavim veš sušiti i onda ju pitam mogu li ići. Onda ona mene pita jesam napravil kaj po doma, ja kažem da jesam sve i onda me pusti. A ide i ona na neke izlete, svatko ima svoje. Ma sve kaj ti mogu reći je da imam dobru ženu!

Priča mi dalje o tome da mu se ne sviđa kako novac sve više ulazi u trčanje, ali da mu je drago što se ljudi kreću i što je nasip svakim danom sve puniji. Šetali smo predvečer, baš u vrijeme treninga, i nijedna grupica nije protrčala kraj nas bez “Safete, bok!”.

Kaže da uvijek ima ljudi koji su zločesti, ali da on pamti samo lijepe stvari, kao kad su mu s jedne utrke u Beogradu poslali medalju kad im je javio da ne može doći, ili kao kad su ga Zagreb Runners dočekali na mostu tijekom polumaratona u Osijeku. – Ako ćeš pisati kaj sam ti rekel za te Runnerse, ti nešto izmisli. Ja, evo, nemam riječi. To nikad ne bum zaboravil, vidiš ti kakvi su to ljudi!

20170401-13_08_13-IM7D99991527

Jako voli svoje Sljemenaše, ali i sve ostale trkače. Fotografije stavlja na Facebook, a snimke na YouTube kanal pod imenom TV Štenara. Najdraže mu je trčati po nasipu i jako je sretan što su postavili novu rasvjetu i slavine s vodom. Iako trči samo radi gušta, prije nekoliko godina ga je zanimalo koliko najbrže može ići pa je istrčao polumaraton za 1:48. Kaže da će trčati sve dok noge budu mogle, a ponovio mi je barem deset puta: baš su čudni ljudi ti trkači, i ta njihova luda energija…

Pripremila: Martina Đođo / 3sporta.com

[TRENING TJEDNA] Začinjeni tempo trening

Tempo trening definira se kao ujednačen napor na zadanoj duljini ili u zadanom vremenskom trajanju i bitna je stavka u pripremama za bilo koju utrku, a posebice za polumaraton i maraton. Ovaj vam puta predstavljamo tempo trening s malim dodacima kojima se razbija monotonija i postižu korisni učinci.

 

Radi se o tome da svakih pet minuta ubacite 30 do 60 sekundi brzog trčanja na tempu utrke od pet kilometara ili čak koju sekundu brže, a nakon toga se vratite na tempo na kojemu ste trčali.

S obzirom na to da su ti kratki dijelovi znatno brži od glavnog tempa, mišići otpuštaju dosta mliječne kiseline koja uzrokuje onaj osjećaj žarenja koji je inače prisutan na kratkim utrkama ili brzim dionicama. Kada se vratite na glavni tempo, tijelo je prisiljeno brzo razgraditi tu kiselinu i prilagoditi se za nove brze dijelove. Dakle, na ovaj način učimo mišiće da se efektivnije nose s mliječnom kiselinom što znači i bolje izdržavanje napora na utrkama.

 

Ovako se radi:

  • Zagrijavanje: 15-20 minuta laganog trčanja s pet – šest kratkih ubrzanja na kraju
  • Trening: 40 minuta trčanja na tempu polumaratona uz dodatak da svaku petu minutu trčite na tempu petice (znači četiri minute na tempu halfa pa jedna na tempu petice i tako do kraja). Ovo se može modificirati ovisno o formi i mogućnostima trkača – cijeli središnji dio može trajati između 20 i 60 minuta, a ubrzanja mogu trajati između 30 i 60 sekundi
  • Primjer: ako je pace vašeg posljednjeg polumaratona 5:15 min/km, to vam je glavni pace, a brze minute radite između 4:50 i 4:45 min/km
  • Rastrčavanje: 15-20 minuta laganog trčanja

Ovaj je trening prilično težak i zato ga treba pažljivo odrađivati. Najbolje ga je izvoditi u srednjem i završnom dijelu priprema za ciljanu utrku i to dva ili tri puta. Uz ostale treninge dionica, fartleke, dužine i lagane treninge, na dan utrke bit ćete potpuno spremni!

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

8000 LJUDI NA WINGS FOR LIFE WORLD RUN UTRCI U ZADRU!

Spektakularnom izdanju najveće hrvatske utrke i globalnog pokreta zvanog Wings for Life World Run danas je svjedočilo tisuće ljudi, kako u Zadru tako i na malim ekranima diljem svijeta, a za istraživanja leđne moždine prikupljeno je nevjerojatnih 6,8 milijuna eura. Čak 8000 ljudi startalo je danas u 13 sati u istom trenutku kada i još 24 zemlje, a cilj zbog kojeg su došli u Zadar ostvarili su i prije nego je truba dala znak za start. U utrci kojoj je cilj pronaći lijek za ozljede leđne moždine, a u kojoj natjecatelji u kolicima ravnopravno sudjeluju, Aron Anderson pobijedio je cijeli svijet, ni manje ni više nego u kolicima s nevjerojatnih 92 prijeđenih kilometara.

 

Trčati za one koji ne mogu bio je moto današnjeg pokreta, a pridružili su mu se ljudi iz doslovno svakog kutka Lijepe naše, ali i iz preko 40 drugih zemalja. Kako je i najavio, Robert Radojković oborio je rekord staze i kući odnio trofej nakon 65 pretrčanih kilometara. A pobjednica Željka Šaban Miličić, koja je samo htjela odraditi trening, ipak je pretrčala malo više i nakon 44 kilometra postala četvrta pobjednica hrvatske utrke Wings for Life World Run. Natjecatelji u kolicima koji su bez pomoći uspjeli prijeći najveću udaljenost su Marijana Blažanović, koju je Presretačko vozilo prestiglo nakon 7. kilometra te Peter Marin Glavan sa spektakularnih 21 kilometara iza sebe.

Pobjednici

Jedan cilj – prikupljeno 6,8 milijuna eura

Utrka Wings for Life World Run djeluje samo iz jednog razloga, a to je kako bi ozljede leđne moždine učinila izlječivima. Startnine i donacije, koje se ulažu u zakladu Wings for Life, danas su premašile cifru od 6,8 milijuna eura u svijetu i u sto postotnom iznosu financirat će obećavajuća istraživanja leđne moždine.

 

Hrvatica po treći put prvakinja, ovaj put u Velikoj Britaniji

Nikolina Šustić 2015. godine plesom je završila utrku i nakon 48 kilometara vratila se na start kao pobjednica drugog izdanja hrvatske utrke. Godinu nakon, pokorila je i Norvežane te slavila i u njihovoj utrci s istrčanih 50 kilometara. A danas je Nikolina postala treća uzastopna prvakinja, pobijedivši u Velikoj Britaniji s 55 kilometara pod nogama. Do kad će Nikolina pobjeđivati i gdje će trčati iduće godine, znat ćemo kad se vrati.

_LAF0879

Globalni pobjednik pretrčao rekordnih 92 kilometra

Utrka za globalnog pobjednika Wings for Life World Runa, tj. onog koji će prijeći najviše kilometara prije nego ga stigne Presretačko vozilo, nije bila nimalo lagana. No, vjerojatno je bilo teško zamisliti da će naslov prvaka i apsolutnog junaka današnjeg dana otići u ruke natjecatelja u kolicima. Šveđanin Aron Anderson danas je svima pokazao da granice ne postoje i da je ova utrka možda mjesto gdje se trči za one koji ne mogu, ali prvenstveno mjesto gdje se trči ravnopravno S njima.

 Wings for Life World Run danas je završila svoje četvrto izdanje, s preko 155 000 ljudi diljem svijeta koji su u njemu sudjelovali. No, ova utrka, kao i zaklada Wings for Life ni danas ne staju. Nastavljaju neumorno ka pronalasku lijeka za ozljede leđne moždine. Stoga, do idućeg izdanja ovog globalnog pokreta s plemenitim ciljem, pratite sve o istraživanjima na stranici www.wingsforlife.com.

Više na www.wingsforlifeworldrun.com

_X3M5943

_M1X1396 - Copy

_M5_4460

_M1X9286

Photo_Predrag_Vuckovic_0002

_M1X0578

PR

Breaking2: Kipchoge istrčao NAJBRŽI MARATON U POVIJESTI, ali granica od dva sata još stoji

Danas ujutro trojica izabranih maratonaca pokušali su srušiti magičnu granicu i istrčati maraton za manje od dva sata. Kenijac Eliud Kipchoge trčao je super brzim tempom od 2:51 min/km, no to je bilo jednu sekundu po kilometru sporije od potrebnog i završio je za 2:00:24 – gotovo dvije i pol minute brže od svjetskog rekorda, no 25 sekundi nakon ciljanog vremena.

 

Iako je ovo najbrži maraton ikada, neće se pisati kao svjetski rekord zbog gotovo sterilnih uvjeta na stazi i zbog pejsera koji su se izmjenjivali pred trkačima cijelo vrijeme, diktirajući im tempo i štiteći ih od vjetra. Bez obzira na to, nakon ovoga svi znaju što ljudsko tijelo može i elitni maratonci imaju novi veliki izazov, a i granica od dva sata nikada nije bila bliža.

Osim Kipchoge, u projektu su sudjelovali Zersenay Tadese, vlasnik svjetskog rekorda u polumaratonu, i Lelisa Desisa, dvostruki pobjednik Bostona. Dedisa je počeo zaostajati za grupom negdje oko 16-og kilometra i stigao u cilj 2:14:09 (PB 2:04), a Tadese se držao do 20-og i završio za 2:06:51, što je njegov novi osobni rekord. Oni su najbolji dokaz toga što vam maraton može učiniti bez obzira koliko spremni bili.

nike

Nike je na ovome projektu radio tri godine. Osim trkača, pomno su izabrali 30 pejsera koji su odlično odradili svoj posao izmjenjujući se bez pogreške u V formaciji pred trkačima i bodreći ih do samoga kraja. Pet metara ispred njih je automobil sa semaforom vozio je testni vozač Formule 1, čije su vještine bile potrebne za određivanje savršenog tempa.

U projektu je sudjelovao i tim znanstvenika za određivanje najboljih uvjeta – temperature, vlage, svjetlosti i slično. S trkačima je radio i tim liječnika i kineziologa koji su testirali njihove sposobnosti i nastojali ih što više poboljšati. Trčalo se u Monzi u Italiji na stazi Formule 1 koja je imala minimalne promjene u visini, a jedan je krug iznosio 2.4 km. Na stazi je bilo postavljeno nekoliko potpuno ravnih mjerača vremena koji su očitavali tempo svakih 68 sekundi.

nikeStaza

Uz to, Nike je pokušao izraditi savršene tenisice – Nike Vaporfly Elite – jako lagane,  zaobljene, napravljene da gube što manje energije, a opet ne pretvrde. Tijekom izrade su imali više od 100 radnih verzija tenisica koje su razrađivali kako bi dobili one savršene.

nikeShoes

Utrku je na prijenosu uživo pratilo oko 80 tisuća ljudi. I tako, iako nisu uspjeli u svom prvotnom naumu, ovi su trkači ipak napravili nešto spektakularno i postavili veliki izazov pred sve druge trkače. Zamislite, Kipchoga je više od 42 kilometra držao isti tempo, s najviše jednom sekundom odmaka! Vjerujem da ćemo u skoroj budućnosti biti svjedoci novih uzbudljivih događanja i rekorda na maratonskoj sceni.

KIPCO

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Oni dani u mjesecu – trčati ili ne

Zadnji kilometri maratona u Bostonu 1996. godine ostali su čvrsto zapisani u povijesti ove utrke – te godine njemačka maratonka Uta Pippig službeno je postala prva žena koja je odnijela pobjedu tri godine zaredom. No, ostala je zapamćena i po jednoj, pod navodnike, neugodnoj stvari.

 

Komentatori utrke opisali su to kao probavne tegobe, ne usuđujući se reći da je poznata maratonka trčala utrku za vrijeme menstruacije, što su gledatelji, posebno uživo (kamere su se koncentrirale na gornji dio tijela), mogli jasno vidjeti. Čini mi se da se od 1996. nije puno toga promijenilo. I dalje se o temi menstruacije u sportašica relativno malo govori, iako se, naravno, radi o fiziološkoj pojavi kroz koju prolaze sve žene, svaki mjesec.

Čini li nas mjesečno krvarenje zaista slabijima na utrci/treningu, a ako ne, što se zapravo događa u tijelu žene koja se bavi sportom onih dana u mjesecu?

 

Gubitak krvi – manje kisika za mišiće?

Odgovor na pitanje u naslovu za većinu žena je – ne! Tijekom normalne menstruacije izgubi se oko 30 mL krvi, što je zanemarivo u usporedbi s otprilike 5000 mL tjelesne krvi. Istraživanja do sada nisu pokazala značajan pad razine hemoglobina za vrijeme menstruacije koji bi se povezao sa smanjenim kapacitetom krvi za prijenos kisika. No, žene koje imaju obilna i duga krvarenja sklone su razvoju anemije i trebale bi se posavjetovati s liječnikom u vezi nadoknade željeza i prehrane.

 

bigstock--176921995Nakupljanje vode

Nekoliko dana prije menstruacije razine ženskih spolnih hormona, estrogena i progesterona, na najvišim su vrijednostima. Ti hormoni dežurni su krivci za sve negativne promjene u tijelu koje prethode krvarenju, jednim imenom predmenstrualni sindrom ili, skraćeno, PMS. Nakupljanje tekućine u tijelu normalna je pojava tijekom ovog perioda, a nastaje zbog utjecaja ženskih spolnih hormona na propusnost stijenki krvnih žila za vodu. Dolazi do preraspodjele tekućine u organizmu na način da se više vode nakuplja u tkivima, a manje cirkulira krvnim žilama u obliku plazme.

Što to zapravo znači? Manji volumen plazme smanjuje sposobnost tijela za znojenje, što dovodi do blagog porasta tjelesne temperature (oko 0,5°C) i ubrzanog rada srca. Također, manja je mogućnost uklanjanja mliječne kiseline, a sve to pridonosi bržem umaranju i slabijoj izvedbi. Dobra hidracija najbolje je što možeš učiniti za svoje tijelo prije i tijekom treninga u danima prije mjesečnog krvarenja. Dobra vijest je da razine spomenutih hormona naglo padaju prvi i drugi dan menstruacije, a tvoje tijelo se vraća u ravnotežu!

 

Grčevi

Grčevite kontrakcije maternice i bolovi u donjem dijelu trbuha i leđa vjerojatno su najveći problem kada govorimo o trčanju i fizičkoj aktivnosti u vrijeme menstruacije. Ako malo zavirimo u žensko tijelo, ovi simptomi neće nas toliko čuditi. Međusobnim utjecajem raznih hormona i molekula prekida se dotok krvi u unutarnji sloj maternice – endometrij. Njegovim ljuštenjem nastaje menstrualni sadržaj (krv i odljuštene stanice), a ostatak maternice grči se i izbacuje taj sadržaj prema van. Zvuči pomalo brutalno, ali tako je.

Neke žene sve to osjete tek kao blagu nelagodu koja ih ne ometa u svakodnevnim aktivnostima, dok druge imaju jake bolove i grčeve. Srećom, brojna istraživanja i iskustvo žena koje se bave sportom pokazali su da redovita fizička aktivnost ublažava spomenute tegobe. Također, endorfini, hormoni koji se oslobađaju za vrijeme trčanja djeluju kao prirodni lijek protiv bolova. Stoga, lagano trčanje i istezanje može ti pomoći da se osjećaš bolje i lakše podneseš one dane, no, isto tako, i dan – dva odmora sasvim su opravdan izbor u ovom slučaju.

Ako te menstruacija iznenadi na dan utrke, lijekovi protiv bolova, poput ibuprofena, mogu ti pomoći, ali valja imati na umu da njihovo dugotrajno uzimanje može oštetiti želučanu sluznicu i funkciju bubrega.

 

Zašto žudimo za slatkim prije menstruacije?

Poznato je da naš organizam u fizičkoj aktivnosti primarno iskorištava zalihe glukoze, tj. šećera za dobivanje energije, a kada se te zalihe potroše, metabolizam se usmjerava dominantno prema sagorijevanju masti. Nekoliko dana prije menstruacije visoke razine estrogena i progesterona djeluju na metabolizam na način da potiču štednju glikogena, a to znači da su količine dostupne glukoze smanjene. To je pravi razlog zbog kojeg imamo povećanu potrebu za slatkim namirnicama, ali i povećane potrebe za ugljikohidratima tijekom dugog treninga ili utrke.

Ipak, ako prije menstruacije ne planiraš dužu fizičku aktivnost, vrlo vjerojatno ćeš se bolje osjećati ako preskočiš čokoladu i zamijeniš slatkiše nutritivno vrijednim namirnicama – simptomi PMS-a bit će blaži, nakupljat ćeš manje vode i bit ćeš bolje raspoložena. Početkom idućeg ciklusa, tj. s prvim danom krvarenja, glikogen postaje dostupniji razgradnji, a tijelo brže dobiva potrebnu energiju.

Sa sportskog i medicinskog stajališta, sama menstruacija nije nikakva prepreka bavljenju sportom – dapače, početkom krvarenja nestaju gotovi svi negativni simptomi koji se karakteristično javljaju prije menstruacije. Žensko tijelo tijekom onih dana zapravo je najsličnije muškom organizmu – razine ženskih spolnih hormona su najniže, a tijelo je u optimalnoj fazi za sportske poduhvate.

Neki od najboljih rezultata u ženskom trčanju postignuti su upravo dok su atletičarke menstruirale, što je prava potvrda snage ženskog tijela u tom periodu.

 

Autor: Anda Tomaš / 3sporta.com

Dina Levačić pliva za udrugu “Moje dijete”

Dina Levačić će na blagdan sv. Duje plivati za udrugu Moje dijete od Omiša do Splita, a događaj organizira Triatlon Klub Split.

 

U sklopu humanitarne akcije „ Dina za Moje dijete“, splitska plivačica Dina Levačić će plivati dionicu dugu 25 km, od Omiša do Splita za solinsku udrugu „Moje dijete“ u nedjelju  7.svibnja na Dan grada Splita, na blagdan sv. Duje.

Start maratona je u Omišu s gradskog mula u 11 sati, a cilj u Splitu, na Rivi oko 17.30 sati, gdje će je dočekati proslavljeni olimpijac, jedriličar Tonči Stipanović.

Cilj akcije je prikupljanje sredstava za udrugu“ Moje dijete“, koja skrbi o djeci s teškoćama u razvoju i tjelesnim invalidima. Osim toga, želja je podići svijest građana, da su ta djeca ravnopravni članovi društva, te da treba ulagati u njihovu rehabilitaciju i opći životni standard. Ukazati na probleme sa kojima se oni svakodnevno  susreću, a samim time i njihovi roditelji.

Pozivamo Vas da podržite ovu humanitarnu akciju, svojim dolaskom na start ili cilj, gdje ćete moći donirati Vaš prilog, a zauzvrat dobiti majicu ili suvenire i na taj način pomoći u ostvarivanju što boljih rezultata u radu udruge „Moje dijete“. Prikupljena sredstva će se utrošiti za kupnju didaktičkih pomagala navedene udruge. Pomoći se može i direktnom uplatom na račun akcije     IBAN: HR98 24840081502002263.

 

Tko je Dina Levačić?

DSCN4353Dana 14. 3. 1996 u  gradu podno Marjana, u Splitu, rođena je Dina Levačić. Gotovo od prvih koraka, u njoj se rodila ljubav prema moru. Prvi zaveslaji su se dogodili na otoku Istu, rodnom mjestu njenog dide. Nakon toga dolazi bazen, navikavanje na klor, gotovo svakodnevno rano ustajanje. Takmičenja koja su na početku se činila strahovito dugim, 25 metara je sa vremenom preraslo u utrke od 25 km i duže. Tako danas može reći, da je isplivala najduži maraton iz serije Grand Prix-a Hernandarias- Parana (Argentina) u dužini od 88km. Osim toga tu su i utrke Santa Fe- Coronda (57km, Argentina), Traversee du Lac st. Jean (32km, Kanada), Capri- Napoli (36km, Italija), Ohrid (30km, Makedonija). Paralelno sa preplivanim kilometrima, prolazili su i dani provedeni u školskim klupama. Na red je došao fakultet. Dvojbe nije bilo. Želja i snovi su postali stvarnost, edukacijsko- rehabilitacijski fakultet, smjer rehabilitacija (defektologija). Kako tada, tako i danas. Novi pothvat je pred njom, podržimo je.

Više o Dini i navedenom događaju pratite na facebook stranici događaja Dina za Moje dijete.

PR

Trčim kući: priča o Juliusu Achonu

Julius Achon je kao dječak često slušao priče o Johnu Akii-Bua, njegovom sunarodnjaku iz Ugande koji je 1972. na Olimpijadi osvojio zlato na 400 m s preponama i zaradio puno novca. Za to je vrijeme u Ugandi bjesnio građanski rat, a Julius je upravo u trčanju tražio psihički bijeg od rata, neimaštine, od njihove kuće od blata i trave.

 

Kada je imao 12 godina, vojnici su ga oteli želeći ga skupa s ostalim dječacima iz sela obučavati za ratovanje. Nakon 3 mjeseca u kampu uspio je pobjeći, a 9 dječaka koji su to pokušali s njim uhvaćeni su i ubijeni. Kad se vratio kući, opet je počeo trčati – bos, sam, po prašnjavim afričkim cestama. Prijavio se na jednu lokalnu utrku i pobijedio.

 

Tada se pokrenulo

Ta pobjeda kvalificirala ga je za utrku u gradu Lira udaljenom 65 kilometara od njegovog sela. Julius nije imao sredstava za prijevoz do grada pa je zamolio jednog bogatog čovjeka koji je imao automobil da ga odveze, u zamjenu za – kokoš. Bogataš je odbio, Julius je ostavio kokoš i krenuo trčati. Do stadiona u Liri stigao je 6 sati kasnije. Idući je dan pobijedio na utrkama od 800 m, 1.200 m i 3.000 m, sve bosonog.

julius3Osim što je zaslužio nastup na državnom natjecanju, zapeo je za oko jednom od najboljih sportskih menadžera u Ugandi, Christopheru Banage Mugisha. Dva tjedna kasnije, Julius je pobijedio na državnom prvenstvu u utrci od 1.500 m. Ta je pobjeda promijenila njegov život. Odrastajući, dnevno je jeo samo jedan obrok i nije se školovao jer njegovi roditelji nisu imali 15 dolara koliko je iznosila godišnja naknada za školu. Sada mu je Mugisha ponudio stipendiju za srednju školu u glavnom gradu Ugande.

 

Američki san

Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 1994. osvojio je zlato na 1.500 m. Nekoliko dana nakon toga više američkih sveučilišta ponudilo mu je stipendije, a on je odabrao George Mason University čiju je atletsku sekciju vodio trener John Cook. Julius je ubrzo postao omiljen zbog svoje otvorenosti i predanosti radu, rušio je rekorde i 1996. nastupio na svojim prvim Olimpijskim Igrama. Od svih dosadašnjih životnih borbi Juliusa Achona, ova koja slijedi najljepša je i najtužnija…

Cook je ubrzo nakon toga napustio trenerski posao, što je Juliusu jako teško palo jer mu je on bio kao otac – davao mu je džeparac i odjeću za školu i pazio na njega. U to je vrijeme saznao i kakve torture vojnici vrše nad stanovnicima sela u Ugandi i, strahujući za život svojih roditelja i braće s kojima nije mogao stupiti u kontakt, otišao je kući. Našao je obitelj živu i zdravu, ali je izgubio stipendiju na sveučilištu i pravo natjecanja na profesionalnim utrkama. Istekla mu je i studentska viza i tako se ponovno našao zarobljen u raljama rata.

Očajan, Julius je potpisao ugovor s jednim portugalskim klubom. Uvjeti su mu bili loši, živio je u podrumu bez grijanja, imao jako malu plaću, morao je trčati puno utrka, ali želio je napredovati i ta ga je želja odvela na njegovu drugu Olimpijadu. Ovaj je put došao do polufinala na 1.500 m.

julius4

Veliko tužno srce

Prilikom jednog od idućih posjeta Ugandi 2003. godine, Julius je radio jutarnji trening i prošao kroz autobusni kolodvor. Tamo je ispod jednog autobusa zamijetio dječja tijela. Zastao je šokiran i tada se jedno dijete ustalo – djevojčica koja je kleknula pred njega tražeći novac. Ubrzo su se sva djeca ustala, prljava i bosa, i rekla mu da su im roditelji ubijeni i da spavaju pod autobusima kako bi ih grijala toplina motora. Bilo ih je 11, najstariji Samuel je imao 10, a najmlađi 3 godine i nije znao svoje ime.

Julius ih je odveo k svojoj obitelji. Tamo su ih nahranili i – iako ih je već osmero živjelo u toj kućici od blata i trave – zamolio je oca da primi tu djecu. Dogovorili su se da će djeca ostati tamo i da će Julius slati novce za njihovu hranu. Vrativši se u Portugal s dodatnim troškom na ionako premaloj plaći, Julius više nije mogao plaćati stanarinu i spavao je u svlačionici kluba. Ali je bio uvjeren da čini dobro.

 

Ne gubi nadu

Nedugo nakon toga nazvao ga je John Cook i ponudio mu posao i veću plaću u Portlandu – bio je pejser za Nike. Preselio se sa ženom Grace u SAD i premda je sada živio u stančiću, stvari opet nisu bile bajne. Grace je imala problema s vizom i nije mogla raditi pa je njegova plaća jedva pokrivala troškove. Ali i dalje je u Ugandu slao novac. Ono što ga je jako slomilo bila je vijest o ubojstvu njegove majke – nije bio u stanju nastaviti trenirati za svoj treći nastup na Olimpijadi i tada se njegova karijera počela rušiti.

No ovaj mu je posao donio jednu dobru stvar – upoznao je čovjeka po imenu Jim Fee. Sprijateljili su se i nakon što je Jim otišao u mirovinu, počeo je Juliusu pomagati oko neprofitne organizacije Achon Uganda Children’s Fund. Godine 2010. zajedno su otputovali u Ugandu u Juliusovo selo, gdje je Jim svjedočio stvarima koje prije nije mogao ni zamisliti. Sa 150 dolara platili su liječenje petnaestoro djece od malarije. Tada su primili e-mail od Nike-a da su dobili 34.500 dolara za izgradnju bolnice i kuće za siročad. Naravno, odmah su krenuli u izgradnju, a bolnica nosi ime po Juliusovoj majci Kristini. Uz to, počeli su držati trkačke treninge za djecu iz sela.

julius2

Današnje stanje

Julius Achon više se ne bavi profesionalno atletikom, ali i dalje trči pet puta tjedno. S obitelji živi u glavnom gradu Ugande, radi u parlamentu kao predstavnik okruga iz kojeg dolazi i vodi organizaciju za pomoć djeci Ugande. Bolnica je postala klinički centar i sastoji se od 5 zgrada, od kojih jedna nosi ime Jim Fee, po Juliusovom velikom prijatelju koji je poginuo 2013. u prometnoj nesreći. Jimova žena i dva sina također žive u Ugandi. U suradnji s Johnom Brantom, Julius je izdao knjigu ‘The Boy Who Runs: The Odyssey of Julius Achon‘. I tako, iako je uspio pobjeći od strahovitih nedaća, Julius je divan primjer toga da ne smijemo bježati od pomaganja drugima.

julius7

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Wings for Life World Run: ove nedjelje trčimo za one koje ne mogu!

U nedjelju 7. svibnja u 13 sati po našem vremenu startat će četvrti po redu Wings For Life World Run, utrka koju trči cijeli svijet. Hrvatska lokacija je već tradicionalno Zadar – kreće se s Foruma i trči duž obale prema Primoštenu, cijelo vrijeme s pogledom na more, otoke, otočiće i hridi. Sva prikupljena sredstva ulažu se u istraživanje leđne moždine.

 

Zadar će u nedjelju okupirati preko 8 tisuća trkača, a ako niste uspjeli osigurati svoje mjesto tamo, još se uvijek stignete priključiti putem aplikacije i trčati App Run u Zagrebu ili samostalno gdje god se nalazite. Natjecatelji u invalidskim kolicima u utrci sudjeluju zajedno s trkačima. Manifestacija se istovremeno odvija u 25 zemalja diljem svijeta, a svi imaju isti cilj – trčati za one koji ne mogu.

Za one koji nisu upućeni, ‘Wingsi’ imaju specifičan format – ne trči se prema cilju nego se bježi od njega, odnosno od presretačkog vozila koje kreće sa starta 30 minuta nakon natjecatelja, a za svakoga završava onda kada ga vozilo prestigne.

Prošle je godine u Zadru pobijedio naš triatlonac Dejan Patrčević s 56 km koji ove godine brani tu titulu, a najbrža žena bila je Slovakinja Katarina Lovrantova pretrčavši 45 km. Nakon utrke na službenim stranicama možete pronaći svoje mjesto među ukupnim rezultatima trkača iz cijelog svijeta. Napomenimo da Splićanka Nikolina Šustić u Ujedinjenom Kraljevstvu lovi svoju treću pobjedu – 2015. pobijedila je u Hrvatskoj, a 2016. u Norveškoj.

P-20160509-00886_News

Zanimljivo je da će u nedjelju sa zadarskog Foruma startati čak sedam bivših pobjednika, što znači da će osim rekordnog broja sudionika ove godine možda pasti i rekord staze. – Uvijek rasprodana zadarska utrka za mene je dodatna motivacija. Konkurencija je odlična, ali ja ću krenuti jako i bez milosti, to je sigurno. Želim pomaknuti rekord staze za punih 20 kilometara i pokušati ući među deset najboljih u globalnom poretku! – izjavio je Robert Radojković, Hrvat koji je prije dvije godine pobijedio u Ljubljani istrčavši 70 km.

Kao i svake godine, Wings For Life obilježava dobra atmosfera, pozitivna energija i – ono najvažnije – prekrasan cilj, a mi svima želimo dobru zabavu uz podizanje svijesti o bolestima leđne moždine i pomaganja onima koji ne mogu uživati u trčanju kao mi!

 

Tekst: Martina Đođo
Foto: Tomislav Može for Wings for Life World Run

 

Uskoro počinje Magenta 1 B2B RUN

Sve je spremno za novi nastavak popularne serije B2B atletskih utrka. Prije nepune dvije godine, prvi B2B Run u Zagrebu privukao je više od 1.000 trkača, dok je prošlogodišnji serijal obuhvatio četiri grada – Split, Rijeku, Osijek i Zagreb s gotovo 5.000 trkača.

 

Magenta 1 B2B RUN ove godine starta u Splitu, na splitskoj Rivi, 18. svibnja u 18:00 sati (prijave zatvorene). Druga utrka je u Rijeci, četvrtak 1. lipnja i prijave su još otvorene do petka, 5. svibnja pa požurite s prijavama i iskoristite priliku biti dio „poslovne trkačke ekipe“. Proljetno/ljetni dio završava u Osijeku, 29. lipnja, a veliko finale je 14. rujna 2017. u Zagrebu.

B2B utrke zamišljene su kao idealna prilika za druženje svih zaposlenika na jednostavan i neobavezan način. Duljina utrke od 5 km i konfiguracija staza prilagođene su i onima koji dosada nisu imali prilike okušati se u svom trkačkom umijeću.

Organizator se pobrinuo i za dobro zagrijavanje prije same utrke, te za dobru zabavu nakon istrčanih 5 km. Više informacija i prijave možete potražiti na službenoj stranici http://www.b2brun.hr/

4. B2B RIJEKA

PR tekst

[TRENING TJEDNA] Kombinacija kratke uzbrdice/tempo

Svi se uglavnom držimo provjerenog recepta: dionice za brzinu, tempo za izdržljivost, brdske dionice za jače noge i eksplozivnost. I dok provjereni recept donosi dobre rezultate, zašto ne bismo isprobali jednu kombinaciju ovih elemenata?

 

Današnji Trening tjedna sastoji se od kratkih i brzih ponavljanja uzbrdo nakon kojih se radi tempo na ravnoj površini. Ovakva vježba utječe i na mišićni sustav i na sustav disanja, a stavlja naglasak na gotovo sve – brzinu, snagu, eksplozivnost i izdržljivost.

Oni koji se dobro osjećaju mogu u jednom treningu napraviti dva kruga koja ćemo opisati. U drugome krugu će biti teže jer više nema svježine pa treba ostati koncentriran i paziti na tehniku trčanja uzbrdo te na održavanje željene brzine na tempo dijelu.

Evo kako se izvodi:

  • Zagrijavanje: 20 minuta laganog trčanja na ravnom
  • Trening: na uzbrdici od 7-8 posto nagiba trčimo šest ponavljanja od 20 sekundi s 90 posto snage, a između svakog od ponavljanja odmaramo jednu minutu (hodamo nizbrdo do mjesta s kojeg smo krenuli). Kada završimo svih šest ponavljanja, radimo pauzu od dvije minute i zatim krećemo na 25 minuta trčanja na tempu polumaratona po ravnoj površini. Tko želi, može ovo ponoviti dva puta
  • Primjer: šest ponavljanja uzbrdo radite po osjećaju, ne gledate pace, samo idete jako uzbrdo – na 90 posto snage. I onda ako vam je tempo zadnjeg polumaratona 5:00 min/km, na tom tempu odradite 25 minuta na ravnom
  • Rastrčavanje: 20 minuta laganog trčanja
  • Ukupno trajanje: oko 70 minuta (uključujući zagrijavanje i rastrčavanje)

To je to – nađite najbliže brdašce i krenite!

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Pobjednici trećeg izdanja Dubrovačkog polumaratona Ante Živković i Lucia Kimani

Oko tisuću i pol trkača iz cijelog svijeta sudjelovalo je jučer u velikoj završnici globalno sve popularnije trkačke manifestacije Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik.

 

“Ovo je bila jedna od najboljih ideja za godišnji odmor ikad, osjećam se kao na vrhu svijeta!” – oduševljeno će Britanac Marcus Ranney nakon istrčanog 21 kilometra.

Sa sudionicima iz 45 zemalja svijeta, među kojima i SAD-a, Velike Britanije, Nizozemske, Brazila, Francuske, Indije, Japana, Tajlanda, Novog Zelanda, Egipta i Južnoafričke Republike, Du Motionova perjanica Dubrovački polumaraton učvrstio je svoju poziciju najinternacionalnije hrvatske utrke koja mami raznovrsnim programom, bogatima trkačkim paketima, te dakako, samom destinacijom, gradom Dubrovnikom.

Za treće izdanje Dubrovačkog polumaratona prijavilo se 800 trkača. Najbolji u muškoj kategoriji bili su Ante Živković – AK Dubrovnik (1:16:02), Drago Paripović – AK Žumberak (1:17:51) i Zaim Suman – Neretva Run (1:19:11), dok su u ženskoj kategoriji prve do cilja došle bosanskohercegovačka atletičarka porijeklom iz Kenije Lucia Kimani (1:25:01), Nora Trklja – Team Friends (1:27:08) i Tanja Samardžić – Atletska udruga “Moslavina u pokretu” Kutina (1:27:42)

“Fenomenalan doživljaj, obavezno dolazimo i dogodine”, moglo se čuti iz usta mnogih tek što su prošli ciljnu ravninu, a ako je suditi po dosadašnjem broju trkača “povratnika”, nema sumnje da će tako i biti.

700-tinjak trkača krenulo je u nedjelju na 5-kilometarsku utrku humanitarnog karaktera za dječaka koji je osvojio apsolutno sva srca, Nevia Krešića, za kojeg je prikupljeno 74.125 kuna.

Rezultatski, najbolji u muškoj kategoriji bili su crnogorski triatlonac Miloš Mikić (19:11 min) te članovi dubrovačkog veslačkog kluba Neptun Toni Crnjak (20:11 min) i Lovro Čondrić (20:27 min). Postolje je za dlaku izmaklo prošlogodišnjem pobjedniku iz Bugarske, Plamenu Alexievu, koji je stigao četvrti.

Među ženama su slavile članica HPD “Sniježnica” Marina Maslek (24:13min), Britanka Danika Kritter (24:48) i Josipa Jurković iz Neretva Run (25:03 min).

U subotu je održana Utrka dubrovačkim zidinama, u sklopu koje je stotinjak sudionika testiralo svoje sposobnosti na zahtjevnoj stazi, s impresivnim pogledom na grad. Najbolji među njima bili su Nela Madeško u ženskoj i Lazar Badanjac u muškoj konkurenciji.

Posebno mjesto u besprijekornoj organizaciji utrka ponovo su zaslužili brojni volonteri, njih čak 500!

Du Motion je ovogodišnjim izdanjem dodatno podigao ljestvicu i već krenuo s pripremama za novo izdanje koje je na rasporedu 28. i 29. travnja 2018. godine.

REZULTATI

PR

Osvrt 3sporta

 

U Hrvatskoj se svake godine održava sve više i više utrka, imamo ih u kalendaru nekoliko stotina. Samo ovaj vikend održano je desetak utrka te čak četiri polumaratona. Započeti od nule i izgraditi utrku u “netrkačkoj” okolini zahtjevan je posao za koji je potrebna ozbiljna doza hrabrosti. A upravo su to imali organizatori Dubrovačkog polumaratona prije dvije i pol godine kada su krenuli s organizacijom prvog izdanja ove utrke.

Sjećam se kako je izgledala, oko 300 trkačica i trkača na polumaratonu i samo 33 na utrci građana na pet kilometara. Skroman početak iako je već u prvo izdanje utrke uložena golema energija. Nimalo obeshrabreni i uvijek optimistični nastavili su još jače pripreme za prošlogodišnju utrku – uz ozbiljan pristup marketingu, privlačenje trkača iz cijelog svijeta, kontakte s trkačkim grupama s exYu područja, ali i puno šire… i uvijek sa samo jednim motom – trkač je na prvom mjestu.

Unatoč pritiscima čvrsto su ostali pri odluci da ne žele dijeliti novčane nagrade, već taj novac usmjeravaju prema svim sudionicima – poboljšanju ponude u startnom paketu, izradu sve boljih medalja, vrhunskih majica i ostale trkačke “galanterije”… Jer za njih svaki je trkač na prvom mjestu. Uplatom startnine dobivate toliko pogodnosti koje se mogu izmjeriti u tisuću kuna (pa i više) – velike popuste za smještaj u hotelima, popuste u restoranima do čak 70%, ulazak na dubrovačke zidine, u muzeje, besplatan javni prijevoz cijeli vikend… Sa svim ovim Dubrovnik postaje dostupan svakom trkaču-putniku i sve one priče o skupoći padaju u vodu.

Reći će zli jezici – pa oni si to mogu priušititi, oni će zaraditi, sve je to biznis i komercijalizacija trčanja… Da, Dubrovnik si može priuštiti vrhunsku utrku, za razliku od mnogo drugih gradova. No to  ima jako malo veze s biznisom, Dubrovniku to ne treba. Na primjer, za utrku na dubrovačkim zidinama cijeli se kompleks zatvara za turiste na pola dana i prepušta samo trkačima. Da se radi o novcu, nikad te utrke ne bi bilo. Na udarni proljetni vikend pola je grada zatvoreno za promet, turisti pješače nekoliko kilometara do Straduna (i nitko ne protestira). Vrijednost startnog paketa daleko premašuje plaćenu cijenu startnine.

I gdje je tu onda logika? Ona se krije u dovođenju trčanja u Grad. Prije 5-6 godina gotovo nitko u Dubrovniku nije trčao. Jučer je na humanitarnoj utrci za Nevia Krešića trčalo više od 700 ljudi, od kojih velika većina iz Dubrovnika. Sjetimo se, prvu utrku na 5 km prije dvije godine istrčalo je 33 trkačica i trkača.

Jednom mi je netko rekao – nemoj previše hvaliti, ne vole ti to naši ljudi, mi smo po karakteru zavidni onima koji uspiju. Neću previše hvaliti, brojke govore, atmosfera utrke govori, stotine nasmijanih lica govori.

Od mene samo jedan veliki bravo za sve koji rade u organizaciji utrke i direktora utrke Alena Boškovića.

20170430-09_29_17-IMG_99990024

20170430-09_31_24-DSC_2019

20170430-09_35_04-IMG_99990170

20170430-09_53_08-DSC_2277

20170430-10_45_16-IM7D6688

20170430-10_54_14-DSC_2750

20170430-11_17_04-DSC_3005

20170430-11_26_28-DSC_3114

20170430-11_27_13-DSC_3127

20170430-11_41_41-DSC_3194

20170430-11_56_01-DSC_3375

20170430-12_09_31-DSC_3520

20170430-12_31_03-DSC_3676

20170430-12_34_46-DSC_3696

3sporta / ZM

 

5. Vip KARLOVAČKI CENER – dođi na trkački party u Karlovac!

Večernja utrka u Karlovcu početkom ljeta pravi je hit među trkačima – onima koji jure za rezultatima i onima koji žele samo dobru zabavu i druženje (uz malo trčanja 😉 ).

 

Iz godine u godinu utrka raste i prilagođava se. Tako je prošle godine po prvi put u Hrvatskoj održana utrka za elitne trkače – što je bio pun pogodak! Oni najbrži projurili su ulicama Karlovca i ostvarili vrhunske rezultate. Upravo na toj utrci istrčana je najbrža desetka u povijesti u Hrvatskoj!

I ova godina donosi novosti, nužne zbog povećanja broja trkača. Start i cilj sele se na glavni gradski trg, a kako bi se smanjila gužva na stazi, trčat će se tri umjesto četiri kruga. Start elitne utrke je u 19 sati, a glavne utrke u 20, tako da će svi koji trče na glavnoj utrci moći navijati za svoje favorite.

A kada padne mrak

Draž ove utrke upravo je termin, sumrak i večer. Nakon prolaska kroz cilj sve će dočekati veliki party na središnjem karlovačkom trgu, pivsko osvježenje i glazba. Bogat startni paket ove je godine pojačan ulaznicama za AQUATIKU – slatkovodni akvarij, najnoviju karlovačku atrakciju. Prvih 400 prijavljenih trkačica i trkača dobilo je besplatnu ulaznicu, a svi kasnije prijavljeni mogu za samo 25 kuna posjetiti ovaj jedinstveni akvarij. Ulaznica kupljena uz startninu vrijedi do kraja godine.

Više od tisuću trkača protrčat će 10 kilometara Karlovcem i uživati nakon utrke. Budi i ti dio petog Vip Karlovačkog cenera, prijavi se OVDJE. Redovne prijave, s nešto nižom cijenom, završavaju 2. 5. 2017. pa požuri i uštedi koju kunu. 😉

Detalje o utrci pogledaj na službenoj stranici Vip Karlovačkog cenera.

Svi ćemo stati u Karlovcu i protresti ga svojim koracima!

3sporta

Du Motion potvrdio status najinternacionalnije trkačke manifestacije u Hrvatskoj

800 polumaratonaca, 800 trkača humanitarne 5K utrke, stotinjak rekreativaca željnih osvajanja dubrovačkih zidina te 700 djece prijavljene za Dječju utrku, uz 500 volontera, brojke su koje čine ovogodišnje, treće po redu izdanje trkačke manifestacije Du Motion koji će se ovoga vikenda održati u Dubrovniku. Uz sudionike iz 45 zemalja, Du Motion je potvrdio status najinternacionalnijeg događaja ove vrste u Hrvatskoj, ali i regiji.

 

“Dolaze nam gosti s 5 kontinenata i mi ćemo se na svaki mogući način potruditi da se osjećaju kao na najvećim svjetskim natjecanjima. Posebno nam je drago zbog velikog broja prijatelja iz regije, profesionalnih trkača i rekreativaca, koji se već treću godinu zaredom vraćaju u Dubrovnik, kao i Dubrovčana koji svoje veliko srce iskazuju sudjelovanjem na humanitarnoj 5K utrci kroz trčanje i navijanje,” izjavio je Alen Bošković, direktor Du Motiona.

Du Motion promo - 3

Podsjetimo, popularna humanitarna 5K utrka, ove se godine trči za Nevia Krešića, šestogodišnjaka iz Konavala koji jedini u Hrvatskoj ima dijagnozu Majewski osteoplastični primordijalni dvorfizam tip 2 i dijeli je sa svega pedesetak ljudi na svijetu.

Utrku dubrovačkim zidinama i dječju utrku Stradunom 29. travnja, te 3. Dubrovački polumaraton i 5K utrku 30. travnja pratit će i predstavnici Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog atletskog saveza, organizatori maratona u Bostonu, Portlandu i Montereyu, kao i novinarska ekipa najvećeg svjetskog portala za trčanje Runner’s World.

Du Motion promo - 2

Sve upućuje na to da grad pod Srđem predstojeći vikend čeka izvanredan događaj. Toga su itekako svjesni i prijavljeni trkači, za koje su organizatori osigurali pogodnosti poput besplatnog posjeta Lokrumu, ulaska na dubrovačke zidine i u gradske muzeje te besplatnog javnog prijevoza, želeći ih tako približiti prirodnim i kulturnim ljepotama koje Dubrovnik nudi.

Više informacija o Du Motionu potražite na službenoj web stranici, te na društvenim mrežama  Facebook, Twitter i Instagram.

Du Motion promo - 1

PR

[TRENING TJEDNA] Plus jedan

Svima nama su dobro poznati klasični treninzi dionica ili fartlek – to su ključne vježbe za izdržljivost i brzinu na utrkama. Današnji trening malo je više raznolik i iako na prvu djeluje komplicirano, zapravo traži samo malo koncentracije, a daje mnogo. Može se raditi u dvije verzije: mjereno krugovima na stazi ili mjereno minutama.

 

Glavni dio treninga su “ljestve prema dolje“, odnosno krećemo s duljom dionicom i postupno smanjujemo do najmanje. Ono što daje čar ovom treningu jest jedan krug ili jedna minuta trčanja koje ubacujemo između svake ljestvice. Vjerujem da sada ništa nije jasno, ali nemojte odustati – čitajte dalje!

 

Verzija trajanje

  • Zagrijavanje: 15 do 20 minuta laganog trčanja s 5 kratkih (20ak sekundi)
  • Trening: isti koncept kao gore, samo u minutama. Krećemo s pet minuta na tempu desetke, zatim joggiramo dvije i pol minute pa onda radimo jednu minutu na tempu petice i jednu minutu jogginga. Onda se vraćamo na ljestve i trčimo četiri minute na tempu desetke pa dvije minute lagano nakon čega ubacujemo jednu brzu minutu i jednu minutu lagano. Analogno dalje
  • Primjer: ako ste zadnju utrku od deset kilometara trčali na tempu 5:00 min/km, radite brze dijelove ljestava (5 min, 4 min, …, 1 min) na tom tempu, brze minute između na 4:45 min/km, a odmarajte na 5:50 min/km
  • Rastrčavanje: 15 do 20 minuta laganog trčanja
  • Ukupno trajanje: nešto više od sat vremena. Središnji dio iznosi 30 minuta

graf

Verzija dužina

  • Zagrijavanje: 15 do 20 minuta laganog trčanja s 5 kratkih (20ak sekundi) ubrzanja na kraju
  • Trening: krećemo s 2.000 m (pet krugova) na tempu utrke od 10 km i nakon svake dionice radimo jogging koji iznosi pola upravo odrađene dionice (dakle ovdje 1.000 m), a poslije tog jogginga ubacujemo jedan krug na tempu petice praćen jednim krugom jogginga. Zatim se vraćamo na “ljestve” i radimo 1.600 m (četiri kruga) na tempu desetke pa 800 m jogginga i onda opet jedan krug na tempu petice i jedan krug jogginga. I tako se spuštamo; 1.200 m (tri kruga) tempo 10 km – 600 m jog – jedan krug tempo 5 km – jedan krug jog – 800 m (dva kruga) tempo 10 km – 400 m jog – jedan krug tempo 5 km – jedan krug jog – 400 m (jedan krug) tempo 10 km
  • Primjer: ako ste zadnju utrku od deset kilometara trčali na tempu 5:00 min/km, radite brze dijelove ljestava (2.000, 1.200, …, 400) na tom tempu, brze krugove između na 4:45 min/km, a odmarajte na 5:50 min/km
  • Rastrčavanje: 15 do 20 minuta laganog trčanja
  • Ukupna duljina: oko 15 kilometara, ovisno o zagrijavanju i rastrčavanju. Središnji dio iznosi 9.6 kilometara

Ovaj je trening jako dobar za glavu i za noge trkača jer vježba održavanje tempa kad su noge umorne te jaki finiš na utrci, pa iako se zove plus jedan, mi bismo mu dali plus pet!

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Iza pozornice Tour of Croatia by Frutabela

Cilj utrke u Zagrebu označio je kraj trećeg izdanja Tour of Croatia. Ukupnu pobjedu osigurao je jedan od velikana biciklizma – Vincenzo Nibali. U suradnji s organizatorom utrke I Frutabele organizovan je bil natečaj kroz kojim je bilo za dva pobednika omogučeno nezaboravno iskustvo.

 

Treće izdanje utrke Tour of Croatia dovelo je u Hrvatsku brojne poznate ekipe koje su kroz šest dana prošle više od 1000 km (u prosjeku je biciklist koji teži 70 kg potrošio 3010 kalorija na etapu, što približno iznosi 17 Frutabela). Brojne ekipe, među kojima i neke od danas najkvalitetnijih kao što su Bahrain Merida, Trek Segafredo, Astana Pro Team, UAE Team Emirates i Gaszprom – RusVelo su utrku iskoristile kao odličnu  pripremu za nadolazeći Giro d’Italia.

 

Nezaboravno iskustvo za fanove biciklizma

Kraljevska 5. etapa Tour of Croatia započela je u Poreču, odakle su biciklisti krenuli prema Učki, da bi se nakon toga spustili prema Opatiji i centru Rijeke te ponovno vratili na Učku (Poklon) gdje je bio cilj utrke duge ukupno 141 kilometar.

Upravo u Rijeci započela je naša priča kroz koju smo u suradnji s organizatorima utrke za dvoje sretnika omogućili da na jedan dan postanu dio Tour of Croatia i prate sve što se događa iza kulisa ovakve sportske manifestacije. Karlo, zaljubljenik u biciklizam, ponudio je najkreativniji odgovor na pitanje “Zašto smatraš da baš ti trebaš biti dio Tour of Croatia?” te je komisija upravo njega izabrala među brojnima pristiglih prijava. Zanimljiva priča imala je i svoj zanimljiv uvod. Naime, Karlu je kao dobitniku bilo omogućeno da povede još jednu osobu. Odabrao je svog brata koji je u zadnji čas morao otkazati dolazak, pa je Karlo preko Facebooka pozvao Jelenu (prije toga se oba biciklistička fena nisu poznala), koja je također sudjelovala u nagradnoj igri, da mu se pridruži.

“Očekujem da ću upoznati nekog od poznatih biciklista, možda se i fotografirati s nekim, ali prije svega sam siguran da ću uživati”, rekao je Karlo, a Jelena se nadovezala: “Zapravo ne očekujem ništa, jednostavno sam presretna što mogu biti dio ovog događaja. Uživat ću u svakom trenutku i svemu što nudi biciklizam.”

Naši dobitnici su VIP vozilom prošli dio etape od riječkog Korza do cilja na Učki (Poklon). Ovdje su pratili napeti završetak utrke u kojem je sudjelovao i kasniji pobjednik utrke, Vincenzo Nibali. Uslijedilo je druženje u VIP šatoru s organizatorima utrke i pobjednikom etape, biciklistom španjolske ekipe Caja Rural Seguros RGA, Jaimejem Roson Garciom.

Nakon toga Jeleni i Karlu pružena je prilika da i sami stanu na pobjedničko postolje, a Karlo je nakon svega rekao: “Super iskustvo, možda ćete na utrci za par godina vidjeti i mene kao natjecatelja”, a Jelena dodala je: “prije nekoliko godina zaljubila sam se u ovaj divan sport i mislim, da ću sada s još većim entuzijazmom nastaviti biciklirati”.

Još nekoliko trenutaka jedinstvenog iskustva možete vidjeti u foto-galeriji.

28 [1600P]

33 [1600P]

02 [1600P]

15 [1600P]

 

Promo članak

Pripremi se ciljano za utrku koju trčiš i istrči osobni rekord

KRAKOW POLAND - MAY 18 : Cracovia Marathon. Runners on the city streets on May 18 2014 in Krakow POLAND ** Note: Soft Focus at 100%, best at smaller sizes

Period neposredne pripreme za utrku uzbudljiv je za svakog tko trči. Poseban cilj koji imamo u mislima daje težinu i značaj svakom odlasku na trening, a nadamo se najboljoj mogućoj pripremi za zacrtani događaj. Dok se neke utrke odrade za zabavu, kao trening ili dobar izgovor za vikend-izlet, najvažnije su nam one koje nam ne daju spavati i za koje se pripremamo po nekoliko mjeseci, a i duže.

 

Specifični treninzi najvažnija su stavka takvih priprema, no, koliko pažnje poklanjamo detaljima kao što su visinski profil staze, vremenski uvjeti, podloga po kojoj se trči ili vrijeme starta? Radi li se zapravo o „detaljima“ koji ti mogu pomrsiti planove ili pak, u povoljnim uvjetima, naglasiti tvoje jače strane? Neki od sljedećih savjeta mogli bi ti uštedjeti nekoliko dragocjenih minuta na idućoj utrci.

 

Profil staze

Prave brdske utrke podrazumijevaju pripremne treninge na nagibu, no lako je previdjeti činjenicu da i različite cestovne utrke mogu imati različite konfiguracije staze, od valovitih cesta do onih koje su položene pretežno nizbrdo ili su pak začinjene oštrim ili dugim uzbrdicama. Jedan od poznatijih primjera je Bostonski maraton – velik dio staze čini blagi spust, nakon kojeg slijedi uzbrdica, tzv. Heartbreak hill, koja često odlučuje o pobjedniku.

Iako je trčanje nizbrdo lakše i brže, nepripremljeni mišići mogu se itekako pobuniti i odbiti suradnju na dugim nizbrdicama, čak i kada su svi treninzi odlično odrađeni. Ako treniraš ciljano za određenu utrku i želiš izvući maksimum iz priprema, svakako prouči kakva te staza očekuje, a ovisno nagibu, dio treninga odradi trčeći blago nizbrdo/uzbrdo. Čak i vrlo blagi nagib staze, 2 – 3 %, može dovesti do jakog zamora mišića.

Adekvatnom pripremom na sličnom terenu aktivirat ćeš cijele skupine mišića koje su na ravnom terenu slabije aktivne (posebno mišići prednje strane natkoljenice) te tako spriječiti dodatni zamor koji bi te znatno usporio na utrci. Pokušaj dio treninga napraviti i na istoj podlozi (cesta, makadam, trava) za optimalne rezultate.

 

Vremenski uvjeti

Malo toga te može toliko sabotirati u ostvarivanju planiranog rezultata kao visoke temperature. Dehidracija i povećani gubitak soli zbog obilnog znojenja mogu dovesti do grčeva muskulature, ubrzanog rada srca i povišenja tjelesne temperature – ukratko, podnošenje napora je lošije, a izvedba na utrci slabija.

Ponekad nas vremenski uvjeti iznenade i nemamo dovoljno vremena za prilagodbu. Tada je najpametnije startati utrku rezervirano, a s vremenom, ako se dobro osjećaš, ubaciti u „veću brzinu“. No, ako unaprijed očekuješ toplije uvjete na dan utrke, možeš provesti neki oblik aklimatizacije na vrućinu, od treniranja tijekom toplijeg dijela dana do trčanja u nešto debljoj odjeći. Pri tome je potreban oprez kako ne bi došlo do dehidracije – postupno izlaganje toplijim uvjetima najbolji je pristup. Cilj aklimatizacije je prilagoditi žlijezde znojnice radu na visokim temperaturama okoline.

U početku izlaganja vrućini one izlučuju znoj zasićen elektrolitima, što može dovesti do njihova manjka u organizmu. Između 10 i 14 dana potrebno je obično da se taj gubitak na razini znojnica smanji – prepoznat ćeš to po vodenastijem, manje slanom okusu znoja. Ne zaboravi na adekvatan unos tekućine – tvoj organizam će i dalje gubiti velike količine vode znojem, ali uz manje gubitke dragocjenih elektrolita, neophodnih za pravilnu kontrakciju mišića i rad srca.

 

Vrijeme starta

Iako su neki od nas jutarnji tipovi, a drugi bolje trče popodne, dio dana u kojem ćeš postizati najbolje rezultate uvelike ovisi i o navici treniranja. Popodne je uobičajeno da su mišići bolje zagrijani, dok je ujutro ponekad teže pokrenuti se, i to je sasvim normalno.

Ali, odrađivanjem nekih treninga u onom dijelu dana u kojem je predviđen start utrke, kondicionirat ćeš svoj organizam na bolju suradnju tijekom trčanja. Osim navikavanja tijela na trening ujutro/navečer, moći ćeš bolje isplanirati prehranu i ostale aktivnosti uoči utrke, a ne smijemo zanemariti ni dodatno samopouzdanje koje ćeš takvim treningom steći.

 

Autor: Anda Tomaš / 3sporta.com

 

 

Tvoj korak vrijedi dvostruko kada daruješ kilometre!

Znaš li da se godišnje više od milijun djece u svijetu rađa s prirođenom srčanom greškom? Njih čak 100.000 neće doživjeti prvi rođendan, a 1000 će ih umrijeti prije odrasle dobi. Srce je glavni pokretač našeg života, a ti možeš pokrenuti barem jedno srce!

 

 

Kako?

Inicijativa PoKRENI, koju već treću godinu za redom provodi osiguravajuće društvo GRAWE s ciljem motivacije pojedinaca trkača da pokrenu barem još jednu osobu u svojoj okolini, prikuplja kilometre u dobrotvorne svrhe za jednu od udruga koje se bave zdravstvenim problemima djece i mladih. Tako je ove godine inicijativa PoKRENI na Svjetski dan zdravlja 7. travnja putem aplikacije Endomondo otvorila izazov za sve trkače i one koji će to tek postati u sklopu kojeg mogu pokloniti pretrčane kilometre, a ukoliko uspiju zajedno prikupiti 100.000 kilometara GRAWE će u njihovo ime kilometre pretvoriti u donaciju od 50.000 kn za Udrugu Veliko srce malom srcu.

Ovogodišnjim izazovom i donacijom udruzi liječnika, zdravstvenog osoblja i roditelja djece s prirođenim srčanim grješkama i drugim srčanim bolestima Veliko srce malom srcu, inicijativa PoKRENI želi skrenuti pažnju na potrebe djece sa srčanim bolestima.

„Ideja je da svi koji mogu pokrenu što više ljudi u svojoj okolini  i da zajedničkim snagama dosegnemo cilj. Važno je napomenuti kako cilj nije samo prikupiti kilometre, već cijeli taj put prema njegovom ostvarenju iskoristiti da osvijestimo ljude iz naše okoline koliko je kretanje važno u prevenciji određenih bolesti te da u našoj okolini žive djeca koja se rađaju sa srčanim manama, koja ne mogu trčati i kojima je svaki novi dan još jedan izazov. I zato je na nama da poklonimo ono što mi možemo, a to je veliko srce malom srcu“, rekla je Sanja Gržetić, voditeljica Odjela za korporativne komunikacije i marketing u GRAWE Hrvatska d.d.

 

Želiš pokloniti veliko srce malom srcu?

Potrebno je skinuti aplikaciju Endomondo na svoj pametni telefon i otvoriti korisnički račun. Ako pristupate preko računala/mobitela kliknite na direktan link na izazov. Jednom kada se učlanite u izazov potrebno je samo uključiti aplikaciju prilikom trčanja, a kilometri se automatski zbrajaju u izazov.

Također, svoje kilometre možete prebacivati u aplikaciju iz drugih aplikacija ili sa GPS satova. Više o tome pročitajte ovdje.

slice_infografika_Grawe-07

slice_infografika_Grawe-08

slice_infografika_Grawe-06slice_infografika_Grawe-05slice_infografika_Grawe-04slice_infografika_Grawe-03slice_infografika_Grawe-02

PR

Bridge The Gap zatresao 30. Beogradski maraton

Vikend iza nas bio je prepun utrka i odličnih rezultata, i dok su neke druge gradove tresli svjetski rekordi, Beograd je tresla vrhunska atmosfera. Beogradski maraton ugostio je Bridge The Gap event – okupljanje trkača iz cijelog svijeta s ciljem upoznavanja drugačijih kultura, druženja, podrške i navijanja za sve druge trkače.

 

Bridge The Gap pokrenut je prije 15-ak godina s idejom povezivanja točkica između trkačke kulture, različitih stilova života, glazbe, umjetnosti i kreativnosti. Krenuvši iz New Yorka i Londona, danas je pokret zahvatio gotovo cijeli svijet, a hrvatski su predstavnici Zagreb Runners, koji su se sa srpskim Belgrade Urban Running Team spojili u 442 Crew – ekipu koja trčanjem i prijateljstvom briše granice i ružne stvari iz prošlosti.

 

btg2

Ako ne trčiš – navijaš

Jedna od najvećih karakteristika BTG ekipa je gromoglasno navijanje na utrkama. Već je nekoliko hrvatskih utrka svjedočilo odličnoj atmosferi koju su priredili Zagreb Runnersi – u Beogradu je cheering point napravilo više takvih ekipa iz cijelog svijeta, simbolično se smjestivši na Brankov most. Konfeti, prskalice, zastave, glazba i ples čekali su sve trkače koji su prošli novom stazom Beogradskog maratona. Bilo je spektakularno!

Kad kažemo sve, mislimo na doslovno sve – šest sati od starta utrke istekao je limit za završavanje. Nešto malo iznad šest sati, na most je došla posljednja trkačica, odakle je imala još 2 kilometra do kraja. Ekipa ju je dočekala s balonima i konfetima te s njom kroz grad trčala do cilja, skandirajući njeno ime i bodreći ju da završi iako je prešla limit.

btg5

Nešto veće

Da je Bridge The Gap nešto više od trčanja pokazuju mnoge zajedničke akcije. Tako je u Beogradu zasađen park – za svaku svjetsku BTG ekipu po jedno mlado stablo kao simbol rasta zajednice i mjesto okupljanja, a postavljena je i ploča s natpisom “Bridge The Gap – to make a connection where there is a great difference“. Uz to, skupljen je novac za obnovu dječjeg skloništa.

Nadalje, u listopadu prošle godine održana je globalna Stop The Violence akcija u sklopu koje su ekipe po svojim gradovima ispisivale taj slogan želeći poručiti da nijedna vrsta nasilja ne smije biti tolerirana i prihvaćena.

Jedan od najvećih regionalnih pothvata bilo je trčanje 442 štafete od Beograda do Zagreba. Šesnaest trkača iz BURT-a i ZGBR-a je u dva dana pretrčalo 442 kilometra kako bi pokazali da mržnja nije srušila sve mostove te da sport i prijateljstvo mogu prijeći sve granice. Detalje o toj trci života možete pogledati u kratkom dokumentarnom filmu ovdje.

 

 

Crtica o ‘bitnim’ stvarima s utrke

Inače, ovogodišnji Beogradski maraton ima novu trasu. Utrka je vrlo atraktivna, ali je zadržala svoje karakteristične uzbrdice pa je ostala jednako teška kao prije. Organizacija je bila odlična, a ovo su pobjednici:

POLUMARATON žene

  1. Slađana Perunović (MNE) – 1:21:41
  2. Natalia Gracz (POL) – 1:28:21
  3. Aleksandra Marinkov (SRB) – 1:30:02

POLUMARATON muškarci

  1. Dario Ivanovski (MKD) – 1:10:00
  2. Velimir Bojović (SRB) – 1:10:42
  3. Marko Ranković (SRB) – 1:11:58

MARATON žene

  1. Olivera Jevtić (SRB) – 2:38:03
  2. Teodora Simović (SRB) – 2:41:47
  3. Nataša Ćulafić (SRB) – 3:02:41

MARATON muškarci

  1. Stephen Kipnegetich Katam (SRB) – 2:21:12
  2. Darko Živanović (SRB) – 2:30:15
  3. Kennedy Kipruto Maiyo (KEN) – 2:33:40

 

btg10

btg6

btg3

 

btg4

btg1

btg9

Tekst: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: Nikola Radojčić Skubi, Bojan Vujčić

 

1...686970...156Stranica 69 od 156

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO