Naslovnica Blog Stranica 81

Velika akcija Li Ning tenisica – 50% popust!

Uhvatite priliku prije nego pobjegne! Na ovoj akciji Li Ning tenisice iz Run&Trek dućana u Zagrebu, mogu biti vaše u pola cijene! U ponudi su četiri modela tenisica za trčanje, po dva za svaki spol

 

Žene

Li Ning A330

Ovaj ženski model tenisica za trčanje na ravnim podlogama, odlikuje se izvanrednom stabilnošću i kvalitetom. Posebna tehnologija izrade potplata, pod nazivom Li Ning Arc osigurava da svaki korak koji napravite bude mek i siguran, a energija udara u podlogu apsorbirana.

20160907-10_52_47-IMG_2717

Cijena s dostavom: 749,99 kn – 50% = 374,99 kn!

 

 

Li Ning A334

Li Ning A334 su tenisice za svakodnevni trening na asfaltu ili ravnim podlogama. Izrazito meki, debeli potplat te prozračna mreža na gornjoj strani jamče onaj ugodan osjećaj na trčanju, od prvog do zadnjeg kilometra.

20160907-10_51_02-IMG_2712

Cijena s dostavom: 649,99 kn – 50% = 324,99 kn!

 

 

Muškarci

Li Ning A335 Lite Speed

Brzina im je vrlina! Proizvodnja lagane tenisice koja će zadržati dugotrajnost nije jednostavna. Li Ning A335 Lite Speed proizvedene su od specijane EVA pjene, 30% – 40% lakše od uobičajene. Za onaj osjećaj kao da nemaš ništa na nogama!

20160907-10_49_36-IMG_2706

Cijena s dostavom: 499,99 kn – 50% = 249,99 kn!

 

 

Li Ning C345 Lite Speed

Jednako kao prethodni model, Li Ning C345 tenisice namijenjene su trčanju po tvrdim podlogama, a samo su nešto malo teže od njega te i dalje spadaju u ultra lagane tenisice. Unutrašnjost je izrađena bešavnom tehnologijom koja sprečava iritaciju kože stopala i nastanak žuljeva. Meke i brze!

20160907-10_48_29-IMG_2700

Cijena s dostavom: 479,99 kn – 50% = 239,99 kn!

 

Količine su ograničene, pa požurite s narudžbom!

Sve navedene cijene uključuju dostavu na adresu kupca, a plaćanje je prilikom preuzimanja. Ako radije želite platiti svojim e-bankarstvom, prilikom narudžbe to napomenite i dobit ćete ponudu po kojoj plaćate. U slučaju da vam ne odgovaraju, pošaljite ih natrag prodavatelju i on će vam vratiti novac.

 

Tablica veličina:

Tablica_vel

Kako izabrati veličinu?

Najjednostavnije – izmjerite dužinu uloška tenisica koje imate i potražite odgovarajuću veličinu u tablici. Ako to ne možete, orijentirajte se prema EUR brojevima, ali imajte na umu – za trčanje uvijek trebate tenisice od pola do cijelog broja veće od obuće za hodanje.

 

Tko/što je Li Ning?

Osnivač kompanije je svjetski poznati gimnastičar i kineski sportski simbol, jedan od najvećih sportaša 20. stoljeća – Li Ning. Generacije rođene sedamdesetih godina i prije, sjetit će se da je Li Ning svjetsku slavu stekao briljantnim nastupom na 6. Svjetskom gimnastičkom kupu održanom u Zagrebu 1982. godine, osvojivši 6 zlata i jedno srebro. 1984. godine u Los Angelesu na Olimpijskim igrama osvojio je 6 medalja – 3 zlata, 2 srebra i jednu broncu.

Li Ning sportska oprema danas se u potpunosti dizajnira i planira u Finskoj, unutar L-fashion Grupe, više od 100 godina stare finske tekstilne kompanije. Finski dizajn jamči atraktivan i funkcionalan izgled prilagođen zahtjevima europskog tržišta te vrhunsku kvalitetu uz pristupačnu cijenu. Li Ning opremu koristi naš najbolji tenisač Marin Čilić, trenutno 9. igrač svijeta.

 

Imam pitanje, kome da se obratim?

Za sva dodatna pitanja pošaljite mail na: narudzbe@run-trek.hr

 


 

[ninja_forms id=6]

 


 

Podaci o prodavatelju:
Trčanje d.o.o.
Run&Trek Centar Kaptol
Nova Ves 17 10000 Zagreb
OIB: 63641147699

Sponzorirani članak

Parenzana Maraton za kraj sezone

Kraj rujna je već dugi niz godina poznat po promjenjivom vremenu i jednoj od najčarobnijih biciklističkih utrka u Hrvatskoj i šire, a to je maraton Parenzana. Trodnevni maraton koji spaja ljepote Istre i vožnju mountain bikea u jednu zajedničku priču koja već više od dvadeset godina privlači veliki broj sudionika iz cijele Europe očekuje nas još jednim izdanjem, uz malo izmijenjenu formulu.

Naime, od ove godine moguće će biti sudjelovati na zasebnim etapama u petak, subotu ili nedjelju, ali samo sudionici koji će provesti sva tri dana u utrci bodovati će se i nagrađivati za ukupne pobjede u kategorijama.

12052402_505195486315531_6821584926725802938_o

Petak 23. rujna vozi se tradicionalna kratka, brza etapa okolicom Funtane i Vrsara, svojevrsno zagrijavanje i upoznavanje protivnika vožnjom vinogradima i šumom Kontija.

Subotnja etapa sa startom u Taru i vožnjom obroncima doline Mirne predstavljaju već malo zahtjevniji ritam vožnje, ali to je ništa u odnosu na kraljevsku nedjeljnu etapu sa startom u Vižinadi.

Dok su u petak i subotu etape iste za sve sudionike, u nedjelju 25. rujna je mogućnost biranja između kratke i duge trase koja startom iz Vižinade nakon nekoliko uspona i spusteva koji prolaze jednim od najljepših dijelova Istre dirajući područja Grožnjana, Oprtlja i Motovuna sudionike dočekuje ponovno u Vižinadi.

12052385_506884499479963_2648479830163479016_o

Vrijeme koje krajem rujna zna se poigrati i iznenaditi sudionike poseban je faktor koji daje utrci jednu drugu dimenziju. Teren koji sudionici u tri dana prolaze mijenja iz zemljane podloge do kamenih putova, širokih i uskih cestica, strmih uspona i brzih spustova.

Uglavnom “Parenzana Maraton” je utrka koju svatko barem jednom u životu želi odvoziti, ali i utrka koja je kao droga za sve ljubitelje biciklizma, jer jednom kad je probaš ne možeš bez nje. Po riječima mnogih jedna od težih utrka u Europi zbog konfiguracije staze i terena, ali i sa jednim od najljepših scenarija kroz koje sudionici prolaze nudi nešto posebno.

Sudjelovati mogu i nelicencirani vozači i vozačice, a uvjeti kotizacije su jednaki kao za licencirane.

 

Više detalja pročitajte u RASPISU.

10668961_361480814020333_66667805698121629_o 12080186_505188302982916_2474856851117823284_o

Promo članak

Šibenskih deset i Draženova četvorka – na rođendan Dražena Petrovića

St James cathedral in Sibenik UNESCO world heritage site in Croatia

Prije mjesec dana po prvi put smo najavili jednu sasvim novu i sasvim drugačiju utrku – Šibenskih deset i u sklopu nje Draženovu četvorku. Utrka u čast Dražena Petrovića, na njegov rođendan – 22. listopada i utrka povodom proslove 950 godina Grada Šibenika.

 

Šibenik kao grad zaslužuje jednu vrhunsku atletsku utrku, jednu brzu desetku koja će iz godine u godinu rasti i privlačiti sve veći broj trkača – onih profesionalnih privučenih nagradama ali i veliki broj rekreativaca koji se žele okušati na 10 km.

Staza u centru grada sa startom i ciljem na rivi neposredno ispod Katedrale Sv. Jakova jedne od najvećih šibenskih znamenitosti. Dva kruga, vrlo raznolike konfiguracije – ravni dijelovi, dugačke, ali ne pretjerano strme uzbrdice i nizbrdice, blizina mora, prolazak pored Baldekina i Draženovog spomenika, pa ulazak u Težačku ulicu… – sve to pružit će pravi užitak trčanja svima koji nam se te subote pridruže na startu. Naravno, bogati startni paket ne moramo posebno naglašavati!

3222. listopada 2016. kao datum održavanja utrke nije odabran slučajno, organizatori su se željeli i na ovaj način još jednom prisjetiti jednog od naših najvećih sportaša svih vremena, sportskog simbola Šibenika – Dražena Petrovića.

Kako je Dražen na dresu Šibenke nosio broj četiri i kako bi se utrci mogli pridružiti gotovo svi – i mlađi, i stariji, i sportaši iz ostalih sportova – odlučili su se za utrku na 4 km – Draženovu četvorku. Trči se jedan krug, sa startom i ciljem na rivi i s prolaskom uz Draženov spomenik i legendarno igralište na Baldekinu.

Dražen nije bio uzor samo košarkašima nego i svim ostalim sportašima i ovo je jedan prekrasan način da svake godine otrčimo Draženovu četvorku u Draženovom gradu. I na ovoj utrci nagrađeni će biti oni najbrži, posebnim i adekvatnim nagradama jer se i sam Dražen uvijek natjecao i želio biti bolji od ostalih. Sve sudionike očekuje posebna majica s motivom utrke. 🙂

Sve trkače očekuju mnoga pozitivna iznenađenja, a na ovoj stranici ćemo vas redovno izvješćivati o svim novostima i detaljima vezanim uz samu utrku.

 

Prijave su već otvorene i sve možete vidjeti i prijaviti se ►► OVDJE

Promo članak

[INTERVJU] MAJA URBAN – nova ironman rekorderka Hrvatske

Maja Urban je članica Triatlon kluba Tri – Tim iz Osijeka te nova nositeljica državnog rekorda u ironman triatlonu koji je održan u Austriji. Majin trener je Aleksandar Tompa, čovjek uz kojeg je uspjela u svom rekordu. Porazgovarali smo s njima.

 

3sporta: Draga Majo, čestitamo ti na izvrsnom rezultatu koji si ostvarila na 29. Austria Triathlon Podersdorf 3. rujna 2016. godine. Trenutno si vlasnica novog državnog rekorda u ironman triatlonu s vremenom 9:45:17! Kako se osjećaš? Dojmovi?

Maja: Da, pobjeda, hrvatski rekord. Sasvim slučajno. Mislila sam da će biti super ako budem među prvih pet. I računala sam da vrijeme što bliže bude toj čarobnoj desetki, to bolje! A ono ode i ispod! Nisam znala da sam tako jaka.

Zadnji IM rezultat mi je bio 10.47 i to je bilo u Rumunjskoj u Oradei u 6. mj., tamo je bilo prestrašno vruće, biciklistička staza je bila puno teža itd., plivalo se 8 krugova u nekom jezeru topline i boje capuccina, a trčalo se 38 krugova. No, i tamo sam pobijedila. Čini mi se da sam bila četvrta ili peta sveukupno. Podersdorf je moja peta IM utrka. Cijelim putem sam bila prva, evo moja vremena po sektorima i sveukupno rezultati.

 

3sporta: Kako je bilo na utrci?

Maja: Bilo je uzbudljivo i kružno kao na svakom Ironmanu, 3.8 km plivanja, 180 km bicikl i 42 km trčanja. Pliva se u jezeru u kojem se može u svakom trenutku stati, mislim, nogama dotaknuti dno, pa su si ljudi tako znali stati, namjestiti si naočale i slično… Što stvara dodatnu gužvu.

14188131_10154397504480900_858660468928486872_o

Zajedno su krenule dvije trke: half i iron, što znači da je startalo oko 2.000 ljudi odjednom. Bilo bi bolje da su to odvojili barem 5 minuta. Kod tih natjecanja uvijek počnu priče o tome je li kraće izmjereno, ako netko iznenadi rezultatom, onda je priča da je kraće i sve se mjeri u centimetar. Ja nemam garmin, pa ne mogu reći koliko je centimetara koja trka duža ili kraća. I ne bavim se takvim stvarima. Svaka trka je priča za sebe.

Nakon toga dolazi bicikl. Staza je ravna, vozili smo šest krugova po trideset km. Inače, biciklistička staza u Podersdorfu je na glasu kao brza što bi značilo da se na njoj naprave bolji rezultati nego na drugim trkama. Ali, ja sam za svaku, baš svaku čula priču da je brza, pa se samo smješkam na to. Očekivala sam da će biti i brža, naime, bilo je dosta skretanja kada se mora usporiti i biti oprezan.

14212219_10154405791945900_7686358547447071730_n

Na trčanju je bilo četiri kruga po stazi gdje je hladovine bilo samo u tragovima. Bilo je jako vruće. Najčešće na trčanju ljudi riknu. Najzahtjevnije bih rekla da je trčanje jer čovjek još treba otrčati maraton nakon što se već nekih 5-6-7-8 sati zlopati na biciklu, a prije toga je i otplivao cca. sat vremena ili više. Trčanje je psihički najzahtjevniji dio. Moj trener kaže da je meni trčanje najjače, tj. da mi je to najbolja disciplina. Što je odlično jer je jako važno da do kraja ostanem jaka.

 

3sporta: Jesi li se dugo pripremala za ovu utrku i za ovaj rezultat?

Maja: Što se spremanja i spremnosti tiče… Ne znam… stalno treniram jer to volim i jer mi to treba. Povremeno se događa da mi trener kaže, ajde dosta, van iz bazena, pa ja cvilim da sam se tek uplivala… I inače se ne dam iščupati iz vode, bazena, a pogotovo mora. Isto tako i s trčanjem i biciklom, nikad dosta.

Ne volim sjediti. Samo na biciklu mogu sjediti. Volim trkice, idem na sve trke na koje mogu i stignem. I maratone trčim, jasno. Na biciklu mogu sjediti i po dvanaest sati. Kad stignem, vozim na duge staze, budim se prije zore kako bih krenula u zoru i iskoristila cijeli dan, bilo da mrak pada u 4 ili u 9. Ja bih se zapravo najrađe po cijele dane sportirala. A još bi mi bilo draže kad bih se mogla po cijele dane verati po brdima, po pravim planinama, po Velebitu ili još bolje Alpama. Zapravo se može reći da sam došla do triatlona zbog nedostatka brda u okolici. Triatlon je našao mene, ne obratno.

14241503_10154401189945900_1577555077758793769_o

3sporta: Reci nam nešto o sebi: tko je Maja Urban?

Maja: Inače radim u školi u Bilju, to je tu prvo selo kraj Osijeka kad se prijeđe Drava, dakle, seoska učiteljica. U školi imam 60-tero učenika. Predajem mađarski, izborni predmet u osnovnoj školi. I poeziju pišem, izašla mi je zbirka pjesama koja je dobila dvije nagrade, ako je to neka bitna informacija i ako to ikog zanima. Inače sam uz mađarski završila još i latinski, u Zagrebu na filozofskom. Nemam djece, nemam dečka, nisam lezba, živim s mamom, spavam u krevetu na kat, donji dio. I ne bih imala ništa protiv da živim negdje gdje postoji pedeset metarski bazen u kojem se može plivati tijekom cijele godine. Da ne kažem more. Ili da mi je barem malo bliže. I neku pravu planinu!

 

3sporta: Bravo za poeziju i za nagrade! Lijepo je kad je čovjek svestran. 🙂 Kada započinje tvoja ljubav prema triatlonu?

Maja: Na faksu sam se počela baviti sportom malo ozbiljnije. Trenirala sam hokej na ledu 5 godina, stalno sam išla na klizanje, pa su me zvali da dođem i probam hokej.  Još sam i veslala, planinarila, plivala ljeti, na biciklu sam uvijek bila i još uvijek jesam, po kiši, snijegu, suncu, elementarnoj nepogodi.

A trčanje je baza za svaki sport. Prije pet godina dok sam živjela u Budimpešti sam plivala s ljudima koji su trenirali za Ironman i upala u tu triatlonsku priču. U početku nisam htjela ići na natjecanje jer sve to treba izlogisticirati, prevesti bicikl, negdje spavati, platiti startninu, voziti se i trčati krugove… Za to vrijeme, mislila sam si, mogu ja fino od kuće puno više kilometara odvoziti, trčati, plivati i onda fino spavam u svom krevetu… Ali onda sam vidjela da mi to dobro ide i nakon prvog halfa sljedeće godine sam nastupila na ironmanu. I mislila sam si, dobro, ajde da i to probamo, odradim jednog, iskustvo i ne moram nikad više. Isto je bilo i s maratonom. Nastupam za osječki TK Tri-Tim koji je nedavno osnovan. S trenerom radim nepunih godinu dana.

 

3sporta: Tvoji planovi za budućnost? Na koja natjecanja bi još voljela ići i koje ciljeve bi voljela ostvariti?

Maja: S ovim ironmanom recimo završava triatlonska sezona i počinje maratonska. Treba istrčati maraton ispod 3 sata. I smisliti kako i kamo dalje.

 

IM5Trener ALEKSANDAR TOMPA

3sporta: Čestitke i Vama na rezultatu! Maja nam je rekla svoje dojmove o natjecanju. Kakvi su Vaši dojmovi?

Aleksandar: Zbog obaveza s ostatkom ekipe za državno prvenstvo u akvatlonu nisam bio na samoj utrci, ali osjećaj, kada sam shvatio da će ići ispod 10 sati, a pogotovo da je srušila državni rekord, je stvarno lijep. Imao sam iskustvo kao plivački trener nekoliko puta osjetiti kako je to rušiti državni rekord, ali to je bilo u mlađim dobnim kategorijama i u štafetama. Ovo je prvi put pojedinačni i još i seniorski rekord.

3sporta: Jeste li očekivali ovakav rezultat i novi državni rekord?

Aleksandar: Očekivao sam rezultat oko 10 sati, ali državni rekord iskreno ne. Očito je to bio Majin dan. Nakon pola staze bicikla ponadao sam se rezultatu oko rekorda jer sam znao da je u odličnoj trkačkoj formi.

3sporta: Recite nam nešto o sebi.

Aleksandar: Prvi sport mi je bio plivanje, triatlonom sam se počeo baviti 1993. godine, više puta sam bio viceprvak hrvatske u olimpijskom triatlonu, a i nastupio sam na dva europska prvenstva u Stockholmu 1994. i Sombatheyu 1996. godine. Zbog ozljede prebacio sam se na daljinsko plivanje i prvi sam slavonac koji je isplivao Faros Maraton (ukupno 6 puta). Također sam prvi slavonac koji je završio ironman utrku (Klagenfurt, 2010.). Trenerskim poslom se bavim zadnjih 8 godina.

 

3sporta: Kako je raditi s Majom i kako ste se pronašli?

Aleksandar: Pomalo slučajno. Sredinom prošle godine bilo mi je u planu pokrenuti triatlon klub (TK Tri-Tim Osijek), a vidio sam da vrijedno trenira, ali sama, bez trenera. Malo smo popričali i suradnja je krenula.

 

3sporta: Imate li već nove planove i ciljeve za Maju?

Aleksandar: Uvijek treba planirati i to što dugoročnije, ciljevi moraju postojati, ali moraju biti realni. Maja ima još prostora za napredak i meni kao treneru glavni je zadatak da iskoristimo taj potencijal jer nemate baš često priliku trenirati takvog sportaša.

 

3sporta: Još jednom, velike čestitke oboma na postignutom rezultatu!

Razgovarala: Valentina Đureković

TRKAČKE OZLJEDE – stražnja loža

Ozljede mišića stražnje lože natkoljenice među najčešćim su ozljedama u sportu. Gotovo da i nema sportaša koji barem jednom u svojoj sportskoj karijeri nije ozlijedio jedan od mišića iz ove skupine.

 

Trčanje, skokovi, promjene pravca kretanja, kako u svakodnevnom životu, tako i u sportskim aktivnostima, izvode se direktnim sudjelovanjem ovih mišića i bez njih nisu mogući.

 

Anatomske osobine

Stražnja loža natkoljenice, naziv je za skupinu mišića koji se nalaze na stražnjoj strani natkoljenice. Ukupno ih ima 3: biceps femoris, semitendinosus i semimembranosus. U svojoj temeljnoj funkciji oni su pregibači koljena, pomažu i u opružanju trupa, utječu na stabilnost donjeg dijela leđa, a u specifičnim uvjetima, mogu i opružati koljeno, naročito kad je stopalo oslonjeno na podlogu.

 

Ozljede i simptomi

Osnovni uzrok ove povrede je nedovoljna fleksibilnost mišića stražnje lože. Istegnuće mišića stražnje lože posljedica je forsiranog istezanja mišića preko granica njegove elastičnosti. U trenutku kad u trčanju stopalo dodiruje podlogu pri iskoraku, stražnja loža se kontrahira, kako bi se usporilo kretanje potkoljenice i stopala. Što je pokret eksplozivniji (veća brzina i snaga kontrakcije), veći je rizik od nastanka povrede mišića.

Postoje tri stupnja ozljede: istegnuće (blago oštećenje koje zahtijeva 2 do 3 tjedna mirovanja), djelomična ruptura (mirovanje 3 do 6 tjedana) i potpuna ruptura (obično je potrebna kirurška intervencija, uz period rehabilitacije oko tri mjeseca).

Ozljeda se uglavnom javlja uz simptome nagle i iznenadne boli, kojoj prethode prenaprezanje, istegnuće ili udarac u taj predio. Javlja se bol pri istezanju mišića, a uobičajeno je da odmah po ozljedi nije moguće potpuno ispružiti koljeno, niti hodati bez šepanja. Dan ili dva po ozljedi može se pojaviti hematom odmah ispod mjesta ozljede.

 

Uzroci nastanka

 Sama pojava istegnuća mišića stražnje lože ukazuje na neki problem u samom treningu ili u tijelu sportaša. Uzroci su naglo povećanje opterećenja u treningu bez adekvatnog zagrijavanja i razgibavanja, zatim istezanja ili izostanak perioda pripreme tijela za taj nivo opterećenja ili je pak sportaš preumoran ukupnim treningom, te tako doveden u zonu rizika.

Mogući uzroci su i slaba fleksibilnost (istezljivost) mišića nogu, nesrazmjer u snazi mišića stražnje lože, kvadricepsa i trbušno-leđnog zida, te poremećaji na mišićima preponske regije.

Ponovljene ozljede mišića stražnje lože javljaju se zbog preranog povratka punoj sportskoj aktivnosti, nesaniranih problema u mišićno-tetivnom sustavu donjih ekstremiteta ili zbog iznenadnih trauma.

 

Rizični faktori

  • godine, s kojima se povećava mišićna sklonost ozljedama
  • prethodna ozljeda mišića značajno povećava rizik od nastanka nove ozljede
  • nedostatak fleksibilnosti
  • smanjena mišićna snaga
  • zamor sportaša, koji dovodi do poremećaja koordinacije mišićnih skupina

 

Oporavak i liječenje

Odmah po ozljedi važno je odmarati i mirovati. Potpuno mirovanje često nije nužno, ali obavezno je ukloniti aktivnosti koje uzrokuju bol. U prvih nekoliko dana terapija se svodi na hladne obloge, kojima je cilj umanjiti bolove i smiriti upalni proces, te kompresiju elastičnim povojem, kako bi se smanjilo eventualno nastajanje hematoma.

Nakon početnog perioda slijedi fizioterapija s naglaskom na masaži, te različite vježbe istezanja, a kako proces izlječenja napreduje dodati vježbe izdržljivosti i snage. Osobito je važno po sanaciji simptoma (izostanku bolova) povratak u punu sportsku aktivnost izvesti polako i odmjereno, kako bi se izbjeglo ponovno javljanje ozljede.

 

Prevencija ozljeda stražnje lože zasniva se na pravilnom zagrijavanju mišića na početku treninga i vježbama istezanja, koje treba raditi nakon svakog treninga.

Prijedlog vježbi:

 

Autor: 3sporta / Dina Tuzlić

KALORIJE – kako se mjere i koliko ih trošimo

healthy eating, vegetarian food, diet and weight control concept - close up of ripe vegetables and notebook with charts and calories on wooden table

Svaki ih dan spominjemo, nalaze se na svakom pakiranju hrane koju kupujemo, a oni koji žele smršaviti smatraju ih neprijateljima. No znate li što su i kako se mjere?

 

Što je kalorija?

Kalorija je mjerna jedinica za energiju te određuje koliko je topline potrebno da se jedan gram vode zagrije za 1° C pri standardnom atmosferskom tlaku. U prehrani, kalorije označavaju energiju koja se oslobađa hranom u procesu probave. Kalorije u hrani se zapravo mjere u kilokalorijama (1 kalorija = 1000 kcal), no u svakodnevnom govoru uvriježio se izraz kalorija. Hrana nam daje svu potrebnu energiju kako bismo mogli nesmetano funkcionirati tijekom dana. Stoga je od velike važnosti kako se hranimo te koliko i kakvih kalorija unosimo.

 

Mjerenje kalorija

Kalorije se mjere pomoću kalorimetra, instrumenta koji određuje količinu topline koja se troši ili oslobađa nekom fizikalnom ili kemijskom promjenom. Ranije u prošlosti se u svrhu mjerenja vrijednosti hrane koristio kalorimetar s kalorimetrijskom bombom. Hrana se stavljala u zatvorenu čeličnu komoru (bombu) uronjenu u vodu, a potom bi se hrana u bombi zapalila pod visokim tlakom, uz pomoć kisika ili natrijeva peroksida. Kada bi u potpunosti izgorjela, izmjerila bi se temperatura vode te bi se tako ustanovilo koliko se stupnjeva voda zagrijala te koliko je kalorija iskorišteno.

Nakon 1990. godine, FDA (U. S. Food and Drug Administration) zahtijeva od proizvođača hrane da na svoje proizvode pišu sve nutrijente koje namirnica sadrži, kao i broj kalorija. Kalorimetar s kalorimetrijskom bombom tada izlazi iz uporabe jer je vrlo skupa varijanta za proizvođače i jer se tom metodom mjere svi sastojci u hrani, uključujući i vlakna koja su neprobavljiva komponenta. Zbog takvog mjerenja konačni zbroj kalorija bio je konstantno veći od stvarnog broja.

U uporabu tada dolazi mnogo jednostavniji i jeftiniji kalorimetar, tzv. ‘Atwater system‘ (prema Wilburu Olinu Atwateru, 1844. – 1907.). To je metoda koja prikazuje da se hrana sastoji od bjelančevina, ugljikohidrata, masti i alkohola. Za izračunavanje kalorija koristi se tablica koja sadržava uobičajene sastojke na temelju njihove energijske gustoće pa tako imamo 4 kilokalorije za bjelančevine, 4 za ugljikohidrate, 9 za masti i 7 za alkohol (etanol). Primjerice, ako međuobrok koji jedete prije treninga ima 5 grama proteina, 10 grama ugljikohidrata i 15 grama masti, to znači da na etiketi mora pisati da proizvod sadržava oko 225 kalorija.

 

Dnevni kalorijski unos

Svaki čovjek na svijetu ima različite kalorijske potrebe. Kalorije koje unosimo ovise o našem bazalnom metabolizmu (Basal Metabolic Rate, BMR – minimalna količina energije koja je potrebna za održavanje osnovnih vitalnih funkcija: disanje, cirkulaciju, temperaturu tijela), načinu života, sportskim aktivnostima, spolu itd.

Ako želite otkriti koliko kalorija dnevno vam je potrebno uz određenu aktivnost, trebate izračunati ukupnu dnevnu potrošnju energije – TDEE (Total Daily Energy Expenditure). Svoje BMR i TDEE vrijednosti možete izračunati uz pomoć programa na internetu ili uz pomoć raznih mobilnih aplikacija. To su podaci koji će vam dati jasnu sliku o tome koliko kalorija trebate unositi na dnevnoj bazi i početna su točka pomoću koje možete korigirati svoju prehranu.

Ukoliko želite smanjiti težinu, trebali bi smanjiti unos oko 500 kalorija dnevno, a ukoliko želite povećati težinu, trebali bi dodati oko 500 kalorija na svoj TDEE. Na internetu postoji mnogo tablica koje prikazuju kalorije u hrani pa na taj način možete lako voditi dnevnik prehrane.

Odlična pomoć su aplikacije (MyFitnessPal, Lose It!, Cron-O-Meter itd.) koje će izračunati sve umjesto vas te koje će vaše dnevne potrebe za kalorijama odmah preračunati u postotak potrebnih makronutrijenata. Tom metodom ćete se ispravnije hraniti jer nije isto u danu pojesti 1.800 kalorija bilo čega ili 1.800 kalorija koje su uravnotežene te u kojima su zastupljeni svi makronutrijenti. Naravno, ako se sami ne možete organizirati, obratite se stručnjacima (liječnicima, nutricionistima, osobnim trenerima) koji će vam pomoći savjetom ili programom prehrane.

Ne zaboravite na sportske aktivnosti: 30 minuta trčanja troši oko 350 kalorija, 30 minuta vožnje bicikla oko 250 kalorija, a plivanja oko 300 kalorija. Trenirajte i jedite pametno! 🙂

BMR kalkulatori:
http://www.calculator.net/bmr-calculator.html
http://www.myfitnesspal.com/tools/bmr-calculator
http://www.bmi-calculator.net/bmr-calculator/metric-bmr-calculator.php

 

TDEE kalkulatori:
https://tdeecalculator.net/
http://mytdee.com/

 

Više o prehrani sportaša u člancima nutricinista Bojana Stojnića.

 

Autor: 3sporta/Valentina Đureković

[NOVA STAZA!] Najava 22. Brooks Varaždinskog polumaratona

Potpuno nova utrka čeka sve koji dođu 18. rujna u Varaždin! Organizatori iz Trkačkog kluba Marathon 95 Varaždin uspjeli su u naumu da utrku vrate u centar grada.

 

Iako jedna od najdugovječnijih utrka u Hrvatskoj, koja se trči u gradu koji je po mnogočemu zaslužan za dugoprugaško trčanje u Hrvatskoj (sjetimo se Mavara, Kožara, Jelenečkog), Varaždinski polumaraton nekoliko je godina nepravedno bio gurnut na periferiju. Start i cilj bili su na lijepom mjestu, atletskom stadionu, ali trčalo se velikim dijelom sporednom cestom prema Novoj Vesi, kroz polja.

Ova je nepravda ispravljena i sada utrka vodi najljepšim dijelovima baroknog grada Varaždina. Start i cilj su na nedavno uređenom Kapucinskom trgu, a trči se kroz samu baroknu jezgru, pored Starog grada, preko Korza, pored vijećnice i katedrale.

U lijepim gradskim vizurama uživat će i trkači na 5 kilometara koje čeka jedan mali krug gradom.

 

Od svake uplaćene polumaratonske startnine 10 kn se uplaćuje Centru za obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju “Tomislav Špoljar Varaždin” čiji učenici će izraditi unikatne medalje za sudionike polumaratona.

Svi sudionici polumaratona s uplatom startnine dobivaju sportsku majicu, medalju, diplomu sa slikom, hranu i piće.

Startnina za polumaraton je 100 kuna do 13. rujna, a nakon toga 120 kunaStartnina za utrku na 5 kilometara je 50 kuna, a za utrku djece 20 kuna. Nagrada za troje najbržih na polumaratonu su 1000, 800 i 600 kuna, a za obaranje rekorda 1000 kuna. Rekorderi su Yared Admasu Miratu iz Etiopije (1:04:54) i Ida Kovacs iz Mađarske (1:16:02).

Više informacija, plan nove staze i online prijava za 22. Varaždinski polumaraton mogu se pronaći na internetskoj stranici TK Marathon 95.

Vidimo se u Varaždinu!

 

 

Autor: 3sporta

Prvog listopada trčim Valamar trail!

Valamar Trail spaja planine i more te vodi svoje trkačice i trkače bespućima šireg labinskog područja. Znate li kako bolje provesti aktivni vikend na samom početku jeseni?

 

Valamar Trail se i ove godine sastoji od pet različitih utrka, različitih težina, za svakog ponešto, od vrhunskih trail igrača do čistih rekreativaca. Za one najbolje održat će se tri utrke, najduža od 71 km s 2.400 m visinske razlike koja nosi i četiri ITRA kvalifikacijska boda za UTMB, srednja od 54 km s 1.650 m visinske razlike koja nosi tri ITRA kvalifikacijska boda i malo kraća od 44 km s 1.460 m visinske koja nosi dva ITRA kvalifikacijska boda.

Za one koji ne žele cijeli dan provesti na terenu, mogu se natjecati na utrci dužine 23 km s 730 m visinske razlike (jedan ITRA kvalifilacijski bod), a za rekreativce tu je slatki mali trail dužine 13 km s 480 m visinske razlike.

Sve staze su omeđene Plominskim zaljevom na sjeveru i Raškim kanalom na jugu. Natjecatelji će moći uživati u prekrasnim vidicima sa OštrogSkitače, Crne Punte, Standara, ali i ulicama starog grada Labina i svim onim starim napuštenim selima diljem staze.

Startnine su povoljne, a kao posebnu pogodnost ističemo ponudu smještaja partnera utrke koja je zaista vrlo zanimljiva, tako da već od 165 kn možete bukirati smještaj u hotelu s 3 zvjezdice doslovno 20 metara od mora.

Utrku organizira ista ekipa koja je organizirala našu najveću utrku – 100 Milja Istre, tako da natjecatelji mogu očekivati istu razinu usluge i kvalitete. Ove su godine (za četiri najduže utrke) pripremljene i sjajne finišerske medalje koje će sigurno zauzeti posebno mjesto na vašem zidu.

received_10154010785604585

Prijave su u tijeku, rok za prijave je 15. rujna, a utrke su ograničene na 300 natjecatelja za 3 najduže utrke, dok na 23 i 13 km nema ograničenja.

Pobjednici svih utrka će biti nagrađeni Compressport nagradama, a ostala iznenađenja organizatori neka čuvaju i za samu utrku.

Sve informacije na www.valamartrail.com i race@valamartrail.com, a za direktnu prijavu kliknite na stotinka.hr.

FB page: www.facebook.com/ValamarTrail

Promo članak

Kristijan Janušić – 1.280 km u jednom dahu!

Nakon što sam više puta odvozio Brevet od 600 km brojka je postala samo brojka, a izazov se pretvorio u rutinu pa bi spomenuta duljina prešla u kategoriju “jači trening”. Da bih bio visoko motiviran bilo je potrebno podignuti ljestvicu ciljeva više pa je tako 2016.g. krenula s fokusom na pripreme za HARD CRO – prvo izdanje ultra biciklističke utrke u Hrvatskoj koja povezuje najudaljenije točke lijepe naše ( Prevlaka-Savudrija-Sveti Martin na Muri-Ilok ) duljine 1400 km i 16.000 m visinske razlike s vremenskim limitom od 110 sati. Strogo je zabranjena vožnja u grupi tj. 4 i kusur dana samoće – zvuči zanimljivo!

U skladu s tim kreću i pripreme … Ozbiljniji dugi treninzi krenuli su već početkom ožujka. Radnim danom bih se oporavljao od vikenda sa 2-3 lagana treninga (bicikl,vježbe stabilizacije trupa u teretani, trčanje), a neradnim danom (subota-nedjelja) odrađivao bih duge vožnje koje bih nestrpljivo čekao cijeli tjedan. Na repertoaru bilo bi i 200 km što ne bi izazvalo preveliko oduševljenje pa sam većinom planirao vožnje između 300 i 600 km tj. između 14 i 40 sati.

Kako bi trening bio efektivniji kretao bih već u petak umoran nakon 8 satne jutarnje smjene fizičkog rada u tvornici pa bih vozio čitavu noć i dan, a ponekad bi spojio i dvije noći u komadu npr. za 600 km koje bih odvozio unutar 40 sati, bilo je potrebno preko 50 sati izdržati budan s cca 10-15 minuta, a ponekad i 5 minuta spavanja (power sleep), s oko 20.000 utrošenih kalorija. Svojevrstan let na drugi svijet . Važilo je pravilo -“budi spreman na sve“, a odustajanje je dozvoljeno samo ako prijete ozbiljne posljedice na zdravlje.

Ubrzo odustajem od HARD CRO zbog privatnih obaveza na taj datum te prebacujem fokus na plan B.

image3

U organizaciji Randonneurs Slovenija (prvo izdanje) Brevet  1.200 (1.280km) s 8500 m visinske. Start je bio 3. 8. u ponoć  (utorak-srijeda), a krajnje vrijeme završavanja 7. 8. -nedjelja 2:00 ujutro tj. vremenski limit je 98 sati.

Staza: Šalovci-Ljubljana-Novo Mesto-Metlika-Zagreb-Budimpešta-Bratislava-Beč-Šalovci.

Listu potrebnih stvari koje uzimam sa sobom počinjem sastavljati već 2 tjedna prije kako bi dan prije starta bio 100% siguran da je sve spremno i kako bi noć prije mogao neopterećeno odspavati. Već predzadnju noć prije starta spavam poprilično loše zbog uvjerenja da se već tad moram kvalitetno naspavati pa mijenjam taktiku za noć prije. Mirim se s tim da ću na start doći nenaspavan i umoran te nemam nikakvih problema i spavam kao beba. Kroz dan tonem u san još 2 sata što bi trebalo biti dovoljno.

 

Dan D!

 

Start je kod restorana Rudy u Šalovcima i tamo dolazim u 21:30 na “posljednju večeru”. Okupilo nas se sedam kao i u prijavama – 6 Slovenaca od čega jedna žena i moja malenkost kao jedini sa HR zastavom (uredno pohranjenoj u prednjoj torbici na biciklu).

Jedini koje poznajem su Tanja Kavčić – žena kojoj i Breveti od preko 2000 km nisu strani i Andrej Zaman – organizator koji je cca mjesec dana prije upisan u povijest s  nastupom na Trans Am (kroz Ameriku) odvozivši  preko 6500 km za 24 dana.

image2

Primjećujem da ostali dio ekipe nosi reflektirajuće prsluke sa najprestižnijeg Breveta Pariz-Brest-Pariz 1200 km sa 11.000 visinske, a i kasnije saznajem da su neki vozili Miliona Migliu (1600km kroz Italiju), kao najduži europski  Brevet. Uglavnom poprilično sam malen pored ovakvih ljudi (ali ne osjećam se tako).

Staza ima 18 kontrolnih točaka, što psihološki olakšava stvari, jer stazu dijeli na 18 dijelova (etapa) od 50 do 100 km koje obično imaju početak i kraj u nekom gradu. Za prvih 5 Kt potreban je štambilj u karton, a za ostale dovoljna je slika kao dokaz.

Krećemo točno u ponoć i vozimo svi zajedno ravnicom cca 30-35 km/h osim jednog člana ekipe kojeg vidim na startu i cca 2-3 minute kasnije, te se gubi u vidu magle i prašine. Kasnije saznajem da je stazu odvozio za skoro upola manje vrijeme od mene, tj. cca 50 sati. Pričam sa Andrej Zamanom. Na moje pitanje dali ne bi trebalo još odmora tijelu od Trans Am, odgovara da je 1200 aktivan odmor i da bi to mogao svakog tjedna, a 15 minuta je dovoljno spavanja na takvoj vožnji! Divim mu se i podsvjesno upijam sugestije.

Prvih 70 km do prve KT odvaljujem u grupi s lakoćom. Iskapio sam preko 2 litra tekućine dok su primjećujem pojedinci tek nekoliko gutljaja iz bidona. Zadržavamo se tek nekoliko minuta, jedva da stignem obaviti potrebno te krećemo na sljedeću stotku. Uskoro nas sustiže zora i sunce vine u visine, a noge postaju tvrde poput olova. Ne govorim nikome i pravim se da sam super. Nekako ništa ne ide kako treba. Umoran sam i stalno zaostajem za grupom.

Dolazim na 2. KT u Trojane u kratkom zaostatku za grupom sav uspuhan i iscrpljen, teških nogu. Srijeda je, prvi dan, jutro i imam tek 170 km, a već razmišljam o odustajanju od ekipne vožnje i  10 minutnom spavanju. Pijem prvu kavu i uzimam dvije ogromne krafne. Jednu trpam u sebe, a drugu u stražnji džep. Situacija se popravlja, dolazim k sebi, a ekipa je još tu. Brzinski punim bidone i krećem nakon cca 15-20 minuta dalje s ekipom.

Prolazimo kroz Ljubljanu. Osjećam se puno bolje, a to je obično vrijeme kada pričam drugima o krizi koja je prošla. U grupi vozim sve do prvih 300 km koju odrađujemo za 13 sati i 20 minuta. Sveukupno čini se poprilično dobar tempo s obzirom da je skoro 1/4 staze, a limit 98 sati. Tu imamo i plaćeni ručak. Plan je bio voziti cijeli Brevet solo, kako bi mogao biti koncentriran samo na sebe i pozorno osluškivati znakove tijela te ga opskrbljivati u skladu s tim kako i birati sam svoj tempo. Činilo se to kao najsigurniji način stići uspješno do cilja.

No, igrom slučaja tek nakon prve 300-tke krećem solo. Izlaskom iz restorana blokira mi Garmin, vozim se u krug i ne znam u kojem smjeru točno krenuti dalje. Lovi me panika, ali uskoro rješavaju se stvari same od sebe i krećem dalje. Punim trbuhom na uspon dugi nekoliko km prema najvišoj točci od cca 1000 m i nije bilo ugodno iskustvo.

Blizu sam graničnog prijelaza SLO-HR kod Metlike. Ekipa je tokom ručka dogovarala taktiku da bi još danas tj. u prvih 24 sata prešli HR do Lendave i odvalili 500 km. Sviđa mi se ideja i u želji da ulovim opet ekipu postajem napet i frustriran. Sunce prži svojski, rano je poslijepodne, umoran sam i spava mi se. Odlučujem se na “power sleep”. Autobusna kao naručena i budilica na 10 minuta, al od spavanja ništa, ne ide. Gubim vrijeme, krećem dalje. Sad sam siguran da previše zaostajem i ekipu više neću uloviti.

Prelazim granični prijelaz u HR i opet se vrtim u krug. Nikako spojiti se na liniju s Garminom. Nakon kratkog lutanje opet sam na stazi. Nakon 19 sati, 20 minuta i 390 km stižem u Zagreb na Savski Most.

image

Vožnja kroz sam centar Zagreba čista je gnjavaža. Postupak sa spomenutim “power sleep-om” uzalud ponavljam tokom dana nekoliko puta. Ne mogu zaspati nikako. Očito se živčani sustav još nije pomirio sa novim režimom rada! Oko 22-23 h stižem u Novi Marof gdje konačno uspijevam odspavati 15 minuta. Noć je poprilično hladna i navlačim na sebe sve kaj imam. Prolazim kroz Varaždin te poslije ponoći dolazim u Čakovec. U prvih 24 sata uspio sam oderati cca 480 km. Zadovoljan sam cifrom!

 

2. dan

U Čakovcu radim prisilnu pauzu. Baterija na Garminu je pri kraju, a punjenje uređaja je moguće samo na“ stand by“. Koristim priliku za pokušaj spavanja, ali opet uzalud. Gubim cca 2-3 sata. Ležim na rosnoj travi, al ne tonem u san ni minute, kacigu naravno uopće ne skidam.

Krećem dalje prema Lendavi u SLO i čini se da počinjem tek sad uživati. Noć je, vozim sam, smijem se, izmišljam neke pjesme koje nemaju nikakvog smisla, a kako se ne bi dosađivao pričam sam sa sobom.

Uskoro prelazim i Mađarsku granicu, sviće novi dan, cesta je neobično široka, ravna i naizgled nema kraja. Imam već dobrih 500 km u nogama, držim svoj tempo i osjećam se super. Uskoro opet kriza sa pospanošću. Ponavljam proceduru sa 10 minuta “power sleep”, bacam bicikl na zemlju i liježem pokraj njega, al opet uzalud. Ne zabrinjavam se previše i krećem dalje. Dolazim i u prvo Mađarsko naselje, ulijećem u kafić, za osnove sporazumijevanja nema problema, al od kave ništa – ne primaju eure, točim bidone i vrtim dalje.

Dan je poprilično vruć sa cca 35 stupnjeva. Redovito javljam doma o svom napretku i psihofizičkom stanju. Oko podneva dolazim u neki mađarski gradić, s lijeve strane trgovina, a preko puta autobusna klase A (po mojim mjerilima). “Objekt” je promjera odokativno 3×2 m sa sve četiri strane ostakljen i ima čak vrata koja je moguće zatvoriti. Privatnost zagarantirana i čini se kao idealna prilika za ubit oko. Trpam bicikl unutra, zatvaram vrata, stavljam Garmin na punjač, a sebe na klupicu širine cca 30 cm pogledom usmjerenim prema stropu, a šakama prekriženim na prsnom košu. Misao koja prelazi glavom je – “izgledam kao da sam umro” i tonem u san. Spavam 20 minuta, budi me budilica i odmah ponavljam neplanirani postupak od sljedećih 20 minuta. U ovom trenutku količina vremena koju sam utrošio na spavanje meni se čini kao luksuz! Budim se potpuno osvježen kao da sam odspavao 10 sati, al sav sam u znoju jer se smještaj zagrijao na temperaturu sličnu sauni.

Krećem dalje, podne je prošlo i prolazim kroz Veszprem sa 670 km u vremenu od 41 sati od starta, a izgleda da deficit sna i energetske krize nisu ostavile baš nikakav trag na moje fizičko, a i mentalno stanje. Ništa me ne boli, a niti žulja. Uživam u vožnji i čudim se da me veseli što sam tek prošao polovicu, a dijeli me još preko 600 km do kraja. Vozim sam i ne sumnjam u sebe. Fascinantan osjećaj! Vrtim dalje, a kilometri se nižu jedan za drugim.

Koristim svaku priliku za nabavu krute hrane iako ih je u Mađarskoj bilo vrlo malo s obzirom da nemam forinte. Uspijevam nabaviti tek jednu pizzu od čega polovicu spremam za kasnije, ali zato na benzinskama trpam kroasane na hrpe.

DSC_0887

U Budimpeštu dolazim tek poslije ponoći u 2:00 (više ne znam koji je dan i da li vozim dva ili tri dana),  iako mi se cijelo vrijeme činilo da sam blizu. Dolazak do Pešte fascinantan je i nezaboravan prizor. Imam 800 km u ukupno 50 sati od starta, a spavanja se ukupno nakupilo 2 sata maksimalno.

 

3. dan

Na spomenutoj lokaciji gubim oko 1 sat na naslikavanje i divljenje prizoru i činjenici da sam tu. Sa entuzijazmom krećem dalje prema sljedećem cilju – BRATISLAVA! Prepun sam snage, a nekoliko hupsera izlaskom iz Budimpešte odvaljujem kao da je ravnica. Čini mi se da imam snažan vjetar u leđa, stajem i uvjeravam se da vjetra nema!

Stiže me zora, treća po redu, a njom i sljedeće kriza. Ubrzo nalazim smještaj – gradska masivna klupa. Jedva gledam, bicikl naslanjam iza na naslon klupe i ponavljam postupak – budilica 20 minuta. Budim se i ne osjećam neko značajno poboljšanje, tek toliko da je moguć nastavak vožnje i krećem dalje. Ubrzo opet tonem, jedva da imam snage stisnuti pedalu. Ne mogu pronaći prikladno mjesto, mučim se. Skrećem s rute na desnu sporednu cestu usred ničega i bacam se s lijeve strane na zemlju tako da mi je gornji dio tijela na uzvišenom pokraj nekog žbunja, a noge na nekom polju.

Stavljam budilicu 5 minuta. Gasim se, budim – nije dovoljno. Stavljam budilicu na 10 minuta. Gasim se, budim – nije dovoljno, al krećem dalje. Vozim dalje nekoliko km, malaksam. Fizički sam slomljen! Želim samo kratko odspavati. Vidim tablu “…hotel” koja ulježe nade da hotel ima dvorište, nekakvu kavu i pitku vodu. Ubrzo s lijeve strane sporedna ulica, a u ulici s desne nešto slično parku. Tražim hotel, al ubrzo odustajem i vraćam se u park. Debela je hladovina i fokus je na jedinoj klupici u parku sastavljenu od dva trčka i trule daske oko 2,5 m duljine i 20 cm širine. Bicikl naslanjam na drvo pokraj i krećem u epski pohod prema žbunju udaljenom cca 20-30 m. Radim dva koraka naprijed, jedan otraga, pola u stranu i tako ponavljam. Ne mogu uhvatiti ravan korak. Osjećam se kao da imam 3.5 promila u krvi. Sa 29. godina ponovno učim hodati! Dolazim do odredišta i vraćam se natrag do klupice. Sjedim, izuvam sprinterice i čudim se kakvu brutalnu fizičku krizu upravo proživljavam te sam zapanjen činjenicom da me to ni najmanje ne brine. Odvalio sam oko 850 km, solo sam i imam još preko 400 km. Samo čekam da kriza prođe i veselim se nastavku vožnje. Neopisiv i fascinantan osjećaj!

DSC_0950

Ponavljam proceduru sa 20 minuta na leđima pogledom usmjerenim u nebo među granje od drveta prekriženih dlanova kao da molim krunicu i trenutno se gasim … Budim se, obuvam sprinterice i bez razmišljanja krećem dalje. Stanje se popravilo. Uskoro točim bidone, punim se tekućinom i kao novi sam. .. Opet idem kao da sam tek krenuo. Potpuno sam svjež i fizički i mentalno. Prelazim granični most što dijeli Mađarsku od Slovačke, a Bratislava se čini kao na dohvat ruke. 10:00 je sati prijepodne, a sunce “piči“ opet svojski. Kobasica u lokalnom fast foodu dušu je dala. Na 900-tom km dolazim u Slovački gradić Komarno i mislim da sam stigao u Bratislavu.

Još u Budimpešti nešto sam pobrkao i bio u uvjerenju da me do Bratislave dijeli samo 100 km. Nije ni čudo da nigdje nisam mogao pronaći tablu Bratislava. Vozim prema centru grada i tražim prikladno mjesto za okinut dobru fotku sa Hrvatskom zastavom. Ne vidim ništa prikladno. Dolazim u centar i upadam u kafić sa pitanjem “Gdje mogu napravit dobru fotku tu u Bratislavi?” Veli meni mlađahna šankerica – “Nije to Bratislava, u Komarno si. Do Bratislave imaš 100 km” Od srama nisam znao što bi rekao i spontano velim “Gdje je WC ?” Ajme seljačina.

Punim rezervare i krećem dalje. Izlaskom iz Komarna primjećujem biciklistu koji gura na suprotnoj strani biciklu u suprotnom smjeru. Pozdravljamo se i daje mi neki znak. Primjećujem da je očito probušio gumu. Stajem i pitam dali treba pomoć. Čudo, govorimo istim jezikom (sličnim). Priča mi da je iz Novog Sada, zove se Ivan. Nešto je mlađi od mene. Krenuo je dva dana prije mog starta i koristi godišnji da se malo provoza. Prošao je također Budimpeštu i ide preko Bratislave do brata u Beču. Ukrali su mu zračnice, pumpu i novce. Pomažem mu sanirati kvar, a on mi zauzvrat nudi društvo do Bratislave. Slažem se i „pičimo“ zajedno do sljedeće benzinske gdje kolega odustaje od zajedničke vožnje jer je navodno umoran.

Krećem dalje opet solo. Bilo je interesantno s nekim pričati. Uskoro opet kriza, spava mi se. Silazim s ceste u jarak prikriven visokom travom s desne strane taman ispod drveta. U međuvremenu sunce su zagušili tamni oblaci. Sviđa mi se destinacija za „čorku“ iako je svega 2 m od prometne ceste. Stavljam budilicu na 40 minuta. Imam slušalice u ušima i opet tonem.

Bude me kapi kiše prijevremeno. Očito mi nije suđena duža „čorka“. Kapi kiše koje su ispod drveta vani su žestoki pljusak. Relativno sam spreman i na to što se opreme tiče. Navlačim kabanicu na sebe i crne vreće za smeće preko sprinterica i lijepim izolirtrakom oko listova. Jedini izbor je krenuti dalje. Ne brine me ništa.

Kiša nakon kratkog vremena prestaje i dostiže me Ivan. Sretan sam što ga vidim i zajedno nastavljamo dalje. Priča mi da je gladan te mu dajem nešto sića i nekoliko čokoladica koje imam u izobilju. Cijeni to i veli da će me “vuči” tj. raditi zavjetrinu do Bratislave. Ulazimo u jak čeoni vjetar te ja “vučem” njega.

Osjećam novu navalu snage u nogama. Stajem, izuvam mokre čarape i stavljam ih na upravljač bicikla kako bi se sušile. Uskoro nas stiže još jači vjetar, nova jaka kiša, a i noć. Stajem, a sada navlačenje kabanice iziskuje i akrobatske vještine zbog vjetra koji snažno nosi tanak najlon na sve strane. Ivan odlazi, a meni treba vječnih 5 minuta kako bih navukao kabanicu.

Krećem dalje, usred ničega sam, noć je, kiša pljušti, kolnikom teku potoci, a dio površine asfalta zrcali svjetla automobila tako da jedva gledam. Izmjenjuju se jak čeoni i bočni vjetar tako da je prava umjetnost voziti pravocrtno, noge odmaču u ljetnim mrežastim sprintericama bez čarapa.

Uskoro se okreće moja prva hiljadarka. Dolazim u civilizaciju te mi zapne za oko s desna velika osvijetljena terasa kafića koja je dobrodošao zaklon. Za stolom Ivan i trpa neke tople klipiće. Ne znam kad sam bio zadnji puta tako sretan nekoga vidjeti. Imam 10 km do Bratislave. Ubrzo kiša gubi na intenzitetu i krećemo opet zajedno dalje. Ivan planira odsjest na nekoj benzinskoj do jutra pa nastavit prema Beču, al ja si ne mogu priuštit taj luksuz jer me gazi limit.

DSC_0988

Stižemo do znaka Bratislava u 22:00h (petak-treći dan). Ivan me slika sa HR zastavom kao i planirano. Probijamo se kroz predgrađe koje izgleda poput nekog većeg sela. Pozdravljam se sa Ivanom koji skreće na planirani odmor, a ja nastavljam prema centru. Osjećam se kao da sam u nekom čudnom filmu, ili kao da sanjam iako sam potpuno budan. Probijam se kroz ulice i odjedanput se preda mnom prostire rasvijetljen gigantski most u samom centru. Ne mogu vjerovati da sam tu.

 

4. dan

Ponoć je, subota.

Biciklom sam upravo prošao 1000 km u 72 sata od čega spavao jedva 3 sata i nisam umoran, ne spava mi se, ne boli me ništa, ne žulja me ništa samo sam malo gladan, a to rješavam sendvičem i veselim se što imam još skoro 300 km za voziti.

Slovačka policija me sumljivo promatra kako vrtim krugove centrom i mislim si “To im je posao”. Gubim oko 1-2 sata na Bratislavu i nikako da se odvojim od tog čudesnog grada. Konačno krećem dalje te izlaskom iz grada opet kiša – ovaj put mi se uopće ne sviđa. Opet stajem i ponavljam proceduru s kabanicom, a što sam na noge stavio više se ne sjećam.

Krećem dalje, noć je, hladno je i kiša sve jače pljušti, ne sviđa mi se više uopće i imam neki čudan predosjećaj. Nemam pojma kad sam prošao Austrijsku granicu. Prolazim kroz Wolfshal i brutalno mi se počinje spavati. Tražim prikladan smještaj tj. autobusnu od koje ni traga nema. Vozim i oči se zatvaraju same od sebe, mučim se, svako malo tonem i vuče me u stranu. Spuštam se blagom nizbrdicu u Hainburg an der Donau i konačno vidim autobusnu. Klupa je na sredini taman da ne mogu parkirat bicikl. Vučem masivnu klupu na desnu stranu (koja je viša od lijeve s obzirom da je teren na blagoj nizbrdici) taman da imam s lijeve mjesta za bicikl. Primjećujem da kiša pršti na mjesto koje sam predvidio za položaj glave. Odlučujem se za ponovni razmještaj! Vučem klupu na lijevu nižu stranu, a bicikla na desnu. Dolazim do zaključka da u lijevom kutu manje pršti, a i noge koje bi bile na višem položaju u odnosu na glavu imale bi brži oporavak (pretpostavljam).

Hladno je! Liježem. Pošto uvjeti i nisu najidealniji za vožnju mislim odspavati više, al se više ne sjećam točno koliko, a i dali sam stavio budilicu. Ne znam koliko je bilo sati kad sam stigao do autobusne. Pretpostavljam da oko 2:00. Svjestan sam da će mi mirovanje sniziti tjelesnu temperaturu, al nemam izbora. Previše mi se spava.

U istom trenutku tonem u san. Stvari koje su se dalje događale teško objašnjavam i sebi!  Netko me budi, vuče da idemo dalje i govori da imamo posao, ali u stvarnosti nikoga nema. Ja sam sam. Ne znam dali sam spavao 3 sekunde ili 2 sata, ali strahovito mi je hladno. Sav se tresem tako da mi donja čeljust hoće iskočiti. Sjedam na bicikl i pokušavam voziti dalje te stajem nakon nekoliko metara jer se smrzavam i odlučujem hodati kako bi se pokušao ugrijati. Dalje više nemam pojma što mi je s biciklom i gdje je. Razmišljam kako bi trebao hodati uzbrdo, ali krećem nizbrdo prema centru gradića.

Od trenutka kako sam se probudio u agoniji gubim film o vremenu i prostoru. Ne znam od kud sam došao ni kamo idem. Jednostavno sam tu i strahovito mi je hladno. Stravične stvari mi se događaju! Najgore što gubim pojam o svom identitetu, tj. više ne znam tko sam! U glavi vrtim film da sam starac bez krova nad glavom, tj. beskućnik. Noć je, gledam okolo kako bih vidio dali ima koga živoga ilI se gdje svijetli u nekoj kući. Čini se kao mrtav grad. Vidim svjetlo u jednoj kući. Ulazim u dvorište i kucam na vrata s namjerom da se ugrijem. Nema nikoga. Stojim pred ulazom i drhtim. Odlučujem da više ne kucam. Mislim si “ako netko otvori i pita me što trebam rekao bi da bi se trebao samo ogrijati a na pitanje kako dugo ne bi znao odgovor” te odustajem i dalje “lutam” gradom.

Vrtim se u krug. Kasnijim analiziranjem rute vidim da sam krenuo dalje pravocrtno od autobusne gdje sam i stao što znači da sam vjerojatno hodao gradom bez bicikla pa se kasnije vratio po njega, al taj podatak će zauvijek ostati zagonetka. Konačno primjećujem svijetlo koje dopire iz otvorenih vrata nekog kasina kako si od prve mislim. U tom trenutku svjestan sam nakratko prisutnosti bicikla te ga naslanjam na stup ispred ulaza i ulazim kroz vrata u usko stubište koje vodi na kat. Sjedam na prvu stepenicu svega jedan metar od vrata i osjećam toplinu iako su vrata otvorena. Ne ulazim dalje od prve stepenice jer još uvijek mislim da sam starac beskućnik. Sjedim i ne razmišljam o ničemu. Gledam u pod i slušam toplinu kako me grije. U jednom trenutku primjećujem da grupa mladeži silazi stepenicama i prolazi pokraj mene. Dižem glavu i primjećujem da se neka cura okrenula i gleda u mene. U istom trenutku kako su nam se sreli pogledi spuštam glavu i nastavljam gledati dalje u pod. Pogledom prelazim preko svojih cipela i primjećujem s čuđenjem – “SPRINTERICE”!!?? Imam sprinterice govorim sam sebi.!? Dižem glavu, a ispred sebe primjećujem bicikl.

Ne znam što se događalo, al opet sam tu. Dižem se, grabim bidone i žurim stepenicama na kat što je ustvari neki noćni bar. Unutra su još ostaci jučerašnjih Austrijanaca koji bulje u mene kao da sam pao s Marsa. Mislim si – samo mi se mičite s puta, vani me čeka bicikl, a gazi me vremenski limit. Na Brevetu sam. Trčim niz stepenica prema biciklu gonjen opet nekom čudesnom silom.

Zora je, a kiše više nema. Osjećam se kao novi. Potpuno sam bistar i opet upravljam situacijom 100%, kao što je rekao Bear Grylls – “poslije najtamnijeg dijela noći dolazi svjetlost”. Izlazim iz grada, filam se kavom na lokalnoj benzinskoj, divim se magli koja prekriva vrhove brda koja se naziru u blizini preko ceste i krećem dalje. Razmišljam o događaju maloprije. Ne mogu si točno objasniti, ali očito su to bile halucinacije izazvane velikim deficitom sna, pothlađenošću i dehidracijom. Udarna kombinacija! Vozim prema Beču u koji dolazim u 9:00 četvrtog  dana sa 1075 km za 81 sat.

Još 200 km do cilja i 17 sati do isteka limita. Vremena je na pretek, ali pojačavam na maksimum. Osjećam se nezaustavljivo, kao da je prva hiljadarka bila tek odlično zagrijavanje, kao da tijelo ne zna kroz što je sve do sad prošlo, ali svjestan sam da sljedeća ozbiljna kriza već možda vreba na sljedećem kilometru. Činim sve kako bih je izbjegao!

DSC_0979

Povećavam unos hrane na duplu dozu kako bi pokušao nadoknaditi ogroman kalorijski deficit, a također se koncentriram na rehidraciju – greške više ne dolaze u obzir. Snaga se sve više pojačava, osjećam neopisivu lakoću pokreta kao pero nošeno vjetrom, savršena sinkronizacija uma i tijela, te sve uzbrdice “auszicam” tj. vozim stojeći na prednjoj najvećoj šajbi, a otraga na trećoj s desna. Otkrivam novi način vožnje. Naginjem se cijelom težinom nad volan kao da bih radio sklekove na razboju te umjesto da pritišćem vučem pedale snagom abdominalnih mišića i čini se da razvijam golemu snagu. Uzbrdo gazim brzinom prosjekom 20+, čak i 27-28 km/h. Ne shvaćam od kud tolika snaga.

Opet pomišljam da imam jak vjetar u leđa te stajem i uvjeravam se da to nije slučaj. Stojim tako nekoliko trenutaka na cesti, zatvaram oči i širim ruke kako bih osjetio lagan povjetarac koji struji niz dlanova i zahvalio se za ovo savršenstvo. Nastavljam dalje neobjašnjivom snagom i bistrinom. Osjećam se savršeno. Dolazak u cilj cijelim putem sam zamišljao da ću doživjeti vrlo emotivno i da ću plakati, a ta zamisao je i često tjerala suze u oči.

Realnost nije bilo ni slična! Približavajući se cilju te dolaskom u cilj nije bilo euforije, uzbuđenja, suza radosnica … Nije bilo umora, bolova, iscrpljenosti, pospanosti kao što sam uvijek zamišljao da će biti nakon 1200 km. Uistinu, želio sam samo nastaviti dalje i bio sam nekako uvjeren da bih odmah mogao i želio ponoviti isto, ali 1280 km u 92 dugih sati i 3-4 sati spavanja bilo bi za prvi put dosta. Doživljaj se tek upotpunio kad je stigla supruga sa prijateljima! Tad sam bio sretan!

 Krenuo sam s utorka na srijedu u ponoć, a ušao u cilj u 20:35 u subotu navečer. Endomondo je izračunao da sam utrošio preko 46.000 kalorija, što je približan podatak.

Shvatio sam da granice postoje samo u ljudskim umovima!

Zahvaljujem se Gradu Ludbregu tj. gradonačelniku Dubravku Biliću koji se pobrinuo na pokrivanje većeg dijela troškova te svojoj obitelji i prijateljima na podršci, kao i Aresu Buršiću na nesebičnim opširnim stručnim odgovorima na bezbrojna pitanja! Najveća zahvala ide supruzi Romini bez čije ogromne potpore kao i strpljenja ništa od navedenoga ne bi bilo moguće, tj. snovi bi i dalje ostali samo snovi!

 

Kristijan Janušić

JUTARNJI TRENING – jednima najveći užitak drugima najveća muka

Trčanje ranom zorom, prije svih dnevnih zadataka i okupacija, san je svakog trkača, no u tome ne uspijevaju svi s lakoćom. Donosimo nekoliko praktičnih savjeta kako od ‘spavalice’ postati ‘ranoranioc’.

 

KRENITE

 

Ako želite trčati, najjednostavnije je da samo – krenete. Ne trebate raditi opsežne mentalne pripreme od nekoliko mjeseci ili tjedana, ne čekajte 1.1., početak mjeseca ili ponedjeljak. Kada donesete odluku, odmah navijte sat za iduće ujutro, bez previše razmišljanja, otezanja i filozofije. Probijte led, samo krenite! Prvo jutro će biti najteže, no krenut ćete i s ranijim odlascima na spavanje. Postupno ćete se navikavati na novu najdražu aktivnost.

 

SPAVANJE I RASPORED

 

San je od esencijalne važnosti za psihičko i fizičko zdravlje čovjeka. Nedostatak kvalitetnog i redovitog sna utječe na povećanu razinu stresa i kilograma, smanjuje produktivnost, pamćenje i koncentraciju, oslabljuje imunitet, povećava rizik od depresije, dijabetesa te od bolesti srca.

Organizmu je obično potrebno pružiti između 7 – 8 sati kvalitetnog sna pa ne možemo očekivati da ćemo se s lakoćom ustati u 5 ujutro i odraditi trening ako smo otišli na spavanje poslije ponoći. Napravite raspored spavanja i držite ga se, neka vam postane rutina, a tada će vam i ustajanje u cik zore postati lakše i energičnije, baš kao i jutarnji trening.

 

BUDILICA

 

Slušajte svoju budilicu i ustanite na prvo zvono. Ako aktivirate ‘snooze’ opciju i ako produžite ostanak u krevetu, skraćujete vrijeme provedeno na trčanju. Osim toga, kada jednom krene ‘snooze’ igra, ona ne staje lako. Nakon nekog vremena postaje naporna, a vi naposljetku racionalno odlučujete ne otići na trening jer ste izgubili dragocjenih 25 – 30 minuta, kasnite i to više nije to. Isto tako, može se dogoditi da u polusnu slučajno ugasite ‘snooze’ pa postoji mogućnost da prespavate. Prema stručnjacima, opcija ‘snooze’ remeti kvalitetan san i odmor pa ju je bolje izbjegavati. Možda vam pomogne potpuno nova budilica izvan mobitela  koju ćete početi slušati odmah.

 

ORGANIZACIJA

 

Razmislite o tome što vam sve treba za brže buđenje i trening pa sve pripremite noć prije kako ujutro ne bi nepotrebno gubili vrijeme tražeći stvari po cijelom domu i kako ne bi probudili sve ukućane. Pripremite svu opremu i uređaje koje nosite sa sobom. Neki čak preporučuju spavanje u odjeći za trčanje. 🙂 Organizacija će vam omogućiti učinkovitost i siguran odlazak na trening. Također, skraćujete vrijeme od buđenja do treninga, a produžujete vrijeme koje imate za trčanje.

 

TRKAČKI PARTNER

 

Vašem jutarnjem treningu može doprinijeti trkački partner. Dogovori s trkačkim partnerom moraju biti ‘svetinja’: morate se pojaviti u dogovoreno vrijeme bez kašnjenja. Prema trkačkom partneru morate imati odgovornost i poštovanje, ali i prema sebi te prema treningu.

S trkačkim partnerom (ili partnerima) je ujedno i zanimljivije na treninzima: nije dosadno i monotono, pratite međusobni tempo, zajedno svladavate prepreke, izmjenjujete trkačka iskustva, dijelite sreću i ponos nakon odrađenog treninga. Trkački partner je vaša osobna živa aplikacija i svjedok vašeg napretka. Nema boljeg od toga!

                    

Autor: 3sporta/Valentina Đureković

Stilovi plivanja – koji izabrati i zašto

Young woman in goggles and cap swimming breaststroke stroke style in the blue water indoor race pool

Plivanje rješava mnoge probleme, ali ih isto tako može i uzrokovati. Kako bi plivanje koristilo kao potpuna rehabilitacija, zdrava rekreacija ili, pak, prevencija raznih zdravstvenih tegoba i nepoželjnih stanja, potrebno je obratiti pozornost na stil plivanja i razumjeti kakve nam koristi svaki od njih donosi, a koje od njih bi trebalo izbjegavati, ovisno o vrsti zdravstvenog problema kojeg imamo.

 

Prsno plivanje

Velik broj ljudi u bazenima pliva prsno iz razloga što djeluje najjednostavnije ili zbog nepoznavanja ili nedovoljne vještine u ostalim tehnikama. Na moru se pak najčešće pliva prsno jer djeluje opuštajuće i bezbrižno.

Ipak, ljudi koji pate od bolova u kralježnici ne bi smjeli plivati prsno jer se pritom povećava opterećenje na lumbalni dio leđa. Kad plivamo prsno, tijelo se izvija i leđa dolaze u položaj ekstenzije (prednji dio se odiže prema gore isto kao i stražnji) što nikako nije dobro za kralješke i diskove. Zato ljudi koji imaju problema s donjim dijelom kralježnice kasnije mogu imati još većih problema.

Fit man swimming with swimming hat in swimming pool

Ista je stvar i s vratnim dijelom kralješnice. Nepravilno prsno plivanje dovodi kralješke u veliku ekstenziju i dodatno povećava već prisutnu napetost, pa se tako nakon plivanja možemo osjećati još ukočenije i zategnutije nego prije.

Prsno plivanje je, pak, idealno za početnike, kao i smanjenje tjelesne težine, ukoliko osoba inače nema većih zdravstvenih problema s kralješnicom.

 

Leđno plivanje

Kod problema s kralješnicom posebno se preporuča plivanje leđnim stilom jer ova tehnika stvara najmanje stresa na kosti kralješnice, a istovremeno aktivira mišiće leđa i ramena koji neposredno uvjetuju pravilno držanje. Leđno plivanje jača mišiće leđa, ramena i ruku. Ovakav način plivanja veoma malo opterećuje kralješnicu i omogućava mišićima da se pokrenu i razgibaju. Kod povreda koljena idealno je raditi pokrete kao kod rada nogu u kraul i u leđnoj tehnici.

Ova tehnika je najjednostavnija za usvojiti i, jednom kad pravilno naučimo pokrete, djelovat će zapravo prilično opuštajuće.

 

Kraul

Kraul ili slobodan stil ujedno je i najbrži stil plivanja, a preporučuje se ljudima koji nemaju većih problema s kralježnicom. Položaj zglobova kod kraula je sličan onome kad hodamo, stoga je pogodan za oporavak od raznih ozljeda, poput koljena ili kukova.

Ova tehnika zahtjeva nešto razvijeniju kondiciju, no, kako ne bi došlo do prijevremenog umaranja, najvažnije je prakticirati pravilno disanje. Udah bi trebao biti kratak i snažan, a izdah pod vodom, polagan i odmjeren. Nije potrebno zijevati kao riba da bi se pluća u dovoljnoj mjeri napunila kisikom. Puno je važnije pravilno i maksimalno iskoristiti izdah, kako bi se što efikasnije eliminirao CO2, kako ne bi došlo do zamora mišića.

 

Delfin

Vrlo atraktivan stil plivanja kod kojeg je osnovni zahtjev da ruke rade usklađeno, a laktovi ne moraju biti ispod vode tokom zaveslaja. Ovaj stil se smatra tehnički najzahtjevnijim i najtežim za izvođenje, te zahtjeva, osim snage ramena, i veliku snagu leđa i nogu.

Delfin je, poslije kraula, najbrži stil plivanja. Snažan zaveslaj rukama postaje važan elemenat koji regulira ritam ostalih pokreta. Brzina plivanja je velika, a ritam plivanja veoma brz. Položaj tijela je horizontalan, te neprekidno varira, naizmjeničnim gibanjem koje započinje u području zdjelice, a aktiviranjem leđne muskulature i muskulature grudnog koša i trbuha dobivamo veoma snažan i razvijen gornji dio tijela.

Zbog težine izvođenja, mnogi rekreativci ga izbjegavaju, no jednom kad se savlada vještina, sjajno oblikuje tijelo, jača mišiće i donosi zavidan stupanj snage i kondicije.

Autor: Dina Tuzlić

NOVA SALOMON DJEČJA OBUĆA – bezbrižna igra u prirodi – za male pobjede!

Jesu li i vaša djeca aktivna bez obzira na godišnje doba i temperaturu? Djeca su stalno u pokretu, zato je za njih najvažnije da im obuća u jesensko i zimsko vrijeme nudi najviše podrške pri različitim aktivnostima kojima se bave.

 

Kao i odrasli, i djeca za aktivnosti u prirodi trebaju obuću koja je stabilna, dobro obuhvaća stopalo i daje dovoljno amortizacije.

 

DJEČJA STOPALA JOŠ NISU DO KRAJA RAZVIJENA

SJOSTROMC-2515.thumbKod dječje obuće od iznimnog je značenja spoznaja da dječja stopala još nisu razvijena do kraja, zato je pri kupnji posebno važno kavku im obuću izaberemo. Zbog toga je Salomon razvio dječju obuću koja je izrađena od istih materijala kao modeli za odrasle, samo je prilagođena još nerazvijenim dječjim stopalima i manjoj težini.

 

VELIKE TEHNOLOGIJE U MALOM PAKETU!

Tehnologije iz modela za odrasle djeluju na isti način i ne ometaju razvoj djeteta. Tako postižemo savršeno pristajanje, vrlo nisku težinu i poznatu Salomonovu udobnost. Jedna od najčešćih tehnologija, prenesena na dječju obuću su jednostavne vezice QUICKLACE. Budući da ih nije potrebno vezati, djeca su njima oduševljena. Da ih ne smetaju pri aktivnostima, jednostavno ih pospremite u džepić na jeziku. Cik-cak sustav Sensifit™ na vanjskom dijelu tenisice brine za savršen obuhvat stopala i stabilnost i drži dječju nogu na pravom mjestu cijelo vrijeme aktivnosti. NON MARKING CONTAGRIP™ potplat brine za sigurnost i prianjanje na svim vrstama podloge i ne ostavlja tragove na unutarnjim površinama. Zbog posebnih materijala, tenisice su iznimno izdržljive, a stopalo je dodatno zaštićeno kapicom na vrhu prstiju.

 

kids_lores

Više o dječjoj obući SALOMON: www.salomon.com/cr

379111_0_XA_PRO_3D_CSWP_J_madder_pink_lotus_pink_Junior.thumb 379123_0_X-ULTRA_MID_GTX_J_corona_yellow_granny_green_Junior.thumb 379127_0_X-ULTRA_GTX_J_lucite_green_jade_green_Junior.thumb 390291_0_Jr_xa_pro_3d_winter_ts_cswp_thistle_grey.thumb 390295_0_Jr_xa_pro_3d_mid_cswp_passion_purple.thumb 390554_0_Jr_wings_cswp_bubble_blue.thumb

Promo članak

Biciklisti opet nisu pronašli ovcu

Toplo i sunčano vrijeme obilježilo je još jedno izdanje MTB utrke “Izgubljena Ovca” u blizini Grožnjana, koje se i ove godine produžilo na dvodnevnu manifestaciju s dvije utrke na različitim stazama.

 

Prvi dan je bila na rasporedu utrka koa se boduje za međunarodni kalendar UCI-a, dok je u nedjelju bila na rasporedu utrka koja se boduje za Hrvatski kup u MTB-u. Oko tristo natjecatelja je tako tjeralo svoje ljubimce na jednoj od najzanimljivijih staza sezone koje su pripremljene prema pravilima, ali imajući u vidu i gledatelja te da se njima omogući najbolje moguće praćenje utrke na nekoliko zanimljivih dijelova gdje su se pojedini dijelovi praktički dodirivali.

Utrke su bile podijeljene u raznim kategorijama prema dobnim granicama koje su imale za sebe posebne staze u tri različitim dužinama, sve tehnički dobro postavljene sa kratkim usponima i spustovima i konstantnim promjenama smjerova.

14102933_536657336523896_1514593285975349030_o

Sudionici koji su stigli iz raznih europskih država bili su oduševljeni prirodom i lokacijom održavanja utrke, te ljepotom obližnjeg Grožnjana.

Od samih početaka najzanimljivije utrke su publici utrke mlađih kategorija u kojima nastupa sve veći broj djece na stazi koja se odvija oko same zone starta kako bi cijelo vrijeme bili ispod budnog oka roditelja i navijača. Malo stariji imali su na raspolaganju stazu srednje dužine sa nekoliko tehničkih zahtjevnijih elemenata u skladu s njihovim godinama, dok su najstariji svoje sposobnosti iskušali na velikoj stazi dužine oko četiri kilometara najvećim dijelom koja je prolazila borovom šumicom na obroncima brda uz samu Parenzanu.

Start najjače Elite utrke dočekao je u prvom redu sudionika olimpijskih igara Lucu Braidota koji je iste završio na sedmom mjestu, te njegovog brata Danilea Braidota koji nosi dres talijanskog prvaka. Nažalost Daniele je doživio pad na samom startu utrke i morao odustati od natjecanja s ozljedom ruke. Borba u toj kategoriji vodila se do zadnjeg kruga utrke kada je mladi Nadir Colledani (Bettin Bike) potegnu i ostavio iza sebe iskusnog Mirka Tabbachia koji je veliki bio utrke bio sam na čelu. Filip Turk bio je najbolji Hrvat na 11. mjestu. Pobjeda u ženskoj Elite kategoriji je isto tako završila u Italiji u rukama Gaspardino Giulie (Piemonte FCI).

14125757_536658943190402_3162299181194747654_o

Nedeljna utrka na startu je dočekala nešto manji broj sudionika koji se međutim dali sve od sebe na kratkoj i eksplozivno stazi koje se u nekim dijelovima vozila na subotnjoj stazi u obrnutom smjeru. Mladi Talijan Nadir Colledani bio je pobjednik i nedjeljne Elite kategorije u muškoj konkurenciji, kao i Ema Filipović (BGK Tuškanac) u ženskoj.

Još jedna “Ovca weekend” je tako uspješno priveden kraju sa velikom promocijom biciklizma kao sporta, ali i Istre kao biciklističke destinacije koja nudi izvrsne staze i uvjete za pripremu najboljih sportaša.

Kompletni rezultati:

  1. XCO Izgubljena Ovca http://grabarsport.hr/biciklizam/izgubljena-ovca/
  2. XCC Izgubljena Ovca http://grabarsport.hr/biciklizam/1-xcc-izgubljena-ovca/

 

Galerija fotografija:

  1. XCO Izgubljena Ovca https://www.facebook.com/brdskobiciklistickiklub.groznjan/photos/?tab=album&album_id=536657156523914
  2. XCC Izgubljena Ovca https://www.facebook.com/brdskobiciklistickiklub.groznjan/photos/?tab=album&album_id=536686753187621

Autor: Manuel Vigini
Fotografije : Matej Damijanić – Damijanić Photography

ZNAKOVI OVISNOSTI O TRČANJU – Ako ih imate pet ili više, ovisni ste

Trčanje vas može dovesti u fazu ovisnosti. Ta faza kod nekih može biti kratkotrajna, a kod nekih je ona dugotrajna, a možda i vječna. U svakom slučaju, radi se o intenzivnom osjećaju protiv kojeg lijeka nema. 🙂

 

1. Očajni ste i na rubu suza kada se ozlijedite, ali ne zbog same ozljede nego zbog nemogućnosti da nesmetano trčite;

2. U velikoj ste depresiji kada polumaraton završite u vremenu od 2 sata i 05 minuta;

3. Vaš liječnik ima osjećaj da mora zvati zaštitare ili policiju kada vam priopći da morate pauzirati nekoliko tjedana;

4. Trčite i prolazite pokraj kuće nekoliko puta i ne stajete jer želite zaokružiti udaljenost ili vrijeme trčanja;

5. Smatrate da na pločniku, uz traku za hodanje i bicikl, treba postojati i traka samo za trkače jer se ne možete nositi sa svim tim šetačima, starijim osobama, djecom, psima i biciklistima;

6. Nakon stanke od par tjedana zbog ozljede postajete vrlo agresivni i iskonski ljubomorni na ostale kolege koji uživaju u trčanju te lagano ‘kipite’ iznutra;

7. Nakon što vam poznanici u usputnom razgovoru kažu da su čuli da se bavite ‘joggingom’ morate duboko udahnuti i smiriti se prije odgovora;

8. Smatrate da su odlasci na šetnje suludo utrošeno vrijeme jer umjesto toga možete trčati;

9. Za rođendane želite samo tenisice, trkačku odjeću i ostalu opremu;

10. Sve društvene događaje planirate prema planovima za trening, štoviše, mnoga druženja zbog treninga i odbijate, a na mnoga kasnite jer ste prema rasporedu taj dan imali dužinu;

11. Ne bacate stare tenisice, nikad;

12. Ne želite prestizati trkača ispred sebe jer ćete onda cijelo vrijeme morati trčati bržim tempom koji ne možete održavati, osramotit ćete se jer će vas on naposljetku prestići, ali svejedno pojurite, to je jače od vas;

13. Naravno da znate da ne smijete trenirati svaki dan te da se morate i odmarati, ali smatrate da je dovoljno pauzirati jednom mjesečno;

14. Nikad ne priznajete da ste bolesni, čak ni kada je pred vama dužina od 30 kilometara i početak upale pluća;

15. Za vaše uši je bolno kada ljudi ne znaju kako se pravilno izgovaraju sve trkačke marke tenisica i opreme;

16. Imate noćne more da nećete stići na start utrke zbog gužve za WCt;

17. Bojite se skorog redizajna vašeg savršenog para tenisica i stoga ste nakupovali nekoliko pari da se opskrbite za budućnost;

18. Kada idete na put ili na godišnji odmor, prvo pakirate svu trkačku opremu i tenisice, uz naglasak na zaboravljanje putovnice ili osobne iskaznice;

19. Znate svako svoje vrijeme prolaska na utrkama, ali ne znate neke datume obiteljskih godišnjica i rođendana;

20. Godišnji odmor planirate oko trčanja: upoznajete se s destinacijama i provjeravate kojim rutama se može trčati, a druženje i planove s bližnjima zanemarujete;

21. Najdraže knjige su vam apsolutno sve knjige koje imaju veze s trčanjem;

22. Izbjegavate sandale i japanke preko ljeta jer su vam stopala u užasnom stanju: u potpunosti su bijela i neosunčana, puna žuljeva, na palčevima nemate nokte još od posljednjeg maratona;

23. Svaku kunu ćete potrošiti na opremu za trčanje i smatrate da se zbog toga nikom ne trebate opravdavati;

24. Komentirate svakog trkača kojeg vidite u nekom filmu: njegovu lošu trkačku tehniku, trkačku opremu i tenisice, a ponekad to činite i kada vidite svoje kolege trkače uživo;

25. Svoje neonske trkačke tenisice nosite i u svakodnevnom životu na skoro svaku odjevnu kombinaciju, a što baš nema odobrenje vaših bližnjih i javnosti koja ima modnog ukusa;

26. Imate goste netrkače i netko od njih nevino kaže da je trčanje loše za koljena: u tom trenutku se ustajete jer je druženje za vas završeno i odlazite iz vlastite kuće;

27. Kada trčite dužine uvijek se imate potrebu opravdavati svima koje susretnete o razlozima zbog kojih trčite ‘sporo’ iako vas nisu ništa pitali;

28. Ne vidite problem u tome što i nekoliko dana nakon završetka utrke nosite medalju oko vrata;

29. Više slobodnog vremena provodite sa spužvastim rolerom umjesto s voljenom osobom;

30. Vaši odlasci na utrke skoro svaki vikend postaju problem za vašu ljubavnu vezu, ako imate partnera netrkača, kao i svaki odlazak na trčanje;

31. Svojom trkačkom odjećom i obućom ste zauzeli cijeli ormar (ili ormare) i svaki slobodan kutak vašeg doma;

32. Preko ljeta ste zebra u ljudskom obliku: sastojite se od neravnomjerno osunčanih dijelova, oni dijelovi koji su neosunčani su bolesno bijeli, a oni dijelovi koji su osunčani su pretamni i skidanje u kupaći kostim vam predstavlja noćnu moru.

Autor: 3sporta/Valentina Đureković

GRAWE Noćni maraton – mali zeleni sletjeli na nasip

Jučer je u sjajnoj trkačkoj atmosferi održan treći GRAWE Noćni maraton na zagrebačkom Bundeku. Rast utrke iz godine u godinu potvrđuje da je početna ideja organizatora iz AK Sljeme i glavnog sponzora GRAWE Hrvatska bila izvrsna – noćna utrka na kraju ljeta, neopterećena cestom, s mnogobrojnim distancama za sve željne trčanja.

 

Održano je naime pet utrka, a sve se mjere u “maratonskoj mjernoj jedinici” – desetina maratona (4.2 km), četvrtina maratona (10.55 km), polumaraton (21.1 km), tričetvrt maratona (31.65 km) i naravno cijeli maraton od 42.195 metara. Start i cilj svih utrka bio je na Bundeku, a ovisno o dužini trčalo se krugove savskim nasipom. Samo se najkraća utrka trčala u parku Bundek.

Noćni uvjeti treninga su uvijek posebni, ali noćne utrke imaju još veću draž – organizatori su za sve trkače osigurali svjetleće narukvice koje su na nasipu ispisivale zeleni trag dugo u zagrebačku noć.

Photo by: 3sporta.com

Na ovakvim utrkama ne gleda se na rekorde, na najbolje osobne rezultate, jer većina po mraku trči sporije i to je normalno, a i podloga ne omogućava potpuno opušteno trčanje. No ono što donosi, to je veselje druženja s trkačima iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja – bilo ih je 1.600!

I ovaj je put utrka imala humanitarnu notu. Prošle su godine u okviru GRAWE akcije PoKRENI dodijeljena sredstva za udrugu Krijesnica, a ove su godine trkači svojim trčanjem skupljali kilometre koje je sponzor GRAWE Hrvatska pretvorio u donaciju od 50.000 kn dodijeljenu Hrvatskom savezu dijabetičkih udruga koja će sredstva utrošiti za prevenciju dijabetesa kod djece. Da bi se donacija ostvarila, bilo je potrebno da se trkači registriraju preko Endomondo aplikacije i svoje istrčane kilometre registriraju za ovu namjenu. Za skupljanje 50.000 kilometara trebalo je samo 50 dana.

Photo by: 3sporta.com

Za kraj ovog reporta samo kratki rezime – GRAWE Noćni maraton prava je utrka za sve koji žele uživati u trkačkom druženju i doživjeti poseban ugođaj noćnog utrkivanja.

 

Rezultati – pobjedničko postolje

maraton žene

  1. Nikolina Šustić 3:02:55
  2. Kimberly Remine 3:22:29
  3. Ana Gudalović 3:30:22

maraton muškarci

  1. Lovelos Slovinac 2:55:28
  2. Goran Vendlener 3:19:52
  3. Željko Bradarić 3:26:58

tričetvrt maraton žene

  1. Maja Mikelić 2:35:31
  2. Sandra Bogdanović 2:37:22
  3. Katarina Pohlod 2:44:18

tričetvrt maraton muškarci

  1. Vinko Vrebac 2:12:32
  2. Igor Letinčić 2:15:25
  3. Edo Rajčević 2:24:00

polumaraton žene

  1. Ana Nikić Hecer 1:41:07
  2. Antonija Džolić 1:44:02
  3. Sara Laić 1:45:21

polumaraton muškarci

  1. Ivan Maletić 1:23:46
  2. Darko Maras 1:24:18
  3. Mislav Novoselac 1:26:12

četvrt maraton žene

  1. Antonija Žalac 45:47
  2. Martina Šuster 47:15
  3. Dejana Slabinac 47:59

četvrt maraton muškarci

  1. Darko Pleh 39:41
  2. Marko Valičević 40:06
  3. Dinko Solić 41:12

desetina maratona žene

  1. Ivana Mirković 17:44
  2. Petra Jakopović 18:05
  3. Lana Ostojić 18:09

desetina maratona muškarci

  1. Tomislav Belošević 15:45
  2. Igor Visinski 15:52
  3. Zdenko Belošević 16:30

Više od 3.000 fotografija, koje smo napravili na 3. GRAWE Noćnom maratonu, pogledajte na Facebook stranici PoKRENI.

REZULTATI

 

Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com Photo by: 3sporta.com

 

Autor: 3sporta (m) / foto: 3sporta.com

Oporavak nakon utrke počinje prolaskom kroz cilj

Utrke iscrpljuju tijelo i stoga je odmor nakon njih vrlo važan. Imamo nekoliko prijedloga kako se poslije utrke brzo oporaviti i vratiti redovitom trčanju – i novim utrkama.

 

HODANJE
Neposredno nakon utrke nemojte odmah sjesti – hodajte desetak minuta kako bi osigurali pravilnu cirkulaciju, a zatim provedite istu količinu vremena u statičkom istezanju. Naglo zaustavljanje nakon utrke može uzrokovati grčeve u nogama koji mogu dodatno oštetiti mišićno tkivo.
HRANA
Nadoknadite tekućinu odmah, a jedite 30 do 60 minuta nakon utrke. Opskrbite se vodom i uravnoteženim obrokom koji se sastoji od ugljikohidrata, proteina i zdravih masnoća kako bi napunili svoje skladište glikogena. Ako vaš organizam neposredno nakon utrke ne prihvaća hranu, pokušajte sa sportskim pićem ili čokoladnim mlijekom jer se radi o izborima koji sadrže potrebnu mješavinu elektrolita, šećera i kalorija.

 

Pivo poslije utrke nije zabranjeno, dapače! 🙂

 

ODMOR
Odmor nakon utrke je potreban tijelu, ali i duhu. Ako se prerano vratite trčanju, povećavate rizik od ozljeda te mogućnost za neugodan i bolan trening. Najčešće je potreban odmor od nekoliko dana. Nemojte misliti da ćete za to vrijeme izgubiti svoju teško stečenu formu i kondiciju. Kada ipak dođete u napast da odete na trening, rješenje može biti lagana šetnja, vožnja na biciklu ili neki oblik istezanja, npr. joga.

 

OPORAVAK
Ako nakon vaše utrke postoji opcija masaže, iskoristite je! Kada dođete kući priuštite si blago istezanje kako bi smanjili bolove i stres zbog trčanja, a ako volite osvježite se hladnom kupkom. Sve navedene aktivnosti poboljšavaju protok krvi kroz organizam, a taj proces pomaže u dopremanju svježih i novih nutrijenata u sve pretrenirane dijelove tijela.

EMOCIJE
Nemojte biti zabrinuti ako se nakon utrke osjećate umorno i ako takvo stanje potraje još danima. Vaše tijelo je prošlo veliki stres kako bi uspješno stiglo u cilj. Trkači koji su istrčali veću kilometražu mogu osjećati i blagu utučenost zbog velikog pada endorfina u razdoblju od završetka pa do nekoliko sati poslije utrke. Osim toga, utrošili ste dosta dana i mjeseci na pripremu za utrku pa ćete se bez tog rituala osjećati sprazno, a pogotovo ako ste svaki tjedan trenirali s grupom.

 

OSVRT NA PROŽIVLJENO
Iskoristite oporavak za razmišljanje o utrci i o periodu treninga te o svemu što je bilo pozitivno i negativno. Iskoristite svoje iskustvo i uključite ga u iduće pripreme. Ako ste imali problema na utrci, zapišite ih da kako bi ih na sljedećoj izbjegli.

 

SLAVLJE
Veliko je postignuće trenirati za utrku i protrčati kroz cilj stoga proslavite taj uspjeh bez obzira na vrijeme u kojem ste završili. To su uspomene koje vam nitko ne može oduzeti i budite ponosni na sebe! Nakon faze oporavka ćete možda opet razmišljati o nekoj utrci i zato u potpunosti iskoristite sve blagodati odmora: posložite misli, tijelo i strategiju pa krenite u nove trkačke avanture.

 

Autor: 3sporta/Valentina Đureković

SUUNTO Spartan Ultra – napredak koji prelazi granice!

Željno iščekivana generacija novih SUUNTO multisportskih uređaja je stigla! Suunto predstavlja obitelj Spartan Ultra, premium GPS satove, namijenjene svim entuzijastičnim sportašima i avanturistima!

 

Istovremeno je redizajniran i osuvremenjen i Suunto Movescount portal, gdje ćete pronaći mnoštvo novih funkcija i poboljšanja, da bi vaši treninzi bili još efikasniji, a njihova analiza još detaljnija.

 

STVOREN ZA PUSTOLOVE

SS022655000 - SPARTAN - Ultra All Black Titanium - Front View_TraininSuunto Spartan Ultra je ručno izrađen u Finskoj i stvoren da oduševi i u najtežim uvjetima! Vodootpornost do 100 m, vrhunski zaslon u boji osjetljiv na dodir, široko vidno polje i iznimno izdržljiva baterija samo su neke karakteristike koje ovaj sat stavljaju korak ispred ostalih.

Suunto Spartan Ultra je pravi multisportaš. GPS, FusedSpeed™, mjerenje srčanog pulsa i integriran mjerač ubrzanja precizno prate tijek treninga i garantiraju detaljne informacije o vašem napretku. Sat ima desetine sporskih modova za triatlon, plivanje, bicikliranje, trčanje, zimske sportove … svi modovi sadrže specifične funkcije, prilagođene svakom pojedinačnom sportu i načinu treninga, odnosno natjecanju. Na satu možete pratiti grafički prikaz vašeg opterećenja tijekom sporta i preporučeno vrijeme oporavka. Poslije treninga možete zabilježiti kako se osjećate poslije vježbanja. Korisnici pametnih telefona iPhone i Android mogu povezati sat sa svojim mobilnim telefonima i tako na njega primati obavijesti s telefona.

 

SUUNTO SPARTAN ULTRA KOLEKCIJA

U kolekciji koja dolazi bit će dostupna 4 modela: Suunto Spartan Ultra All Black Titanium, Suunto Spartan Ultra Stealth Titanium, Suunto Spartan Ultra White i Suunto Spartan Ultra Black – svaki od njih bit će dostupan sa ili bez Suunto Smart senzora za mjerenje srčanog pulsa (više informacija i tehničkih pojedinosti o satu na  www.suunto.com)

spartan_collection_watches

 

SUUNTO MOVESCOUNT.COM REDIZAJNIRAN ZA VAŠ OPTIMALNI NAPREDAK

Suunto se nije usredotočio samo na nove uređaje, već su osuvremenili i Movescount.com portal, gdje ćete prvo primjetiti nove toplinske karte (heatmaps). Karte se temelje na podacima milijuna korisnika i označavaju najčešće korištene rute za pojedinačne sportove. Na taj način moći ćete izabrati i istraživati nove staze, bez obzira u kojem dijelu svijeta trenirate. Najveća prednost je što na taj način imate preciznu analizu treninga za velik broj raznih sportova.

 

HEATMAPS  – JEDNOSTAVNO OTKRIVANJE NOVIH STAZA

MTB_LakeGardaAko su vaši treninzi i ciljevi jasni, uvijek ćete željeti pronaći najbolja područja i staze za treninge! Karte se razvijaju i nadopunjavaju iz dana u dan. Na temelju objavljenih toplinskih karata možete planirati svoje staze i prenijeti ih na sat koji će vas navoditi da ostanete na pravom putu.

 

SNAGA NAPRETKA JE U GRUPI

Suunto je analizirao desetine milijuna sportskih aktivnosti da bi zadovoljio postojeće i nove korisnike koji si postavljaju pitanje – NAPREDUJEM LI? Na redizajniranom Suunto Movescount portalu moći ćete usporediti svoje treninge i sportska dostignuća s ostalim korisnicima i svojim vršnjacima. Tako ćete lakše planirati optimalan trening.

 

NOVO, POJEDNOSTAVLJENO KORIŠTENJE I ANALIZA TRENINGA

Ponuda usluga na portalu sada je obogaćena i za korisnike mobilne aplikacije, jer je stranica prilagođena za mobilne telefone i druge pametne uređaje. Jednostavo, brzo, intutitivno i sve na jednom mjestu. Poboljšanja su napravljena na temelju komentara korisnika tako da je sada aplikacija još preglednija. Novost je uvid u vaš napredak u treninzima da biste uvijek znali jeste li na pravom putu.

Više na: www.suunto.com/spartan

 

suunto_logo
www.suunto.com

 

movescount logo
www.movescount.com

PROMO članak

Cross trening za bicikliste

Biciklizam je odličan sport za mnoge aspekte ljudskog zdravlja. Ipak, ubacimo li ponekad u kombinaciju i neke druge vrste aktivnosti, tijelo će sve njegove dobrobiti iskoristiti još uspješnije, a sportu koji nam je primaran pridodati svojevrsno osvježenje.

 

Planinarenje

Osim što vas okružuje čista priroda i čini čuda za psihičko zdravlje, pomaže izgradnji svih mišićnih skupina donjeg dijela tijela, što je izuzetno važno za bicikliste, održava zdravlje i fleksibilnost kukova, poboljšava koordinaciju i osjećaj ravnoteže, a održava i zdravlje, te gustoću kostiju, dodajući im teret na vašim leđima.

Iako ste na biciklu u top formi, planinarenje je potpuno drugačiji tip aktivnosti, stoga ne bi bilo ništa neobično ukoliko se sljedeći dan probudite s upalom mišića. Ali, to je zapravo odličan pokazatelj da ste na drugačiji način aktivirali svoje mišiće. Kako biste ipak izbjegli neke veće neugodnosti, u početku krenite lagano, na neke lakše staze umjerene težine, potom, s vremenom, povećajte zahtjevnost terena.

 

Skijanje

Odlična aktivnost zimskog perioda i dodatak baznom biciklističkom treningu. Osim što razvija donji dio tijela, u ovome sportu aktivno sudjeluje i gornji dio tijela. Trup je čitavo vrijeme aktivan, što ga čini čvršćim i jačim, a posljedica su i ojačani leđni mišići, koji su ključni za udobnost i one duge vožnje bez bolova i neugodnog zatezanja u donjem dijelu leđa.

Ukoliko niste nikad skijali, krenite na laganije rute s nekim tko već ima iskustva, a s vremenom, kad steknete dovoljnu dozu sigurnosti i samopouzdanja, te ovladate vještinom, iskoristite maksimum što vam ovaj sport može ponuditi.

 

Teretana

Pri pomisli na sprave, prvo što nam padne napamet je – snaga. Treninzi snage učinit će vas jačima i bržima na biciklu, a produljit će vam i vrijeme provedeno na biciklu bez bolova. Vježbanje u teretani ojačat će prvenstveno mišiće, ali i kosti.

Krenite polako, provodeći u početku kraće vrijeme na spravama i zadržite se u zoni udobnosti, dok mišići ne prihvate ovaj nov oblik tjelovježbe. Kasnije dodajte težinu i vrijeme vašim posjetima teretani i ne zaboravite na obavezno istezanje nakon vježbanja.

Men with battle rope in functional training fitness gym

 

Trčanje

Kao izvrsnu aerobnu aktivnost, trčanje možete uvrstiti ako nemate vremena za duge biciklističke vožnje. Ako ste na putovanju i ne možete povesti svoj bicikl sa sobom, ubacite u torbu svoje trkačke tenisice i krenite-bilo kamo.

Za početak je najvažnije opskrbiti se kvalitetnom obućom, kako biste prevenirali eventualne ozljede i smanjili stres doskoka na tetive i zglobove. U početku nemojte predugo trčati u komadu, čak i ako osjećate da možete. Trčite minutu – dvije, pa isto toliko potom hodajte. S vremenom produljujte vrijeme.

 

Plivanje

Odlična alternativa ako ste, primjerice, doživjeli kakvu biciklističku ozljedu. Sportska aktivnost najmanjega stresa na lokomotorni sustav, dodaje snagu i održava aerobnu kondiciju. Plivanjem ne gubite vrijeme u treningu, a istovremeno pomažete i ubrzavate zacjeljivanje ozljeda. Povećava aerobni kapacitet, a može poslužiti i kao trening oporavka od duge i zahtjevne vožnje ili utrke.

Dodajući plivanje u svoj trening, u početku je najvažnija dobra organizacija. Pripreme prije, ali i pospremanje nakon odlaska na bazen može oduzeti nešto dragocjenog vremena, no kad se jednom uhodate u rutinu, sve o čemu trebate poslije razmišljati je – kojim ću stilom danas plivati.

Fit man swimming with swimming hat in swimming pool

 

Joga/pilates

Ove izvrsne vježbe možete raditi doslovno bilo gdje, i to bez nekakve posebne opreme. Joga za bicikliste izrazito je korisna jer poboljšava snagu, fleksibilnost, izdržljivost, ali i sposobnost koncentracije. Vježbajući jogu istrenirat ćete i pravilnu tehniku disanja, što je na biciklu često od ključne važnosti. Pilates, s druge strane, savršeno razvija trup i ove dvije vrste vježba savršeno se nadopunjavaju.

Proučite za početak neke jednostavnije poze/vježbe i krenite lagano. Brzo ćete početi osjećati gipkost i bolju fleksibilnost pokreta, a vaše vožnje će proteći bez ukočenosti i bolova.

Autor: 3sporta / Dina Tuzlić

JESENSKE UTRKE – naši prijedlozi

Jesen kao godišnje doba nam uvijek donosi obilje, a ništa drugačije nije u trkačkom svijetu. Pregršt utrka ove jeseni kuca na vrata, a na vama je da odaberete najzanimljiviju i da trčite.

 

GRAWE noćni maraton, Zagreb
Ove subote, 27. 8. 2016., održat će se treći GRAWE noćni maraton na jezeru Bundek uz slogan ”Do mjeseca i natrag”. Organizator utrke je Atletski klub Sljeme, a početak događaja je od 18:45 sati. Pregršt prijavljenih (preko 1000) okušat će se u pet disciplina: Desetinka (4219, 5 m), 1/4 maraton (10 549 m), 1/2 maraton (21 097 m), 3/4 maraton (31 647 m) te maraton (42 195 m). Trkače očekuju bogati startni paketi i nagrade, a za glazbu će se pobrinuti grupa Cry Babies. Novost je virtualna utrka koja se može istrčati bilo gdje na svijetu preko Endomondo izazova. Noćni maraton je centralni događaj GRAWE kampanje #PoKRENI koja traje cijelu godinu, a kojom se ljude nastoji motivirati na aktivniji život.

Više informacija…

 

Krapinski ringišpil
U Krapini se 3. rujna 2016. održava treći Krapinski ringišpil. Organizator je Trkački klub Maraton Krapina, a start utrke je u 13 sati. Krapinski ringišpil je kružna utrka koja se sastoji od pet kategorija: Dječja utrka (100 m), 1 krug (2.5 km), 2 kruga (5 km), 4 kruga (10 km) i 8 krugova (20 km). Sve kategorije startaju u isto vrijeme. Prijave na utrku i uplate kotizacija moguće su do 25. 8. 2016., stoga požurite, a broj trkača ograničen je na 300.

Više informacija…

 

Međunarodna utrka Kutina – Voloder
Ove godine 11. rujna održava se 16. međunarodna utrka Kutina – Voloder ‘Voloderska jesen Franjo Mihalić’. Utrka se održava u sklopu manifestacije ‘Voloderska jesen’, a posveta je našem maratoncu Franji Mihaliću koji je osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1956. godine u Australiji. Organizator je Atletska Udruga ‘Moslavina u pokretu’. Start utrke je u 10 sati iz Kutine, a cilj je u Voloderu. Dužina staze je 15 km, a organizator je pripremio nagrade za najuspješnije. Prijave su otvorene do 9. rujna.

Više informacija…

Photo: 3sporta.com

Varaždinski polumaraton
Jedan od najpoznatijih polumaratona održava se 18. rujna 2016. u Varaždinu: 22. Brooks Varaždinski polumaraton. Organizator je Trkački klub Marathon 95, a osim polumaratona (21. 1 km), trči se i utrka na 5 km. Start obje kategorije je u 10 sati, a prijave su moguće sve do 18. rujna. Od svake se uplaćene startnine odvaja 10 kuna za Centar za obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju ”Tomislav Špoljar Varaždin”, a čiji će učenici izraditi unikatne medalje za sudionike. Novost je da će natjecatelji ove godine trčati novom stazom, a najbolje trkače očekuju nagrade.

Više informacija…

 

Baranjski polumaraton
Ove godine, 24. rujna, održava se 1. Baranjski polumaraton. Utrka prolazi kroz park prirode Kopački rit, a organizator je Atletski klub CroRun. Osim polumaratona, trčat će se utrka na 6 km te štafeta u dužini 6 km (4 x 1.5 km). Događaj započinje u 10 sati, a start polumaratona predviđen je u 12 sati u blizini dvorca Tikveš unutar parka prirode Kopački rit. Prijave za utrke su moguće do 17. rujna, a organizator je pripremio nagrade za najuspješnije.

Više informacija…

 

Valamar trail
Listopad otvara treći Valamar trail koji će se održati u Rapcu. Organizatori su sportsko rekreativni klub Alba, tvrtka Sportbox d.o.o. i Valamar Riviera d.d. Događaj počinje 1. listopada u 8 sati, a se sastoji od pet trail kategorija: ULTRA Trail (71. 3 km), ADVANCED Trail (54 km), MARATHON Trail (43. 1 km), SEMI Trail (23. 1 km) i MINI Trail (13. 5 km). Start i cilj svih utrka je u Rapcu ispred hotela Valamar Sanfior. Prijave su moguće do 15. rujna, a maksimalni broj natjecatelja je 300, osim za kategorije Semi i Mini Trail za koje ne postoji ograničenje. Za sigurnost natjecatelja brinut će Hrvatska Gorska Služba Spašavanja.

Više informacija…

received_10154010767839585

 

Zagrebački maraton
Najpoznatiji maraton u Hrvatskoj, Zagrebački maraton, održava se 9. listopada 2016. godine u organizaciji Zagrebačkog atletskog saveza, a ove godine slavi 25 godina postojanja. Osim maratona (42 195 m), trčat će se polumaraton (21 097 m) i utrka građana (5000 m). Start i cilj utrke je na Trgu bana Josipa Jelačića, a događaj počinje u 10 sati. Prijave su moguće do 2. listopada.
Više informacija…

 

07siŠibenska desetka
Na rođendan Dražena Petrovića, 22. listopada, održat će se prva Šibenska desetka u organizaciji Atletskog kluba Šibenik. Osim utrke na 10 km, kao posebno sjećanje održat će se i utrka ‘Draženova četvorka’ na 4 km. Dražen je četvorku nosio na dresu Šibenke i na dresu reprezentacije. Start za obje utrke je na Šibenskoj rivi, neposredno uz Draženov spomenik, a cijeli događaj započinje u 9:30 sati. Predviđene su i utrke za djecu. Prijave su otvorene do 10. listopada, a najbrže očekuju nagrade.
Više informacija…

 

Zagrebački noćni cener
Društvo športske rekreacije ‘Aktivan život’ u suradnji s Gradskim uredom za zdravstvo grada Zagreba organizira noćnu utrku, 5. Zagrebački noćni cener, a povodom obilježavanja ”Mjeseca borbe protiv ovisnosti”. Utrka će se održati 6. studenog 2016. u 19 sati. Dužina staze je 10 km, a ove godine će se trčati po promijenjenoj trasi u odnosu na prethodne godine. Start i cilj su u parku Zrinjevac. Cestovni i tramvajski promet će biti u potpunosti zaustavljen od starta do 20:15 sati. Prijave su bile otvorene od 22. kolovoza, no već 23. kolovoza su automatski zatvorene jer je zaprimljeno planiranih 1900 prijava u manje od 44 sata.
Više informacija…

 

Ljubljanski maraton
U Sloveniji će se 30. listopada 2016. godine održati jedan od najpopularnijih maratona u ovom dijelu Europe: 21. Volkswagen Ljubljana marathon. Organizatori su Mestna občina Ljubljana i Timing Ljubljana. Prijave su otvorene do 30. rujna, a osim maratona (42 km) trči se polumaraton (21 km), utrka od 10 km, a kraća utrka od 200 m predviđena je za djecu. Postoje i kategorije ‘Handbike’ te ‘Inline’. Start je na Slovenskoj cesti, a cilj utrke je na Kongresnom trgu.
Više informacija…

 

Ovo je bio izbor od 10 utrka koje možemo preporučiti. Jesen je prebogata utrkama, a sve ih možete pronaći u našoj PLANIRKI.

 

Autor: 3sporta/Valentina Đureković

Najava 5. Atletske utrke Klinča Sela

Petu godinu zaredom organizira se atletska utrka u Klinča Selima. Utrka je pokrenuta incijativom Marka Valičevića, a u međuvremenu je osnovan i Atletski klub Okić koji nastavlja s tradicijom organizacije utrke povodom dana Općine početkom rujna.

 

Klinča Sela se nalazi svega 23 km od Zagreba, a do njih je najbliže starom karlovačkom cestom prema Karlovcu.

Svake godine napravimo nešto novo, tako će biti i ove godine. Organiziramo dvije utrke za građane na 1 km i 5 km te utrku osnovnoškolaca na 1 km! Vjerojatno 99 % trkača u Hrvatskoj nikada nije pokušalo otrčati samo jedan jedini kilometar, onako maksimalno. Eh… tu priliku ćete imati baš u Klinča Selima 4. 9. 2016 godine.

Obje staze su ravne, brze i točno izmjerene! Uz pregršt utrka na 10 km i polumaratona kojih je sve više i više, u Klinča Selima ćete imati priliku istestirati svoju trenutno razinu utreniranosti, dobro se zabaviti, pokupiti svoju (buduću) najomiljeniju trkačku majicu te osvojiti jednu od čak 14 nagrada za najbolje!

Prijave su na:  https://www.stotinka.hr/hrv/dogadjaj/231

RASPIS:  5. Cestovna utrka Klinca Sela

IMG_7799

Promo

Najnoviji tekstovi