Mladi i perspektivni trkač iz Đurđenovca pokraj Našica voli se šaliti da je zbog nezaposlenosti profesionalni trkač, no njegovi rezultati dokazuju da nije daleko od tog. Protekle je godine ostvario osobne rekorde u svim disciplinama u kojima se natječe, no smatra da mjesta za napredak još itekako postoji. 

3sporta: Danijel, reci nam nešto o sebi, odakle si, čime se baviš osim sportom?

Rođen sam u Vukovaru ’85. godine, od ’91 živim u ”našičkom” kraju uz par promjena adrese, a od ’96 u malom, nekad industrijskom naselju, Đurđenovcu s oko 4 000 stanovnika. Oženjen sam, otac četverogodišnjeg sina Ivana.

Osim trčanja nemam drugih aktivnosti jer sam nezaposlen, pa se volim šaliti i da sam trkač profesionalac.

3sporta: Opiši nam svoj trkački put – od kada se baviš trčanjem, kako si počeo? Jesi li se u djetinjstvu bavio sportom?

Moj trkački put počinje 2012. godine sasvim slučajno jer je nakon prestanka bavljenja rukometom nastala praznina koju sam postupno popunjavao rekreativnim trčkaranjem. S obzirom na to da sam izrazito natjecateljski tip, vrlo brzo se u meni pojavila želja za utrkivanjem bez obzira na to što na prvim utrkama i nisam bio pretjerano konkurentan.

3sporta: Živiš i treniraš u Đurđenovcu. Imaš li sparing partnera s obzirom na manju sredinu u kojoj živiš i činjenicu da ipak treniraš na prilično visokom intenzitetu, ili pak svoje treninge radiš sam?

U Đurđenovcu ne da nemam sparing partnera, nego mislim da ne postoji ni jedan trkač rekreativac i sve treninge kad sam kod kuće, radim sam, što je u jednu ruku i problem jer je ipak puno lakše odrađivati treninge u paru ili čak nekoj većoj grupi.

3sporta: Ova je godina za tebe bila, ako je suditi po rezultatima, godina osobnih rekorda. Nastupao si na stazi u disciplinama na 3 000 m (8:42,68), 5 000 m (14:53,52) i 10 000 m (31:42,5) i na cesti 10 km (31:52), te polumaratonu (1:09:00) i ostvario izvanredne rezultate. Koja disciplina ti je najdraža, koji rezultati ti najviše znači?

Ove godine sam popravio sve svoje osobne rekorde, od 3 000 m do polumaratona, ali bit ću iskren, nisam u potpunosti zadovoljan svojim rezultatima i dao bi si za ovu godinu ocjenu 4/5. Najbolja trka ove sezone i najvrjedniji rezultat mi je 5 000 m s Prvenstva Hrvatske i 14:53. Mislim da sam bio spreman i za koju sekundu bolji rezultat da se nije trčalo krajem 7. mjeseca po dosta velikoj vrućini i sparini. Ujedno mi je 5 000 m i najdraža disciplina, samo što ju nažalost trčim samo jednom u sezoni na PH. Sljedeće sezone imam plan to malo promijeniti. U lijepom sjećanju mi je također ostao polumaraton u sklopu Zagrebačkog maratona, kako zbog rezultata tako i zbog činjenice da sam bio na podiju s 4 trkača iz Afrike, što sam prije par godina,mogao samo sanjati. Ostaje mi mali žal da sam imao peh da 2/3 utrke trčim sam, a u solo utrci je dosta teško izvući svoj maksimum.

3sporta: Do sada nisi trčao maraton. Planiraš li uskoro i vidiš li sebe kao uspješnog maratonca ili ćeš se još neko vrijeme držati kraćih disciplina?

Maraton je disciplina u kojoj ću se u budućnosti sigurno oprobati, ali za sad još ne znam kada točno. Vjerojatno 2018.

3sporta: A u kakvom si odnosu s brdima i planinama? 🙂

Brda i planine volim samo na slikama. 🙂 Jednostavno me brdske i planinske utrke ne privlače, zahtijevaju drugačiji trening, a za to nemam ni afiniteta ni vremena.

3sporta: Koji dio trčanja ti predstavlja najveći izazov, a koja najveći gušt?

Dosta mi je teško ustati u 6 ujutro i odraditi jutarnjih 10 km, ali samo zbog toga što nisam baš jutarnji tip. Nemam drugi izbor za odraditi taj trening jer supruga oko pola 8 odlazi na posao i do tada jutarnji trening mora biti gotov.
Najveći gušt mi je odraditi jaki trening, npr. neke jake dionice s osjećajem da sam moga i brže i više ponavljanja i javiti treneru Petroviću dobru vijest. 🙂

3sporta: Da li ti se dogodilo tzv. pucanje na kojoj utrci?

Nije mi se dogodilo puno pucanja, jer uvijek otprilike znam koliko sam spreman, a i politika trenera i mene je da ako nismo potpuno spremni ni ne idemo na utrke. Pukao sam možda 2-3 puta, ali sam uvijek nekako izgurao do kraja, izuzev polumaratona na Prvenstvu Balkana u Podgorici, što mi je i jedino odustajanje otkada trčim.

3sporta: Predstavljaju li ti ove zimske temperature problem kod odrađivanja bržih treninga?

Zima mi stvara dosta problema jer je na jutarnjim treninzima često temperatura ispod nule, a nije puno viša ni na popodnevnima, što uvelike povećava rizik od ozljede. Dobra stvar je što se u zimi ni ne rade treninzi intenzitetom kojim se rade u toplijim mjesecima.

3sporta: Treniraš li svakodnevno? U natjecateljskoj sezoni je treniranje i utrkivanje na vrlo visokom intenzitetu, kako to izgleda sada, u zimskom, baznom periodu…?

Treniram 10 puta tjedno, 4 puta tjedno ”duplam” treninge, a nedjeljom je odmor. U bazi se radi slabije na početku i cilj je skupiti što više kilometara. Kasnije se diže intenzitet i radi se više specifičnih treninga za utrku za koju se pripremam, kako se sezona bliži.

3sporta: Posvećuješ li posebnu pažnju načinu prehrane ili pak se hraniš kao i ranije, kada nisi trenirao?

Što se tiče prehrane mogu reći da imam neke principe kojih se držim, ali ipak ne robujem tome. Izbjegavam više manje hranu koja sadrži bijeli šećer i takve stvari konzumiram samo prigodno. Pokušavam se hraniti zdravo i izbalansirano, sa što više voća i povrća, s tim da što se tiče prehrane mislim da imam još dosta prostora za napredak. Također, ne pijem alkohol.

3sporta: Po kojem principu biraš utrke na kojima ćeš sudjelovati? Sudjeluješ li u pravilu isključivo na prvenstvenim utrkama, ili pak nekad istrčiš neku utrku za čistu uživanciju, neki kažu za trening? Što s inozemnim utrkama?

Utrke u kojima ću sudjelovati biram dosta ranije i imam praktički isplaniranu cijelu polusezonu i za svaku utrku se posebno spremam. Kada biram utrke, glavni mi je kriterij da na utrci postoji dobra konkurencija jer je tako puno lakše odraditi kvalitetnu utrku i istrčati dobro vrijeme. Gotovo nikada ne trčim trening utrke, jer ako idem na utrku, idem se utrkivati, a ne uživati. 🙂 Od utrka u inozemstvu sam trčao dosta utrka u Srbiji i jedan miting u Bosni, u Zenici gdje sam istrčao PB na 3 000 m.

3sporta: Svako ozbiljno i intenzivno treniranje povećava vjerojatnost trkačima mrske, ali česte – ozljede. Kava je situacija kod tebe, jesi li uspijevao do sada izbjeći ozbiljnije povrede?

Od ozljeda sam imao problem s ITB-om na samom početku kad sam bio potpuni rekreativac i pauzirao sam 3 mjeseca. U siječnju 2015. imao sam ozljedu leđa koju sam uspješno riješio kod doktora Saše Pešuta, a koštala me 20-ak dana pauze i nešto lošijih rezultata na početku 2015. Te dvije ozljede smatram prihvatljivim brojem. Imam dosta dobru ”karoseriju” za trčanje, ali dosta radim i na prevenciji u vidu vježbi snage, istezanja, rolanja na foam rolleru.

3sporta: Znamo da je podrška bližnjih važna. Kako tvoja obitelj reagira na tvoje uspjehe, posebno najmlađi član? 🙂 Želi li i on biti trkač kao tata?

Imam veliku podršku supruge i ljudi iz kluba, što uvijek dođe do izražaja kada stvari baš i ne idu po planu, a tada je podrška i najvažnija. Sinčić za sada ne pokazuje neke afinitete prema sportu, a ja se tješim da ni ja do 10. godine nisam pokazivao 🙂 Volio bi da se bavi sportom, pogotovo trčanjem, ali to će biti njegov izbor.

3sporta: I za kraj, kakve planove imaš za sljedeću godinu?

Sezonu 2017. startam u Dubrovniku na Novogodišnjoj utrci, i to mi je jedina utrka koju za sada imam isplaniranu, ali uskoro ću s trenerom isplanirati i ostatak ovog dijela sezone.

3sporta: Danijel, hvala ti puno, želimo ti mnogo uspjeha i dobrih rezultata u novoj 2017. godini!

Hvala Vama na interesu i za portal 3sporta sam uvijek na raspolaganju.

Pripremila: Ana Pavčec Kregar/3sporta.com