Ljudsko biće stvoreno je za kretanje. Tisućama godina naše se tijelo mijenjalo kako bi se uspravilo, a kretanje na dvije noge postalo urođeno.
Tada je opstanak čovjeka ovisio o njegovoj fizičkoj spremi, a dolazak s jednog mjesta na drugo ovisio je isključivo o njegovim nogama. Prema saznanjima priznatih znanstvenika, naši su davni preci mogli za plijenom trčati satima, do potpune iscrpljenosti životinje. Trčanje je, kao pokret tijela, zapisano u našim genima.
Biti fit
Međutim, način života suvremenog čovjeka umrtvio je potrebu za takvim načinom kretanja, a rodio potrebu za onim što danas zovemo – sport. Različitim vrstama sporta počeli smo se baviti iz profesionalnih, ali za većinu poglavito iz rekreativnih pobuda. Trčanje, kao osnova mnogih sportova najjednostavniji je, ujedno i najjeftiniji način na koji se danas rješavamo stresa, viška nakupljene tjelesne težine i održavamo kondiciju, (p)ostajemo ono što se moderno kaže – fit. Za razliku od ljudi koji se bave profesionalnim sportom od malih nogu, dobar dio stanovništva ne bavi se kontinuirano nekom aktivnošću. Sve do odluke o tome da će – trčati!
Studiozno, kako se pristupa svemu danas i tako od mnogih banalnih stvari radi nauka, pristupamo i trčanju. Google, youtube, sve što se o trčanju pročitati može – čitamo, upijamo! Vježbe ovakve, vježbe onakve, sto vrsta treninga, treneri, bočice, satovi, gelovi, supinacija, pronacija, dri-fit, pojasevi i ostale instalacije… stvari se počnu komplicirati. No, ima li potrebe za tim?
To nije za mene!
Od odluke početnika do prve ozljede kratak je put. Iako našem tijelu naizgled jednostavan zadatak, a novčaniku još jednostavniji (trebate samo par dobrih patika za trčanje i već spomenutu dobru volju, ništa drugo), većina početnika često svoju trkačku “karijeru” završi upravo u početku. Zaneseni entuzijazmom i odgovorom tijela koje konačno nešto – radi, počinjemo pretjerivati. Potrebno je vremena da, osim mišića koji relativno brzo jačaju, vezivno, hrskavično i koštano tkivo postane dovoljno jako za podnošenje svakodnevnih trkačkih izazova koje postavljamo kao svoj zadatak.
Naglo napredovanje donosi još više volje i motivacije, ali tada često počinju pravi problemi. Boli ITB, koljena, ahil. Većina tada zaključuje – “to nije za mene”. Naravno, nije tako. Ključ trčanja bez ozljeda je u postupnosti i kontinuitetu. Istina, nekima je potrebno manje vremena, nekima bitno više da postanu ozbiljniji trkači, neki su fizički spremniji od drugih, ali opet, najsigurniji način izbjegavanja ozljeda je – ne pretjerivati. Naizgled još jedna enigma, ali jednostavno je – slušajte sebe, ne druge.
Čudaci
Ako ste izvan kategorije joggera koji 2-3x tjedno izvedu patike na nekoliko kilometara zraka, i službeno ste postali – čudak! Oni koji misle da nešto znaju o sportu će vas uvjeravati da ćete si razbit’ koljena, kuk, sedmo rebro lijevog rebrenog luka. Zanimljivo, nikad nisam čula da pušaču netko priđe i pametuje mu da ima prilične šanse umrijeti od raka pluća, pretilom da će da strefit’ šlog dok se trpa s još jednom kremšnitom, ali eto, trkači su trknuti.
A osim toga, ako netko toliko trči, ako nema mentalne probleme (a njih sigurno ima 😉 ) onda ima neke druge – razvodi se, ženi se, gay je… i slično.
Osim pretpostavke nekog poremećaja, trkački skeptici često zaključuju i da mora da trošimo droge da možemo toliko trčati. “Naš” je maraton 42 kilometra, pa to treba istrčati! Uostalom, onaj lik koji je trčao u Grčkoj, e on, on je umro kad je istrčao te kilometre. A-ha!
No, šalu na stranu, svatko tko se iole ozbiljno počeo baviti trčanjem (ok, postao ovisan i opsjednut njime, ali psssssst!) u više je navrata naišao na takve reakcije okoline. One variraju od ekstrema nevjerojatnog čuđenja, do onog neugodnog, kritizirajućeg. Tada je, najčešće, teško ustrajati, a dio našeg mozga koji zna da je trenutno ljepše u ugodnoj zoni, dobivati će sve veću prevlast.
Ustati il’ odustati?
Nema tog okorjelog trkača ni trkačice koji nije imao svoje padove. Motivacija može varirati od “istrčat’ ću ultru” do “ni da me puškom tjeraju – ne idem!”. I to je normalno. Ako gledamo na trčanje kao cjeloživotnu aktivnost, a trebali bi, jasno je da kao i sve ostalo – oscilira u svakom pogledu. Neke su faze izuzetne, napredujemo i nižemo odlične rezultate, trkačka ekipa je sve veća, podrška jaka, sreći nema kraja. Tada je lako ustrajati i uživati.
No, kada nam se dogodi pad, a dogodit će se, važno je samo – ne odustati. Promijenite nešto, nađite novi cilj i bez obzira na sve – ustanite! Ustanite kao da vam život o tome ovisi i upamtite – postoji razlog zašto imate taj fenomenalan stroj u svom vlasništvu – iskoristite ga, mora da smo zato rođeni s njim. 😉
Piše: Ana Pavčec
Da! Trčanje je odlična aktivnost bez obzira na oblik tvog tijela. Međutim, ako do sada nisi trčao/la, bilo bi dobro da se posavjetuješ s liječnikom koji će utvrditi postoji li rizik za tvoje zglobove i kardiovaskularni sustav. Kada odlučiš početi trčati, u početku bi bilo najbolje da – hodaš! Možda ti na prvu ne zvuči smisleno, ali tvom tijelu je potrebno određeno vrijeme da se prilagodi na aerobnu aktivnost, a hodanje će te najbolje pripremiti za trčanje. Možeš početi s 20 minuta bržeg hoda, a svakih nekoliko dana dodaj po 5 minuta hoda. Kada dođeš do 60 minuta, polagano počni ubacivati intervale trčanja. Na primjer, nakon 5 minuta hoda ubaci 1 minutu trčanja. Kako napreduješ, neka trkači intervali budu postupno sve duži, a hodački sve kraći, sve dok se u potpunosti ne prebaciš na trčanje. Ako ti u početku bude prilično teško, možeš ubaciti i kratke pauze u trajanju 30 – 60 sekundi unutar treninga. Ovakvim postepenim pristupom treningu značajno se smanjuje mogućnost ozljede i odustajanja od trčanja.
Ova jednakost pokazala se poprilično točnom kad je u pitanju dugoprugaško trčanje. Neki treneri navode da smanjenje tjelesne mase za 1 kg kod trkača koji trenira za maraton poboljšava rezultat za 1 minutu na maratonskoj distanci, a slični efekti se vide i na kraćim utrkama. Dakle, ako želiš poboljšati svoje rezultate, trebao/la bi pronaći svoju idealnu tjelesnu masu koja će ti omogućiti ostvarivanje tvog maksimuma. Međutim, gubitak kilograma ima najveći efekt na brzinu upravo kod trkača koji ih imaju previše. Ako je tvoje tijelo optimalne mase, a postotak masnog tkiva nizak, dodatnim mršavljenjem možeš postići i suprotno – lošije rezultate. Naglo mršavljenje ili prenizak postotak masnog tkiva (za žene ispod 14%, a za muškarce ispod 6%; ITM < 18,5) dovest će do toga da nećeš imati energije za trening i postizanje boljih rezultata. Oim toga, tvoj imunološki sustav može oslabiti, a narušen će biti i oporavak nakon treninga. Ženama je dobar pokazatelj preniskog udjela masnog tkiva gubitak menstrualnog ciklusa.
Svoju popularnost i široku primjenu kineziološke trake zahvaljuju i činjenici da ih možemo koristiti sami u kućnoj radinosti, a i cijena im je sasvim prihvatljiva. Kod nas se mogu kupiti u svakoj bolje opremljenoj ljekarni ili sportskom dućanu, a cijene se kreću 
3sporta: Danas se, osim metodama treniranja, puno pažnje posvećuje prehrani, kvaliteti prehrambenih namirnica koje konzumiramo kao i suplementima. Koliko pažnje posvećuješ svojoj prehrani i koristiš li suplemente?
Jednostavan za stavljanje vívofit jr. se rasteže preko dječje ruke za udobno nošenje oko zgloba. Uz trajanje baterije više od godinu dana te vodootpornost, djeca ga mogu neprekidno nositi, a zbog njegovih modernih i jarkih boja neće ga poželjeti skinuti. vívofit jr. ima zaslon visoke rezolucije čitljiv i na suncu, a prati broj koraka, kvalitetu sna, aktivne minute u dostizanju dnevno preporučenih 60 minuta aktivnosti. Izgled zaslona prikazuje vrijeme, uključujući datum i podsjetnik na kretanje u obliku trake aktivnosti. Dodatna personalizacija uključuje i prikaz djetetovog imena.
Ove godine sam popravio sve svoje osobne rekorde, od 3 000 m do polumaratona, ali bit ću iskren, nisam u potpunosti zadovoljan svojim rezultatima i dao bi si za ovu godinu ocjenu 4/5. Najbolja trka ove sezone i najvrjedniji rezultat mi je 5 000 m s Prvenstva Hrvatske i 14:53. Mislim da sam bio spreman i za koju sekundu bolji rezultat da se nije trčalo krajem 7. mjeseca po dosta velikoj vrućini i sparini. Ujedno mi je 5 000 m i najdraža disciplina, samo što ju nažalost trčim samo jednom u sezoni na PH. Sljedeće sezone imam plan to malo promijeniti. U lijepom sjećanju mi je također ostao polumaraton u sklopu Zagrebačkog maratona, kako zbog rezultata tako i zbog činjenice da sam bio na podiju s 4 trkača iz Afrike, što sam prije par godina,mogao samo sanjati. Ostaje mi mali žal da sam imao peh da 2/3 utrke trčim sam, a u solo utrci je dosta teško izvući svoj maksimum.
3sporta: Da li ti se dogodilo tzv. pucanje na kojoj utrci?
Na dužinu samog oporavka možemo utjecati na razne načine. Mirovanje, tj. potpuna neaktivnost omogućit će ti dobar odmor, ali iskustvo i istraživanja pokazali su da 
Promo članak
