fbpx
Naslovnica Blog Stranica 101

Čakovec i trčanje vole se javno!

Start četvrtog kola kros lige Globetka, održane u utorak 12. svibnja, zasigurno je ostavio bez daha sve one koji su se oko 19 sati automobilom kretali zaobilaznicom kod stadiona SRC Mladost, jer je rekordnih 146 trkača krenulo u pohod za novim najboljim ostvarenjima i bodovima za ukupan poredak!

Kros liga Globetka ima nekoliko posebnosti po kojima se razlikuje od ostalih kros liga. Prije svega, tu su termini održavanja i broj kola. Za razliku od drugih liga koje imaju puno kola, po dvadeset i više, kros liga Globetka održava se osam puta godišnje, u prosjeku jednom mjesečno. Baš zbog toga ovo je mamac svima koji ne žele trčati istu stazu iz tjedna u tjedan, a žele se natjecati neopterećeno, na početku tjedna.

Osim toga tu su i dvije dužine staze, 7,8 km i 3,6 km. Duža je izvrsna za one s boljom kondicijom, a kraća poticajna za početnike. Sljedeća posebnost je veliki trkački “bazen” u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Međimurje u kojem se trči sve više, a i Varaždinska županija kao tradicionalno trkački prostor. I na kraju, ligu trči i župan Međimurska županije Matija Posavec.

POBJEDNICI 4. KOLA: 7,8 km muški 1. Martin Srša, G. Koncovčak, žene 1. Nina Dobša, Čakovec; 3,6 km: muški: 1. Marko Novak, Mali Mihaljevec, žene: 1. Ivanka Horvat, Mali Mihaljevec.

UKUPAN POREDAK NAKON 4. KOLA: 7,8 km muški 1. Josip Lacković, Lovrečan; žene 1. Danijela Krobot, Prelog; 3,6 km: muški: 1. Mario Horvat, Mali Mihaljevec, žene: 1. Ivanka Horvat, Mali Mihaljevec.

 

Odličan odaziv na prva četiri kola kros lige u Globetki u 2015. godini najavio je da će i Utrka Grada Čakovca koja će se održati u srijedu 27. svibnja u popodnevnim satima okupiti po svemu sudeći rekordan broj trkača.

Kros Liga Globetka 2015_Rezultati 4.kolo.pdf
Kros liga Globetka 2015_Ukupan poredak nakon 4. kola.pdf

 

PRIJAVE ZA UTRKU GRADA ČAKOVCA

 

 

Autor: 3sporta

U Viru novi maratonski prvaci Hrvatske

Jučer je u sklopu IV. Međunarodnog Virskog maratona pod pokroviteljstvom Općine Vir, virskog Ureda Turističke zajednice i poduzeća „Vir turizam“, te u organizaciji Atletskog saveza Zadarske županije održano podjedinačno prvenstvo Hrvatske za 2015. godinu u maratonu.

U sklopu događaja trčao se i polumaraton i utrka građana na 7 kilometara. Unatoč toplom, sparnom i teškom vremenu dobri rezultati nisu izostali.

Sa startom u 10 h iz Zadra, od Branimirove obale do Virske rive, preko Virskog prstena, Lozica i Torova trčalo je ukupno 44 maratonki i maratonaca, na čelu s mađarskim trkačima koji već tradicionalno dolaze na ovu utrku.  

U muškoj konkurenciji od 35 trkača, najbolji hrvatski maratonac za 2015. godinu je Robert Radojković, AK Maksimir, s vremenom 2:41:28, nakon kojeg je u cilj dotrčao neuništivi Parip, Drago Paripović, AK Žumberak – 2:42:56 i Dejan Radanac, AK Sljeme s 2:45:44.

U ukupnoj muškoj konkurenciji prva dva mjesta pripala su Mađarima Tamas Nagy, Benedek-Team 2:39:02 i Tamas Bogos, Benedek-Team – 2:41:14.

Najbolja hrvatska maratonka za 2015. godinu je mlada Nikolina Šustić, AK Sljeme, koja je rezultatom od 2:54:50 osigurala pobijedu ispred Dubravke Vešligaj, AK Maksimir, s 2:59:37 i Veronike Jurišić, AK Sljeme – 3:11:17.

https://www.stotinka.hr/hrv/utrka/298/ukupni_poredak

U polumaratonskoj utrci od 40 trkačica i trkača najbolji su bili Kenijac Moses Masai Komon, Benedek-Team rezultatom 1:14:22 i Kenijka Agnes Chebet, Benedek-Team s 1:20:44.

https://www.stotinka.hr/hrv/utrka/297/ukupni_poredak

 

 

Autor: 3sporta

Najava Kastafskog krosa

U organizaciji AK Maraton Kastav u subotu 30. svibnja održat će se lijepa, ali zahtjevna utrka Kastafski kros. Dužina staze glavne utrke je 13.5 km i trči se lijepom Kastafskom šumom.

Pokrovitelj: grad Kastav
Organizator: AK Maraton Kastav
Vrijeme održavanja : 30. 05. 2015. (subota) u 10.30
Mjesto održavanja: Kastafska šuma (Crekvina – Breza – Crekvina) 

Dužina staze 13,5 km
Kategorije
M: do – 29, 30-39, 40-49, 50-59, 60+
Ž:  do- 39, 40-49, 50-59, 60+ 

Trka za rekreativce
Utrka za školsku djecu na 800 metara  
Prijava
Josip Jurković 091 12 44 113
Tvrtko Blagović 098 215 369
Na sam dan utrke, 30.05. zaključno do 10.00 h
Startnina 70 kn

Okrijepne stanice

Postavljene su na startu, na pola staze i u cilju.

Nagrade
Pehari za prvoplasirane
Novčane nagrade za tri prvoplasirana u ukupnom poretku (M/Ž)
Medalje za tri prvoplasiran po kategorijama
Poklon svim sudionicima – majica i ručak  

Napomena                                     

Proglašenje pobjednika i druženje uz ručak od 13:00 sati.
Ručak uz piće na Fortici
Svi natjecatelji nastupaju u sportskoj opremi, s brojem na prsima.
Natjecatelji  nastupaju na vlastitu odgovornost.
Na stazi suci AS PGŽ, dežurna liječnička ekipa i fizioterapeuti.
Svlačionice i tuširanje u domu na Vidikovcu. 

 

Autor: Promo

ZAGREB TRAIL 2015 – Prvi urbani trail na svijetu!

Zagreb Trail 2015. ultimativna je urbana avantura za sve trkačice i trkače koji žele nešto novo i drugačije! Trčati ćete centrom Zagreba, a da od asfalta nećete vidjeti niti “a”!

DATUM: 23.05.2015. (subota)
LOKACIJA: Grad Zagreb / Medvednica
START: Dežmanov proaz
CILJ: Plato garaže Tuškanac / Cibona Košarkaško igralište
ORGANIZATOR: Outdoor.hr
SVE INFORMACIJE, PRIJAVE I ZEMLJOVIDI: http://www.outdoor.hr/zagreb-trail

KATEGORIJE:
Pokret za radost – 5km 
Light – 13km
Challenger – 22km 
Ultra – 40+ km

Kategorije 5km / 13km / 22km su “trail format”, što znači da je staza u potpunosti označena. Za kategoriju Ultra 40+ km, po prvi puta se primjenjuje koncept “Trail-Trekk-Trail”: prvih 10 km je “trail” staze, nakon čega Ultraši dobivaju zemljovid sa kontrolnim točkama na Medvednici, a za sljedećih 20-30 km (ovisno o traženju KT-a), slijedi “čisti treking”! Nakon treking dijela, Ultraši se ponovno spajaju na točku gdje su i započeli treking te posljednjih 10km utrke nastavljaju trail stazom. 

Ova varijanta daje mogućnost i dobrim trkačima, i dobrim orijentacistima, da svoje sposobnosti što bolje iskoriste u određenom segmentu Ultra kategorije!

Još jedna novost je “Pokret za radost” kategorija od 5km koja je – besplatna!

Također, prvih 300 natjecatelja koji se prijave i uplate depozit, čeka besplatan Zagreb Trail Buff – najpopularniji trekerski artikl! Stoga, budite brzi! 🙂

 

Ne propustite trail & trekking spektakl u srcu Zagreba. 

Zabilježite u kalendaru datum 23.05.2015. i budite dio Zagrebačke sportske revolucije!

 

Autor: Promo

[FOTO] SALOMON trkačko druženje u srcu grada!

Jučer je održano treće po redu Salomon trkačko druženje u centru Zagreba. Nakon uobičajenog susreta u Parku Bartola Kašića, gdje su trkačice i trkači mogli pogledati opremu i izabrati svoj par Salomona u kojem žele trčati, zaputili su se prema Lenuzzijevoj, odnosno Zelenoj potkovi, nizu trgova – perivoja u Donjem gradu.

Stručni voditelji ovog druženja, koje ima za cilj pretvoriti betonski grad u trkački poligon, i ovaj su put bili Darko Herak i Martin Crnjaković iz kluba RUN.HR. Oni su nakon uvodnog zagrijavanja vodili vježbe istezanja i poveli svoje grupe na lagano trčanje zadanom rutom.

– Ovo je vrlo originalno, bar kod nas, neopterećeno i zanimljivo trčkaranje gradom. Organizacija je na nivou, pozdravljam mogućnost isprobavanja tenisica i, naravno, činjenicu da je besplatno. Bio sam na sva tri susreta do sad i namjeravam ih pohoditi sve ” – izjavio je Siniša Mareković, član Brooks Running Team-a iz Zagreba.

Nova prilika za trkačko druženje već je u utorak 19. svibnja 2015. koje će biti možda i najljepše u cijelom rasporedu tjednih susreta – Povjetarac maksimirskih jezera. Početak susreta je 18 sati, Caffe bar Zeus u Parku Bartola Kašića u blizini Kvatrića, a trči se Maksimirom, oko njegovih pet jezera.

Prijave za novi susret su otvorene, dođite!

 


 


 

Autor: Promo

Prvi Dubrovački polumaraton – stvarno više od utrke

Dugo najavljivan i još duže pripreman prvi Dubrovački polumaraton ispunio je očekivanja sudionika i čvrsto se postavio na kartu svjetskih dugoprugaških utrka kao jedan od najpoželjnijih. A ono što je sasvim sigurno – ovo je utrka s najvećim potencijalom za budućnost.

Ideja o održavanju polumaratona u Dubrovniku postoji već nekoliko godina, rodila se nekako u susretima s ljudima iz Monterya u Kaliforniji i polako se počela oblikovati u suradnji s organizatorima maratona u Portlandu. Ovog, pomalo nezahvalnog zadatka, primio se Alen Bošković, tajnik Dubrovačkog saveza sportova, dugogodišnji profesionalni vaterpolist i olimpijac iz Sydneya. I vjerojatno je njegov stav da o trčanju malo zna pridonio tome da utrka ovako uspije u svakom organizacijskom pogledu! Jer, kad priznaš da ne znaš “sve o svemu”, otvoren si za savjete ljudi koji znaju više i nećeš napraviti početničke pogreške.

Broj od 322 trkačica i trkača koji su završili polumaraton možda i nije velik, no sjetimo se da su neki polumaratoni u Hrvatskoj trebali više od 15 godina da bi došli do ove brojke. A ono što nema ni jedan u Hrvatskoj, to je broj zemalja koje su imale barem jednog trkača i trkačicu – 34! Ne može čovjek ostati hladan kada u razgovoru s trkačem iz Brazila sazna da je došao u Hrvatsku radi Dubrovačkog polumaratona, a za to je putovao više od 30 sati u jednom smjeru.

Ova će se utrka vjerojatno i razvijati u tom smjeru – strani će natjecatelji brojnošću premašivati domaće, ali to je možda zato jer mi ne cijenimo ono što imamo. Da, Dubrovnik je daleko nama “kontinentalcima”, da, Dubrovnik je skuplji od ostalih gradova, po tome je drugačiji, ali ono što nudi isto tako ne postoji nigdje u Hrvatskoj, a usudio bih se reći i mnogo šire.

Za kraj ovog malog osvrta na utrku, samo nekoliko riječi trkačicama i trkačima iz Hrvatske. Organizacija svih utrka bila je praktično besprijekorna, polumaraton se trčao potpuno zatvorenim cestama, angažirana je vojska veselih, nasmijanih volontera, svi sudionici dobili su predivne učesničke medalje i sportske majice, a sam grad Dubrovnik ne treba posebne pohvale… sve su ovo razlozi da iduće godine riskirate tih parsto kuna više nego inače i doživite nezaboravnu utrku na nezaboravnoj lokaciji u svojoj domovini.

Pobjednik prvog Dubrovačkog međunarodnog polumaratona bio je Zdravko Mišović (SRB, 1:22:36 h), dok su drugo i treće mjesto osvojili Miloš Dragović (MNE, 1:24:18 h) i Dušan Milošević (MNE, 1:25:01 h).Najbolja natjecateljica bila je Ljubica Tonković (AK Sinj, 1:33:20 h), a u kategoriji žena drugo i treće mjesto zauzele su Aleksandra Marainkov (SRB, 1:37:55 h) i Maria Kanacki (SRB, 1:41:40 h).

 

REZULTATI:

UTRKA DUBROVAČKIM ZIDINAMA

UTRKA GRAĐANA (FUN RUN)

POLUMARATON

 

MEGA FOTO GALERIJA

 

Autor: Z. Mikašek

[MEGA FOTO GALERIJA] Dubrovački međunarodni polumaraton

Kao službeni foto servis prvog Dubrovačkog međunarodnog polumaratona objavljujemo veliku foto galeriju sa svih utrka koje su održane 9. i 10. svibnja 2015. u Dubrovniku.

Utrka dubrovačkim zidinama


 


 

Dječje utrke


 


 

5 km utrka za građanstvo


 


 

Polumaraton 21.1 km – album 1


 


 

Polumaraton 21.1 km – album 2


 


 

Polumaraton 21.1 km – GoPro cam


 


 

 

 

Autor: Foto: 3sporta (L. Gellini, D. Sefić, M. Duspara, Z. Mikašek, mailto: 3sporta@gmail.com)

Vinko Mihanović: Moj prvi maraton

Sve je počelo, mislim, sredinom travnja prošle godine i to na trajektu za Korčulu. U pitanju je bilo gostovanje u jednom od, po meni, najljepših otočkih gradova na Jadranu. U mjestu Korčula. Nakon što sam se ukrcao na trajekt, odlučio sam vidjeti što ima novog na Facebooku.

Prvo što mi je zapelo za oko je bio događaj kojeg je kreirao Kike u kojem poziva trkače na pariški maraton. U Francuskoj sam bio tri puta no ne i u Parizu. Kako mi je Pariz godinama najveća životna želja, pomislih možda je ovoj taj trenutak. Pariz i trčanje. To bi mogao biti događaj života. No problem je bio što to nije bila obična trka kojih sam istrčao na desetine. Možda i stotine. Davno sam trenirao sprinterske discipline i to posebno onu na 100 metara s najboljim vremenom – 11:98. Zbog razno raznih životnih situacija prestao sam trčati, da bih se gotovo 15 godina poslije vratio trčanju, a onda dosta poslije i trkama.

Dakle, pomisao na odlazak u Pariz bacala me u trans no u kombinaciji s maratonom shvatio sam da to nije – to. Našao sam kompromisno rješenje. Probat ću se ”ušlepati” u Pariz, ali turistički što mi je malo poslije i pošlo za rukom. Kako sam na početku tog istog travnja osvojio broncu u svojoj kategoriji na Skalinadi, ali i ingvinalnu herniju (kilu) smatrao sam da je ovo najbolje rješenje.

Trkači koji su istrčali maraton o njemu pričali sa ponosom, ali i sa strahopoštovanjem. No, bio sam uporan – idem isključivo kao turist. Mjeseci su prolazili, a onda je došao prosinac, ali i Siniša, trkač, ali i kako kažu, najveća pričalica Marjana. Ne tako davno, on je otrčao svoj prvi maraton i to onaj u Rimu. O njemu je, poput ostalih trkača, pričao s ponosom. Govorio mi je da nakon tisuća i tisuća kilometara i ja moram okruniti svoju trkačku karijeru s maratonom. Ne mogu reći da me nagovorio, ali dugo sam se mislio bi li trčao, što zbog dužine staze (42.195 metara), što zbog razno raznih životnih okolnosti. I konačno… negdje oko Božića sam odlučio: trčim!

Odluka je bila tu, no što i kako dalje?! Ono što su svi spominjali kao mogući problem je 30. kilometar maratona, ali i ono što slijedi nakon njega do kraja trke. Mislio sam se tko može istrčati 30 km, vjerojatno može i 40. Kako sam do tada najduže trčao polumaraton (21,1km), odlučan i ambiciozan odlučio sam ”isprve” testirati svoje maratonske mogućnosti.

Otišao sam jednog dana na Marjan i krenuo. Znao sam da ću taj dan otrčati najdužu kilometražu u životu. Koliko? To nisam znao, ali moralo je biti više od dužine polumaratona. Tako je i bilo, ali to se pokazalo kao glup potez koji sam jedva preživio. Prvih 27 km sam se osjećao odlično i rekao sam samom sebi: ”danas ću ga odmah taj maraton istrčati. Dakle svih 42,195 metara. No, na 27. kilometru mi se blago zavrtilo, da bih na 31. km doživio gotovo kolaps. U jednom trenu sam zaboravio gdje se nalazim, a noge su bile toliko teške, počeli su grčevi, nesvjestica… problemi na sve strane. Jedva sam se dovukao do kuće. I odlučio promijeniti odluku: ne trčim! Na sreću, odluka je bila privremenog karaktera.

Narednih dana, trkači s Marjana Denis, Siniša, Žan, Kristijan, Maja, Marijan, Sergej, Nikša… su mi objašnjavali gdje sam pogriješio. Shvatio sam da za istrčati maraton nije dovoljna samo jaka volja. Slušao sam pomno što sve moram, a morao sam se planski i temeljito pripremati, raditi da fizičkoj, ali posebno na psihičkoj izdržljivosti, na hidrataciji organizma, uzimati sportske gelove, paziti na ishranu pogotovo uoči samog maratona, trenirati po brojnim tablicama ovisno o tome koje rezultat na maratonu želim postići… U jednom trenutku sam pomislio: ”Ovo je možda malo previše za mene”.

Činilo mi se da je lakše postati astronaut ili napadač Barcelone ili meni omiljenog PSG-a nego maratonac. No sreća je da kad nešto odlučim onda jednostavno nema odustajanja stoga sam odlučio krenuti samostalno, onako kako mi intuicija i tijelo govore te sam sve te tablice odbacio i krenuo u pripreme van svih regula. Plan koji sam sastavio je bio vrlo jednostavan. Trčat ću 4-5 puta tjedno od 9-14 km i minimalno 2 vikenda u mjesecu od 22 do 29 km jer mi se nije sviđalo ponavljanje avanture od 31. km.

Nije moglo biti jednostavnije i “lakše”. Naravno trebalo se osim fizički i psihički pripremiti. I tu sam odlučio da se neću izlijetat ni s kakvim izjavama, no duboko u sebi sam vjerovao da taj ”jebeni” maraton mogu i moram istrčati. Ipak najvažnija i najbolja odluka je bila da to mora biti uživanje. Moja najduža, najveća životna trka, na možda najmasovnijem maratonu na svijetu, u gradu svih gradova Parizu, mora biti uživanje pa sam odlučio odbaciti bilo kakvu jurnjavu za rezultatom. Kako svi svoje životne uspjehe posvećuju nekome i ja sam izdvojio dvije osobe zbog kojih sam morao sve izdržati.

I onda je stigao dan D. 10. travnja 2015. nakon godina i godina iščekivanja stigao sam u Pariz. Kakav osjećaj! Pariz me je odmah po dolasku fascinirao. Otprilike, bio je fascinantan u stvarnosti kao i u mojim mislima svih tih proteklih godina. Krenuo sam u jurnjavu po, kako kažu, najljepšem gradu na svijetu što uopće nije daleko od istine. Svaku minutu boravka u njemu sam iskoristio za razgledanje tako da sam u nepunih 48 sati obišao sve značajnije znamenitosti koje je Pariz čine tako posebnim: muzej Louvre, katedralu Notre dame, Eiffelov toranj, aveniju Champs-Elysees, Slavoluk pobjede, baziliku Sacre Coeur, Mouulin Rouge, Montmartre… pa Stade de France (žao mi je što nije bilo vremena i za Park prinčeva i moj omiljeni PSG), ali i predio La Defence u kojem sam ostao bez teksta pred arhitekturom, rekao, bih XXII stoljeća.

Pariz je doista fantastičan i predivan grad i svi komplimenti po kojima je poznat poput ”grad svijetlosti”, ”najljepši grad na svijetu”, ”najposjećeniji grad na svijetu”… su i više nego zasluženi. No ono što je bilo katastrofalno je da sam se dan prije same trke kompletno izmorio. Kilometri i kilometri koje smo prošli te subote mene su totalno iscrpili. Jedva sam se dočepao hotela u kojem smo izračunali da smo taj dan propješačili vjerojatno i više od 20 kilometara, od jutra do večeri, što je katastrofalno za nekog tko sutradan trči maraton. Ali nije mi bilo nimalo žao zbog toga jer – Pariz je Pariz!

Nakon Dana D, stigao je i Dan M! Nadam se da ne moram objašnjavati zašto baš M. Nedjeljno jutro 12. travnja 2015. ili Dan M je dan kada ću istrčati svoj prvi maraton u životu ako sve bude u redu. Već po ulasku u metro osjećalo se da to nije običan dan. Na stotine i stotine trkača gužvale su se na svim metro postajama, a onda po izlasku na aveniju Chaps Elysees nešto što se rijetko viđa. Gotovo 55.000 trkača tiskalo se na prostoru od nekoliko kilometara. Nepregledne kolone zaljubljenika u trčanje stigle su na ovo trkačko svetište sa svih strana svijeta. I moja malenkost među njima.

Tek tada sam shvatio koliko je odluka da trčim bila velika. Ostavio sam stvari na ciljnoj ravnini i vratio se na start te prohodao prva 2 neslužbena kilometra pariškog maratona. Nakon što sam ušao u svoj vremenski sektor, čekao sam početak svoje najveće trke u životu.

Pomalo panično sam tražio neku dobru stvar na svom MP3 playeru koja će me doživotno podsjećati na ovaj događaj. Priželjkivao sam da to bude ”Tango” od Vatre no nisam je uspio pronaći pa je odabir sasvim slučajno pao na malo poznatu stvar ”Hysteria” od grupe Def Leppard.

Nakon što je i moj sektor konačno dobio znak za start, emocije su me preplavile. Adrenalin, sreća, endorfin ili sve zajedno, natjerale su me da u gotovo suzama prijeđem startnu liniju. Ogromna rijeka trkača razlila se Parizom. To je bio jedan od najsretnijih trenutaka moje, pa i ne baš tako kratke trkačke karijere.

Sam početak trke u Parizu odmah je dao naslutiti da se moja taktika pokazala kao pun pogodak. Fantastično sam se osjećao od 1 do 27km. Istina, neplanirani jaki grč koji me držao od 27 do 35km nisam mogao predvidjeti. Ipak je maraton u pitanju. Sa strahopoštovanjem sam prešao 31. kilometar, no nakon 35. kilometra sam se i fizički vratio u trku nakon što sam grčeve i bolove konačno riješio Neofenom.

Posljednjih 5 kilometara trke je bio konstantni uspon što nikako ne volim, no snaga se vratila, psihički sam i dalje odlično stajao na stazi kao i gotovo čitavu trku te sam pred sam kraj trke uspio čak i ubrzati bez obzira na dugotrajni uspon. I onda, konačno, nakon 4 sata i 28 minuta borbe sa umorom, grčevima, bolovima, kilometražom, pojavio se cilj i ravnina. Uspon je nestao, a zajedno s njim i svi problemi i gotovo sprinterski odradio posljednjih 200 metara. Uspio sam svladati ono što mi se prije par mjeseci činilo gotovo nemogućom misijom. Uspio sam svladati 42,195 metara! U cilj sam ušao kao 26.883 trkač od njih 54.000 koliko ih je startalo na Elizejskim poljima. 14.000 nije uspjelo završiti utrku.

Htio sam da mi ova najveća životna trka bude uživanje koliko je to moguće s obzirom na daljinu koju je trebalo pretrčati i u tome sam gotovo u potpunosti i uspio. Bilo je to jedno ogromno iskustvo, uživanje i neponovljiva životna trka. Francuzi i njihova organizacija maratona su bili za čistu peticu! Na punktovima s vodom i hranom bilo je doslovce svega. I to u izobilju. Nekoliko puta tijekom trke sam padao gotovo u trans zbog Parižana koji su nas fanatično bodrili tijekom cijele staze. Strašno sam ponosan i zadovoljan što sam uspio.

Hvala još jednom svima koji su mi pomogli da ovo napravim. A doista ima ljudi kojima bi doista trebao reći hvala. I to od srca. Od ljudi iz mog kazališta, preko ljudi s Marjana, do prijatelja i obitelji. Neću ih imenovati da koga ne bi zaboravio, ali prepoznat će se oni sami. Život ide dalje. Ispunjeniji sam za još jednu dobivenu životnu “bitku”, jedno ogromno životno iskustvo i za jedan od najdivnijih događaja u mom životu. Nemjerljivo je i doista veliko značenje jedne, naizgled, jednostavne rečenice u mom životu koja glasi: Volim trčanje!

Ispalo je da je moj prijatelj Marijan s Marjana bio u pravu kada mi je rekao: “U Parizu ćeš postati prvi hrvatski glumac koji je istrčao maraton.” Ta je rečenica bila silno motivacijska, ali samopouzdanje, vjera u sebe i svoje mogućnosti, psihofizička pripremljenost i iznad svega upornost, u kojoj sam prvak svijeta, su presudili.

14 dana poslije uslijedio je nastup na 15. Splitskom polumaratonu, a onda sam odlučio da je vrijeme je za novi, maraton naravno. I to vrlo skoro… Prvi je uvijek prvi, no svoju trkačku priču bih volio završiti na meni, uz Pariz, daleko najprivlačnijem maratonu na svijetu, na maratonu u New Yorku. No na taj maraton je jako, jako teško upasti. Ali, nikad ne reci nikad!

 

Autor: Vinko Mihanović

Uskoro drugi Falkensteiner Punta Skala triatlon

Falkensteiner Resort Punta Skala ponosno najavljuje drugi Falkensteiner Punta Skala triatlon te poziva sve entuzijaste, zaljubljenike u sport i profesionalce da 16. i 17. svibnja 2015. godine testiraju svoje granice i iskuse čisti adrenalin.

Drugi po redu Falkensteiner Punta Skala triatlon održat će se 16. i 17. svibnja u okolici Falkensteiner odmarališta Punta Skala u Petrčanima, u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Zadra, TK Split i TK Zadar. Ovogodišnji Falkensteiner Punta Skala triatlon donosi brojne novosti te čak dva državna prvenstva Hrvatske: olimpijski triatlon i mješoviti timski štafetni triatlon koji se po prvi put održava u Hrvatskoj.

Ove godine Falkensteiner Punta Skala triatlon priprema doista spektakularno sportsko događanje na koje se do sada prijavilo 145 natjecatelja, a bogate nagrade osigurat će tvrtke Falkensteiner i Polleo Sport.

Rekreativci svih razina fizičke spremnosti mogu birati između čak šest različitih natjecateljskih discipilina koje su prilagođene svim uzrastima, rekreativcima, ali i vrhunskim profesionalcima, a s obzirom da su utrke podijeljene u dva dana, moguće je sudjelovati na više utrka, ovisno o spremnosti i afinitetima.

Prvi dan triatlona započet će velikim izazovom, državnim prvenstvom Hrvatske u Olimpijskom triatlonu sa 1500 m plivanja, 40 km vožnje bicikla i 10 km trčanja najmjenjenom onim najspremnijima. Za početnike idealan izbor predstavlja Supersprint Triatlon sa 375 m plivanja, 10 km vožnje bicikla i 2,5 km trčanja, obzirom na kraće rute. Ozbiljni atletičari, ali i amateri izazov mogu potražiti u uličnoj utrci dugoj 10 km.

Drugi dan triatlona rezerviran je za još jednu zanimljivu disciplinu, Mješoviti timski štafetni triatlon čije se državno prvenstvo po prvi puta održava u Hrvatskoj. S 300 m plivanja, 6.6 km vožnje bicikla te 1.75 km trčanja sigurno će pobuditi znatan interes među sportašima i sportašicama koji će imati priliku dokazati svoju izdržljivost. Najmlađi sportaši se mogu okušati, ali i zabaviti, sudjelovnjem u Akvatlonu s 150 m plivanja i 800 m trčanja, dok će rekreativci imati priliku testirati svoje granice u u kratkoj, ali zahtjevnoj trci, Duatlonu s 1,75 km trčanja, 6 km vožnje bicikla i 1 km trčanja.

Još nije kasno, registrirajte se za triatlon na www.tksplit.hr ili OVDJE a istovremeno si osigurajte i najbolji smještaj.

Autor: Promo

[FOTO] Završen Tour of Croatia!

Nakon više od 900 kilometara podijeljenih u pet etapa ciljem na Markovom trgu u Zagrebu prvi je prošao Poljak Maciej Paterski iz momčadi CCC Sprandi Polkowice i tako osvojio zadnju etapu i sveukupnu pobjedu na prvom izdanju Tour of Croatia.

Posljednja etapa u dužini od 177 km vožena je od Svetog Martina na Muri do Zagreba, a nakon ukupne pobjede Paterski je izjavio:

– Jako sam sretan, ponovno sam osvojio etapu i moram zahvaliti timu. Imali smo trojicu vozača na čelu i stalno kontrolirali situaciju. U zadnjem kilometru shvatio sam da bih mogao pobijediti, odličan sam u kratkim i brzim usponima. Odlična organizacija i prekrasna zemlja!

U završnom poretku utrke Paterski je pobijedio s minutom i jednom sekundom prednosti pred Slovencem Primožom Rogličem, a treći je završio Poljak Sylwester Szmyd. Najbolji hrvatski vozač je Emanuel Kišerlovski na vrlo dobrom sedmom mjestu (2:32 minute zaostatka).

Potencijal utrke prepoznala je i Međunarodna biciklistička federacija (UCI) koja ju je klasificirala u prvu kategoriju, odmah iza najpoznatijih utrka iz Grand Tour serije, među kojima su Tour de France, Giro d’Italia i Vuelta a España. Natjecalo se 149 biciklista iz 19 momčadi.

Osvrt

U jednom lijepom filmu glavni lik, kojeg glumi Kevin Costner, izgradi igralište za baseball usred polja kukuruza “bogu iza nogu” jer je u snu čuo glas – “If you build it they will come”. I stvarno, kao u snu, na dovršenom igralištu pojave se svi najbolji igrači baseballa u povijesti i odigraju utakmicu.

Mogla bi se ova sintagma primijeniti i na prvo izdanje Tour of Croatia – ako se dovoljno potrudiš i uložiš svoje snove i svu energiju u stvaranje, a ne razaranje, na kraju ćeš uspjeti. A čovjek koji je imao viziju zove se Vladimir Miholjević, sportski i tehnički direktor ove utrke. Malu ekipu koja je vodila realizaciju projekta činili su i Ivan Črnjarić, Mario Dukarić i Ozren Muller.

Teško je i zamisliti koliko rada stoji iza ovakvog projekta. Teško je i zamisliti kako su smogli hrabrosti i energije započeti ovakvo nešto u našoj zemlji. Veseli da je ovaj projekt podržala Vlada Republike Hrvatske, ministarstva, gradovi i županije i njihove turističke zajednice te mnogobrojni sponzori. Nadamo se da će i idući projekti ovakvog značaja imati takvu podršku.

I nadamo se da će biciklizam napokon u Hrvatskoj doći u žižu interesa, da će se napokon riješiti problemi koji se vuku u Hrvatskom biciklističkom savezu i da će napokon prevladati struja koja želi graditi i raditi, a ne razarati radi sitnih vlastitih interesa.

REZULTATI

 


 


 

Autor: 3sporta / foto Zvonimir Mikašek

Dođite na treći Karlovački cener!

Veliko nam je zadovoljstvo pozvati vas na ovogodišnji Karlovački cener! Cestovna utrka na 10 km u Karlovcu u zajedničkoj organizaciji Atletskog kluba KA Tim i „Run&Trek“ specijalizirane trgovine za trčanje te uz potporu Karlovačke športske zajednice bilježi ove godine svoje treće izdanje.

Jedna od najbržih i najatraktivnijih utrka u Hrvatskoj održava se cijelom svojom dužinom u samom povijesnom središtu Karlovca, a krug prolazi kroz ili neposredno uz „šestokraku zvijezdu“ – srednjovjekovni centar Grada Karlovca izrađen u obliku pravilne šestokrake zvijezde.

Datum, vrijeme i mjesto utrke – petak, 12. lipnja 2015. u 20:00 h, Karlovac.

Ostalo je još pedesetak dana do utrke, sasvim dovoljno za brušenje forme i kompletnu pripremu. Prijave su otvorene i više informacija o utrci nalazi se na OVDJE, a kao i u prethodnim izdanjima osiguran je bogati startni paket za sve sudionike (između ostalog Nike Dry Fit atletska majica, platnena vrećica za tenisice s logom utrke,…) i bogate nagrade za najbolje – prvih petero hrvatskih atletičara u muškoj i ženskoj konkurenciji:

1. mjesto  – 1.500 kn; 2. mjesto – 1.000 kn; 3. mjesto – 700 kn; 4. mjesto – 500 kn; 5. mjesto – 300 kn te dodatno za sve natjecatelje:

Dodatni novčani bonus  u iznosu od 1.500,00 kuna za žene za rezultat ispod 34:30 min.
Dodatni novčani bonus  u iznosu od 1.500,00 kuna za muškarce za rezultat ispod 30:00 min.
Dodatni novčani bonus od 1.000,00 kuna za novi rekord staze u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Praktične nagrade za troje prvoplasiranih u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Medalje za troje prvoplasiranih po kategorijama.

Svi sudionici plaćaju kotizaciju u iznosu od 70,00 kn, a osiguran je i autobusni prijevoz iz Zagreba uz nadoknadu od 30,00 kn.

Ovoga puta osiguran je i dobar zalogaj po završetku utrke pa nitko neće gladan i žedan kući!

PRIJAVE I DETALJI O UTRCI

 

Nekoliko fotografija od prošle godine:

 

Autor: Promo

Prepun paket za sudionike Dubrovačkog polumaratona!

Kako smo najavljivali, Dubrovački međunarodni polumaraton, koji se ove godine održava po prvi put, po mnogočemu je poseban. 10. svibnja 2015. trčat će se kroz grad, pored mora, uz rijeku Omblu, preko Straduna i ući u cilj kraj Orlandova stupa. A tu je i bogati poklon paket, koji su za sudionike pripremili organizatori.

Osim organizacije utrke, zatvaranja prometa cijelom trasom, okrepe za vrijeme utrke i nakon nje, velike foto galerije (za koju smo zaduženi mi s 3sporta) svaki će trkač i trkačica dobiti i:

– sportsku active fit majicu (mušku ili žensku)

– platnenu vrećicu za tenisice s logom utrke:

– trkačku akreditaciju:

– obrok i piće na Festi od šporkih makarula dan uoči polumaratona u predivnom ambijentu restorana Klarisa (što su “šporki makaruli?”)

 

– ulaz za gradske zidine (uobičajena cijena 100 kn)


– ulaz u muzeje Grada Dubrovnika

 

a sve koji završe utrku čeka i predivna finišerska medalja!

 

No ono što je najvrijednije i što će svaka trkačica i svaki trkač ponijeti sa sobom, su uspomene na predivan grad, na dobre domaćine i trčanje na povijesnoj utrci kojom je započela duga tradicija trčanja u Dubrovniku.

Rok za prijavu i plaćanje startnine je subota, 25. 4. 2015. do 23:59 h i neće se produžavati. Podsjećamo sve koji su se prijavili da do ovog roka uplate startninu!

P. S. Na utrku je do sada prijavljeno preko 400 trkačica i trkača iz 32 zemlje svijeta. Nakon završetka prijava na međunarodnoj i hrvatskoj web stranici, sve prijave će se ažurirati preko sustava stotinka.hr.

 

DETALJI OKO PRIJAVE, CIJENE STARTNINE, POPUSTI… (kliknite na “OPIS”)

PRIJAVE – DIREKTNI LINK!

Službena web stranica utrke na hrvatskom jeziku

Službena međunarodna web stranica utrke

Facebook stranica Dubrovačkog polumaratona

 

 

Autor: Promo

Četiri otoka iz prve ruke

Više od 200 vozačica i vozača iz 19 zemalja svijeta sudjelovalo je prošlog tjedna na jedinstvenoj utrci 4 Islands MTB Stage Race. Kao što joj i samo ime govori, utrka se održala na četiri hrvatska otoka – Krku, Rabu, Cresu i Lošinju.

U moru iskusnih biciklista, našao se i varaždinsko – čakovečki tim: ASI GIANT Team – Majda Horvat i Vjeran Kostović. U nastavku slijedi report kako su se ovi ”sjevernjaci” snašli na kamenitom i surovom terenu hrvatskih otoka.

”Utrka koja nije za svakoga, ali je za sve ljubitelje MTB-a” – dvosjekli je mač kojim su na svojim stranicama organizatori (Adria Bike Group) poželjeli dobrodošlicu svim znatiželjnicima i potencijalnim natjecateljima. Utrka je etapna i vozi se isključivo u paru koji može biti u nekoj od kategorija: muškarci do 45 godina, muškarci iznad 45 godina, mix par i žene. Kako njihove bolje polovice ne voze ili pak nisu mogle dobiti godišnji, na utrku je krenulo jedino dvoje dovoljno ludih Asa da se upuste u ovakvu pustolovinu. Odluka za sudjelovanje pala je nakon kratkog financijskog izračuna, što je u našim hrvatskim novčanicima veoma jednostavno pitanje – ili imaš ili nemaš.

Ovaj nemaš definitivno bi prevagnuo da nije bilo velike pomoći BBK ASI Varaždin, ali i ekipe GIANT Hrvatska koja je pomogla posudbom odličnih bicikala (GIANT XTC 27.5 0 i GIANT Anthem 27.5 2) i dijelom startnine. Kako se utrka održava tijekom četiri uzastopna dana, od čega su tri radna, bilo je potrebno nažicati i godišnji – na čemu velike zasluge idu i ekipama s posla. Mama Horvat pristala je biti šofer i četiri dana hraniti i krpati blatne bicikliste, a sve u zamjenu za boravak na proljetnom morskom zraku.

 

Kam vas vrag nosi? Pa na otoke!

Unatoč brojnim riječima podrške, a svim u stilu: ”Pa vi niste normalni kam idete”, ”Kam vas vrag nosi”, ”Čeka vas pakao, odustali bute nakon prve etape”, ”Nema šanse da se vratite u komadu”; ostavili smo sve te silne iskusnjare za sobom i ovaj put pametno iskoristili činjenicu da s razlogom na glavi imamo dva uha. Entuzijazam je ipak malo splasnuo nakon pogleda na startnu listu i ekipu prijavljenih: 95% njih bili su stranci, među kojima i neka od zvučnih imena svjetskog MTB-a, desetak finishera Absa Cape Epica i slična ekipa. I na popisu s njima dva Asa. Z Varaždina i Čakovca.

Pošto smo od samog početka bili pripremljeni na najgore – od terena do konkurencije, krenuli smo u utrku veoma motivirani – samo da završimo. Na startu prve etape pojavili smo se u najmanju ruku u raspoloženju karmina, što zbog ranije spomenute startne liste, što zbog očekivanja konfiguracije terena a la prošlogodišnji XCM Terra (sve samo ne) Magica u Istri na kojem je pola kluba dušu ispustilo. Međutim, čemerno raspoloženje se ubrzo nakon starta (čim smo vidjeli da nas ostatak u prvih 500 metara nije ostavil za pol sata) pretvorilo u adrenalin i euforiju.

 

Srijeda. Prva etapa. Krk. 76/84 timova finishiralo.

Na prvoj etapi dočekalo nas je 69 kilometara i 1652 metara nadmorske visine koje je bilo potrebno ispenjati. Pomislili bi neki ”ah, pa kaj je to, jedan osrednji MTB maraton, nikaj strašno”. Od starta u Baškoj po uskoj kamenoj stazici popeli smo se na obližnje brdašce i nastavili ”Mjesečevom površinom”. Ubrzo su uz put zastali prvi bušitelji guma – na takvom terenu trnje i snake biteovi vrebaju iza svakog kamena, a mi, naravno, nismo imali tubeless. Srećom, prvih 50 kilometara prvog dana prošlo je bez gumidefekta.

Spust na Punat obilježio je prvi tehnički zahtjevniji spust, na kojem sam ja uspjela otvoriti seriju ateriranja direkt na glavu. Pošto sam svojedobno trenirala jahanje i lepršala s duplo većih visina u svim formacijama, dokle god su svi udovi na mjestu i u komadu, a na mene ne leti pola tone žive vage, ne shvaćam padove s bicikla preozbiljno. Nakon par lijepih riječi upućenih kamenu spoticanja (ovaj put doslovno), krenuli smo dalje. Ostatak etape protekao je glatko, uz trn dobrodošlice na 50-om kilometru. Nakon promjene zračnice i još reda kamenja veličine glave raspoređenog na najgori mogući način, ulazimo u cilj. Iako malo uplašeni količinom odustalih i polomljenih timova na prvoj etapi, ipak nas nije dočekal baš ”pakao” i ipak još nismo razmišljali o odustajanju.

 

 

Četvrtak. Druga etapa. Rab. 75/84 timova finishiralo.

Svaka čast organizatoru na maštovitosti – start druge etape krenuo je s trajekta u Loparu, naravno, uz zvuk brodske sirene. Konfiguracijski nešto lakši teren na 61 kilometar i 1026 metara za ispenjati omogućio je da ovo bude jedna od bržih etapa. Nakon doze kamenjara, uslijedio je red ceste, pa kroz pustinju i prašumu do cilja. Iako smo se kroz cijelu etapu terali kak Isusi, izgleda da su to radili i ostali timovi – utrku smo opet završili na 12. mjestu u konkurenciji mix parova, koja je, usput, uz muškarce do 45 izgledala najnabrijanija.

Malu pomoć u poretku priuštio nam je kameni spust kojeg je majka kao iskusna planinarka nazvala rapskom Premužićkom – oveće kamenje na stazi širine svega metar, dok sa lijeve strane stoji brdo, a s desne zjapi provalija. Ne okreći se sine i gazi pred drugim mix timom kolko god znaš i umiješ. Iako nam je od samog početka utrke i pogleda na startnu listu bilo jasno da u ukupnom poretku nemamo šanse, mali pomaci u ciljnim mjestima unutar etapa ipak predstavljaju gušt.

 

Petak. Treća etapa. Cres. 71/84 timova finishiralo.

Treća etapa na Cresu napravila je najviše demiđa u našem entuzijazmu i veselju sudjelovanja u ovoj utrci. Koliko god ostatak natjecatelja veličao staze, na ovoj etapi je nama kopnenjacima bilo kamen, dva ili svi previše. Odmah po startu krenuo je ”wannabe stara rimska cesta” uspon u dužini od 2,5 kilometra unutar kojih se potrebno popeti sa 0 na 400 metara nadmorske visine. Za vozače s varaždinskog područja opisali bismo ga kao Briška na Briški na Briškoj uz Brišku na vrhu i na to dodan završetak asfaltnog uspona na Kalnik. Po kamenju. Raspoloženje je razmočila i kiša koja je nemilosrdno krenula sliniti negdje oko sredine etape, taman kad smo se dočepali vrha na Lubenicama i toliko željno očekivanog spusta.

Naravno, umjesto spomenutog lagodnog spusta, kamen u kombinaciji s kišom priuštio nam je ništa drugo do li klizavu šetnju u SPD cipelama. Uz maštanje i misli kako neki od natjecatelja, pa čak i sam postavljač staze, taj klizavi kamenjar odvoze u papučama s novinama, u društvu dva trna stigli smo do cilja. 65 kišnih kilometara i 1766 metara kamenog uspona ostavilo je gorak okus u ustima i primisli da ćemo od silnog drndanja gornji dio tijela na posljednju etapu donijeti u vrećici.

 

Subota. Četvrta etapa. Lošinj. 70/84 timova finishiralo.

Nakon mokrog kumravog Cresa i nepojedenog graha u cilju, organizator nas je odbacio do Lošinja. Pokisli što od vremena, što od loše odvožene etape, klonuli duhom zakopali smo se svaki u svoj krevet i čekali jutro, bolje vrijeme i start posljednje etape. Jutro i start su došli, no tmurni oblaci nadvili su se nad Lošinjom i natjerali organizatora da posljednju etapu skrati za 10 kilometara i poprilično uspona. Vidno umorni timovi ovu odluku nisu uspjeli ni proslaviti, a utrka je već krenula. Lošinj kao da se ispričao za jučerašnji Cres i priredio nam 45 kilometara najljepših singletrackova i šetnica kojima je prolazila ova etapa.

 

Ljepotu i guštanje u stazi nije spriječio ni pljusak koji je po natjecateljima počeo divljati već u prvom dijelu utrke. Iako smo na Lošinju ispenjali samo 702 metra nadmorske visine (zbog skraćene staze), nakupljeni umor u nogama od proteklih dana se itekako osjetio i već se teže gazilo. Da zabava bude potpuna, 10 kilometara pred ciljem i na početku najljepšeg dijela staze šumskim stazicama, puca šaraf pločice na cipeli i utrku dovršavam ”poluzakopčana”. Veselje ulaska u cilj nakon 4 završene etape teško da se može opisati ili usporediti s bilo kojom drugom utrkom. Još kad smo otkrili da u prvom bircu do cilja ima Gričke, to kaj je bila 20 kuna opće nije bilo bitno!

 

Rekapitulacija i povratak korijenima (opet doslovno)

Sve u svemu, govoreći u brojkama u četiri dana odgulili smo 240 kilometara za ukupno 17 sati i 46 minuta, ispenjali 4120 metra, upoznali gro super ekipe, popili koje nagradno pivce i vidjeli četiri krasna otoka. Ok, Cres je iz perspektive umornog vozača djelovao manje krasan. Vozeći ovu utrku makadamske ”go hard or go home” spike djelovale su nam u najmanju ruku smiješno, ali ipak se rado vraćamo na dobru staru zemlju, blato i korijenje. Istini za volju, tek sada smo postali svjesni koliko dobra tehnika spašava glavu, a u našim krajevima dobro ćemo se pomučiti da bi pronašli dovoljno kamenog terena za treniranje iste. Badava hrpa kondicije i volje ako ne znaš kaj bi kad te kamenje napadne sa svih strana.

Što se bicikla tiče, još uvijek stoji dobra stara da nije važan bicikl već vozač, no GIANT-ovi modeli pokazali su se odličnim za ovu vrstu terena. Uz minimalne defekte (zračnice, za koje smo sami krivi), na kamenu su se dobro snašli hardtail XTC isto kao i full suspension Anthem. Veliku ulogu u etapnoj utrci ima i dnevna higijena bicikla – pranje, podmazivanje i provjeravanje cijelog bicikla nakon svake etape. Nenaviklima na ovakvu rutinu, možda bi upravo taj dio etapne utrke bio najnaporniji. No, što se mora…

 

 

Organizacijski? Bez zamere.

Svjesni koliko je teško organizirati i pišljivi subotnji drajv, a da ne govorimo o selskoj utrci za lokalne fanatike koja je već cijeli event, tisuću i jedna pohvala na račun organizatora – Adria Bike Group. S obzirom na to da je ovogodišnje izdanje ujedno i prvo izdanje ove u svijetu jedinstvene utrke, a na utrku se prijavila većina stranih natjecatelja, očekivanja su zacijelo bila velika. Iznenađujuće (pa ipak smo u Hrvatskoj!) sve je proteklo glatko i gotovo bez ijednog propusta.

Uvjereni smo da je logistički obavljen krvavi posao: od vrhunski označenih etapa (na kojima se ne bi izgubili čak ni Česi u japankama na vrhuncu turističke sezone), transporta natjecatelja između otoka, transporta bicikala, organiziranja bike depo-a gdje smo ostavljali svoje bicikle i narukvicama bili označeni kao da smo u rodilištu, briefinga nakon svake etape kako bi u svakom trenutku svatko znao što, gdje i kako, do više nego raskošnih feed zona i uslužnih volontera u tijeku same utrke. Povrh svega toga, strpljivo i ljubazno je odgovoreno na ama baš svako, makar i glupo pitanje. Pa tko bi normalan sačuvao živce sva četiri dana ovakve utrke – Adria Bike ekipa, svaka vam čast!

 

Svakako preporučamo, ali…

Za kraj, kao što i sami organizatori navode u svojoj najavi, ovo nije utrka za svakoga. Sudjelovanje u njoj je posebno zadovoljstvo, a upisivanje na popis njenih finishera je osjećaj koji je teško opisati. Bila bi laž kad bi rekli da se za ovo nismo spremali i da je ključ našeg uspjeha trpanje čokoladama. Ili pivama. Pitanje nakon svake utrke je samo jesmo li se spremali dovoljno. I jesmo li nakon toga popili previše piva.

Šalu na stranu, da je bilo ”piece of cake” 4 Islands MTB Stage Race preporučili bi definitivno svima. No prije nego aktivirate kasicu prasicu za iduću godinu, pripremite se na mix veselja, gušta, smijeha, predivne prirode, čistog zraka, dragih organizatora, ali i kamenjar, padove, ogrebotine, živčane slomove i izbušene zračnice. Kad odlučite da se zbilja želite počastiti ovakvim višednevnim užitkom, partnera pod ruku i pravac u pustolovinu, sigurni smo da organizacija neće razočarati!

Do onda – vidimo se na pitomijim makadamima SZ Hrvatske!

 

 

Autor: Majda Horvat /foto: cb media ; Inga Presker; MH

Zadar Night Run ispunio sva očekivanja!

U subotu je na zadarskom Poluotoku u sklopu dana Zadarske županije održana noćna utrka ZADAR NIGHT Run na kojoj je nastupilo oko 400 natjecatelja. Zadar je tako na jednu večer postao grad trčanja i sporta.

Utrka Zadar Night Run je ujedno bila i svojevrsna predutrka utrke Wings for Life koji će se održati 3. 5. 2015. Iako vremenski uvjeti nisu bili idealni te je kiša prijetila cijelo popodne, sama utrka je prošla bez padalina i ometanja trkača. Okretište na Istarskoj obali bilo je pripremljeno za start već od popodnevnih sati a kako se bližio 21:00 sat sve više ljudi je okupiralo cijelo područje Pozdrava suncu.

Prijave trkača i podizanje startnih brojeva bilo je između 17 i 20 sati a službeno zagrijavanje trkača započelo je 30′ prije početka utrke a vodio ga je INSANITY Zadar team na Pozdravu suncu.

U predprijavama se prijavilo 500 natjecatelja no na startu je vjerojatno radi kiše pojavilo oko 400. Nešto prije starta trkače je pozdravio dogradonačelnik grada Zadra g. Ivica Vlakić koji je istaknuo važnost ovakvog projekta za Grad.

Nakon zajedničkog starta 400 natjecatelja, rijeka ljudi krenula je oko poluotoka. Neki su trčali jedan, neki dva, a neki i četiri kruga:

Odlučili smo se na ovakav format utrke da bi pružili priliku svima da se pokažu. Na 2.5 km (1 krug) odlučili su se oni mlađi (Pobjednik u muškoj konkurenciji je mladi Luka Copić – 2004.godište!) ali i oni stariji i sa manje trkačkog iskustva (Pobjednica u ženskoj konkurenciji je Ana Filić, 1965.g). Na 5 km trčali su puno brži i iskusniji trkači pa je Ivan Pikunić iz Biograda otrčao 2 kruga za vrlo brzih 16’45”. Na 10 km pobjedio je Lovre Kalac iz Slivnice dok je u ženskoj konkurenciji najbrža bila Ivana Lukina iz TK Zadra.” rekao je Jurica Šango, voditelj organizacije utrke.

Od ukupnog broja prijavljenih trkača njih preko 300 su Zadrani, no bilo je tu i trkača iz cijele Hrvatske ali i inozemstva. Zadrani su očito željni trčanja pa okvakvih događaja treba biti još i više.

Veliki broj sportskih klubova i rekreacijskih grupa se odazvalo ovoj atraktivnoj utrci pa su tu u velikom broju bili članovi Škole trčanja Zadar (njih preko 80!), Insanity Zadar, AK Alojzije Stepinac, AK Maksimir, AK Šibenik, AK Velebit 2001, ASK Zadar, Badmintonski klub IADER, BK Biker, BK Faust Vrančić, Cross fit gymnastic , Dite zadarsko, Elite fitness Zadar, fitclub Zd,Festina Lente, forrest gump, Fors, hkzp, Humani studio, JK Uskok, KAV ZADAR, KDP Donat, KK Poličnik, kk Zara, KKM Cadca Slovacka, MK Velika Gorica, MNK Knjižničari Zadar, PedalaŠibenik, Perpetuum mobile, Klub Sparta Metkovic , Krav Maga Zadar, PK Jadera, T&T, Triatlon klub Zadar, Plivački klub Zadar i ostali…

Organizacija utrke je prošla bez ikakvih propusta jer smo pomno isplanirali sve korake i detalje. Zahvaljujem se ogromnom trudu svih ljudi koji su sudjelovali u provedbi ove trke. Atletski suci na cesti su odradili važan dio posla u utrci i sigurnosti trkača. Nemam dovoljno riječi zahvale Triatlon klubu Zadar koji je bezrezevno pomogao u pripremi i provedbi cijele utrke te bez njih ovo nikako ne bi bilo na ovakvom nivou. Hvala i trenerima i atletičarima Atletskog kluba Zadar na entuzijazmu i želji.” istaknuo je Emilijo Krstić, predsjednik Atletskog kluba Zadar.

Svoje dojmove i uzbuđenje nakon utrke trkači su podjelili u VIP klubu gdje je nakon utrke održana zabava za sve natjecatelje.

Ne želim zvučati stereotipno pa reći da će ova trka postati tradicionalna, ali svakako dobre stvari treba ponoviti. Grad Zadar zaslužuje ovakav jedan događaj i građanima se treba pružiti ovakav zdravi i koristan oblik rekreacije. Ovakve utrke građanima služe kao motiv i cilj kroz svaki njihov dan. Gledajući dugoročno, upravo su ovakve manifestacije pokretači ljudi da krenu sa rekreacijom ili da u njoj budu redovitiji. Hvala Gradu Zadru, Zadarskoj Županiji te Turitičkoj zajednici na pokroviteljstvu ovog događaja. Prepoznali su ovaj projekt te bez njih ovo nebi bilo moguće. Hvala i ostalim sponzorima koji su dali dodatni kvalitet ovom događaju. Svakako se vidimo i dogodine na ZADAR NIGHT RUN-u 2016!” zaključio je Šango.

REZULTATI

 

 

 

 

Autor: PR

Ne zakasnite s prijavom na Dubrovački polumaraton!

Još nas manje od mjesec dana dijeli od prvog izdanja Dubrovačkog međunarodnog polumaratona. 10. svibnja 2015. godine dugoprugaško trčanje dolazi u Dubrovnik!

Prvo izdanje ove utrke će po mnogo čemu biti posebno – prvi međunarodni polumaraton u tisućljetnoj povijesti Dubrovnika već je sada motivirao brojne Dubrovčane da počnu trčati. Utrka se ostvaruje u suradnji s nekim od najvećih američkim maratona – Portland Marathon, Big Sur Marathon, a aktivni partner je i Next Events Productions agencija.

Posebnost će biti i start i cilj u najužoj gradskoj jezgri, a trkačice i trkači će preko Straduna završavati svoju utrku u cilju podno Orlandovog stupa.

Do sad je prijavljeno više od 350 natjecatelja iz cijelog svijeta, a među najbrojnijima su trkačice i trkači iz Velike Britanije, SAD-a i Srbije.

Rok za prijavu je 25. travnja 2015. i neće se produžavati iz organizacijskih razloga. Požurite s prijavom i nemojte propustiti ovaj predivan trkački doživljaj! Na vrijeme rezervirajte smještaj u nekom od mnogobrojnih hotela, a ako želite nešto jeftiniji smještaj, naći ćete ga u privatnim apartmanima u bližoj okolici Dubrovnika. Više informacija o smještaju nađite na web stranici turističke zajednice.

Organizator obećava izvrsno organiziranu utrku, na najvišim svjetskim standardima, a direktor utrke Alen Bošković kaže: – Pobrinut ćemo se da za trkače imamo i ptičjeg mlijeka! Portal 3sporta.com angažiran je kao službeni foto servis tako da ćete s ove utrke sigurno ponijeti i kvalitetne foto-uspomene.

Provedite nezaboravan sportski vikend u Dubrovniku!

 

PROVJERITE ŠTO JE U PAKETU ZA TRKAČICE I TRKAČE!

 

DETALJI OKO PRIJAVE, CIJENE STARTNINE, POPUSTI… (kliknite na “OPIS”)

PRIJAVE

Službena web stranica utrke na hrvatskom jeziku

Službena međunarodna web stranica utrke

Facebook stranica Dubrovačkog polumaratona

Autor: Promo

Green Devil na Medvednici – aktivnošću do zdravlja

Treće izdanje Festivala zdravlja i kretanja Green Devil okupilo je u Parku prirode Medvednica, iznad Zagreba, više od 140 ljubitelja triatlona, aktivnih sportaša i rekreativaca, među kojima je bilo i natjecatelja iz drugih gradova Hrvatske.

Green Devil organiziraju Triatlon klub Maksimir i Hrvatski akademski sportski savez. Festival, kojemu je cilj promidžba sporta i rekreacije u prirodi, podupiru Javna ustanova Park prirode Medvednica, Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske te Coca-Cole HBC Hrvatska i partneri.

U okviru festivala održane su tri po zahtjevnosti veoma različite utrke na stazama prilagođenim svim kategorijama natjecatelja, od kadeta preko aktivnih triatlonaca do starijih rekreativaca.

Iako se neke utrke boduju i za prvenstvo Hrvatske, najvažniji cilj projekta Green Devil nije natjecanje, nego poticanje građana, osobito mladih, na više kretanja u prirodnome okružju. Sport i tjelovježba, pa čak i jednostavan boravak u prirodi, uvijek su dobar izbor i najbolji odgovor na sve stresove današnjega života”, istaknuo je uime organizatora predsjednik Triatlon kluba Maksimir dr. sc. Mario Kasović. Dodao je da ga posebno veseli veliki broj mladih sudionika utrke jer je navikavanje na zdrav i tjelesno aktivan život od najmlađega doba jedan od glavnih ciljeva takvih utrka te naglasio da u europskim zdravstvenim smjernicama tjelesna aktivnost kao jedan od glavnih životnih sadržaja ima veliku ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti i sve većega problema pretilosti.

U okviru Festivala održane su tri duatlonske utrke, koje se sastoje od trčanja i vožnje bicikla po brdovitim sljemenskim stazama. Na Sljemenu je bio i predsjednik Hrvatskoga triatlon saveza Dorijan Pavliša, koji je bio vrlo zadovoljan brojem sudionika prve ovosezonske utrke u Hrvatskoj. Pavliša je naglasio da je duatlon sjajan spoj sporta i prirode, koji natjecateljima omogućuje povećanu tjelesnu aktivnost u prirodnome okružju.

Ovakvim natjecanjima pokušavamo promovirati sport na otvorenome i važnost pojačane tjelesne aktivnosti, pogotovo kod mlađe populacije jer kod njih pokušavamo u ranim godinama stvoriti kvalitetne radne navike. Veoma sam zadovoljan organizacijom i odzivom natjecatelja te smo u dogovoru s organizatorima odlučili sljedeće godine proširiti ovo natjecanje na države regije i zbog toga za 12 mjeseci možemo očekivati još više natjecatelja i još kvalitetniju utrku”, rekao je Dorijan Pavliša.

Coca-Cola je i treću godinu zaredom jedan od sponzora Green Devila, a uime te tvrtke svim se natjecateljima obratio Igor Ćutuk. „Coca-Cola sudjeluje u više od 280 programa tjelesne aktivnosti i poučavanja o prehrani u više od 115 država diljem svijeta. Ovaj Festival zdravlja i kretanja smatramo jednim od najvažnijih projekata, pa nam je drago da je postao prepoznat i izvan granica Zagreba te da okuplja sve više sudionika”, rekao je Ćutuk, koji je posebno naglasio da Coca-Cola u okviru svojih društveno odgovornih aktivnosti osobiti naglasak stavlja na promicanje zdravlja, kretanja i aktivnih životnih stilova te da je jednome od projekata, Pokretu za radost, glavni cilj upravo osvješćivanje javnosti o važnosti redovitoga kretanja i tjelovježbe za zdravlje.

Svoje zadovoljstvo organizacijom Green Devila izrazili su i neki od roditelja koji su svoju djecu na Sljeme doveli iz svih krajeva Hrvatske. Nada Nua na natjecanju je bila pratnja svojemu sinu Pjetru, koji je član Triatlon kluba Triton iz Rijeke. „Ovo nam je drugi put da smo u Zagrebu i nije nam problem zbog natjecanja krenuti na malo dulji put”, rekla je Nada Nua, čiji je sin Pjetro na kraju završio na četvrtome mjestu u kadetskoj utrci.

U elitnoj je kategoriji pobjednik u muškoj konkurenciji bio Filip Turk, koji je ciljem prošao prije Vinka Vrebca i Silvija Tomca, dok je u ženskoj kategoriji najbrža bila Elizabeta Vitasović, koja je ciljem prošla prije Valentine Belović i Maje Marukić.

REZULTATI

 

 

 

Autor: PR

Održan 19. Homo si teć!

U nedjelju 19.travnja održano je deventaesto izdanje najmasovnije ulične utrke građana u Hrvatskoj „Homo si teć“. Predivno vrijeme na riječko je Korzo namamilo oko 14000 sudionika koji su nastupali na pet utrka.

Najzanimljivija od svih bila je utrka 14. Riječkog polumaratona. U obje kategorije (M/Ž) svoje su titule najboljih potvrdili prošlogodišnji pobjednici iz Kenije, kod muškaraca Joel Maina Mwangi, a kod žena Gladys Jepkurui Biwott.

Ove godine možemo itekako biti zadovoljni – 640 polumaratonaca, 8000 sudionika na utrci građana „Homo si teć“, 4700 sudionika na utrci dm Babybonus cup te 370 osoba s invaliditetom brojke su koje opravdavaju status Festivala sporta i rekreacije kao jednog od najvećih sportskih festivala u Hrvatskoj. Predivan proljetni dan ‘namamio’ je na Korzo brojne Riječane i Riječanke, ali i mnoge inozemne goste koji su sudjelovali na 14. Riječkom polumaratonu. Gosti redom iz Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske, Njemačke, Kenije, Maroka, pa čak i iz dalekih nam Sjedinjenih Američkih Država testirali su svoje trkačke sposobnosti na najbržem hrvatskom polumaratonu čija je trasa ove godine bila malo izmjenjena.

Iako nije srušio rekord staze kojeg je sam postavio, Kenijac Joel Maina Mwangi ponovno je prvi utrčao u cilj s rezultatom 1:02:59. Drugoplasirani je bio njegov sunarodnjak Hillary Kiptum Maiyo Kimaiyc s vremenom 1:03:09, a trećeplasirani Moses Masai Komon (1:03:44), također iz Kenije. Kod žena je najbolja bila Gladys Jepkurui Biwott s vremenom 1:17:02, , drugoplasirana je bila Zita Kacser (1:18:46), a trećeplasirana Tünde Szabo (1:19:50), obje iz susjedne nam Mađarske.

Najbolju štafetu istrčao je talijanski trio Solone/Fantasia/Moratti s vremenom 1:16:43, dok druga i treća štafeta pripadaju našim snagama – drugoplasirana je bila štafeta AK Liburnije u postavi Diklić/Ivaničić/Gregorić s vremenom od 1:19:19, a trećeplasirana štafeta Veslačkog kluba Jadran u postavi Paris/Kovač/Plišić s vremenom 1:22:03.

Osim sportskog dijela programa, nakon utrka na Gatu Karoline Riječke održan je glazbeni program za sve sudionike, a za najmlađe je bio postavljen Edukativni prometni poligon na kojem su mogli testirati svoje znanje u prometu.

Rijeka je još jednom pokazala kako se živi sport. 14000 sudionika brojka je s kojom se malo koji grad u Hrvatskoj može pohvaliti, ali i potvrda činjenice da je ovaj festival tradicija grada. Jubilarno dvadeseto izdanje „Homo si teć“ iduće godine zasigurno će privući još više zaljubljenih u trčanje, sport i rekreaciju svih generacija – od onih najmlađih pa do onih najstarijih generacija.

REZULTATI

 

 

Autor: PR

Završio prvi Adria 4 Islands MTB stage race

Oko 200 sudionika iz 19 zemalja u posljednja četiri dana biciklom je odvozilo više od 270 kilometara. Otoci Krk, Rab, Cres i Lošinj bili su domaćini prve i jedinstvene brdske utrke u svijetu„Adria 4 Islands MTB stage race“.

Sunce, vrućina te na kraju kiša i hladno vrijeme nisu spriječili zaljubljenike u brdski biciklizam da sudjeluju na prvom izdanju „4 Islands MTB stage race”. Jedinstvena utrka u svijetu koja se sastoji od četiri etape na četiri kvarnerska otoka (Krk, Rab, Cres i Lošinj) bila je duga oko 270 kilometara. Među sudionicima utrke našli su se rekreativci i profesionalci iz različitih zemalja među kojima su Švicarska, Italija, Njemačka, SAD, Austrija, Češka i Slovenija, svi su pokazali kako su dorasli izazovu zahtjevne staze.

Zadnja etapa utrke bila je rezervirana za otok Lošinj. U muškoj konkurenciji slavio je mađarski par Zsolt Bur i Gabor Cser, a kod žena sestre Gorana i Zorana Težak. Najbolji muško-ženski par bili su europska prvakinja Tanja Žakelj i Urban Ferenčak iz Slovenije, a u kategoriji muškaraca iznad 45 slavili su Matjaž Murgelj i Konstantin Kuzmin.

Rezultati svih etapa su se zbrajali te smo na kraju dobili pobjednike prvog“Adria Bike 4 Islands MTB racea”. Pobjednici u muškoj konkurenciji su češko-mađarski par Jiri Krivaneki i Marton Blazso. Kod žena smo imali apsolutnu dominaciju hrvatskih natjecateljica, Zorana i Gorana Težak koje su pobjedile na sve četiri etape. Slovenci su slavili dvostruko – titulu najboljeg muško-ženskog para pokupili su Tanja Žakelj i Urban Ferenčak, a kod muškaraca do 45 godina slavili su Matjaž Murgelj i Konstantin Kuzmin.

Da je riječ o posebnoj utrci, dokazuju staze koje prolaze tik uz more, a ni polazak sa samog trajekta na Rabu, drugog dana utrke nikoga nije ostavio ravnodušnim. Natjecatelj iz Češke, Jiri Krivanek pohvalio je ideju: „Vozio sam na natjecanjima po cijelome svijetu, ali ovakav originalni start nisam nigdje doživio“. Sve to čini je i jednom od najljepših utrka na svijetu što su potvrdili i sami biciklisti. Sve ulaznice rasprodane su unaprijed.

Osim odlične organizacije, utrka je dala i veliki doprinos turizmu u Hrvatskoj. Održavanje eventa na samom početku turističke sezone dovelo je nekoliko stotina novih gostiju te na pravi način pokazala sve ljepote koje naša priroda nudi.

4-Islands_rezultati.pdf

 

Autor: Promo

Run&Trek Gear Review – SALOMON X-Scream 3D City Trail

Autor: Zvonimir Mikašek, visualpromo.net@gmail.com

Prezenterica: Anamarija Matoc

Trkački bodac – mogući uzroci, samopomoć i prevencija

Bodac (eng. side stitch) je prilično čest problem među trkačima. Iako zapravo nije ništa drugo nego li povremena gnjavaža, kod nekih ljudi može uzrokovati ozbiljnije smetnje kod treniranja ili utrkivanja.

Kao što znamo, ako se neko stanje ili ozljeda koje loše utječe na izvedbu trkača pojavljuje dovoljno često, izgledno je da postoji niz znanstvenih studija koje nam pomažu shvaćanju problema. Srećom, jednak je slučaj i kada je u pitanju trkački bodac.

 

Mogući uzroci

Bodac karakterizira osjetljivost, probadanje ili oštra bol u abdominalnom području, odmah ispod rebara. Često je lokalizirana s jedne, lijeve strane, a ponekad se pojavljuje u pratnji s bolovima u ramenu na istoj strani.

Nekoliko studija baziranih na anketama trkača i atletičara kod kojih se pojavljivao problem s takvom vrstom bolova, pokazale su da jedenje većeg obroka ili uzimanje koncentriranih,  zašećerenih voćnih sokova preblizu aktivnosti povećava rizik od pojave bolova. No, zbunjujući  je podatak bio da što se proces treniranja intenzivirao, boli je bilo sve manje.

 

Kontrakcije jetre ili slezene

Bol može biti uzrokovana kontrakcijama jetre ili slezene, koje stišću višak crvenih krvnih zrnaca koje nose kisik u krvne žile. Iako ovi organi nemaju mišiće postoje direktni i indirektni pokazatelji da se veličina ovih organa mijenja za vrijeme aktivnosti. Takva autotransfuzija povećava kapacitet sportaša, ali bol koja može biti i vrlo oštra i probadajuća eliminira se samo prekidom ili smanjenjem intenziteta aktivnosti. Vjerojatno je da je bol posljedica pritiska u organima čime se smanjuje protok krvi uzrokujući hipoksiju.

Ishemija dijafragme

Razlog pojave abdominalne boli tj. bodca još uvijek nije siguran. Postoji nekoliko teorija, od kojih svaka ima svoju podršku u dokazima. Tradicionalno tumačenje izvora boli je u ishemiji dijafragme.

Dijafragma ili ošit je mišić koji se nalazi između grudnog koša i trbuha čime odvaja navedene dijelove tijela. Najznačajniju ulogu ima u procesu disanja vršeći pritisak na grudni koš što rezultira izmjenom zraka iz pluća.

Ishemija je stanje u organizmu izazvano lokalnim prekidom krvotoka, u kojem pojedina tkiva ili organi ne primaju dovoljnu količinu kisika zbog narušene cirkulacije u krvnim žilama koje ih opslužuju.

Ovaj razlog također objašnjava zašto određene hrane i tekućine lakše izazivaju bodac: više je krvi potrebno želucu da probavi određenu hranu/tekućinu čime dijafragma ostaje bez dovoljno krvi. Unatoč tome, neke su studije dokazale da ishemija dijafragme nije uzrok boli prilikom fizičke aktivnosti.

Istraživači Avondale College iz Australije 2006. su godine promatrali su uzorak disanja kod osoba koje pate od trkačkog bodca. Od 28 trkača sklonim abdominalnim bolovima prilikom trčanja, mjereno je nekoliko respiratornih varijabli povezanih funkcioniranjem pluća i disanjem. Kod polovice se pojavio bodac, dok je druga polovica mogla nastaviti trčanje bez bolova. Nakon trčanja test je ponovljen na svim trkačima. Iako su trkači kod kojih se pojavila bol imali smanjenu moć pluća prilikom izdisaja, razlika je bila zanemariva. Nadalje, zaključeno je zapravo da ne postoji razlika u jačini udisaja/izdisaja – čime primarno upravlja dijafragma. Prema tome, smanjen dotok krvi u dijafragmu nije uzročni faktor boli niti se očituje smanjenom snagom dijafragme.

 

Iritacija ligamenata i abdominalna bol

Drugačije objašnjenje bodca ima polazište na iritaciji i trzajima ligamenata i membrane koji spajaju mišiće, kosti i organe unutar abdomena. To bi moglo objasniti zašto uzimanje hrane (bilo kakvog sadržaja) neposredno prije aktivnosti uzrokuje bol. Također, takvo bi objašnjenje imalo smisao zašto je bodac čest kod npr. jahanja, a rijedak u biciklizmu. Svejedno, postoji nekoliko fenomena koji ne odgovaraju ni ovoj teoriji.

No, jedno je potvrđeno, variranje koncentracije šećera u tekućini koja se konzumira neposredno ili za vrijeme aktivnosti utječe na pojavnost bodca. To je demonstrirano 2004. godine u istraživanju 40 trkača s poviješću pojave bodca za vrijeme aktivnosti. Trkači su konzumirali tekućine s različitim postotkom udjela šećera u piću (od voćnih sokova, izotonika, vode), te potom trčali. Najveća pojavnost bodca bila je u trkača koji su konzumirali voćni sok s najvećim udjelom sećera.

Svejedno, ovo istraživanje nije imalo statistički značaj, kao ni činjenica da bodac pogađa čak 75% plivača kod kojih nema vertikalnog trzanja.

Iritacija kralješaka

Posljednja teza pojave bodca je u iritaciji kralješaka. U izvještaju iz 2004. godine liječnici D. P. Morton i T. Aune zaključili su da, u devet od 18 trkača koje su pregledali u svojoj klinici, jednostavnim ručnim pritiskom na kralješke gornjeg dijela kralješnice mogu izazvati bodac.

Ključno, ova teorija također objašnjava bol koja se paralelno pojavljuje u vrhu ramena kod pojedinih trkača. Oba živca, od kojih jedan ide prema dijafragmi, a drugi u rame polaze iz istog kralješka. Također, to može objasniti i zašto su trkači, jahači i plivači skupina sportaša s najvećom pojavnosti bodca, dok biciklisti nisu: trčanje i jahanje podrazumijevaju vertikalno trzanje kralješaka, dok plivanje uključuje rotacijsko zakretanje. Sve to predstavlja naprezanje za gornji dio kralješnice. Usporedno s tim, biciklizam uzrokuje manja naprezanja i trzaje gornjeg dijela kralješnice.

Opet, kao i prije navedene teorije i ova ima svoj nedostatak – zašto obroci prije aktivnosti i zašećerene tekućine češće uzrokuju bodac i zašto se u svih sportaši s problemom bodca pritiskom na kralješke gornje kralješnice ne uzrokuje bodac?

 

Prijedlozi preventive i metode samopomoći

 Nažalost, uzrok (ili uzroci) pojave bodca još uvijek nisu u potpunosti istraženi i dokazani. Kao mnogo stvari u sportu, korijeni pojave ove specifične tegobe vjerojatno su mnogo kompleksniji od jednog jedinog faktora. S pozitivne strane, skupili smo neke korisne informacije dobivene znanstvenim istraživanjima.

  • Ako ste skloni pojavi (trkačkog) bodca uvijek imajte na umu što jedete i pijete prije trčanja. Uzimanje dovoljno vremena između obroka i aktivnosti, te izbjegavajte pretjerano zašećerene napitke prije i za vrijeme trčanja.
  • Duboko disanje, istezanje abdominalnog područja i pritisak na abdominalne mišiće prilikom saginjanja može pomoći otklanjanju boli.
  • Kao dugoročno rješenje liječnici Morton i Aune preporučuju vježbe za gornji dio kralješnice, a neki pak preporučuju vježbe istezanja i jačanja abdominalnog područja, leđa i mišiće oko područja kukova.
  • Ako imate kroničan bodac svakako posjetite fizikalnog terapeute kako bi pregledali vašu kralješnicu kao uzrok pojave bodca.

Što se više istraživanja na ovu temu provodi, to smo bliže potpunom razumijevanju utjecaja okolnih organa, dijafragme, ligamenata i membrane abdomena, kao i kralješnice na pojavu (trkačkog) bodca.

Do onda, ako vam bodac radi probleme u redovitom treniranju i utrkivanju pokušajte identificirati osobne moguće razlog pojave i primijeniti metode samopomoći, kako bi ova bezopasna, ali nerijetko vrlo nezgodna bol bila što rjeđa.

 

Autor: 3sporta (apk)

Najnoviji tekstovi