Početak lipnja tradicionalno je rezerviran za Plitvički maraton koji se trči u jednom od najljepših prirodnih krajolika u Hrvatskoj i Europi. Na rasporedu su, prema običaju, maraton, utrka na 16 km i utrka za građanstvo na 5 km.
Ovogodišnje izdanje utrke, 28. po redu, održat će se 2. lipnja 2013. godine, a biti će i Ekipno prvenstvo Hrvatske u maratonu. Prijave za utrku treba obaviti do 17. svibnja on-line na ovoj adresi:
Garmin, svjetski lider u satelitskoj navigaciji i najjači brand sportskih GPS uređaja ulazi još snažnije na hrvatsko tržište.
“Prepoznavši uložen trud i vrijednost koju je Navigo sistem stvorio za Garmin robnu marku hrvatskom tržištu i u regiji, vodstvo tvrtke Garmin odlučilo je investrirati u preuzimanje dosadašnjeg distributera, zajedno s nekretninom u kojoj je središnji ured u Karlovačkoj cesti 4K, u Zagrebu. Na čelu tvrtke ostaje dosadašnji vlasnik i direktor, Neven Čolić, u funkciji General Managera, odnosno direktora tvrtke Garmin Zagreb.” – stoji u vijesti dostavljenoj medijima iz Navigo sistem d.o.o.
Vjerujemo kako će ovom akvizicijom Garmin još snažnije povrditi svoj status na Hrvatskom tržištu.
Sunčani proljetni dan i ove je srijede na SRC Aquacity u Varaždinu privukao natjecatelje na 3.kolo Felt duatlon lige. Na već poznatom okupljalištu duatlonaca i triatlonaca, pored boćarskog igrališta na Aquacityju, pobjedu u sprintu odnio je Matija Avirović iz TK Međimurje, a u supersprintu Denis Pleše iz TK042.
Nakon prošlog kronometarskog kola ovaj se puta natjecalo u dvije discipline – sprintu i supersprintu. Sprint je disciplina koja uključuje 5 km trčanja, 20 km bicikla i 2,5 km trčanja. Supersprint je kraća disciplina, prilagođena rekreativcima, a uključuje 2,5 km trčanja, 14 km bicikla i 1,25 km trčanja.
U disciplini sprint Matija Avirović (TK Međimurje) je ciljem prošao prvi nakon 1:05:33. Drugo i treće mjesto zauzeli su članovi Triatlon kluba 042 – drugo mjesto Dubravko Knolmajer s vremenom 1:06:26 i treće mjesto Vanja Canjuga s vremenom 1:06:33. U disciplini sprint djevojaka ovog puta nije bilo.
U disciplini supersprint pobjednik je bio poznat još prije starta. Denis Pleše iz Koprivnice, član Triatlon kluba 042, ove se sezone prvi puta natječe u duatlonu, a već na prvom kolu pokazao je da ima ozbiljne namjere osvojiti ligu, a i mnogo više. I na trećem kolu Felt duatlon lige odnio je pobjedu s vremenom 39:40. Na svojem prvom duatlonu prije mjesec dana istu dionicu završio je za 40:43. Nakon njega, drugo mjesto je zauzeo Ivan Avirović iz TK Međimurje i to s vremenom 44:15, a treće Neven Mlakar iz Triatlon kluba 042 s vremenom 45:56.
Među ženama u supersprintu pobijedila je Lidija Levačić iz AK Međimurje s vremenom 49:40. Drugo mjesto zauzela je sve bolja Jelena Domislović iz Triatlon kluba 042 s vremenom 52:44. Jelena je inače polaznica Felt škole duatlona koju su ove godine organizirali u Triatlon klubu 042. I ona je značajno popravila svoj rezultat u odnosu na prvo kolo koje je završila za 1:00:23. Spomenimo i Saru Rožić iz Triatlon kluba 042, pobjednicu prvog kola, koja je usprkos ozljedi odlučila nastupiti, no na kraju je ipak morala odustati.
Organizatore posebno vesele nova lica na ligi, rekreativci koji su odlučili probati ovaj zanimljiv sport, a na kraju su se zarazili dobrom atmosferom i vraćaju se iz kola u kolo ponovno te postižu sve bolje rezultate.
Uskoro na Felt duatlon ligi očekujemo i ostale polaznike Felt škole duatlona koji marljivo rade od početka proljeća sa svojim mentorima Antunom Beloševićem, Ladislavom Gregorinčićem, Karlom Čović i Markom Domislovićem.
Sljedeće kolo na rasporedu je 22. svibnja u 18 sati na SRC Aquacity. Dođite i vi i probajte ovaj zanimljiv sport!
Nakon prošlogodišnje probne utrke u kros duatlon disciplini (trčanje i vožnja biciklom po makadamu, poljskim putevima) ove godine dečki iz Biciklističkog kluba Hodošan odlučili su oformiti kros duatlon ligu znamenitog imena “Hodoš”.
Liga se sastoji od 8 kola. Nakon duge i hladne zime članovi Kluba jedva su dočekali toplije vrijeme i pripreme staze mogle su započeti. Iako staza “na prvu” ne izgleda atraktivno i izazovo kao neke druge XC ili duatlon staze, ova je staza definitivno pokazala pravo lice već na prvom kolu. Na natjecateljima se moglo iščitati zadovoljstvo i ponos na završetak utrke bez obzira na rezultat no također mogao se vidjeti i umor jer staza je brza i zahtjeva dobru fizičku spremnost.
Hodošanska staza pokazala je kako se i bez hupsera i drugih tehničkih djelova može napraviti utrka koja je brza, zanimljiva i atraktivna, a ujedno i dovoljno teška da se za završetak utrke treba svojski potruditi. Izjava našeg međimurskog triatlonca i maratonca koji je nakon utrke rekao da je “ovo prava hardcore staza” ,to samo potvrđuje.
Stazu u duljini od 6,5 km trčanja, 10 km bicikla i još 2,3 km trčanja prvi je s vremenom od 1 sat 3 minute i 59 sekundi prošao Davor Stanko. Iza njega na cilj je došao član BK Hodošana Krešo Gavran s vremenom 1:09:40, dok je treće mjesto zauzeo također domaći dečko, član BK Hodošana Dominik Kovačić s vremenom 1:12:00.
Valja naglasiti da se po izrazito tmurnom i većim djelom kišovitom vremenu na startu okupila devetorica najhrabrijih i najspremnijih. Osim prve trojice gore navedenih to su redom još Dominik Žganec, Vladimir Čemerika, Marko Havaić, Pavao Vlahek, Dominik Grozdek, Tomislav Bezjak. Iako na prvom kolu nije bilo mnogo natjecatelja utrka je ponudila zanimljive borbe pa čak i padove bez ikakvih ozljeda. U zoni tranzicije moglo se okrijepiti bananom i vodom.
Utrka je prošla u odličnoj i fer borbi i svim natjecateljima treba čestitati na borbenosti i upornosti koje su pokazali. Također treba spomenuti i organizatore i dečke koji su bili spremni uskočiti u svakom trenutku pa čak i u subotu dok su imali dan za odmor pokositi stazu, obilježiti je, napraviti stalke za bicikle u zoni tranzicije.
Također valja spomenuti i dvije glavne sutkinje koje su uredno i strpljivo bilježile svaku sekundu prolaska natjecatelja kroz cilj. Tu su i naši forografi kojima ništa nije promaklo, kako na stazi tako i izvan nje. Uz ovakvu organizaciju nadamo se da će se više ljudi okrenuti duatlonu kao sportu te da će svakim kolom biti sve više sudionika kako i onih već iskovanih znalaca i poznavaoca duatlona tako i novih, svježih lica spremnih na nove izazove i treninge kako bi jednog dana izrasli u nove trkače, maratonce, duatlonce, bicikliste ili “samo” u osobe koje žive sport u pravom smislu te riječi onakvim kakav bi on trebao biti- pošten ali natjecateljski, odvojen od svega onoga što ga kvari i vuče u krivom smjeru.
Vidimo se na sljedećem kolu u još većem broju, jačoj konkurenciji i sunčanijem vremenu!
Zagrebački Bundek biti će u subotu 11. svibnja domaćin utrke “Zagreb u susret Europi” – revijalne utrke kojom se sportski slavi dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Organizator utrke je Zagrebački atletski savez, trči se 6 km po nasipu i Bundeku, startnine nema, a pokoja nagrada za najbrže i majica za sve su osigurane.
U subotu pred nama održat će se na Sljemenu prvo izdanje rekreativne XC duatlonske utrke pod nazivom “Green Devil”. Utrku organizira Triatlon klub Maksimir pod organizacijskim vodstvom prof. Maria Kasovića.
“Natjecanje će biti u disciplini XC sprint duatlon na vrhu Medvednice, na području između hotela Snježna kraljica i doma Puntiarka. Predviđeno je stotinjak natjecatelja jer istog dana imamo i dvije utrke za studente iz cijele Hrvatske. Dobili smo sve potrebne dozvole i zatvorili financijsku konstrukciju događaja. Imamo jake sponzore i super nagrade, a želja nam je da naša utrka bude tradicionalna i jedina koja će se održavati u Parku prirode.” – istaknuo je Kasović u pozivu na ovu utrku.
Rekreativna XC duatlonska utrka (run 4km, bike 12km, run 2km) Datum:11.05.2013.
Organizator: Triatlon klub Maksimir, Zagreb
Mjesto održavanja: Park prirode Medvednica (područje između hotelsko kompleksa Snježna kraljica i planinarskog doma Puntijarka)
Utrka: XC duatlon “Green devil”- trčanje 4 km – bike 12 km – trčanje 2 km
Napomene: Pravo nastupa na utrci XC duatlon „ Green devil“ (trčanje 4 km – bike 12 km – trčanje 2 km) imaju svi građani Grada Zagreba, državljani Republike Hrvatske te državljani drugih država stariji od 16 godina s potpisanom izjavom da nastupaju na vlastitu odgovornost. Na biciklističkom segmentu utrke obavezno je korištenje kacige. Natjecatelji bez ispravne kacige nemaju pravo nastupa. Bicikle za natjecanje (model nije bitan – MTB) natjecatelji osiguravaju sami.
Nagrade: Medalje i vrijedni poklon paketi dijele se za prva tri mjesta u muškoj i ženskoj konkurenciji te za ekipni poredak. Majice i poklon paketi osigurane su za sve sudionike.
Raspored: 10:00 – 12:30 h prijave, podizanje brojeva i ogled staze 13:00 h start studentske Run utrke 13:30 h start studentske Bike utrke 14:30 h XC duatlonske utrke „ Green devil“ 16:30 h proglašenje pobjednika
Informacije: Mario Kasović tel: +385 98 315 632, e-mail: tkmaksimir@gmail.com ili mario.kasovic@kif.hr
Vruće, sparno vrijeme i utrka na “vrhu Hrvatske”. Tako bi se u jednoj rečenici moglo sažeti prvo izdanje Gorčenskog maratona koje je održano na praznik rada, 1. svibnja 2013. godine.
U Goričanu je sve bilo spremno davno prije oznake starta utrka polumaratona i maratona koje su krenule u 10 sati. Jutro je obećavalo lijepo vrijeme, ali da će se temperatura popeti preko 30 stupnjeva na suncu – to su rijetki očekivali. Upravo je ovaj “vanjski” faktor najviše utjecao na natjecatelje i postignuta vremena – nije ovo bio dan za brzo trčanje, a okrepa da je bila postavljena na svakom kilometru, još bi je bilo premalo.
Utrku je organizirala nekolicina entuzijasta iz Goričana i okolice predvođena neumornik Ivanom Blažekom – Nitrom, koji je i sam maratonac. Najveću pomoć dobili su od Općine Goričan gdje je ovaj projekt prepoznat.
Organizirati maraton u malom mjestu ujedno je hrabro i simpatično. Od početka prijava jasno je bilo da ovo neće biti masovna utrka, ali baš to je osiguralo da se svi natjecatelji i njihovi pratitelji osjećaju kao doma u ugodnoj, domaćoj atmosferi. A većina stanovnika Goričana i tako nikad nisu vidjeli maraton uživo – ovo im je bila prilika.
Maratonsku utrku uspješno je završilo 16 natjecatelja i natjecateljica, uz nekoliko odustajanja. Nabrži su bili Slobodan Leontijević (Maraton mira Vidovdan – SRB – 03:19:42 h), Slavko Murić (USR Lepoglava – 03:26:26 h) i Ladislav Gregorinčić (TK 042 Varaždin – 03:27:38 h) kod muškaraca, a jedine dvije žene na maratonu bile su pobjednica Tanja Stojanovski (DELTA Skopje – SRB 04:34:40 h) i drugoplasirana Karla Čović (TK 042 Varaždin- 04:40:35 h).
Polumaraton je privukao ipak veći broj trkačica i trkača – ukupno njih 54. Kod muškaraca najbrži su bili Igor Goričanec (TK Međimurje – 01:21:53 h), Marijan Huzjak (01:25:08 h) i Dragan Milenković (TK Međimurje – 01:26:13 h), a kod žena Katarina Nestić (TK Međimurje – 01:42:52 h), Božica Horvat (AK Međimurje – 01:47:33 h) i Maja Lodeta (TK Međimurje – 01:48:50 h).
Održana je i utrka na 5 km na kojoj su najbži bili Vanja Canjuga (TK 042 Varaždin) u muškoj i Marijana Bojić (AK Sljeme) u ženskoj konkurenciji. Najmlađi trkači i trkačice nastupili su na utrkama za djecu na 300 i 600 metara.
Hrvatski savez dijabetičkih udruga organizira 24 sata humanitarnog trčanja na traci za pomoć djece oboljele od šećerne bolesti.
HSDU je neprofitna organizacija osnovana 1954. godine s ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s dijabetesom u Hrvatskoj. Krovna je organizacija te okuplja 46 lokalnih dijabetičkih udruga i članstvo od preko 7000 članova u RH. S populacijom oboljelih od dijabetesa u RH od preko 300.000 ljudi, smatramo izuzetno odgovornim naš zadatak edukacija i poticanja oboljelih osoba. Tijekom više od 50 godina rada svoje aktivnosti primarno usmjerava na pomoć oboljelima od dijabetesa kako bi se postigla kvalitetna medicinska i socijalna skrb te da se pruže drugi oblici pomoći oboljelima.
Za nekoliko informacija o ovoj akciji zamolili smo Nenada Šimunka, ultratriatlonca koji boluje od dijabetesa.
Kako ste došli na ovu ideju?
Šimunko: Projekt sam osmislio ja, na ideju sam došao kad sam vidio Steve Harveya i njegovo 48 satno humanitarno trčanje na traci za malog bolesnog Henrya. Hrvatski savez dijabetičkih udruga organizira dva kampa godišnje za djecu oboljelu od šećerne bolesti, a ovo će, nadam se malo pomoći u organizaciji i većoj medijskoj vidljivosti rada udruga. Trčat ćemo u subotu i nedjelju, ukupno 24 sata u City Center One West, gdje je ovaj vikend Sajam ljepote i zdravlja i očekuje se preko 70.000 ljudi
Tko sudjeluje u akciji?
Šimunko: U akciji sudjelujemo Ivan Blažek-Nitro i ja, obojica imamo diabetes tip 1.
Kako će to izgledati?
Šimunko: S trčanjem ćemo započeti u 9 h ujutro i završiti sa zatvaranjem centra u 21 h. Izmjenjivat ćemo se na jednoj traci za trčanje svaka 2 sata. U sklopu ovog događaja imat ćemo štand na kojem će liječnici mjeriti šećer u krvi zainteresiranim posjetiteljima, a moći će se dobiti i informacije o šećernoj bolesti. Samo mjerenje šećera je beplatno, a posjetitelje želimo motivirati da svojim donacijama pomognu edukacijski kamp dijece oboljele od šećerne bolesti.
Podržite i vi ovu akciju svojim dolaskom i skromnom donacijom!
Jučer je, na već dobro poznatoj lokaciji na SRC Aquacity pored Varaždina, u organizaciji Triatlon kluba 042 i uz sponzorstvo Matis Adria d.o.o., održano drugo kolo Felt duatlon lige.
Ovo je kolo bilo drugačije od ostalih – održana je kronometarska utrka koja je okupila natjecatelje iz Varaždinske, Međimurske, Zagrebačke i Koprivničko-Križevačke županije.
Za razliku od uobičajnog formata duatlon natjecanja, gdje se prvo trči pa potom vozi bicikl i opet trči, ovdje je utrka počela biciklom nakon kojeg je slijedilo trčanje. Na startu ovog puta nisu bili svi natjecatelji u isto vrijeme. Jedan po jedan startali su u razmacima od jedne minute, a svakom se vrijeme mjerilo posebno.
Kronometarska utrka mnogima je najdraža jer pokazuje stvarnu spremnost pojedinog natjecatelja. Nije dozvoljena vožnja u zavjetrini pa nema “švercanja” iza jačih i vožnje u grupi. Naime, u zavjetrini drugih vozača troši se 20-40% manje snage nego kad se natjecatelj vozi sam pa na duatlonima i triatlonima često možete vidjeti natjecatelje kako se voze u grupama. Na taj način se dosta uštedi snage za završni dio trčanja.
Na 2.kolu Felt duatlon lige natjecalo se u dvije discipline, sprintu i supersprintu. U sprintu se bicikl vozio 21 km, nakon čega se trčalo još 5 km. Oštra borba vodila se između Gorana Pongračića i Vanje Canjuge. Sa vremenom 53:02, tj. šest sekundi razlike pobijedio je Goran Pongračić (TK042) ispred Vanje Canjuge (TK042) koji je utrku završio za 53:08. Usprkos operaciji krajem prošle godine, Pongračić je pokazao izvrsnu formu. Imao je treće vrijeme na biciklu i najbolje vrijeme na trčanju. Treće mjesto osvojio je Mladen Meštrović (TK042) s vremenom 54:26. Jedina žena u sprintu bila je Karla Čović (TK042) koja je u cilj stigla nakon 1:07:18.
U discplini supersprint, već drugo kolo za redom, najbolji je bio Denis Pleše (TK042) koji je na biciklu bio neuhvatljiv i utrku je završio za 35:34. Drugi je bio Božo Srpak (TK042) s vremenom 36:49 a treći Ivan Avirović (TK Međimurje) s vremenom 37:50. Najbolja žena bila je Lidija Levačić (AK Međimurje) s vremenom 41:55. Sara Rožić (TK042) utrku je završila druga nakon 45:26. Sve bolja Jelena Domislović (TK042) bila je treća s vremenom 46:09.
Liga se nastavlja 8. svibnja u standardnom formatu, a utrka počinje u 18 sati.
Novoosnovani biciklistički klub PSUNJ ove nedjelje 28. travnja organizira biciklističku utrku “Strmac – Brezovo polje” pod nazivom “1. Psunj – uphill”.
Prijava sudionika vrši se od 09:00-10:30 sati, a start utrke je u 11:00 sati. U igri je 7 kategorija natjecatelja. Cijena startnine za predprijave je 40 KN, 50 KN na dan utrke, za sve natjecatelje osiguran je ručak a za pratnju po cijeni od 20 kuna.
Utrka se održava prema Pravilniku Slavonske MTB lige i bez obzira na vremenske uvjete. U slučaju ekstremnih uvjeta na stazi organizator utrku može otkazati.
Sve potrebne informacije i kontakte pogledajte u dokumentu koji nam je dostavio organizator.
Nesvakidašnji sportski događaj održati će se ovog petka s početkom u 9,00 sati na Trgu Republike u Čakovcu.
Naime, gradovi prijatelji Čakovec i Nagykanizsa pokrenuli su inicijativu za zajedničko trčanje u petak 26. 4. 2013. Toga dana povodom Dana Grada Nagykanizse, trkači iz Mađarske stići će vlastitim prijevozom u Čakovec i oko 9,00 sati zajedno s našim “reprezentativcima” iz Međimurja krenuti trčećim korakom prem 50 km udaljenoj Nagykanizsi.
Dolazak u Nagykanizsu planiran je za 15 h gdje će na Erzsebet trgu u centru grada biti i svečani doček za sve trkače. Važno je napomenuti da u trčanju sudjeluju i oni koji ne mogu istrčati cijelu dionicu od 50 km, već samo dio staze po principu štafete (3, 4, 5 ili više trkača u ekipi), dok će između dionica odmor potražiti u vozilu koji će paralelno pratiti trkače.
Slična manifestacija održana je i u 2006. godini (na slikama) kada su trkači krenuli iz Nagykanizse prema Čakovcu, gdje je bio i cilj utrke. Ove godine trčanje se održava u obrnutom smjeru pa će se trkači kretati od centra Čakovca (Trg Republike – Kralja Tomislava – Strossmayerova – R.Boškovića – Preloška) starom cestom preko Štefanca, Male Subotice i Hodošana do granice s Mađarskom, a potom do Nagykanizse.
Pretpostavljamo da će ukupna brojka trkača zajedno s Mađarima biti između 15-20 trkača, od kojih će manji broj trčati cijelo vrijeme, a ostali će se naizmjenično uključivati u trčanje, po principu štafetnog trčanja.
Start je predviđen za 9,00 sati na Trgu Republike kod “Orla” pa pozivamo sve koji žele pozdraviti naše hrabre trkače i prijatelje iz Mađarske, da dođu i daju im podršku u prvim metrima utrke, kako bi se motivirani i što lakše upustili u ovu napornu i iscrpljujuću trkačku avanturu.
Slična akcija priprema se i za 30. 6. kada će se povodom ulaska Hrvatske u EU, trčanjem povezati gradovi Nagykanzsa, Čakovec, Varaždin i Ptuj, pa je trkački događaj koji će se održati u petak svojevrsna generalna proba.
Prvog svibnja 2013. održat će se prvi Gorčenski maraton i polumaraton. Ne bojte se, neće biti ništa gorko – ovo “Gorčenski” dolazi od riječi Goričan, naziva za mjesto i općinu na granici s Mađarskom.
Ekipa entuzijasta, predvođena maratoncem i triatloncem Ivanom Blažekom, uspjela je motivirati Općinu Goričan na organizaciju prvog izdanja ove utrke. Općina je ujedno i glavni organizator i pokrovitelj natjecanja.
Osim maratona (42.195 m) na rasporedu će biti i upola kraća dionica kao i rekreativna utrka na 5 km i utrke za djecu. Natjecatelje očekuju finišerske medalje, ali i kulinarski specijalitet – vol na ražnju i grah.
Prijave se primaju online, a prijaviti se možete ovdje.
U nedjelju 21. travnja 2013. održan jetradicionalni Jurjevski polumaraton – Memorijal Branka Vrančića i Leopolda Japca te utrka građana na 5 km povodom dana Općine Gornja Stubica.
Start obiju utrka je bio kod Gupčeve lipe kraj crkve sv. Jurja, dok je cilj bio kod spomenika Matije Gupca. Ovu vrlo zahtjevno trku popratilo je sunčano, ali i dosta teško vrijeme za trčanje, pa natjecateljima nije bilo nipošto lagano.
Na glavnoj utrci polumaratona nastupilo je gotovo 50 natjecatelja, a ukupnu pobjedu je odnio član domaćeg AK Rudolf Perešin Ivica Mucak koji je vodio utrku od početka do kraja. Na drugo mjesto se plasirao Hrvoje Zebić dok je treće mjesto zauzeo Ivan Čorba. U ženskoj konkurenciji pobjeda na polumaratonu je pripala Gabrijeli Šalković, ispred Beate Glinske i Jasmine Burek.
Na utrci građana od 5 km najbolji u muškoj konkurenciji bio je Mladen Bubanko, ispred domaćih trkača Emila Škudara i Josipa Kosca.U ženskoj konkurenciji pobijedila je Nives Zebić, ispred Anamarije Poštek i Maje Vančine.
Za vrijeme glavnih utrka održale su se i dječje utrke od 1. do 8. razreda osnovne škole ispred spomenika Matije Gupca.
Najbolja hrvatska maratonka Karla Šitić osvojila je izvrsno 6. mjesto na FINA Grand Prix utrci održanoj u mondenom meksičkom ljetovalištu na otoku Cozumel te tako još jednom potvrdila najvišu svjetsku klasu.
U jednoj od najjačih Grand Prix utrka u posljednjih nekoliko godina Karla je 15 km dugu stazu preplivala za 3 sata 29 minuta i 35 sekundi pobijedivši sve izravne suparnice u borbi za konačan plasman u Grand Prixu.
U konkurenciji 26 vodećih svjetskih maratonki, kao i prošlog vikenda na utrci 10 km World Cupa pobijedila je Talijanka Martina Grimaldi (3:21:44) ispred sedmerostruke pobjednice Farosa Angele Maurer iz Njemačke i svoje sunarodnjakinje Rachele Bruni. U utrci je sudjelovala i mlada Dina Levačić koja je osvojila 18. mjesto, ali izvan rezultatskog limita od 30 minuta iza pobjednice.
Kod plivača su također reprezentativci Italije potvrdili svoj primat. Prvo mjesto osvojio je Simone Ruffini (3:03:22), drugo Belgijanac Bryan Ryckeman (3:03:36), a treće također Talijan Simone Ercoli (3:03:40). Naš Marin Milan je bio 30. ali nažalost također izvan limita.
Sljedeće dvije utrke Grand Prixa su krajem srpnja i početkom kolovoza u hladnim jezerima Kanade, ali prije toga najbolje svjetske maratonce očekuje nastup na Svjetskom pvenstvu u Barceloni (20.-27.07.), a našu Karlu i Univerzijada na 10 km u ruskom Kazanu.
Dvije odgode Proljetnog krosa zbog lošeg vremena, te veliki broj manifestacija koje su se održavala u isto vrijeme, uvjetovale su i nešto slabiji odaziv trkača negoli je to uobičajeno, pa je u čakovečkom parku u subotu nastupilo “samo” 500 trkačica i trkača.
Po tradiciji, najuspješnijoj osnovnoj školi prema broju osvojenih medalja uručen je i pehar, a ovog proljeća vrijedno odličje otišlo je u vitrine OŠ Nedelišće čiji su učenici osvojili tri zlatne, dvije srebrne i jednu brončanu medalju. Odmah do Nedelišćanaca sa tri zlata i jednim srebrom na drugom su mjestu učenici II OŠ Čakovec, a na trećem OŠ Mursko Središće s po dva zlata, dva srebra i dvije bronce.
Organizaciju su uzorno odradili aktivisti i članovi Atletskog kluba Međimurje uz pomoć sudaca Zbora atletskih sudaca Međimurja, koji već 17. put zaredom zajedno od 2005. godine provode ovaj kros u čakovečkom parku.
Organizator je vrijednu pomoć i podršku imao i od pokrovitelja Grada Čakovca i Međimurske županije, a pomogli su i sponori i donatori: Raiffeisen stambena štedionica, LPT , Muraspid, Ambijenti, Međimurjeplet, Vizija, Patriks bar, Pak plus i drugi.
Ne treba zaboraviti i brojne roditelje, profesore i posjetitelje koji su cijelo vrijeme bili uz stazu i bodrili trkače.
U Labinu je ove nedjelje održan sprint duatlon koji se boduje za kup Hrvatske. Po prekrasnom vremenu trčalo se po parku skulptura u Dubrovi te vozilo biciklom do Plomina i natrag te ponovno trčalo u parku.
Održane su tri utrke na kojima je sudjelovalo ukupno šesdesetak triatlonaca i triatlonki, većinom s istarskog te nekolicina s riječkog, zagrebačkog i splitskog područja.
Prva su startala djeca u dobi od 5 do 13 godina na promo dječjoj utrci na kojoj se trčalo 200 metara, zatim vozilo biciklom 1.000 metara te ponovno trčalo 100 metara. U muškoj konkurenciji pobijedio je Matteo Hrelja ispred Daniela Lunka i Jakova Ivančića, svi TK Pula. U kategoriji cura pobijedila je Nicole Fornažar ispred Leonarde Pavlin i Mie Konović sve TK Pula.
U sprint X duatlonu za mlađe kadete ikadetkinje te kadete i kadetkinje trčalo se 1.600 metara, vozilo biciklom 3.500 metara i ponovo trčalo 800 metara. Ukupni pobjednik je Luka Grgorinić TK Pula ispred klubskih kolega Chiare Peruško i Filipa Tokić. U konkurenciji kadeta pobjedio je Luka Grgorinić TK Pula, ispred svojih klubskih kolega Matea Močnika i Leona Brussicha. Kod kadetkinja prva je ciljem prošla Chiara Peruško TK Pula ispred Dore Grgorinić.
Od mlađih kadeta sva prva tri mjesta osvojili su članovi TK Pula i to Filip Tokić, Fran Vozila i Stefan Gagić, kod mlađih kadetkinja prva je Ana Marija Tokić TK Pula ispred Til Ocvrk TK Swibir i melani jovanov TK Pula.
U sprint duatlonu trčalo se prva dionica dužine 5.000 metara,zatim vozilo biciklom 20 km te ponovno trčalo 2.500 metara. Ukupni pobjednik je Josip Barić iz TK Splita koji je na cilj stigao u vremenu od 59:34 min ispred Luke Paliske TK Pula i Blaža Barca TK Rival. Kod žena pobjedila je Tea Miloš TK Pula ispred Zorane Težak TK Triton Rijeka i njezine klubske kolegice Antonie Zaharije.
SRK Alba i SD Trickeri realizirali su ideju koja se već dugo kuhala u njihovim glavama – “100 milja Istre” i “100 km Istre”. Trail utrke su se u cijelosti odvijale na istarskim planinarskim putevima. Donosimo viđenje ove utrke od dvojice kolega iz TK Međimurje
Nenad Šimunko – 100 milja
Projekt “100 milja Istre” je endurance utrka od 164 kilometra s visinskom razlikom od 5700 metara koja u cijelosti prolazi Istarskim planinarskim putevima, ali i nekim urbanim središtima od starta u Umagu do cilja u Koromačnu. Finišeri utrke osvajaju 4 ”The North Face® Ultra-Trail du Mont-Blanc®” kvalifikacijska boda.
Našao sam se na popisu natjecatelja sasvim slučajno, zamirišala su mi 4 kvalifikacijska boda za UTMB pa rekoh idemo iskoristiti priliku, a bit će sigurno i jako zabavno. Definitivno nisam bio spreman za ovu utrku jer nisam trenirao za ovaj oblik natjecanja, ali sreća što imam ludu glavu i puno sreće pa nekako uvijek izguram sretan završetak.
Trku sam započeo sa svojim prijateljom Krešimir Turkeljom, dogovor je bio da idemo zajedno cijelu trku, da ne srljamo, važno nam je završiti i toga smo se držali od samog početka. Start utrke je bio u petak, u 21 h. Čeone lampe su osvijetlile centar Umaga, točno u 21 h start uz pozdrav organizatora utrke, koji nam je zaželio sreću koja će nam definitivno trebati da stignemo živi i zdravi do samog kraja.
Utrka je bila zaista na visokom organizacijskom nivou, svakih 10-15 metara staza je bila obilježena trakicama i putokazima tako da je mogućnost gubljenja bila stvarno svedena na minimum. Krešo i ja krenuli smo u laganom ritmui i toga se držali bez obzira što nas je većina natjecatelja prošišala kao da se radi o sprint utrci.
Zbog same konfiguracije terena na koji nisam naviknut žuljevi i bolovi u stopalima su došli već na polovici utrke i zadržali se do kraja kako mi slučajno ova trka ne bi ostala u slatkom sjećanju. Bilo je puno trenutaka sreće, zadovoljstva, ali i onih trenutaka gdje sam sebi obećaješ da se više nikad nećeš pojaviti na startu neke ultre.
Držimo se dobro sve do subotnje noći gdje jednostavno nismo mogli pronaći pravi put za dalje i tako gubimo dva i pol sata, i puno, puno živaca i snage za nešto sasvim nepotrebno. Dan nam daje nadu i pravi put ali problemima nije kraj. Krešo posustaje nakon 130 km i odlučujemo da ja sam nastavim i probam završit utrku u limitu. Krešo laganim korakom kreće dalje i nema namjere odustati, bori se sa bolovima i onim što slijedi. Ono što je specifično za ovakvu utrku jest neispavanost i strašan umor.
Kako smo na terenu bili više od 30 sati i još k tome što je start bio noćni, bilo je tu skoro 40 sati nespavanja, a to je dovelo do gubljenja orijentacije, priviđanja i velikih muka po obojicu. Krešo je upao u velike probleme, zbog neispavanosti i dehidracije – čovjek se jednostavno izgubi i počinje raditi stvari koje će sada izgledati jako smiješne.
Nakon preskakanja žičanih ograda, za koje je pomislio da mu donose spas, vikanja upomoć, spavanja u potoku, te raznih pokušaja kako bi se spasio iz stanja u koje je dospio, konačno se uspio pribrati i doći do kuće gdje je bilo ljudi koji su nazvali hitnu pomoć te se tako Krešo riješio muka koje su ga snašle.
Nakon primitka infuzije vratio se u normalu. Ja nisam bio daleko od te priče, kada sam se rastao s Krešom ubrzao sam ritam kako bih uhvatio limit. Počinju mi se priviđati ljudi, iz tri cvijeta ljubičice ja vidim ogromnog ljubičastog slona, u kamenju ljude, automobile itd….Uspijevam nekako pratiti stazu, kako koračam tako usput spavam i budim se istodobno.
Na svu sreću zadne kilometre susrećem Slovenku Izabel i zajedno jurišamo prema kraju. Nikako kraja, limit nas pritišće, službeni limit je 48 sati, u utrci sam 47 sati i nešto, a još se ima kilometara za odraditi.
Više od 50 sati nisam spavao, trčim zadnje kilometre, ostavio sam Izabel koja teškim koracima ide naprijed. Nemam lampu jer sam je ostavio na zadnjoj okrijepi kako mi ne bi stvarala nepotrebnu težinu, koja budala…
Kako trčim po uskoj stazi, po mraku vidim ljude kako se igraju sa djecom, nestaju kad im se približim, ne znam dali je ovo stvarnost ili samo san. Svaku oznaku dodirujem kako bih se uvjerio da zaista postoji. U traženju pravog puta (hvala Alene na telefonskoj pomoći) opet se susrećem sa Izabel te trčimo kao ludi da uhvatimo limit.
Ulazimo u cilj sa vremenom 47 h 59 min, zamislite kakav nam je bio šok da nakon toliko sati morate pomisliti da nećete uspijeti i da je svemu kraj. Srećom, ova utrka je završila na lijep način, puna zadovoljstva i neopisive sreće.
Danijel Turek – 100 km
“Bok stari doma sam.” Tako je sve počelo u petak 12.04. kad me nazval Hrvoje da mi veli da je spreman za pokret i da ga pokupum u ČK. I tak Jazzer, Hrvek i ja put pod noge – kotače prema Istri ili točnije prema istarskom malom mjestu Koromačno, početku i cilju naše pustolovine.
Oko pola sedam eto nas na parkiralištu ispred golemog betonskog čudovišta, betonske katastrofe na obali – cementare. Odmah smo krenuli da obavimo prijave i da se što prije riješimo viška stvari iz auta. Plava – Poklon, zelena – Labin bile su naše glavne misli sljedećih pola sata (organizator nam je podijelio plave i zelene vreće koje su sa našim stvarima otpremili na kontrolne točke).
Ovo je moj prvi treking, (poslije u utrci mi je K. Šivak objasnil da bi to bil trail jer je staza dobro označena a ne treking); koju opremu staviti u koju vreću?!! Ma, mislim si pošto je istrianima ovo prva organizacija nekaj takvoga ne bum riskiral. U svaku vreću: nekaj za presvuči se, nekaj za piti i naravno nekaj za jesti – sendviči s pohanim mesom ;-).
Predali smo vreće i krenuli nahraniti već prilično gladna usta. Izvadim kuhalo i naložim varticu da skuhamo domaće klobasice. Tri para ? Pa to je previše za Hrveka i mene. Je, brus kak da si rekel keks kobasice, mozzarela i paradajz nestali su kao i danje svjetlo oko nas. Za trenutak i Jazz je bil spreman kao naša nova spavaonica. Buđenje planirano za 3:45.
Ustajanje, lagani doručak u obliku banana, klipića i izotonika. U 5:00 polazak busa za Buzet na start u 7:00. U busu lagano dremuckamo, štedimo energiju za ono što sljedi, osluškujemo zezanciju ekipe koja se smijestila na zadnjim sjedištima busa. Pogled kroz prozor: Učka, Čićarija, Buzet u magli, u daljini more…
Sve govori da će ovo biti divan, prekrasan dan, dan za sjećanje.
Govor organizatora, odbrojavanje uz Fatboy Slima i njegovog The Rockafeller Skanka i krećemo.
Hrvoje je odmah jurnol kak da se trči stotka u metrima, a ne u kilometrima. Čujem ga kak viče “Daj potegni da se držimo vodeće grupe” i mislim si – još je mlad, ne zna kaj ga još sve danas čeka!
I tak, ostal sam sam. Prva kontrolna točka Žbevnica, ganjam se do vrha s nekim Austrijancem kojeg i na vrhu ostavljam. Trstenik, Gomila, Orljak, Korita – okrijepa u obliku banane, kole, dopune vode u ruksak. Veliki Planik – pod snijegom, nastavljam prema Poklonu. Jedan dio do samog Poklona trčim s ekipom iz Pazina koji me tu i prestižu.
Poklon – plava vreća: presvlačenje majice, čarapa, stavljam si male gamaše jer gore ima snijega. Pijem toplu juhu, stavljam sendviče u ruksak, dotačem vodu u mijeh i pičim dalje.
Vojak – vrh Učke pogled na lijevo: Rijeka, Kvarnerski zaljev, otok Cres, more; pogled na desno unutrašnjost Istre. Vrijeme sunčano, snijeg pod nogama , rekli bi na reklami neprocijenjivo. Spuštam se po strmoj padini prema malom selu u podnožju Učke, Mala Učka. Vidim dolje neka obitelj koristi blagodati sunčanog i subotnjeg poslijepodneva za roštilj u prirodi. Prolazim kraj njih i čujem “Ćeš biru, kolu? Mesa?”. Pa reko bi malo kole. Gospođa mi ulije kolu u čašu, a kad tamo svježe pečeni čevapi i piletina, jupiii. Maznem čevap i krenem dalje. I tu se srećem sa svojim suputnikom – supatnikom kojim se držim do samog kraja.
Balin, Sisol – priroda prekrasna, divota koja dolazi do izražaja na silasku prema Pominu. Kvadri peču ko sam vrag, šutimo i u sebi valjda svi molimo boga da se ta cesta malo izravna. Pa tko je opće napravio tu cestu? S čime se uopće može gore na to brdo? Samo neka su pitanja koja mi se vrzmaju po glavi dok noge i stopala peku i peku. Kasnije gledajući rezultate vidim da je baš na toj dionici bilo čistilište (tu je odustalo oko 75% ljudi koji su odustali).
Ah da tu se desio i važan trenutak upoznavanja sa supatnikom Kikijem. Nakon 5-6 sati zajedničkog trčanja, hodanja, razgovora o bivšim, djeci, poslovima… odlučili smo da razmijenimo i imena.
Konačno Plomin, okrijepa, glasno navijanje volontera i ostalih daju dodatni adrenalinski kick za krenut dalje. Dolijevam nešto vode u mijeh, ubacujem naranče, kolače, kolu, bananu i sve ostalo što se nalazi na stolu u usta i krećemo.
Standar, dugi uspon od razine mora do vrha polako se spušta noć. Sljedeći Rabac, strmi spust u korito riječice Pećina. U tom trenutku shvaćam da sam bez vode – premalo sam dolijal u Plominu i da polako umor radi svoje. A naš organizator se odlučio poigrati malo s nama. Pošto se noć već bila debelo spustila, a s njom i neka rosulja po jako strmim padinama korita riječice naš silazak izgledao je kao akrobatska točka dva jako loša akrobata. Na nekim djelovima ostao sam visjeti samo na sajli koja nam je služila za samoosiguranje kod spusta. Na kraju je i trebalo prijeći riječicu da bi se druge strane napravila perforacija točke Rabac (na tom mjestu Hrvoje je isprobao svoje plivačke sposobnosti).
Konačno se penjemo prema Labinu a voda, okrijepa i zelena vreća sve su bliže. Na kontrolnoj točki Labin konačno skidam gamaše koje sa tamo oko 14 h stavio kod uspona na Vojak.Voda, voda, voda i nove čarape čine čuda i eto nas opet trčkaramo po ulicama Labina prema CP32 Gondolići. Od Gondolićima prema Oštri nailazimo na skupinu koja se vraća jer su promašili skretanje. Nastavljamo zajedno do vrha Oštri.
Od Oštri prema selu Skitača okupi nas se lijepi broj tako da u jednom trenutku iza sebe vidim oko 6-7 lampica. Silazak do zadnje kontrolne točke Crna punta – svjetionik na moru. Užasan teren, strmi spust začinjen oštrim mediteranskom biljem i “prikladnim” kamenjem za mene u kratkim tajicama i kratkoj majici i nisu baš neko veselje. Na putu prema dolje srećem se s nekim stancem (po startnom broju vidim da je na milji) koji me u bunilu pokušava uvjeriti da smo na krivom putu i koji ne zna na koju stranu bi uopće krenuo. Uspjevam ga nagovoriti da ide za nama dok strmina još traje čujem kako izgovara “Oh mein Gott!” (valjda misli da taj spust nikad neće prestati).
I konačno evo ga!!! Svjetionik kao u igrici Call of duty pojavio se ispred nas u noći uz šum mora i povremeni bljesak njegovog svjetla.
Ostaje nam samo da dođemo do onog čudovišta na moru zvanog cementara i privedemo priču kraju. Krečući se polako prema Koromačnom zazvoni mi mob, Hrvoje pita gdje sam. Evo me blizu sam, piva me čeka na stolu!!! Zajednički s Kristijanom ulazim u cilj.
Pohvale organizatorima na okrijepama, kartama, oznakama na stazama, SVEMU!!!
Plivajte nekoliko dužina i time aktivno poduprite 24-satno plivanje u dobrotvorne svrhe. Svojom donacijom pomognite onima kojima je financijska pomoć potrebna, a za sebe učinite nešto kroz zdravu tjelesnu aktivnost.
Prikupljena sredstva biti će donirana u humanitarne svrhe Knjižnica “Nikola Zrinski” Čakovec – za elektroničkog povećala za čitanje, a za Centar za odgoj i obrazovanje – peć za keramiku.
MJESTO ODRŽAVANJA: GRADSKI BAZENI ČAKOVEC
POČETAK: 19.4.2013. od 17:00 sati
ZAVRŠETAK: 20.4.2013. do 17:00 sati
PROGLAŠENJE: 20.4.2013. u 17:30 sati
OPIS: Pliva se u 25 metarskom bazenu. Broje se dužine plivanja bez obzira na vrijeme i može se plivati više puta, stilom kojim se želi (svi poznati i nepoznati stilovi), a preplivane dužine se zbrajaju kroz sva 24 sata trajanja akcije.
U jednoj pruzi pliva više plivača koji vode brigu da ne smetaju jedni drugima. Po završetku plivanja učesnik predaje osobni evidencijski karton u centar za obradu rezultata. Prva tri pojedinca primiti će nagrade sponzora. Organizator osigurava spasilačku i liječničku službu. Sa prijavom i ispunjavanjem akreditacije kandidat potvrđuje da je zdrav i sposoban za sudjelovanje u akciji PLIVANJEM DO SVJETLOSTI te da sudjeluje na osobnu odgovornost i ne može se tražiti nikakva odšteta od organizatora. Roditelji su odgovorni za svoju djecu.
KOTIZACIJA:
– Redovna kotizacija 50,00 kuna – Djeca, studenti, umirovljenici 30,00 kuna
KOTIZACIJA UKLJUČUJE: Korištenje bazena kroz cijelo vrijeme trajanja akcije, diplomu za sudjelovanje, mogućnost prisustvovanja pratećim programima koji će se odvijati tijekom akcije PLIVANJEM DO SVJETLOSTI, a za koje će se pobrinuti organizator.
Po treći put u gradu Korčuli, na istoimenog otoku, održava se Marco Polo Challenge triatlon. Ovom utrkom počinje dugo očekivana sezona triatlona 2013. u Hrvatskoj.
Ovaj događaj odvijat će se 27. travnja, a na rasporedu će biti nekoliko sportskih disciplina. Tu je prije svega Ekipno prvenstvo Hrvatske u Olimpijskom triatlonu, zatim sprint triatlon, na kojem mogu sudjelovati pojedinci, ali i štafete, štafetni supersprtint duatlon za mlađe uzraste te ulična utrka na 10 km.
Fenomen ligaškog trčanja u Hrvatskoj nije nikakva novost. Već više od dvadeset godina održavaju se redovito trkačke lige u Zagrebu i Varaždinu, a s prekidima i u mnogim drugim gradovima. No može se reći da tek sada neke od tih liga dobivaju na masovnosti kakvu zaslužuju.
Zagreb
Zagrebačka kros liga jedna je od najdugovječnijih – ovogodišnje izdanje je već 32.! Organizira je Atletski klub Maksimir (prije AK Veteran) i odvija se na savskom nasipu i u Maksimiru, a ima dugu i kratku stazu – za svakog ponešto. Mnogobrojne škole trčanja pravi su rasadnik budućih ligaških trkačica i trkača pa će sigurno u budućim godinama ova liga postati još popularnija.
Ovogodišnje 21. izdanje Brooks cross lige Drava započelo je prije nekoliko dana standardnim utrkama na 5.6 km, 2 km i utrkama za djecu na 400 i 800 m. Vrijedni organizatori iz TK Marathon 95 svake se godine potrude da organizacija protekne u najboljem redu, a njihov kvalitetan rad potrvđuje i sve više natjecatelja – nerijetka su koja kada im broj dosegne 100.
Osječka Liga “Zdravo trčanje” koju organizira istoimena udruga započela je prošle godine, a već se etablirala kao vodeće ligaško natjecanje u Slavoniji koje privlači i trkače iz udaljenih mjesta. Ove je godine već održano 7 kola, a utrke se trče uz rijeku Dravu sa startom na Promenadi ispred VK IKTUS. Budi se istok!
Kros liga Globetka pomalo se razlikuje od ostalih jer se ne održava svaki tjedan. Ova liga iz kolo u kolo uspijeva privući sve veći broj natjecatelja iz sjeverozapadne Hrvatske. Trči se u gradskoj “šumi” Globetka na rubu grada Čakovca. Sljedeće kolo već je sutra, u utorak 16. travnja.
Lige se povremeno održavaju i drugim hrvatskim mjestima, a organizatore treba potaknuti da budu strpljivi i uporni, upornost se na kraju isplati. Sve su ove lige počele s nekoliko natjecatelja, a neke od njih danas broje respektabilan broj natjecatelja.
Za kraj samo još ponovimo naslov – ligaško trčanje sve je popularnije! 🙂
