Naslovnica Blog Stranica 52

100 km del Passatore – Nikolina prva, Marija druga!

Po 46. put  trčalo se sto kilometara od Firenze do Faenze cestom kroz Apenine. To je duga tradicija,  a tradicionalno je i odličan plasman naših trkačica na ovoj utrci. U ženskoj konkurenciji ponovno je, po četvrti put, pobijedila nesalomljiva Nikolina Šustić, a na drugo mjesto plasirala se Marija Vrajić

 

 

Nikolina je na svojem Facebook profilu objavila kako je ovo bila njezina najlošija stotka, ozljeda koljena počela ju je mučiti dosta rano u utrci, ali očito je smogla snage istrčati kvalitetnu utrku i s boli. Njezine pobjede na 100 km del Passatore: 2015. 7:41 h, 2016. 7:40 h,
2017. 7:34 h – rekord staze i jučer 7:53:37 h. Marija Vrajić svoju je utrku završila za 8:26:53 h, a zanimljivo je da je upravo ona bila dvostruka pobjednica Passatorea, prije četiri pobjede zaredom Nikoline Šustić. Treća je bila Elisa Zannoni (8:43:15 h).

U muškoj konkurenciji (napokon) je završila dominacija Giorgia Calcaterre, legendarnog talijanskog ultraša koji je na 100 km del Passatore nanizao čak 12 pobjeda zaredom. Ovaj se put morao zadovoljiti trećim mjestom (7:32:04 h). Prvi je bio njegov sunarodnjak Andrea Zambelli, prošlogodišnji drugi, koji je istrčao odličnu utrku ispod sedam sati (6:54:36 h). Drugi je bio Benedikt Hoffmann (7:04:55).

 

Foto: 3sporta.com / RaceMoment

 

[FOTO] TEST – Saucony Kinvara 9 – udobnost, lakoća, brzina

Danas vam predstavljamo devetu verziju Saucony Kinvara serije tenisica za cestovno trčanje. Pročitajte što smo zaključili nakon nekoliko dugih, nekoliko kratkih i nekoliko brzih treninga u njima. (Spoiler: udobnost, udobnost, udobnost!)

 

 

Tehničke info

 

Saucony Kinvara 9 cestovna je tenisica namijenjena trkačima s neutralnim gazom. Mala težina čini ovaj model jednim od lakših dugoprugaških modela na tržištu – možemo zapravo reći da je Kinvara 9 svojervrsni hibrid koji nudi pravu stvar i za duga lagana trčanja, i za tempo treninge, pa čak i za brze treninge na stazi. Ako želite brojke: ženski model teži svega 184 grama, a muški 213 grama.

Visina potplata na peti je 23 mm, a na prstima 19 mm, što daje četiri mm dropa. Takav drop inače imaju brze, čvrste i tvrde tenisice za utrkivanje, no u Kinvari 9 mali drop nikako ne znači i malu udobnost.

Unutrašnji dio načinjen je od već priznate Sauconyjeve EVERUN tehnologije, isto kao i prijašnji model. EVERUN čini vrlo dobro ojastučenje i daje osjećaj mekoće tijekom trčanja. Osim toga, EVERUN zbog svojih elastičnih svojstava svrstavamo i u kategoriju responzivnih tenisica – to su one koje energiju svakog napravljenog koraka vraćaju u energiju za novi korak.

Gornjište je napravljeno bez šavova kako bi se spriječilo bilo kakvo draženje stopala, vrlo je lagano i prozračno. Jezik i vezice pričvršćeni su skroz za petni dio pa je mogućnost pomicanja minimalna.

 

Dojmovi na testu

 

Prvo što se primjeti kad obujete Kinvaru 9 je dovoljno prostora za prste. Iako nemam neko iznadprosječno široko stopalo, često mi se događalo da mi stopalo trne u novim tenisicama jer je stisnuto. Ovdje toga nema i to je jedan od faktora zbog kojih se Kinvara 9 vrlo brzo popela pri sam vrh mojih najdražih tenisica.

Također, na prvu se osjeti velika udobnost i lijepo obuhvaćanje stopala. Provlačenjem vezica kroz sve postojeće rupice dobije se siguran, čvrst osjećaj i dobra stabilizacija pete u tenisici. Vezice se ne odvezuju tijekom trčanja i ne zahtjevaju dodatne čvorove – kako si ih zavežeš, tako će ostati.

 

 

Može i za dužinu

 

Već nakon dva kratka trčanja u njima odlučila sam ih obuti za trening dužine. Znam, znam, to se inače ne radi, ali nekako su mi još od prvog obuvanja ostavljale dojam kao da u njima odmah mogu bilo što. I zaista, dužina je prošla bez žuljeva i bez bilo koje druge negativne posljedice.

U ovom razdoblju testiranja nakupile su stotinjak kilometara i još ne pokazuju znakove trošenja. Sve u svemu, Kinvara 9 idealna je tenisica za one koji žele sve u jednom – i udobnost i brzinu i rasponzivnost, a sve to bez dodane težine.

Saucony Kinavara 9, kao i ostale Saucony tenisice, potražite u Intersportu i Running Gateu.

 

 

Testirala: Martina Đođo / 3sporta.com

Više od 1100 poslovnjaka trčalo na MAGENTA 1 B2B RUN utrci u Rijeci

Sa startom s Gata Karoline Riječke jučer je održano treće izdanje najpopularnijeg poslovno-sportskog događanja MAGENTA 1 B2B RUN, a za titulu najbrže kompanije borilo se više od 1100 zaposlenika iz 97 kompanija.

 

 

Stvaranje radne okoline koja zaposlenicima omogućuje ravnotežu između privatnog i poslovnog života preduvjet je za karijerni uspjeh, što svakodnevno prepoznaje sve veći broj poslodavaca. Stoga nimalo ne iznenađuje podatak da se u aktivnosti kao što je MAGENTA 1 B2B RUN svakodnevno uključuje sve više kompanija iz cijele Hrvatske.

„U četvrtu sezonu najvećeg poslovnog okupljanja u Hrvatskoj krenuli smo sa sjajnom atmosferom u Splitu, a Rijeka je samo potvrdila koliko zaposleni uživaju u ovakvim aktivnostima izvan poslovnog okruženja. Posebno je motivirajuće vidjeti volju i odlučnost kojom sudionici pomiču vlastite granice, a jednako dobru atmosferu očekujemo  i u preostala dva grada, Osijeku i Zagrebu“, izjavio je Marko Žunić, organizator MAGENTA 1 B2B RUN utrke.

 

 

Prvo mjesto u kategoriji velikih kopanija pripalo je ekipi HŠ d.o.o., u kategoriji srednjih Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, dok je među malim kompanijama slavilo poduzeće Rijekaprojekt d.o.o.

„Za dobar rezultat bitno je samo da postoji kontinuitet, konstanta, srce i da se vjeruje. Kada spajate dvije ljubavi, kao što su trčanje i ljubav prema poslu, onda ništa nije problem. Trčanje da neku novu energiju, a MAGENTA 1 B2B RUN potakne eksploziju svih dobrih emocija u timu“, izjavila je Lada Tedeschi Fiorio iz Atlantic Grupe d.d. koja je prva stigla do cilja u pojedinačnoj konkurenciji ženskih trkača.

Partner MAGENTA 1 B2B RUN događanja je Hrvatski Telekom, za organizaciju se brine Run&Trek, prva trgovina specijalizirana za trčanje u Hrvatskoj, a suorganizator projekta je agencija 404.

„U Hrvatskom Telekomu stalno vodimo brigu o zdravlju zaposlenika te razvijamo programe kojima želimo reducirati stres, stvoriti dobro radno okruženje i poboljšati osjećaj zadovoljstva. Sport u tome svakako ima veliku ulogu, i zato potičemo naše zaposlenike da se uključe u fizičke aktivnosti poput MAGENTA 1 B2B RUN utrke i steknu zdrave navike, ali i da se zbliže međusobno i s kolegama iz drugih kompanija“, izjavila je Marija Felkel, članica Uprave Hrvatskog Telekoma zadužena za ljudske resurse.

Iduće događanje održava se u Osijeku 14. lipnja dok će se velika završnica kao i svake godine održati u Zagrebu 13. rujna ove godine, a više detalja možete saznati putem službene web stranice: http://www.b2brun.hr/

Više informacija o utrci možete naći i na MAGENTA 1 B2B RUN Facebook stranici.

 

 

Drago Miličić – Kad trčanje postane izvor stresa

Moramo priznati – svi mi na bezbrojne načine hranimo vlastiti ego, a ponekad,  postavljajući nerealne ciljeve, postajemo i žrtve vlastite ambicioznosti. Još gora stvar je ako pri nastojanjima da ostvarimo ciljeve, surađujemo s ljudima koji preko nas liječe svoje neostvarene sportske ambicije.

 

 

Koliko puta smo prateći svoju djecu u njihovu sportskom odrastanju sretali roditelje koji su već nakon prve osvojene medalje vlastito djete vidjeli na Olimpijskim igrama. U današnje vrijeme svi živimo pod nekim pritiscima, poslovnim, obiteljskim, roditeljskim i mnogi od nas izlaz iz tog začaranog kruga vide u trčanju. No, priznajmo si, mnogi od nas i tu nailaze na stres, psihološki pritisak, rezultatski imperativ, a sve to najčešće si sami postavljamo. Ili još tragičnije… trpimo pritiske “ambicioznih trenera” koji pred nas stavljaju imperativ rezultata, plasmana, medalje.

Kada s posla mrtvi umorni dođemo doma, napišemo domaću zadaću s djetetom, poslušamo suprugove/supruzine probleme s posla, jedva čekamo da pobjegnemo i napravimo neki dobar trening. No tu ponekad počinju problemi. Pod teretom vlaste ambicioznosti “jer eto baš moramo danas otrčati tih 10 km” često budemo razočarani vlastitom izvedbom, ponekad tužni, ponekad bijesni jer nismo zamišljeni trening odradili kako smo zamislili.

 

 

Poznam neke koji se pored svih gore navedenih razočarenja boje još i trenerove reakcije, a to je doista deprimirajuće. Tanka je crta između one prave sportske drskosti kojom iz sebe u najtežim trenucima izvlačite posljednji atom snage i našeg ega koji nas ponekad ne želi prihvatiti kao “slabiće” koji pucaju pod teretom neostvarenih ambicija.

Koji je zapravo smisao našeg bavljenja sportom ako naše mogućnosti nisu u skladu s našim ambicijama? Svi imamo različite motive, i potpuno je prirodno da imamo pravo na vlastite sportske, poslovne i životne ambicije. No problemi nastaju onda kada pod teretom ambicija postupno postajete žrtva.

Dolazite doma s treninga ili utrke nezadovoljni vlastitom izvedbom, razmišljajući već o sutrašnjem treningu na kojem ćete nastojati sve popraviti. S jedne strane to je odličan pokazatelj vaše ljubavi, odgovornosti, strasti, no isto tako može biti dodatna prepreka u kvaliteti vašeg obiteljskog i društvenog života. Sjetimo se koliko puta smo bili u društvu osoba koji su nas davile svim mogućim statističkim podacima, analizama treninga, utrka… I vjerojatno smo se pitali : “K vragu, jesam li i ja ovako naporan?”

 

 

Mnogi od današnjih trkača se prvi put u životu susreću sa natjecateljskim stresom koji ih užasno sputava. Puno je lakše odraditi trening u društvu frendova ili sam, nego stati na start i osjetiti strah, bolne grčeve u trbuhu, suha usta, krute noge. A sve samo zbog nepotrebnog pritiska koji će lako pokvariti sav uložen trud.

Nemojte se brinuti zbog tih osjećaja. Vjerujte, svi ih imamo na startu, jedina razlika između nas koji smo odavno nahranili svoj ego i dotaknuli dno vlastite ambicioznosti i vas koji ste s pravom ambiciozni i tražite svoje mjesto na sportskoj pozornici, je u tome što smo mi doista naučili uživati u trčanju.

Iskreno, meni je stvarno trebalo dugo da pobjegnem od vlastitih ambicija i straha od neispunjavanja zadanog.  No, bez obzira na sve, nije mi žao ni jedne gluposti kojom sam se opterećivao i hranio vlastiti ego. Zato i pišem ovo, možda nekome od vas pomognem.

 

>>> JOŠ TEKSTOVA ISTOG AUTORA

 

Napisao: Drago Miličić

Zagreb 5×5 City Run privukao 250 trkača!

Jučer je u parku Travno u Zagrebu održano treće kolo popularnog Zagreb 5×5 serijala. Trčalo se četiri kruga oko parka, ukupno 5 km, zbog uske staze odvojene su bile ženska od muške utrke, a ciljem je prošlo čak 246 trkačica i trkača!

 

 

Prve su startale žene, a najviše svježine i brzine imala je Mirjana Šimek Bilić koja je pobijedila u foto-finišu ispred Marije Vrajić koja je dan prije bila odlična treća na maratonu u slovenskim Radencima. Na treće mjesto plasirala se Anda Tomaš, a zanimljivo je da je četvrta bila Maja Perišić, koja je samo nekoliko sati prije utrke u Travnom pobijedila na Jaskanskom polumaratonu.

Kod muškaraca je bilo manje neizvjesno. Dino Bošnjak je od starta ozbiljno shvatio utrku i već nakon prvog kruga imao ozbiljnu prednost, usprkos iznimno jakoj konkurenciji. Na kraju je utrku završio za stvarno respektabilnih 16:02 min, mada je trebalo savladati popriličan broj zavoja i probijati se među trkačima koje je prestigao za krug (i dva). Na drugom mjestu ciljem je prošao Goran Grdenić, a treći je bio Antun Pavelić.

Najbolje plasiranih pet žena i muškaraca dobilo je poklon bonove Run&Treka, organizatora serijala.

Serijal 5×5 nastavlja se uskoro, atraktivnom utrkom u samom centru Zagreba, na Zrinjevcu. Prijave za nju otvorene su na stranici utrka.com

 

FOTO GALERIJA ŽENSKE UTRKE

FOTO GALERIJA MUŠKE UTRKE

 

Prvih pet žena

  1. Mirjana Šimek Bilić – 18:46
  2. Marija Vrajić – 18:46
  3. Anda Tomaš – 19:05
  4. Maja Perišić – 20:50
  5. Mara Goluža – 21:01

 

Prvih pet muškaraca

  1. Dino Bošnjak – 16:02
  2. 2. Goran Grdenić – 16:29
  3.  Antun Pavelić – 16:31
  4.  Dražen Dinjar – 16:35
  5.  Blaž Car-Pavlić – 17:03

REZULTATI

 

 

Ja sam lud za trčanjem

Zapravo, možda bi bilo bolje da u naslovu stoji “ja sam lud kad ne trčim”. E sad, je li određena doza opće ludosti potrebna da bi se bilo “lud bez trčanja”, to je tema za neki drugi članak.

 

 

Ne funkcioniram kad ne trčim. Zapravo, funkcioniram, ali nisam sav svoj, ne dajem sve od sebe, usporen sam, bezvoljan i nemam energije. Tako je to od kad znam za trčanje, a ima tome više od 30 godina. Bio sam još srednjoškolac, a prijatelji i ja osvojili smo na jednoj utrci ekipno prvo mjesto. Nakon toga gostovali smo na lokalnom radiju, da predstavimo svoj “uspjeh”. Pitao me voditelj: “Zašto trčiš?”. Iz zbunjenog, nemuštog odgovora moglo se razaznati samo ovo – da ispucam negativnu energiju, da izvjetrim frustracije, da se ludilo istrči vani.

Da, baš to “uravnoteženje” je ono što mi donosi redovno trčanje. Onaj osjećaj ugodnog umora nakon treninga, osjećaj zadovoljstva zbog novog postignuća, bez obzira jesam li trčao 5 ili 25 km. Osjećaj tople vode koja teče preko umornih mišića pod tušem i vraća osmijeh na lice. Osjećaj kad zaspim od fizičkog umora.

Nekoliko sam godina bio više na biciklu nego na trčanju. I to je bilo OK, ali ni blizu osjećaju koji mi daje trčanje. Baš jučer vozim i razmišljam – koja je razlika? I onda shvatim da sam na biciklu sputan, zakopčan u pedale, stalno u jednoj (ne preugodnoj) poziciji. Da stalno radim potpuno jednake dosadne pokrete. I da, da mi je većinu vremena vrtnja pedala prelagana, da nemam taj osjećaj postignuća, a ne mogu si baš svaki dan priuštiti 3-4 sata vožnje niti odlazak na brda. Volim bicikl, ali nije to to.

Trčanje je moja meditacija, moj ventil, moja točka ravnoteže, moj povratak sebi. Bez obzira na tempo, bez obzira na vremenske prilike, bez obzira jesam li sam ili u društvu, makar samo do kraja ulice i natrag.

Patetično, znam, ali najbolji dio dana često je taj jedan sat proveden na trčanju.

Z

[VIDEO] Predstavljamo Saucony Kinvara 9

Saucony Kinvara cestovne tenisice došle su do svoje devete verzije. U proteklih osam godina prošle su dug put, ali uvijek su bile jedan od najbolje prihvaćenih Saucony modela.

 

 

Izuzetno lagane, pogodne za sve vrste cestovnih treninga, od trčanja dužine, intervala, fartleka, ali odličan izbor kao tenisice za trčanje utrke.

Pogledajte video… 🙂

 

 

Najgore stvari koje se dogode na utrkama

Vjerovali ili ne, na utrci se može odvijati puno toga osim samog trčanja. Na prvi pogled svi izgledamo tako – kao da samo trčimo – a zapravo svatko od nas vrlo vjerojatno vodi neku borbu, zadržavajući pritom trkačku-poker facu. Najčešće nas muči nužda, a naši trkači iz Facebook grupe TRČIMO otkrili su nam još neke tragikomične dogodovštine.

 

 

I sama imam brojne adute u svom arsenalu takvih događaja. Prije nekoliko godina potrgala sam se na Velebitu pa je helikopter dolazio po mene, jednom sam na trci od 42 km skrenula na stazu od 80 km (a i planiranih 42 mi je bilo puno više nego ikad dotad), stajanje u WC začinilo mi je trke dvaput, a najsvježiji događaj je da sam došla na križanje na jednom trailu na kojem volonteri nisu znali kamo trka dalje ide, pa sam čekala tamo pet minuta da oni na kartama vide gdje nas treba uputiti.

 

Tatjana nam je ispričala avanturu sa svog prvog polumaratona. „Negdje prije 17.  km curi mi nos, kad ono, nije curi mi nos nego curi mi krv iz nosa.“ Krv joj curi i ne staje, a u međuvremenu ju je takvu krvavu ugledao prijatelj uz stazu pa napravio cijelu paniku – no ipak je na kraju sve sretno završilo.

„Imam običaj na trkama pola čaše popiti, a pola izliti na glavu. Jedne godine na Wingsima izlio čašu Red Bulla na glavu misleći da je u čaši voda. I onda onako slijepljen trčao do sljedeće okrepe gdje sam se mogao politi vodom i oprati. Od onda provjeravam čašu prije nego je izlijem po sebi.“ – kaže sljepljeni Renato.

Vlasnica jedne od najzanimljivijih dogodovština je Branka, koja je u tijeku Zagrebačkog noćnog cenera umjesto energetskog gela popila sam sadržaj tubice plave neonske boje za lice koju su dijelili prije utrke. Tubice boje i energetski gelovi bili su vrlo slično pakirani, a spremila ih je u istu torbicu pa tijekom utrke popila boju. „Ne želite znati detalje što se dešavalo u mojem probavnom sustavu nakon toga. Pred kraj utrke mi frendica dodala gornji dio svoje trenirke da ga omotam oko struka …za svaki slučaj. Uglavnom, utrčim u cilj i produžim trčati do najbližeg kafića. Samo ću vam reći da je školjka u sanitarnom čvoru još dugo nakon mog odlaska bila prelijepe neonsko plave boje.“

 

 

Sve to na stranu, definitivno najomraženija pojava među trkačima je frkanje u želucu koje najavljuje neželjenu pauzu usred utrke. „Broj 2“ u tijeku utrke natjera trkače na svakakva čuda. Sven nam je pričao da je na Turopoljskoj utrci 2016. dvaput stajao u žbunje na poljima, ali ni to nije bilo dosta pa je i na kraju utrke jedva čekao WC. Neki se svim silama trude prije trke odraditi sve kako treba da se ovakve stvari ne događaju, ali nepoznate sile kakanja imaju svoje planove pa i na najbolje odrađene pripreme moraju nešto dodati – Maja je zato svoje mjesto tražila među autima, Ivana u grmlju na zagrebačkom nasipu, i još mnogo nas na mnogim drugim mjestima… (čitaj: kad je utrka, pazi gdje staješ jer se na putu očito može naći svašta!)

Miroslav nam je čak složio pjesmicu za sve takve slučajeve:

„Najgore što mi se dogodilo u trci
je kad sam jednom bio u ozbiljnoj frci
Sredina trke a lagano me frče
Di ću šta ću oko mene još svi trče
Reko ajde da probam trčati još malo
Da završim tu utrku baš mi je stalo
I tako metar po metar ja trčim i dalje
A uporno me frkanje van staze šalje
I nekako se do kraja utrke dovučem
I iz problema se napokon izvučem“

Bilo je tu još svašta, od borbe s otvaranjem bombona kroz cijeli maraton, zamjene magnezija za brufene i pjene na usta do pretrčanih više krugova na kružnoj utrci i razno raznih padova. Sve u svemu, zaključit ćemo da trčanje definitivno nije dosadan sport! I da se prije trke uvijek treba raspitati gdje ima WC. 🙂

 

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Drago Miličić: Predivno je ciljem proći – posljednji

Noćna mora mnogih “sporijih” trkača je pitanje koje si danima prije utrke postavljanju : “a što ako budem posljednji/posljednja”. Nedavno mi je jedna frendica priznala da ne želi doći na utrku jer ju je “stid da će biti posljednja”.

 

 

Svi imamo neke svoje planove i ciljeve, realne ili ne. Ako su ti naši ili trenerovi ciljevi plod nerealnih očekivanja ili naših nastojanja da prvenstveno zadovoljimo sve druge oko sebe, a nažalost društvene mreže nam ponekad daju krivu percepciju o vlastitoj sportskoj “vrijednosti”, e onda zaista pod ogromnim pritiskom i možemo puknuti i biti posljednji. Za mnoge, a posebno karakterno nesigurne ljude koji žele impresionirati sve oko sebe, to je pogubno.

Evo, ja sam jučer u Slavonskom Brodu na halfu bio uvjerljivo posljednji i to gotovo od samog početka. Na utrku sam išao neplanirano i dobro sam znao u kakvoj sam “formi” pa sam  i pretpostavljao da bih tako mogao završiti. I znate što mi se dogodilo? Mislim da odavno nisam ovako uživao trčeći, mislim emocionalno, psihički. Zanemarimo činjenicu da nam je svima bilo zaista neugodno trčati na užarenom asfaltu, počevši od pobjednika Ivana Maletića, pa do mene… posljednjeg. Mučite se po onom suncu, imate dojam da oni jadni ljudi na okrjepi jedva čekaju da prođem kako bi se uhvatili hladovine.

U pojedinim trenucima osjećao sam čak i potrebu da im se ispričam i kažem: “Oprostite, žao mi je, no ja ne mogu brže trčati.” Osjetite kako vas neki od tih ljudi pomalo žale, ali uz nadu  da vas negdje u sebi ipak i malo poštuju. Svjesni ste da baš ne izgledate impresivno i molite Boga samo da netko ne pozove hitnu i prekine ovu vašu agoniju.

 

No, idete dalje, osjećate se zaista posebno, ponosno, sretno. Vjerujte mi kao da ste prvi, a ne posljednji, jer znate da trčite za svoju ekipu, klub, grad, obitelj, sebe. Znate da će vas na cilju dočekati prijatelji koji se poput vas vesele vašem prolasku kroz cilj, čujete njihove povike, pljesak i zaista osjetite koji je pravi, istinski smisao ovih naših trkačkih priča.

Vjerujte mi molim vas, svi vi koji se još uvijek borite sa predrasudama i strahovima od “posljednjeg mjesta”, svi vi koji se panično bojite vlastitih ili još gore nečijih tuđih “ambicija” – kada se oslobodite tog nepotrebnog pritiska, kada shvatite da smo svi mi koji prođemo ciljem pobjednici, pa čak i oni koji su pokušali ali spletom okolnosti ovog puta nisu uspjeli, kada prihvatite sebe sa svim svojim manama, nedostacima… tek onda ćete istinski uživati na svakom treningu ili utrci.

Godinama sam nakon završene utrke sjedio u debeloj hladovini te, odmarajući umorno tijelo, s poštovanjem gledao sve one ljude koji su dolazili poslije nas. Divio sam se njihovoj upornosti, gledao njihova razdragana lica, suze radosnice, zagrljaje s ljudima koji su ih sa strahom i nadom čekali na cilju svoje “spore” trkače. No, podsvjesno sam znao da ću s vremenom i ja biti jedan od njih, nikada mi nije bio problem prihvatiti tu činjenicu.

Mnogi neiskusni trkači s oduševljenjem pričaju “o onom starom, sijedom, ili nekom debelom liku koji ih je pretrčao”, no s vremenom će shvatiti da je to još jedna u nizu predrasuda, poput ove o “posljednjem na trci”. Ako imate ovakve predrasude, nadam se da će vam ova priča pomoći da ih se što prije riješite i nesmetano uživate u svakom koraku.

Istrčao utrku i napisao: Drago Miličić

SP u trail trčanju – važno je sudjelovati

Na svjetskom prvenstvu u trail trčanju koje se održalo u španjolskom nacionalnom parku Penyagolosa u subotu, 12. svibnja će po treći put zaredom nastupio je ukupno 331 natjecatelja iz 49 nacionalnih timova na izuzetno teškoj i tehnički zahtjevnoj stazi. O težini staze dovoljno govori podatak o 64 odustala natjecatelja.

 

 

Naslov svjetskog prvaka je obranio Španjolac Luis Alberto Hernandez ispred sunarodnjaka Cristofera Clementea dok je broncu osvojio Britanac Jonathan Albon. Kod žena je okrunjena nova trail kraljica, potpuno neočekivano Nizozemka Ragna Debats ispred Španjolke Laie Canes i trećeplasirane Claire Mougel.

U timskom poretku, Španjolci su potvrdili premoć i osvojili zlato u obje konkurencije, kod muškaraca su srebro osvojili Britanci ispred Francuza, dok su Francuskinje osvojile srebro ispred Sjedinjenih američkih država.

Hrvatska reprezentacija na utrku u Španjolsku otputovala je u vrlo širokom sastavu, od mladih snaga do veterana u “ozbiljnim godinama”. U skladu sa svojim mogućnostima dali su sve od sebe da postignu što bolje rezultate, a obje naše reprezentacije ostvarile su ekipni plasman. Naša muška vrsta plasirala se na 31. mjesto od 34 reprezentacije, a žene su bile posljednje, 23.

 

Evo nekoliko izjava naših trkačica i trkača.

Jelena Brezak: Ovo mi je dosad bila tehnički najteža utrka i potpuno neusporediva s utrkom Svjetskog prvenstva lani. Nije to samo moj dojam već su i ostali timovi zaključili da je staza iznimno teška. Time limiti su bili dosta tijesni, pogotovo za ženski dio, a teren možemo usporediti s našim otocima, kamenjar bez hlada s izrazito teškom podlogom koji je rezultirao mnogobrojnim padovima. Zadovoljna sam što sam uspjela završiti utrku, a sljedeća akcija je put na SP u planinskom trčanju na duge staze u Poljskoj.

 

Jelena Brezak u cilju

 

Josip Stipčević: Ovo je najbolje organizirano svjetsko prvenstvo dosad, a i definitivno kvalitativno najjače dosad. Staza je bila iznimno zahtjevna uz vrlo skučene vremenske limite za ovakav tip staze. i ja sam presretan što je velika većina nas završilo utrku u vremenskom limitu. Da nisam ove godine po prvi put završio stomajlericu na Istri, možda bih mogao u nešto kraćem vremenu završiti utrku, šteta je da su se dogodile te situacije s Kruljcovom probavom i Matijinom išijasom, siguran sam da bi rezultati bili puno bolji. Ali, ja mislim da generalno iz godine u godinu napredujemo, vidi se veliki napredak i može se reći da smo ispunili očekivanja.

Josip Stipčević u cilju

 

Pojedinačni rezultati muškarci

  1. HERNANDO Luis Alberto 08:38:35 ESP
  2. CLEMENTE Cristofer 08:46:19 ESP
  3. EVANS Thomas 08:49:35 GBR

  1. STIPČEVIĆ Josip 11:32:43
  2. ROGINA Darko 12:32:43
  3. MODRUŠAN Goran 12:49:46
  4. SMOLIĆ Nikola 12:58:58
  5. LEKŠIĆ Duje 13:55:52
  6. PEŠIĆ Ante 14:11:13
  7. GRABROVEČKI Matija 14:52:12
    DNF Pavle Kruljac

 

Pojedinačni rezultati žene

  1. Ragna DEBATS 09:55:00 NED
  2. Laia CAÑES 10:11:11 ESP
  3. Claire MOUGEL – 10:15:23 FRA

  1. BREZAK Jelena 13:49:53
  2. VUKŠIĆ Ivna 14:26:35
  3. GLEĐA Helena 14:44:51
  4. KULIĆ Petra 14:44:57
    DNF Tamara Markotić

 

ukupni poredak (muškarci + žene)

 

Timski rezultati muškarci

  1. ŠPANJOLSKA 26:45:08
  2. VELIKA BRITANIJA 27:09:06
  3. FRANCUSKA 27:44:52

  1. HRVATSKA 38:18:21

  1. Bolivija

 

Timski rezultati žene:

  1. ŠPANJOLSKA 31:05:29
  2. FRANCUSKA 31:37:33
  3. SAD 32:01:44

  1. HRVATSKA 43:01:19

 

Najbolje tri žene

Naša trail reprezentacija spremna za utrku!

Na svjetskom prvenstvu u trail trčanju koje se održava u španjolskom nacionalnom parku Penyagolosa u subotu, 12. svibnja će po treći put zaredom, neprekinuto od 2016. godine nastupiti i hrvatska reprezentacija.

 

 

 

Svjetsko prvenstvo organizira IAU (International Ultrarunners Association) u suradnji s ITRA (International Trail Running Association), sve zajedno pod patronatom Svjetske atletske federacije (IAAF). Na prvenstvu nastupa oko 400 natjecatelja iz 49 nacionalnih timova, a hrvatske boje će braniti:

Žene (pojedinačno i timski):

  • Helena Gleđa – aktualna državna prvakinja u trailu 538 ITRA bodova
  • Jelena Brezak – 602 ITRA bodova
  • Tamara Markotić – 531 ITRA bod
  • Ivna Vukšić – 565 ITRA bodova
  • Petra Kulić – 510 ITRA bodova

Muškarci (pojedinačno i timski):

  • Matija Grabrovečki – aktualni državni prvak u trailu – 721 ITRA bod
  • Goran Modrušan – 692 ITRA boda
  • Josip Stipčević – najbolje plasirani Hrvat po ITRA bodovima 736
  • Pavle Kruljac – 710 ITRA bodova
  • Duje Lekšić – 708 ITRA bodova
  • Ante Pešić – 673 ITRA boda

Muškarci (pojedinačno):

  • Nikola Smolić – 686 ITRA bodova
  • Darko Rogina – 664 ITRA boda

 

 

U logističkom timu su još vođa delegacije Alen Paliska i Nikola Domitrović.

Utrka starta u subotu, 12. svibnja u 6 sati ujutro, a dužinu od 85 km uz 4.900 m kumulativne visinske razlike natjecatelji moraju svladati u najviše 15 sati. Naslov svjetskog prvaka brane Španjolci i Francuskinje koji su i inače u svjetskom trail vrhu u svim aspektima.

 

Nikola Smolić – predsjednik HUVA (Hrvatska Udruga za Vanstadionsku Atletiku): Drago mi je i ponosan sam što je hrvatska reprezentacija sudjeluje na trećem svjetskom prvenstvu uzastopce, to je velika stvar za nas, za naš sport koji bilježi ekspanziju i ovo je način da se dodatno privuku mladi ljudi iz nekih drugih segmenata atletike, iz nekih drugih sportova, one koji su tek na putu da odaberu svoj sport. Trail je fantastičan, vrlo pozitivan sport, a HUVA kao udruga koja djeluje unutar HAS-a ima vrlo jasan plan i cilj da razvija taj sport i mislim da su nastupi reprezentacije jako velika motivacija. Htio bih se zahvaliti svim partnerima i donatorima koji su omogućili nastup na ovom svjetskom prvenstvu, svi koji rade u sportu znaju koliko je bitno imati kvalitetnu podršku.

 

Darko Rogina: Doći na SP u bilo kojem sportu je velika čast, pogotovo u trčanju, presretan sam što sam dio nacionalnog tima već drugu godinu zaredom i što ću imati priliku odmjeriti snage s najvećim trail trkačima iz cijelog svijeta. Nezahvalno je prognozirati ali vjerujem da se mogu probiti u prvu polovicu ukupnog poretka.

 

Josip Stipčević: Već sam tri godine dio nacionalnog tima, svake godine rastemo, i zaista je vidljiv  napredak. Cilj nam je da ove godine i u ekipnom poretku budemo u prvoj polovici, a što se pojedinačnog plasmana tiče, biti će jako teško jer je konkurencija strašna. Primarno sam se prošle i ove godine pripremao za nastup na prvoj stomajlerici u Istri ali mislim da mi je ostalo dovoljno rezerve da i ovu utrku odradim na zadovoljavajućoj razini.

 

Matija Grabrovečki: Debitant sam u hrvatskoj reprezentaciji, jako mi je drago da sam to uspio upravo u trailu. Nastup na SP sam osigurao na utrci Valamar trail gdje sam i osvojio naslov prvog državnog prvaka u trailu. jako mi puno znači ova utrka, ozbiljno sam shvatio izazov i vrijedno sam se upravo za ovaj nastup pripremao više od 5 mjeseci, pripreme su prošle dobro i nadam se najboljem. Budući da sam se dosad bavio cestovnim trčanjem, mislim da je bitno napomenuti da je trail sasvim druga dimenzija trčanja, sasvim novo iskustvo, novo iskušenje i vrlo je teško uspoređivati cestovne rezultate s rezultatima na trailu.

 

Pavle Kruljac: Prvi put sam nakon dugo godina član neke državne selekcije, naime bio sam član hrvatske biatlon i nordijske reprezentacije, sretan sam da sam u trailu pronašao novu motivaciju za ozbiljno bavljenje sportom. Što se ukupnog poretka tiče, siguran sam da ću dati sve od sebe da na dostojan način prezentiram nacionalnu vrstu u što boljem svjetlu.

 

Ante Pešić: Već sam sudjelovao u reprezentatinom nastupu na SP pred dvije godine u Portugalu, osjećam se fenomenalno i ponosan sam što sam dio ovako jake ekipe, curama i momcima koji su jako puno uložili da bi nastupili na ovogodišnjem SP. Staza je izrazito zahtjevna, teška ali vjerujem u dobar nastup.

 

Duje Lekšić: Zahvaljujem se izborniku na pozivu, jako mi znači nastup za nacionalnu vrstu u sportu kojeg tako volim. Četiri sam se mjeseca naporno pripremao ali svaka je utrka teška i nosi neke svoje zamke, stvarno je nezahvalno prognozirati plasman. Siguran sam da ću dati sve od sebe i to je jedino bitno.

 

Petra Kulić: Prvi put nastupam za hrvatsku reprezentaciju, pripremala sam se na netipičan način budući da s trailom kombiniram i triatlonske treninge. Iznimno sam počašćena izbornikovim pozivom u reprezentaciju i radujem se novim izazovima.

 

Goran Modrušan: Kao i uvijek, dati ću sve od sebe, svjetsko prvenstvo mi nije novo, već sam lani nastupio na SP u Italiji i tamo sam imao najbolji rezultat unutar hrvatske vrste. Ne pripremam se posebno za nastup, mogu slobodno reći da živim sport ali sam svejedno u posljednja dva mjeseca povećao kilometražu i radio specifične vježbe kako bih formu doveo u optimalno stanje. U odnosu na prošlu godinu, konkurencija je nešto jača. Ne bih rekao da su ovi španjolski ili francuski elitni trkači nešto posebno bolji ili jači ljudi od nas nego se očito uspjeh u trailu postiže puno većim ulaganjem, prvenstveno u vrijeme i metode treninga. Obzirom da se trail trkači u Hrvatskoj ovim sportom bave na amaterskoj bazi, teško je očekivati da ćemo biti među prvih deset reprezentacija ali mogu obećati da ćemo dati sve od sebe da to učinimo.

 

Jelena Brezak: Standardna sam članica reprezentacije i ovaj folklor oko SP mi je jako dobro poznat. Odlično se osjećam ali imam tremu i svjesna sam da je utrka jako duga i teška te će vremenski uvjeti igrati vrlo veliku ulogu u određivanju ukupnog poretka. Sjećam se nastupa u Portugalu kad je veliki postotak natjecatelja odustao upravo zbog težine staze i vremenskih uvjeta. Oprezna sam ali vjerujem da ću utrku uspješno završiti.

 

Tamara Markotić: Jako sam uzbuđena i silno se veselim utrci bez obzira na dužinu i težinu. Prvi put sam u sastavu reprezentacije i zaista mi je velika čast predstavljati državu na ovako velikom natjecanju.

 

Helena Gleđa: 2017. godina mi je bila jako uspješna u sportskom smislu, te sam godine postala državna prvakinja u planinskom trčanju na duge staze i državna prvakinja u trailu, automatski sam ušla u trail reprezentaciju i mogu reći da mi se ulaskom ispunio dugogodišnji san. Čast mi je i iznimno sam ponosna biti dijelom ove super ekipe. Subotnja utrka mi je iskreno veliki izazov jer nemam puno iskustva na ovako dugačkim utrkama ali uzdajem se u dobru glavu i u snagu, mislim da su to moji najjači aduti.

 

Ivna Vukšić: Bila sam u sastavu reprezentacije prošle godine i velika mi je čast što i ove godine mogu nastupati na svjetskom prvenstvu i predstavljati svoju zemlju. Imam iznimno strahopoštovanje prema utrci, prije svega mi je cilj dati sve od sebe i izdržati do kraja i uživati u ovako značajnom natjecanju. Budući da živim i radim u Belgiji, jedine brdske treninge odrađujem u Ardenima, a u međuvremenu na cesti treniram za maraton.

 

Nikola Domitrović: Sudjelovanje na jednom ovako velikom natjecanju je i za logistički tim veliki izazov, s obzirom na dosadašnje iskustvo pomaganja trkačima na UTMB-u, shvatio sam kako je naš dio posla natjecateljima iznimno važan. Siguran sam da ćemo ih tijekom nastupa kvalitetno pratiti jer ipak se ovdje radi o ljudima koji su se za ovaj nastup odrekli mnogih stvari, uložili jako puno energije, vremena i novca u treninge i nastupe, i svaka im dozvoljena pomoć jako puno znači. Osim potpore na samoj utrci, veliki dio posla se odradi prije same utrke kroz analizu i pripremu nastupa. Dosad sam djelovao u radu velikog broja udruga i većih sportskih kolektiva, smatram da nam generalno nedostaje puno veća podrška i briga nacionalnog atletskog saveza o sve popularnijem sportu kako bi se ljudima koji vrijedno treniraju i nastupaju tijekom cijele godine osigurali dostojni uvjeti za nastup ugledajući se na nacionalne saveze ostalih zemalja, prvenstveno Španjolske, Francuske, Italije, Portugala, SAD-a,… Ono što je bitno je da ovdje ima prostora za pomoć van isključivo sportskih struktura jer ovaj sport predstavlja esenciju zdravog načina življenja, vrata su otvorena svim partnerima koji mogu pronaći interes u ulaganju u trail.

 

Alen Paliska: Generalno je nastup na svjetskom prvenstvu i održavanje kontinuiteta nastupa na velikim natjecanjima iznimno važno za razvoj trail trčanja u Hrvatskoj. U samo nekoliko godina se scena u Hrvatskoj rapidno povećala, od samo dvije utrke 2013. godine, sada diljem zemlje vrijedni organizatori organiziraju više od 60 trail utrka, neke su kao na primjer 100 Milja Istre pozicionirane u globalni vrh i mislim da Hrvatski atletski savez ne smije propustiti ovu šansu integracije u sve popularniji pokret. U regiji smo apsolutni predvodnici, ne samo po broju manifestacija, sve većem broju natjecatelja nego imamo i vrlo velik utjecaj u svjetskoj trail politici kroz predstavnika u ITRA (International Trail Running Association) i u UTWT (Ultra Trail World Tour). Sljedeće će se svjetsko prvenstvo održati sljedeće godine u Portugalu, siguran sam da ćemo do tada puno kvalitetnije promišljati sport na nacionalnoj razini na dobrobit sveobuhvatne sportske, a pogotovo atletske zajednice te da ćemo na vrijeme zatvoriti financijsku konstrukciju, a što je i puno važnije, stvoriti kult reprezentacije kroz periodična okupljanja reprezentativnih kandidata tijekom godine.

 

 

 

 

U Splitu otvorena četvrta MAGENTA 1 B2B RUN sezona

Utrkom u Splitu jučer je otvorena četvrta sezona najpopularnijeg poslovno-sportskog događanja MAGENTA 1 B2B RUN koje je u gradu pod Marjanom okupilo 560 trkača iz 45 kompanija. Velik odaziv dokaz je da sve više hrvatskih poslodavaca prepoznaje pozitivne učinke koje aktivan život ima na poboljšanje učinkovitosti zaposlenika. Također neformalna poslovna druženja ujedno doprinose i jačanju poslovne kulture te su idealna prilika za povezivanje s kolegama izvan poslovnog okruženja. 

 

 

„Posebno je zadovoljstvo otvoriti četvrtu sezonu s ovako velikim odazivom te moram istaknuti kako nam je zbilja drago da hrvatske kompanije pokazuju ovoliki interes za sudjelovanjem. MAGENTA 1 B2B RUN ide dalje, a jednako dobru atmosferu očekujemo i u preostala tri grada gdje planiramo okupiti šest tisuća poslovnjaka“, izjavio je Jurica Barać, organizator MAGENTA 1 B2B RUN utrke.

Bodreni velikim brojem navijača, prvo mjesto u kategoriji malih poduzeća pripalo je ekipi Pjaca Hosteli d.o.o., u kategoriji srednjih poduzeća ekipi Atos Convergence Creators d.o.o., a u kategoriji velikih poduzeća slavila je ekipa Ericsson Nikola Tesla čiji su djelatnici Nikolina Šustić Stanković i Marin Koceić prvi stigli do cilja u pojedinačnoj konkurenciji ženskih i muških trkača. Uz brojne kompanije koje su sudjelovale, osobit ushit izazvala je ekipa HNK Hajduk.

 „Bilo je lijepo kao i svake godine. Ovo mi je peti put da nastupam na MAGENTA 1 B2B RUN utrci i do sada sam imala sve pobjede tako da sam jako zadovoljna. Iako ovo nije moj najbolji rezultat zbog drugih utrka koje trčim, na kraju je sve dobro završilo“, izjavila je Nikolina Šustić Stanković iz pobjedničkog tima Ericsson Nikola Tesla.

Partner MAGENTA 1 B2B RUN događanja je Hrvatski Telekom, za organizaciju se brine Run&Trek, prva trgovina specijalizirana za trčanje u Hrvatskoj, a suorganizator projekta je agencija 404.

„Izuzetno sam ponosna na kolege koje su nas predstavljale u Splitu. U Hrvatskom Telekomu kontinuirano vodimo brigu o zdravlju naših zaposlenika. Upravo su njihovo zadovoljstvo i dobro radno okruženje temelj uspjeha kompanije. Velik odaziv sudionika kojih je svake godine sve veći potvrđuju da pravilno usmjeravamo naše aktivnosti te s veseljem očekujemo nastavak MAGENTA 1 B2B RUN sezone“, istaknula je Marija Felkel, članica uprave HT-a.

Idući MAGENTA 1 B2B RUN održava se 24. svibnja u Rijeci, zatim u Osijeku 14. lipnja dok će se velika završnica održati u Zagrebu 13. rujna ove godine. Na ovogodišnji MAGENTA 1 B2B RUN prijaviti se možete već danas i to putem službene web stranice: http://www.b2brun.hr/

Više informacija o utrci možete naći i na MAGENTA 1 B2B RUN Croatia Facebook stranici.

 

 

Kako zaraditi diskvalifikaciju na utrci

Pripremaš se za utrku, treniraš, paziš na prehranu, odmoriš se, odradiš sve kako treba. A nakon utrke tvog imena nema u rezultatima. Ili, još gore, tijekom utrke te organizacija zamoli da odstupiš s trase. Zemljo, otvori se! U Hrvatskoj ta praksa još nije zaživjela do kraja, no gotovo svuda u svijetu primjenjuje se diskvalifikacija trkača koji krše pravila.

 

 

Iako postoje ljudi koji namjerno krše pravila (na primjer, zbog kvalifikacija za veće utrke ili dokazivanja drugima), većina trkača pravila prekrši bez namjere, iz neznanja. Svi znamo da ne smijemo kratiti stazu, ali postoje još neki propisi koje je zapravo vrlo lako prekršiti.

 

 

Samo službena okrepa

 

Što se tiče okrjepa, generalno je pravilo da trkači smiju uzimati napitke i hranu isključivo sa službenih okrjepa postavljenih na stazi. Ako se radi o trail utrkama, dopušteno je i nošenje vlastitih napitaka i hrane u ruksaku, ali nije dopušteno uzimanje od trećih osoba.

Zato nemoj tražiti prijatelje, mame, tate, braću ni bake da te čekaju kod dogovorenog mjesta s vodom – ako te vidi netko od službenih osoba, mogli biste i ti i baka prošetati do doma. Ovo se ne odnosi na elitne trkače koji imaju pravo postaviti osobnu okrepu na okrepna mjesta, ali uvijek u dogovoru s organizatorima utrke.

 

 

Trči svoju utrku

 

Ono što vrijedi za okrepu, vrijedi i za pratnju na utrci. Pratnja na biciklu, rolama, motorom, autom ili bilo čemu sličnom nije dozvoljena! Tijekom utrke na stazi smiju biti samo službena vozila.

Osim pratnje na kotačima, nije dopušteno ni da s tobom trči netko tko nije sudionik utrke (osim na dugim utrkama poput 100 milja, ali i tamo se svaka pratnja mora unaprijed prijaviti).

Kraćenje staze smo već spomenuli. Tu dolazimo do apsurda. Vodeći trkači, koji imaju šansu za pobjedu, gotovo su uvijek u pratnji službenog vozila utrke i vrlo su rijetko u prilici da skrate stazu. U prilici su oni koji su sporiji – nazovimo ih rekreativcima. Koji je to mentalni sklop ljudi koji skrate stazu, a taj “poboljšani” rezultat im ne donosi ama baš ništa, teško je razumjeti. No, događa se, ima nas svakavih. Ljude koji svjesno skrate stazu treba diskvalificirati. Točka.

 

 

Poštuj startne zone

 

Na velikim svjetskim utrkama s desetak ili više tisuća trkača postoje startne zone. One služe za podjelu trkača prema brzini i za smanjenje kaosa nakon pucnja koji označava početak utrke. Pripadnost startnoj zoni određuje se pomoću ranije ostvarenog vremena na toj distanci ili, ako je trčiš prvi put, pomoću ciljanog vremena.

Kad prijavljuješ takvu utrku, iskreno upiši svoja vremena, a na samom startu nemoj se gurati u druge zone. Na ulazu u zonu možda će stajati redari koji će ti pregledati startni broj i po tome te pustiti unutra. U zonu uđi na za to predviđenom mjestu, nikako nemoj preskakati zaštitnu ogradu ili ulaziti na nekim drugim mjestima – tako možeš ozlijediti i sebe i druge, a moguće je i da će te redari udaljiti s utrke.

 

 

Osnove lijepog ponašanja

 

Znamo da je lako moguće biti loše volje ako ti utrka ne ide po planu. Ako ti se to dogodi, ne treba ti još i diskvalifikacija – zato se prema drugim trkačima, volonterima i organizatorima uvijek odnosi s poštovanjem. Ružno ponašanje prema drugima ili zanemarivanje uputa danih na stazi nije dopušteno.

Poštovanje treba pokazati i prema okolišu – omote od gelova i čokoladica, boce i čaše zabranjeno je bacati svuda po cesti ili prirodi. Ostavi ih u prostoru okrjepa ili ponesi sa sobom do cilja.

Uvijek nosi svoj startni broj na prsima tj. prednjem dijelu torza, sucima ćeš tako jako olakšati posao. Isto tako, bez obzira koliko je vruće, nemoj skidati majicu za vrijeme utrke i trčati toples. 🙂

 

Više savjeta o bontonu na utrkama

 

 

Pravila trail utrka

 

Osim navedenih, trailovi propisuju još neka pravila. Moraš nositi obaveznu sigurnosnu opremu (vodu, vjetrovku, lampu, astro-foliju i mobitel) – ako je nemaš ili ako odbiješ pokazati na zahtjev organizatora, to znači diskvalifikaciju. Nedostatak ostalih dijelova opreme može značiti vremenske penale. Razmišljaj na način da tu opremu nosiš zbog sebe, a ne zbog pravila – diskvalifikacija je doista zanemariva u situaciji u kojoj ti nešto pođe po krivu, a ti kod sebe nemaš ništa čime si možeš pomoći.

Skraćivanje rute i neprolaženje kroz kontrolne točke također se kažnjava, kao i nepomaganje unesrećenom trkaču.

 

 

Sve je ovo s razlogom

 

Uz sve to, organizatori često zabranjuju trčanje s tuđim startnim brojem. Cilj je da se onemogući lažiranje postignutih vremena, pa ako dođe do toga da kupuješ ili prodaješ startni broj (što u Hrvatskoj rade mnogi), uvijek kontaktiraj organizatora i zamoli za zamjenu imena. Ovo se osobito odnosi na trail utrke na kojima postoji ozbiljna opasnost od gubljenja ili ozljeđivanja na teško dostupnom mjestu.

Ako se ikada nađeš u situaciji u kojoj ti se učini da bi mogao zaobići pravila, samo razmisli o tome što bi bilo kada bi svi to učinili. Bi li ti se svidjela utrka na čijem je startu opći kaos i preskakanje ograda, nitko ne trči pod svojim imenom, svatko ima pratnju na biciklu i svi bacaju smeće svuda po stazi? Ne bi? Upravo tako…

 

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Valamar Riviera ponosan je sponzor hrvatske trail running reprezentacije

Valamar Riviera, vodeća turistička kompanija u Hrvatskoj, ponosan je sponzor hrvatske trail running reprezentacije čime je najboljim trail trkačima u Hrvatskoj omogućen nastup na Svjetskom prvenstvu u Španjolskom nacionalnom parku Castellon della Plana, od 9. do 13. svibnja.

 

 

Hrvatskoj reprezentaciji ovo je treći nastup na velikim natjecanjima, a uz vođu delegacije Alena Palisku, boje Hrvatske branit će pet trkačica i osam trkača. 

Danas u svijetu postoji više od 13.000 trail utrka, a popularnost trail trčanja u Hrvatskoj značajno je porasla od  2013. godine s utrkom 100 Milja Istre, nakon čega se ta sportska scena polako razvijala s ciljem privlačenja stranih trkača. 2015. godine, IAAF (svjetska atletska federacija) priznala je trail trčanje kao službenu disciplinu, u povodu čega je oformljena i hrvatska trail reprezentacija. Ovogodišnji reprezentativci svoju su kartu za Španjolsku osigurali na utrci Valamar Trail 2017., koja je bila izborno natjecanje za Svjetsko prvenstvo te plasmanom na ITRA svjetskoj tablici.

”Drago mi je što smo kao zemlja predvodnik trail pokreta u regiji uspjeli zadržati kontinuitet nastupa na Svjetskim prvenstvima i veliko hvala svim donatorima koji su omogućili da reprezentacija dostojno predstavlja Hrvatsku na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu. Posebno bih se zahvalio Valamaru što je prepoznao potencijal trail trčanja te što kontinuirano podupire vrlo uspješnu trail manifestaciju Valamar Trail u Rapcu i kao takav se pozicionira kao jedan od ozbiljnijih prijatelja traila u Hrvatskoj. Iako mnogi trail percipiraju kao rekreaciju, mi smo sigurni da se vrlo ozbiljno bavimo sportom što dokazuje sve veći broj trail trkača u Hrvatskoj ali i sve veća medijska eksponiranost naših aktivnosti“, izjavio je Alen Paliska, vođa hrvatske reprezentacije i član upravnog odbora svjetske trail federacije (ITRA).

Na ovogodišnjem natjecanju u Španjolskoj nastupit će 50 reprezentacija i 355 natjecatelja, a među njima su aktualni svjetski prvaci Španjolac Luis Alberto Hernando i Francuskinja Adeline Roche. Hrvatsku će u muškom timu predstavljati Matija Grabrovečki, Goran Modrušan, Darko Rogina, Ante Pešić, Pavle Kruljac, Duje Lekšić, Josip Stipčević i Nikola Smolić, a u ženskom Helena Gleđa, Jelena Brezak, Tamara Markotić, Petra Kulić i Ivna Vukšić. U Španjolsku putuje i Nikola Domitrović kao službena pratnja i ključni dio reprezentacije na ovakvim prvenstvima kao podrška na okrjepnim stanicama na stazi.

 

 

Valamar Riviera kontinuirano ulaže u trail trčanje i doprinosi razvoju te sportske discipline, kao i daljnjem razvitku sporta u Hrvatskoj, a uz Valamar, reprezentaciju sponzoriraju i DARH2 d.o.o, Hudec plan d.o.o. te privatni donatori Marko Sekulić i Ivan Karačić.

”Valamar Riviera već dugi niz godina razvija trail running segment kroz sponzorsku potporu i suorganizaciju trail evenata. Sponzorski podupiremo uspješne manifestacije poput Valamar Traila u Rapcu, Rab Island Traila na Rabu te Krk Island Traila i Baška B2B Traila u Baški. Vjerujemo u trail disciplinu i njen razvoj pa nam je podrška hrvatskoj trail running reprezentaciji bio logičan potez. Želja nam je nastaviti graditi mrežu s trail zajednicom jer smatramo da je to ključ razvitka novih uspješnih projekata“, rekao je Toni Hrvatin, voditelj razvoja destinacijskog proizvoda u Valamar Rivieri.

PR

[FOTO] TEST – Saucony Peregrine 8 – sokol za svaki teren

Na testiranje smo dobili par Saucony Peregrine 8 trail tenisica. Proučili smo ih i istrčali stotinjak kilometara u njima pa je vrijeme da podijelimo iskustva s vama.

 

 

Samo ime (odnosno broj u imenu) nameće zaključak da se radi o već osmoj verziji ovih tenisica. Peregrine 8 nasljednik je Peregrine 7 modela (bravo Sherlock!), ali novi model je poprilično različit od sedmice.

 

Idemo od početka – specs

 

Saucony Peregrine 8 su trail tenisice namijenjene trkačicama i trkačima s neutralnim stopalom. Umjereno su mekane, na petnom dijelu stajat ćete 24.5 mm od podloge, a pod prstima vas nosi 20.5 mm. Ovo jednostavnom matematičkom operacijom daje drop od 4 mm, što je relativno malo, ali po našem mišljenju odlično za trail tenisice. Veći drop volimo na cestovnim tenisicama, dok na trail tenisicama mali drop znači i veću sigurnost. Visina “čepova” na potplatu je 6 mm.

 

 

Što se vidi

 

Odmah na prvi pogled pažnju će privući relativno veliki “čepovi” na potplatu. Oni su strateški raspoređeni preko cijelog potplata, na prednjem dijelu su nagnuti prema natrag (za bolji grip kod penjanja), a na stražnjem prema naprijed (za bolji grip kod spuštanja).

 

Fact: riječ Peregrine ima više značenja, no u ovom kontekstu odnosi se na sokola.

 

Iznenađuje mekoća čepova koje lako možete savijati prstima, a naravno da se lako savijaju i prilikom trčanja. Ovo je odlično jer dodatno povećava prianjanje na bilo koju vrstu podloge, no Saucony Peregrine 8 ne bismo koristili na izrazito kamenitom terenu. Za to ove tenisice nisu niti namijenjene – proizvođač kaže – “trail, grass”.

 

Gornjište je prozračno, a tenisice nisu vodootporne. Na prednjoj strani gornjišta nalazi se gumeno pojačanje kao zaštita za prste. Ovo pojačanje je fleksibilno i nije osobito debelo. Gornjište je konstruirano bez našivenih elemenata i bez šavova, što uvelike smanjuje opasnost od žuljeva.

Vezice prolaze kroz čvrste nosače koji ulijevaju povjerenje. Jezik je povezan s osnovnom konstrukcijom gornjišta pa nema straha da će se pomaknuti prilikom trčanja. Petni dio stopala leži na jako ugodno podstavljenom materijalu, koji je dovoljno čvrst ali i mekan. Vezice su hrapave (pa se teže odvezuju) te dovoljno duge za normalno vezanje.

 

 

Što je drugačije u odnosu na prošli model

 

Saucony Peregrine 7 bile su vrlo popularan model trail tenisica. U osmici, koju predstavljamo, više nećemo naći rock plate, tvrdu rigidnu ploču koja se nalazila u sedmici. Ona je štitila prednji dio stopala od oštrog kamenja, ali je ujedno tenisicu činila tvrdom i neelastičnom. Na ovaj su način Peregrine 8 promijenile karakter – postale su vrlo elastične, puno mekanije, a s obzirom na veće čepove i deblji potplat, nije izgubljena udobnost, čak i kod trčanja makadamom.

U odnosu na prethodni model povećan je prostor za prste, što će pozdraviti trkači sa širim stopalom, poboljšana je udobnost na petnom dijelu, a smanjena je i ukupna masa.

 

 

Dugo je pojam “trail tenisice” bio sinonim za “tvrdo, teško, neudobno”. No onda se trend počeo mijenjati prema ultra mekanim tenisicama koje često nisu dovoljno stabilne. Saucony Peregrine 8 su neka sredina – imaju dovoljno mekoće da bi bile udobne, a u isto vrijeme i agresivan potplat da bi bile prave trail tenisice. Ako na trail utrci ili treningu imate i cestovni dio, i s njim će se Peregrine nositi vrlo dobro.

 

Kakve su na trčanju?

 

Odmah na prvo nošenje osjetna je – udobnost. Imam malo šire stopalo u prednjem dijelu i volim da mi prsti ne budu stisnuti, a u Peregrine 8 ima stvarno dosta mjesta. Udobnost na petnom dijelu, gdje je ahilova tetiva udobno smještena u meki sloj spužve i tkanine, mekani jezik koji se vraća u početni položaj… sve to doprinosi odličnom osjećaju čim ih obujete.

 

 

Iako čepovi na potplatu sliče onima na kopačkama i ne obećavaju mekoću, već na prvom trčanju bilo je jasno da izgled vara. PWRTRAC čepovi su mekani i zajedno s PWRFOAM i EVERUN slojevima potplata omogućuju da se Peregrine 8 trail tenisice po udobnosti, mekoći i povratu energije lako mogu usporediti s cestovnim tenisicama.

Jako mi se sviđa elastičnost ovih tenisica. Prilagođavaju se podlozi pa je tako i površina kontakta s podlogom veća. Iako nemaju rock plate, na trčanju po makadamu nisam osjetio podlogu na stopalima. Trčanje po singletrack šumskim stazama i nasipu je izrazito ugodno.

 

 

Nakon stotinjak istrčanih kilometara Saucony Peregrine 8 izgledaju gotovo kao nove (osim prljavštine) 🙂 .

Zaključak:

  • Saucony Peregrine 8 su vrlo udobne tenisice namijenjene trčanju u prirodi
  • odlikuje ih odlično prianjanje za podlogu
  • odlične su za one koji trebaju više prostora za prste
  • odličan su izbor za trkačice i trkače koji ne trče ekstremnim trail stazama već se zadržavaju u šumskim predjelima, na livadama i nasipima.

 

Saucony Peregrine 8, kao i ostale Saucony tenisice, potražite u Intersportu i Running Gateu

 

 

 

3sporta.com

Zadar je ponovno bio dio globalnog pokreta i kolaža zvanog Wings for Life World Run

Foto: Marjan Radovic

8.500 ljudi potrčalo je sa zadarskog starta za one koji ne mogu, a globalni je pobjednik i ove godine utrku završio – u kolicima!

 

 

Prekrasna (većina će reći i prevruća) svibanjska nedjelja u Zadru polagano se privodi svome kraju, ali ne bilo koja svibanjska nedjelja: danas je s Liburnske obale, za one koji ne mogu, potrčalo 8500 trkača!

Ozbiljni trkači, amateri, stari i mladi, kao i sudionici u kolicima – jedni uz druge, zajedno s više od 100.000 ljudi diljem svijeta, krenuli su s jednim ciljem u srcu i na umu – učiniti ozljede leđne moždine izlječivima. Zajedničkim snagama u svijetu je prikupljeno preko 3 milijuna eura koji su u stopostotnom iznosu namijenjeni neprofitnoj međunarodnoj zakladi Wings for Life, koja se bavi istraživanjima leđne moždine.

Pola sata nakon trkača krenulo je i presretačko vozilo koje je, polako ali sigurno, sustiglo i najizdržljivije na stazi. Od pokretne ciljne linije najdulje je bježao Austrijanac Karl Aumayr, koji je pretrčao hvalevrijednih 68,01 kilometara i time postao peti pobjednik hrvatske Wings for Life World Run utrke i novi rekorder staze, ali i prvi strani pobjednik ove utrke u Hrvatskoj.

A peta pobjednica hrvatske utrke postala je Slovakinja Martina Burzova, koja je svoju utrku završila nakon 32,68 kilometara.

Pobjednici zadartske utrke – foto: Marjan Radović

Natjecatelji u kolicima koji su bez pomoći uspjeli prijeći najveću udaljenost bili su Tatjana Varga s prijeđenih 14,83 kilometara te Filip Veršec s prijeđenih 19,15 kilometara.

 

Hrvatica po četvrti put prvakinja, ovaj put u švicarskom Zugu!

 

Nikolina Šustić danas je postala četverostruka pobjednica Wings for Life World Run utrke u švicarskom Zugu s pretrčanih 53,73 kilometra, koji su joj u globalnom poretku donijeli visoku drugu poziciju!

 

2015. godine rasplesala je cijeli svijet i nakon 48 kilometara vratila se na start kao pobjednica drugog izdanja hrvatske utrke. Godinu nakon, s dva kilometra više, slavila je u Norveškoj, a prošle je godine 55 kilometara bježala presretačkom vozilu, svladavši sve sudionice britanske utrke.

 

 

Globalni pobjednik prešao 89,85 kilometara

 

Utrka za globalnog pobjednika Wings for Life World Runa – onog koji će prijeći najviše kilometara prije nego ga stigne presretačko vozilo, nije bila nimalo lagana. No, s obzirom na to da nam je još prošle godine s prijeđenih 92 kilometra pokazao da nemoguće ne postoji, nije bilo nezamislivo da će naslov prvaka još jednom, baš kao i prošle godine, otići u ruke natjecatelja u kolicima. I to istom natjecatelju: Šveđanin Aron Anderson danas je u Sunriseu na Floridi još jednom svima pokazao da granice zaista ne postoje i da je moguće sve što srce poželi.

Foto: Predrag Vuckovic

Wings for Life World Run utrka danas je završila svoje peto izdanje i u Zadru oslikala najljepše slike koje su otišle u svijet. Nezaboravan događaj praćen je uživo s lica mjesta i putem malih ekrana na Novoj TV te na portalu dnevnik.hr, gdje su se izmjenjivale slike Zadra, Münchena, Beča, Melbournea i još osam svjetskih gradova. Osim 12 organiziranih utrka, diljem svijeta trčale su se i organizirane utrke uz pomoć aplikacije, pa je tako u globalnoj utrci sudjelovalo ukupno 66 zemalja s više od registriranih 100 000 sudionika. Sa svakim otrčanim malim korakom napravljen je jedan veliki korak da snovi postanu stvarnost i da ozljede leđne moždine postanu stvar prošlosti.

Do idućeg izdanja ovog globalnog pokreta s plemenitim ciljem, pratite sve o istraživanjima na stranici www.wingsforlife.com.  

Foto: Marjan Radovic

Održan peti Falkensteiner Punta Skala Triatlon

Stari, novi prvaci Hrvatske, više od 600 profesionalnih sportaša i amatera iz 11 zemalja, odlična turistička promocija i užarena sportska atmosfera na jubilarnom Falkensteiner Punta Skala triatlonu u Petrčanima kraj Zadra.

 

 

Državni prvaci u srednje dugom triatlonu, iznimno zahtjevnoj disciplini u kojoj su se danas okušali vrhunski profesionalci i najizdržljiviji amateri, i ove su godine Sonja Škevin sa sjajnih 4:42:21 i Andrej Vištica s 4:00:20.

Za razliku od prošle godine Vištica je u ukupnom poretku završio drugi, ukupni pobjednik međunarodnog triatlona je Poljak Lukasz Kalaszynski s vremenom 3:58:55.

”Na glavnoj utrci bio je rekordan broj natjecatelja, čak za trećinu više nego prošle godine, ukupno 300 natjecatelja iz 11 zemalja. Broj stranaca je daleko premašio broj Hrvata, što nam je i bio cilj. Ovo je ipak hotelski resort i cilj nam je pozicionirati se na mapi Open season triatlona i family friendly mjesta za odmor, gdje bi sportaši, nakon naporne zime i treninga, prije svojih državnih prvenstava došli testirati formu i usput se odmoriti s obiteljima“, pojasnio je Zlatko Parać, direktor utrke.

Triatlon na jednoj od najljepših lokacija na Jadranu i ove je godine organiziran u suradnji s TZ Zadarske županije, TZ Grada Zadra i TZ Grada Nina i ispunilo je sva očekivanja. I ove se godine natjecala i glumica Ecija Ojdanić i osvojila četvrto mjesto u utrci na pet kilometara.

„Sve svoje obaveze i predstave već tri godine ravnam prema triatlonu u Falkensteineru. Očito mi više leži deset kilometra, jer sam prošle godine pobijedila. Iako sam trčala ispod 24 minute, konkurencija je bila i više nego jaka. Prekrasno je ovdje, cijeli resort, priroda, atmosfera, hrana… pa uvijek ostanem uživati s obitelji na vikendu nakon utrke“, kazala je Ecija Ojdanić.

Prvenstvo Hrvatske u srednje dugoj disciplini uključivalo je i štafetu koja se sastoji od 1900 metara plivanja, 90 kilometara vožnje bicikla i 21,1 kilometar trčanja. U štafeti se natjecao i fitness trener i glumac Mario Valentić, koji nije propustio nijedan Falkensteiner Punta Skala triatlon do sada.

”Iako sam u početku sudjelovao u svim disciplinama, posljednje tri godine sudjelujem u štafeti i to u plivanju s obzirom da obožavam sezonske aktivnosti, a proljeće i ljeto su mi idealno vrijeme za plivanje. Moram priznati da po pitanju rezultata dolazim potpuno bez ambicija s obzirom da ne treniram plivanje. Sudjelovanjem u štafeti prvenstveno želim dati podršku ovom sportu, organizatorima i sportašima, pa iako me u javnosti ne povezuju s triatlonom, način na koji ja sudjelujem u njemu korespondira sa zdravljem, a ja sam promotor zdravog života, vitalnosti, osmjeha i pjesme“, izjavio je Mario Valentić.

Bogate nagrade osigurali su Falkensteiner te službeni sponzori Decathlon, SAUCONY Hrvatska i Olival.

Rezultati svih utrka: www.live.protime.si

 

PR tekst
Foto: Filip Brala

 

BOLESTI U INAT – Mladić s cerebralnom paralizom istrčao polumaraton

Justin Gallegos jedan je od američkih studenata koji treniraju atletiku od srednje škole. Ono što ga izdvaja od svih drugih njegovih kolega jest posebna želja i volja za trčanjem –rođen je s cerebralnom paralizom, ali je odlučio da ga to ni u čemu ne može spriječiti.

 

Cerebralna paraliza jest naziv za grupu poremećaja nastalih zbog nepravilnog razvoja ili oštećenja mozga u trudnoći ili ranoj dobi dječjeg života. Uz mnoge druge manifestacije, CP uzrokuje teškoće u kretanju, i mnogi ljudi s takvim stanjem ni ne pomišljaju na nešto ambiciozno poput trčanja. Međutim, Justin Gallegos nije jedan od njih – on ne vjeruje u nemoguće.

 

Ustani, a ne odustani

 

U prvom razredu srednje škole upisao se u školski trkački klub. Početni treninzi nisu prolazili dobro – puno je padao, izgrebao i nalupao koljena, ustajao i opet padao. No nije odustajao jer je vjerovao da uz stalno ponavljanje pokreta trčanja može istrenirati svoje tijelo za trčanje. I uspio je.

„On nikada ne govori da ne želi ići na trening, da treba pauzu ili odmor. Kada na treningu padne i povrijedi se, digne se i nastavlja bez obzira na to što mu koljena krvare“ – govori Justinov otac.

Danas je student Sveučilišta u Oregonu i još uvijek trenira trčanje. Izabrao je Oregon upravo zbog visoko razvijene trkačke kulture, a studira fiziologiju. U budućnosti želi biti trkački trener i trenirati osobe s invaliditetom. Ne preskače nijedan trening i vrlo često popravlja svoje osobne rekorde. Trči sve, od 800 metara preko kros utrka do polumaratona, i jednog bi dana volio ići na Paraolimpijske igre.

 

 

Impresivna inspiracija

 

Cilj da istrči polumaraton zadao si je još prošle godine, a njegovu su predanost mnogi prepoznali i odlučili ga podržati. Stručnjaci za biomehaniku proučili su njegovo trčanje, način na koji gazi i položaj tijela tijekom trčanja. Uz pomoć tih rezultata i Justinovih savjeta, Nike je razvio posebne tenisice za trkače poput Justina. Tenisice umjesto klasičnih vezica imaju patentne zatvarače i trakice koje omogućavaju jednostavno i brzo obuvanje, i imaju posebna ojastučenja na ključnim dijelovima.

Svoj prvi polumaraton istrčao je prošlog vikenda u Oregonu za impresivnih 2:03:49. „Jako sam ponosan na svoj prvi polumaraton i zahvalan svima koji su trčali uz mene ili navijali za mene. Ovo ću pamtiti zauvijek zato što sam uspio dokazati da ništa nije nemoguće i da je čovjekova jedina granica njegov um, kako osobama s invaliditetom, tako i zdravima“ – izjavio je nakon utrke.

Justinov je pothvat inspirirao mnoge, uključujući i trenutno najbržeg čovjeka na svijetu, Eliuda Kipchogea. Kipchoge mu je nakon utrke čestitao na rezultatu i zahvalio mu što ne vjeruje u granice. A Justin? On već smišlja nove planove za idući polumaraton, možda čak i maraton. Jer – zašto ne?

 

 

Primjer iz susjedstva

 

Da teške bolesti doista nisu prepreke u bavljenju sportom dokazuju i trkači s naših prostora. Tako je 29-ogodišnji Denis Agović iz Sarajeva, koji također ima cerebralnu paralizu, prije par tjedana istrčao utrku na pet kilometara. Od rođenja je bio u invalidskim kolicima, a nakon sedam teških operacija uspio je stati na noge.

Danas trči, a san mu je završiti triatlon.

 

 

 Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Najbrojnija utrka u Hrvatskoj starta u nedjelju u Zadru i ostatku svijeta

Na današnjoj konferenciji za novinare u Maloj vijećnici u Zadru, organizacijskom odboru utrke Wings for Life World Run pridružili su se gradonačelnik Zadra Branko Dukić,  voditelj Službe policije Božidar Budiša te direktor Sportskog centra Višnjik Denis Karlović, kako bi najavili petu po redu utrku Wings for Life World Run.

 

 

U nedjelju 6. svibnja u točno 13 sati s Liburnske obale potrčat će rekordan broj trkača – njih 8.500 startat će u isto vrijeme s ostalim trkačima na još 11 lokacija u svijetu, kako bi zajedno pridonijeli ostvarenju cilja ove prekrasne priče: učiniti ozljede leđne moždine izlječivima. Jedini način da se pomogne u pronalasku lijeka za ozljede leđne moždine jest ulaganje sredstava u znanstvena i klinička istraživanja, zbog čega je stopostotna vrijednost iznosa startnina i donacija namijenjena zakladi Wings for Life koja se bavi istraživanjima leđne moždine. U protekle četiri godine kroz ovaj je globalni pokret prikupljeno 20,6 milijuna eura za najsuvremenija istraživanja.

Članovi organizacijskog odbora utrke Wings for Life World Run Iva Milevoj i Zoran Kosanović ovim putem zahvalili su se svim građanima Zadra, gradskim službama i Policijskim upravama Zadra i Šibenika. Posebnu zahvalu uputili su volonterima, kojih će i ove godine biti preko 1000, i koji će biti uključeni u gotovo svaki aspekt ostvarenja utrke: od preuzimanja startnih brojeva, rada na garderobi do rada na okrijepnim stanicama uzduž cijele trkačke rute.

“To su oni ljudi koji nikad nisu u prvom planu, ali izuzetno su važni za utrku i omogućuju da ona prođe u najboljem redu,” naglasio je Zoran Kosanović.

 

Božidar Budiša zahvalio je organizatoru što se ponovo odlučio organizirati utrku u Zadru i otkrio kako se sigurnosne odrednice dogovaraju već više mjeseci te je uvjeren kako će sve proći u najboljem redu. Apelira na vozače da na dan utrke koriste okolne dionice što je više moguće, da paze na sigurnost svih sudionika, a kako će izgledati raspored zatvaranja dionica pojedinih dijelova grada 6. svibnja svi mogu provjeriti na službenim stranicama PU zadarske.

“Iskustva proteklih godina su vrlo pozitivna. Naši građani ozbiljno su pristupili utrci kao i mi te slušaju naše upute,” uputio je pohvalu Zadranima Božidar Budiša.

Stavljajući u fokus sigurnost svih sudionika utrke, organizator je istaknuo kako će se, uz policiju, za sigurnost trkača i gledatelja brinuti 200 zaštitara. Trkače su zamolili da slušaju upute organizatora i redara te da posebnu pažnju obrate na sudionike u kolicima, kojih ove godine ima preko 40. Također, kako bi se izbjegle gužve u nedjelju, organizatori su poručili trkačima da već u subotu preuzmu svoj startni broj.

Gradonačelnik Branko Dukić izrazio je ponos i zadovoljstvo što je grad Zadar po peti put u nizu domaćin Wings for Life World Run utrke te se nada da će start s Liburnske obale omogućiti i daljnji rast broja natjecatelja.

“S utrkom nismo dobili samo 30 tisuća trkača koji su trčali proteklih godina u Zadru, nego su se i građani senzibilizirali za humanitarne akcije, što se vidi i po rastu broja volontera. Grad Zadar je postao jedan grad novog življenja, novog ritma, veliki broj građana počeo se baviti trčanjem, zdravim životom, što vidimo po rastu broja sportskih manifestacija, kao i sportskih udruga,” izjavio je Dukić koji utrku vidi kao odličan uvod u turističku sezonu od koje se u 2018. godini u Zadru mnogo očekuje.

 Denis Karlović pozvao je sve sudionike ovog humanitarnog i sportskog događaja da se za utrku pripreme u obnovljenom sportskom centru Višnjik, koji za njih otvara vrata u petak 4. svibnja. Tako će se posjetitelji moći zabaviti uz glazbeni program u petak navečer, te uz različita sportska natjecanja tijekom subote.

“Izuzetno smo ponosni što ćemo u zagrijavanju za utrku biti domaćini svim Zadranima i onima koji dolaze u Zadar,” rekao je Karlović i naglasio kako se start utrke poklopio sa završetkom druge faze uređenja sportskog centra Višnjik. Uređena je nova trim staza, vježbalište na otvorenom, tribine i okoliš, a postavljena je i nova LED rasvjeta.

I ovog će vikenda dobro raspoloženje i pozitivna energija ujediniti tisuće ljudi u nakani da zajedno potrče za one koji ne mogu. A to svakako čini najljepšu sliku Zadra koja će se odaslati u svijet uz bok s Rio de Janeirom, Melbourneom, Bečom, Münchenom i ostalim gradovima. Utrku će prenositi nekoliko desetaka televizija diljem svijeta, a hrvatsku utrku pratit će uživo Nova TV i portal dnevnik.hr.

 

Mali Omišalj jedan dan živio za trčanje

Foto: Marin Cuk Vurnek EVENTography

Toplo, skoro ljetno vrijeme privuklo je veliki broj turista ovaj vikend na otok Krk pa se osim rijeke trkača Omišljem, na dan utrke na Krčkom mostu našla i rijeka automobila. Međutim, gužva se brzo razišla, a 2. Omišalj 10K na rasporedu je bio u poslijepodnevnim satima i svi pridošli imali su priliku uživati u jednoj natjecateljski vrlo kvalitetnoj utrci uz odličnu atmosferu u starom gradu Omišlju.

 

 

Kao uvod u glavnu utrku, nastupilo je više od 50 djece učenika od 1. do 4. razreda osnovne škole. Stazu duljine 300 metara mališani su brzo savladavali i hitali ka cilju. Medalje najboljima podijelile su dvije hrvatske sportske legende – Zoran Čutura i Mario Šivolija.

Na startu glavne utrke našlo se više od 100 trkača uz ponajbolje hrvatske dugoprugaše i istinsku legendu rekreativnog trčanja dr. Ivu Belana, autora jedne od prvih knjiga u Hrvatskoj na temu jogginga i utjecaja trčanja na zdravlje ljudi. Dr. Ivo Belan, svoje porijeklo po majci vuče iz Omišlja i s oduševljenjem je nastupio i prošle godine. S gotovo 82 godine, uspio je završiti utrku u vremenskom limitu uz oduševljenje svih prisutnih u cilju.

Foto: Marin Cuk Vurnek EVENTography

 

Pobjedu u ženskoj konkurenciji ostvarila je Bojana Bjeljac, koja je nedavno u Rotterdamu ostvarila drugi najbolji maratonski rezultat svih vremena u Hrvatskoj, ispred Matee Matošević Hačić, ovogodišnje pobjednice na polumaratonima u Splitu, Zagrebu i Beogradu. Treća je bila još jedna naša olimpijka Marija Vrajić.

 

Foto: Marin Cuk Vurnek EVENTography

 

U muškoj konkurenciji, Antun Rudolf Pavelić, pobijedio je ispred Zorana Žilića i Gorana Grdenića, odvojivši se od njih 3 km prije kraja utrke.

 

Foto: Marin Cuk Vurnek EVENTography

 

Utrku je ponovo krasila izvrsna atmosfera među trkačima i ljudima koji su se okupili uz stazu. Općina Omišalj i TZ Omišlja, kao i prošle godine, dali su veliku podršku utrci i primjetno je da cijelo mjesto živi za svoju utrku te je za očekivati da će utrka u narednim izdanjima doživjeti dodatne pomake.

REZULTATI

FOTO GALERIJA

 

Najnoviji tekstovi