U 2017. godini nas očekuje drugo izdanje Baranjskog Ferivi polumaratona. Ova popularna sportska manifestacija iz godine u godinu oduševljava sportaše, rekreativce i djecu svojom organizacijom, sportskim duhom i prirodnim ljepotama.
Datum, vrijeme i mjesto su određeni. U subotu 23. rujna 2017. godine ispred dvorca Tikveš (Park prirode Kopački rit) krenut će još jedan polumaraton i utrka na 6 kilometara.
Uz utrku na 21 i 6 kilometara organiziraju se i dječje utrke. Na njima sudjeluju djeca predškolskog i školskog uzrasta. Utrke za svu djecu su besplatne, djecu osim utrka očekuje i zabavni sadržaj.
Online prijave su otvorene od 15. srpnja do 15. rujna 2017.
Startnina za polumaraton do 1. rujna iznosi 100 kn, od 1. do 15. rujna iznosi 120 kn. Na dan utrke su moguće prijave, ali trkačima nije osiguran startni paket. Startni paket sadrži Adidas majicu, finišersku medalju i poklone sponzora.
Startnina za utrku građana na 6 kilometara do 15. rujna iznosi 30 kn. Na dan utrke su također moguće prijave, ali trkačima nije osiguran startni paket. Startni paket za utrku građana sadrži poklone sponzora.
Prijavite se na utrku, povedite partnera, prijatelje, djecu i uživajte u predivnoj stazi i ljepotama Parka prirode Kopački rit!
Odlučili smo zaviriti iza kulisa onog što trkači u Hrvatskoj već uzimaju zdravo za gotovo – elektronskog čip mjerenje vremena na utrkama. Ekipa koju predstavljamo u kratkom se vremenu nametnula kao pouzdan partner mnogim organizatorima utrka. Upoznajte ljude iza utrka.com.
Recite nam, ukratko, što je i čime se bavi utrka.com?
utrka.com je mala skupina krapinskih entuzijasta koji se bave mjerenjem i organizacijom cestovnih trkačkih utrka. Naš tim čine Goran Antonović, Romano Krstić i Vladimir Koren, uz veliku pomoć naših boljih polovica. Aktivni smo malo više od dvije godine i trudimo se da svakom novom utrkom organizatorima olakšamo posao, a trkačima omogućimo što bolje iskustvo.
Odakle je došla ideja za utrka.com?
Sve je krenulo sa željom za reaktivacijom jedinog trkačkog kluba u Krapini, koji je osnovan 2004. godine, ali je krajem 2013. godine bio pred zatvaranjem. Početkom 2014. godine preuzimamo vodstvo Trkačkog kluba Maraton Krapina s ciljem promicanja sporta u našem gradu i županiji. Više o klubu možete pročitati klikom OVDJE.
Iste godine uhvatili smo se organizacije 1. Krapinskog ringišpila, utrke na kojoj smo očekivali svega dvadesetak trkača, a u konačnici je sudjelovalo 78 trkača. Zbog kružnog karaktera utrke istrčali su ukupno 282 kruga koje smo te godine mjerili ručno.
1. Krapinski ringišpil
Iako je organizacija utrke bila uspješna i ručno mjerenje dobro odrađeno, odmah smo uvidjeli potrebu za nekim specijaliziranim sustavom za mjerenje vremena. Iste godine organizirali smo i 1. Krapinski cener te smo tada unajmili jednu od firmi koja pruža usluge mjerenja utrka u Hrvatskoj. Utrku je istrčalo 247 trkača i vrijeme je izmjereno pomoću čipova. Kod mjerenja smo naišli na nekoliko poteškoća zbog kojih nismo bili u potpunosti zadovoljni s uslugom i vjerovali smo da se to može puno bolje napraviti. Željeli smo stvoriti sustav kojim ćemo biti zadovoljni i kojeg ćemo i mi sami koristiti.
Nakon organizacije naše druge utrke odlučili smo razviti kompletan sustav koji bi nam olakšao prijavu i administraciju trkača, a zatim i mjerenje vremena te obradu rezultata u realnom vremenu (LIVE rezultati).
Prvu utrku s vlastitim sustavom smo odradili 20.06.2015. Tada smo ručno unosili brojeve, dok je aplikacija radila obradu i objavu rezultata u realnom vremenu. To je bio prvi test našeg sustava za mjerenje vremena i, budući da smo bili zadovoljni, odlučili smo nastaviti razvoj. Ubrzo nakon toga uvodimo čipove za identifikaciju trkača, što nas u potpunosti rješava ručnog unosa.
Prva proba našeg sustava u razvoju
U 7. mjesecu 2015. godine otvaramo firmu pod nazivom Digital race tracking d.o.o. Kao prvu službenu utrku mjerimo 2. Krapinski ringišpil, a ubrzo nakon toga i 2. Krapinski cener. Utrke su, od prijave trkača preko mjerenja pa do LIVE objave rezultata, prošle bez većih problema i bili smo dosta zadovoljni sa sustavom kojeg smo u tom trenutku imali. Naš razvoj kroz fotografije možete pratiti klikom OVDJE.
Na Zagrebačkom polumaratonu
Sa sustavom nismo bili zadovoljni samo mi, već su nas zamijetili i drugi. U 2016. godini naša mala ideja narasla je na brojku od 10.000 prijavljenih trkača uz njihovu kompletnu obradu i objavu rezultata. U 2017. godini ta brojka raste na 20.000 te sada sudjelujemo u organizaciji gotovo svih najvećih cestovnih utrka u Hrvatskoj.
Što nudite organizatorima utrka?
Naša misija je stvoriti točan, brz i pouzdan sustav za mjerenje vremena, lako dostupan svima. Naša vizija ne uključuje samo mjerenje vremena, cilj nam je stvoriti kompletan sustav koji daje slobodu natjecateljima i organizatorima. Želimo da organizatori nama prepuste brigu oko prijava, obrade podataka i rezultata, a na njima je da uživaju u natjecanju i posvete se stvarima koje su im bitne.
Start Plitvičkog maratona
Po čemu ste različiti od ostalih mjeritelja u Hrvatskoj?
Budući da smo u našem sustavu željeli veliku fleksibilnost, nismo uzeli neko gotovo rješenje, nego smo svoj sustav razvili samostalno od nule – od sustava za prijavu i administraciju trkača, preko aplikacije i algoritama za mjerenje vremena pa do samostalnog odabira i sklapanja opreme za mjerenje. Iako je to puno teži put od kupnje gotovog rješenja, daje nam puno veću slobodu i mogućnost da odgovorimo na razne izazove koje donose utrke. Svakom projektu pristupamo individualno i umjesto da prisiljavamo organizatore da se prilagode našem sustavu, mi svoj sustav prilagođavamo njima i njihovim zahtjevima.
Kontrolna točka na Plitvičkom maratonu
U ove dvije godine svakodnevno unaprijeđujemo naš sustav te smo prema narudžbi razvili posebne sustave za mjerenje serijala utrka, liga, kompletne sustave za izdavanje ponuda i račune, certifikata, prikaz LIVE rezultata uz LIVE stream video, CHIP start / GUN start prikaz rezultata, LIVE point računalo koje odmah po ulasku u cilj trkačima ispisuje njihovo vrijeme i još mnogo toga.
LIVE point
Koji su vam planovi za budućnost?
Planova ne nedostaje. S obzirom da iz dana u dan broj naših klijenata raste, sve je više ideja koje treba razviti. Uvijek potičemo naše klijente da zajedno s nama razmišljaju kreativno i da zajedno rastemo i pružimo najbolje iskustvo trkačima. Trkači su nam uvijek bili na prvom mjestu i cilj nam je da njihova utrka ne završi ulaskom u cilj, nego da im ponudimo nešto više. Već ove godine očekuje vas nekoliko noviteta, ali oni za sada moraju ostati u tajnosti. Pratite naše utrke na utrka.com i dođite se zabaviti zajedno s nama.
Progresivni trening ima mnogo benefita za trkače – struktura mu je takva da nas tjera da startamo lagano, uči nas strpljenju i disciplini na utrci te omogućava dobro zagrijavanje prije bržeg trčanja. Treninzi poput ovog našeg današnjeg igraju dobru ulogu u tome da pri kraju utrke ubrzamo umjesto da ‘preživljavamo’.
Ovaj trening osmislio je Lee Troop, australski maratonac koji je triput nastupao na Olimpijskim Igrama i ima osobni rekord 2:09, a sada radi kao trener u Boulder Track Clubu, gdje trenira neke od najboljih američkih maratonaca. Namijenjen je maratoncima, nešto je dulji i nije skroz lagan, ali je bitan dio priprema za utrku.
Zagrijavanje se ne radi posebno jer je prvi dio svakako sporiji, a u ovom slučaju ni rastrčavanje nije potrebno, no možete ga napraviti ako osjećate da vam je potrebno.
Ovako se radi:
Trening: kreće se na laganom tempu – 50 sekundi sporijem od tempa maratona – i tako se trči tri kilometra. Iduća tri kilometra trče se 10 sekundi po kilometru brže i tako svaka tri kilometra po 10 sekundi po kilometru brže sve dok se ne dođe do tempa maratona. To ispadne šest dijelova po tri kilometra – zadnji dio je tri kilometra na tempu maratona
Primjer: ako je vaš tempo maratona (oni koji još nisu trčali maraton mogu na raznim trkačkim online kalkulatorima izračunati koji bi bio njihov tempo maratona) npr. 5:20 min/km, to znači prva tri km trčite na 6:10 min/km, iduća tri na 6:00 min/km, zatim tri na 5:50 min/km, pa tri na 5:40 min/km, nakon toga tri na 5:30 min/km i posljednja tri na 5:20 min/km
Nakon petnaestak godina se u Bujama održala ponovno biciklistička utrka u brdskom biciklizmu i to državno prvenstvo u kategorijama eliminator i cross-country. Vozači iz cijele Hrvatske koji su došli imali su jedan cilj – vratiti se doma s medaljama državnih prvaka ili viceprvaka. Dvjestotinjak vozača sudjelovali su u dva dana na utrkama od početničkih kategorija do onih veteranskih.
BBK Grožnjan kao domaćin je poznat po stazama svakakvih profila, ali je ovaj put iznenadio sve sudionike kojih je dočekala atipična jednostavna staza, jako brza, sa samo jednim usponom i spustom koji su međutim tražili veliku koncentraciju u vožnji, a inače sunčani vikend bio je rashlađen burom. Pokazalo se da naizgled lagana staza može biti itekako teška i stvoriti razliku, iako bez ekstremnih dijelova.
Subotnji eliminator koji je najzanimljiviji publici odvijao se na kratkoj stazi sa nekoliko kratkih uspona i spustova u kojoj je sudjelovalo tridesetak vozača u četiri kategorije.
Novi državni prvaci u kategoriji eliminatora su Jana Filipović (BK Biker), Stjepan Hunjak (BK Maraton Kreidler), Ema Filipović (BK Biker) i Karlo Brajković (BBK Grožnjan) u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji.
Nedjeljna utrka u cross-countryu bila je šlag na torti sezone svakog vozača gdje je u početničkim kategorijama nastupilo preko pedesetak mladih vozača kojima želimo puno uspjeha u nastavku karijere i svakako ostanak u biciklističkim vodama.
Novi državni prvaci su Toni Milun (BK Montes – U9), Maša Klarić (BBK Orlov Krug – U9), Erik Antolović (BK Montes – U11), Lena Nadu (BK Montes – U11), Noa Antolović (BK Montes – U13), Amelie Lipovac (BK Montes – U13), Ivan Okmažić (BK Makarska – U14), Ivan Peruško (BK AXA – U15), Anja Nadu (BK Montes – U15), Stjepan Hunjak (BK Maraton Kreidler – Kadet) i Karmen Škiljić (BBK Pakoštane – Kadetkinje).
Kod Master kategorija novi državni prvaci su iskusni brdski biciklisti Tomislav Nemet (BK Osijek 2010 – A), Krešimir Franić (BK Opatija 2010 – B), Mauro Hek (BK MTB Istra Pazin – C) i Gršo Mataija (BK Crikvenica – D).
Inače pobjednik utrke u Master C kategoriji bio je Zuccon Gianfranco koji je vozio s jednodnevnom licencom te tako prepustio mjesto državnog prvaka drugo plasiranom Heku. Kod kategorija Sport i Rekreativci državne prvake nismo okrunili pošto za iste nije organizirano prvenstvo, ali svejedno imamo pobjednike utrka Tomislav Brođanac i Janus Martina kod Rekreativaca i Ivan Ružman (BK Maraton Kreidler) u kategoriji Sport.
U najjačim natjecateljskim kategorijama pobjednici su Ania Žufić (BK Maraton Kreidler – Juniorke), Marko Vujević (BGK Tuškanac – Junior), Zorana Težak (KBBXS Adrenalin – Elite) i Filip Turk (BBK Šišmiš – Elite).
Veliku potporu organizaciji dali su lokalni Nogometni Klub Buje, Grad Buje, Turistička Zajednica Grada Buja, Sportska Zajednica Grada Buja i Civitas Bullearum.
Svim natjecateljima želimo čestitati na osvojenim odličjima i zaželjeti sretan nastavak sezone u klupskim i reprezentativnim obvezama.
Ovaj je vikend u Coloradu održana jedna od najlegendarnijih američkih trail utrka, Hardrock 100. Utrka je kružna, duga 100 milja, ima više od 10.000 metara uspona i svake se godine trči u drugom smjeru. Ovogodišnje izdanje išlo je u težem smjeru – obrnuto od smjera kazaljke na satu. Kilian Jornet pao je već na 13. milji i iščašio rame.
29-ogodišnji Španjolac svakim svojim nastupom potvrđuje titulu najboljeg ultra trail trkača svih vremena. Hardrock je jako teška utrka s puno uzbrdica i nizbrdica po ružnom terenu, prolazi velike temperaturne promjene i bez obzira na to što je srpanj uvijek ima snijega. Ove je godine padala kiša i kamenje je bilo sklisko, Kilian je pao i iščašio rame, sam ga vratio na mjesto i nastavio trčati. Na okrjepnoj mu je stanici pružena liječnička pomoć, ruku i rame su mu povezali, zadržao se tamo poprilično. „Nisam mislio da mogu završiti“ – izjavio je u cilju.
I da je odlučio odustati, nitko mu to ne bi mogao zamjeriti. Ipak, ovako je došao do četvrte uzastopne pobjede i to za samo sat vremena više od rekorda staze (kojega je postavio 2015.) – trebalo mu je 24 sata i 32 minute. „Na početku je bilo bolno, onda se malo smirilo, a kad je počela oluja, tada je počelo i jako boljeti“ – odgovorio je na pitanje o boli.
Do 89. milje su se na vodećoj poziciji izmjenjivali Kilian, Joe Grant i Mike Foote. Tu se Kilian odvojio i poveo, Foote je završio drugi, a Grant treći. „Pristajem na drugo mjesto ako je Kilian ispred mene“ – rekao je drugoplasirani Foote u cilju, sa suzama u očima. Inače, Hardrock je utrka bez ciljne linije – završava se tako da u cilju poljubite veliki kamen s logom utrke.
U ženskoj je konkurenciji također bilo zanimljivo. Pobjedu je odnijela Francuskinja Caroline Chaverot koja je dobar dio utrke bila treća u ukupnom poretku, no onda je krivo skrenula i izgubila 90 minuta. Da se to nije dogodilo, vjerojatno bi srušila ženski rekord staze – ovako će se morati zadovoljiti ‘samo’ prvim mjestom. Drugo je mjesto zauzela Amerikanka Darcy Piceu, a treća je kamen poljubila Francuskinja Nathalie Mauclair. Kad su pobjednicu u cilju upitali kako joj je bilo, nakon duge pauze odgovorila je samo „Ovo je teška utrka“.
Autor: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: iRunFar Facebook
Nema boljeg od dobrog hladnog piva poslije dobrog treninga, reći će puno trkača. No malo tko je obožavatelj trčanja s punim želucem – ipak, beer mile je sve popularniji oblik utrke, održavaju se svjetska prvenstva i trče poprilično impresivna vremena.
Obično se trči jedna milja ili četiri kruga na atletskoj stazi (jedan krug je 400 metara), a prije svakog kruga pije se pivo. Sve je počelo kao zezancija sedmorice mlađahnih trkača nakon treninga jedne ljetne noći 1989. godine u kanadskom Ontariju. Kupili su pivo, otišli na stazu i odlučili se natjecati tko će brže istrčati četiri kruga s tim da popije pivo na početku svakog. Prva dva kruga su bili ok, ali nakon toga je počelo mućkanje, podrigivanje i povraćanje.
Iste te noći postavili su i prvo pravilo. Nije im se svidjelo što je jedan od njih povratio tijekom utrke pa tako smirio najvećeg neprijatelja – pun želudac – stoga su odlučili da svako povraćanje znači dodatni krug za trčati! Dečki su uskoro otišli na fakultete i tamo nastavili organizirati beer mile, što je uskoro postala tradicija. Naravno, radili su to izvan natjecateljske sezone jer su neki od njih bili i američki reprezentativci pa nisu željeli da im to utječe na karijeru.
Ozbiljna neozbiljnost
Uskoro su se rezultati počeli bilježiti i trkači tražiti načine kako da budu brži. Trčali su u sprintericama i trenirali s punim želucem, neki su stavljali slamke u pivo da ide brže, a neki bušili rupe u limenkama. Tada je došlo vrijeme za određivanje točnih pravila:
Pivo mora imati najmanje 5% alkohola. Radleri se ne broje
S limenkama nema manipulacije. Nema bušenja ili slamki
Pivo se mora popiti u tranzicijskoj zoni i svaka limenka se otvara tek pri dolasku u tranzicijsku zonu
Svaki natjecatelj koji povrati prije završetka mora istrčati još jedan krug. Ne mora piti dodatno pivo
Djevojke ne moraju piti pivo prije prvog kruga, dakle mogu piti tri umjesto četiri
Napravili su web stranicu beermile.com, tamo postavili pravila i bilježili rezultate. S godinama su se počeli javljati ljudi iz cijeloga svijeta i do 2004. je na stranici bilo upisano 8.000 postignutih rezultata. Godinu dana kasnije u natjecanju se okušao kanadski prvak u maratonu, Jim Finlayson, i postavio rekord koji je dugo stajao na vrhu ljestvice najboljih. To je bio uzrok još veće popularnosti natjecanja.
Brži od trijeznih
James Nielsen je prvi čovjek koji je istrčao beer mile za manje od pet minuta. To je suludi tempo od 3:04 min/km! Sve je snimala njegova žena:
Nakon početne euforije oko odličnog rezultata javili su se ljudi koji su počeli tražiti rupe u njegovom nastupu – predbacivali su mu što nije okrenuo prvu limenku da dokaže da ju je ispraznio. Bilo kako bilo, njegov se rezultat bilježi kao prvi sub5 (što je mnogima u istom rangu kao trijezna sub4 mile).
Godine 2014. u Texasu je održano prvo svjetsko beer mile prvenstvo. Pobjedu je kod muškaraca odnio Corey Gallagher s 5:00.23, a kod žena Beth Herndon s 6:17.8. Trenutni svjetski rekord postavio je Kanađanin Corey Bellemore i iznosi nevjerojatnih 4:34.35 (tempo 2:50 min/km), a najbrža žena s pivom u ruci je Erin O’Mara i njenih 6:08.51 (tempo 3:48 min/km).
Novska, maleni gradić na granici zapadne Slavonije, Posavine i Moslavine i ove godine, treći put zaredom organizira utrku s međunarodnim karakterom pod nazivom NovskaRUN.
Utrka se održava 12. kolovoza s početkom u 17 sati na gradskom trgu, a organizator je kao i prošle godine Atletski klub NoGA. Utrka je ovo koja iz godine u godinu privlači sve veći broj zaljubljenika trčanja u taj maleni grad. Najprije zbog zanimljivih i neobičnih dužina koje su ponuđene, a potom i zbog atmosfere koju organizatori prirede za učesnike.
Run the woods je utrka na 8 km koja kombinira asfaltiranu stazu iz centra grada do novljanskog jezera te natrag vrlo brzim i dinamičnim šumskim trailom. Staza je idealna za trkače početnike kao i one iskusnije.
Druga ponuđena staza se naziva Spartana i ukupna dužina joj je 16 km. Duplo je duža, tri puta je izazovnija i garantira deset puta više zabave. 🙂 Obje utrke startaju u isto vrijeme, a na jezeru se razdvajaju.
Organizatori su pripremili i bogati startni paket za sve učesnike te novčane nagrade. Nakon utrke, natjecatelji se mogu oporaviti uz piće i roštilj te zabaviti uz zvuke tamburice kasnije.
Prošle godine su postavljena i najbrža vremena, a ona su:
Ž:: Run the woods (8 km) – Antonija Demartini: 0:38:08
M:: Run the woods (8 km) – Đuro Komlenović: 0:29:26
———————————-
Ž: Spartana (16 km) – Antonija Orlić: 1:13:05
M: Spartana (16 km) – Dejan Radanac: 0:58:43
“Ono na što smo posebno ponosni je sve veći broj novljana koji se bave trčanjem. Od kako smo uveli školu trčanja i pokrenuli ovu atletsku utrku, trkače, joggere, rekreativce srećemo posvuda i to nas čini prilično sretnima.”, prokomentirao je predsjednik kluba Filip Mičević.
Prijaviti se na ovu utrku možete putem internet stranice http://www.novskarun.com a prijave traju do 30. srpnja nakon čega se zatvaraju. Zbog natjecatelja koji često ni sami ne znaju gdje će biti na dan utrke pa propuste prijavu ili jednostavno su zaboravili prijaviti se, a željeli bi trčati, organizatori su pripremili i poseban Pivski startni paket za ravno 50 kn s kojim ćete dobiti startni broj (za utrku koju izaberete) i bon za pivo. Na ovaj način ćete se moći prijaviti sve do 9. kolovoza.
Vjerujem da nema trkača koji nije upoznat s likom Stevea Prefontainea. Taj američki trkač srednjih i dugih pruga poginuo je sa samo 24 godine, no i danas, više od 40 godina od tog nesretnog događaja, Pre je uzor mnogima – ne samo zbog odličnog trčanja nego i zbog osebujnog karaktera. A i tko ne bi volio taj brk!
Ekipa koju su činili Jim Ryun, Frank Shorter, Bill Rodgers i Steve Prefontaine zaslužna je za trkački boom koji se dogodio 1970-ih. Među njima je danas najpoznatiji ostao Pre, koji je prije svoje smrti držao čak sedam nacionalnih rekorda – sve od 2.000 metara do 10.000 metara na stazi.
Američki nogomet i košarka
Steve Roland Prefontaine rođen je 1951. u Oregonu. Odmalena je bio nestašan, glasan i stalno u pokretu. Volio je igrati američki nogomet i košarku, ali je u školskim timovima uglavnom grijao klupu jer je bio nizak. Na satovima tjelesnog shvatio je da mu trčanje dobro ide i priključio se cross-country timu – i tu je započeo njegov let.
Pohađao je Marshfield High School gdje ga je trenirao Walt McClure i gdje je počeo ostvarivati zapažene rezultate. Do kraja srednje škole postavio je nacionalni rekord na dvije milje, osvojio dva naslova državnog prvaka i bio neporažen u utrkama na jednu i dvije milje. Kad je došlo vrijeme za upis na fakultet, sveučilišta su se trgala za njega – primio je jako puno pisama i još više telefonskih poziva.
Oregon i Olimpijske Igre
Prefontaine se na kraju odlučio za domaće Sveučilište u Oregonu i trenera Billa Bowermana (osnivač Nikea). U pismu koje je Bowerman poslao Steveu pisalo je da će Steve postati najbolji trkač na svijetu ako dođe na njegovo sveučilište – možemo zaključiti da Bowerman nije puno fulao.
Nakon dvije godine na studiju, Steve se 1972. počeo pripremati za OI u Münchenu. Na pripremnim je utrkama stekao reputaciju frontrunnera jer je odmah kretao jako, nije se štedio na startu. Postavljao je rekorde kao od šale. Govorio je da je jedini dobar tempo onaj samoubilački i da ga nikad neće pobijediti netko tko utrku starta rezervirano. Stekao je ogromne simpatije publike – nosili su majice s njegovim likom na kojima je pisalo ‘Legenda’ ili ‘Stop Pre’, koju je i sam iz šale nosio na jednoj utrci. Već s 19 godina pojavio se na naslovnicama poznatih magazina – Sport Illustrated i Track And Field News.
Na Olimpijskim se Igrama natjecao na utrci od 5.000 metara. Vodio je kroz većinu utrke, no počeo je curiti na kraju, a zadnjih 30 metara je totalno ostao bez snage i završio na četvrtom mjestu. Ipak, na toj je utrci postavio nacionalni rekord.
Kraj jedne ere
Steve se pripremao i za Olimpijske Igre u Montrealu 1976. godine. U tom je razdoblju postavio još neke rekorde, pa je tako s 24 godine držao rekorde na 2.000 m, 3.000 m, dvije milje, tri milje, 5.000 m, šest milja i 10.000 m. Kobna prometna nesreća dogodila se u svibnju 1975., na povratku sa zabave koja se održala nakon NCAA Prep Meetinga, natjecanja na kojemu je Pre pobijedio na utrci na 5.000 m.
Nesretni je događaj ugasio taj mladi, osebujni trkački život, no možemo reći da njegov duh još uvijek živi. I dalje je jedna od najvećih trkačkih ikona, a u Oregonu se od 1975. održava Prefontaine Classic, elitno atletsko natjecanje – prvo je održano samo šest dana nakon nesreće. Postoji i utrka od deset kilometara koja nosi njegovo ime i koja se održava na ruti kojom je on često trčao.
I za kraj ovog teksta o jednom od najboljih trkača u povijesti ostaje nam samo ponoviti ono što je on često govorio – To give anything less than your best is to sacrifice the gift.
O Prefontainu je 1998. godine snimljen igrani film Without Limits:
Najuspješniji nastup na Balkanskom prvenstvu u triatlonu, najbrojini tim natjecanja, najveća akcija sportaša i trenera, najviše zlata… Puno je superlativa imalo ovo prvenstvo.
Među njima i najmutniju vodu, najbrže vrijeme plivanja i bicikla koje je pripalo našim sportašima, najbolju kombinaciju štafete i najgoru cestu s najviše rupa, ali i vjerojatno najponosnije sportaše i trenere: naša se himna svirala tri puta u dva dana i ukupno 6 sportaša proširene reprezentacije popelo se na postolje Balkanskog prvenstva održanog u Bugarskoj na jezeru Nikolovo pokraj Rusea.
Subota 8.7. je bila rezervirana za nastup sportašica i sportaša u elite i junorskoj konkurenciji u sprint triatlonu. Krug plivanja, tri kruga bicikla i pet krugova trčanja najbrže su odradili Izraelka Marie Elias i Srbin Ognjen Stojanović. U muškoj konkurenciji otvorene Elite ETU bodovne utrke od naših je sportaša Luka Paliska bio 5., Matija Avirović 7., i Martin Štefan 9. Od žena se Sonja Škevin plasirala na apsolutno 6. mjesto, a Tea Miloš na deveto. Službene rezultate i vremena mogu se pronaći na stranicama Svjetske triatlon federacije.
Rezultati juniora i juniorki na istoj distanci pokazali su koliko je perspektivna mlada generacija sportaša: od ukupno šest mogućih medalja, kući smo donijeli tri: zlato Luke Dumančića i broncu Luke Grgorinića u muškoj i zlato Zare Baković u ženskoj konkurenciji.
Izvedbe ostalih sportašica i sportaša bile su na izvrsnoj razini: od juniorki redom: Lucija Petrović (4. mjesto), Karla Šešelja (5. mjesto), Ivana Granoša (6. mjesto), Lea Šešelja (9.mjesto), a od juniora Fran Tisaj (6. mjesto), Emil Novosad (16. mjesto), Filip Filošević (20. mjesto), Filip Cvjetić (23.), Luka Penić (25.) i Stefan Gagić (28.).
Nakon subotnje prezentacije i zasluženih pobjeda, nedjelja je bila rezervirana za timski štafetni triatlon – novu olimpijsku disciplinu te nastupe najmlađih sportašica i sportaša u kategoriji Youth (ml.kadeti i kadeti).
Gledajući subotnje pojedinačne nastupe, hrvatska štafeta u sastavu Sonja Škevin, Luka Dumančić, Tea Miloš i Luka Paliska bila je jedan od favorita, ali su izvrsnim izvedbama tijekom ranijih izmjena Turska i Srbija držale rezultat neizvjesnim sve do drugog kruga trčanja kada je bilo jasno da će Luka Paliska kao posljednji član naše štafete prvi ući u cilj.
Dvije najbolje juniorke Zara Baković i Lucija Petrović nastupale su za internacionalnu rumunjsko-hrvatsku štafetu koja je zauzela 5. mjesto. Slavlje sportaša nakon osvojenog timskog zlata je bilo veliko, prava motivacija najmlađima za njihove nastupe, te ni u najmlađim kategorijama uspjeh nije izostao.
Od 36 sportašica Youth kategorijie, iza prvoplasirane Rumunjke Andree Iordache najbrže su bile naše: Petra Koceić i Valentina Vitasović završile su utrku u istom vremenu te je naknadnim fotofinišem srebro pripalo Petri, a bronca Valentini. Od naših sportašica Illeana Rosanda zauzela je 9., Leonarda Pavlin 11., Emma Fornažar 21. i Alja Erjavec 29. mjesto
U brojnoj kokurenciji 57 Youth sportaša od naših su natjecatelja najuspješniji bili Deni Ćosić (7. mjesto), Ivan Vuletić (8. mjesto) i Antonio Ban (10. mjesto). Nastupili su još i Marco Veličković (17.), Adrian Lunko (20.), Lukas Padmoseokarto (26.), Niko Kocijan (28.), Manuel Močnik (34.) i Juraj Topić (53.)
Balkansko se prvenstvo svake godine održava u drugoj zemlji i na drugom mjestu, a ovogodišnje izdanje u bugarskom Ruseu je nažalost bilo daleko ispod očekivanog organizacijskog nivoa, uzevši u obzir sam rang natjecanja koje se boduje za europsku ljestvicu i velik broj natjecatelja i zemalja u svim kategorijama.
Tehnički uvjeti samog natjecanja i kroničan nedostak vode i okrepe u samom cilju svakako neće ostati sportašima i pratnji u lijepom sjećanju, no, nakon proživljenog iskustva optimisti će ipak pamtiti samo sretne dane: zaslužene medalje i ponos, kvalitetne nastupe i najstarijih i najmlađih i osmjehe od uha do uha koji su razvukli i treneri i sportaši i cijeli tim dok su se najuspješniji natjecatelji u kockicama penjali na postolja i dok se svirala himna, i prvi, drugi i treći put.
Nakon naporne sezona natjecanja u Hrvatskog i još boljih nastupa na Balkanskom prvenstvu nije ni najmanje umišljeno biti iskreno radostan zbog ostvarenog uspjeha i otvoreno se nadati još većem s generacijama sportaša koje tek dolaze.
P.P. Nije sve u brojkama, ali one su tu: sve rezultate svih održanih utrka Balkanskog prvenstva u Ruseu mogu se detaljno proučavati OVDJE.
Svi smo mi više ili manje upoznati s terminima VO2max i ekonomija trčanja – što su veći, to je trkač ili trkačica bolji. Nekom drugom prilikom ćemo se detaljno pozabaviti tim terminima, a danas ćemo predstaviti trening koji je osmišljen upravo za poboljšanje tog dvoga.
Trening je osmislila Veronique Billat, francuska sportska liječnica. Naime, istražujući VO2max, ekonomiju trčanja i brzinu na kojoj dolazimo do svog VO2max, Billat je shvatila da, kad dođemo na tu razinu, možemo je održavati još 20-ak sekundi. Zato se u ovom fartleku izmjenjuju brzi i spori dijelovi koji traju po 30 sekundi.
Što se tiče tempa za brze dijelove, najprije treba napraviti jedan test – na atletskoj stazi istrčati šest minuta što brže pa dužinu koju ste pretrčali podijeliti s 12. To što dobijete jest udaljenost koju treba prijeći za vrijeme brzih 30 sekundi. Neki treneri pak uzimaju tempo nešto brži od utrke na deset kilometara.
Sam trening je jednostavan:
Zagrijavanje: 15 minuta laganog trčanja
Trening: napravite 20 izmjena brzih i sporih 30 sekundi. Tempo na kojemu radite brze dijelove opisan je ranije u tekstu, a spore dijelove joggirajte
Primjer: ako napravite test od šest minuta na atletskoj stazi i prijeđete 1.300 metara, to podijeljeno s 12 daje nešto više od 108 metara, a 108 metara za 30 sekundi daje pejs 4:37 min/km – to vam je tempo za brze dijelove. Spore dijelove trčite lagano
Rastrčavanje: 15 minuta laganog trčanja
Ukupnotrajanje: nešto manje od sat vremena
Ovaj je trening dobro raditi nakon što napravite zimsku ili ljetnu bazu i počnete s treninzima brzine. Nakon nekoliko tjedana s ovakvim treninzima, prijeđite na verziju 60/60 – sve isto, samo brzi i spori dijelovi traju po 60 sekundi.
U subotu 8. srpnja 2017. u organizaciji planinarskog društva „Đakovo“ održan je TRIATLON BOROVIK na istoimenom jezeru Borovik nedaleko od Đakova u sklopu 51. Đakovačkih vezova.
Na ovogodišnjem, četvrtom izdanju utrke nastupilo je 130 triatlonaca u muškoj i ženskoj konkurenciji, u disciplinama 400 m plivanja, 21 km vožnje bicikla i 5 km trčanja.
Ovu zelenu oazu jezera posjetili su brojni znatiželjnici koji su podupirali natjecatelje iz Đakova, Našica, Osijeka, Belišća, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Vukovara, Orahovice, Požege, Daruvara, Pakraca, Valpova, Bjelovara, Križevaca i Zagreba.
Novost na četvrtom izdanju bilo je elektronsko čip mjerenje što je omogućilo točnije i brže praćenje rezultata u pojedinim disciplinama. Svi sudionici su dobili startni paket koji je sadržavao službenu majicu, bonove za jelo i piće te poklon bon za sportsku opremu, a u cilju su bile podijeljene i sudioničke medalje.
Ovogodišnjoj utrci odazvali su se i triatlonski klubovi „Zrinski“ i „Swibir“ iz Zagreba te „Tri-tim“ iz Osijeka. Svoje snage u navedene tri discipline odmjerili su i brojni drugi zaljubljenici u sport, pa su tako nastupili i tenisači, rukometaši, biciklisti, plivači i atletičari. Organizator posebno podržava amaterski karakter natjecanja, a to najbolje pokazuje obitelj Išasegi koji nastupaju od prvog triatlona u sastavu mama i tata, a ovogodišnjem su se pridružili sin i kćer te nećaci. Upornost i snagu duha u sportu ponajbolje je pokazala natjecateljica Vedrana Golek koja je zbog poteškoća s biciklom na stazi istrčala i biciklističku i trkačku dionicu te završila u izvrsnom vremenu 2:13:02.
Sigurnost svih sudionika osigurala je HGSS, stanica Osijek koja Triatlon Borovik prati već četvrtu godinu. Volonteri PD „Đakovo“ bili su raspoređeni na osam kontrolnih točaka što je natjecateljima omogućilo pravovremenu okrepu i podršku za uspješan završetak utrke.
Nagrade za najuspješnije triatlonce predao je gradonačelnik Grada Đakova Marin Mandarić koji je sa zamjenicima Francem Robertom i Galić Antunom uživao u natjecanju i dobroj sportskoj atmosferi. Planinarsko društvo Đakovo posebno je ponosno na svoje članove Davora Blaževića i Hrvoja Paukovića koji su vikend prije Triatlon Borovika sudjelovali i na najzahtjevnijoj triatlonskoj utrci – Ironman u Austriji.
UNICEF u suradnji s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskom udrugom grupa za potporu dojenju pokreće milijun kuna vrijedan projekt osnivanja prve hrvatske banke humanog mlijeka kako bi se prijevremeno rođenoj djeci pružila najbolja skrb.
Kako bi ovaj vrijedan projekt ugledao svjetlo dana, UNICEF organizira prvu humanitarnu utrku MLIJEČNA STAZA s ciljem prikupljanja sredstava i podizanja svijesti o važnosti najbolje skrbi za najmlađe. Na utrci se očekuje 3.000 sudionika, a samo događanje odvijat će se dva dana – 9. i 10. rujna u Zagrebu. U subotu, 9. rujna, održat će se revijalna dječja trka na Europskome trgu, uz brojne edukativne i zabavne aktivnosti za cijelu obitelj, dok će se u nedjelju, 10. rujna, održati glavne utrke na 5 i 10 kilometara, a start i cilj bit će na Trgu Eugena Kvaternika.
Prihod od kotizacija bit će usmjeren u otvaranje prve banke humanog mlijeka u Hrvatskoj u jednoj od zagrebačkih bolnica. Banke humanog mlijeka neprofitne su organizacije za prikupljanje, ispitivanje, obradu, čuvanje i distribuiranje humanog mlijeka. Svojim djelovanjem pomažu prijevremeno rođenoj djeci i novorođenčadi da prežive prvo, neizvjesno razdoblje života i lakše se oporave uz pomoć najhranjivijeg i najzdravijeg mlijeka koje za njih postoji. Većina banaka humanog mlijeka nalazi se u sklopu bolnica, pri bankama krvi i tkiva ili u sklopu dječjih odjela. U Europi ih je trenutačno 213, a Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u regiji koja još uvijek nema banku humanog mlijeka.
„Za početak svake utrke važan je dobar start – zato je djeci, posebno onoj najmlađoj i najranjivijoj, važno dati vjetar u leđa. Pozivamo sve da budu zvijezde MLIJEČNE STAZE i da pomognu u brizi za prijevremeno rođenu djecu i drugu novorođenčad koja treba našu pomoć. Sve što trebate napraviti jest prijaviti se na mlijecnastaza.hr i trčati svoju utrku ili navijati. Svatko od nas može biti zvijezda vodilja za najmlađe”, izjavila je Valentina Otmačić, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
MLIJEČNA STAZA okupit će odrasle i djecu, rekreativne i profesionalne trkače, donositelje odluka, korporativni sektor i poznate osobe. Zamišljena je kao dugoročan projekt koji će okupljati i aktivirati sve one koji žele pružiti svoju pomoć i podršku najranjivijoj djeci u Hrvatskoj. Svoju podršku MLIJEČNOJ STAZI dale su i UNICEF-ova ambasadorica dobre volje Bojana Gregorić Vejzović te poznata triatlonka Đurđica Orepić.
Utrka MLIJEČNA STAZA održava se pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović. Više informacija o utrci možete pronaći na internetskoj stranici www.mlijecnastaza.hr, na Facebook stranici UNICEF-a te na portalu Trčanje.hr.
Tradicionalno i ove godine održava se zanimljiv triatlonski događaj namijenjen svima, a ponajprije onima koji se prvi put žele okušati u spoju plivanja, biciklizma i trčanja.
Sedmi po redu Divlji triatlon održava se u blizini međimurskog gradića Preloga (na šoderici pokraj Cirkovljana) u supersprint distanci (375 m plivanja, 10 km vožnje biciklom, 3 km trčanja) i to u nedjelju, 6. kolovoza 2017. s početkom u 10:00 sati.
Osim puno dobre volje, za sudjelovanje je potrebno imati više od 16 godina, bicikl i biciklističku kacigu.
Nakon utrke druženje se nastavlja na Marini Prelog uz proglašenje najboljih, dodjelom nagrada i ručkom za sve sudionike.
Sa željom popularizacije triatlonskog sporta kroz opuštenu i prijateljsku atmosferu pozivamo vas da dođete bez obzira na dosadašnja sportska iskustva i okušate se u našem Divljem triatlonu.
Zaista volim Sljemenski maraton (točnije Sljemenski Krug, jer ne znam koje bi me sile triput natjerale na onu livadu nakon Horvatovih stuba – zasad, doduše) i baš sam se nešto ove godine nabrijala na utrkivanje.
Jako mi se sviđaju one svinjice koje dobije ekipa na postolju, domaća je trka, teška i lijepa. Malo me demoralizirala vremenska prognoza i najavljenih 36 stupnjeva, no onda sam se odlučila pripremiti za to i ideja za trkanje je ostala.
Staza ide šest kilometara nizbrdo i onda do kraja uzbrdo ili ravno. Plan je bio da se sjurim nizbrdo pa nakon toga nekako izvučem do kraja uz hodanje na većim uzbrdicama i trčanje po ravnom. Par dana prije trke pogledala sam startnu listu i vidjela da tu ima cura koje su nešto brže od mene, ali nekako sam ipak mislila da je moguće i da će možda one imati loš dan, a ja dobar, da ću se natjerati da idem jako uzbrdo, kao dobro sam trenirala zadnjih nekoliko tjedana i slične nebuloze.
Jurnjava je krenula čim je Kiki dao znak za start. Cure su jako krenule dolje, a ja nisam željela da mi pobjegnu. Garmin zvoni za prvi kilometar, 3:53 min/km, mislim si „Ovo mi je prebrzo“ ali ne usporavam – baš nasuprot – drugi kilometar 3:45 min/km. Znam da to ne može biti dobro, ali disanje mi je još uvijek ok, noge idu, nastavljam juriti dvije cure ispred mene. Slava mi nije dugo trajala – već sam na petom kilometru osjetila da teže dišem, usporila sam i tu me stigla još jedna djevojka. Zatim je došao single track, to volim, dobro sam trčala i vratila se na treću poziciju, ali nakon singlice su Horvatove stube, volim ih i mrzim i tu sam baš spora – i opet četvrta.
Na okrjepi nakon Horvatovih mi Božena govori da najgore tek slijedi, a znam to i sama. Glupa livada. Prema gore sam najsporija ikad – do te mjere da me neki dečko upitao jesam li dobro. Nisam.
Ma jesam, samo me baš bole noge i baš mi je jako vruće. I stigla me još jedna djevojka i nije me više briga koja ću biti. Nek’ budem zadnja kad tako bezglavo idem. Glupa livada.
Agonija je prošla kako je prošao uspon, od Hunjke do kraja je lijepi dio, samo su mi noge rasturene. Djevojku koja me stigla vidim cijelo vrijeme ispred sebe, ali zašto da se sad mučim i stižem ju, svejedno mi je jesam li peta ili četvrta. Trudit ću se samo da me nitko ne stigne.
Ulazak u cilj je uspon prema tornju, konačno gotovo. I moja ekipa koja mi viče da sam četvrta. Što?! Kako četvrta? Vi ste nešto krivo, brojala sam ih sve ispred sebe, nisam četvrta nego peta… Nope. Četvrta. Doslovce sam postolje i svinjicu predala bez borbe. Jedina „dobra“ stvar je što ove godine ipak nije bilo svinjica za Krug.
Što sam naučila iz svog neslavnog pokušaja da rasturim:
Ne jurcaj na početku, trči svoje. Cura koja me stigla tek na pola utrke na kraju je bila prva
Utrka završava u cilju. Muči se do kraja i dostojno to završi
A ovo su najbolji trkači i trkačice s najvišeg vrha Medvednice:
MARATON – Ž MARATON – M
Veronika Jurišić – 3:52:14 Krešo Babić – 3:42:16
Katica Rumbočić – 4:02: 26 Ivan Milinković – 3:48:01
Ove godine će se državno prvenstvo u Cross-countryu održati u Bujama, ali kako bi vikend bio popunjen organizirano će biti i državno u eliminatoru, mlađoj MTB disciplini.
Utrke pod nazivom “Dva zvonika” koji su upravo zaštitni znak tog malog gradića u Istri vraćaju se na područje gdje su se utrke hrvatskog kupa već organizirale prije dvadesetak godina. U subotu 15. lipnja 2017. je na rasporedu Eliminator utrka koja je najzanimljivija za gledatelje pošto se odvija na kratkoj stazi, dinamičnoj i traži eksplozivnost natjecatelja sve pod budnim okom navijača.
Nedjelja je rezervirana za Cross-country utrku za sve kategorije od početnika do mastera D koji će na kraju dana doma otići okićeni kao novi državni prvaci. Staza je kombinacija šumskih puteljaka na zemljanoj podlozi uz pokoju dionicu kamenite podloge koja stvara dodatne poteškoće, ali bez opasnih dijelova. Svakako malo drugačija staza koja će biti jako brza i naporna uzimajući u obzir i srpanjske temperature koje čine dodatni napor vozačima.
Utrke koje organiziraju BBK Grožnjan i BK Montes samo su još jedan korak ka postavljanju Bujštine kao idealne biciklističke destinacije za pripreme, natjecanja ili jednostavnog uživanja na bicikli.
Osim ove dvije biciklističke manifestacije u subotu će se odvijati i trkačka utrka “Jazavac Trail” u organizaciji Olimpika iz Umaga, naravno potaknuti bujskim ogrankom tog kluba.
Potporu ovoj manifestaciji dali su Grad Buje, Sportska Zajednica Grada Buja, Turistička Zajednica Grada Buja, Nogometni Klub Buje i komunalno poduzeće Civitas Bullearum koji su prepoznali vrijednost manifestacije.
Tradicionalna utrka Kutina – Voloder održat će se i ove godine sredinom rujna. Točnije, start utrke je 10. rujna u 10 sati iz centra Kutina, a trči se do 15 km udaljenog Volodera gdje sve sudionike čeka dobra zabava u sklopu manifestacije Voloderske jeseni koje su ove godine jubilarne 50-te, a sama utrka je uvertira u manifestaciju.
Zašto se utrka trči u sjećanje na Franju Mihalića? Franjo, ili kako su ga zvali, Jura, rodom je iz Moslavine, nedaleko Kutine, tu je trčao svoje prve kilometre. Zapamćen je po mnogobrojnim uspjesima, od kojih je svakako najznačajniji – srebrna olimpijska medalja na OI u Melbourneu 1956. godine.
Staza utrke dužine je 15 kilometara, službeno je izmjerena i verificirana od strane HAS-a i boduje se za sve tri lige cestovnog trčanja u RH. Utrka na 15 kilometara izvrstan je test za sve koji pripremaju jesenski polumaraton u Varaždinu ili Zagrebu.
Prijave za utrku su u tijeku, a valja napomenuti da će biti organiziran i prijevoz autobusom iz Zagreba i natrag, pa se prijavite na vrijeme (telefon prijava za autobus: 099/682 4472)!
Kako je ovo utrka na 15 km, uvijek je veliki mamac za trkače rekreativce, jer ne moraju trčati polumaraton, a i sama konfiguracija staze ne zahtjeva neke napore. Oni nešto brži, na njoj testiraju svoju brzinu za predstojeće maratone i polumaratone.
Startnina je 100 kuna, a svi trkači i trkačice dobit će u sklopu plaćene startnine majicu s logom utrke, sudioničku medalju te jelo i piće poslije utrke. Za najbrže su pripremljene novčane nagrade, medalje po kategorijama, a nagrade će ponijeti i najstariji te najmlađi trkač/trkačica, kao i onaj tko ciljem prođe – zadnji.
Utrku organizira Udruga „VINKO“ Kutina a suorganizator utrke je Atletska Udruga „Moslavina u pokretu“ , a ove godine pokrovitelji utrke su Grad Zagreb, Grad Kutina, Grad Popovača i Sisačko moslavačka županija.
running male athlete spray face of bottle with water
Za ovaj vikend najavljuju toplinski udar, u nedjelju 36°C, a baš u nedjelju imam utrku… Užas! Međutim, kukanje neće pomoći ni meni ni vama, stoga sam istražila i sakupila savjete o tome kako se u zadnji čas pripremiti za utrkivanje na visokim temperaturama i kako zatim trčati u takvim uvjetima.
Hidracija, naravno
Nekoliko dana prije utrke unosite više tekućine – vode i izotoničnih napitaka. Nemojte pretjerati jer prekomjerni unos tekućine nije dobar i može zakomplicirati zdravlje isto kao i premali unos. Ciljajte na svijetložutu boju mokraće. Izotonici su bitna stavka jer sadrže tijelu potrebne elektrolite. Izbjegavajte alkohol i napitke s puno kofeina jer imaju dehidrirajući efekt. Prije starta popijte malo hladne vode – sačuvajte pivo za poslije utrke. 🙂
Pravi izbor doručka
Ono što pojedete za doručak prije utrke može imati popriličan utjecaj na izvedbu. Namirnice bogate mastima se probavljaju teže i tijekom njihove razgradnje se otpušta toplina. Izbjegavajte kroasane, krafne, maslac od kikirikija, sušeno voće, bobičasto voće i slične namirnice. Dobar izbor su stvari poput hladnog smoothieja i ohlađenog grožđa, lubenice, dinje, marelica, breskvi i šljiva. Uz to pojedite par dvopeka i spremni ste!
Zaštitite tijelo
Obucite odjeću svijetlih boja, laganu i prozračnu, od materijala koji upijaju znoj s tijela i brzo se suše. Razmislite o tome da uzmete kapu i sunčane naočale kako biste zaštitili glavu od sunca, a na ostale otkrivene dijelove tijela nanesite laganu kremu ili sprej za zaštitu.
Smanjite očekivanja
Da, znam, sad kad ste se baš nabrijali ovo i nije najljepši savjet na svijetu. No bolje spriječiti nego liječiti – visoke temperature u kombinaciji s jakim fizičkim naporom mogu prouzročiti ozbiljne probleme poput nesvjestice, jakih grčeva, dezorijentacije, povraćanja i visoke tjelesne temperature.
Za primjer iz svijeta slavnih uzmimo nedavni Western States 100 i nevjerojatnog Jima Walmsleyja koji je želio srušiti rekord staze. Bilo je užasno vruće, no on se nije htio prilagoditi nego je jurio. Malo nakon što je prošao polovicu staze, postalo mu je loše, povraćao je i imao grčeve i to je na kraju rezultiralo odustajanjem od utrke. Stoga usporite zacrtani tempo i zdravi završite trku.
Minimalno zagrijavanja
Dovođenje tijela na radnu temperaturu inače jest dobro, no ne i u ovakvim uvjetima. Sada želimo tijelo održati što hladnijim pa zagrijavanje prije starta neka bude samo kratko razgibavanje zglobova i mišića kako bismo im dali doznanja da se spremamo za trčanje. Uz to bi bilo dobro dodatno nečime ohladiti tijelo, na primjer staviti ručnik natopljen hladnom vodom na vrat ili oko struka.
Iskoristite okrjepne stanice
U ovakvim su uvjetima okrjepne stanice kao oaze u pustinjama. Doslovno. Pijte par gutljaja na svakoj, kombinirajte vodu i izotonike, pojedite komadić voća ako ima. Naravno, nemojte popiti previše da vam se ne bi želudac bunio kad nastavite trčati. I zalijte se vodom po glavi tako da se voda cijedi po vama i hladi vam tijelo, samo pazite da ne zalijete tenisice da vam se slučajno ne stvore žuljevi.
To je to! Budite pametni, poslušajte savjete i izvucite najbolje iz situacije. Želim vam dobre utrke i što više hlada! 🙂
Dođe vrijeme kad treba stati, skupiti najbolje prijateljice, svezati vezice i otputiti se na igru u prirodi. To je vaše vrijeme, vrijeme za otklon od svakodnevnog stresa i vrijeme da se povežete s svojim najdražima.
Salomon za ljeto predstavlja potpuno novu liniju ženske planinarske opreme koja je u potpunosti prilagođena njoj. Oblikovana je od žena koje najbolje znaju što žena želi i treba. Sada ćete moći od glave do pete obući opremu koja je brižno oblikovana i napravljena da vas za vrijeme igre u prirodi ne ometa, nego vam nudi savršenu podršku na svakom koraku.
Skupite svoje najbolje prijateljice i pritisnite PAUZU.
Odmaknite se od svakodnevnog stresa i jednostavno uživajte u trenutku. Zaustavite vrijeme, pogledajte ljepote oko sebe, iskoristite svaki trenutak i osjetite ga u svom srcu – JEDNOSTAVNO BUDITE ONO ŠTO JESTE. Uz Salomon opremu, ljepotu prirode doživjet ćete još potpunije, jer je oblikovana tako da se kreće s vama i često ćete zaboraviti da je nosite.
Potražite inspiraciju za planinarske avanture i na našoj interaktivnoj Internet stranici:http://www.salomon.com
Proširite svoje igralište u prirodi uz nove Salomon ELLIPSE 2 GTX® W:
ELLIPSE 2 GTX® W su lagane i iznimno svestrane ženske cipele, namijenjene svim aktivnostima u prirodi. Salomon se pobrinuo da posebno oblikovan ženski kalup zadovolji i najzahtjevnije korisnice. Odlikuje ih udobnost, zaštita stopala i dobro prianjanje koje daje Contagrip™ potplat. Uz Ellipse 2 GTX® W stabilnost, mekoća i zaštita pratit će vas na svakodnevnim šetnjama, lakšim pohodima ili putovanjima. U neugodnim vremenskim uvjetima možete se pouzdati u nepromočivu i prozračnu GORE-TEX® membranu.
Neometano kretanje uz Salomon planinarske hlače WAYFARER UTILITY PANT W:
WAYFARER planinarske hlače bit će vaš savršeni pratitelj za vrijeme različitih aktivnosti u prirodi. Vrhunsko pristajanje, niska težina i elastičnost nude udobnost na najvišoj razini! Za to je zaslužna konstrukcija MOTION FIT, koja daje dodatnu elastičnost materijalu na onim mjestima gdje je to najpotrebnije.
Uz SALOMON PLANINARSKU OPREMU obavljat ćete vaše dnevne aktivnosti uz puno udobnosti i stila, a uvijek ćete biti spremne za brz uspon s prijateljicama na obližnju planinu!
Već smo svi dobro upoznati s benefitima trčanja uzbrdo, brdskih dionica i sličnih treninga – poboljšanje snage, brzine, VO2max i forme i tako dalje. No što je s nizbrdicama, treba li njih uopće vježbati? Da – a u nastavku pročitajte zašto i kako.
Događalo mi se da mi se upale kvadricepsi kad nakon dugo vremena odradim trčanje nizbrdo, a vjerujem da nisam jedina. Trčanje nizbrdo stvara dosta veliko opterećenje na kvadricepse, koljenai tetive i zbog toga neki ljudi kažu da ih nizbrdica ‘ubije’. Čak ni profesionalci nisu imuni na to pa se na utrkama s većom nizbrdicom događa da baš ti komadi staze određuju tko će bolje završiti.
Treniranjem trčanja nizbrdo jačamo mišiće i tetive i stvaramo naviku bržeg oporavka pa kasnije bolje podnosimo to opterećenje. Tijekom treninga je bitno pripaziti na formu trčanja – ne raditi prevelike korake, već nastojati poravnati korake s težištem tijela. Za ravnotežu iskoristite ruke. Također, nemojte se bezglavo zaletjeti nizbrdo jer to nikako ne može dobro završiti!
Primjer treninga za vježbanje nizbrdica:
Zagrijavanje: 15-20 minuta laganog trčanja
Trening: mjesto na kojemu inače radite kratka brza ponavljanja uzbrdo savršeno je i za ovaj trening. Kreće se iz podnožja uzbrdice. Trčite skroz lagano prema gore dvije minute i onda se okrenite i što brže trčite nizbrdo do mjesta na kojemu ste počeli, držeći se uputa s početka ovog teksta. Zatim opet lagano dvije minute prema gore i tako 10 do 15 ponavljanja. Tempo je besmisleno pratiti na ovakvom treningu – radite sve po osjećaju
Rastrčavanje: 15-20 minuta laganog trčanja
Ukupnotrajanje: nešto više od sat vremena
Ovo je odličan trening za utrke valovitog profila staze, kao i za trail utrke. Naravno, ako se spremate za trail, ovaj trening radite na off-road stazi.
U nedjelju je kod sportskog centra Gornja Stubica i na jezeru Bajer u Bedekovčini uspješno održan 16. Zagorski triatlon – pojedinačno i ekipno prvenstvo Hrvatske u sprint triatlonu za 2017. godinu.
Prvo su nastupali najmlađi u utrci akvatlon, početnici A i B (100 m plivanje i 500 m trčanje) te kadeti (375 m plivanje, 1.4 km trčanje).
Glavna utrka je bila sprint triatlon koja uključuje 750 m plivanja, 20 km bicikla i 5 km trčanja. Kao i obično plivački segmet utrke se održao na Bedekovčanskim jezerima, nakon čega se biciklistički dio vozio od jezera Bajer do sportskog centra Gornja Stubica gdje se završilo sa zadnjim segmentom utrke, trčanjem.
Pobjednik utrke i prvak Hrvatske za 2017. godinu u sprint triatlonu je Luka Paliska iz TK Pula, drugi Luka Dumančić iz TK Petar Zrinski, a treći je bio naš domaći predstavnik Matija Lukina iz TK Rudolf Perešin Gornja Stubica.
Kod žena prvo mjesto i naslov državne prvakinje osvojila je Željka Šaban-Miličić iz TK Swibir, druga je bila Tea Miloš iz TK Pula, a treća domaća triatlonka Marija Lukina iz TK Rudolf Perešin Gornja Stubica.
U sprint triatlon utrkci također su se natjecale i štafete od kojih je najbrža bila “Tim Olimp” (u sastavu Karlo Iljaš, Emilo Androić, Dražen Dinjar).
Poslije sprint triatlon utrke održana je i promotivna utrka djece u trčanju.
Uspješni organizator utrke i ovaj je put bio Triatlon klub Rudolf Perešin.