Dvije su mu godine tek, ali čak i uz lošu godinu za utrke i uz odgodu te epidemiološke mjere, Kalnik Trail uspješno je okupio veliki broj poklonika. Protekle subote, 10. listopada omiljena utrka kalničkim gorjem brojala je više od 600 sudionika.
Upravo ta, suncem okupana subota bila je prijelomna točka prije drastičnog pada temperature i okreta vremena na pravo jesensko sivilo. Iako zahtjevne, uz niz strmih uspona, tri atraktivne staze ove utrke osigurale su si povratak brojnih trail entuzijasta na Kalnik Trail. Jasno, ničega od toga ne bi bilo bez organizacije Udruge kineziologa Križevci koja je uspjela zadovoljiti organizacijske kriterije u epidemiološkim uvjetima, na otvorenom i prostranom novouređenom trgu sela Kalnik.
Na najkraćoj stazi veseli lavež
Najkraćom stazom dugom šest kilometara uz 250 metara uspona, u kategoriji Bor prošlo je 263-oje sudionika i sudionica. Među muškarcima najbrži je bio Borna Vidović s vremenom 28:17 minuta, dok se od žena za pobjedu izborila Vanja Rupčić (AK Koprivnica) za 37:26 minuta. Ugodno iznenađenje na ovoj dužini bila je treća žena, a ujedno i prva djevojčica do 12 godina Marcela Cerovac kojoj je do ciljne linije trebalo tek minutu više nego prvoj (odrasloj) ženi.
Istom stazom protutnjalo je još 36 parova ljudskih i dvostruko od toga psećih nogu. Radi se, jasno, o kategoriji Canicross u kojoj su najbrži bili Tomislav Vuk (Canicross Croatia) i Irena Smojver (Canicross Croatia) sa svojim čupavim prijateljima. Oni u cilj dolaze nakon 32 minute, samo sa sekundom razlike. Ova utrka ujedno je dio Canicross lige Hrvatske.
Penjanje, penjanje i još malo penjanja kalničkim gorjem
Među finišerima Pece našlo se 245-ero njih koji su prevalili 700 metara uspona u 16 kilometara staze. Najuspješniji muškarac među njima bio je Dinko Solić (Ak Varaždin) s vremenom 1:26 sat, a najbrža žena Kristina Marjanović (Ak Sljeme) s vremenom 1:43 sat.
Najdulju i najtežu stazu Gabrinovec činio je 31 kilometar dužine te 1300 metara uspona. Među 66-ero njih koji se odlučuju na ovu avanturu, najuspješniji je bio Siniša Škvorc koji stazu svladava u roku tri sata. Među samo 13 žena u ovoj kategoriji, najbrža je bila Danijela Horvat (AK Sljeme) te u cilj dolazi za 3:42 sata.
Na ovogodišnjem, drugom izdanju Plitvičke noćne utrke okupila se zaista neustrašiva ekipa: dok su se oni manje hrabri već spremali na brojenje ovčica u krevetu, trkači na 5 i 10 kilometara su hladnu listopadsku večer proveli u kratkim rukavima. Volonteri i članovi AK Plitvice pobrinuli su se za dobru atmosferu – zagrijali su i motivirali trkače glazbom, bogatim nagradama, odlično dizajniranim medaljama i priznanjima za osvojena prva mjesta te tombolom za sve sudionike utrke.
Usprkos koroni i uz sve mjere opreza, utrka je protekla u opuštenom i veselom raspoloženju, poput okupljanja starih prijatelja i poznanika.
Rezultati pokazuju da se u mraku brzo trči. Je li to zbog straha od tame ili zbog neopterećenosti svime onime što nas usporava na svjetlu dana, teško je reći. Ali zato su se trkački satovi pokazali vrlo bitnim modnim detaljem – u mraku su i Suunto i Garmin bili svijetle točke koje su pomagale u snalaženju na stazi.
Pobjednici su bili vrlo zadovoljni i izazovnom stazom i svojim rezultatima. Premoćnu pobjedu na 10 km odnio je Ivan Dračar, a u ženskoj konkurenciji u završnici smo imali priliku gledati dvoboj do zadnjeg atoma snage. Pogledajte koji su se pojedinci i klubovi posebno istakli.
Utrka na 10 km
Muškarci
Ivan Dračar, AK Agram, 33:07
Krešimir Balaško, AK Svetice, 36:40
Goran Bakšić, AK Glina, 39:39
Žene
Tea Faber, AK Dubrovnik, 37:13
Nikolina Stepan, AK Svetice, 37:15
Marija Frković, AK Velebit 2001., 44:40
Utrka na 5 km
Muškarci
Josip Oulovsky, AK FIT Zaprešić, 16:57
Ivan Pikunić, AŠK Rogovo, Sv. Filip i Jakov, 17:04
Dragan Kramar, ISTRun, 18:16
Žene
Anda Tomaš, AK Svetice, 20:06
Maja Prahin Hotko, AK FIT Zaprešić, 21:37
Dijana Butorac, AK Velebit 2001., 23:20
Već negdje pri početku studija, kada sam se hvatala u koštac s latinskim nazivima svih mogućih kvržica, udubina i kanalića na kostima, shvatila sam da odlaskom na trčanje ne gubim dragocjeno vrijeme od učenja, već iznenađujuće, nakon treninga bolje pamtim i brže naučim određeno gradivo nego kad bih ostala sjediti za knjigom čitavo vrijeme.
Nije uzalud još u starom Rimu pjesnik Juvenal napisao da je u zdravom tijelu zdrav duh – nova istraživanja pokazuju upravo to, da aerobna aktivnost (a trčanje je možda najbolji primjer), potiče stvaranje novih neurona u mozgu. Jednostavno, trčanje nas čini pametnijima!
Sive stanice
Do nedavno, znanstvenici su bili uvjereni da su neuroni, tj. živčane stanice, jedne od rijetkih stanica u našem tijelu koje se nakon rođenja ne dijele i ne obnavljaju. Međutim, kako to često biva u znanosti, pokazalo se suprotno. Razne studije, provođene najčešće na miševima, dokazale su da je stvaranje novi neurona moguće, a ono što je nama kao trkačima najzanimljivije je tvrdnja da je trčanje, tj. aerobna aktivnost, jedan od glavnih čimbenika koji tome pomažu. Da ne bi taj podatak ostao na razini istraživanja na miševima, rađene su i studije na ljudima, u kojima su se testirale dvije grupe ispitanika – jednu grupu činili su neaktivni ljudi, a drugu ljudi koji se redovito bave aerobnim sportom. Aktivna skupina pokazala je bolje rezultate na testovima koji su ispitivali različite kognitivne funkcije – mogućnost dugotrajnog fokusiranja na zadatak, pamćenje, brzinu reagiranja itd. No, kako aerobna aktivnost zapravo utječe na rad mozga i kako dovodi do stvaranja novih živčanih stanica?
Veza vježbanje – mozak
Kada trčimo, veći broj otkucaja i veći volumen krvi koji cirkulira našim tijelom u jedinici vremena dovode i do boljeg protoka krvi kroz mozak, bolje opskrbe kisikom i hranjivim tvarima. Zato se tijekom i nakon treniga osjećamo budno i fokusirano, a dodatan učinak tjelesne aktivnosti na smanjenje stresa i povećano lučenje endorfina čini da smo bolje raspoloženi i motiviraniji za učenje i rad nego što smo bili prije odlaska na trening. Ipak, na pitanje što potiče samu neurogenezu, tj. stvaranje novih neurona, dugo nije bilo odgovora. Znanstvenici su prije nekoliko godina otkrili da je tijekom aerobne tjelovježbe u krvi prisutna povećana koncentracija jednog proteina koji ima ulogu u mišićnom oporavku, a nazvan je katepsin B. Visoke razine tog proteina povezane su i s boljim radom mozga, ponajviše s pamćenjem, tako da se smatra da bi upravo katepsin B mogao biti ta poveznica između vježbanja i neurogeneze za kojom se dugo tragalo. Novi neuroni stvaraju se u području hipokampusa, dijelu mozga koji je najuže povezan s pamćenjem, stvaranjem sjećanja i učenjem. Isti taj dio mozga propada u Alzheimerovoj bolesti, što bi moglo biti objašnjenje zašto su trčanje i tjelovježba važni u njenoj prevenciji.
Trčanjem do boljeg učenja
Sigurno te zanima kako poboljšati svoje sposobnosti učenja, kako se bolje fokusirati na radne zadatke i manje zaboravljati naučeno. Samo trčanje nije instant-rješenje koje će te učiniti pametnijom osobom, ali pomoći će ti u ostvarivanju tvojih mentalnih potencijala. Osim redovitog bavljenja aerobnim sportom (barem 3-4 puta tjedno), važno je uhvatiti dovoljno sati sna svakoga dana te u prehranu uvrstiti više namirnica bogatih omega-3 masnim kiselinama (riba, orašasti plodovi) i flavonoidima (crna čokolada, borovnice) – sve to pozitivno utječe na neurogenezu.
U treningu vrijedi jedno pravilo, koje se ne odnosi samo na bolji rad sivih stanica, već i na prevenciju ozljeda i čuvanje cjelokupnog zdravlja – bez pretjerivanja! Pretreniranost i umor poništit će nabrojane dobrobiti trčanja na rad mozga. Priznajmo, nakon jako dugog i iscrpljujućeg treninga zadnja stvar koju želimo raditi je posvetiti se učenju i napornom mentalnom radu. Iako su naporni treninzi potrebni za napredovanje u sportu, svakodnevno pretjerivanje dovest će do iscrpljenosti organizma, a osim pada u fizičkoj izvedbi, imat ću i negativan utjecaj na mentalne funkcije. Kao i u svemu, važno je pronaći individualnu ravnotežu i iskoristiti maksimum dobrobiti koje kao trkači imamo od našeg sporta. 🙂
Čeka nas kišno i snježno vrijeme, blatnjave i mokre staze. To nužno ne znači neugodu, dapače, mnogi od nas (uključujući pisca ovih redaka) uživaju se “zasvinjiti” u šumi. No užitak često prestaje zbog mokrih stopala. Tu onda uskaču GTX modeli koji vodu ne puštaju u tenisice, a jedan takav upravo predstavljamo.
Šareno! Prvi dojam, prva riječ koja će vas potaknuti da ih malo pobliže pogledate. ASICS GEL-FUJITRABUCO 8 GTX tenisice odlikuju hrabro izabrane boje koje će vas staviti u fokus interesa na svakoj trail utrci. No, one su puno više od vanjskog izgleda, udobnost i izdržljivost najvažnije su odlike ovog modela.
Često su trail tenisice s GORE-TEX membranom krute i tvrde. ASICS GEL-FUJITRABUCO 8 GTX mekše su i udobnije nego se čini na prvi pogled. Potplat s velikim ripnama na ASICS modelima zove se ASICSGRIP, odlično “grize” teren, čak i na kliskim površinama i u blatu. U njemu se nalaze dva elementa koji su zaduženi za stabilnost i odzivnost – DYNAMIC DUOMAX i FLYTEFOAM.
U petnom dijelu potplata postavljen je GEL umetak po kojem je ovaj model i dobio naziv, on ublažava udar stopala o podlogu. Dodatna zaštita od probijanja i oštrih predmeta izvedena je Rock Protection Plate elementom u prednjem dijelu stopala, iznad osnovnog sloja s ripnama.
Kvalitetno gornjište izrađeno je s osnovnim ciljem zaštite stopala. Ovo je GTX model, što znači da je opremljen GORE-TEX membranom, koja je vodonepropusna, a s druge strane propušta paru iz unutrašnjosti i omogućava da stopalo “diše”.
Na strateška mjesta gornjišta postavljena su ojačanja od umjetne kože, a ove tenisice imaju i reflektivne elemente za bolju vidljivost. Praktičan je džepić za pospremanje vezica koji se nalazi u jeziku, a češće ga nalazimo na tenisicama s nekom vrstom “automatskih” vezica.
– Iznenađujuće su lagane za trail tenisice. Čvrst i odlično prijanjajuć potplat daje osjećaj sigurosti prilikom trčanja, jednako po blatnom terenu kao i kamenim podlogama. Zbog GORE-TEX materijala ne moram nužno paziti i zaobilaziti sve lokve na koje naiđem, što je meni velika prednost. 🙂 Osim što su udobne, dojmljiv je i dizajn tenisica, a posebno bih izdvojila vrlo praktičan džepić za vezice na jeziku – rekla je Paula Šimunčić koja ih je testirala.
ASICS GEL-FUJITRABUCO 8 GTX udobne su, stabilne i vodonepropusne tenisice atraktivnog izgleda, a možete ih nabaviti u Intersportu.
Novi satovi iz Garmin obitelji su Venu Sq i Venu Sq Music, GPS pametni satovi koji kombiniraju dnevni stil s funkcijama praćenja zdravlja i fitnessa, vodeći u industriji i koji su korisnici Garmina i očekivali – s početnom cijenom od samo 1.590,00 kn.
Za one koji traže playlistu koja će ih voditi od jedne aktivnosti prema drugoj, Venu Sq Music sadrži pohranu glazbe na uređaju koja omogućuje slušanje glazbe bez telefona. S elegantnim pravokutnim licem sata, svijetlim zaslonom u boji i trajanjem baterije do 6 dana u načinu pametnog sata i do 14 sati u GPS načinu rada – Venu Sq potiče na pokret.
Zdravlje i wellness
Venu Sq sadrži paket funkcija za praćenje zdravlja potpomognutih vrhunskim cjelodnevnim Garmin Elevate sustavom za praćenje otkucaja srca1, koji nadmašuje konkurenciju tako što mjeri otkucaje srca više puta u sekundi, 24 sata dnevno. Među ostalim ugrađenim funkcijama za zdravlje su napredno praćenje spavanja uz Pulse Ox2, praćenje disanja, upozorenja o otkucajima srca (visoki i niski), praćenje menstrualnog ciklusa, razine stresa s podsjetnicima za opuštanje, hidratacije i još mnogo toga. Inovativni Body Battery sustav za praćenje energije daje uvid u razinu energije što može pomoći u planiranju vježbi, odmora i spavanja.
Kada je vrijeme za predah, moguće je pristupiti četirima pažljivim aktivnostima disanja direktno sa sata: Tranquility koji olakšava spavanje, Coherence koji osnažuje ravnotežu i smirenost, i dvije verzije Relax i Focus za poticanje koncentracije i oslobađanje od stresa. Na kraju svake aktivnosti disanja slijedi sažetak koji pokazuje trajanje, disanje, prosječan broj otkucaja srca i promjene stresa.
Pregledavanje aktivnosti u usluzi Garmin Connect omogućuje pregled podataka u grafovima.
Fitness i prilagođeni treninzi
Kada je vrijeme za pokret, Venu Sq sadrži više od 20 ugrađenih sportskih aplikacija u zatvorenom i na otvorenom, uključujući pilates, jogu, trening snage, trčanje, plivanje u bazenu, biciklizam, golf i ostale. Bilježi korake, intenzivne minute, potrošene kalorije1 i ostalo. Trebate pomoć u planiranju fitness rutine? Venu Sq dolazi s učitanim treninzima, pripremljenim treninzima dostupnim za preuzimanje s Garmin Connecta i kreiranje vlastitih prilagođenih vježbi.
Bez obzira odaberete li trening za utrku od 5 km ili nešto duže, Venu Sq kompatibilan je s Garmin Coach aplikacijom, besplatnim planovima treninga koji se prilagođavaju ciljevima i izvedbama trkača, a upotpunjeni su s virtualnim osobnim trenerom za dodatnu motivaciju.
Napredno praćenje spavanja s disanjem i Pulse Ox funkcijom
Kada je vrijeme za predah, napredni sustav praćenja sna procjenjuje laganu, duboku i REM fazu sna.
Funkcija za praćenje disanja mjeri broj udisaja u minuti, a Pulse Ox mjeri zasićenost krvi kisikom.
Nakon buđenja korisnici mogu pregledati statistiku spavanja u Garmin Connectu kako bi vidjeli spavaju li kvalitetan san koji je potreban da bi se sljedeći dan osjećali odmorni i napunjeni energijom. Zasićenost krvi kisikom (Pulse Ox) se može provjeriti u bilo koje vrijeme tijekom dana. Venu Sq također podržava cjelodnevno praćenje zasićenosti krvi kisikom koje se po potrebi može uključiti u postavkama.
Pametne funkcije za život u pokretu
Venu Sq serija osigurava cjelodnevnu povezanost i praktičnost s nizom pametnih funkcija koje uključuju:
Obavijesti: Primajte pametne obavijesti3 za dolazne pozive, tekstualne poruke, ažuriranja društvenih mreža, podsjetnike kalendara i još mnogo toga. Korisnici Androida mogu odgovarati na tekstualne poruke izravno sa sata.
Pohrana glazbe: Pomoću Venu Sq Music preuzimajte pjesme ili popise pjesama4, uključujući one iz glazbenih usluga drugih proizvođača poput Deezera, izravno sa zapešća.
Sigurnost i praćenje: otkrivanje incidenata (tijekom šetnje na otvorenom, trčanja ili vožnje) i pomoć da se u stvarnom vremenu pošalje lokacija kontaktima za hitne slučajeve. LiveTrack omogućuje prijateljima i obitelji praćenje korisnikove aktivnosti u stvarnom vremenu, pružajući osjećaj mira tijekom treninga na otvorenom i trčanja3.
Garmin Pay: Rješenje za beskontaktno plaćanje omogućuje ostavljanje gotovine i kartica kod kuće pružajući brze transakcije bez dodira5.
Personalizacija: Dodajte osobnost preuzimanjem aplikacija, različitih izgleda zaslona sata i još mnogo toga iz Garmin Connect IQ trgovine. Moguće je čak učitati i vlastite fotografije i pretvoriti ih u svoj izgled zaslona sata.
Kompatibilnost: Koristite Venu Sq s gotovo svim pametnim telefonima (kompatibilan s Android i Apple uređajima).
Dizajn, cijene i dostupnost
Venu Sq serija ima 1.3 inča pravokutni Corning Gorilla Glass zaslon osjetljiv na dodir s laganim aluminijskim okvirom i udobnim silikonskim remenom. Dizajniran da se uklopi u svaki stil, Venu Sq i Venu Sq Music dostupni su u više kombinacija boja kućišta i remena. Dostupni su odmah, preporučena maloprodajna cijena za Venu Sq iznosi 1.590,00 kn a za Venu Sq Music iznosi 1.990,00 kn.
1 Pogledajte Garmin.com/ataccuracy
2Ovo nije medicinski uređaj i nije namijenjen dijagnosticiranju ili praćenju bilo koje vrste medicinskih stanja; pogledajte Garmin.com/ataccuracy. Pulse Ox nije dostupan u svim zemljama.
Asics, jedan on najvećih trkačkih brandova na svijetu, nedavno je predstavio novu generaciju legendarnih cestovnih tenisica Gel-Cumulus 22. Mi vam predstavljamo njihovu MK verziju koju ekskluzivno možete nabaviti u Intersportu.
Kad neki model tenisica dođe do 22. verzije, jasno je da se radi o široko prihvaćenom proizvodu koji se iz godine u godinu nadograđuje i mijenja u skladu s reakcijama korisnika i novim tehnološkim saznanjima. Tako je i s Asics Cumulusom. Nova 22. verzija ima mnogo sličnosti, ali i neke novine i promjene u odnosu na prethodnu.
Asics Cumulus svoje je ime dobio po nazivu za oblak – cumulusi su oni bijeli oblaci koji se formiraju tokom lijepih dana, često izgledaju kao meki jastuci na nebu. Baš takav je Gel-Cumulus – mek i podatan.
Za tu mekoću zadužen je potplat koji se sastoji od više segmenata. Gledano odozdo – na prednjem dijelu smješteni su utori preko cijelog potplata. Oni omogućavaju elastičnost potplata u dijelu ispod prstiju. Na strateška mjesta gdje se potplat najviše troši, postavljena su ojačanja od AHAR gume koja se troši sporije i produžuje trajnost tenisica.
U srednjem dijelu potplata nalaze se dva sloja FlyteFoam materijala. Onaj osnovni, nešto je mekši nego na 21. verziji Cumulusa, a drugi sloj je FlyteFoam Propel koji služi povećanju povrata energije i onom osjećaju odskakanja od podloge prilikom odvajanja od nje.
Već u nazivu ovih tenisica jasno je da se u njima nalaze Gel umeci. Onaj veći smješten je u petnom dijelu potplata i taj je jasno vidljiv. Gel je tehnologija koju Asics u svoje tenisice ugrađuje od davnih dana i od nje ne odustaje niti nakon pojave mnogih drugih materijala slične namjene. Gel ima drugačija svojstva od pjena, on dodatno ublažava vibracije i daje poseban osjećaj kod kontakta s podlogom, osobito za one koji trče više “na petu”. Gel umetak nalazi se i u prednjem dijelu potplata, no on nije vidljiv izvana.
Ovo su tenisice namijenjene za svakodnevno cestovno trčanje pa i duže treninge, a kod takvih modela naglasak mora biti na udobnosti. Gel-Cumulus 22 MK su vrlo udobne, odlično je podstavljen petni dio, a i jezik je vrlo mek i udoban. Njihova relativno mala masa svrstava ih u kategoriju tenisica koje će biti odličan izbor i na dan utrke.
Trkačice i trkači s neutralnim stopalom najbolje će se osjećati u njima, a drop, odnosno razlika visine potplata peta-prsti je 10 milimetara. Opremljene su reflektivnim materijalima za bolji vidljivost noću.
Najveća posebnost modela koji predstavljamo je njegovo gornjište. Za razliku od običnog, MK model ima pleteno gornjište, koje donosi veću prozračnost, trajnost i nešto manju masu.
– Asics Gel-Cumulus 22 MK izrazito su udobne i mekane tenisice. Kako i sama prilikom trčanja više gazim na petu, odgovara mi njihov Gel umetak. Na ubrzanjima odlično amortiziraju prilikom dodira s podlogom. Lagane su i prozračne, a baš mi se sviđa moderan dizajn. Pristaju na sve kombinacije, što je trkačicama velika prednost. – rekla je Paula Šimunčić koja ih je testirala.
Du Motion – Runners’s Days Dubrovnik poziva na sudjelovanje u globalnoj humanitarnoj 5K utrci “Embrace Beirut” čiji je cilj prikupiti sredstva za Crveni križ Libanona i žrtve razorne eksplozije koja je teško pogodila glavni grad Libanona i njegove stanovnike. Organizator utrke je Bejrutski maraton, kojeg s Du Motionom povezuje višegodišnji partnerski odnos i zajednička misija povezivanje ljudi kroz trčanje.
Podsjetimo, Libanon je bio svjedok pete najveće eksplozije zabilježene u ljudskoj povijesti u luci Bejrut početkom kolovoza ove godine, koja je u svega nekoliko sekundi odnijela stotine života, ranila više od pet tisuća ljudi, a preko tristo tisuća ljudi ostalo je bez svojih domova. Materijalna i infrastrukturna šteta mjeri se u milijardama dolara.
Bejrut i Libanon sada trebaju pomoć cijelog svijeta!
Svi zainteresirani pozvani su da istrče utrku od 1. do 8. listopada 2020. godine i zabilježe to na društvenim mrežama pod hashtagom #EmbraceBeirut kako bi se i na taj način proširio glas o ovoj hvalevrijednoj humanitarnoj akciji.
Registracije za virtualnu utrku uz donaciju od 30 dolara obavljaju se putem službene platforme, a 100% prikupljenih sredstva donirat će se libanonskom Crvenom križu.
Du Motion tim će se pridružiti akciji trčanjem i donacijom te poziva sve svoje trkače, prijatelje i partnere da im se pridruže u što većem broju.
Kako mi na 3sporta uvijek volimo sagledati stvari s pozitivne strane, reći ćemo da imamo jednu dobru i jednu još bolju vijest. Naime, Sportkon – konferencija sporta i zdravlja nije otkazna, nego samo seli u novi format. A ona odlična vijest je da su kotizacije otkazane, tj. sudjelovanje je za sve besplatno!
Novonastala situacija u 2020. godini (kojoj za inat nećemo opet ponavljati ime), sve nas je primorala na određene promjene i prilagodbe. Tako su i organizatori Sportkona, ekipa koja stoji iza portala utrka.com, odlučili ostati odgovorni, ali ne i dozvoliti da ih ograničenja poraze.
Kako dvodnevna konferencija u zatvorenom prostoru trenutno nije održiva, organizator će ju preinačiti u digitalni odnosno video format s datumom 6. studenoga 2020.
Konferencija se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta.
Bogat niz imena iz svijeta sporta i struke
Kako je Goran Antonović uime organizatora već ranije najavio, ova je konferencija zamišljena kao platforma za komunikaciju između aktivnih sportaša, organizatora sportskih događaja, sportskih liječnika, nutricionista, psihologa, fizioterapeuta i trenera – i po tom se planu ništa ne mijenja.
Cilj Sportkona promocija je zdravog i fizički aktivnog stila života.
– Želja nam je stvoriti jedinstvenu priliku da se sportska zajednica upozna licem u lice u idealnom okruženju, kako bi podijelila svoje ideje i bogata iskustva – Antonovićeve su riječi.
Iako će to “idealno“ okruženje za današnje uvjete biti digitalno, i dalje ćeš moći slušati inspirativne priče i odlične savjete stručnih i iskusnih predavača. Inicijatori serije poslovnih utrka B2B RUN Dijana i Viktor Vetturelli, službeni liječnik hrvatske ultramaratonske reprezentacije dr. Pavao Vlahek, pokretač škole trčanja Trčaona i portala trčanje.hr te organizator brojnih utrka Nedeljko Vareškić, hrvatski Ironmani Dejan Patrčević i Nenad Šimunko te Ironwoman Đurđica Orepić i nutricionist Luka Bashota – samo su dio imena koja će govoriti na video konferenciji Sportkon.
Besplatnom registracijom podrži organizaciju
Iako je ulaz na konferenciju za tebe besplatan, za organizatora njeno održavanje ipak nije. Stoga, kako bi se konferencija uspješno održala potrebno je privući što više sponzora, a “poželjnom udavačom“ učinit će ju upravo što veća posjećenost. Tu nastupaš ti sa svojom registracijom putem prijavne forme klikom OVDJE.
Iako je održavanje Sportkona u ovom obliku veliki rizik, kako sam organizator kaže, u njega ulazi svjesno i iz pomalo sebičnih razloga.
– Mi smo trkači i nas zanimaju teme koje će biti prezentirane na konferenciji. Osim toga ne želimo da trud predavača i nas samih propadne. Svatko tko se okušao u organizaciji zna što to znači. Naravno, bitni ste nam i vi, želimo sportskoj zajednici ponuditi nešto novo i zanimljivo – zaključak je pokretača ove konferencije.
U nedjelju 20. 9. u organizaciji ekipe iz Segmenta 21 održan je po prvi puta u Hrvatskoj Gravel biciklistički događaj. Organizatori su poznati po uspješnim MTB utrkama 4Islands, XCM Occupy i The Capital.
Na ovoj utrci su okupili oko 200-tinjak biciklista koje je čekalo 100 kilometara po makadamima oko Zagreba u društvu bivših i sadašnjih vrhunskih sportaša, poznatih osoba i općenito ljudi koji se uživaju voziti.
Gravel – što je to?
Bez da ulazimo u širinu guma, kuteve vilica i veličinu kotača; gravel možete zamisliti kao tinejdžera koji nervira svoju stariju braću cestovni biciklizam i MTB. Odlučio je raditi po svome i prekršiti većinu normi koje godinama vrijede na cesti i u šumi. Normi kao što su formati utrka, bicikl koji moraš voziti, odjeću nositi i egzistencijalnih pitanja kao npr. da li se sunčane naočale nose ispod ili iznad remenčića kacige.
Autor teksta vozio je utrku (i bušio, opet)
I dok su cestovnjaci naročito naporni po ovim pitanjima, mountain bajkeri im se opasno približavaju u posljednje vrijeme. Početnik u sportu osim što treba steći fizičku kondiciju i tehnička znanja da može uopće biti blizu pretposljednjem, mora savladati i cijeli niz nepisanih pravila kako bi se uklopio i izbjegao podrugljive poglede.
I ovdje Gravel dolazi na svoje. S tehnički nezahtjevnim stazama u odnosu na MTB, nižim brzinama u odnosu na cestu, fokus je na druženje i istraživanje novih puteljaka a ne na štopericu i osvajanje medalje u kategoriji.
Gravel sloboda
Najveći uspjeh prvog izdanja Gravelmana je da je uspio stvoriti ovakvu opuštenu atmosferu.
Format utrke je znatno doprinio ovakvom ugođaju. Ekipa vrhunskih biciklista i sportaša je krenula 17 minuta nakon natjecatelja. Natjecatelji koji uđu u cilj ispred potjere su postali Gravelmani. Svi ostali su finisheri.
Vrhunska ekipa lovaca je između ostalih sadržavala i naše reprezentativce u biciklizmu Miu Radotić i Filipa Kvasinu, u triatlonu Silvija Tomca i veslački tandem braće Sinković.
Ruta je odlično izabrana. Tehnički nezahtjevna, skoro bez prometa. Nekoliko prijelaza preko prometnica je bilo odlično osigurano. Dužina od 100 km po makadamu je ozbiljan izazov za prosječnog rekreativca, ali opet savladiva uz malo treninga.
Lovci u naletu
Startno ciljni prostor je očito rezultat velikog iskustva u organizaciji. Bogati štandovi sponzora, mjesto za odložiti bicikle, catering, odličan DJ i najavljivač. Jednom riječju sve što je bilo potrebno. Ugodno iznenađenje su bile okrijepe i ručak. U raspisu je bilo nejasno hoće li biti ručka, a na okrijepi je najavljena samo voda i izotonik. Osim klasičnog graha nakon trke na okrijepi nas je dočekala Cola i energetske pločice. Čak je i proglašenje 40 sudionika koji su uspjeli pobjeći potjeri uspjelo biti neformalno i brzo.
Sve ovo je stvorilo atmosferu gravel slobode. Sloboda koja se između ostalog manifestirala i u znatno većem postotku žena u odnosu na druge biciklističke događaje kod nas. Neki su se natjeravali i došli u cilj za manje od tri sata, drugi su išli svojim tempom, stekli nove prijatelje putem i prvi puta prešli 100 km. Format utrke je postigao da smo bili sudionici a ne natjecatelji. Bježali smo od lovaca i međusobno si pomagali i bodrili se. Vozili smo sve, od aero karbonskih okvira s bežičnim mjenjačima do touring bicikala s bisagama. Svi smo bili dio jednog ugodnog iskustva. Iskustva koje je dostupno bilo kome tko ima bicikl i malo kondicije.
Nakon utrke Igor Rulj, organizator utrke nam je rekao da su se odlučili na organizaciju ovog događaja jer su prepoznali svjetski trend rasta gravel vožnje. Želja im je približiti ovu vrstu vožnje rekreativcima koji se možda ne usude doći na njihove MTB utrke. Što se tiče broja natjecatelja zadovoljni su odazivom.
Ovo je prvo izdanje, u specifičnim uvjetima epidemije te očekuju da će u sljedećim godinama broj sudionika biti znatno veći. Igor se posebno zahvalio sponzorima bez čije podrške ne bi bilo moguće organizirati događaj na ovoj razini. Što se tiče planova, organizatori su Gravelman zamislili kao događaj koji se može seliti. Bundek je vrlo atraktivna pozicija ali postoji mogućnost da se iduće godine vidimo negdje drugdje u lijepoj našoj, a možda i šire.
Gravelman je bio jedno vrlo zabavno sportsko iskustvo. Ugodna uključiva atmosfera, sigurna staza, potpora sponzora i iskusni organizator su formula za koju smo sigurni da ima svjetlu budućnost.
Organizaciju Gravelmana su podržali sljedeći sponzori: Keindl sport – generalni sponzor, Samusng – mjerenje vremena, Zagrebačka pivovara- Hidra, Dogma čarape, Alkaloid, AWT, Naturel i InfoBip.
Izjave Lovaca
Mia Radotić višestruka državna prvakinja i reprezentativka
Kako ti se je svidjelo danas na utrci?
Bilo je super, teško je iako je 100 kilometara ravno sve neravnine po makadamima se nakupe i doprinesu umoru puno više nego na cesti. Ali bilo je jako zabavno jer smo se mi lovci trebali uskladiti kao grupa. Dogodilo nam se je nekoliko mehaničkih kvarova koje smo morali zajedno riješiti i pričekati jedni druge. Dobro smo se namučili i zabavili, što više čovjeku treba od nedjelje?
Filip Kvasina reprezentativac
Je li bilo teško danas?
Krenuli smo malo rezervirano, iako smo imali veliki zaostatak za nadoknaditi 100 km po makadamima je duga utrka. Zato je trebalo mudro rasporediti snage i ostaviti rezervu za zadnji dio utrke. Dodatno smo vodili računa da cijela grupa lovaca dođe do cilja zajedno. Želja nam je bila stići prvi u cilj ali nakon dva mehanička kvara smo shvatili da to neće biti moguće. Tako da smo posljednju dionicu utrke dozirali snage.
Vidiš li braću Sinković kao moguću konkurenciju u biciklističkim utrkama?
Po ravnom bi mogli biti vrlo ozbiljna konkurencija. Na sreću na većini utrka ima i brda što mislim da bi im predstavljalo problem. Ako bude gravel prvenstva Hrvatske po ravnoj stazi kao danas, sve je moguće.
Iako nam je pandemija malo pomutila planove, Bor, Peca i Gabrinovec i dalje stoje na istom mjestu i čekaju nas. Točnije, vijugaju, penju se i spuštaju ove staze na omiljenom nam Kalnik Trailu. Sve je manje-više isto, uz sigurnosne epidemiološke mjere i novi jesenski datum 10. listopada 2020. godine.
Organizatori Udruga kineziologa grada Križevaca i Canicross Croatia iz drugog te pokušaja pozivaju na jednu od triju dužina – šest, 13 i 31 kilometar. Naravno, Kalnik Trail i u svojem jesenjem ruhu sadrži poslasticu za četveronožne trejlere – kategoriju Canicross.
Startaj na stazi po svom izboru
Prijavi se i pojavi u centru sela Kalnik druge subote u listopadu, od 7:30 sati. Start je počevši s najduljom kategorijom Gabrinovec od 9:30 sati nadalje. Sve staze će biti označene, a činit će ih makadam te šumski putevi i staze.
Na 31,8 kilometara duge staze očekuje te 1300 metara uspona. Dužinom druga Peca u iznosu 16,7 kilometara ići će 700 metara uzbrdo, dok će se Bor dug šest kilometara penjati 250 metara uvis. Kategorija canicrossa slijedit će rutu Bora. Svaka od kategorija imat će svoj vremenski limit.
Staze:
BOR – 6.3km, 250m uspona (1 okrepa, vremenski limit 4 sata)
PECA – 16.7km, 700m uspona (2 okrepe, vremenski limit 5 sati i 30 min)
GABRINOVEC – 31.8km, 1300m uspona (4 okrepe, vremenski limit 7 sati i 30 min)
Sa startnim paketom ili bez njega
Ako požuriš s prijavom, još samo danas i sutra (zaključno 23. rujna) možeš trčati za startninu od 50 kuna, ali bez startnog paketa te za 150 kuna sa startnim paketom
Startnina uključuje natjecateljski broj, tekućinu i hranu na okrepnim stanicama, zakusku nakon utrke, finišersku medalju, nagrade za ukupne pobjednike u kategorijama te najmlađeg i najstarijeg trkača ili trkačicu, organizaciju utrke, dežurstvo liječnika i HGSS-a.
Besplatno mogu sudjelovati samo mlađi od 13 godina, ali uz pratnju odraslog natjecatelja te je prijava putem Stotinke i za njih obvezna. Međutim, neće ni oni kući otići praznih ruku – pri ulasku u cilj, i oni će biti okićeni finišerskom medaljom.
Start i cilj: selo Kalnik – centar
7:30-9:30 Registracije u selu Kalnik
9:30 Start za kategoriju GABRINOVEC
10:00 Start za kategoriju CANICROSS
10:10 Start za kategoriju PECA
10:20 Start za kategoriju BOR
11:30-18:00 Obrok na cilju / grah i piće
13:30 Proglašenje pobjednika za sve kategorije
14:20:Limit za sudionike utrke BOR
15:40:Limit za sudionike utrke PECA
17:00:Limit za sudionike utrke GABRINOVEC
Moje trkačke ambicije i rezultati su skromni. Ipak, kao i svi rekreativni trkači, u svakoj utrci, pa i na svakom treningu, nastojim pobijediti samu sebe. To su one sitne pobjede koje se ne vide u rezultatu, ali su razlog naše ustrajnosti.
Ove godine je odmah bilo jasno da će Grawe noćni maraton biti posebna utrka. Nisam baš vjerovala da mogu popraviti svoj polumaratonski rezultat jer je krajem kolovoza oko Bundeka uvijek najveća vrućina i sparina. Ali utrka je unaprijed bila posebna – u moru otkazanih utrka izgledalo je da će se ova ipak održati.
Na startu je bilo zanimljivo i neobično. Organizacija izvrsna, niti u jednom trenutku nije bilo potrebno približiti se ikome na više od 2 m. Ulazili smo u boks u skupinama po 50 i svatko je imao svoju točku na kojoj je čekao start. S maskama na licima. Ipak smo se prepoznavali, ipak su padali selfiji za koje samo mi znamo tko je na njima… Srela sam drage ljude, upoznala nove. Sve na propisanoj distanci.
Krenuli smo trčati prema suncu na zalasku. Moj je plan bio obratan nego u ranijim utrkama. Inače se držim negativnog splita i to dobro funkcionira. Sad sam pomislila – idem probati prvu polovicu istrčati na tempu kojim bih popravila osobni rekord… I išlo je nekako, ali nakon te prve polovice bilo mi je jasno da moja strategija nije bila dobra… Temperatura je preko dana bila oko 35 stupnjeva, prognoza za idući dan kiša. Pritisak, sparina… Trkači koji su već umorni pa vuku noge i dižu prašinu… Uz sve to komarce nisam ni primijetila. Uglavnom, na 16. kilometru sam se raspala. Istrčala sam ovoga ljeta (uglavnom zahvaljujući virtualnoj ligi Hrvatska trči) nekoliko puta polumaratonsku dužinu. Na nekoliko treninga kilometraža se približila i brojci od 30 km. Polumaraton bi za mene trebao biti nešto što mogu bez problema jednom tjedno istrčati… I što mi se sada to događa? Zašto moje noge ne žele trčati?Pogledam puls i pomislim: „Nema smisla riskirati. Ionako ništa od novog rekorda, idem ja prohodati još tih 5 km. Utrku moram završiti kako god znam jer sam nasred nasipa u mraku… usred ničega…“
Nakon pola kilometra hodanja shvatim da mogu ipak malo ubrzati, tek toliko da se ne povlačim još jedan sat do cilja… I nekako je polako krenulo. Na 18. kilometru moj mozak mi govori: „Pa čekaj, imaš još samo 3 km, zar nikada nisi pretrčala 3 km???“
Shvatila sam da svi trkači usporavaju. Svima je teško. A meni se pomalo vraćala snaga. Čak sam kalkulirala s rezultatom i izračunala da bih mogla imati bolje vrijeme nego prošle godine (a tada nisam imala ovakvu veliku krizu). Kada je ostao još 1 km do cilja, kao da su svi problemi nestali. Počela sam prestizati ljude, činilo mi se da sam jako brza (nisam bila, samo su oni bili mrvicu sporiji). Ništa me više nije boljelo, nije mi bilo teško, noge su odjednom postale lagane… Mislim da sam zadnjih 100-200 m pretrčala u tempu o kojem inače ni ne sanjam. Povukli su me ljudi, i trkači koji su posustajali, i oni koji su bili brži od mene, ali i malobrojni navijači koji su shvatili da trčim ludo brzo pa su počeli navijati.
I onda najveličanstveniji ulazak u cilj: sama utrčavam, na razglasu moje ime, u cilju mali vatromet samo za mene. I moja najvjernija publika – muž i pas. Rezultat je bio barem 10 minuta lošiji od onog koji sam na početku utrke priželjkivala, ali iskustvo je bilo nezamjenjivo. Što sam naučila?
Drži se ti ipak negativnog splita.
Kad stvarno ne možeš, malo hodanja može napraviti čudo.
U finišu utrke možeš sve, samo moraš dozvoliti glavi i tijelu da te vode.
Važno je da te u cilju dočeka netko tebi drag tko po mogućnosti ima auto u blizini.
Grawe noćni maraton je najteža, grozna, užasna utrka koju obožavam.
Dakle, budite hrabri i ustrajni, ali osluškujte svoje tijelo, ne dajte da vas srce povuče preko fizičkih mogućnosti. Prvi cilj mora biti sačuvati zdravlje. A tek kada tome sve podredite, možete ostvarivati čuda. Jer ova utrka je bila čudo za mene. Ne po rezultatu. Nego po pomicanju granica. Po otkrivanju sebe. I po ulasku u cilj u kojem sam bila pobjednica.
Tjedan dana nakon otvaranja prijava prešli smo broj od 1.000 trkačica i trkača, koji će trčati glavnu virtualnu utrku godine – Samo pozitiva.
Nakon što je na prethodnim virtualnim ligama sudjelovalo više od 6.000 trkačica i trkača, odlučili smo se za novost – virtualnu utrku. Jesen je vrijeme kada većina trkača ostvaruje najbolje rezultate, pa evo prilike da to pokažemo.
Trčimo 5, 10, 21.1 ili 42.2 kilometra. Odluku o tome koju ćete distancu istrčati donosite na dan utrke. To znači da se možete pripremati za 5 ili 10 kilometara, a na dan utrke se odlučiti za polumaraton (ili obrnuto).
Trčimo svi isti dan, u nedjelju 25. 10. 2020. sa startom u 10:00 sati. Ako bude moguće (zbog epidemioloških uvjeta) diljem Hrvatske ćemo organizirati neformalne punktove na kojima ćemo se okupiti i krenuti na trčanje zajedno. No, ovo nije uvjet za sudjelovanje, slobodno isplanirajte neku lijepu lokaciju gdje ćete trčati solo, a možete trčati i u bilo koje vrijeme u tu nedjelju. Zajednički start u 10 samo je preporuka. 🙂
U startno/finišerskom paketu za odrasle su startni broj, majica, buff (za hladne dane) i finišerska medalja, koju je opet dizajnirao Siniša Mareković. Sve ovo šaljem vam prioritetnom poštom prije utrke. Cijena startnine za odrasle je 125 kuna, a za djecu 70 kuna.
Finišerska medalja utrke “Samo pozitiva” za sve koji je istrče
Najbrže čekaju nagrade, a utrka ima i timski karakter. Proglasit ćemo najveći tim, najbržitim… Odlična prilika da je istrčite sa prijateljima ili kolegama s posla.
Kao i uvijek do sad, objavit ćemo veliku foto galeriju s utrke, a na našim Facebook grupama već sad se odlično zagrijavamo za utrku. 🙂
Utrka koja traje mjesec dana
Želimo vam pomoći da se najbolje pripremite za utrku. Zbog toga ćemo u našoj Facebook grupi i na web stranici Hrvatska trči, objavljivati planove treninga i savjete naših trkačkih eksperata. Sve ovo uključeno je u cijenu startnine.
Prijavite se što prije, prijave zatvaramo zaključno s nedjeljom 20. 9. ili ranije ako dosegnemo limit.
Rastresena, iscrpljena i zasićena. Umorna. To bi bile riječi koje najbolje opisuju svibanj 2017. godine, kada sam se hodajući vratila s trčanja sa svoje standardne dionice treninga. Jednostavno više nisam mogla. Naravno, ne mislim na fizičku nemoć, nego trenutak kada um više ne može natjerati tijelo na to da istrči više korak. Jedan, jedini korak.
Moram si dati malo vremena, moram predahnuti, povući se.. Moram se maknuti.
Vrijeme je prolazilo, ali osjećaj nije jenjavao. Učila sam živjeti u spoznaji prolaznosti života i znala sam da trčati sada ne mogu jer posvećenost koju sam do tada trčanju pružala bila je ogromna.
Kolega trkač komentirao je kako mu nije jasno kad netko zbog privatnih problema prestane trčati. “Ja to ne kužim! Kak ne možeš više trčati? Moraš! Poslije ti bude super!” Oh, da, naravno da se osjećaš bolje, ali što ako nestane osnovni motiv…?
Trenirala sam intenzivno godinama, nizajući tako mnoge utrke: polumaratone, nekoliko maratona, pa i kraćih ultri. Čelična volja vodila me kroz trenažni proces zimi, ljeti, uvijek. Obožavala sam trenirati, svaki trening bilježila bi svojim Polarom, uspoređivala rezultate i napredak. Učila sam mnogo o trčanju, ali učila sam mnogo i o sebi. Nisam ni sanjala da bi me išta u životu moglo izbaciti iz mojih patika za trčanje.. Ipak, je.
Prošlo je nekoliko godina do trenutka kada sam počela ponovo priželjkivati kretanje. Forma nije postojala, a par kila viška neugodno je žuljalo oko struka.
Moram krenuti. Sad zaista moram.
Jedne sunčane, proljetne nedjelje, odlučila sam otvoriti ormar u kojem su tri godine čekale trkačke majice, hlače, tajice.. Navučem na sebe što se navući da, obujem patike i istrčim na cestu. Agonija i čarolija ponovnog početka je nevjerojatna. Ono što je nekad bilo prvih nekoliko kilometara za zagrijavanje, početak “pravog” treninga, sada se čini nerealno teškim.
Oh, pa ovo je predivno, ja trčim!
Prvih nekoliko stotina metara osjećala sam se sjajno. I to je bilo sve od sjajnog osjećaja za taj trening. Ubrzo nakon toga sam se uspuhala, oznojila, usporila, počele su me boljeti svi mišići na tijelu.
Ahaaa, tako se osjećaju oni koji su tek počeli trčati… – pomislila sam spoznajući situaciju koja mi je bila potpuno strana. Kada si u formi nije ti jasno kako netko ne može držati tempo od recimo, pitomih 5:15min/km. Sada mi je bilo jasno.
Nakon nekoliko napaćenih kilometara vraćam se kući, jedva dižući noge na stepenice, osjećaja k’o da sam istrčala maraton.
Nakon te nedjeljne avanture nisam ponovo trčala neko vrijeme, ali dolaskom toplijeg vremena želja je ponovo rasla, tinjala, postojala. Trčkaranja su postala češća, ali daleko, daleko od nečeg što bi se moglo zvati treniranjem. Krenula sam tako i na lokalne lige. Neopterećena, bez sata, trčala sam prema osjećaju. Naravno, znala sam realno stanje svoje tjelesne forme pa nisam niti očekivala rezultate vrijedne spomena. U tom trenutku, za mene je bilo dostignuće pojaviti se na kolu lige. Sada i to razumijem.
Ispred mene u cilj redovito ulaze trkačice i trkači koji su prije nekoliko godina uvijek stizali nakon mene. Naravno, to je svojevrsni, dobar udarac egu, ali ja se svejedno veselo smješkam zadovoljna činjenicom da imam želje i da me to zapravo uopće ne smeta. Bila sam na neki čudan način ponosna na sebe i totalno nadahnuta ljudima koji su ustrajali.
Vratila sam se trčanju jer znam da je ljudsko tijelo u svoj svojoj cjelini rođeno za aktivnost, stvoreno za pokret. Kada trčim ne opterećujem se tempom, kilometrima niti imam vojnički režim treniranja. Trčim kada mi se trči, trčim za sebe. Shvatila sam da je svako trčanje bolje od ne-trčanja. Možda ponovo zaživi želja (i disciplina) da istrčim od Zagreba do Čazme, da ganjam osobni na maratonu ili na dravskoj ligi. Možda, ali ništa se neće dogoditi ako neću. Jedino što mi je sada važno je da danas obujem patike i uživam trenucima slobode.
Kada te život šamara i kad si u sumnji trčati ili ne – odgovor je uvijek isti – da, trčati. Možda nemaš motiva za natjecanje, možda nije tvoja stvar da se ganjaš, možda nije vrijeme za obaranje osobnih rekorda. I to je ok!
Jedino je važno nastaviti se kretati, osluškujući vlastiti unutarnji tempo, bez cilja ili s njim, ali nikad stati.
Group of participants ready to start an obstacle course
Nakon velikog uspjeha virtualnih utrka koje smo organizirali, a na kojima je sudjelovalo više od 6.000 trkačica i trkača, pokret Hrvatska trči ide dalje. Organiziramo glavnu virtualnu utrku godine koja će se održati 25. 10. 2020. s početkom u 10 sati.
Ono što nam najviše treba ovih dana su optimizam i nada, pa smo novu utrku nazvali – Samo pozitiva.
Kako će izgledati utrka Samo pozitiva?
Trčat ćemo svi u isto vrijeme, sa startom u 10 sati, u nedjelju 25. 10. 2020. Na raspolaganju su nam četiri dužine staze za odrasle, a to su 5 km, 10 km, polumaraton 21.1 km i maraton 42.2 km. Na utrci mogu sudjelovati i djeca, za njih distanca nije propisana, to prepuštamo odluci roditelja.
Istrči veliku utrku na svojoj najdražoj stazi
Na ovu utrku ne treba putovati, dovoljno je obuti tenisice i istrčati iz kuće ili stana. Možete ju istrčati na najdražoj stazi u prirodi, na atletskoj stazi, nasipu rijeke ili gradskoj ulici. Dovoljno je da imate neki uređaj za mjerenje udaljenosti i vremena (sportski sat ili mobitel).
Finišerska medalja by Siniša Mareković
Trči za sebe i svoj tim
Nakon utrke registrirat ćete svoje istrčano vrijeme i distancu preko jednostavnog obrasca. Proglasit ćemo i nagraditi najbolje u pojedinačnim kategorijama, a saznat ćemo i tko ima najbolji trkački tim.
Pozivamo sve formalne i neformalne ekipe da se dogovore oko naziva tima i tako se prijave. Ovo je odlična prilika da potrčite sa svojim poslovnim kolegama, postoji mogućnost korporativne prijave gdje poduzeće plaća startnine za svoje zaposlenike.
Utrka koja traje mjesec dana!
Želimo da na utrci svi nastupite najbolje pripremljeni. Zato ćemo nakon zatvaranja prijava (20. 9. 2020.) na našoj Facebook grupiHrvatska trči krenuti s pripremama. Izradit ćemo nekoliko verzija programa priprema, savjetovati vas i dovesti najspremnije na start utrke.
Kad ste zadnji put pogledali potplate svojih tenisica za trčanje? Svi trkači su pomalo zaljubljeni u svoje tenke, ali u slučaju da je potplat potrošen, bolje je prekinuti romansu prije nego ljubav zaboli. 🙂
Izabrali smo top deset modela tenisica za trčanje u Intersportu, da vam olakšamo oproštaj sa starim tenisicama
ADIDAS SUPERNOVA
Adidas Supernova tenisice namijenjene su onima koji su odradili svoje prve kilometre i shvatili da se ozbiljnije žele posvetiti trčanju. Model Supernova izrađen je od recikliranih materijala, a u minimalistički dizajniranom ruhu kriju se pomno razvijene tehnologije, koje na gornjem dijelu pružaju prozračnost koju trkači osobito cijene i ljeti i ujesen.
U potplatu Adidas se odlučio na kombinaciju svojih naprednih pjena Bounce i Boost, da bi na prednjem dijelu pružio više udobnosti, a na peti više responzivnosti. Donji dio potplata izrađen je od visokokvalitetne gume te dizajniran tako da se sprječava nakupljanje materijala sa staze.
Adidas nudi i model Ultraboost S.RDY za napredne trkače i one koji su to odlučili postati (zapravo, nikad nije prerano da se naviknete na udobnost i responzivnost boost pjene). S.RDY nudi vam sve prednosti kao i ostali Ultraboost modeli, vrlo je sličan modelu UltraBoost 20, ali i dodaje i osobitu prozračnost koja u našim krajevima dolazi do izražaja i tijekom toplih jesenjih dana.
Kad kažemo prozračno, mislimo ozbiljno, pripazite na boju čarapa! Potplat je u potpunosti izrađen od pjene Boost, koja je poznata po svojoj responzivnosti i trajnosti. Iako nam stižu vlažniji dani, s Adidasom nema straha – suradnja s Continentalom osigurala je potplat koji vas neće iznevjeriti niti na mokrom asfaltu ili makadamu.
Trčite svaki dan i želite tenisice koje će to bespogovorno otrpjeti? Uz Asics Gel Cumulus 22 trčat ćete po oblacima iz dana u dan. Već poznata elastomerska pjena FlyteFoam redizajnirana je i kombinirana s pjenom FlyteFoam Propel kako bi dio na peti bolje izolirao silu udara o tlo, a prednji dio omogućio bolju responzivnost.
I gornji dio je poboljšan, da bi tenisica bila prozračnija, ali i čvrsto obujmila stopalo. Prednji je dio malo proširen pa će vašim prstima biti udobno i nakon mnogo pretrčanih kilometara. Ako uglavnom trčite po asfaltu, oduševit će vas potplat izrađen od gumenog materijala pod nazivom AHAR – možete ga mirno zapamtiti kao sinonim za dugotrajnost, izdržljivost i pouzdanost. Cumulus MK 22, lakši i fleksibilniji neko verzija 21, izrađen je za trkače normalnih stopala koji žele veću kadencu i brži tempo.
MK model, koji ekskluzivno možete nabaviti u Intersportu, ima pleteno gornjište, čime je dodatno smanjena masa tenisica i produžena trajnost.
Trkačima koji žele tenisicu koja brine i o njihovim koljenima (a, budimo iskreni, to smo svi, jer sami rijetko dovoljno brinemo), Brooks nudi model Adrenaline. U odnosu na model 19 nema puno promjena glede korištenih tehnologija, ali je cijela tenisica nešto prozračnija i lakša.
U potplatu i dalje nalazimo kombinaciju tehnologija BioMoGo DNA i DNA Loft, a u gornjem dijelu GuideRails, koja radi točno ono što joj ime govori – vodi vaše korake, sprječava nepotrebne (čitaj: nepravilne) pokrete koje ne zamjećujete dok vas ne počnu boljeti koljena.
Razlika u debljini stražnjeg i prednjeg dijela potplata iznosi 12 mm, što će vaše stopalo odmah osjetiti ako češće opterećujete stražnji dio stopala. Brooks Adrenaline namijenjena je za pronatore i trkače normalnih stopala koji žele više stabilnosti.
Može i mekše! U novoj verziji modela Glycerin Brooks je odlučio pružiti još veću mekoću svojim fanovima i napunio potplat s još više DNA Loft pjene. Pritom se nije izgubilo nimalo responzivnosti niti izdržljivosti koju je nudila prethodna verzija.
Donji dio potplata je izrađen od gumenog materijala HPR Plus, poznatog po velikoj trajnosti i dobrom držanju terena. Svima je već poznato da i uložak, u ovom slučaju OrthoLite, pridonosi osjećaju mekoće i sigurnom položaju stopala u tenisici. Gornji dio izrađen je od 3D PrintFit mrežastog materijala, koji je prozračan i fleksibilan, a posebno se ističe novi materijal korišten za izradu vezica, koje čvršće prijanjaju jedna uz drugu pri vezanju. Vezice, mek jezik i odlično oblikovan gornji dio osiguravaju pravilan i udoban položaj stopala i pri duljem trčanju. Sve u svemu, promjene u odnosu na prethodnu verziju nisu revolucionarne, ali su itekako zamjetne i pozitivne.
Jeste li dovoljno brzi za Mizuno Wave Sky 4? Ovaj stabilni model pomoći će onima koji su skloni pronaciji. Wave tehnologija istovremeno pruža fleksibilnost i stabilnost, jer svojim valovitim oblikom zadržava efikasnost prirodnih pokreta stopala. Potplat se sastoji od tri vrste pjene: U4icX, XPOP i nove Mizuno Enerzy (17 % mekša nego prethodno korišteni materijali) koje strateškim razmještajem i kombinacijom nude optimalnu podršku i stabilnost. Poboljšanja su osjetna i na gornjem dijelu, koji je mekši i prozračniji.
Donji dio potplata također je malo promijenjen, da bi se spriječilo nakupljanje materijala sa staze. U ovom nebeskom modelu osjećat ćete se kao da lagano lebdite iznad staze. Ako želite tenisicu u kojoj ćete, svježi i sigurni, proždirati kilometre, svakako probajte ove nebeske valove!
Pouzdanog partnera za sve cestovne pothvate naći ćete u modelu Mizuno Wave Ultima 11. Nema što ne može, prigrlit će mnoge oblike stopala i pružiti im prozračnu zaštitu. Od pete do prstiju, potplat ove tenisice pun je materijala i rješenja (Wave tehnologija koja pruža fleksibilnost i stabilnost, pjene U4icX na petnom dijelu, U4iC u sredini i guma sa zračnim mjehurićima na prednjem dijelu) koja će vas natjerati da trčite brže i više.
Gornji dio izrađen je od materijala AirMesh i obogaćen tehnologijom Dynamotion koja u svakom trenutku drži vaše stopalo u ispravnom položaju. Donji dio potplata nosi oznaku X10, što znači da se sastoji od gume obogaćene ugljikom te s pravom možete očekivati dugovječan i izdržljiv potplat koji će zagristi asfalt bez proklizavanja. Ove lagane i prozračne tenisice dobro će reagirati i u ljetnim i u jesenjim uvjetima.
Nike Air Vomero 14 nova je i poboljšana verzija već poznatog modela koji se dobro snalazi u svakakvim uvjetima. U ovoj iteraciji Nike je spojio najbolje osobine tehnologije izrade potplata Zoom Air i React, koji pružaju mekoću i udobnost. Tehnologija Dynamic Fit i Flywire vlakna pobrinut će se da vaš mekan korak bude i čvrst i pravilan . Čim zavežete Vomero, osjetit ćete da je vaše stopalo sigurno i stabilno pri svakom pokretu.
Ova je tenisica namijenjena normalnom obliku stopala, a zbog svojeg pomno dizajniranog potplata prikladna je i za teže trkače. Iako ćete u Vomeru s lakoćom držati i svoj najbrži tempo, ova tenisica svoje najbolje strane pokazuje na opuštenijim treninzima. Donji dio potplata izrađen od gume ojačane ugljikom obećava i trajnost i dobar grip.
Iako prepoznatljiv, Nike Pegasus 37 je značajno drukčiji od svog prethodnika. I kod ovog modela CushIon pjena zamijenjena je novom React pjenom, koju Nike naziva „najpotpunijim“ rješenjem, jer svojim svojstvima omogućava izradu lakših potplata, a znatno je mekša od prije korištenih materijala.
Osim toga, cijeli je potplat 2 mm deblji nego na modelu Pegasus 36. I u ovom potplatu React se kombinira s tehnologijom Air Zoom, koju kod 37-ice nalazimo samo na prednjem dijelu, dok je kod prethodnog modela komora bila raspoređena cijelom dužinom potplata. Osim toga, različito prilagođen pritiska zraka u ženskim (15 psi) i muškim modelima (20 psi) uvažava specifičnosti ženske anatomije i trkačkih preferencija. Donji dio potplata osigurat će siguran grip i na asfaltu i na makadamima, čak i u mokrim uvjetima.
I gornji dio tenisice promijenjen je u odnosu na 36-icu, te je lakši i fleksibilniji, što ga čini prikladnim i za početnike i za naprednije trkače. Petni dio također je nešto mekši nego na prethodnom modelu, te smanjuje pritisak na Ahilovu tetivu.
Salomonov model Sense Ride 3 tenisica je koja vas neće ostaviti na cjedilu niti na cesti niti na terenu. Salomon je ovaj model razvio za trkače koji imaju običaj kombinirati različite podloge u tijeku istog treninga. U odnosu na prethodnu verziju, trojka nosi nekoliko novosti. Deblji potplat je lako uočljiv i na prvi pogled. U njemu se krije tehnologija Optivibe koja je namijenjena ublažavanju udarca i vibracija, trajnija i mekša od Vibe tehnologije korištene u prethodnoj verziji.
Donji dio potplata izrađen je od materijala Contagrip, koji će čvrsto zagristi svaku podlogu. Da bi vaše stopalo pritom bilo i zaštićeno, u potplatu se nalazi i poseban zaštitni Profeel film.
I gornji je dio nešto mekši nego kod prethodne verzije, a udobnosti i stabilnosti stopala posvećene su tehnologije Endofit i Sensifit. Endofit će prema vašem stopalu biti nježan iznutra, dok će Sensifit, zajedno s tankim kevlarskim vezicama čvrsto držati vaše stopalo na mjestu čak i na neravnom terenu. Nešto prostranije i mekše, i ove su Salomonke namijenjene trkačima normalnih stopala.
Želja mi je podijeliti priču o mom prvom triatlonu, iskustvu koje me se jako dojmilo i usjeklo u misli.
Neki će me možda prepoznati kao pasioniranog rekreativnog trkača, kojeg je u zadnje dvije godine svijet trčanja doslovno usisao i odveo u neočekivane dužine i brzine. Kao bivši debeljko iznenadio sam se koliko trčanje može biti jak virus.
Kako mi je pala na pamet takva ludost?
Slijedom okolnosti, ranije ove godine, u svibnju, počeo sam nakon dugo vremena malo i biciklirati. Sin Mihael je naučio voziti bicikl pa smo krenuli skupa malo na nasip i Jarun. Zainteresiralo me to da probam otići malkoc i sam i pritisnuti gas. Iznenadilo me koliko mi je kondicija dobivena trčanjem popravila izdržljivost i na biciklu pa me to, kao osobu koja voli izazove i voli pomicati svoje granice, navelo da se značajnije zainteresiram i za bicikl, ako ništa drugo kao dodatni vid treninga koji se preporuča trkačima za jačanje nogu i rasterećenje koljena.
Početak ljeta donio je povratak utrkama nakon duge pauze zbog korone. Automatski značilo je to i veće opterećenje za tijelo jer istrčao sam između ostaloga i puni Sljemenski maraton, a što je dosta veliki napor i počeo sam početkom kolovoza osjećati lagane probleme s preponom.
Mario & Nives
Značilo je to da, htio ne htio, moram malo uzeti pauzu od trčanja, pa sam se prvi puta u dugom nizu godina malo umjesto trčanja angažirao oko plivanja. Jednostavno nikad nisam imao pretjerani afinitet ka plivanju jer mi nikad nije išlo. Međutim, probuđena ljubav prema bicikliranju potaknula me na razmišljanje: pa vidiš vidiš – za triatlon ti fali još samo plivanje, pa zar ne bi to bilo pomalo cool. Triatlonci su mi se uvijek činili kao neki posebni nadljudi, ali zašto ne bih probao i ja? Što me konkretno sprječava osim što ću biti koma u plivanju? Na ikakav ozbiljan rezultat ionako ne pucam.
Vidio sam kako se prijateljica Tanja Đurđević dobro zabavila i ostvarila solidan rezultat na Jarunskoj triatlon ligi u srpnju na sprint triatlonu i tu sam nekako shvatio da možda i ne trebaš biti nadčovjek da se okušaš u triatlonu, samo malo pozitivne drskosti I avanturističkog duha! Taj Tanjin pothvat za mene je bio pravi poziv! Uostalom kako se kaže za triatlon: Why suck at only one sport when you can suck at three!”
Dodatni poticaj sam dobio kad sam pročitao početkom kolovoza Murakamijevu knjigu “O čemu govorim kada govorim o trčanju”: Naime, on kao iskusan maratonac ima običaj jednom godišnje nastupiti na triatlonu, a zbog načina na koji je on to opisao i dileme s kojima se kao iskusniji triatlonac muči, a koje imam i sam, nekako me dodatno zakucalo u odluci i rekoh sam sebi: moram i ja probati, pa nisam ja bezveze u trkačkim krugovima poznat kao Ludi Lovro. Vrijeme je da postanem najsporiji triatlonac u Lijepoj našoj i šire!
Zahvaljujem se i kolegama trkačima iz Siska, Jasminu Dizdareviću, Branki i Alenu Kostelcu, a koji uživaju neizmjerno u sva tri sporta i svojim objavama na Facebooku punili su mi glavu željom da se okušam i ja, te posebno Borku Prvanu, veteran triatlona, a čiji me nepresušni sportski entuzijazam za sve vrste triatlona i srodne discipline također oduševljajaju! Za mene su takvi ljudi utjelovljenje pravog sportskog duha. Nema tu nikakve velike love, kad se podvuče crta, više je tu troškova, ali srce vuče i osjeća se prava i iskrena ljubav prema sportu i rekreaciji, bez nekih skrivenih i lažnih motiva.
Oprema na mjestu
Zahvaljujem se i portalu za koji pišem ovu svoju priču, 3sporta, a čiji concept je također vrlo inspirativan. U tri sporta ušao sam kroz trčanje, a kroz aktivnosti na Facebook grupi TRČIMO! 3sporta.com, shvatio sam da postoji puno ljudi koji kombiniraju ove sportove i to ih ispunjava velikim zadovoljstvom.
Inspiracija su mi i kolege koje sam upoznao preko Facebook grupe “Živim trčanje”, Višnja Kovačić, Zoran Vincelj I Oleg Dunda, a koji su se u zadnje vrijeme okušali u malo dužim biciklističkim rutama i odvažili se na stotke u okolici Zagreba, a to je sve mene nadahnulo poželim biti njihov četvrti Beatles, te da krenem u nabavku cestovnog bicikla kojeg sam i nabavio za Veliku Gospu putem oglasa na webu i savršeno pogodio.
Ispiraciju sam dobio i u mom atletskom klubu Mazator iz Slavonskog Broda, a koji je početkom ove godine uveo triatlonsku sekciju. Odlučio sam, ako se pokaže mogu odraditi triatlon, zamoliti da se moje članstvo u Ultramaraton klubu Mazator proširi i na Triatlon klub Mazator!
Idemo prvi put, ili ne?
Moja triatlonska premijera trebala je biti 5. 9. na Jarunskoj triatlon ligi, a za prvi puta sam planirao ići samo na super sprint triatlon jer pribojavao sam se za sada odvažiti na 750 metara plivanja koliko treba za sprint triatlon s obzirom na moje tehnički vrlo slabo plivanje, a koje me jako umara zbog neefikasnosti pokreta i nedostatka ozbiljnijeg treninga.
No, u cijelu ovu priču uplela se tu Nives Šimić, prijateljica Mazatorica koja iza sebe ima već jedan half Ironman. Sasvim slučajno došli smo na temu triatlona, te me pozvala na Hrvatsku triatlon ligu 29. 8. Ne poznajem kalendar natjecanja jer nisam insider u tome kao u trčanju, ali na njenu sugestiju uvidio sam da imaju i super sprint triatlon, te sam shvatio da format natjecanja dozvoljava i nastup neregistriranih individualaca rekreativaca, tako da nema nikakve prepreke da se prijavim bez obzira što je rizik da završim na zadnjem mjestu bio više nego realan.
foto by TK Jarun
Tri dana prije natjecanja novi obrat, sasvim slučajno dolazim na temu triatlona s prijateljicom Ivom Kilim, koja već neko vrijeme uspješno trenira u TK Maksimir, te mi ona ukazuje da je utrka sprint triatlona na HTL rezervirana samo za dječje kategorije. Užasnut shvaćam da je jedini izbor kojeg imam odustati ili se prebaciti na duplo dužu dionicu, a kako odustajem dosta teško od bilo čega odluka je pala: bit će to vatreno krštenje, a i potencijalni vrlo veliki blam.
Večer prije natjecanja osjećam dosta jaku tremu, na nivou one koju sam imao u večeri prije starta mog prvog maratona prije godinu i pol u Boegradu. Javljaju se ozbiljne dileme u stilu: mogu li ja to i što meni to uopće treba?Pa što si ja umišljam s tako lošim plivanjem uopće ići na ikakvo triatlonsko natjecanje? Odgovor sam sebi bio je: pa jednako si se osjećao I prije prvog maratona, pa si ga nekako ipak završio, a osjećaj ponosa bio je ogroman. Nema sada natrag – samo naprijed!
Debi ili debakl – granica je vrlo tanka!
I tako, došla je subota, dan mog triatlonskog debija, ili možda debakla?
Start mog dijela natjecanja bio je tek u 13:15 i to po dosta toplom vremenu, a živci su bome dobrano radili jer na Jarunu sam bio već od ranog jutra kako bih preuzeo startni paket.
Kao prvo istaknuo bih oduševljenost sportskim duhom natjecanja. Sreo sam dosta ljudi koje znam s trkačke scene. Ljudi su prilazili, nudili savjet, pomagali, ohrabrivali i to mi je puno pomoglo. Samo natjecanje je čisti sport, nema estrade, startnih paketa od 3 kile (ne kažem da je to loše, govorim samo da je fokus baš na čisto sportsko natjecanje i to mi je skroz cool). Organizacija na lijepom nivou, svega je bilo taman kako treba, u pravom trenutku bez pretjerivanja i profi. Osjećaš se kao pravi sportaš kad sudjeluješ u takvom čemu.
foto by TK Jarun
Najviše sam oduševljen bio kada sam vidio kako klinci i klinke od 10, 11…15 godina peglaju, kao mali strojčeki. Šokiran sam kako su vrhunski utrenirani i ako barem jedno od njih ne bude neki vrhunski svjetski triatlonac kad stasaju, ja bih se jako iznenadio.
Utrka je naravno započela je plivanjem 750 m. Nešto potpuno novo za mene je start neke utrke čekati u vodi, među lopočima i u mulju Jarunskog jezera. Za mene najteži i ključan dio kojeg je trebalo nekako preživjeti na način da ostane koliko-toliko snage za daljnji tijek utrke. Neki intiman plan bio je: best case scenario 25 min/worst case scenario 30 min.
Išlo je prema best case scenariju do okreta na bovi (375 m) međutim kako sam se približavao stubama za izlazak iz vode sve više sam usporavao jer je ponestajalo snage I koncentracije. Malo mi je bilo žao čovjeka iz organizacije koji me po liniji svoje dužnosti pratio na kajaku i koji je čekao samo mene da završim, ali peglao sam po svojem: sporo, ali uporno. Odustajanje nije opcija!
Izlazim iz vode za 27:30, dakle točno na pola puta između optimističnog i pesimističnog scenarija, dakle nije to zapravo tako loše, no malo jesam ošamućen od lošeg disanja u vodi i izmrcvaren od tolikog neefikasnog mlataranja rukama pa si uzimam malo komocije kroz 4 minute na tranziciji da dođem k sebi.
foto by TK Jarun
Sjedam na bajk i nakon minutu-dvije hvatam lijep zalet i tu za mene kreće sasvim neka druga utrka. Moj Trekić lijepo povlači, razvija krasnu brzinu niz vjetar i osim 6 okreta koji malo oduzimaju zalet odrađujem to zadovoljavajuće, iznad očekivanja i shvaćam da me više ništa ne može zaustaviti da postanem triatlonac. 19 km bajka pada s guštom i lakoćom prosječnom brzinom oko 30km/h.
Zadnju tranziciju odrađujem brže jer je i manje opreme za promijeniti. Prvih par koraka trčanja je neobično nakon bajka, ali brzo nadolazim i uzimam neki umjeren tempo radi manjeg osjećaja umora i još više radi strašne sunjare koja u 14 h na direktnom suncu imaš osjećaj da topi plastiku na tenisicama!
Na trčanju dolazim na svoje, pretičem ubrzo jednog dosta starijeg gospodina koji je me puno ostavio na plivanju jer sam ja bio uvjerljivo zadnji, a onda shvaćam da mi je još par ljudi blizu, a kako svi koji su ostali na stazi u tom trenutku hodotrče, pretičem ih sve, samo što su neki bili krug ispred mene.
Ukupno u stvarnom poretku uspijem ih prijeći 4 i oduševljeno uletavam u cilj nakon 5 km trčanja s velikim osjećajem ushićenja da sam postao triatlonac, a što je još prije mjesec dana bilo potpuno potpuno nezamislivo. Rezultat od 1:37:23 nije bogzna što, ali bogme je puno bolji nego sam očekivao.
Nova ljubav prema triatlonu je potvrđena
Jako mi je drago da me koncept organizacije pogurao u sprint, a ne supersprint dionicu jer osjećaj ostvarenja puno je veći, takva dionica zaista je bila test i psihičke i fizičke snage jer odlučiti se za tako nešto s tako lošim plivačkim vještinama bio je i određeni rizik.
Ushićenje na cilju i krađa podija za jednu fotkicu
Samo iskustvo triatlonskog natjecanja je čisto uzbuđenje i adrenalin, jaka dinamika i ja bih ga opisao kao “Olimpijadu u malom” jer nikada se u životu kao sportski rekreativac entuzijast nisam osjećao bliže tome da sam pravi sportaš, a to je zaista divan osjećaj, osjećaj da možeš nešto postići snagom svog tijela, svojim rukama i nogama, aktivirajući zaista cijelo tijelo u sportsku aktivnost!
Na kraju cijele balade, naš klupski predsjednik, Tomislav Marinović, sjajan čovjek i spitus movens trčanja i rekretivnog sporta općenito u Slavonskom Brodu, primio me u triatlonsku sekciju Mazatora. Oprema je tu i od sada je motiv da se popravim u triatlonu još jači, a pred nama je i zima koja nosi priliku da se na bazenu pripremim puno kvalitetnije za utrke koje će doći na proljeće, a na kojem ću u trisuitu s prezimenom Lovrić ponosno izbjegavati zadnja mjesta!
Ako se itko bavio mišlju da proba triatlon – ja sam najbolji dokaz da se može! Ako želite malo izaći iz zone komfora u ovom smjeru – nemojte oklijevati!
U prekrasnom ambijentu i po sunčanom danu, u nedjelju 6. 9. 2020 održan je drugi Rastoke Trail. Sudjelovalo je više od 400 trkačica i trkača iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva. Skupila se tu brojna ekipa rekreativaca, ali slobodno možemo reći i neki od najspremnijih trail trkača iz Hrvatske koji su se većinom odlučili za staze od 15 i 32 km.
Na onoj najtežoj stazi dužine nešto više od 32 km, u muškoj kategoriji prvo mjesto osvojio je Marin Mandekić iz SRK Rika, a u ženskoj kategoriji Ines Bašić iz AK Fit. Na kratkoj stazi od 15 km, prvo mjesto u muškoj kategoriji osvojio je Milenko Milinković iz AK Doboj, a u ženskoj kategoriji Marina Tušek iz AK Sljeme. Na rekreativnoj stazi od 7 km, u muškoj kategoriji 1. mjesto osvojio je Dragan Štakić iz AK Plitvice, a u ženskoj Maja Urban iz AK Maksimir.
Za sve sudionike i posjetitelje sportske manifestacije bila je organizirana vrhunska ugostiteljska, zabavna i sportska ponuda. Još jednom su se iskazali kao odlični domaćini u Gradu Slunju, organizatori Atletski Klub Plitvice i suorganizatori TZ Grada Slunja. Velika zahvala također ide i sponzorima: Gradu Slunju, Ožujsko pivo, Hidra ISO, Coca-cola, Natural Wealth , Antunović vinarija, i Compressport.
Maja Krmpotić Krakar Predivno je bilo! Hvala vam na odličnoj organizaciji i okrepnim stanica na pravim mjestima! I hvala HGSS-ovcima, bez njih ne bi bilo tako lijepo i sigurno.
Jure Žunjetić pohvale organizaciji! onih 6 km uz Slunjčicu mi je bilo najteže ikad! jer te rijeka mami da skočiš unutra, a tebe čeka još dvadesetak km.
Ines Bašić Samo pohvale. Bilo je predivno i atraktivno! Vidimo se sljedeće godine svakako.
Arian von Schmitz Svaka čast ekipa, staza od 15 km je bila jedna od ako ne i najbolja od svih trail staza koje sam dosad trčao. Vidimo se 2021.
Razgovarali smo i sa direktorom utrke Leopoldom Špeharom iz AK Plitvice koji nam je rekao da su unatoč brojnim problemima prije i za vrijeme utrke uspješno organizirali utrku u ovim čudnim vremenima ,većina ljudi je zadovoljna otišla iz Slunja i već pita za datum sljedeće godine pa vam ekskluzivno otkrivamo da je to prvi vikend rujna za kad već spremaju brojna iznenađenja. 🙂
Bilo nam je drago biti medijski pokrovitelj ove odlične manifestacije od velikog interesa za Slunj i okolicu, 3sporta.com.
Trčali smo za vrijeme lockdowna (neki i oko stola), trčali smo kroz svibanj, trčali smo i po kolovoškim vrućinama. No jesen je doba za velike rezultate. Širili smo pozitivu svakom našom objavom, svako trčanje taj je osjećaj ojačavalo u nama.
Zbog svega toga, odlučili smo organizirati glavnu virtualnu utrku ove trkačke sezone i nazvati je – Samo pozitiva.
Vrijeme je da sebi (i drugima) pokažemo da se upornost i trud isplate, vrijeme je za veliku utrku.
Nakon što je na našim virtualnim utrkama sudjelovalo više od 6.000 trkačica i trkača, odlučili smo da trkačku sezonu treba završiti na najbolji mogući način – da ponovno trčimo svi zajedno.
Samo pozitiva?
Da, samo pozitiva. Odlučili smo se za ovo neobično ime utrke iz više razloga. Želimo širiti pozitivne vibracije, veselje i zadovoljstvo. Svaki trkač i trkačica zna koliko nam lijepih trenutaka donosi trčanje, koliko nas podiže kad smo tužni, koliko nam dobra donosi. Na ovoj ćemo utrci to ponovno doživjeti. A što toliko nedostaje u ova gubava vremena, ako to nije optimizam. 🙂
Finišerska medalja by Siniša Mareković
Kako ćemo trčati
Svaka prava utrka ima svoje mjesto i točno vrijeme starta. Tako će biti i s virtualnom utrkom Samo pozitiva.
mjesto: gdje god bili, u Hrvatskoj ili izvan nje
vrijeme: nedjelja 25. 10. 2020., start u 10:00 sati.
Znači trčat ćemo u isto vrijeme, ali na stotinama lokacija diljem Hrvatske i svijeta. Iznimno, ako netko zbog obaveza ne može startati u zadano vrijeme, svoju dionicu može istrčati u bilo koje vrijeme u nedjelju 25. 10. 2020.
Četiri dionice za odrasle
Na nedavno završenoj Ljetnoj ligi Hrvatska trči imali smo natjecateljsku kategoriju s četiri dionice, ovaj put one su zadane za sve koji sudjeluju. Tako možete trčati po izboru:
5 km
10 km
polumaraton 21.1 km
maraton 42.2 km.
Ovo su standardne atletske discipline i držat ćemo se njih. Ideja je da istrčite svoje najbolje vrijeme sezone ili čak osobni rekord na nekoj od službenih distanci.
Kao i na prethodnoj ligi, svoj ćete rezultat prijavljivati preko jednostavne forme na web stranici našeg partnera utrka.com.
Startnina i startni paket
Odrasle trkačice i trkači plaćaju startninu od 125 kuna. U cijenu je uključeno sljedeće:
savjeti trkačkih eksperata u Facebook grupi Hrvatska trči
pomoć u pripremama za utrku
nagrade za najbrže.
Majica u startnom paketu za odrasle
Proizvoljna dionica za djecu i dječji startni paket
Opet imamo mogućnost da na utrci sudjeluju djeca. Ona mogu istrčati proizvoljnu distancu, na roditeljima je da procijene mogućnosti svog djeteta.
Startnina za djecu je opet vrlo popularna, samo 70 kuna, a u paketu koji šaljemo poštom za njih su startni broj, buf i finišerska medalja.
Pojedinačno, ali i za svoj klub ili firmu
Svatko može sudjelovati pojedinačno, ali i za svoj tim, odnosno klub, formalan ili neformalan. Timom se smatra pet ili više prijavljenih trkačica i trkača pod istim timskim nazivom. Nakon utrke proglasit ćemo najuspješnije timove.
Kako sudjelovati na utrci za klub/tim? Sa svojim kolegicama i kolegama što preciznije se dogovorite za naziv kluba koji ćete upisivati prilikom individualne prijave.
Ako u svom poslovnom okruženju u poduzeću imate kolege i kolegice trkače, možete sudjelovati kao tim tvrtke. U ovom slučaju postoji mogućnost da tvrtka plati startninu za svoje zaposlenike. Kapetan(ica) tima treba u sustavu prijava izabrati “Korporativna prijava” nakon čega ćemo stupiti u kontakt i dogovoriti sve tehnikalije.
Buff u startnom paketu za odrasle i djecu
Druženje i savjeti u Facebook grupama
Kao i do sada, virtualno druženje ćemo prije utrke i nakon nje imati u zatvorenoj Facebook grupi Hrvatska trči, gdje će naši eksperti pomagati savjetima trkače koji se pripremaju za utrku. Radit ćemo na tome da dobijete okvirni program priprema, ovisno o dionici i osobnom trkačkom iskustvu. Želimo vas u mjesec dana prije utrke što kvalitetnije pripremiti za nju. 🙂
Uvijek je aktivna i naša velika Facebook grupa TRČIMO! 3sporta.com u koju se možete uključiti neovisno o sudjelovanju na virtualnoj utrci.
Neizmjerno se veselim ponovnom druženju s vama na virtualnoj utrci Samo pozitiva!
Bilo kao planinari, trail trkači ili tek izletnici koji vole istraživati neke nove, nepoznate terene u blizini, volimo pokriti okolno područje sa svim njegovim zanimljivostima, ali i korisnim blagodatima. Koliko uživamo u otkrivanju novih vrhova, spilja ili ostataka kulturnih te prirodnim znamenitostima, toliko volimo biti informirani o obližnjim izvorima vode, skloništima i planinarskim domovima. Tu nastupa jedan jedini i nezamjenjivi – zemljovid.
Znamo, reći ćete da je u današnje doba papirnata karta i više nego zamjenjiva, ako ne i nepotrebna. Korištenje zemljovidom zvuči zastarjelo jer, ipak, živimo u vremenu kad je tehnologija u svim segmentima života pregazila zapise na papiru.
Papir vs. gadget
Danas su u ponudi stotine raznih aplikacija i gadgeta čija je svrha učiniti naš boravak u prirodi sigurnim. Dobra stvar kod aplikacija je to što nisu potrebna neka posebna znanja, primjerice služiti se kompasom ili čitanje zemljovida. Međutim, što kad nestane GPS signal? A to je česta pojava, pogotovo u kanjonima, usjecima ili kad vegetacija u proljeće i tijekom ljeta uvelike ometa prijam signala.
Primjer HGSS karte kakve možete nabaviti u Intersportu
Također, treba imati na umu ograničenost trajanja baterije na našim spravicama. Napomenimo i to da korištenje takvih aplikacija dodatno troši bateriju. Tada zemljovid koji smo možda uzeli više zbog uspomene, a manje zbog eventualne potrebe, može učiniti razliku između ugodne i opasne šetnje.
Uočite razliku između karte i “karte“
Jasno, i pogrešan izbor karte može nam pričinjati problem, ništa manji od oslanjanja na aplikacije i pametne satove koji mogu zakazati u bilo kojem trenutku. Naime, ni svaki zemljovid koji smo kupili onako usput, da se nađe, nije nužno ni jednako pouzdan.
Danas na tržištu postoji vrlo mnogo proizvoda pod nazivom “planinarske karte“, no pitanje je koliko su one točne, koje godine su izdane, postoji li redovna kontrola i ažuriranje istih u određenim vremenskim razmacima. Ponekad, na terenu više uopće ne postoji sadržaja prikazanog na karti, a da ne pričamo o opasnosti situacije kada dođemo do kraja puta, koji dalje nije prohodan, dok je na karti isti ucrtan.
Zamislite da se u japankama i bez vode zaputite na mali izletić do neke kapelice tu na brdu ponad naselja, jer se na turističkom prikazu – na tom šarenom papiru koji je sve samo ne karta – čini kao da je to tu pred nosom. Na kraju ste sretni što ste se izvukli živi jer ste dehidrirali, izgrebali se i iscrpili penjući se nekoliko stotina metara uvis po kamenjaru i vijugajući mnogo više kilometara od, čini se, zračne udaljenosti upisane na karti. Sve to zato što na karti nema ucrtanih izohipsa i drugih oznaka kojima biste stekli dojam reljefa i udaljenosti odnosno terena koji vas čeka na putu do kapelice.
U tom slučaju, osim što vas lagano počinje loviti panika, nije upitno samo je li je mjerilo ispravno, nego jesu li i oznake strana svijeta dobro prikazane, odnosno je li karta pravilno usmjerena. Tu vam više ni kompas ne pomaže jer, unatoč nekom osnovnom poznavanju rukovanja njime, ukoliko karta nije dobra i on postaje beskoristan u kombinaciji s istom.
Svuda pođi – sigurno kući dođi!
Vrlo bitan čimbenik pri izboru karte jest datum njenog izdanja. Zatim, koje su podloge korištene, koliko su ucrtane staze točne i jesu li provjerene, jesu li ucrtani objekti poput skloništa, planinarskih domova, izvora i ono najvažnije – podudara li se grafičko mjerilo zemljovida s numeričkim.
Jedno od najboljih rješenja prije odlaska u ovakvu avanturu, uvijek je dobro isplanirati put, ciljeve te, osim opreme, nabaviti kvalitetnu i pouzdanu planinarsku kartu, to jest zemljovid.
Danas na našem tržištu postoji nekoliko dobrih zemljovida, a mi ćemo istaknuti jedan od najpouzdanijih.
Svi ljubitelji prirode i avanturizma njenim bespućima čuli su za program Hrvatske gorske službe spašavanja “Kartografija“ u desetogodišnjem trajanju, koji pokriva najatraktivnije prirodne destinacije “lijepe naše“. Podloga je rađena prema digitalnim podacima – topografske karte, ortofoto snimke, digitalni model reljefa. Međutim, najvažnije od svega, sve su te staze provjerene, odnosno prehodane i ne samo da su ucrtane nego postoji i njihov GPS zapis.
Bez gubljenja uz HGSS-ovu kartografiju
Već prvim pogledom na zemljovid, na temelju njegove preglednosti i intuitivnosti, možemo zaključiti da su na njemu radili ljudi koji znaju što najviše treba prosječnom korisniku, a i sama činjenica da djelatnici HGSS-a koriste isti taj zemljovid u svojim intervencijama dovoljno govori o njegovoj vjerodostojnosti.
Na zemljovidu su ucrtane sve planinarske staze koje su u upotrebi, ali i staze koje se ne koriste često. Slojnice na zemljovidu zorno prikazuju na kojoj ste visini trenutno, koliko vas uspona još očekuje na vašem putu, koliko je udaljen cilj i slično. Zapravo, svi oni elementi koji će “putniku namjerniku“ olakšati orijentaciju u prostoru nalaze se na zemljovidu.
Ciljani korisnici tematskog turističko-planinarskog zemljovida domaći su i strani planinari te turisti koji su zainteresirani za boravak i sportsko-rekreativne aktivnosti u prirodi. Sve to sa svrhom orijentacije i kretanja teško prohodnim ili nepristupačnim zemljištem, ali i najatraktivnijim stazama Hrvatske.
Također, s ovakvim kartama HGSS-a korisnik može tijekom uobičajene šetnje omiljenom rutom ili planinarenjem stazama na potpuno novom području, spontano odlučiti skrenuti s rute i potražiti neki obližnji vrh ili izvor vode koji je uočio na karti.
Utrka 26. Varaždinskog polumaratona dobila je odobrenja nadležnih institucija za održavanje 20. 9. 2020., u nedjelju. Dođite, pokažite kako ste trenirali u ovo korona – vrijeme i odradite jednu provjereno dobru utrku.
Start i cilj utrke bit će u središtu grada, na prostranom Kapucinskom trgu, gdje će se odvijati i preuzimanje startnih paketa s brojevima, počevši od 7:30 pa do 10:00 sati. Start obje utrke je u 10:30 sati.
Trasa polumaratonske utrke prolazi gradskim ulicama pri čemu se početnih osam kilometara i završna tri trče kroz samo središte grada, dok trasa utrke građana prolazi cijelom svojom dužinom kroz ulice centra grada Varaždina.
Za svakog trkača kao i uvijek pripremljen je bogati startni paket, a za najbolje i nagrade po raznim osnovama. 🙂
Majica utrke na 5 km
Ako se još niste, prijaviti se možete na stranicama kluba organizatora TK Marathon 95.
Do 13.9. startnina za polumaraton iznosi 130,00 kn, a 100,00 kn za utrku građana. Nakon toga i na dan utrke startnina za polumaraton je 150,00 kn, odnosno 120,00 za 4,8 km.
– Kao organizatori ali i sudionici utrka dužni smo pridržavati se epidemioloških mjera, što neće biti problem jer imamo na raspolaganju velike površine središta grada na otvorenom, gdje se u potpunosti mogu ispoštovati mjere distanciranja. U slučaju izvanrednih okolnosti i neplaniranog otkazivanja utrke, sve uplaćene startnine bit će u cijelosti vraćene – poručuju organizatori iz TK Marathon 95 Varaždin.
