Iz Zračne luke Franjo Tuđman danas smo ispratili Hrvatsku žensku reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo u ultramaratonu od 24 sata. Šest naših cura otputilo se u francuski Albi pored Toulousea, gdje je prije tri godine naša reprezentacija trčala istu stazu na Europskom prvenstvu i ekipno osvojila petu poziciju.
Djevojke će nastupiti nadolazeći vikend, 26. i 27. listopada na stadionskoj stazi pojedinačnog i ekipnog SP-a koje se održava po 13. put. Konkretno, trčat će se krug dužine 1400 metara – unutarnji krug stadionskom stazom te veći vanjski koji obilazi stadion i pokrajnje igralište.
Imena koja će predstavljati našu zemlju su – Veronika Jurišić, Antonija Orlić, Adrijana Šimić, Marija Vrajić-Trošić, Martina Bezek i Maja Bonačić. Na ovo putovanje, kao i uvijek, vodi ih izbornik Dragan Janković te Žana Rajić kao logistika, a u njihovoj pratnji nalaze se i liječnik dr. Pavao Vlahek te maser Zoran Kos.
Na ekipnom prvenstvu poredak se računa po zbroju kilometara tri najbolje trkačice iz ekipe, odnosno tri koje su napravile najviše kilometara.
Prognoze izbornika Jankovića
O očekivanjima smo popričali s Draganom Jankovićem.
– Kako smo na zadnjem prvenstvu prije dvije godine bili peti ekipno, s Antonijom 12. i Veronikom 23. pojedinačno. Bio bih opet zadovoljan tim petim mjestom. Dvije-tri prve ekipe već su sad vrlo izvjesne. Poljska i Amerika jako odskaču od svih ostalih reprezentacija i one zasigurno zauzimaju prva dva mjesta. Njemačka bi mogla biti treća jer se dosta pojačala s novom mladom trkačicom, koja je bila druga na SP-u na 100 kilometara. Mi spadamo u drugi razred zajedno s Engleskom, Japanom, Francuskom i Australijom. To su sve vrlo dobre ekipe – stručan je sud hrvatskog izbornika.
Prema njegovoj računici, treće mjesto vjerojatno će donijeti zbroj od 670 kilometara, što znači da bi naše tri najbolje cure za medalju morale imati od 225 kilometara.
– Lani smo imali zbroj od 660 kilometara, što je dotad bilo dovoljno za medalju, ali kao za inat, taj put nije. Kao i kod nas, tako vjerojatno i svugdje u svijetu, u ženskom se trčanju događa očit napredak – procjenjuje Janković.
Ove godine Hrvatska ima dvije debitantice u ovoj disciplini – Maju Bonačić i Mariju Vrajić-Trošić. Ovisno o broju prevaljenih kilometara na ovakvim utrkama, trkači(ce) dobivaju i status A, B ili C. I dok Antonija i Veronika nose status A, odnosno prešle su više od 220 kilometara, preostale dvije imaju status B i C.
– S nama su zapravo trebale ići Ingrid Nikolesić i Paula Vrdoljak, međutim ozljede su se tome ispriječile. Bez obzira, mislim da smo sad u jačem sastavu nego prije dvije godine. Što se debitantica tiče, malo tko prvi put na utrci dugoj 24 sata uspije prevaliti 200 kilometara. Ipak, moram reći da mnogo očekujem od Maje Bonačić jer je ona, po pitanju izdržljivosti, nakupila iskustva u dužinama od 24 sata bilo biciklom, bilo u nekim ekstremnijim i noćnim uvjetima utrka – ispričao nam je Janković.
Sve što donosi trčanje od 24 sata
Objašnjava kako je 220 kilometara vrlo veliki rezultat i kako na ovakvoj vremenskoj dužini ne možemo pričati ni o kakvim predviđanjima. Možda se na maratonu može procijeniti kako će ta utrka za trkača teći, prema osjećaju u prvih pet kilometara, ali stvari sasvim drukčije funkcioniraju unutar 24 sata, kaže on.
– Sve ovisi o tome kako se tko osjeća, ovdje nema nikakvog predviđanja na temelju brzine. Tu su najbitniji čimbenici mentalna čvrstoća, stanje želuca, (ne)spavanje, probava i odlazak na WC i slično tome. A sve to vrijeme sat otkucava, ne zaustavlja se vrijeme za pauzu. Veronika, recimo, ima taj problem da na ovoj utrci ne uspijeva zaspati, što nije dobro. Ona legne, ali ležanje nije odmor – izbornikove su riječi.
Ipak, doznajemo kako oni najbolji ne spavaju, niti to pokušavaju – zato i jesu najbolji. Svjetski prvak ima prosjek 6.0 min/km što znači da on “melje“ deset kilometara u sat vremena, i tako 24 sata.
Upitali smo našeg sugovornika kako se na ovakvoj utrci rješava problem s toaletom i koliko odlazak sa staze po tom pitanju, oduzima vremena.
– Jaoj, vjerujem da imamo milijun anegdota s WC-a. Tonka je jednom zaspala u „Toi toi“ WC-u. Tražili smo ju, nismo ju mogli pronaći, ali nikome nije palo na pamet da ju potraži u toaletu. Zna se kakvi su ti mobilni sanitarni toaleti, pa je jasno koliko je bila umorna kad je tamo uspjela zaspati. Sama kaže kako se iznenadila kad je izašla iz toaleta, a vani ju je dočekao dan, nakon što je unutra ušla po noći – prisjeća se Janković jedne od omiljenih anegdota s utrke na 24 sata.
Piše: Martina Maloča
Foto: Paula Vrdoljak, Brian Larsen, AK Sljeme
Dok većina biciklista širom Europe vadi trenažere ili se uvjerava da je zabavno biti blatan i mokar na temperaturama blizu nuli, u Istri se krajem listopada već osmu godinu zaredom održava Istria Granfondo. Plava Laguna, koja je dio organizacijskog klastera, pozvala je ekipu 3sporta da se osvjedoči na licu mjesta zašto svake godine sve više biciklista pohodi ovaj najstariji i najveći masovni biciklistički događaj u Hrvatskoj.
Osim luksuza vožnje u kratkim rukavima, ove su godine organizatori za sudionike pripremili i bogatu tombolu, te čast da se voze rame uz rame s nekima od najboljih biciklista s ovih prostora. Tadej Pogačar, Radoslav Rogina, Josip Rumac neka su od prestižnih imena koja ste osim na televiziji, mogli vidjeti i u Umagu na startu. Svi ovi razlozi bili su dovoljni da se skoro 700 biciklista prijavi za ovu utrku.
Među ovom gomilom bila je i naša mala ekipa. Zlatko je trebao iskoristiti svoje iskustvo i jurilicu koju je dobio na test od Keindl Sporta, kako bi iskusio utrku barem iz prve polovice grupe, a Oana je bila zadužena da izvidi je li na kraju kolone bolja atmosfera i zabava.
Na “početku” kolone
Zlatko je svoj zadatak odradio s polovičnim uspjehom, konačni plasman bio je pri samom začelju, ali kao i svaki biciklist koji drži do sebe, tako i naša uzdanica ima niz odličnih izgovora. Vožnja s toliko puno biciklista nikad nije opuštajuća, pa tako nije bilo ni ovaj put. Stvari su se dodatno zakomplicirale s vjetrom koji je puhao u prsa te dodatno stisnuo kolonu. Prvih 30 kilometara nije bilo izrazitih brda tako da se vozilo u velikim grupama s čestim promjenama ritma.
– Taman kad smo se zasitili vjetra, staza nam je priredila uspon na Vižinadu. Odlično predjelo za ono što slijedi, pet kilometara na malo manje od 5%, ova dionica je rastegnula i usitnila grupe. Nakon prve okrepe na vrhu brda, uslijedio je živopisan dio staze prema Karojbi i Motovunu. Ovdje je početna nervoza splasnula te se moglo uživati u vožnji istarskim brežuljcima – kaže Zlatko.
Nakon ekspresnog prolaska pokraj Motovuna i brzog spusta prema Livadama, slijedilo je glavno jelo dana – uspon na Oprtalj. Pet kilometara, ali ovaj put na 7% – ovo je bio znatno ozbiljniji test. Prema Vižinadi se i moglo iskoristiti pomoć grupe, no na Oprtlju, barem pri Zlatkovim brzinama, svatko je vozio za sebe. Cesta je neregularnog nagiba, u serpentinama sigurno dvoznamenkastog postotka, na ravnim dijelovima položenija. Ovo je čini pravim testom, ne samo sirove snage, nego i doziranja snage. Posebno su oprezni s doziranjem snage trebali biti vozači na dužoj varijanti koje je ovaj uspon čekao još jednom. Tokom ovog uspona Zlatko je izgubio bilo kakav kontakt s prvim grupama te je odlučio sačuvati snagu za drugi uspon na Oprtalj.
Kako je imao dovoljno hrane i pića, a stigao je uzeti i tri gela na Vižinadi (kad se nudi šteta je ne stati!) nije bilo potrebe stati na Oprtlju prvi put. Spust u maloj grupici od par ljudi po uskoj i zavojitoj novoasfaltiranoj cesti Zlatku je bio najdraži dio staze.
Nakon spusta uslijedio je sektor bijele ceste. Dobro utabani makadam novost je od ove godine. Organizatori su i ovim pokazali da drže korak s novim trendovima u svijetu biciklizma. Kvaliteta podloge je bila vrlo dobra i moglo se bez problema proći na cestovnom biciklu. Nažalost Zlatka ove godine prate pehovi, pa je nakon Franje i Granfonda Pag i treći put ove godine bušio. Nakon kratkog čekanja i pomoći od kolege (hvala Darko još jednom na pumpi!), cilj je postao završiti prije nego se u cilju ohladi pasta. 🙂
Da li zbog hlađenja dok je čekao pumpu, precjenjivanja vlastitih mogućnosti, nedovoljno hrane ili upale grla u zadnjih nekoliko dana (koji izgovori, ha?), Zlatku je drugi uspon na Oprtalj bio 9 minuta duži. Ovaj put je mudro odlučio stati na okrepi i iskoristiti ponuđeni sok i grickalice. Taman u tih pet minuta skupila se mala grupica s kojom je mogao podijeliti rad na početku kolone u sljedećih trideset kilometara do cilja. I dok je ta posljednja dionica na karti nizbrdo, istina je da je puna malih hupsera preko kojih je potrebno upotrijebiti svu snagu kako bi se održala brzina. Nakon dva uspona na Oprtalj i ovo postaje naporno, tako da su svi biciklisti više nego zaslužili izvrsnu pastu u ciljnom prostoru.
Naš vozač je iskoristio priliku da se vozi brzinama debelo preko uobičajenih za nedjeljne vožnje u prvom dijelu Granfonda, za što je ovakav događaj i napravljen. No lekcija koju treba uvijek iznova ponavljati – nije lako sjediti u zavjetrini. Stalne promjene ritma, skokovi, nervoza na početku, sve ovo troši energiju i svaki ulazak u crveno u prvih sat i pol kasnije se naplaćuje s kamatama.
Za dodatno ulje na vatru zaletavanja preko svojih granica pobrinuo se Keindl Sport. Na test su nam ustupili Bianchi XR4. Ovo je bicikl koji je vozio Primož Roglič do pobjede na nedavno završenoj Vuelti. Začinjen s Campagnolo Super Record EPS (struja) komponentama i Bora karbonskim kotačima, jednostavno nije bilo moguće suzdržati se od toga da provjeriš koliko ide. Ono što je nakon Istria Granfonda sigurno je – ovaj bicikl može izdržati znatno više nego Zlatko!
Oanino iskustvo sa začelja
Druga polovica naše ekipe dobila je od izbornika zadatak izvidjeti kako stoje stvari na kraju kolone. I dok Oana ima kondiciju za vožnju od 100 km i više, nije baš luda za vožnjom u velikoj grupi u kojoj svi love što bolji rezultat. Prije preuzimanja zadatka dvoumila se je li dovoljno ozbiljna da se upusti u ovu avanturu. No želja za otkrivanjem čari Istre je prevagnula i tako se našla na startu Small verzije Istria Granfonda.
U raspisu utrke stoji da se ceste otvaraju 30 minuta iza vodećeg. Kako će ovo izgledati u praksi, uvijek je pitanje i izvor nedoumica. Prvih 30 kilometara po većim cestama Oana je odvozila za jedan sat i 15 minuta, bez da ju ulovi metla i brži promet. Nakon toga je krenuo uspon na Vižinadu gdje je ušla u zonu otvorenog prometa, ali ovdje se već radilo o sporednim cestama s manje prometa.
Nakon ove dionice s otvorenim prometom, ulovila je ponovno zatvorenu cestu prilikom uspona na Oprtalj, gdje su se grupe s duže staze penjale drugi put. Posebna atrakcija bila je okrepa na vrhu uspona. Ne samo zbog izbora gelova, izotonika, voća i grickalica nego prvenstveno zbog pogleda na dolinu iz koje se je staza popela.
Nakon kratkog ali produktivnog zadržavanja na okrepi, Oana je nastavila svoj put prema Umagu. Ponovno je cesta bila otvorena za promet, ali nije bilo velikih raskršća niti gustog prometa. I dok onima na početku veliki broj biciklista stvara nervozu, na kraju kolone je bolje da je uvijek netko u blizini. Staza je bila kvalitetno pokrivena oznakama smjerova i redarima, tako da je teško bilo zalutati.
Oana je završila u vremenu od otprilike 4 sata i 30 minuta (bruto 20 km/h) što je otprilike i granica oko koje se isplati završiti small utrku. Desetak minuta nakon toga su organizatori već počeli raspremati ciljni prostor te zaštitne ograde. Iako je moguće završiti i nakon toga vremena, doživljaj svakako ne bi bio potpun.
Zaključak s kraja kolone je da Istria Granfondo nije samo za jurnjavu i rezultat. Uz kvalitetnu pripremu, svatko tko može izvoziti 94 km s oko 1200 metara penjanja za cca 4:30 h može uživati u krasnoj trasi, lijepim pogledima i poznatom istarskom gostoprimstvu.
U nedjelju smo popričali s organizatorima iz Plave Lagune.
– Jako smo zadovoljni ovogodišnjim izdanjem našeg Granfonda. Drago nam je da su biciklisti u ovako velikom broju prepoznali našu kvalitetu i tradiciju. Kako bi opravdali njihovo povjerenje, napravili smo sve što je bilo u našoj moći da ponudimo sigurnu i atraktivnu stazu. Imamo ponešto za svakoga, od onih koji idu na pobjedu, onih koji po prvi put otkrivaju Istru, pa do onih koji su poveli obitelj na vikend na moru. Pripremili smo atraktivne pakete noćenja u našim hotelima, bogatu tombolu, raznolik expo prostor i kvalitetnu gastronomsku ponudu. Zbog ovoga broj sudionika raste iz godine u godinu. Na Istria Granfondo dolaze biciklisti iz cijele regije, a imamo i redovne goste koji su bili na svih osam izdanja, što nam je naročito veliko priznanje.
Osmo izdanje Istria Granfonda u potpunosti je uspjelo. Vidi se da iza ovog događaja stoji jaka organizacija koja zna što želi i kako to postići. Kada se idealan teren i klima kakve Istra ima, spoje s gostoprimstvom Plave Lagune i tehničkom organizacijom ekipe koja stoji iza Cro Racea onda imate dobitnu kombinaciju. Ovo je događaj koji će mnogim biciklistima pa tako i ekipi 3sporta obilježavati kraj sezone još dugi niz godina.
Ovaj prostor posvetili smo samozatajnom 29-godišnjaku iz Velike Gorice, koji ne puni mahnito svoju galeriju fotografijama vlastitih trkačkih podviga, niti troši puno riječi na priče o svojim uspjesima. Jednako tako, malo-pomalo iz godine u godinu, ovaj je mladić nenametljivo nanizao uspjehe i oborio vlastite rekorde na Zagrebačkom maratonu. Razgovarali smo s Goranom Grdenićem, pobjednikom na Prvenstvu Hrvatske u maratonu.
Na ovogodišnjem Zagrebačkom maratonu on je istrčao svoj osobni rekord za 2:24:38 sata, kojim je nadmašio vlastiti prošlogodišnji rekord (2:26:18) na istoj utrci za 1:40 minutu. Ono što je još vrlo važno naglasiti, ovogodišnji Goranov rezultat ujedno je i deseti rezultat u maratonu svih vremena u Hrvatskoj pa smo ga upitali vjeruje li da ima još mjesta za napredak.
– Zaista sam sretan s postignutim rezultatom, osobito što sam se uspio upisati u tablice svih vremena na 10. mjesto. Mjesta za napredak itekako ima – samouvjereno odgovara rekorder.
Od početaka u krosu do top 10 u maratonu
Prvi na top ljestvici hrvatskih maratonaca, na listi Hrvatskog atletskog saveza stoji rezultat iz 1992. godine, a uz ime tada 33-godišnjeg Drage Paripovića. Njegovo vrijeme maratona u Bologni bilo je 2:17:05 sata. Zanimalo nas je čini li se Goranu tih sedam minuta razlike nedostižnima.
– Mislim da se mogu približiti tom rezultatu. Sve ovisi koliko ću biti motiviran trenirati u sljedećih nekoliko godina – koncizan je i realističan najbrži član AK Kvarnera.
Kako kaže, njegov je fokus trenutno u potpunosti usmjeren na maraton. Što ne znači nužno da mu je on i najdraža dužina, a doznajemo i da mu nedostaje kros, disciplina koja je obilježila njegove atletske početke.
Balkan Cross Country Championships / AK Vrbovec
– Hehe, možda mi maraton ipak nije još najdraža dužina. One kraće su mi draže. U Hrvatskoj, nažalost, nema puno kros utrka, tako da ih i nemam baš prilike trčati. Ovo bi mogao biti i poziv organizatorima utrka, da umjesto koje cestovne utrke ubace i pokoji kros – kaže nam Goran smijući se.
Zatražili smo od njega da bira najdraži teren između stadiona, ulice/ceste i offroada odnosno krosa. Naravno, nismo mogli ni odoljeti da ga, kao i svakog drugog cestovnjaka, ne priupitamo jesu li ga ikad ljepota prirode, krajolika i izazov terena ponukali na planinsko trčanje ili trail.
– Najviše definitivno volim trenirati u prirodi, a za utrkivanje, ipak, preferiram cestu. Za sada još nisam razmišljao u sudjelovanju na trail utrkama – odredio se ovaj trkač.
Osim posljednjeg uspjeha, Goran kao najznačajnije utrke i najveće rezultate u trkačkoj karijeri, ističe sudjelovanja na ekipnim prvenstvima Europe, kad je prvenstveno trenirao na stazi te za kraće utrke.
– Istaknuo bih treće mjesto na pet tisuća metara na Ekipnom prvenstvu Europe, 2015. godine u Staroj Zagori u Bugarskoj – njegovo je najdraže postignuće.
Doktorat u struci i planovi za trkačku budućnost
Na upit o planovima i dugoročnim ciljevima te potencijalnim ambicijama jednoga dana dostići olimpijsku normu, najbolji hrvatski maratonac prvo se planira dobro odmoriti.
– Narednih mjesec dana, za mene bez teških i dugačkih treninga. A zatim krećem u novi ciklus priprema za proljetni maraton. Što se olimpijske norme tiče, nažalost, kvalifikacijski sustav za Tokio se promijenio i postalo je mnogo teže postići ju. Tako da nemam takvih ambicija. Nadam se da će za četiri godine vratiti stari kvalifikacijski sustav, kao i potrebnu normu koja je za Rio iznosila 2:19 sata – kaže on.
Osim u trčanju, Goran je vrlo uspješan i u području svoje profesije. Radi kao asistent na FER-u, na Zavodu za visoki napon i energetiku. Njegovo su područje elektroenergetski sustavi, a uz posvećenost treninzima, vrlo je aktivan i kroz struku.
– Moram se pohvaliti kako sam baš deset dana prije maratona i doktorirao 🙂 . Kako bi uskladio posao i treninge potrebno je biti jako dobro organiziran i motiviran. U razdobljima laganog treniranja nakon maratona, kao sada, više sam predan poslovnim aktivnostima. S druge pak strane, godišnje odmore u potpunosti posvetim treniranju – doznajemo.
Zlatni savjeti najvećeg štrebera
Kako smo u listopadu koji možemo nazvati mjesecom maratona, kad se mnogi pripremaju za Zagreb i Ljubljanu, zamolili smo Gorana za pokoji savjet manje iskusnim trkačima i trkačicama koji razmišljaju o prijavi na maraton. Iako su vjerojatno gotovo svi njegovi treninzi priprema za maraton, htjeli smo da nam on kaže je li neophodno trenirati namjenski za maraton točno po određenom programu u određenom vremenskom razdoblju, ili su tu bitnije neke druge stavke.
– Mislim da svatko može istrčati maraton, samo je pitanje koliko brzo ili kojim tempom. Početnicima kojima je cilj samo istrčati maraton, savjetovao bih da ne trče maraton ukoliko na treningu nisu pokušali istrčati barem nekih trideset kilometara. Ukoliko je cilj istrčati maraton određenim tempom i u određenom vremenu, tada je potrebno trenirati po određenom programu nekoliko mjeseci. U svakom slučaju, svima bih savjetovao da uživaju u trčanju, kako na treninzima tako i na utrkama – savjet je iskusnog maratonca.
Prohtjelo nam se znati kakav je Goran bio kao dječak – je li bio vragolast i neuhvatljiv među klincima u kvartu i je li pokazivao ikakve afinitete prema trčanju i sportu, kako znamo da se je počeo ozbiljnije baviti trčanjem tek u srednjoj školi.
– Kao mali definitivno nisam bio sportski tip. Ne samo da sam bio najveći štreber u razredu, nego i mnogo šire, hehehe… U višim razredima osnovne škole počeo sam povremeno trčati, ali samostalno, ne u klubu. I vrlo brzo postao sam najbrži – ne samo u razredu, već sam i pobijedio na Turopoljskoj trci u konkurenciji sedmih i osmih razreda. Ozbiljnije sam počeo trenirati tek na kraju drugog razreda srednje škole, kad sam se nakon upornih nagovora profesora tjelesne kulture, uputio na atletsku stazu na Mladosti – ispričao nam je “štreber među trkačima“ o svojim počecima.
Proteklu je subotu gotovo 400 trkača i trkačica na ulicama Šibenika počastilo lijepo i sunčano vrijeme, na omiljenoj utrci koja se održava u čast rođendana Dražena Petrovića. Po četvrti je put održana Draženova četvorka te Šibenskih deset, a u sklopu cijelog događaja bilo je i Prvenstvo Hrvatske u cestovnom trčanju.
Ove se godine trčalo novom stazom uz manje uspona, a najvećim dijelom rivom, uz more. Utrke na tri, pet i deset kilometara poslužile su kao poligon državnog pojedinačnog prvenstva u zajedničkoj organizaciji AK Maraton 2000 i AK Šibenik. Dok su najkraću koja se cijelom dužinom protezala šibenskom rivom, trčali kadeti, desetku su činila dva kruga od pet kilometara u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji. Ista dužina bila je i staza ekipnog PH-a, kao i staza za sve građane starije od 13 godina pod nazivom Šibenskih deset. Mlađi juniori trčali su PH na pet kilometara.
Završna utrka dana, kao i uvijek, bila je Draženova četvorka. Utrka simbolične dužine od četiri kilometra, u skladu s brojem na dresu šibenskog košarkaškog Mozarta. Također, i vrtićarci i školarci imali su svoje utrke u dužinama od 100 do 400 metara.
Na Draženovoj četvorki i Šibenskih deset 350 zaljubljenika u trčanje
Šibenskih deset završilo je njih 193-oje, a najbolji na toj dužini, ujedno su pobjednici PH-a u seniorskoj konkurenciji – Dino Bošnjak u vremenu 31:29 minuta, drugi Petar Bratulić (32:06) te treći Filip Svalina (32:46). Kod seniorki na istoj stazi, naslov prvakinje Hrvatske osvaja Bojana Bjeljac u vremenu 34:42 minute. Druga je bila Katarina Vukančić (36:37), a treća Katarina Smiljanec (38:08).
Draženovu četvorku istrčala je 151 osoba, a najbrži među njima bio je Silvio Grđan s vremenom 14:16 minuta. Drugi u cilj dolazi Krešo Barić (14:25), a treći Vedran Horvat (14:56). Lara Franjković bila je prva među ženama, u vremenu 16:58 minuta. U cilj ju kao druga slijedi Mirja Pavić (17:28), te treća Maja Prahin Hotko (17:46).
Među juniorima koji su, poput seniora, trčali stazu od 10 kilometara, slavio je Karlo Ciban (33:45), a kod juniorki Helena Valentić (30:10).
Kadeti i kadetkinje na državnom prvenstvu trčali su dionicu od tri kilometra. Utrku ih je završilo 32-oje, a pobjedu u muškoj konkurenciji odnosi Noa Tončinić (9:37), dok je kod kadetkinja prva bila Lorena Bartaković (10:48).
Mlađi juniori trčali su dužinu od pet kilometara, a nastupilo ih je samo šest te samo muški. Najbolji među njima bio je Florijan Rožić (16:19).
Što se ekipnog prvenstva tiče, ono se odnosilo samo na seniore i seniorke na dužini od 10 kilometara. Najbolje seniorke imao je AK Svetice (Anda Tomaš, Valentina Valjak i Marija Primorac) koje su pobijedile s ukupnim vremenom 2:07:12 sata, a među seniorima najbolji je bio AK Agram (Petar Bratulić, Filip Svalina i Domagoj Jakopović) s vremenskim zbrojem 1:38:15 sat.
Ove šibenske utrke ujedno čine i završnicu Adria Running Toura, a najsretniji trkač, koji je nastupio na jednoj od prethodnih utrka i otrčao jednu od utrka u Šibeniku, kući je otišao s Fordom Fiestom koju će moći koristiti pet godina.
Četvrto izdanje Dalmacija ultra traila još jednom je svojom raznolikošću, ljepotom krajolika i povijesne baštine te izvrsnom organizacijom oduševilo 578 finišera. Pobjednici najduže, Mountain DUT kategorije od 118 km ove su godine Francuz Gilles Klipfel (14:43:43) u muškoj konkurenciji i Njemica Juliane Ilgert (19:08:46) u ženskoj.
Ponosni gusarski grad Omiš na ušću rijeke Cetine, od 18. do 20. listopada bio je domaćin Dalmacija Ultra Traila, trkačkog spektakla koji se već četvrtu godinu za redom održava na krševitim stazama Dalmacije. Dojmovi natjecatelja i ove su godine bili jedinstveni: ova iznimno lijepa i teška utrka po svojoj raznolikosti, tehničkoj zahtjevnosti i izvrsnoj organizaciji zaslužuje svoje mjesto među najboljim europskim i svjetskim ultra trail utrkama.
Trasa utrke obuhvatila je dalmatinske planine Kozjak, Primorsku kosu, Mosor, Omišku Dinaru i Biokovo te impresivan kanjon rijeke Cetine. Impresivan je bio i noćni start najduže ovogodišnje kategorije, Mountain DUT, u kamenom amfiteatru antičke Salone – osvijetljeni samo bakljama i mjesečinom, uz ritam bubnjeva, natjecatelji su krenuli u 118 km dugu pustolovinu, koja će trajati oko 14 sati za one najbrže, a čak 30 sati za one najsporije!
„Tehnički je ovo vrlo zahtjevna utrka, već na samom početku sam slomio oba štapa na vašem kršu. Ali zaista je prekrasna!“, izjavio je Francuz Gilles Klipfel, pobjednik Mountain DUT-a.
„Očekivao sam težak teren, ali bilo je još teže nego što sam mislio. Sve u svemu, fantastična utrka, fantastična organizacija, sve je bilo baš onako kako treba,“ ponosno je na cilju izjavio drugoplasirani Pavle Kruljac iz SRK Alba Labin, najbrži hrvatski trkač.
Osim na 118 km dugoj dionici Mountain DUT-a, trkači su mogli nastupiti i u 54 km dugoj kategoriji Sea DUT sa startom u Makarskoj i 18 km dugom Ethno DUT-u sa startom u Dugom Ratu.
„Obožavam ovu utrku! DUT mi je kao šlag na torti na kraju sezone“, rekla je Ajda Radinja, nevjerojatna ukupna pobjednica Sea DUT-a, koja je pretrčala 54 km za 6 sati, 19 minuta i 58 sekundi, skoro 10 minuta prije prvoplasiranog trkača Michala Frankowskog iz Švicarske.
Trkački spektakl završio je najslađom, dječjom utrkom na 1 km, pravim stampedom žutih majica koje su preplavile Veliku plažu u Omišu. Više od 200 malih pobjednika najavilo je prekrasnu trkačku budućnost Omiša i Dalmacije.
„Jako sam ponosan na to što utrka iz godine u godinu raste i dobiva sve veću podršku, kako naših sugrađana, tako i institucija. Drago mi je čuti pohvale i lijepe komentare sudionika iz preko 30 zemalja svijeta i nadam se da ćemo i sljedećih godina nastaviti biti sve bolji“, izjavio je direktor utrke Dragomir Čović.
Uz suorganizatore Grad Omiš i Turističku zajednicu grada Omiša, Dalmacija Ultra Trail kao strateški projekt podržavaju i Splitsko-dalmatinska županija i Turistička zajednice Splitsko-dalmatinske Županije. Ove godine se u potporu utrci uključila i Hrvatska turistička zajednica kroz projekt Sportska Hrvatska.
Na dan Zagrebačkog maratona izmjenjuju se kišni, prohladni uvjeti s lijepim vremenom. Ove je godina na red došao jedan (pre)topao, sunčan jesenski dan. Gotovo četiri tisuće natjecatelja jučer je oko svojeg vrata objesilo dokaz da su bili sudionici i finišeri događaja za koji “trkački“ Zagreb diše cijelu godinu – Zagrebački maraton.
Osim uobičajena 42 kilometra te polumaratonskih 21, ove se godine nije trčala takozvana utrka građana, nego Garmin 10 km – utrka u dužini 10 kilometara. Uz to, prvi put je održana i maratonska štafeta koju su trčala po četiri člana po rasporedu 7 – 14 – 7 – 14 kilometara.
Nikolina druga žena na 42, Kenijac postiže rekord na 21 km
Među pobjednicima maratona i polumaratona nije bilo mnogo iznenađenja jer, od 633 finišera na 42 kilometra, kao i među 2143 finišera polumaratona, kao i obično u cilj među prvima ulaze Kenijci i Kenijke. Iako, tu se potkrao i Jedan Ruanđanin, ali i jedna Hrvatica.
Naime, u ženskoj konkurenciji maratona na drugu se poziciju, svojim vremenom od 2:42:39 sata, nametnula domaća Nikolina Šustić Stanković, čime postaje i najbrža Hrvatica na utrci.
Najbrži maratonac bio je Wycliffe Kipkorir Biwot sa 2:19:48, a u ženskoj konkurenciji to je bila Kenijka Rebecca Korir s 2:35:51. Biwota slijede njegovi zemljaci Nelson Kipkogi Cherutich (2:23:46) te treći Isaac Kimutai Ngeno (2:24:36). Drugo mjesto postolja od Nikoline, za svega 19 sekundi gubi Kenijka Hellen Jepkosgei Kimutai (2:42:58) i staje na treću stepenicu postolja.
U polumaratonu postignut je novi rekord staze, u muškoj konkurenciji, a postavlja ga Kenijac Paul Tiongik s vremenom 1:01:46 sat. Međutim, Ruanđanin Joel Maina Mwangi slijedi ga u stopu i ciljnu liniju pretrčava samo sa sekundom zaostatka. Treći muškarac još je jedan Kenijac Mathew Kosgei (1:08:06). U cilj sveukupno četvrta ulazi Kenijka Ruth Nundu Mbatha (1:11:50) te, jasno, pobjeđuje u ženskoj konkurenciji. Druga i treća njene su sunarodnjakinje Vivian Kemboi (1:13:29) i Nelly Jepchumba (1:13:52).
Prvi Garmin 10 km i prva štafeta
Na prvoj Garmin 10-ki među 1095 finišera, pobjedu odnose domaći trkači i trkačice – Dino Bošnjak u muškoj (30:56 minuta) i Bojana Bjeljac (34:15) u ženskoj konkurenciji. Dorian Miškulin (32:25) zauzima drugu, a Tomislav Novosel (32:36) treću poziciju među muškarcima. Druga žena bila je Simona Jambrošić (39:22), a treća Slovenka Breda Škedelj (39:49).
U prvoj maratonskoj štafeti na ovom događaju sudjelovalo je 11 četveročlanih ekipa. Ekipe su bile muške, miješane i jedna ženska, a njihovi članovi naizmjence su trčali dva puta po sedam te 14 kilometara, kako bi ukupni zbroj iznosio maraton.
U sklopu 28. Zagrebačkog maratona održano je i pojedinačno i ekipno Prvenstvo Hrvatske. U muškoj seniorskoj konkurenciji, naslov prvaka Hrvatske osvojio je Goran Grdenić s novim osobnim rekordom 2:24:38 sata. Drugi je bio Robert Radojković (2:38:52), a treći Ivan Bulić (2:39:48). Naslov prvakinje Hrvatske za seniorke, kao što smo već istaknuli, osvojila je reprezentativka u maratonu Nikolina Šustić Stanković, dok ju s gotovo šest minuta zaostatka slijedi Ana Štefulj (2:48:17) zauzevši tako drugu poziciju, a Veronika Jurišić (2:57:33) treću.
U konkurenciji za ekipno PH kod seniora, naslov ekipnog prvaka osvaja AK Kvarner u ukupnom vremenu 8:00:08 sati. Drugo mjesto pripalo je AK-u Sljeme (8:24:08), dok je treće mjesto pripalo AK-u Dubrovnik (8:28:40). Kod seniorki najbolje su bile maratonke AK Sljemena s ukupnim vremenom 8:48:30, druge su bile maratonke AK-a Dubrovnik (9:39:55), a treće MK-a Festina Lente (10:18:42).
Na Zagrebačkom maratonu koji je ove nedjelje, 13. listopada održan 28. put, vidio se značajan napredak u organizaciji, što će zasigurno dovesti još više trkača idućih godina. Zagrebački atletski savez kao organizator, podignuo je letvicu i uspio ostvariti da zagrebački maraton bude više od sporta.
Uz visoko kvalitetan sportski događaj, ostvarena je dobra atmosfera za trkače i sugrađane tijekom cijelog vikenda i cijelom stazom. Bogat glazbeni program i popratni sadržaji – koncert Meštrović & Expresto i Štrukla party koji su prethodili utrkama večer ranije, te glazbeni punktovi s raznim izvođačima dužinom staze; organizacijski su Zagrebački maraton smjestili bok uz bok drugim maratonima svjetskoga glasa.
Također, ovogodišnje utrke imale su i humanitarni karakter pod nazivom “Pusti baterije, napuni pluća”. Udruga INSPIRO za vrijeme vikenda provodila je brojne radionice i kvizove za djecu i odrasle, a akcija je rezultirala uspjehom te je 1152-oje trkača velikog srca sudjelovalo u donacijama.
Dok je na tapetu masovno iseljavanje Slavonaca u Irsku, mjesec studeni već je devetu godinu sezona migracije strastvenih obožavatelja traila u Slavoniju, na omiljenu slavonsku planinu Papuk. Iako startnina ne nedostaje, požuri s prijavom na Papuk Trekk & Trail jer ponestaje smještaja.
Prst vjernih sudionika trekinga i traila Papučkim gorjem, poučenih iskustvom proteklih godina, bio je brz na tipkovnici. A kako se dobar glas o slavonskoj gostoljubivosti nadaleko pronio, i mnogi novi u ovim vodama pohrlili su na prijave čiji se broj već sad bliži 300-tki.
Prošle je godine dosegnut broj od čak 800 sudionica i sudionika na događaju! Stoga, pretposljednju subotu 11-og mjeseca, 23. studeni zaokruži u kalendaru narančastom(!) bojom jer ti, kao i dosad SRK Baraber Extreme Team iz Belišća priprema uzbudljivu i izazovnu stazu u Velikoj kod Požege, kao i nezaboravni party za kraj Treking lige i trkačke sezone.
Unatoč prevladavajućem trendu traila posljednjih godina, Papuk trek ostaje vjeran i treking disciplini, ali i nudi za svakoga ponešto – bilo po pitanju discipline, bilo po pitanju dužine. Tako će najduža i najzahtjevnija staza Challenger iziskivati i dobro snalaženje u šumi, a ovisno o tom snalaženju može iznositi 25, 28 ili tko za koliko kilometara 😉 . Tko sumnja u postojanje slavonskih planina, uvjerit će se u njihovu ozbiljnost uz barem 1500 metara uspona na ovoj dužini. Staza će biti označena samo dijelom gdje se preklapa s drugim kategorijama.
Tko se boji gubljenja, a ozbiljniji je trkač, moći će pratiti oznake na ne mnogo kraćoj stazi od 19 kilometara. Radi se o kategoriji Active, na kojoj ćeš se, također, pošteno napenjati uz 800 metara uzbrdice.
Na ovoj utrci nitko ne ostaje kratkih rukava, pa tako ni oni koji nisu u zavidnoj trkačkoj kondiciji, ali su željni avanture i boravka u prirodi. Light kategorija kroz svojih devet kilometara i 400 metara uspona, pružit će ti prekrasne prizore na Poučnoj stazi Parka prirode Papuk – poput zidina Veličkog starog grada, te poznatih Tauberovih stijena koje su se uznijele povrh kontinentalnog zemljano-šumskog terena Papuka.
Istu stazu prolazit će i parovi, ali ne zaljubljeni, nego pseće-ljudski. Od ove godine, Papuk trek postaje dio canicross pokreta te želi poticati ideju kretanja i trčanja s ljubimcima. Tvoj ljubimac treba samo oprsnicu, a ti povdac i spremni ste za start Canicross kategorije.
Pripremi svoju narančastu majicu i sebe za izazovne i slatke napore na papučkoj stazi, ali i afterpartyju koji iziskuje jednaku (ako ne i veću) kondiciju. Također, pripremi i veliku torbu jer će Baraberi, kao i dosad, biti široke ruke. Prati tijek događanja i vidi što ti Slavonci spremaju…
Kao što svi vjerojatno znaju, Eliud Kipchoge je 35-godišnji Kenijac koji je istrčao najbrži maraton u povijesti, 1:59:40 h. On je i svjetski rekorder na službenoj utrci, u Berlinu je 2018. godine trčao 2:01:39. No to nije sve – Kipchoge iza sebe ima 11 maratonskih pobjeda na 12 utrka na kojima je nastupio, mnogo pobjeda na kraćim utrkama, a 2016. slavio je na maratonu Olimpijskih igara.
Prije nego je ušao u dugoprugaške vode, bavio se atletikom na stazi. Bio je svjetski juniorski prvak na 5.000 metara, višestruki osvajač olimpijskih medalja na 3.000 m i 5.000 m, kao i medalja na svjetskim prvenstvima. Na cestovno trčanje prebacio se u velikom stilu, istrčavši svoj prvi polumaraton za 59:25. Pobijedio je na maratonima u Hamburgu, Berlinu i čak četiri puta u Londonu. Pročitajte što su tajne njegova uspjeha i što savjetuje svim trkačima!
Vodite dnevnik trčanja
Eliud kaže da već jako dugo vodi dnevnik trčanja u kojemu bilježi treninge i kako se osjećao za vrijeme treninga ili utrka. Prije svog drugog nastupa na Londonskom maratonu pročitao si je kako mu je bilo na prvome i to mu je puno pomoglo. Čuva sve dnevnike trčanja još od 2003. godine.
Ne zaboravite trčati iz gušta
Najbrži čovjek na svijetu je u trčanju otkad je bio školarac. Tada je trčao iz gušta i nije znao da će od toga stvoriti karijeru, a i danas voli taj osjećaj. Kaže da je bitno da vam srce i um vode tijelo i da trčanje treba biti zabavno.
Naravno da ne možemo svi trenirati s najbržom ekipom na svijetu, no važno je oko sebe imati ljude koji će vas pogurati kad vam je teško i uz koje ćete bolje odraditi pripreme. A i zabavnije je nego kada si sam, barem tako kaže Kipchoge.
Ne trčite uvijek istim tempom
Iako se duge pruge temelje na jednakom tempu cijelo vrijeme, Kipchoge savjetuje trčati vrlo raznoliko. Na primjer, najdraži mu je trening 13 x 3 minute, a voli raditi i trčanja na tempu utrke za pet kilometara. Tjedno trči oko 200 kilometara i u tome napravi puno treninga na različitim brzinama i intenzitetima. Uz to savjetuje i dosta treninga na uzbrdicama.
Udvostručite treninge
Jako dobra tehnika za navikavanje tijela na brži oporavak je razdvajanje treninga na jutarnji i popodnevni. Eliud trči oko 6 sati ujutro i oko 16 sati poslijepodne, čime tjera srce, pluća i mišiće da se oporave u kraćem vremenu, što onda omogućava više jakih treninga i dužina koje vode uspješnijim trkama.
Kontrolirajte se
Satovi i aplikacije za trčanje jako su dobar alat za kontroliranje na treninzima i utrkama. Na treninzima je bitno paziti na tempo kako biste iz vježbe izvukli maksimum i kako se ne biste pretrenirali, a na utrkama treba motriti ide li se prebrzo na početku što bi moglo rezultirati pucanjem, ili presporo što znači i sporije vrijeme na kraju.
Odmarajte i dobro jedite
Kipchoge ide na spavanje već oko 21 h uvečer i uvijek se nastoji dobro odmoriti. Dobar san omogućava tijelu da se bolje oporavlja i da s više energije odrađuje treninge. Isto tako, važno je dobro se hraniti kombinirajući proteine i cjelovite ugljikohidrate, a Eliud voli i dobre biljne čajeve. Večer prije utrke jede rižu ili tjesteninu, a tijekom utrke uzima izotonični napitak i gelove s kofeinom.
Autor: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: bigstockphoto.com
Prvi čovjek preko Atlantika u avionu, prvi čovjek na Mt. Everestu, hod na mjesecu… dobro su nam poznati ljudi koji su to ostvarili. Današnji će dan ući u povijest kao dan kada je ljudsko tijelo po prvi put istrčalo maraton u vremenu manjem od dva sata. Ime koje ćemo pamtiti: Eliud Kipchoge, vrijeme koje ćemo pamtiti: 1 sat 59 minuta i 40 sekundi!
Nakon neuspjelog pokušaja da istrči maraton ispod dva sata, koji se odvijao 2017. na automobilskoj pisti u Monzi, Kenijac Eliud Kipchoge i njegova ekipa nisu odustali od ideje. Čovjek koji je obilježio zadnjih šest godina maratonskog trčanja, svjetski maratonski rekorder i trkač koji je pobijedio na 11 od 12 maratona na kojima je nastupio, odlučio je da želi još jednu titulu koju mu nikad nitko neće oduzeti. Biti prvi maratonac s vremenom ispod dva sata.
Pozornica za ovaj rezultat, koji nama rekreativcima izgleda kao nešto s drugog planeta, postavljena je u Beč, u njegov predivan park Prater, na kružnu stazu od 4.4 kilometra. c najavljivan je nekoliko dana unaprijed, tražio se idealan dan, idealni vremenski uvjeti i sve se poklopilo danas, 12. listopada 2019. Utrka (koja to nije) počela je u 8:15 ujutro. Vrijeme gotovo idealno, sa samo malo više relativne vlažnosti zraka od očekivane.
Uvjeti za rušenje barijere su bili strogo kontrolirani – vodeće vozilo projiciralo je lasersku zraku pejserima postavljenim ispred Eliuda Kipchogea. Pet zečeva postavljenih u “V” formaciju imalo je zadatak napraviti kvalitetnu zavjetrinu i što točnije pratiti tempo od 2:50 min/km. Iza njih pet nalazio se Eliud Kipchoge, jedini u bijeloj majici. A iza njega, trčala su još dvojica trkača, svi zajedno u idealnoj aero poziciji.
Sve je išlo gotovo savršeno do 30. kilometra, kada je Eliud u trenucima pokazivao svoj prepoznatljiv znak da mi je teško – smiješio se. Iako je potpuno nevjerojatno i čudno, upravo tako on pokazuje patnju – umjesto patničkog lica, na licu mu je smiješak. No sve je za njega išlo baš kako je programirano u fazi priprema, zečevi su odradili savršen posao i doveli Eliuda do ciljne linije ispod dva sata. Veliku razliku u odnosu na neuspjeli pokušaj u Monzi donijela je publika. Deseci tisuća gledatelja uz stazu dizali su atmosferu i zasigurno pomogli u prekoračenju ove granice.
Iako se trčala točna maratonska distanca, INEOS 1:59 Challenge neće biti priznati svjetski rekord. Nekoliko je razloga tome –ovo nije organizirani maraton s drugim sudionicima. Nadalje, Kipchogeu je tempo diktirao čak 41 trkač koji su se rotirali, praveći zvijezdi trke zavjetrinu. Na pravoj utrci pejseri smiju izići sa staze, ali moraju startati na početku utrke i ne smiju se vratiti. Osim toga, Kipchoge je okrepu dobivao s bicikla, što također nije dozvoljeno na maratonskim utrkama.
No sve ovo ne umanjuje činjenicu da je još jedna trkačka barijera srušena, dokazano je da ljudsko tijelo može izdržati ovakav napor. Vjerujemo da je samo pitanje vremena kada će netko, vjerojatno ne Eliud Kipchoge, istrčati maraton ispod dva sata i na službenoj utrci.
Ovogodišnji biciklistički maraton Istria Granfondo održat će se od 18. do 20. listopada, a u sjeverozapadnu Istru pristići će brojni zaljubljenici u biciklizam. Ovo je osma godina kako se utrka održava, a biciklistima su na raspolaganju ukupno tri utrke – Granfondo Small (94 km, visinska razlika 1.170 m), Granfondo Classic (119 km, visinska razlika 1.650 m) te Granfondo Family&Gourmet Tour (25 km). Za utrku je 10 dana prije njenog početka prijavljeno više od 500 sudionika iz preko 10 zemalja, a očekuje se da će se broj sudionika dodatno povećati.
Istria Granfondo najdugovječniji je i najpopularniji Granfondo u Hrvatskoj, organizira ga klaster sjeverozapadne Istre, a iz godine u godinu privlači brojne bicikliste i rekreativce. U subotu, 19. listopada održat će se rekreativni cestovni biciklistički maraton s dvije staze – Small na 94 km i Classic za one najodvažnije na 119 km. Start i cilj obje utrke bit će u Umagu, tik pored Stella Maris Resorta, a utrke će bicikliste provesti kroz obalu te unutrašnjost sjeverozapadne Istre. Razlika od prošlogodišnjih staza je nešto izmijenjena staza Granfondo Classic utrke. Novi elementi su uspon Livade-Oprtalj i segment “strade bianche”, odnosno dio staze u dužini od 3 km koji je potpuno ravan s dobro utabanim makadamskim bijelim putem.
Na utrku pristižu i profesionalni biciklisti, među kojima je Josip Rumac, državni prvak u cestovnom biciklizmu i na kronometru u tekućoj sezoni te osvajač jedine medalje na svjetskim prvenstvima za Hrvatsku. Josip dolazi na Istria Granfondo peti put, a u 2019. godini već je nastupao na 60 profesionalnih utrka.
Josip Rumac
„Uvijek me veseli nastup na ovom biciklističkom maratonu jer je to moja zadnja utrka u sezoni već petu godinu zaredom. Termin je savršen, obzirom da Istra i ceste kojima utrka prolazi daju poseban jesenski ugođaj. Staza je srednje zahtjevna, svima prilagođena, zanimljiva od starta do cilja te veoma razgibana i brza. Prolazi ušćem Mirne, Tarom i Vižinadom, nakon kojih slijedi spust i prvi pravi uspon na Grožnjan koji će zasigurno oduševiti sve natjecatelje. Očekujem bicikliste i zaljubljenike u biciklizam u što većem broju, obzirom da je ovo najveći rekreativni biciklistički događaj u Hrvatskoj“, istaknuo je Josip Rumac.
U nedjelju je na rasporedu rekreativna biciklijada Istria Granfondo Family&Gourmet Tour. Staza je duga 25 kilometara, a za sudionike je osiguran bogat popratni program koji uključuje ručak, natjecanje u ravnoteži na biciklima, nagradna igra, glazba te animacija. Kotizacija iznosi 50 kuna, a za mlađe od 12 godina sudjelovanje je besplatno.
Svoj dolazak na utrku najavio je i Radoslav Rogina, najbolje plasirani hrvatski natjecatelj na biciklističkoj utrci CRO Race. Rogina je jedan od najiskusnijih hrvatskih biciklista i član slovenske momčadi Adria Mobil.
Radoslav Rogina
„Ovo je drugi put da nastupam na Istria Granfondu. Veselim se nastupu i vožnji Istrom u ovo lijepo godišnje doba, a od utrke očekujem dobro druženje uz puno prijatelja koji također nastupaju, no kad pogledam trasu koja je poprilično zahtjevna, bit će i znoja“, izjavio je Radoslav Rogina.
Ove su godine sponzori za one najbolje osigurali vrijedne nagrade. Apsolutni će pobjednik kući odvesti bicikl Bianchi Via Narone 7 Alu kojim će ga nagraditi dugogodišnji partner utrke Keindl Sport. Također, svi sudionici koji preuzmu svoj startni paket u petak sudjelovat će u tomboli i imati mogućnost osvojiti biciklističko računalo Garmin Edge 530.
O logistici, te startnoj i ciljnoj ravnini utrke od početka organizacije Istria Granfonda računa vodi isti tim kao na nekadašnjem Tour of Croatia te ovogodišnjem CRO Race-u. Prva tri mjesta će se proglasiti nakon utrke službenim protokolom u čak 11 kategorija za svaku stazu, a osigurane su zanimljive i vrijedne nagrade.
Bliži se vikend koji trkačka zajednica i vjerni obožavatelji željno iščekuju. Da, u njemu ćemo trčati Zagrebački maraton, a osim onamo, sve će oči biti uperene i u smjeru Beča. Naime, vremenski rok – i kronološki i meteorološki – za održavanje INEOS 1:59 Challengea sužen je na nadolazeći vikend odnosno subotu 12. listopada.
Radi se o izazovu u kojem će svjetski rekorder u maratonu Eliud Kipchoge, pokušati istrčati 42 kilometra i 195 metara ispod dva sata. Prema mnogima, najveći svjetski maratonac svih vremena, tako je, sletio u Beč i čeka idealne uvjete za svoj podvig uz nemali pritisak očekivanja.
Dosadašnji pokušaji
Kenijac je lani postavio svjetski rekord na Berlinskom maratonu s vremenom 2:01:39 sata, dok je godinu ranije na projektu Nike’s Breaking2 istrčavši maraton za 2:00:25, fulao svoj cilj za 25 sekundi. Tad je Kipchonge imao i dva izazivača – Eritrejca Zersenaya Tadesea i Etiopljana Lelisu Desisu, te im obojici uspješno odolio. Tadeseu su trebala 2:06:51, dok Desisa dolazi treći s vremenom 2:14:10 sata. Podsjetimo, Etiopljanin je na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Dohi odnio pobjedu na maratonu.
Što se tiče Kipchogeovih “lovorika“, pobjedu na maratonu u Berlinu odnio je dvaput (2015. i 2018.), u Chicagu 2014. godine, jedini je koji je osvojio Londonski maraton četiri puta (2015., 2016., 2018. i 2019.) te je vladajući olimpijski pobjednik.
Idealna lokacija za svjetski rekord
Kipchogeova trka startat će na potezu četvrtog kilometra bečkog drvoreda Prater Hauptallee, s okretom na svakom kraju. Konkretno, na kružnim tokovima Lusthausa i Pratersterna. Očekuju ga takva 4.4 kruga i gotovo u potpunosti ravna staza. Imat će neznatnu visinsku razliku od 1.8 do četiri metra. Izbor ove lokacije nikako nije slučajnost. Uvjeti za postizanje rekorda ovdje su idealni, kako zbog neznatne uzbrdice, tako zbog zaštićenosti od vjetra i kvalitete zraka koju osigurava drvored.
Tajming, tajming, tajming…
Još jedna izuzetno bitna stavka za postizanje rekorda u maratonu, vremenski su uvjeti. Stoga, organizator od početka planiranja stavlja određeni širi vremenski okvir, ili stručnom terminologijom “otvoreni prozor“ koji se s njegovim približavanjem sužava, uzimajući u obzir sve precizniju vremensku prognozu. Tako je prvi “prozor“ bio od 12. do 20. listopada, da bi se sveo na nadolazeći vikend od 12. do 14. listopada. Odluka na konkretni dan trke – trenutno je to subota – pada tri dana ranije, konferencija za medije dva dana ranije, a točan sat i minuta starta bit će objavljeni dan ranije.
Pretpostavlja se da će start biti u rano jutro, kako su idealni uvjeti trčanja za Kipchogea od sedam do 14 stupnjeva, s vlagom zraka ispod 80 posto.
Koliko brzo na 100, a koliko na 10.000 metara?
Ovo je prosjek dionica kojeg će se Kipchoge morati držati, kako bi objelodanio svoj plan:
100 m – 17.08 sekundi 200 m – 34.17 s
400 m – 1:08 minuta
800 m – 2:16 minute
1.500 m – 4:16 minute
5000 m – 14:13 minuta
10.000 m – 28:26 minuta Polumaraton (21.1 km) – 59:59 minuta
Zašto ne svjetski rekord?
Ipak, ako Kipchoge i uspije u svojem podvigu, to se neće priznati kao svjetski rekord, kao što se nije ni Breaking2. Nekoliko je razloga tome – za početak, ovo nije organizirani maraton s drugim sudionicima. Nadalje, Kipchogeu će tempo diktirati čak 41 trkač koji će se rotirati, praveći zvijezdi trke zavjetrinu. Paceri su na ovakvim pokušajima dozvoljeni, no moraju startati svi zajedno, a kad jednom napuste stazu, više se ne mogu vratiti.
Publika je dobrodošla
Događaj će prenositi brojne TV postaje diljem svijeta, a možeš se i pretplatiti na prijenos uživo putem YouTube kanala. Zanimljivost je da će ovdje, za razliku od projekta Breaking2, publika biti dozvoljena. Gledanje i navijanje neće se naplaćivati, tako da još stigneš organizirati obiteljsko “razgledavanje Beča“ ovaj vikend 😉 .
Četvrta Draženova četvorka i Šibenskih deset su pred nama. Za manje od deset dana, u čast rođendana Dražena Petrovića, Šibenik će ponovo biti domaćin jedne prekrasne manifestacije i trkačkog događanja. Ove godine s posebnim dodatkom – Prvenstvom Hrvatske u cestovnom trčanju.
Šibenska riva će u subotu, 19. listopada 2019. biti domaćin najboljim hrvatskim dugoprugašima i mnogobrojnim trkačima i rekreativcima koji će otrčati svoju dionicu neposredno uz more, uživajući u prelijepom šibenskom ambijentu.
Sve utrke startaju i završavaju na rivi, ispred Trga Pavla Šubića, a kompletan program započinje dječjim utrkama od 9:30 za koje se prijavljuje na licu mjesta i nije potrebna kotizacija. Djeca od 1. do 4. razreda osnovne škole i vrtićka djeca imaju svoje dionice od 100 do 400 m i najboljih troje nagrađuju se medaljama i stripovima Dražena Petrovića.
Prvenstvo Hrvatske počinje u 10:30 utrkom kadeta na 3 km čija se dionica u cijelosti odvija na rivi, a start utrke na 10 km je u 11:00 sati. Trče se dva kruga od 5 km, a utrka na 10 km, osim što je službeno Prvenstvo Hrvatske, otvorena je za sve trkače s napunjenih 14 godina.
Završna utrka dana je kao i uvijek dosad, Draženova četvorka, utrka na 4 km u skladu s Draženovim brojem na dresu. Na ovoj utrci očekujemo puno rekreativaca, mladih i sportaša iz drugih sportova, koji svojim dolaskom i trčanjem obilježavaju sjećanje na šibenskog košarkaškog Mozarta.
Svi sudionici dobivaju jedinstvene Champion majice s Draženovim likom – ove godine u dresu Portland Trail Blazersa, a najbolji osim medalja, pehara i novčanih nagrada u utrci na 10 km dobivaju i vrijedne poklone iz Muzeja Dražena Petrovića. Već su postale legendarne slike s pobjedničkih postolja u Draženovom dresu!
Za okrepu trkača na stazi brine se Studena, a za okrepu prije i poslije utrke tu je Heineken 0.0.
Ne smijemo zaboraviti da su Šibenske utrke i završnica Adria Running Toura i da će najsretniji trkač, koji je nastupio na jednoj od prethodnih utrka i otrčao jednu od utrka u Šibeniku otići s Fordom Fiestomkoju će moći koristiti pet godina.
Rezervirajte 20. listopada i prijavite se za četvrti Polumaraton Hotela Sport i Športskog kluba Otok.
Ostalo je još 10 dana za prijavu na ovaj polumaraton sa startom iz Ivanić-Grada koji će se održati u nedjelju, 20. listopada, s početkom u 10 sati. I ove godine polumaraton će se trčati kroz pitoreskne bregovite krajeve Kloštar Ivanića. Obilježje staze je visinska razlika od cca 117 metara koja prolazi krajevima Kloštar Ivanića. Ruta je promijenjena prošle godine, ali start i cilj su ostali na istom mjestu – ispred Hotela Sport u Ivanić-Gradu.
Za svakog natjecatelja osigurani su majica i zahvalnica, a nakon utrke trkači će se moći okrijepiti uz porciju graha.
Nakon utrke održat će se proglašenje pobjednika, a ukupni nagradni fond iznosi 5.000 kuna te sponzorske nagrade.
Trasa polumaratona proteže se od Hotel Sporta kroz ulicu Alojza Vulinca, ulicu Stjepana Radića, Vukovarsku ulicu, Lipovec Lonjski, Kloštar Ivanić, Vinogradsku ulicu, Sobočane, Graničarsku ulicu, Caginec, Zagrebačku ulicu, ulicu kralja Tomislava, ulicu Slavka Kolara, ulica braće Kalčić, Dugu ulicu, ulicu Stjepana Radića, ponovno kroz ulicu Alojza Vulinca te završava ispred Hotela Sport.
Polumaraton Hotela Sport i Športskog kluba Otok prepoznat je od strane rekreativaca ali i profesionalaca, pa su tako na njemu sudjelovali i natjecatelji iz Kenije, Mađarske, Slovenije te drugih zemalja regije.
Više informacija o ovom događanju možete pronaći na internet stranici Hotela Sport, gdje se možete i prijaviti kroz web obrazac.
Šest tisuća trkača na ulicama sjajan je prizor, a još je atraktivniji uz brojnu publiku koja navija i zabavlja se. Sport i glazba oduvijek su išli zajedno, a upravo 28. Zagrebački maraton donijet će ovim spojem i dosad najzabavniji popratni program.
Svojom prštavom energijom koja osvaja, odličan uvod u maraton napravit će u subotu, 12. listopada na Trgu bana Jelačića ansambl Meštrović & Expresto. Ansambl je utemeljio skladatelj i pijanist Matej Meštrović, koji uz pijanisticu Kristinu Bjelopavlović Cesar i udaraljkaša Bornu Šercara već “maratonski” posljednjih deset godina na furioznim nastupima diljem svijeta izvodi autorske skladbe te obrade poznatih klasičnih djela.
– Svaki je koncert za naš trio poput još jednog prolaska kroz cilj. Biti vrhunski muzičar zapravo znači trčati maraton čitav život. Upravo iz tog razloga neizmjerno se veselimo koncertu i Zagrebačkom maratonu – najavio je Matej Meštrović spektakl na Trgu.
No, cijeli će vikend donijeti pregršt sjajne glazbe uz poznate DJ-e koji će nastupiti u nesvakidašnjim izdanjima. U subotu, također na Trgu bana Jelačića sa svojom odličnom glazbenom selekcijom nastupit će DJ Frajman, jedan od veterana zagrebačke plesne scene. Zabavu će u nedjelju ujutro već prije početka maratona nastaviti Felver, također jedan od najdugovječnijih zagrebačkih DJ-a te organizator odličnih partija plesne glazbe.
Zabave neće nedostajati ni na punktovima duž rute maratona. Na Kvaternikovom trgu nastupit će Ilija Rudman i Antonio Zuza, dvojac iz međunarodno uglednog Imogen Recordingsa, a na okretištu Dubrava također uigrani dvojac Nick i Pepi iz Adriatic Coastinga. Svoje će glazbeno–tekuće navijačke punktove imati i partner Ožujsko, i to u Pivani u Ilici te u Staroj Vlaškoj kod spomenika Šenoi.
Maratoni su atraktivni događaji koji u svim velikim gradovima na ulice izmame mnoštvo gledatelja i navijača. Svi koji se ne odluče trčati na Zagrebačkom maratonu, imat će prilike uživati također u sjajnoj tjelesnoj aktivnosti – plesu.
Atletski klub Varaždin, Grad Varaždin i Zajednica sportskih udruga Grada Varaždina organiziraju Prvu humanitarnu utrku grada anđela, za Ivana Kišića, oboljelog od cerebralne paralize. Utrka koja će se održati u subotu, 12. listopada.
Kako je došlo do ideje o održavanju ovakve utrke, objasnio je Damir Habijan, predsjednik Gradskog vijeća Grada Varaždina, podsjetivši na Krug sv. Nikole, humanitarnu utrku održanu prije tri godine.
– Još tada mi se ta ideja svidjela, ali nakon toga, na žalost, utrka nije ponovljena. Predsjednik AK Varaždin i ja razgovarali smo o tome i zaključili da bi takvo nešto u Varaždinu definitivno trebalo pokrenuti. Tehničke smo stvari brzo dogovorili, a glavni nam je cilj bio da to bude utrka humanitarnog karaktera i da postane tradicionalnom”, rekao je Habijan.
Anica Sitar, stručna suradnica u ZSUGV-u, istaknula je kako je sav prihod od kotizacije namijenjen liječenju Ivana Kišića te dodala: “Inicijatori Prve humanitarne utrke grada anđela su Damir Habijan, predsjednik varaždinskog Gradskog vijeća, i Josip Lacković, predsjednik Atletskog kluba Varaždin. Ovo je prva takva utrka, a postat će tradicionalna i svake ćemo godine prikupljena sredstva donirati nekome drugome tko je u potrebi”.
Uz zahvalu Zajednici sportskih udruga Grada Varaždina te Josipu Lackoviću na trudu i vremenu koje je uložio kako bi se sve uspješno organiziralo, Habijan je istaknuo i posebnost Prve utrke grada anđela.
– Ono što je specifično za ovu utrku jest da će uglavnom ići kroz malo širi prsten centra grada te po bedemima Starog grada.
O tehničkim je detaljima govorio Josip Lacković koji je istaknuo da će se prijave obavljati putem interneta, preko stranice https://www.stotinka.hr na kojoj će biti objavljen kompletan raspis utrke sa svim potrebnim podacima.
– Kotizacija, koja je ujedno donacija, iznosi 50,00 kuna, a ako netko želi može uplatiti i više. Zagrebačka je banka u tu svrhu otvorila poseban žiro račun za Ivana Kišića, IBAN: HR6223600001502617718 i sve će uplate biti transparentne i dnevno će se ažurirati. Nadamo se da će Ivanu ta sredstva itekako dobro doći za što kvalitetnije liječenje. – kazao je Lacković.
Start utrke bit će 12. listopada u 10:00 sati na Kapucinskom trguu Varaždinu, a dužina staze bit će oko 4,8 kilometara.
– Ruta će nas od Kapucinskog trga voditi do Korza, prema zgradi policije u Ulici Augusta Cesarca pa dalje prema Željezničkom kolodvoru. Dolaskom do Studentskog centra skrenut ćemo lijevo u Ulicu kralja Petra Krešimira IV., iz koje ćemo skrenuti u Preradovićevu pa Kukuljevićevu ulicu i prema stadionu „Sloboda“. Nastavit ćemo prema Vatrogasnom domu, proći pored Gradske tržnice i doći do Stančićevog trga. Nakon dionice po bedemima Starog grada, trkači će nastaviti Uršulinskom ulicom prema Ulici Ankice Opolski, a cilj će, kao i start, biti na Kapucinskom trgu”, objasnio je Lacković te dodao: “Rezultat će biti mjeren, ali ovo nije olimpijada pa da nam rezultat bude na prvom mjestu – najvažnije je da sudjelovanjem pomognemo našem Ivanu”.
Valja napomenuti da u utrci bez problema mogu sudjelovati i osobe s invaliditetom koje neće prolaziti dionicom oko Starog grada.
Svi sudionici utrke, odnosno građani koji će donirati sredstva za pomoć Ivanu Kišiću, kao nagradu će dobiti simboličnu jedinstvenu medalju u obliku anđela.
„Pozivamo sve ljude dobroga srca, da se uključe u ovu hvalevrijednu akciju, da ne zaborave da je dobro činiti dobro, pomagati onima kojima je to potrebno”, poručio je Lacković.
Prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju u subotu je za senior(k)e i junior(k)e održano na padinama Kozjaka. Kao poligon prvenstva poslužila je Planinska utrka Kozjak „In memoriam Ivica Radeljić“ kojoj je ovo 11. godina održavanja u organizaciji AK-a Solin.
S tradicionalne startne pozicije, kod starog zvonika u Kaštel Sućurcu na atraktivnu, ali strmu stazu krenulo je 90-ak trkačica i trkača. Seniorska disciplina iznosila je osam kilometara sa ciljem na 762 metra nadmorske visine, kod crkvice Sv. Luke na Kozjaku, dok su juniori trčali 5.7 kilometara do planinarskog doma Putalj, na 460 metara visine.
Osim što je sad odnio pobjedu među 47 seniora na vertikali, Nikola Špoljar, prisjetimo se, bio je i pobjednik u planinskom trčanju na duge staze u svibnju na Brdskoj utrci “Ivanec – Grebengrad“.
– Napokon sam uspio spojiti dva državna prvenstva i osvojiti dvostruku krunu u planinskom trčanju – i na dugoj i na kratkoj stazi, što dosad još nikome nije uspjelo. Nakon pet godina ganjanja s tim naslovom, uspjelo je – zadovoljan je dvostruki prvak.
Na ciljnu liniju Špoljar je dotrčao za 39:36 minuta. Slijedi ga Igor Goričanec (40:26) i zauzima drugu poziciju, a 13 sekundi kasnije Ivan Bulić osvaja treće mjesto u muškoj konkurenciji seniora. U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Matea Parlov Koštro. Očito se, dobro oporavila od nemilog događaja na SP-u u maratonu u Dohi te je u cilj utrčala s vremenom 45:23 minute. Barbara Belušić (46:17) druga je od 17 žena, a 15 sekundi sporija Nikolina Stepan dolazi treća.
Najbolji junior bio je Karlo Ciban s vremenom 27:53 minute. Drugi Florijan Rožić, slijedi ga s 19 sekundi zaostatka, a Luka Vukelić (29:54) dolazi treći od 21 juniora. Do doma Putalj nadmetalo se pet juniorki, a najbrža među njima bila je Simona Jambrošić (32:32). Helena Valentić (33:41) zauzima drugu poziciju, dok treća u cilj stiže Ana Tibljaš (34:45).
U ekipnoj konkurenciji među seniorima najbolja je bila ekipa AK-a Zabok, koju su činili Nikola Špoljar, Marko Gorički i Mario Špoljar. Drugo mjesto pripalo je ekipi AK-a Varaždin, a treće AK-u Kvarner. Među seniorkama, titula najbolje ekipe otišla je u AK Svetice Matei Parlov Koštro, Nikolini Stepan i Andi Tomaš, dok su drugo mjesto zauzele članice AK-a Dubrovnik, a treće AK-a Varaždin.
Ekipni pobjednici među juniorima bili su članovi AK-a Kvarner – Luka Vukelić, Filip Cvijetić i Marko Host. Na drugom mjestu završavaju trkači iz AK-a Karlovac, a treći iz AK-a Alojzije Stepinac. U konkurenciji juniorki, nažalost, ekipnog plasmana nije bilo.
Osim ekipnog i pojedinačnog bodovanja po spolu, ova se utrka bodovala i po dobnom kriteriju unutar seniorske i juniorske kategorije. Utrka, posvećena tragično preminulom biciklistu Ivici Radeljiću, bodovala i za i juniorski i seniorski planinski kup.
Sezona velikih jesenskih utrka je tu, a Zagrebački maraton njen je središnji događaj. Trčat će oni koji su tek došli do prvog “cenera”, na novoj Garmin 10 K utrci, trčat će polumaratonci i polumaratonke, ali i oni najspremniji na 42 kilometra i 195 metara.
Iako su nam distance koje ćemo pretrčati različite, jedni će trčati jako brzo, a drugi samo planiraju doći do cilja u limitu utrke, nekoliko nam je stvari svima zajedničko. Svi smo se pripremali za utrku, svi od sebe imamo neka očekivanja i svi ćemo zajedno stati na start i nadati se najboljem.
Jasno je da više nije vrijeme za jake treninge, bilo kakvim iscrpljujućim treningom možemo samo pogoršati svoj plasman na utrci. Vrijeme do utrke treba iskoristiti za mentalnu pripremu, za odmor, nekoliko rastrčavanja i naravno kompletiranje opreme koja će nam trebati na dan utrke.
Kako pravilno izabrati tenisice za utrku
Kažu da bi ozbiljniji cestovni trkači trebali imati barem tri para tenisica – jedne za cestovni trening, druge za trening u prirodi i treće za trčanje utrka. Prve, za cestovni trening u pravilu su najmekše, one su često teške i napravljene da duže traju. Trčanje utrke u njima, može rezultirati lošijim vremenom finiša, ali teži trkači i oni s biomehaničkim problemima mogu utrku trčati i u njima. Također, rekreativni maratonci često trče u dobro ojastučenim tenisicama, ipak se radi o 3-5 sati trčanja, a udobnost i osjećaj sigurnosti važniji su od brzine.
Tenisice za prirodu, trail tenisice, imaju veće ripne, mogu biti vodoodbojne ili vodootporne, no nikako nisu dobar izbor za trčanje cestovne utrke.
Na kraju, dolazimo do tenisica za utrke. One su lagane i prozračne i imaju samo jedan zadatak – olakšati stopala trkača. Ovisno o brzini i dužini utrke, mogu vrijeme finiša poboljšati čak do nekoliko minuta.
Većina rekreativnih trkača u pero-lakim tenisicama neće ostvariti puno bolje vrijeme, no one daju taj odličan osjećaj brzine i lakoće. Superlagani modeli dakle nisu za rekreativce, osobito ako trče dužu utrku. One pružaju samo osnovnu potporu, a dugo trčanje u njima može uzrokovati ozljedu i biti neugodno.
Postoji li nešto u sredini?
Da, postoji i srednje rješenje, koje je najbolje za rekreativce – utrku trčite u tenisicama u kojima inače radite brze treninge. Za tu namjenu izaberite model koji je lakši, ima nešto manji amortizacijski sloj, ali još uvijek drži stopalo stabilno i pruža osjećaj mekoće. Ako ih budete koristili samo za utrke i povremene brze treninge, trajat će dugo i biti vrlo isplativa investicija.
Važna stavka prilikom izbora – tip stopala
Bez obzira tražite li ultra brze tenisice za kraće distance ili umjereno meke i lakše tenisice za dužu utrku, izaberite ih prema obliku stopala. Postoje tri osnovna tipa – neutralno stopalo, stopalo s pronacijom i stopalo sa supinacijom. Neutralno je već po nazivu jasno, pronatori gaze “prema unutra”, a supinatori podlogu prvo dodiruju vanjskim dijelom stopala.
Najsigurniji način da saznate svoj tip i izaberete tenisice koje vam odgovaraju, je skeniranje stopala. Od nedavno u Intersportu uArena centru u Zagrebu možete besplatno skenirati stopala na vrhunskom uređaju SafeSize. Ovaj uređaj će vam prvo skenirati stopala dok stojite, a nakon toga ćete nekoliko puta u čarapama pretrčati preko dinamičkog skenera koji analizira način na koji ostvarujete kontakt s podlogom. Na temelju toga, napravit će analizu koju možete vidjeti na ekranu uređaja, te vam ponuditi nekoliko modela tenisica koje vam najbolje odgovaraju.
Pogledajte video:
Odjeća u kojoj ćete uživati
Jesenske utrke pred trkače stavljaju i problem s izborom odjeće. Zagrebački maraton trčali smo po predivnom, skoro ljetnom vremenu, ali i po hladnom, kišnom, vjetrovitom vremenu. Današnje prognoze su toliko točne da ćemo nekoliko dana prije utrke s velikom vjerojatnošću znati što nas čeka i imati dovoljno vremena za pripremu.
No ipak postoje neki univerzalni savjeti. Svakako nosite sportsku odjeću, pamučnim majicama na utrci nije mjesto. Sportska majica za trčanje, tajice ili hlačice bit će najbolji izbor bez obzira na vremenske uvjete. Muškarci, polijepite svoje bradavice, one svakim korakom stružu po majici i mogu biti jako bolne kada se oštete. Također, sva mjesta na kojim se događa trljanje tijela o odjeću, premažite prije utrke kremom.
Što ako bude hladno, kišno, vjetrovito
Temperature iznad 10C i sunčano vrijeme za većinu trkača znače da se trči u kratkom. Početna neugoda nestat će nakon prvih kilometara kad se tijelo zagrije. No ako je najavljen i vjetar, treba razmisliti o trčanju u majici dugih rukava.
Najveći broj trkača ugodno će se osjećati u kratkim tajicama/hlačicama i ispod 10C, pa je naša preporuka da zaboravite duge tajice za ovu utrku.
U slučaju kiše, stvari su jako individualne. Neki vole i mogu trčati u šuškavcu, neki trče kao da kiše nema. Naša je preporuka da svakako nabavite šiltericu za kišu, ona će zaštiti lice i glavu od pothlađivanja. Možete razmisliti o tome da utrku trčite u vodootpornim tenisicama, ali u njima vam nakon nekoliko kilometara noge neće biti suhe, baš kao ni u običnim tenisicama. Lokve i kiša koja se slijeva po nogama dovest će vodu i u vodootporne tenisice.
U slučaju kiše, vjetra i hladnog vrijeme, najteže će biti maratoncima koji su najduže na stazi. Njima svakako preporučujemo nabavku lakog šuškavca koji mogu pospremiti u pojas ili zavezati oko struka kad im ne treba.
Ako bude baš jako hladno i vjetrovito, razmislite i o sportskim rukavicama koje lako pospremite u džep. Mnogima od nas nema goreg osjećaja od smrznutih prstiju.
Najbolji i najveći izbor opreme koju smo spomenuli, naći ćete u trgovinama Intersporta te u Intersport web shopu.
Intersport je i ove godine s nama na Zagrebačkom maratonu, kao ponosan sponzor našeg najvećeg maratona.
Dalmacija Ultra Trail najveća je međunarodna trail utrka u Dalmaciji. S iznimno velikim brojem stranih i domaćih sudionika, Dalmacija postaje hit destinacija sportskog turizma.
Ovogodišnje, četvrto izdanje Dalmacija Ultra Traila održat će se od 18. do 20. listopada, a centralno mjesta događanja je grad Omiš koji je među trekking i trail populacijom poznat kao “kolijevka hrvatskog trekkinga”, a samim time i traila.
Prvo izdanje manifestacije održano u listopadu 2016. godine privuklo je 350 natjecatelja, a ove godine dolazi čak više od 900 natjecatelja iz 30 zemalja! Nevjerojatan je to porast koji ukazuje na činjenicu koliko je u kratkom vremenu manifestacija Dalmacija Ultra Trail osvojila brojne zaljubljenike u trčanje iz svih krajeva svijeta. Uspjeh ove internacionalne utrke prepoznat je na svjetskim trail trkačkim kartama! Posebna zanimljivost Dalmacija Ultra Traila je što ugosti natjecatelje sa svih naseljenih kontinenata od kojih su neki svjetske trkačke zvijezde.
Sport, natjecanje, druženje, prirodne ljepote…Dalmacija Ultra Trail svakom zaljubljeniku u trčanje pruža sve što mu je potrebno: prekrasne staze na ukupnoj dužini od gotovo 200 km, spektakularne poglede i vidikovce na planine, more i rijeke, ostatke povijesnih vremena i vrijednih ruku dalmatinskih težaka, dalmatinski krš..
Područje od Kaštela do Tučepa, čak pet planina: Biokovo, Mosor, Omiška Dinara, Primorska kosa, Kozjak, tri rijeke: Cetina, Žrnovnica, Jadro, te poznate povijesne i kulturne lokacije, poput Fortice, Kliške tvrđave, Antičke Salone…sve će to povezati ovaj jedinstveni trail spektakl.
Ove godine organizatori su uključili ljepote dalmatinskog kraja u tri jako lijepe, a ujedno jako izazovne kategorije.
Iz Salone, u petak 18.10.2019. u 22 sata starta najduža utrka MOUNTAIN DUT koja nakon 118 kilometara završava na popularnoj omiškoj plaži.
SEA DUT, 54 kilometra duga utrka koja većim djelom prati morsku liniju, starta u subotu 19.10.2019. u 9.00 iz Makarske.
Najkraća utrka, savršen početak za nove trkače, utrka ETHNO DUT s 18 kilometara dužine kreće iz Dugog Rata, 19.10.2019. u 13.00 sati. Na zadnjim kilometrima silaska u Omiš nagradit će trkače pogledom na spoj rijeke, mora i stijena.
MOUNTAIN DUT – 118 km, starta 18.10. u 22 sata iz Salone
SEA DUT – 54 km, starta 19.10. u 9 sati iz Makarske
ETHNO DUT – 18 km , starta 19.10. u 13 sati iz Dugog Rata
Utrka završava u subotu u Omišu dok u nedjelju na omiškoj plaži će se i ove godine na radost svih mališana u 12 sati održati već omiljena dječja utrka duga 1km. U nedjelju u 12:00 sati proglašavaju se pobjednici sviju utrka.
Organizator manifestacije Dalmacija Ultra Trail je udruga „Udruga Dalmacija Trails“ uz suorganizaciju TZ Omiš i Grada Omiša osnovana 2015. godine koja se razvila iz entuzijazma nekolicine članova i želje za obogaćivanjem ovakve ponude u destinacijama.
Svakako treba nadodati kako je od strane Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije Dalmacija Ultra Trail je za 2019. godinu uvršten u TOP događanja gdje spadaju i Ultra music festival, Sinjska alka… te od strane Hrvatske Turističke zajednice u projekt „Sportska Hrvatska“.
Trail je kombinacija trčanja i hodanja po označenim planinarskim stazama i ostalim putevima, koja privlači ne samo profesionalne sportaše, već i rekreativce, pa čak i čitave obitelji.Kako je trail postao jedan od najpopularnijih i najmasovnijih trkačkih pokreta kod nas, bilo je logično da se čitav ovaj pokret objedini u jednu veliku utrku.
Sve informacije o utrci mogu se naći na službenoj web stranici utrke Dalmacija Ultra trail , a sve novosti možete pratiti na Facebook pageu i Instagramu.
Zagrebački maraton već kuca na vrata. Vjerujemo da ste dobro pripremljeni. Neki su od vas trenirali sami, a neki u društvu. Ako ste pratili događanja oko maratona, znate da su se u Zagrebu održavali i grupni treninzi. Ako ste se posljednjih nekoliko dana nalazili u parku Maksimir, tamo ste mogli trenirati pod nadzorom naše ambasadorice i jedne od najboljih hrvatskih maratonki, Nikoline Stepan.
Ako ste odlučili natjecati se u maratonu prvi put, čestitamo unaprijed na hrabrosti i upornosti – vjerujemo da će to, bez obzira na duljinu, biti veliki izazov. Polumaraton (21 km) ponekad može biti teže svladati od 42 kilometra, ne samo za početnike, već i za iskusne trkače koji žele postići dobar rezultat. Ali jedno je sigurno – 42 kilometra dužina je koja, osim treninga, zahtijeva i psihičku i fizičku pripremu. Iako je maraton možda utrka kojoj biste mogli pristupiti metodom “glavom kroz zid”, ipak savjetujemo da to ne činite. Posljednjih nekoliko tjedana prije utrke potrebno je ciljano trenirati te konzumirati hranu (kako prije, tako i tijekom treninga) koja (barem) nije u sukobu s osnovnom fiziološkom strukturom našeg tijela.
Međutim, 42-ojka je, za razliku od polumaratona, zanimljiva i zbog još jedne činjenice. Polumaraton možete istrčati na prazan želudac, bez da naletite na “zid”. Od toga nas štite naše interne zalihe energije pohranjene u glikogenu. Glikogen nije ništa drugo nego zaliha 450 g glukoze u spojenim molekulalma – polisaharid, pohranjen u mišićima i jetri – koji omogućava čovjeku da ustraje u pokretu i kad je dugo vremena bez obroka. Kada govorimo o maratonu, ipak, moramo uzeti u obzir tri činjenice kojih mnogi trkači nisu svjesni. S obzirom na to da smo na sceni već 10 godina kao trgovina sportske prehrane specijalizirana za izdržljivost, i u isto vrijeme sportaši kao i vi, odlučili smo s vama podijeliti kratke upute kako izbjeći pogreške i uspješno svladati maraton. Pri tome prvo moramo prepoznati tri ključne činjenice.
1. Trkač tijekom intenzivnog napora troši 2-3 g glukoze u minuti
Prosječni trkač može trčati najviše tri do četiri sata prije nego što nastupi totalno otkazivanje mišića. Naravno, postoje mnogi sportaši koji su navikli smanjivati potrošnju energije tijekom 100 kilometara i cjelodnevnih trčanja (primjer 100 milja Istre), ali njihov učinak nije optimalan. Tijelo, naime, povezuje potrošnju glikogena s umorom i potrebom za dobivanjem energije iz drugih tvari – budući da hranjive tvari nisu dostupne, crpe se iz naših tkiva. U prirodi je našeg organizma da dobiva u 60 posto našeg VO2max-a, čak 85 posto svoje energije iz glukoze. Ako smo predugo u kataboličkoj fazi, hormon stresa kortizol oslobađa se iz nadbubrežne žlijezde, te nas tako naše tijelo zamorom želi usporiti i spriječiti ozljede.
Ako tijekom vježbanja ne ponudimo tijelu odgovarajuće hranjive tvari (dovoljno glukoze, elektrolita i aminokiselina), ne samo da narušavamo konačni rezultat, već i prisiljavamo tkiva da se razgrade zbog energetskog deficita. Obično se to vidi samo kod lošije regeneracije i kroničnog umora (jer privremeno potiskujemo određene spolne hormone, imunološki sustav …), ali ako to radimo prečesto, postoji mogućnost da pokidamo i neki mišić ili ligament.
2. Glukoza iz hrane = glukoza iz glikogena
Srećom, zbog ove činjenice, moguće je spriječiti većinu gore navedenih posljedica dugotrajnog trčanja. Molekule glukoze se, kada gušterača oslobađa inzulin, vežu u jednostavne glikogene polimere i tamo ostaju kao zaliha. Razgraditi ih je također vrlo jednostavno, što se događa kada se bavimo intenzivnom fizičkom aktivnošću, a ne unosimo dovoljno ugljikohidrata. Što to točno znači? Glukoza ima isti energetski potencijal bez obzira na to odakle je tijelo dobiva. To znači da za tijelo nema nikakve važnosti jesi li je unio u obliku energetskog gela, razgrađen iz glikogena jetrom i mišićima ili, u ekstremnim slučajevima, infuzijom.
Naša ambasadorica i jedna od najboljih hrvatskih maratonki, Nikolina Stepan
Ove informacije za svakog trkača vrijede zlata – s obzirom na to da se pri intenzivnom trčanju najmanje dvije trećine energije dobije iz glukoze, a u idealnom slučaju manje od trećine iz masnoće, možemo prilagoditi i “obroke” tijekom samog trčanja. Unosom dovoljno jednostavnih šećera, olakšavamo metabolički proces jer tijelo ne mora razgrađivati raženi kruh na šećere ili masti na masne kiseline. Ako unesemo potrebnu količinu jednostavnih šećera – gelova, slatkiša ili domaćih obroka – tijelo će prvo potrošiti glukozu iz njih, a ne naš glikogen.
3. Na rezultat maratona utječe i količina sačuvanog glikogena
U trećoj smo izjavi rekli da je količina konzumiranog glikogena obrnuto proporcionalna rezultatu maratona. Već smo objasnili da približavanjem kraju rezerve, tijelo aktivira niz obrambenih mehanizama koji nas zaustavljaju. To se ubrzano događa posebice kada nam nedostaje šećera. Strah od šećera tijekom sportskih aktivnosti potpuno je neopravdan. Internetom se šire brojne zablude, osobito one povezane s kruhom, rižom ili šećerom, odosno ugljikohidratima. Bojimo se da ćemo desenzitirati odgovor na inzulin i krenuti na put k dijabetesu. Ali kad pobliže pogledamo sam stanični metabolizam, vidimo da je sve drukčije kada je tijelo u pokretu.
Inzulin je samo signal za otvaranje glukoznih kanala i puštanje glukoze u stanicu. Oslobađanje inzulina problematično je kada je riječ o “zloupotrebi” 200 grama čokolade ispred TV ekrana (priznajemo da to radimo i sami 🙂 ), ali ne kad je u pitanju Zagrebački maraton i priprema. Tijekom vježbanja, međutim, oslobađa se mnogo manje inzulina, jer sam adrenalin otvara stanicu i tako ubrzava prijenos glukoze kroz kanale do stanica. Učinkovitost inzulina mnogo je veća tijekom vježbanja, pa nam je potrebno manje, jer sama stanica brine o povećanju broja transportera.
Drugi mit povezan je sa samom strukturom ugljikohidrata, gdje, kako bismo izbjegli visoki glikemijski indeks, biramo hidrate koji bi trebali biti kompleksniji. Ovdje prečesto miješamo strukturnu formu hrane s brzinom kojom nam ona podiže šećer u krvi (glikemijski indeks). Po toj logici, složenija hrana trebala bi ga podizati sporije od jednostavnih šećera. Ali istina je suprotna. Maltodekstrin, kao uobičajeni izvor energije u sportskoj prehrani, često se kupuje zbog tvrdnji da je složeni ugljikohidrat – ali ima najviši glikemijski indeks (110), čak viši od glukoze / dekstroze (100). S druge strane, fruktoza kao jednostavan šećer ima izuzetno mali učinak na povišenje šećera (25). Na brzinu glikemijskog indeksa više utječu enzimi i vrsta veza u škrobu, osmolarnost, kao i obrada same hrane – škrob “nabrekne” kada se kuha i postane pristupačniji enzimima, pa hrana dobiva viši GI indeks.
Donja slika prikazuje odnos između količine konzumiranih ugljikohidrata i rezultata u natjecanju Ironman.
Zašto objašnjavamo opće zablude o različitim vrstama šećera? Upravo zato da bismo razumjeli našu sposobnost čuvanja glikogenskih rezervi tijekom fizičke aktivnosti. Kroz mnoge utakmice dokazano je da najbolje rezultate postižu pojedinci koji su konzumirali najjednostavniji šećer – tijekom aktivnosti zdrav pojedinac ne treba nimalo brinuti o povećanju šećera u krvi. Stručnjaci savjetuju da se konzumira čak 80 do 100 grama glukoze na sat tijekom utrke koja traje više od tri sata, kako bi se razina glikogena održala na očekivanoj razini. Hrana koja ima najviši glikemijski indeks, također, najučinkovitije i ravnomjerno “puni“ naš glikogen ili ravnomjerno ga sagorijeva kao izvor energije – u sljedećem ćemo poglavlju vidjeti kako unosom masti ili presloženih hidrata stavljamo naš metabolizam pod veći napor.
Što jesti i piti tijekom maratona?
Razlika između maratona i polumaratona u tome je što nas kod polumaratona još uvijek može boljeti briga za raznorazne studije, te se uz dobru formu možemo hvaliti kako smo trčali samo s kulenom u želucu. Kod maratona, nepoštivanje ovih pravila koštat će nas dobrih rezultata, a samim tim i dobre volje na samom kraju.
Svatko tko želi samo istrčati maraton, može slobodno preskočiti ovu našu komplikaciju i dostići solidan rezultat, samo ukoliko si ne dopusti da mu ponestane energije. Punjenje želuca makaronima dan ili dva prije, i džepovi napunjeni čokoladom, datuljama, šećerom, bombonima, te u pauzama bananama, narančama… Samo neka ih ne nestane, i bit ćete zahvalni i sebi i rezultatu. Ne možemo dovoljno naglasiti važnost stalnog unosa hranjivih tvari, jer to određuje sve, od maksimalne izdržljivosti mišića do potencijalnog nastanka grčeva, koji obično proizlazi više iz umora nego nedostatka magnezija, kako ljudi često misle. Svatko tko ima iskustva zna da je gotovo nemoguće oporaviti se kad jednom “isprazniš baterije” – tempo je tada već prenizak i možete se oprostiti od svog osobnog rekorda. Budući da volimo zaboraviti i na piće i hranu dok trčimo, najbolje je da nas na to podsjeća sat na ruci. Naravno, također trebamo osluškivati svoje tijelo i znati kada odstupiti od zacrtanog plana – ako u želucu osjetimo mučninu, nećemo mu dodavati nove hranjive tvari, ali samim time trebamo i usporiti tempo. Čim se osjećamo bolje, dodat ćemo nove kalorije i možemo povećati brzinu.
Međutim, morate malo drugačije postupiti ako ste u lovu za osobnim rekordom – ovdje se preporučuje korištenje energetskih gelova i pločica, jer su oni najlakši za “doziranje”, kao i što je njihov sastav optimalan za sluznicu želuca, što je posebno važno tijekom napora. Naravno, ne postoji najbolji energetski gel, jer nemamo svi isti ukus (neki više vole slađe, drugi više kiselo-voćne okuse), a razlikujemo se i po tjelesnoj formi i sportovima kojima se bavimo. Energetski gel mora se isprobati mnogo prije samog maratona, jer ne želimo da nam novotarija uzrokuje nelagodu u ključnim trenucima utrke.
Ako za remen prikačimo bidon, energetske pločice možemo kombinirati s izotoničnim napitkom koji nas opskrbljuje potrebnim aminokiselinama i elektrolitima. Ako nas često hvataju grčevi, konzumirajte nekoliko dana prije toga hidracijski napitak koji sadrži dobre oblike elektrolita, posebno magnezij u obliku malata (jabučna kiselina), jer se minerali u želucu natječu za ulazak kroz sluznicu. Međutim, morate biti svjesni da su grčevi kompleksan fenomen – kako ih najlakše spriječiti možete pročitati u našem članku Što zapravo uzrokuje grčeve mišića?
Kako konzumirati energetske gelove?
Preporuke u sljedećim recima odnose se na trkača koji želi završiti maraton tempom od 5:00 min/km, odnosno za oko tri i pol sata. Kao osnovne energente preporučujemo 4Energy energetski gel koji, po iskustvu korisnika, ne uzrokuju nelagodu u želucu, dovoljno su osvježavajući, ali sadrže i optimalan omjer šećera. Izotonični gel dozira se svakih 20 do 30 minuta, ovisno o okolnostima. To može izgledati pretjerano, ali je s gledišta kontinuirane opskrbe brzim šećerom najprikladnije – oni sadrže 22 grama hidrata, pa unosimo 66 grama hidrata na sat. Uz osvježenja i banane na stanicama, tijelu pružamo 80 do 100 grama hidrata na sat, kao što smo bili preporučili na početku. Energetski gelovi sadrže i maltodekstrin i glukozu – različiti se ugljikohidrati na različitim mjestima probavnog trakta apsorbiraju učinkovitije nego u jednom potezu.
Ali brzo punjenje ugljikohidratima ima još jednu prednost. Kada naučimo slušati tijelo, lakše je dozirati nešto što se oslobađa bez “iznenađenja“ i ponaša se onako kako se očekuje – odnosno, jednostavni šećeri se apsorbiraju brže, a kobasica se razgrađuje sporije i ne jednako učinkovito. Mnogi ljudi misle da za tako dugo trčanje ima više smisla konzumirati kompleksne hidrate ili čak masti, jer misle da će se po toj logici ravnomjernije opskrbiti energijom. Ali što se zapravo događa? Ako to nije stvarno trening niskog intenziteta, glikogen se počinje konzumirati, prije nego što probavni sustav može preraditi kruh od cijelog zrna u šećer ili masti u masne kiseline.
Zapamtite, imamo samo 450 grama zalihe energije, što znači dvosatnu opskrbu “glukozom”, ali kad se spustimo ispod donje trećine, javlja se zamor, smanjenje kapaciteta mišićnog rada, onda grčevi, a ponekad i ozljeda. Prekomjerna “spora hrana” samo će opteretiti gastrointestinalni trakt tijekom napora, a to može biti popraćeno i grčevima i bolovima u želucu.
Kako konzumirati energetske gelove? Ako ne volite hranu na stanicama (banane i slično), preporučujemo:
Prvi gel poslije 20 minuta Drugi gel nakon 40 minuta Treći nakon 60 minuta Četvrti poslije 1:20 sata…
Ne čekajte da se iscrpite do kraja, pobrinite se za to da vaše tijelo ne troši puno iz zalihe glikogena, što stvara privid toga da fizički ne trebate dodatnu energiju. Ovdje se isprepliću tijelo i um, a na taj način ponekad možemo pokrpati nedostatke u svojoj spremnosti. Međutim, ako tijekom maratona konzumirate barem jednu bananu i redovito pijete energetska pića na svojim stajalištima, jedan energetski gel svakih 30 minuta trebao bi biti dovoljan. Ako težite više od 80 kilograma, samo se pridržavajte pravila tri gela na sat trčanja.
Savjetujemo vam da što češće konzumirate gelove kako biste izbjegli iznenađenja, jer možda nećete imati vremena za hranu, a možda ćete i teško zaglaviti bananu u tajice. Sigurna strategija omogućit će vam da pronađete svoju zonu komfora za trčanje – ako trčite prebrzo, imat ćete previše kiseline u nogama, a ako trčite presporo nećete trebati štedjeti energiju. Za one od vas koji imaju problema s grčevima, preporučujemo ili sportsko piće – izotonično piće u bidonu ili prijatelja, prijateljicu, suputnicu, ljubavnika da vas čeka na dvjema stanicama s friškim bidonom u ruci. Treba naglasiti da sam magnezij često ne sprječava grčeve, jer optimalni rad mišića određuju svi minerali, a u slučaju kad se očekuju mišićni grčevi, napitak za hidraciju treba konzumirati nekoliko dana prije utrke.
Ostalo je još deset dana do starta 28. zagrebačkog maratona, koji će se održati 13. 10. 2019. sa startom i ciljem na Trgu bana Josipa Jelačića. Donosimo glavne vijesti organizatora s danas održane press konferencije, na kojoj su govorili Marko Jakopović, predsjednik Zagrebačkog atletskog saveza, Boro Stipić, voditelj Ureda maratona, Gordana Bralić, voditeljica marketinga i odnosa s javnošću Zagreb maratona, Monika Gvardijan, predsjednica Udruge INSPIRO te Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba
Ove godine uvodimo brojne novosti. Osim polumaratona i maratona, ove godine ulazimo sa svjetskim brandom (Garmin 10 K series) Garmin 10 K utrkom sa startom u 9 sati kao i maratonsku štafetu (4 sudionika), start u 10 sati, skupa s glavnim utrkama.
Prijave smo zatvorili 29. rujna 2019. i to uz rekordan proj prijavljenih trkača, više od6000 trkača će startati u nedjelju ujutro i preplaviti ulice Grada Zagreba! Na utrci Garmin 10 K imamo 1648 prijavljenih sudionika, polumaraton 3225, maraton rekordnih 1089 te na štafeti 60. Brojka koja posebno veseli i svrstava Zagreb u svjetsku trkaču destinaciju s 2000 trkača s 6 kontinanta iz 72 zemlje svijeta. Uz bogate startne pakete koji ove godine uključuju i trkaču majicu dugih rukava, sudionici svih utrka dobit će i veliku unikatnu finishersku medalju s motivom Medvedgrada.
Za subotu 12. listopada, pripremili smo maratonski expo, dječije utrke sa startom u 10 sati, edukativne radionice za djecu i roditelje od 9:30 do 14 sati koje je organizirala Udruga Inspiro i Zaklada Hrvatska kuća disanja, DJ Frajman od 11 do 14 sati te opet od 17 do 20 sati, veliki koncert iznenađenja u 20 sati te cjelodnevnu ugostiteljsku ponudu. Uz utrke, posebno za naše trkače i sugrađane organizirali smo potpuno drugačiji, veliki štrukla party iotvaranje 28. Zagrebačkog maratona koji će se održati u subotu, 12. listopada na Trgu bana Josipa Jelačića u 19 sati. Otvorenje ćemo obogatiti s 5 velikih nagrada i tombolom koja će biti po startnom broju odmah po zatvaranju prijavnog centra u Europskom domu, pozivamo sve trkače da dođu na Trg jer preuzimanje nagrade je isključivo na licu mjesta. Želja nam je da svi sudionici zagrebačkog maratona kao i sugrađani proslave s nama otvaranje 28. Zagrebačkog maratona. Uživajamo u bogatom programu za maratonski vikend.
Ovogodišnji Zagrebački maraton humanitarnog je karaktera gdje smo preko prijava omogućili svim sudionicima da doniraju simbolična sredstva za rehabilitaciju osoba s transplatiranim plućima koju provodi udruga INSPIRO. Svi trkači koji sudjeluju u humanitarnom dijelu imat će na majici iz startnog paketa na leđima otisnut citat: “Pusti baterije, napuni pluća” kao simboličan znak zahvalnosti što su svojim doprinosom omogućili kvalitetan i stručan rad na rehabilitaciji osoba u transplatacijskom procesu. Ponosni smo što su naši trkači osobe velikog srca i 1050 prijavljenih je sudjelovalo u donacijama. Članovi Udruge INSPIRO imali su priliku pridružiti se pripremama i svim našim zajedničkim treninzima tokom godine kako bi sudjelovali na jednoj od utrka 28. zagrebačkog maratona. Njih 15 sudjelovat će na Garmin utrci od 10 km.
Svim našim sugrađanima želimo skrenuti pozornost da će, kao i svake godine, biti zatvoren promet na trasi maratona u razdoblju od 9 do 15,30 sati. Trasa maratona se proteže kroz centar grada: Trg bana Jelačića – Jurišićeva ul. – Draškovićeva ul. – Vlaška ul. – Maksimirska ul. – Av. Dubrava – okret kod križanja Av. Dubrava s Ul. Poljanice, istim putem natrag do Trga bana Jelačića – Ilica – okret na Ilici kod križanja s Ul. Sv. Duh i natrag do Trga bana J. Jelačića gdje je cilj utrke. Maratonci trče dva kruga, a polumaratonci jedan.
Molimo naše drage sugrađane za razumijevanje i podršku vezano uz teškoće u prometu na dan zagrebačkog maratona te ih svakako pozivamo da navijaju i naprave najbolju atmosferu na trasi našim maratoncima.
Glazbeni program Zagreb maraton vikenda
Osigurali smo nezaboravan glazbeni program kako bi olakšali trkačima sate provedene na zagrebačkim cestama i privukli sugrađane da se dođu zabavljati s nama i podrže maratonce.
Subota 12. 10. 2019. Trg bana Josipa Jelačića Frajman / Vintage Industrial /: 11- 14 sati 17 – 20 sati
Ansambl Meštrović i Expresto: 20 – 21 sat
Nedjelja, 13. 10. 2019.
Felver / Stereotip /: Trg bana Josipa Jelačića 8:30 – 14:30
Ilija Rudman & Antonio Zuza / Imogen / Kvaternikov trg 9:00 – 14:00 (navijački punkt)
Nick & Pepi / Adriatic Coasting / okretište Dubrava 9:00 – 14:00 (navijački punkt)
Uz naše navijačke puntove partner Ožujsko pripremio je glazbeno – tekuće navijačke punktove: Pivana u Ilici za maratonce i polumaratonce i Stara Vlaška (kod spomenika Šenoi) za Garmin 10 K.
Koncert Meštrović & Expresto – Trg bana Josipa Jelačića, subota 12. 10. 2019. U 20 sati
Meštrović & Expresto. Ansambl, utemeljen 2009., uz umjetničkog pokretača i voditelja, skladatelja i pijanista Mateja Meštrovića čine i pijanistica Kristina Bjelopavlović Cesar te udaraljkaš i skladatelj Borna Šercar. Meštrović & Expresto fantastičan je spoj ethna i klasike, a njegov nastupi osim virtuozne izvedbe, slušateljima nudi izvanredan doživljaj prštave energije koja osvaja.
PUSTI BATERIJE, NAPUNI PLUĆA!
Javno – zdravstvena akcija Udruge Inspiro i Zaklade Hrvatska kuća disanja
Aktivnosti predviđene za 12. listopada, subota:
Aktivnosti za subotu, 12. listopada, unutar izlagačkog prostora Udruge Inspiro prije svega su usmjerene na edukaciju djece i roditelja uz aktivnosti:
9:30 – 10:15 – Informativna radionica o plućima odraslih i djece Radionica bi bila osmišljena kao informativna radionica za djecu koja bi sadržavala zanimljive informacije o plućima. Tako bi djeci pomoću modela bila objašnjena uloga i važnost pluća.
10:30 – 11:30 – Sada znam – kviz za djecu Kviz za najmlađe u kojima bi se postavilo sedam pitanja koja su djeca mogla čuti i naučiti za vrijeme prethodnog predavanja.
11:00 – 12:00 Izlaganje i informiranje kako fizička aktivnost pomaže plućima. Kako trčanje povećava pluća.
12:15 – 13:00 – Sada znam – kviz za djecu Ponavljanje aktivnosti (informiranje i crtanje) te kviz.
13:00 – 14:00 Ponavljanje kako fizička aktivnost pomaže plućima.
14:00 – 15:00 – završetak programa Dodjela diploma i nagrada najboljim kvizašima.
Aktivnosti predviđene za 13. listopada, nedjelja Tijekom dana bismo informirali građane i posjetitelje:
Informativna prezentacija komunicirana putem prezentacije na tv ekranu
Promo materijali, razgovor i druženje s posjetiteljima tijekom cijelog dana
Promo materijali – dijeljenje i informiranje građana putem neobvezne konverzacije prije, tijekom i nakon same utrke.
Vodite dnevnik trčanja
