Naslovnica Blog Stranica 28

20. Split Marathon – Prvi maraton ispod Marjana kao prava prilika za protrčati Splitom

Kao da smo jučer najavljivali 19. Splitski polumaraton, a već je došao i dan prvog, željno iščekivanog punog maratona gradom podno Marjana. Točnije, štoperica odbrojava još dvadesetak dana do 20. Split Marathona, a startnine za 42 kilometra već su rasprodane. Ipak, ima se još između čega birati…

 

Iako je pojedinačni i štafetni maraton rasprodan do posljednjeg mjesta na startnoj liniji, 31. siječanj tvoj je rok za kasnu prijavu i još ponešto povoljniju startninu za preostale dužine. Nakon toga slijedi last minute rok koji traje do 7. veljače, ukoliko bude još mjesta na polumaratonskoj dužini i onoj od pet kilometara.

Dok će se najveće dužine trčati u nedjelju, 23. veljače, cijeli vikend-događaj počinje već u petak sa sportskim sajmom ST SPORT EXPO u ŠC-u Gripe. Dan uoči utrke maratona i polumaratona, u subotu, održava se utrka Trofej Slobodne Dalmacije – 5K, za kad su predviđene i DM dječje milje. Start i cilj su na splitskoj Rivi, neposredno uz palaču cara Dioklecijana. Sudionike očekuje bogat startni paket te sudionička medalja još bolja od prošlogodišnje, a dobivaju ju i klinci i klinceze.

Utrke za djecu do 14 godina dijele se u četiri kategorije, a najbolje dječake i djevojčice očekuju nagrade u svakoj od kategorija.

 

Split Maraton u Dioklecijanovom gradu

Dvadeseto izdanje splitskog polumaratona trčat će se na AIMS-certificiranoj stazi koja je sad modificirana i s manje uspona. Start i cilj polumaratona i maratona bit će na splitskoj Rivi, uz Dioklecijanovu palaču, koja je na listi svjetske UNESCO-ove baštine.

Maratonska staza, također AIMS-certificirana, obilazit će poluotok na kojem se smjestio Split, uz kratki izlet prema Solinu i obilazak Vranjica poznatog kao Mala Venecija.

Dok će za polumaratonce na stazi biti šest okrepnih stanica, za sudionike na 42,195 kilometra bit će ih 12. Također, bit će postavljene mjerne postaje prolaznog vremena uz live tracking prolazak svakog trkača na te dvije dužine. I njih sve očekuju atraktivne finišerske medalje, a naravno, trkačice i trkače koji trče najviše očekuju i najbogatiji startni paketi.

 

Štafetni maraton trčat će se u četiri izmjene (po pravilima IAAF) – tri dionice po 10 kilometara i jedna dionica od 12,195. Mogu se trčati kao muška štafeta (4 M), ženska štafeta (4 Ž) ili mješovita (2Ž + 2M).

 

Visoki standardi

Među očekivane 4000 sudionika na 20. Splitskom maratonu, u elitnoj konkurenciji (polu)maratonaca možemo očekivati uistinu samo probrana imena jer su standardi za upasti putem pozivnice bili poprilično ozbiljni. Tako će kao elitašice trčati samo polumaratonke s vremenom do 1:30 sat, a maratonke do 3:05. Dok su zahtijevana imena elitaša za polumaraton bila do 1:20 sat, a za 42 kilometra do 2:45.

PRIJAVE

SLUŽBENA WEB STRANICA

FACEBOOK PAGE

FACEBOOK EVENT

Maratonska staza
Polumaratonska staza

 

Promo

Počela nova sezona treninga s adidas Runnersima

Globalna trkačka zajednica adidas Runners koja okuplja zaljubljenike u rekreativno trčanje krenula je u novu proljetno – jesensku sezonu. Osim kvalitetnih, personaliziranih trkačkih treninga, u novoj sezoni predviđeni su i brojni drugi programi i aktivnosti, sve s ciljem ostvarivanja holističkog pristupa treningu i postizanja najboljih mogućih osobnih rezultata. I to sve potpuno besplatno i dostupno svim zainteresiranima.

 

U novoj sezoni s adidas Runnersima moći ćete se pripremati za trail utrke, sudjelovati na treninzima yoge, trčati ujutro prije posla i dobiti savjete o prehrani ili jačanju mentalne snage i samopouzdanja. Neovisno o tome želite li poboljšati osobne rezultate, pozitivno utjecati na zdravlje ili jednostavno putovati i družiti se, adidas Runners pruža idealnu platformu za ostvarivanje svih navedenih ciljeva.

Tim stručnjaka koji će se brinuti da zacrtane ciljeve zaista i ostvarite sastoji se od kapetana, magistara kineziologije, nutricionista, liječnika te psihologa koji će motivirati i poticati članove da ustraju, izvuku najbolje iz sebe i da se pritom dobro zabave. Osim na već dobro poznatoj lokaciji u adidas Sports studiju, treninzi će se održavati i na brojnim atraktivnim lokacijama u Zagrebu svakog dana od ponedjeljka do subote.

“Adidas Runnersi više su od trkačkog kluba. Naš moto da  ‘kroz sport imamo moć mijenjati živote’  implementiran je u sve naše  aktivnosti. Bilo da je  riječ o pripremi trkača početnika za prvu utrku, edukativno – zabavnim radionicama o prehrani,  mentalnom  zdravlju i sličnim temama, naša misija ostaje ista – omogućiti svim zainteresiranima dovoljno prilika da postanu bolje verzija sebe. Kada tome pridodamo i naše društveno korisne projekte, poput skupljanja donacija za djecu ili tradicionalnog Run For The Oceans eventa gdje podižemo svijest o utjecaju plastike na oceane i okoliš – mislim da s razlogom možemo reći da smo posebna zajednica trkača i  prijatelja u koju su svi pozvani i u kojoj se svi ugodno osjećaju,“ istaknuo je Frane Boban, kapetan.

Fokus prvog dijela nove sezone  bit će proljetna utrka u Beogradu, Wings for life utrka i Soča outdoor festival, a za sve sudionike, osim ciljanih priprema, na navedene utrke bit će organiziran i zajednički odlazak. Naše članove, osim priprema za  razne utrke, tijekom godine očekuju i razna iznenađenja, druženja i posebni eventi.

Više informacija o samom projektu, rasporedu, lokacijama treninga i prijavama dostupno je na FB stranici adidas Runners Zagreb i web stranici  http://www.adidasrunners.hr.

PR

GREEN LAKE BH Triathlon Cup – Usudi se sanjati i prijavi se na veliki triatlon Bosne i Hercegovine

Nakon organizacijski vrlo uspješno odrađenog prvog izdanja utrke GREEN LAKE BH Triathlon Cup 2019, organizatori najavljuju i njegovo drugo izdanje za srpanj. Dok je lani natjecanje bilo samo u sprintu, za naredno izdanje najavljen je i supersprint te olimpijska distanca, kao i Aquathlon za najmlađe.

 

Prvi veliki međunarodni triatlon u susjednoj Bosni i Hercegovini, odvija se u mjestu Lisičići u općini Konjic, na obalama Jablaničkog jezera. Negdje u sredini, između Bosne te južnog i sunčanog dijela države – Hercegovine, veliko natjecanje u triatlonu održat će se na vikend 18. i 19. srpnja 2020. godine.

 

Uspjeh prve godine

Prošlogodišnje i prvo izdanje ovog bosansko-hercegovačkog triatlona okupilo je 170 natjecatelja iz devet država svijeta, 500 navijača, volontera i gostiju triatlona. Najbolji u ukupnom poretku u muškoj kategoriji bili su Strahinja Trakić iz Srbije, državni prvak na olimpijskoj distanci, zatim hrvatski državni prvak u Ironman triatlonu Dejan Patrčević te paraolimpijac Lazar Filipović, također iz Srbije. U ženskoj kategoriji briljirala je Maja Bonačić iz Hrvatske, pratila ju je Crnogorka Jelena Tomašević, a na trećem mjestu bila je još jedna Swibirka, Matea Vojinović s Korčule.

Trenutni rekord staze na drugom izdanju neće biti teško srušiti, budući da su organizatori stazu prilagodili te, uvođenjem kruženja na biciklističkoj stazi, osigurali lakšu, pregledniju i atraktivniju stazu kako za natjecatelje, tako i za gledatelje.

 

Nove discipline i novi pokret

Za razliku od prošle, kada su natjecatelji na izbor imali samo sprint distancu, ove godine prijave su otvorene i za supersprint, sprint i olimpijsku distancu, ali i aquathlon za najmlađe.

Za grupne prijave osiguran je popust od 10 posto na cijenu, a za skupine koje od prijavljenog broja imaju najmanje pola žena, popust je 20 posto. Ovim posebnim popustom, organizator provodi svojevrsnu kampanju, kojom se radi na osnaživanju žena odnosno povećanju njihovog udjela u ovom prvenstveno “muškom“ sportu. Pod motom #DARETODREAM, mnoge žene prošle godine odradile su svoj prvi triatlon, a mnoge prošlogodišnje volonterke svih generacija ove godine su natjecateljice.

Za subotu, 18. srpnja iz organizacije najavljuju druženje za cijelu obitelj, natjecanja za djecu kroz poligon i utrke, te brifing i pasta party za natjecatelje u hotelu Garden u Konjicu, koji nudi i poseban popust za sudionike ovog triatlona. Nedjelja je dan rezerviran za glavni događaj.

 

Više i bolje obećanje je organizatora

– Sjajno prvo izdanje obavezuje nas da u drugom odemo korak dalje, pružimo više sadržaja i za triatlonce i za publiku. Tako da, 2020. planiramo napraviti još bolji i kvalitetniji događaj, kojem ćemo se svi zajedno radovati i nestrpljivo ga iščekivati. Zato smo ove godine u organizacijskom timu okupili 30 osoba, uveli nove discipline i osmislili nove sadržaje, pa vas pozivamo da nam se pridružite i da zajedno napravimo još jedan događaj za pamćenje –  poruka je direktorice ovog triatlona, maratonke i triatlonke Nudžejme Softić.

Osigurane su nagrade za prva tri mjesta ukupnog poretka u muškoj i ženskoj konkurenciji, u sve tri triatlonske discipline, te za prva tri mjesta koja osvoje natjecatelji i natjecateljice iz Bosne i Hercegovine. Oni se izuzimaju iz poretka po kategorijama u muškoj i ženskoj konkurenciji koji će dobiti diplome. Nagradu će i ove godine dobiti najstariji, najmlađi te posljednji natjecatelj i natjecateljica u sve tri discipline.

Prijave za sve triatlonske utrke, kao i njihovo plaćanje, obavljaju se isključivo preko službene stranice, a otvorene su do 30. lipnja. Nakon toga, postoji mogućnost kasne prijave na mjestu preuzimanja startnih paketa, dan prije samog natjecanja.

Za više informacija pratite FB stranicu Green Lake Triathlon Cup 2020, gdje će biti podijeljene sve nove informacije, uz hashtag #DARETODREAM, kao i vrijedne nagradne igre za pratitelje.

Instagram: @greenlaketriathlon
Twitter: @BHTriathlon

PR

[FOTO] Buđenje iz zimskog sna uz Zagreb 5×5 Winter Classic powered by Heineken 0.0

Zagrebačke Ravnice živnule su iz zimskog sna, prvom u nizu utrka serijala Zagreb 5×5 powered by Heineken 0.0, Winter Classicom. Dva kruga od dva i pol kilometra startala su s nove lokacije dućana Run&Trek, ispred Tenis centra Maksimir.

 

Protekla nedjelja, posljednja u siječnju, bila je test za čak 320-ak trkačica i trkača kojim se pokazalo kako se treniralo za blagdana i u dosadašnjim sivim zimskim danima. Iako se radilo samo o pet kilometara, za čak šestero njih božićne purice i mlinci pokazali su se prevelikim teretom, pa su ovaj put morali “zamahati bijelom zastavicom“.

Ipak, preko zime su vrijedno radili – prvi Silvije Tomac (TK Maksimir/Keindl Sport) koji je istrčao Winter Classic za 15:02 minuta, drugi Kristijan Rubinić (AK Jastreb 99) s vremenom 16:04, te treći Danijel Peček (Zagreb Runners / Ak Dubrovnik) s rezultatom 16:24 minuta.

U ženskoj konkurenciji iskazala se Tea Faber (AK Dubrovnik) s vremenom 18:46 minuta. Za njom kao druga stiže Lucija Kopic (Ak Fit) kojoj za istu stazu treba 19:21 minuta, a Valentina Valjak (Ak Svetice) treća dolazi u cilj (19:50).

REZULTATI

VELIKA FOTO GALERIJA

RACEMOMENT SUSTAV ZA PREUZIMANJE OSOBNIH FOTO ALBUMA S UTRKE

A tko ovaj put nije bio na visini zadatka, neka se pripremi jer 15. ožujka i Zagreb Spring Break bliže je nego se čini. Druga u nizu utrka serijala Zagreb 5×5 te čeka, a prijave su već otvorene!

RASPIS

 

 

PR

Slučaj Nike Vaporfly – Treba li zaustaviti tehnološki napredak obuće za trčanje

Sjetimo se samo pojave LZR plivačkih odijela koje je proizveo Speedo. Nakon što su ih plivači masovno počeli koristiti, pali su gotovo svi svjetski rekordi u kratkom vremenu. Ovo odijelo omogućavalo je bolje klizanje kroz vodu, smanjenjem otpora, i tako je plivač s jednakim naporom jednostavno plivao brže. Slična se stvar već neko vrijeme događa s Nike Vaporfly tenisicama, koje prema mjerenjima povećavaju brzinu trčanja za oko 4%. Možda taj postotak ne izgleda velik, ali na maratonskoj utrci radi se o čak nekoliko minuta. Hoće li ove tenisice biti zabranjene u natjecateljskom trčanju, baš kako je zabranjeno LZR odijelo u plivanju, ili će regulatori atletske federacije nametnuti neka ograničenja, ostaje za vidjeti.

 

Za razliku od mnogih drugih sportova, koji imaju strogo regulirane sprave i opremu sportaša, trčanje ih nema. U pravilima World Athletics stoji tek da – “Tenisice za trčanje ne smiju biti konstruirane tako, da trkaču daju pomoć koja je nepravedna ili mu daju neku prednost. Tenisice moraju biti na razuman način pristupačne svima…“.

 

Daju li Nike Vaporfly tenisice nepravednu prednost

Nismo pozvani da o tome sudimo, komisije o tome i dalje debatiraju i odluka nije donesena. No, ovo su činjenice:

  • Nike Vaporfly zaista povećavaju povrat energije i time ubrzavaju trčanje
  • Nike Vaporfly, iako skupe, u slobodnoj su prodaji i dostupne su svim profesionalnim trkačima
  • Nike Vaporfly ne vraćaju više energije od one što je trkač sam proizvede, drugim riječima, one nemaju vlastiti izvor dodatne energije.

 

Što je posebno u Nike Vaporfly tenisicama

Trendovi u trkačkoj obući mijenjaju se slično modi – kako u modi mini suknje dođu i prođu, tako je i u trkačkim tenisicama – imamo nekoliko minimalističkih sezona, koje obično slijedi nekoliko sezona “normalnih” tenisica, nakon čega dolaze maksimalističke, s (pre)debelim potplatima.. i onda u krug. Razlog za ovo prije svega je poslovni, marketinški. Proizvođači jednostavno moraju svake godine ponuditi nešto “novo”, atraktivno, “revolucionarno” – naravno, zbog prodaje.

No istina je da u zadnjih 40-50 godina nismo svjedočili nekom značajnom tehnološkom “proboju barijere”. Uobičajeno mišljenje bilo je da tenisice za utrke trebaju biti što lakše i da će to omogućiti ostvarenje boljeg rezultata. I to je točno, do neke mjere, vrlo je vjerojatno je da će isti trkač istrčati bržu utrku u 100 grama lakšim tenisicama.

Mijenjali su se materijali, pojavljivali “brži” i lakši, ali velikog pomaka nije bilo do pojave Nike Vaporfly tenisica. Dovoljno je pogledati listu najbržih muških maratona i sve je jasno – prvih pet najbržih istrčano je u ovim tenisicama. Situacija je gotovo identična u ženskom maratonu. Prošlogodišnji najbrži maraton, onaj ispod dva sata, istrčao je Eliud Kipchoge u Nike Vaporfly tenisicama, jednako kao i svjetski rekord Brigid Kosgei.

Tajna Nike Vaporfly krije se u potplatu. On je sačinjen od jako debelog sloja posebno dizajnirane pjene, koja ima iznimno visoku elastičnost, omogućava do sada nezabilježen povrat energije, a u isto vrijeme ima relativno malu masu. Iznad tog sloja, nalazi se posebno oblikovana karbonska ploča koja prati oblik stopala. Njen je zadatak da stabilizira pjenu ispod i iznad nje i tako spriječi nestabilnost stopala koja se događa kod tenisica s jako debelim potplatom.

Trkači koji su koristili Nike Vaporfly tenisice oduševljeni su njihovim karakteristikama, uspoređuju iskustvo s lebdenjem, skakanjem na trampolinu

 

Što će se dogoditi

Pred nama su Olimpijske igre u Japanu, mjesto gdje će svi maratonci zasigurno na nogama imati neku od verzija Nike Vaporfly tenisica. Ako prije toga one ne budu zabranjene od strane World Athletics.

Pretpostavlja se da će odluka biti donesena vrlo skoro, možda se neće promijeniti ništa, vjerojatnije je da će se dogoditi neki oblik regulacije opreme, kao u slučaju mnogih drugih sportova, a najmanje je vjerojatno da će Nike Vaporfly biti zabranjene. Hoće li tehnološki napredak biti zaustavljen, usporen, ili će se proizvođačima omogućiti da razvijaju nove tehnološki napredne tenisice ostaje za vidjeti.

Piše: Zvonimir Mikašek

Junk miles – Može li ijedan kilometar u treningu biti suvišan

Postoji li išta u trčanju što bismo mogli nazvati suvišnim kilometrima – osim kad nam je previše jer smo se precijenili i preforsirali? Kako to obično biva u duhu lingvokultorološke amerikanizacije, i u trkačkim je krugovima unazad nekoliko godina izmišljen jedan popularan termin – junk miles. Raspitali smo se o čemu se tu zapravo radi i je li taj termin uopće opravdan…

 

Odmah u početku možemo ustvrditi da su i u samim trkačkim krugovima mišljenja podijeljena. Naime, radi se o naoko nenamjenskom tipu treninga, gdje se skupljaju kilometri radi skupljanja samoga. Dakle, to nije trening tempa, nisu dionice ni fartleki, a ni treniranje uspona. Nego, samo izađeš van i trčiš u umjerenom tempu, u (gornjoj) zoni komfora tek toliko da trčiš i eventualno, nakupiš kilometre predviđene za taj tjedan.

 

Dvije struje

U potonjem slučaju, izraz junk miles nije negativnog konteksta, niti je nenamjenski. S druge strane, izraz je negativan kad se radi o bezvrijednim odnosno suvišnim kilometrima, kako neki smatraju. Stav je da se na taj način uludo “rasipaju“ dodatni kilometri, u većoj mjeri nego li je to potrebno za postizanje vrhunske kondicije trkača.

Dvije različite upotrebe odnose se i na različite dvije skupine trkača. Prva skupina su dugoprugaši odnosno ultraši, čija je svrha treninga skupiti što više kilometara i tako steći izdržljivost – za njih nema načinjenog kilometra koji bi bio suvišan. Učinkoviti trening je trening velikog obujma, njihov je stav. “Suvišne milje“ u negativnom kontekstu gledaju trkači koji drže da se vode filozofijom kvalitete ponad kvantitete. Po njima, cilj treninga trebalo bi biti treniranje brzine, dok je razina dostatnosti kilometraže mnogo niža, nego li zagovornici velikih kilometraža to misle.

 

O negativnom kontekstu suvišnih kilometara mišljenje je podijelio i trener ultramaratonske ženske reprezentacije Dragan Janković. On niječe postojanje ičega što bi se opravdano moglo nazvati imenom junk miles.

– Ne postoji hrvatski izraz za tako nešto. To je glupava umotvorina onih koji ne znaju i ne razumiju da su dodatni kilometri velika prednost za onog tko je u stanju nagomilati ih – stav je stručnjaka.

 

Sezona dozvole i sezona zabrane skupljanja junk miles

Kako procijeniti da li izlažeš učinkovitost svojeg treninga sabotaži te uludo trošiš energiju? Ako ćemo pričati o nekom obliku neproduktivno raspoređenih kilometara, nalazimo sljedeće savjete.

Ukoliko trenutno nisi u nekom programskom ciklusu treninga, kad odrađuješ naporne treninge i treniraš tempo, nema razloga za brigu. Ukoliko si u fazi oporavka ili tek održavanju kondicije – samo opušteno trči radi trčanja samog i uživaj! Ne opterećuj se kilometražom, dok je god to u granicama tvojih mogućnosti.

S druge strane, ukoliko se namjenski pripremaš za neku utrku, ne želiš nagomilavati kilometre, zbog kojih ćeš si akumulirati umor, pretrenirati se i uništiti si oporavak. Svaki trening u programu ima naziv i svoju namjenu – od dionica/intervala, preko tempa, do treniranja uzbrdica ili dužina, kao i treninzi zagrijavanja i hlađenja, te oporavak u laganom  tempu. Ukoliko svoj trening ne možeš definirati unutar tih okvira, znači da trčiš junk miles – milje odnosno kilometre bez svrhe i cilja.

 

Umjereni tempo – neproduktivan

Ističe se kako je važno odrađivati trening u zoni tempa (eng. pace) primjerenog za tvoju kondiciju. Ukoliko ti u programu stoji da trčiš lagano sa svrhom oporavka, onda to mora biti uistinu lagano, dok ćeš trening tempa upravo kao takav i odrađivati. Sve između, za vrijeme trajanja programa, smatra se bespotrebnim umaranjem sebe za teže treninge za koje će trebati snage, odnosno to bi bili junk miles.

 

Treninzi umjerenog tempa, negdje na gornjoj granici laganog tempa, a tek ispod laktatnog praga, za trajanja programa smatraju se neproduktivnima. Umaraju više od laganog treninga oporavka, a nemaju učinak kakav ima trening tempa ili intervali – podižu laktatni prag, poboljšavaju izdržljivost i povećavaju VO2max. S druge strane, lagani trening služi za povećanje aerobnih sposobnosti, kao i izdržljivosti te pomaže pri oporavku. Stoga, ne savjetuje se pojačavanje pacea na dane oporavka.

Ti umjereni kilometri koji se nazivaju junk miles mogu imati smisla u fazama održavanja kondicije i izgradnje baze, kako tada ne moraš razmišljati o štednji snage za teške treninge.

 

Trkačka bulimija

Još je jedan vid skupljanja suvišnih kilometara odnosno junk milesa, posebice u ženskom dijelu trkačke populacije. Ne sa ciljem izgradnje dobre aerobne baze, postizanja PR-a na maratonu ili treniranja za ultramaratonske utrke. Nego sa ciljem sagorijevanja što više kalorija i održavanja linije. Ovaj oblik gomilanja velikih kilometraža, u stručnim je krugovima definiran kao poremećaj kompulzivne tjelovježbe te spada u sferu poremećaja prehrane, pod nazivom exercise bulimia. Kad trošenje kalorija postane jedina svrha tvojih prekomjernih kilometara u treniranju, junk miles bit će ti najmanji problem – pretreniranost, frakture i ostale povrede te ženska sportska trijada mogle bi ti ozbiljno “raditi o glavi“.

 

Tvoje tijelo je pokazatelj

Oni razumni među stručnjacima, ipak, reći će da si upravo ti jedina osoba koja može za sebe definirati junk miles. Osnovno oko čega se tvoj program treniranja treba vrtjeti, jest da tjedno imaš dva treninga vezana uz kvalitetu odnosno intervale i tempo, a ostatak neka bude ona kvantiteta. Bitno je postići ravnotežu između treniranja brzine i kilometraže, te obojemu treba jednako davati na važnosti. Dakle, ostale dane trči koliko možeš, a da te to ne umara previše i ne remeti tvoju izvedbu pri treninzima kvalitete. Po tom pitanju, jednostavno moraš isprobati što ti najviše odgovara jer čak i među trkačima podjednakih mogućnosti, jedan će imati veću izdržljivost na većoj kilometraži, dok će drugi mnogo bolje podnositi kraće treninge visokog intenziteta.

 

Prevela i prilagodila: Martina Maloča
Izvor: Podiumrunner.com i Lauranorrisrunning.com
Foto: Bigstockphoto.com

Kostrena Mountain Trail – nova utrka na sceni brdskog trčanja

Zanimljiva utrka već je zapela za oko nekolicini trkača, a sad je vrijeme da ju predstavimo i široj javnosti. Ekipa vrlo iskusnih natjecatelja i organizatora cestovnih, orijentacijskih, treking i trail utrka okupila se lani krajem godine u sportsko-rekreativnom društvu Alpe Adria Trek i Trail sa sjedištem u Rijeci i već organizira prvu utrku – Kostrena Mountain Trail.

 

U nedjelju, 1. ožujka u 10:30 odnosno u 11 sati, natjecatelji i natjecateljice otisnut će se na dvije staze. Kraća će iznositi 10 kilometara i 400 metara uspona, a duža 15 kilometara uz 525 metara penjanja.

Staza prolazi Rupnikovom linijom – obrambenom crtom izgrađenom u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, za obranu od mogućeg talijanskog napada. Tako će natjecatelji tijekom utrke trčati stazama izgrađenima u vojne svrhe. Na obje dužine trčat će se pokraj utvrde Solin, izgrađene još u kamenom dobu, koja poslije postaje dio obrambenog Rimskog zida koji se protezao od Kostrene do Julijskih alpi. Završetak staze na 15 kilometara prolazi putem Bakarskih školana, koji su u prošlosti koristili lokalni učenici pomorske škole u Bakru.

Predsjednik društva Matjaž Štanfel, niz godina član reprezentacije u orijentacijskom trčanju koji je ostvario ponajbolje hrvatske rezultate na svjetskim prvenstvima, plasirajući se nekoliko puta u finale, obećava vrhunsku stazu za otvorenje trail sezone.

 

 

– Odlučili smo se za rani termin utrke jer želimo okupiti trkače na planinskom trailu pokraj mora, dok u većini Hrvatske postoji mogućnost za snijeg. Na toj stazi trčim već duži niz godina i ne sjećam se da bi bila pokrivena snijegom. Također, kraće staze, prema standardima za trail utrke, trebale bi odgovarati svima za početak sezone bez obzira na fizičku pripremljenost natjecatelja. Nisam nastupio ni na jednom trailu, gdje se na tako malom području događaju konstantne izmjene podloga staza, vegetacija, konfiguracija terena te da sve staze, uz to, imaju i povijesni značaj – kaže Štefanel o stazi.

Izražava veliko zadovoljstvo što je već sad prijavljeno 90-ak vrhunskih natjecatelja te najavljena jaka natjecateljska konkurencija, unatoč činjenici da se trail u Kostreni organizira prvi put.

Prijave su otvorene, a do 31. siječnja startnina iznosi 130 kn. Ona uključuje pomoć HGSS-a na stazi, dvije okrepne postaje, kao i osvježenje u cilju, ručak, majicu, nagrade za najbrže natjecatelje u ukupnom poretku i po dobnim kategorijama i drugo. Nakon 1. veljače prijave su moguće po cijeni od 150kn.

Po svemu što smo čuli, ne sumnjamo da nas čeka prava fešta u Kostreni!

Vodič za utrku na hrvatskom i engleskom

FB STRANICA

PROGRAM NATJECANJA

7:00 – 10:45        Registracija i podizanje startnih paketa
10:20     KMT15 Tehnički sastanak
10:30     KMT15 Start
10:50     KMT10 Tehnički sastanak
11:00     KMT10 Start
11:40     Očekivani dolazak prvih natjecatelja u cilj
12:30 – 15:00      Ručak (ciljni prostor)
13:30 – 13:45      Proglašenje
14:00     Vremenski limit (uklanjanje oznaka)
15:00     Završetak

Promo

Chicago Marathon – Iskoristi jedinstvenu priliku i istrči maraton Vjetrovitim gradom

Nakon Berlina i New Yorka, turistička agencija Motion Travel u našu regiju donosi još jedan iz opusa World Marathon Majors – Bank of America Chicago marathon 2020! Kao jedan od šest velikih svjetskih maratona, Chicago maraton zavrjeđuje posebnu pozornost.

 

Maraton koji se svakog listopada održava u glavnom gradu Illinoisa, privlači 45.000 trkača iz cijeloga svijeta, što ga čini četvrtom najvećom utrkom na svijetu. To je deseterostruko više od 4200 trkača koji su nastupali 1977. godine na prvom maratonu, tada pod imenom Mayor Daley Marathon.

Velike zasluge za ostvarivanje tog događaja imao je tadašnji gradonačelnik hrvatskih korijena i strastveni trkač Michael Bilandic koji je sam podijelio medalje na cilju. Zanimljivo je da je najmlađi natjecatelj bio osmogodišnji Wesley Paul koji je utrku završio s impresivnim vremenom 3:15:20 sata.

 

Povijest maratona

Kako prve godine nisu imali sponzora, osnivač Lee Flaherty podnio je cijeli trošak utrke. Već sljedeće godine maraton je prepoznat te je tvrtka Beatrice Foods prva upisala svoje ime kao najveći sponzor. Od 1982. čak se dijelio nagradni fond u iznosu od 77.000 dolara. Nažalost nakon razlaza sa spomenutom firmom, 1987. maraton postaje polumaraton. Do 1988. utrka je dobila novog sponzora – Heileman Brewing. Uz pomoć tvrtke, Chicago maraton uspio je ponuditi rekordni fond u iznosu od 350.000 dolara, s po 50.000 dolara za najbolje plasirane muškarce i žene. Godine 1993. LaSalle banka preuzela je sponzorstvo utrke i ona je postala LaSalle Chicago Marathon. Banka Amerike je 2008. kupila LaSalle Bank i preimenovala ga u Bank of America Chicago Marathon, ime koje i nosi i danas.

 

Hladni čikaški dani idealni za trčanje

Bez obzira trče li za novac, kvalifikacijsko vrijeme ili osobni izazov, trkači maratona vole trčati u Chicagu još radi jednog razloga, a to su vremenski uvjeti. Hladnije temperature znače nižu temperaturu jezgre tijela, a to utječe na manju vjerojatnost dehidracije. Temperatura ima takav učinak, da će vrijeme trkača usporiti za 0,4 posto kroz svako povećanje temperature od pet stupnjeva. Upravo to pravilo hladne čikaške dane u listopadu čini odličnima za poboljšanje osobnih rezultata. Izuzetak takvom vremenu bila je 2007. kad je sedmog dana listopada izmjerena rekordna temperatura od 31 stupanj, zbog čaga je jedna utrka morala biti skraćena.

Drugi razlog dobrih rezultata je što je maraton na ravnoj površini, bez visinskih izazova koji dodatno umaraju trkače.

 

Razgledavanje grada i sportskih znamenitosti u trku

Maraton se trči kroz takozvani Loop, centralni poduzetnički distrikt grada, najmoćnije sjedište korporacija nakon njujorškog Manhattana. Počevši u Grant Parku, trkači prolaze kroz 29 gradskih četvrti. Zaljubljenici u sport svakako će prepoznati tri doma američkog sporta, arene gdje domaće utakmice igraju Chicago Bulls (košarka), Chicago Cubs i White Sox (baseball). Dok se arena, gdje svoje domaće utakmice igra NFL momčad Chicago Bears, nalazi u blizini startno-ciljne ravnine.

 

Srušenih pet svjetskih rekorda u Chicagu

Uvjet Čikaškog maratona je da sudionici budu u mogućnosti u roku od šest i pol sati (6:30:59), prijeći put od 26,2 milje, odnosno maratonsku dužinu od 42 kilometra. Nakon toga, ruta se otvara za javni promet.

U Chicagu su pet puta srušeni svjetski rekordi. Steve Jones je 1984. godine oborio svjetski rekord s 2:08:05 sata. Godine 1999. Khalid Khannouchi prvi je nadmašio rekord od 2:06 sata, sa svojih 2:05:42. Dvije uzastopne godine srušen je ženski rekord. Godine 2001. Catherine Ndereba oborila je rekord u vremenu 2:18:47, a Paula Radcliffe ga skida godinu kasnije s vremenom 2:17:18. U 2019. godini Brigid Kosgei pobijedila je u svjetskom rekordnom vremenu s vremenom 2:14:04, što je trenutno rekord ženskog trčanja.

Nagrada od 100.000 dolara, atmosfera od 1,7 milijuna navijača i prekrasan grad za razgledavanje, i više su nego dovoljni razlozi da se prijaviš na maraton, koji u našoj regiji možeš pronaći u paket aranžmanu jedine službene agencije za Chicago maraton u Hrvatskoj – Motion Travel.

JAVI NAM SE

 

 

Promo

Kauč-istezanje – način da spriječiš bolove i povrede od stopala do leđa

Istezanje – nešto što nam se obično jaako ne da raditi nakon trčanja, a zapravo je ključno za sprječavanje povreda. Donosimo ti tek vježbicu-dvije koje možeš odraditi i u zatvorenom, a bit će dostatne da odrade ulogu. Zovu se kauč-istezanje.

 

U ovo zimsko doba, kad ti nije ugodno nakon treninga, u mokrom izdanju ostati istezati se vani na hladnoći, na ovaj se način istežeš u toplini doma, uz zid ili kauč, odakle i naziv vježbe. Također, ovo statičko istezanje možeš izvoditi i na dane kad ne trčiš.

Kauč-istezanje doprinijet će tvojem trčanju, ponajviše sprječavajući tipične trkačke ozljede, istežući mišiće i ostale dijelove tijela najangažiranije pri trkačkom pokretu. Za početak, ono ublažava takozvano trkačko koljeno (hondromalacija patele ili patelofemoralni sindrom). Sindrom koji najčešće pogađa osobe koje se aktivno bave trčanjem ili su se njime tek počele baviti, odnosno sportaše rekreativce.

Ova vježba jača bedrene mišiće – fleksore kuka, kvadricepse i TFL (tensor fasciae latae), mali mišić koji polazi s vanjske strane kuka i može utjecati na abdukciju, odnosno pokret koji odmiče nogu u stranu. Isto tako, kauč-istezanje sprječava istegnuće lista, sindrom iliotibijalnog traktusa (ITBS) koji se javlja s vanjske strane koljena te bolove u donjim leđima.

Svi ti problemi zapravo proizlaze iz ukočenog kuka. Kako fizioterapeut Charlie Merill kaže, prednja strana kuk može biti “tihi ubojica“ jer mnogi neće ni znati da problem proizlazi upravo iz njega. Kauč-istezanje dobra je vježba za otvaranje kukova, čime poboljšavaš trkačku izvedbu uz mnogo širi raspon pokreta. To je, pogotovo, ključno za trkače koji se dočekuju na srednji dio stopala jer njihov korak odnosno pokret proizlazi iz otvorenog kuka.

Izuzev toga, od sjedećeg načina života vrlo smo zgrčeni u kvadricepsima i fleksorima kuka, a ovakvo istezanje pomoći će svakome da bude agilniji i fleksibilniji.

 

IZVEDBA KAUČ-ISTEZANJA

  1. Smjesti ručnik ili jastučić na pod u blizinu kauča ili zida. Lijevom nogom u iskoraku, desnim koljenom klekni na jastučić, leđima okrenut(a) kauču ili zidu. Desno stopalo podigni iza prema stražnjici (kao kad istežeš kvadriceps u stojećem položaju) pa ga spusti na kauč ili zid, ispruženih prstiju.
  2. Lijevom nogom održavaj iskorak, tako da ti je stopalo direktno ispod koljena te ti je noga u koljenu svinuta pod kutom od 90 stupnjeva. Trupom se održavaj što je moguće uspravnije, tako da su ti leđa ravna.
  3. Drži položaj minutu – dvije. Osjećat ćeš snažno istezanje u kvadricepsu i fleksoru kuka. Stoga, diši jer bi ovaj položaj mogao biti bolan. Također, u početku ne pretjeruj ulazeći preduboko u položej. S vremenom ćeš biti u mogućnosti napraviti jače istezanje.
  4. Promijeni položaj nogu i ponovi vježbu.

 

Izvor: Podiumrunner.com
Prevela i prilagodila: Martina Maloča
Foto: Bigstockphoto.com

Sezona utrka počinje Zagreb Winter Classicom!

Iako bez snijega, vremenske prilike su trenutno u skladu s datumom na kalendaru. Pogotovo su jutra, prava zimska. Nadamo se da će tako biti i u idućih desetak dana, a možda nam se zalomi i kakav snijeg jer trkačka sezona u Zagrebu počinje Zagreb Winter Classicom – prvom utrkom iz serijala Zagreb 5×5 powered by Heineken 0.0 u nedjelju 26. siječnja 2020.

 

Zadnja nedjelja u siječnju zadnjih pet godina prilika je da vidite kako ste proveli zimu. Utrka na 5 km idealan je orijentir i dobar pokazatelj što možete očekivati u proljeće.

Start Zagreb Winter Classica je 26. 1. 2020. u 11:00 sati na zagrebačkim Ravnicama, u sklopu Tenis centra Maksimir. Kako tradicija nalaže, hladno vrijeme diktira i određene uvjete, pa su tako za sve trkače osigurane svlačionice i nekoliko zagrijanih lokacija, čitaj kafića, gdje se možete utopliti prije ili poslije utrke.

Naravno, osvježenja neće nedostajati za što se uvijek brine glavni sponzor Heineken 0.0. Trče se dva kruga po 2,5 km po Ravnicama. Start je ispred južnog ulaza u TC Maksimir, a preuzimanje startnih brojeva bit će u petak, subotu i nedjelju pred utrku u Run&Treku koji od 2020. godine radi na novoj lokaciji – upravo u sklopu TC Maksimir :).

Prijave su otvorene na https://www.utrka.com/utrke/zg5x5wc/2020/info/ i još se stignete prijaviti na cijeli serijal u kompletu i osigurati si jednu utrku gratis te dobiti jedinstveni ruksak s logom utrke (preostalo ih je dvadesetak, zato požurite).

Naravno, svaka utrka je zaseban događaj, ali organizator posebno nagrađuje najbolje na kraju serijala vrijednim nagradama.

 

Promo tekst

Tipovi brdskih treninga – Za bolje rezultate raznolikost je ključ

Kao i na cesti, ukoliko želiš ozbiljno poraditi na svojim rezultatima u brdskom trčanju te usavršiti tehnike u trailu, nije dovoljno tek puko trčkaranje prirodom. Tvoji treninzi ne bi trebali biti svaki put isti i jednolični. Ovdje navodimo primjere raznolikih brdskih treninga s različitim namjenama.

 

Naravno, ovo je tek okvir jer su kilometraža i tempo, u krajnjoj liniji, individualni. Nismo svi jednako spremni, a u ovom će slučaju i teren diktirati tempo. Također, ne zaboravi i cestu! To što te zanima samo trail trčanje, ne isključuje treniranje na ravnoj podlozi ukoliko želiš održati kondiciju i postizati neku brzinu. Na kraju krajeva, ne možeš svaki dan biti u brdu, osim ako baš ne živiš pod njim ili u Sloveniji. 😉

Ipak, dobro je i u ravnici nekoliko puta tjedno trenirati po offroad podlogama, poput poljskih puteva i šuma, te parkovima i makadamom. Što se odlaska u brdo tiče, ovisno o tome za što treniraš i koliko ti je ono dostupno, potreban je minimalno jedan brdski trening tjedno. Najčešće smo to u mogućnosti tek za vikend, a ukoliko se pripremaš za ozbiljniju dužinu, onda je potrebno spojiti oba dana. Idealno bi bilo negdje sredinom tjedna, ukoliko si u mogućnosti, odraditi jedan brzinski, sprinterski trening ubrdo, od ne mnogo kilometara, ali s naglaskom na tempo i konkretniji uspon. Ili pak, “peglaj“ kratku vertikalu gore-dolje.

 

  1. Brdske dionice – za svakog brdskog trkača i trkačicu nema primjerenijeg treninga dionica od onog brdskog. I to na način da si izabereš neku vertikalniju rutu u duljini desetak kilometara, ali koja sadrži i kraće dijelove zaravni. Dakle, da nije čista vertikala, ali da to bude, recimo, uspon na neki vrh od podnožja, otprilike pravilno raspoređenih strmijih brdašaca i zaravni. Pri ovakvom treningu radit ćeš obrnuto nego što to obično radiš na treninzima dužine, kad uspone prohodaš, a ravnije dijelove trčiš. Ovaj put potrudi se istrčati svaku uzbrdicu, a položene dionice iskoristi za odmor te ih lagano ili brže (ovisno o kondiciji) prohodaj. Na taj ćeš se način, iskorištavajući raznovrsnost terena, utrenirati za maksimalno efikasno svladavanje uspona na utrkama – da se na njima ne zadišeš te da dolaskom na njihov vrh ne usporiš tempo, nego samo nastaviš trčati. Kako se radi o treningu osrednje dužine i brzine, ovdje su štapovi opcionalni. Možda će tu biti više od koristi, nego li smetnja. Međutim, ovisi o formi trkača i cilju njegovog treninga.

 

  1. Vertikale odnosno treninzi uzbrdice – ove treninge mogli bismo podijeliti u dvije podskupine

a) Kratka vertikala gore-dolje – ona bi bila sličnija gore opisanim brdskim dionicama, te ima istu funkciju. Odaberi jedno isključivo vertikalno brdo odnosno brijeg velikog nagiba, a dužine nekoliko desetaka do 100 metara. I pretpostavljaš, “peglaj ga“ gore-dolje. Cilj je uspon što brže svladati, a dolje se spuštaj prema vlastitom nahođenju te ovisno o kondiciji i potrebi. Jasno je da se spuštati velikom strminom i ne možeš baš presporo, a ukoliko to radiš, znači da se bojiš spuštanja i da ti upravo taj trening i treba. Nizbrdice moraš trenirati isto kao i sve ostalo – tehnika spuštanja i svladavanje straha nose veliki udio u utrci. Za slabijeg penjača, štapovi su u početku korisni, no ukoliko istrčavaš uspon i juriš dolje, oni će ti biti samo smetnja.

 

b) Brdska dužina s velikim udjelima vertikala – možeš se odlučiti i na trening dužine oko 20-30 kilometara, složivši si rutu na način da ona sadrži pošteni udio strmih uspona. U nedostatku konfiguracije, u ključnom predjelu možeš si napraviti i manju kružnu rutu tako da vertikalu svladavaš barem dva puta, ili uspon prođi nekoliko puta gore-dolje. Na ovom treningu nije ključno uspone istrčati, posebice ukoliko se radi o dugim i brojnim usponima. Bitno je da ih odradiš, što je žustrijim korakom moguće, ne gubeći ritam, dok ćeš ostatak treninga istrčati. U ovoj su situaciji štapovi dobrodošli.

 

  1. Kratki trening brzine, takoreći sprint trening – ovo može biti brzinski trening koji ćeš odraditi negdje sredinom tjedna nakon posla. Dovoljno je da si odabereš rutu između pet i 10 kilometara pretežnog penjanja do najbližeg vrha, pa se spustiš nazad. Ovdje je cilj trening odraditi što brže, ali efikasno – pokušaj istrčati sve, jasno, koliko ti tvoja kondicija i teren to dozvoljavaju. Ovakav trening najbolje je odraditi bez štapova, što zbog brzine i mogućnosti spoticanja, što zbog jačanja corea.

 

4. Planinarske (vremenske) dužine – možda najsličnija brdskoj dužini s velikim udjelom vertikala, s tim da ovdje nije toliki naglasak na velikom udjelu vertikala, kao ni na pretežnom trčanju na trčljivim dijelovima. O ovom smo tipu treninga već govorili, kao o pripremi tijela i uma na dugotrajan boravak na stazi. Dakle, u ovom se slučaju pripremaš za mučenje i “vučenje“, odnosno privikavaš se na činjenicu da bi na tvojoj ultri mogao biti i veliki udio hodanja. Radi se o pokretu koji tvoje tijelo osjeća sasvim drukčije od trkačkog, a kad dugo traje, i mnogo bolnije. Jasno, i udio vertikala odnosno brda je bitan, ali ne na način da bude naglasak na što više njih, pa čak i na njihova uzastopna ponavljanja. Naglasak je na treningu tipa planinarenja – uzmi štapove i odaberi planinarsku rutu od 20, 30, 40 kilometara, ovisno o tome za što se pripremaš. I hodaj ili tek lagano trčkaraj. Ovakav je trening dobro odrađivati u društvu. Poželjni su i odlasci u planine, na ozbiljnije visine, što će tvojim plućima uvelike koristiti.

 

  1. Cestovni brdski trening – Brdskom trkaču vjerojatno najmrskiji tip staze, ali ukoliko ga ne trenira, velika je mogućnost da ga cestovnjak na ovakvim dijelovima “pojede za doručak“. Valoviti makadam – nije ravna cesta, a nije ni brdo, niti offroad. Trčljivo je, sramota za hodati, a teško za trčati. Još veći izazov za psihu, nego li za tijelo. I upravo iz tih razloga, treba u sebi prelomiti te natjerati se i ovakav teren ubaciti u svoje redovne brdske treninge. Jer gotovo nikad na trail utrci, kompletna staza ne može biti povezana isključivo šumskim putevima i singlicama. Stoga, odaberi smjer ceste ili makadama od nekih 15-ak kilometara, koji vodi u brdo i daj sve od sebe da ga istrčiš u komadu. Za nagradu, natrag ćeš juriti kao strijela.

 

Valja napomenuti da ovi tipovi treninga nisu za početnike i osobe koje tek sakupljaju prve korake u prirodi, nego za one koji već imaju solidnu kondiciju te kojima tehnika trčanja na offroad terenima nije strana.

 

Piše: Martina Maloča
Foto: Bigstockphoto.com

Crazy Hill Trail – I ove godine ludujemo brežuljcima i šumama u okolici Ludbrega

Zimi se još ni približno ne vidi kraj, snijeg još nije pošteno ni pao, a kamo li otopio se, a samo nas mjesec i pol dijeli od utrke kojom tako volimo otvoriti trkačku sezonu – Crazy Hill Traila. Da, prijave za omiljenu ranoproljetnu utrku otvorene su.

 

Šesto izdanje utrke na kojoj jedva čekamo pohrliti u blato, na kalendaru je zabilježeno za 1. ožujak. I ove ćeš godine startati i završiti na cilju u gradiću čije ime obećava ludi provod – Ludbregu.

Svoje putovanje kroz krajolik ludbreških i kalničkih brežuljaka i šuma, možeš odabrati u dugom ili kratkom aranžmanu. Ukoliko si “stara iskusnjara“ i osjećaš se spremno, Športsko rekreativno društvo BSV Ludbreg za tebe je priredilo crvenu odnosno Red stazu u dužini 34 kilometra uz 1040 metara uspona. Ukoliko si rekreativka ili planinar, za tebe je stvorena plava ili Blue staza od 16 kilometara i 415 metara uspona. Staze će biti u potpunosti označene.

Lani je potpuni ugođaj ove utrke, po pitanju terenske podloge uvjetovane vremenskim prilikama, ponešto zakazao pa je bilo više suše i vjetra, a manje blata. Zato se ove godine nadamo “popravnom“. 😉 Međutim, s obzirom na dosadašnju zimu, mogli bismo potpuno ostati bez zimskih radosti, ali izvjesnije je da bi se zima mogla zainatiti na svojem kraju i nadoknaditi svoje propuste.

Stoga, prijavi se na vrijeme i pojavi se prve nedjelje u ožujku u caffe baru Crazy Hill, na registracijama u 8.30 sati. U 10.30 otisni se na putovanje šumskim putevima i stazama te makadamom ludbreške okolice. Nakon utrke osiguran ti je tuš te zakuska.

Osim toga, u iznos startnine od 120 kuna (uplati najkasnije do srijede, 19. veljače), uključen je i poklon s logom utrke. Za ostale nagrade morat ćeš se malo pomučiti, a osim onih za ukupne pobjednike u muškoj i ženskoj kategoriji, osigurane su i nagrade po starosnim kategorijama.

Za kraj, ne zaboravi zviždaljku, komplet prve pomoći i mobitel!

 

RASPIS

WEB STRANICA

FB DOGAĐAJ

 

Promo

Koje su sličnosti i razlike treninga za 5 km, 10 km i polumaraton

Najčešće mislimo da obujam treninga za utrku od pet kilometara treba biti mnogo manji nego za polumaraton, jer se radi o kraćoj utrci. To je pogrešno. Načelno, treninzi za pet kilometara, 10 ili polumaraton, međusobno se bitno ne razlikuju. Tek je neznatna razlika između treninga za najkraću i najdulju dužinu.

 

Da bismo shvatili zašto su ove tri distance toliko slične, pogledajmo kako koristimo mišićna vlakna, gdje je izvor energije za kretanje i kako koristimo živčani sustav za ove utrke.

 

Isti izvor energije, ista vlakna

Što se energetskog sustava tiče, trčanje sve tri navedene dužine ovisi gotovo isključivo o aerobnoj energiji. Tako za vrijeme utrke na pet kilometara 90% – 95% energije dolazi iz aerobnih izvora, kod utrke na 10 kilometara to je 92% – 97%, a za polumaraton trošimo gotovo isključivo energiju iz aerobnih izvora (98% – 99%).

Po pitanju mišićnih vlakana, imamo dva tipa – brza i spora. Za sve tri dužine u cijelosti koristimo spora vlakna oksidativnog tipa, koja imaju nisku razinu snage i brzine, ali nam omogućavaju dugotrajnu izdržljivost. Ona koriste kisik kao gorivo i osiguravaju kontinuiranu energiju koja sporo izgara. U atletici se upravo utrke od 5000 metara naviše, svrstavaju pod duge pruge, a ne pod sprinterske ili srednje koje koriste drugi set mišićnih vlakana. Također, za sve tri distance koristimo i 50-85 posto posredničkih vlakana.

Jasno, za distancu od pet kilometara u znatno većoj mjeri koristimo brza vlakna (oksidativnog i glikolitičkog tipa), nego li za polumaraton. Ipak, s obzirom na anaerobnu prirodu ovih vlakana za čiju je aktivaciju potrebna velika sila, koja osigurava tek kratkotrajne nalete brzine, pri čemu do izgaranja i umaranja dolazi mnogo brže – i 5K iziskuje istu vrstu treninga kao i polumaraton. Razlog tome je što, i kad ne koristiš na svim trkačkim dužinama sva mišićna vlakna u istoj mjeri, prilikom treninga treba koristiti isti režim za jačanje vlakana koja ćeš upotrijebiti.

Živčani sustav odgovoran je za kontrakciju i opuštanje mišićnih vlakana te za koordinaciju tih kontrakcija u različitim mišićima, kako bi raspored snage u njima i korak bili što učinkovitiji. S brzinom, mijenja se i način na koji živčani sustav koristi mišiće. Tako, sporijim korakom naprijed te pokreću kvadricepsi i listovi, dok pri najbržim koracima teret preuzimaju gluteusi i stražnje lože.

Uključivanjem značajnog udjela raznolikog tempa u trening, bez obzira treniraš li za pet kilometara ili za polumaraton, osiguravaš svojem živčanom sustavu da bude učinkovit u angažiranju kompletnog niza mišićnih vlakana te energetskog sustava potrebnog za sve tri trkačke dužine.

Duža utrka – duže dužine

Postoji samo jedna bitna razlika i prilagodba koju treba ubaciti u program treniranja, ukoliko treniraš za polumaraton. Za razliku od utrke na 5K, morat ćeš trčati veće tjedne dužine, mnogi preporučuju i više od 21 kilometar koliko je ciljna utrka. Osim na fizičkoj, ovakav trening djeluje i na psihičkoj razini, gdje pripremaš mozak na dugotrajniji napor i boravak na stazi. Trenirajući dulje u nekom optimalnom tempu, “uvjerit ćeš“ svoj mozak da je tijelo sigurno trčeći polumaratonskim tempom.

Važno je razumjeti da na kraju priprema nije bitan zbroj istrčanih kilometara za ovu ili onu utrku, nego prilagodba i nadogradnja tijela, kako bi izvedba na utrci bila što bolja – i na pet i na 10 i na 21 kilometar.

Izvor: PodiumRunner
Prevela i prilagodila: Martina Maloča
Foto: bigstockphoto.com

Kad te prehlada izbaci iz tenisica, boravak na zraku i u prirodi djelovat će iscjeljujuće

Trenirati ili bolovati – pitanje je sad! Kako ni svaki oblik prehlade nije isti, tako ni svaki od nas trkača ne reagira jednako – ni fizički, ni karakterno. Ima onih koji bi glavom kroz zid, pa bi silom odradili svoj trening pod visokom temperaturom. Ima i onih kojima je dovoljno da jednom kihnu i šmrcnu pa se uspaničare da umiru, zatvore sve prozore i počnu “mlatiti“ po galonima čaja i lijekovima. Ili im je to dovoljno kao izgovor da ne odu na trening.

 

A ima i nas koji smo načelno kampanjci pa nam je teško procijeniti je li ova prehlada dovoljno teška da ne odradimo trening, ili sami sebi tražimo izgovor da ga preskočimo.

 

Trčanje na zimi – prevencija ili uzrok?

Jasno je da fizička aktivnost djeluje preventivno na prehladu i gripu te da tako jačamo svoj imunitet. Zasigurno ćemo tako steći veću otpornost, nego ograničavati se na zatvorene prostore koji tek jesu leglo klica. Ipak, ni to nas ne čini apsolutno nedodirljivima. S jedne strane, ipak dolazimo u kontakt i boravimo u prostorima s ljudima koji mogu biti kliconoše jer idemo na posao, u trgovinu, koristimo javni prijevoz i slično. S druge strane, i s dugotrajnim i učestalim boravkom na hladnoći, snijegu i kiši, u mokrim uvjetima lako se možemo nahladiti. Dovoljno je da smo krivo procijenili kako se obući taj dan. Kao i da se uznojimo, pa u nekom trenutku usporimo tempo i takvi mokri naglo se ohladimo. Ili pak, da smo zaboravili ponijeti suhu odjeću za presvući se, ukoliko smo se odvezli na udaljeniju destinaciju za trening. Na kraju krajeva, vrlo dobro znamo da ni Janica i Ivica nisu bili imuni na zimske boljke.

Ono pozitivno u cijeloj trkačkoj priči, jest da ćemo ipak rjeđe pobolijevati, da će nas bolest pogađati u nešto blažem obliku odnosno da će ju sportaš lakše podnositi i lakše se i brže oporaviti od nje. Ono što je pitanje u ovoj situaciji – koliko će nas bolest izbaciti iz kolosijeka i trenirati li ili ne?

 

Zabranjeno treniranje!

Ono što bismo naglasili kao Big no-no, bilo bi trčanje pod visokom temperaturom, prehladom koja je “teško sjela“ na pluća kad osjećaš snažan nadražaj i “štopanje“ i donjih dišnih puteva, popraćen jakim kašljem. Također, ne forsiraj trening prvih dan-dva bolesti kad se osjećaš baš jako loše, osim ako se ne radi o običnoj iritantnoj šmrcavici odnosno hunjavici koja pogađa samo gornje dišne puteve. Ako osjećaš takvu slabost tijela da ti se manta dok se samo krećeš po kući, onda znaš i da na treningu nemaš što raditi. Ipak, razlikuj slabost tijela i vrtoglavicu prvih dana bolesti i nakon što već tjedan-dva ležiš. Druga dolazi od oslabljenog tijela, ne samo bolešću, nego i učestalim ležanjem i nekretanjem. To je znak da se pokreneš – ali polako i postupno!

 

Bolesna-zdrava-bolesna-(z)Drava

Nakon već druge prehlade u mjesec dana, popraćene i drugim boljkama i padom imuniteta, te popriličnim izostankom treninga u tom razdoblju, mogu govoriti iz osobnog iskustva. Zanimljivo je za naglasiti da obje prehlade nisu bile istog tipa, niti istog uzroka. Prva je više napala glasnice i nije bila zarazna, a drugom sam se zarazila od partnera i krenula je kao tipična hunjavica, sat-dva prije dogovorenog ekipnog noćnog treninga u brdu. Jesam li otišla? Pa naravno! Nisam htjela da moj izostanak zvuči kao još jedan izgovor u nizu duljem od mjesec dana, ali ni sama više nisam mogla čamiti u kući te sam napokon jedva dočekala svoj, ionako okašnjeli, početak zimske baze. Naravno da se prehlada dalje produbila, ali ona bi se razvijala svojim tijekom i bez tog treninga. Ono što jest bio pogrešan potez s ovim treningom, moje je očekivanje da ću moći pratiti tempo i kilometražu ekipe koja ima kontinuitet treniranja i kondiciju, za razliku od mene. Pa se sad opet vraćamo na početak…

Nakon dva dana borbe s bolesti u krevetu, uz pomoć čajeva i svih mogući “vradžbina“, odlučila sam izaći van iz kuće. Oslabljenog i izmučenog organizma, prisilila sam se ne trčati.

Dok je partner odrađivao trening, ja sam odabrala skraćenu rutu, ali prošetati svojom omiljenom biciklističkom singlicom uz Dravu. I nisam pogriješila! Dobro sam se obukla u trkačko-hikersku kombinaciju, u skladu s tempom kojim planiram ići, prekrila nos i usta buffom te se opremila toplim napitkom i papirnatim maramicama. Izvadila sam mobitel i uživala u prekrasnom zimskom sunčanom danu, u šetnji prirodom i fotkajući zimske prizore. Ugodno je iznenađenje kad vidiš da ima ljudi kojima ne smeta zima, te se zapute zajedno s djecom u prirodu. Okrenu pokoju kobasicu na štapu na vatri, upijajući blagodati dravskog krajolika i upoznajući svoje najmlađe s prirodom u zimskom snu.

Ovakav izlet napunio mi je baterije, oživio duh, pokrenuo me i pomogao mi da se osjećam manje bolesno. Jasno da se bolest mora još odraditi do kraja i pustiti da odradi svoj tijek, ali ovakav potez dodatno te ojača i možda taj tijek malo ubrza. Zatvaranje u četiri zida tijekom bolovanja, zasigurno nije rješenje. Ono može samo produbiti i oduljiti osjećaj bolesti, baciti te u depresiju i učiniti te boležljivim ostatak zime.

 

Kretanje i treninzi – ali umjereno!

Idući sam dan ponovno malo vijećala sa sobom – je li pametno otići na svoj redovni vođeni funkcionalni trening? Prvi trening nakon blagdana, žao ti je da propadne uloženi novac, u zatvorenom je – pa ‘ajde! Ipak je bolest došla u svoju podnošljivu fazu, a ja ovaj put na treningu nisam dala maksimum kao inače i ponovno sam odlučila ispravno. Nisam unazadila svoje ozdravljenje jer nisam ni pretjerala, nego sam nastavila s aktivnošću umjereno i pametno. Najteže je pobijediti sebe u bezvoljnosti i apatiji u koju zapadneš uslijed bolesti, te znati procijeniti da je vrijeme da se pokreneš.

U svakom slučaju, ukoliko se radi o lakšoj prehladi odnosno hunjavici te procijeniš da si u stanju odraditi trening, ni tad nemoj forsirati tempo, dionice, niti išta prenaporno što bi te moglo još više unazaditi u tvojem oporavku. Ukoliko se bojiš da ćeš previše kondicijski izgubiti i ispasti iz svoje trkačke rutine, održavaj stanje tijela toliko da ostaneš u trkačkom modeu ili tek u nekoj pokretljivosti. Drži se nekog tempa džoginga odnosno svoje zone komfora, i to pet do deset kilometara. Ma dovoljno je i samo da prošećeš ulicom ili malo brže hodaš (ukoliko ti i to ne predstavlja prevelik napor). Svjež zrak i kretanje nakon nekoliko dana u krevetu može ti samo koristiti.

 

 

Što se tiče fitnessa i sličnih dvoranskih treninga, slobodno ga odradi ukoliko se ne radi o prevelikim grupama ljudi, preskučenom i zagušljivom prostoru te tako da ga odrađuješ umjerenim intenzitetom, a ne forsirajući se na maksimumu – i za par dana bit ćeš kao nov(a)!

 

 

Piše i fotka: Martina Maloča
Foto: bigstockphoto.com

NOVOGODIŠNJE ODLUKE …i ostale smicalice

OK, da, svi to sad rade, ali kad – ako ne sad? Taj 1.1. se uvijek čini idealnim za nove stvari pa pod dojmom sveopće veselice i iluzije nekog novog početka donosimo svakakve hrabre odluke, gotovo u pravilu one koje nas već dugo kopkaju, ali ih (uglavnom sasvim opravdano – a kako drugačije?) odlažemo.

 

Kažu da ciljevi moraju biti ostvarivi i realni no ja sam pristalica dnevnih sanjara i noćnih kritičara tako da u mojim rezolucijama ima svašta.

Evo nekih…

Od utorka:

– treniram ozbiljno!

– držim se plana i programa treniranja bez ustupaka. jest da je “krepana sam” dobar razlog za ne odraditi trening, opet, to je izvanredan razlog za ubit se do kraja.. (u pravilu su najbolji oni treninzi na koje nam se jaako ne ide)

– jedem raznovrsnu i zdravu hranu. ne raznovrsna peciva nego kuhanu hranu!

– glasno pozdravljam sve nepoznate trkače koji mi na treningu idu ususret ma koliko god oni glumili zen

– istina je okrutna i dan ima samo 24 sata, ali nekako ću ugurati u taj dan tu minutu, minutu i pol i odraditi plank. mislim, koliko teško to može biti? dakle, pokušati napraviti vražji plank svaki dan i ne umrijeti

A u novoj godini ću:

– popraviti barem jedan PB u bilo kojoj disciplini

– istrčati utrku dužine koju još nikada nisam

– prestati lagati konkurenciji da ništa ne treniram, a zapravo se ubijam. (šalim se, ja nemam konkurencije. ja sam sebi sama konkurencija i uvijek pobijedim jer najbolje znam okolnosti utrke 😀 ..al znam ljude koji to rade 😛 )

– prestati se bedirati zbog zime, mraka i magluštare. na muci se poznaju junaci, buckle up i van na trening, još malo pa će proljeće! (…mo’š mislit, ali treba njegovati i vještinu samozavaravanja)

– prestati bezveze pljuvati u trku

– pročitati barem tri trkačke knjige

– ne držati se ceste k’o pijan plota, odraditi pokoji trail

– pokušati se, umjesto ozbiljne patničke face, jednostavno nasmijati fotografu na utrci

– trkačke fb objave svesti na minumim, pravi trkači se ne hvale PB-ima i treninzima po društvenim mrežama

– ne psovati ekipicu na okrepi drugog kruga zagrebačkog maratona.. a ko mi je kriv da dolazim na okrepu baš za vrijeme pauze?

– bočicu s okrepe obzirno odbaciti dovoljno blizu okrepi i po mogućnosti NE pod noge trkaču iza sebe

– prestati naručivati online opremu na blef koliko god snižena bila

– naučiti (i primijeniti!) razliku između carbo-loadinga i sugar-lodinga

– početi se istezati nakon trčanja.. (mislim da je to je jedan od glavnih razloga zašto se još nisam probila među trkačke zvijezde)

– isključiti senzore za cinizam kad netko kaže da ide “lagano” utrku (…i onda te presprinta zadnjih 300 m k’o da je pitanje života i smrti)

– shvatiti da mi NE treba puna šaka banana koju u trku grabim sa stola s okrepom

– stati na treningu ako je crveno na semaforu

– biti ponekad i ponosna na svoj rezultat

– na utrku ne nositi svu skoro svoju trkačku odjeću pod geslom “a tko zna, možda mi/nekom zatreba” (…četvrti par čarapa i treće tajice u torbetini?)

– spavati barem sedam sati. višestruko je dokazano da dokumentarac na yt traje upravo onoliko koliko piše i ništa kraće, zato, nemoj ga početi gledati u 23:17, a budiš se u 5:45

– konačno lagani trening napraviti lagano. ak’ trener kaže 5:50, to ne znači 5:12!

I na kraju, posljednja i ništa manje važna stvar:

– ne doživljavati sve svoje odluke preozbiljno i

– nikad, ali apsolutno nikad ne prestati uživati u trčanju! 🙂

 

 

Autor: 3sporta

U novu 2020. godinu utrčale su stotine entuzijasta u Varaždinu, Zagrebu i Osijeku

Za strastvene trkače i rekreativce ulazak u 2020. godinu bio je, simbolično, u tenisicama. Nekoliko gradova diljem Hrvatske tako je utrčalo u Novu godinu.

 

Tamošnji organizatori održali su svoje tradicionalne novogodišnje utrke bilo to na Slivestrovo, točno u ponoć ili 1. siječnja točno u podne.

 

Sylvester – Zagreb run

Nakon što su Westgate božićnom utrkom u Zaprešiću obilježili Božić, Atletski klub Fit u istom je duhu ispratio staru godinu Sylvester – Zagreb runom. U zagrebačkom parku Ribnjak na silvestarsku večer startalo je 60 muškaraca i 64 žene, među kojima su najbrži na tri kilometra bili Antonio Kleković (TK Zrinski, 8:33 minuta) i Tea Faber (AK Dubrovnik, 10:29). Drugo i treće mjesto u muškoj konkurenciji zauzeli su Danijel Peček (AK Dubrovnik / Zagreb Runners, 8:34) te Josip Oulovsky (9:46). Među ženama, za Teom dolaze Marta Grubić (AK Dubrovnik, 11:06) i Maja Prahin Hotko (AK Fit, 11:11).

REZULTATI                     

Novogodišnja utrka – Varaždin 2020

Čak 42. put u Varaždinu je vesela slavljenička masa startala točno u ponoć. Na Novogodišnjoj utrci – Varaždin 2020, nastupilo je 540 trkač(ic)a i nordijskih hodač(ic)a na dužini od 4,8 kilometra. Utrku je organizirala Zajednica sportskih udruga Grada Varaždina, a ona je ujedno i prva u godini kao dio Kupa sjeverozapadne Hrvatske.

 

POREDAK NAJBOLJIH:

muški

  1. Jan Kokalj (Slovenija, 13:25 minuta)
  2. Milan Mitrović (AK Mladost, Srbija, 13:40)
  3. Zlatko Kožuhar (AK Agram, Hrvatska, 13:57)

 

žene

  1. Olivera Jevtić (AK Mladost –Užice, Srbija, 15:07)
  2. Katarina Vukančić (AK Agram , Hrvatska, 15:28
  3. Urška Martinec (AK Pomurje, Slovenija, 16:26)

REZULTATI

 

Nova na Savi, Zagreb

Točno u podne, prvi dan 2020. na zagrebačkom savskom nasipu, kod Boćarskog doma startala je utrka Nova na Savi. Pod “dirigentskom palicom“ AK-a Maksimir nastupilo je 400 trkačica i trkača. Trčao se krug po nasipu preko Savskog mosta i Mosta slobode, u dužini pet kilometara.

Pobjednik utrke u muškoj konkurenciji bio je Bruno Erent iz Atletskog kluba Agram, a pobjednica u ženskoj bila je Veronika Jurišić iz Atletskog kluba Sljeme.

– Ovom utrkom trkači su započeli svoju trkačku godinu, čestitali si Novu 2020. i ujedno na najbolji način krenuli u novu godinu sa zdravom navikom važnosti trčanja i kretanja. Naravno da je ova utrka bila i najbolji detoks nakon unošenja obilnih količina hrane i pića tijekom blagdana – poručili su organizatori.

 

Novogodišnja utrka, Osijek

Isti dan u podne startalo se uz još jednu rijeku. Na osječkoj promenadi uz Dravu, tradicionalnu Novogodišnju utrku startalo je 383-oje entuzijasta od vrtićke do penzionerske dobi. U organizaciji “Sport za sve Osijek“, ovo je prva utrka u godini kao dio projekta “Zdravko je krenuo”. Njime se sve Osječan(k)e nastoji motivirati na aktivno bavljenje sportskom rekreacijom, kroz 12 velikih godišnjih sportsko-rekreativnih aktivnosti.

Najbrže trkačice na ovoj utrci bile su redom, Silvia Šimunović (AK Sljeme), Barbara Vrhovac (AK Slavonija Žito) i Vlasta Biter (Žuti šešir). Muškarci koji su zauzeli postolje u kategoriji sportaša bili su – Robert Pingitzer (Tri-Tim), Matija Crnković (MK Hrvatski Sokol) te Matej Jukić (Tri-Tim).

REZULTATI

 

Piše: Martina Maloča
Foto i video: AK Maksimir

Energetske pločice iz kućne radinosti – injekcija od koje ćeš eksplodirati na zimskom treningu dužine

Za ledeni i snježni trening u brdu ovaj će te zalogajčić probuditi iz mrtvih! Već smo pričali o tome kako je za zimske uvjete potrebna konkretnija nadoknada energije i s tobom podijelili recept za domaći gel. Ovaj put, donosimo ti recept za energetske pločice iz kućne radinosti. Idealan su međuobrok, ali i samo za osladiti brk.

 

Ne, ne kunemo se u njihovu zdravost, posebice ne uz udio šećera i masnoće. Međutim, nalazimo neku ravnotežu uz činjenice da:

  1. Ovo je svakako bolja i manje zaslađena verzija od industrijski proizvedenih pločica
  2. Ove pločice sadrže manje složenih šećera i masnoća, od bilo kojeg drugog kolača ili keksa koji uz to sadrže i pšenično brašno
  3. Maslac je kvalitetniji izbor od margarina, a ti svakako imaš slobodu isprobati s ghee maslacom ili za vegane, kokosovim i sličnim
  4. Med i smeđi šećer bolji su za tebe od bijelog šećera, a ti možeš probati i s fruktozom ili stevijom
  5. Sve su to hranjivi sastojci, koji imaju visoku energetsku vrijednost, što ćeš sve potrošiti tijekom treninga.

Dapače, vrlo dobro će ti doći na jednom lijepom dugom planinarenju po snijegu.

Power mix energetske pločice

SASTOJCI

ZA NARANČIN DŽEMIĆ:

  • 2 naranče
  • 2 žlice meda
  • 2 žlice (smeđeg) šećera

SMJESA:

  • 70 g maslaca
  • 100 g smeđeg šećera
  • 2 žlice meda
  • 150 g zobenih pahuljica (sitnijih)
  • 100g orašastog voća – vrstama i omjerom prema ukusu, a u ovom slučaju:
  • 40 g lješnjaka
  • 40 g bijelih badema
  • 20 g oraha
  • 40 g grožđica ili brusnica, ili bilo kojeg drugog nasjeckanog suhog voća
  • 15 g amaranta ili “ispucanih“ kokica

ČOKOLADNA GLAZURA

100 g tamne čokolade (ili bijele, prema želji)

Probaj sa sastojcima Elvis style

Ove su energetske pločice vrlo zahvalne za isprobavanje varijacija na temu. Osim originalne verzije, može se kombinirati naranča i banana ili samo banane za džem, a provjerena je i varijanta džema od jagode. Jedino na što se treba računati, da će pločice od narančinog džema biti čvršće od, primjerice, onih od banane. Naime, narančin džem ispada želatinozniji i podložniji je kristalizaciji, dok je banana više kašaste teksture.

Nadalje, samo treba znati dobro kombinirati arome i okuse. Uz naranču će uvijek najbolje pasati crna čokolada, a čak se i u glazuru može naribati malo njene korice (neprskane). Također, uz naranču se vrlo lijepo slaže i cimet, ili pak menta. U smjesu od voća, umjesto grožđica, možete nasjeckati sušene marelice i kandirane narančine korice.

U džem od jagode može se sastrugati malo štapića vanilije. Isto tako, u njega ili glazuru može se nasjeckati menta ili matičnjak (melisa). U toj kombinaciji puno bolje paše glazura od bijele čokolade kojoj možeš dati extra kick, ukoliko unutra samelješ malo rozog papra.

Banani, po staroj, provjerenoj američkoj recepturi, od orašastih plodova najbolje odgovara kikiriki te glazura od tamne čokolade. Možeš probati ukombinirati i maslac od kikirikija. Naime, poznato je da su banana i kikiriki-maslac bili najdraža kobinacija kralja R’n’R-a, a kako mu se 8. siječnja bliži rođendan, njemu u čast isprobaj ovu varijantu. 😉 Također, može se ubaciti i kokos (po mogućnosti u listićima).

Za zdraviju varijantu i energiju, u mješavinu se može dodati sitno sjeckani, naribani ili kandirani đumbir – u tom slučaju razmišljaj o kombinaciji okusa jer su naribani i kandirani okusom snažniji, a sitno sjeckani ćeš staviti da odradi svoju funkcionalnu ulogu. Također, pokoja žličica chije i/ili mljevenog lana neće biti naodmet.

Ispucani amaranth iste je teksture kao kukuruzne kokice. U nedostatku prve, bez problema može se nadoknaditi razlomljenim kokicama. Proso, također, dolazi u ispucanoj verziji. Može se i bez toga. No, ukoliko taj dio izbacuješ pa nadoknađuješ dodatnim udjelom nekog drugog sastojaka, nemoj uračunavati gramažu, nego količinu naočigled. Naime, “kokičasti“ sastojci su mnogo lakši od ostalih, a obujmom veći. Zato, neka ti mjerna jedinica bude šaka ili žlica.

Za ljetnu verziju, bez problema možeš izostaviti glazuru. Neće ti biti baš praktično kad poneseš ove energetske pločice sa sobom na neku aktivnost ili izlet u prirodu, pa ti se čokolada rastopi i razlijepi posvuda.

 

POSTUPAK

  1. Nasitno naribaj koricu dobro opranih naranča, a njih filetiraj – dovoljno je samo obrezati opnu s vanjske strane kad odstranjuješ koru. Mesnati dio nareži na komadiće, te zajedno s koricom i iscijeđenim sokom iz ostataka, ubaci u manju posudu.
  2. U to dodaj med i šećer te kuhaj na jakoj vatri, uz stalno miješanje dok sva tekućina ne ispari i ostane vrlo gusti džem.
  3. Lješnjake, bademe i orahe nareži na krupnije komadiće.
  4. U drugoj, većoj posudi na laganoj vatri otopi maslac, med i šećer pa u to dodaj zobene pahuljice, orašasto i suho voće, amaranth i džem od naranče.
  5. Sve dobro izmiješaj da se povežu sastojci i dobit ćeš vrlo gustu smjesu. Manji pravokutni kalup za kolače obloži masnim papirom za pečenje. U njega rasporedi smjesu i dobro ju utapkaj i zbij prstima.
  6. Peci 10-ak minuta u prethodno zagrijanoj pećnici na 180°C, dok rubovi ne počnu dobivati laganu bojicu.
  7. Dok je još vruće, odmah zareži na željeni oblik zalogaja, te ostavi da se ohladi.
  8. Za to vrijeme, čokoladu otopi u mikrovalnoj pećnici (ili na pari ili na laganoj vatri).
  9. Ohlađenu smjesu razreži do kraja, izvadi kockice pa donju, glatku površinu premaži čokoladnom glazurom. Ostavi da se čokolada stvrdne na sobnoj temperaturi.
  10. Za put ili trening, svaki komad pojedinačno umotaj u kockicu papira za pečenje, a nadalje pakiraj u vrećicu za užinu, plastičnu posudu za užinu ili limenu kutiju za kekse.

 

Piše i fotka: Martina Maloča

Od kopna do mora – blagdani u tenisicama bez obzira na vremenske uvjete

Na blagdan svetog Stjepana, lijepo vrijeme na umaške je ulice izmamilo brojne trkače s kapicom Djeda Mraza na glavi. Međutim, nekoliko dana ranije ni kišno i olujno nevrijeme nije spriječilo trkačke entuzijaste da obilježe svoju božićnu tradiciju u Zaprešiću.

 

Od trga do trga te umaškom obalom, 26. prosinca trčalo se na humanitarnoj utrci Ho! Ho! Ho! Run, dok je 2. Westgate božićna utrka 22. prosinca startala ispred istoimenog zaprešićkog trgovačkog centra.

 

Uz obalu Umaga

U organizaciji Sportsko rekreativne udruge Olimpik Umag, grad Umag tradicionalno je ugostio stotinjak djece na dječjoj revijalnoj utrci, kao i oko 400 odraslih koji su trčali centrom grada i obalom na utrkama dugima pet i deset kilometara.

 

REZULTATI NA 5 KM:

Žene

  1. Ainhoa Lizariturry 0:20:08,3
  2. Ivana Grgurević 0:20:58,6
  3. Andreja Stoičić 0:21:36,2

 

Muškarci

  1. Roberto Federici 0:18:04,7
  2. Nermin Dudaković 0:18:34,1
  3. Alen Uran 0:19:40,5

 

REZULTATI NA 10 KM:

Muškarci

  1. Janez Mulej 0:33:21,6
  2. Robert Radojković 0:35:04,3
  3. Ivan Diklić 0:35:26,5

 

Žene

  1. Valentina Šćur 0:41:11,1
  2. Aleksandra Bosanac 0:42:26,1
  3. Olga Schnurr 0:45:48,0

 

Dobro srce trkača

Prihodom od startnina sudionici su doprinijeli nabavi radiološke opreme Doma zdravlja Umag, a osim toga prikupljene su tenisice i odjeća za dječji vrtić i školu u Tanzaniji koje je osnovala udruga Kolajna ljubavi.

 

REZULTATI

 

Unatoč kiši i oluji

Protekle nedjelje gotovo 600 natjecatelja nastupilo je po kišnom i olujnom vremenu na drugoj Westgate božićnoj utrci u Zaprešiću. Atletski klub Fit Zaprešić organizacijski se potrudio što više olakšati natjecanje po ovakvim uvjetima te zahvaljuje natjecateljima koji su nastupili, što je bilo uistinu teško s obzirom na vremenske uvjete.

Pobjednici utrke na pet kilometara hrvatski su reprezentativci – Dino Bošnjak i Matea Parlov.

 

REZULTATI NA 5 KM:

Muškarci

  1. Dino Bošnjak (AK Velika Gorica)  15:41
  2. Silvije Tomac (Triatlon klub Maksimir)  15:53
  3. Kristijan Sušilović 16:05

 

Žene

  1. Matea Parlov Koštro (Atletski klub Svetice) 17:14
  2. Maja Pacaric (AK Varaždin) 18:20
  3. Lucia Kimani (Rmc Bl) 18:46

 

Top 5 Hrvatica

  1. Matea Parlov Koštro
  2. Maja Pačarić
  3. Tea Faber( AK Dubrovnik) 18:58
  4. Marija Vrajić ( AK Maksimir) 19:13
  5. Ana Štefulj ( AK Sljeme) 19:44

 

Top 5 Hrvata

  1. Dino Bošnjak
  2. Silvije Tomac
  3. Kristijan Sušilović
  4. Danijel Peček (AK Dubrovnik) 16:45
  5. Kristijan Rubinić (AK Jastreb 99) 16:51

 

REZULTATI NA 2,5 KM:

Žene

1.Magdalena Čujko (AK Fit) 10:35

2.Maja Prahin Hotko (AK Fit) 11:02

3.Lana Koružnjak (AK Zagreb) 11:50

 

Muškarci

  1. Lucijan Zalokar (AD Kladivar Celje) 08:28
  2. Antonio Kleković (TK Zrinski) 08:29
  3. Petko Drakulić (AK Plitvice) 09:49

 

REZULTATI

 

Piše: Martina Maloča
Foto: Olimpik Umag i AK Fit

Zimska baza u brdu kao najbolja priprema za trail koji napadaš iduće sezone

Oko treniranja traila odnosno brda u zimskim uvjetima nema posebnih mudrosti po pitanju nekog tempa, posebice po snijegu. Uz taj otpor, trening se manje-više svodi na planinarenje. Ipak, postoje neki savjeti kako bismo znali što očekivati u ovakvim uvjetima i kako se ponašati, kao i kako maksimalno iskoristiti date okolnosti.

 

Naše zimsko treniranje u brdu uglavnom čini zimsku bazu trail trkača. To je priprema za nadolazeću sezonu te, najčešće, neku utrku koja će nam biti podvig godine. U Hrvatskoj, taj izazov za većinu trail trkača predstavlja utrka 100 milja Istre u travnju, u počecima trkačke sezone.

 

Simuliraj uvjete utrke za koju se pripremaš

O tome da se treba toplo, ali slojevito i nepropusno obući već smo pisali. Isto tako, sad znaš i da se treba nešto konkretnije hraniti te jednako redovno, ali toplije piti. Što se ostalih uvjeta tiče – terenskih, meteoroloških, dužinskih, vremensko-dužinskih te doba dana – jasno, poželjno je simulirati uvjete koji će biti na utrci za koju se pripremaš. Međutim, to nije uvijek moguće u potpunosti realizirati, posebice ukoliko se ti pripremaš zimi, a utrka je u proljeće kad te mogu zateći i ekstremno zimski uvjeti, kao i užasno vruć dan.

Za primjer, na protekloj Istri sudionike je na vrhu Vojak, u noćnim satima zatekla snježna mećava. S druge strane, iduće jutro svanuo je vrlo topao dan, pogodan za trčanje u kratkim rukavima. Ipak, taj dan u kratkom su trčali samo oni na kraćim stazama koji su startali tek to jutro. Dok se “noćna ekipa“ nije uspjela oporaviti od hladnoće do dolaska u cilj.

Stoga, pogađaš, treba trenirati i na južini i suncu, i u magli, i na snijegu, i na vjetru, i danju i noću. Nikome ne bismo savjetovali da baš ide u kijamet, pljusak i munje i gromove jer cilj je, ipak, dočekati sezonu zdrav. Izbjegavaj baš trčanje po ledu koje je, čak, veći rizik na urbanom terenu odnosno asfaltiranim cestama jer ti, isto tako, ne treba pad i povreda koje se nećeš riješiti cijele zime.

Ako poledica traje danima, a ti ne možeš biti bez treninga baš tjedan dana, svakako biraj tenisice s prikladnim potplatima. Nadalje, održavaj kraće korake i sporiji tempo da ne bi došlo do proklizavanja, posebno ukoliko si prva osoba na snježno-zaleđenom terenu.

 

Snijeg kao otpor i trening vremenske dužine

Što se tiče snijega i offroada, ne možeš vidjeti što se krije pod snijegom, stoga su i tu veliki koraci zabranjeni. Ispod može biti mnogo suhih grana i kamenja na kojima ćeš vrlo lako pasti i povrijediti se.

Dubok snijeg stvara dodatni otpor s kojim se tvoje tijelo mora boriti, i tu ćeš gubiti dodatnu energiju, ali tako i trošiti kalorije i ojačati. Zato se ne trebaš opterećivati, ni truditi oko prevelike brzine u tim uvjetima jer ćeš se brzo potrošiti. Snijeg angažira tvoj core više od redovnog tempa, čineći čak i kratko trčanje vrijednim truda.

Također, za zimske uvjete u brdu ne zaboravi štapove. Kretanje po dubokom snijegu, kad su koraci teški i spori, umnogo je lakše uz njih.

U svakom slučaju, uzevši si zalogaj od 20-30 brdskih kilometara snježnih uvjeta, očekuj dug boravak u prirodi. Štoviše, ne planiraj si ništa drugo za taj dan. Možeš očekivati duugo i sporo kretanje i pȑćenje, te se pripremi za presvlačenje i glad.

Kako ti podloga i temperatura onemogućavaju neki konkretniji tempo, sporo kretanje i dug boravak na ovakvom terenu i u ovakvim uvjetima, nisu ništa manje produktivan trening za dužine. Kako smo već prije pisali, trening vremenske dužine jednako je esencijalan u tvojim treninzima za ultre. On te i psihički i fizički priprema na mučenje brojeno u satima.

 

Trening za oči i koncentraciju

S brdskim treninzima dužine zimi, zbog kraćeg dana, računaj na mogućnost da ćeš “zagrabiti“ u mrak. Tako da, ni slučajno ne kreći na trening bez čeone lampe i rezervnih baterija, bez obzira na to što u brdo krećeš ujutro. I nemoj se bojati da će te mrak zateći na stazi, odnosno ne izbjegavaj ga. Na ultrama ćeš se svakako morati suočiti s njim, tako da je od velike važnosti naučiti se kretati divljinom po mraku. U mraku sve izgleda drukčije, vidno polje ti je ograničeno i bitno je naviknuti oči na noćne uvjete.

Ipak, osim očiju, treba naviknuti i organizam i psihu na to da funkcioniraju noću, s maksimalnim isključivanjem mogućnosti krize. Stoga, nije dovoljno samo završiti u mraku tamo negdje od 17 do 21 sat, kad tvoj organizam još normalno i trezveno funkcionira. Pokušaj startati s cjelonoćnim treningom u kasnim večernjim satima, tako da dočekaš zoru na terenu.

Na taj ćeš način uvidjeti da malo više treba za pronaći markaciju i put te utvrditi gdje si, sa svojim uskim snopom svjetlosti – a da se ne uspaničiš. Shvatit ćeš da u mraku sve ide prilično sporije te da moraš mnogo pažljivije i koncentrirano paziti na svaki svoj korak – osim ako ne trčiš baš po “zapeglanom“ i blještavo označenom putu. A osjetit ćeš koliko i koncentraciju treba istrenirati uz suženo vidno polje te trčanje u doba kad tvoje tijelo vapi za snom.

 

Zimske trail utrke – idealan trening za sezonu

Iako je preko zime sezona utrka u zatišju, posebice trail, još uvijek se pokoja može pronaći. Izuzev trenutno aktualni kratkih blagdanskih cestovnih koje su tu da nas zabave i “razdrmaju“.

Nekoliko preostalih trek & trailova dragocjena su priprema za onu “the“ utrku s početkom sezone. Ima tu popriličnih izazova kroz zimske snježno-blatnjave uvjete, pa čak i cjelonoćnog trekinga kao savršene simulacije za tvoju ultru. Ne izbjegavaj te utrke zbog hladnoće, jer one su najbolji trening koje ćeš dobiti za predstojeću sezonu. A pred sam kraj zime, iskoristi ponudu utrka jer će one biti tvoj završni test spreme nakon odrađene zimske baze.

Piše i fotka: Martina Maloča

Rasprodan Dubrovački polumaraton 2020!

Šesto izdanje Dubrovačkog polumaratona rasprodano je četiri mjeseca uoči održavanja! Perjanica sada već globalno etabliranog dubrovačkog branda Du Motion iz godine u godinu privlači trkače i rekreativce sa svih strana svijeta zbog zanimljive panoramske staze sa startom i finišom na drevnom Stradunu, posebnom atmosferom i odlično ocijenjenom organizacijom, u kojoj se najviše ističu brojni volonteri.

 

– Iznimno smo zadovoljni ovim postignućem, jer nam s jedne strane govori koliko se isplatio trud uložen proteklih mjeseci, a s druge nam omogućava da više vremena posvetimo aspektima organizacije koje želimo unaprijediti. Naša je želja stalno podizanje razinu kvalitete koju pružamo, kako bi i našim trkačima pružili iznimno iskustvo i dali dodatan razlog za povratak u Dubrovnik, – izjavio je direktor Du Motiona Alen Bošković.

I uistinu, brojni se trkači vraćaju podno Srđa nakon što jednom okuse dubrovačku dobrodošlicu i manifestaciju s kojom je grad ‘protrčao’. Doživljaju za dugo paćenje svakako pridonose i bogati trkački paketi koji uključuju atraktivnu finišersku medalju, besplatni javni prijevoz, ulaz na Dubrovačke zidine, izlet na Lokrum i niz drugih pogodnosti.

Nakon popunjavanja polumaratona, trkačima koji se odazovu na poziv da postanu “Running Hero” 25. i 26. travnja 2020. na raspolaganju su druge utrke: Utrka zidinama, humanitarna utrka građana 5K te Dječja utrka za koje se svi zainteresirani mogu prijaviti putem službene web stranice.

Pratite Du Motion: Facebook / Twitter / Instagram

Promo

Najnoviji tekstovi