Čak ni Vidoviti Milan ne zna 100% sigurno kada će se ponovno moći održavati utrke. Imajući u vidu tu nepobitnu činjenicu, odlučili smo za neka bolja vremena odgoditi Lucky Trail Trakošćan, timski trail maraton koji je trebao biti održan 17. 5. 2020.
– Drage trkačice i trkači! Nije nam bilo suđeno da se vidimo 17. 5. na Trakošćanu i da zajedno istrčimo Lucky Trail. Zbog neizvjesnosti održavanja utrke na kraju ljeta, nećemo vam obećavati novi datum. No znamo da ste vjerovali u nas, prijavili se, a mnogi su i uplatili startninu – hvala vam na tome! Znamo koliko je mnogima u ovim trenucima važan novac, pa smo odlučili SVIMA koji su startninu uplatili vratiti puni iznos uplate na račun s kojeg smo je primili. Posao s povratom ćemo odraditi u idućih tjedan dana. Svi koji su prijavljeni i dalje će biti prijavljeni, a ako utrka bude išla krajem 8. mjeseca, sve ćemo vas na vrijeme izvijestiti o tome. Ostanite aktivni i zdravi, čuvajte se virusa i vidimo se uskoro. Sigurni smo u to! – stoji u kratkoj objavi na službenoj stranici utrke.
Lucky Trail je novi format timskog trčanja, izuzetno atraktivan i zanimljiv, kako je sve zamišljeno provjerite na stranici utrke.
Planirajte trening izravno u aplikaciji Garmin Connect. Svi korisnici Garmin Connect-a imaju pristup besplatnim, pripremljenim vježbama s detaljnim uputama koje možete preuzeti na svoj sat1. Raspon je nevjerojatan, nudi niz razina težine, trajanja, mišićnih skupina i mogućnosti aktivnosti.
Isto tako možete pregledati animacije joge, pilatesa, kardio i trening vježbi na telefonu ili u web pregledniku koje se lako prate, a dostupne su i na odabranim satovima2. Ako nemate kompatibilni uređaj, i dalje možete slijediti korake vježbanja na satu, ali bez animacija.
Pronalaženje i preuzimanje treninga (aplikacija i web)
Odaberite “Training” iz glavnog izbornika Garmin Connect.
Otvorite Vježbanje.
Odaberite “Pronađite vježbu” i počnite pregledavati mogućnosti vježbanja.
Zatim odaberite vježbu da biste pogledali animacije:
Aplikacija: Dodirnite vježbu i pritisnite reprodukciju za prikaz.
Web: Odaberite “Upute” pored vježbe i pritisnite play za prikaz.
Na računaluNa satu
Napomena: Pisani koraci i savjeti pojavljuju se ispod svakog videozapisa.
Odaberite Sljedeći ili Prethodni za upute i animacije za druge vježbe u vježbi.
Odaberite “Spremi u moje treninge” da biste ga dodali na svoj popis vježbi.
Idite na svoj popis Vježbi, odaberite vježbu i odaberite ikonu Pošalji u uređaj (u aplikaciji) ili gumb (na webu) i sinkronizirajte se s kompatibilnim uređajem1.
Otvorite popis sportskih aplikacija na satu i odaberite vrstu treninga koji ste preuzeli (kardio, joga, pilates ili snaga).
Odaberite preuzetu vježbu. Možete pogledati korake vježbanja ili ga započeti odmah.
Pritisnite gumb za krug kada završite s jednom vježbom i spremni ste za prelazak na sljedeću.
Nastavite dok ne dovršite vježbu i odaberite “Zaustavi”. Vaše će se statistike prenijeti na Garmin Connect sljedeći put kada se sat sinkronizira. Odlično obavljeno!
1 Kompatibilni uređaji za preuzimanje treninga: vívoactive 3, vívoactive 3 Music, Forerunner 245, Forerunner 935, Forerunner 945, fēnix 5 serija i fēnix 5 Plus serija, MARQ serija
2 Kompatibilni uređaji za animirane vježbe na zaslonu: Venu, vívoactive 4 serija, fēnix 6 serija
Pobjeda Mladena Grgića u Kumrovcu, 1985. (Sead Kondo stoji slijeva, Damir Černić sdesna)
Jedan od najboljih hrvatskih maratonaca svih vremena, Mladen Grgić, hodajuća je riznica informacija i uspomena iz osamdesetih godina trkačke scene Hrvatske, ali i bivše države. Svojim službenim najboljim rezultatom u maratonu 2:17:51 iz Carpija 1988. godine, zauzeo je treće mjesto na listi svevremenskih deset najboljih u zemlji. Međutim, nema utrke koju su otrčali on i njegovi tadašnji kolege, a da ne pamti sva vremena do u sekundu.
Ovaj trkač iz Slavonskog Broda s nama je podijelio zlata vrijedne priče iz prošlosti koje su utkane u temelje trkačke scene ovih prostora. Podsjetio nas je na brojna imena velikana toga doba, ne dozvolivši tako da nepravedno padnu u zaborav.
Niski start u domaćem klubu
Mladenovi prvi trkački koraci dogodili su se 1976. godine u brodskom atletskom klubu BSK, pod paskom Milana Fireca.
– U roku godinu dana, pokojni trener Firec uspio je okupiti kompletnu ekipu, u svim disciplinama na prvenstvu Hrvatske, kad sam se i sam aktivirao u novoobnovljenom klubu. Trenirali smo na atletskoj stazi od šljake koju smo si uređivali sami i uz pomoć vojske – prisjeća se Mladen svojih prvih dana.
Za razliku od današnjeg trenda trčanja i procvata brojnih škola trčanja, kad se pojedinci uključuju u ovu aktivnost u svakoj životnoj dobi, u Mladenovo se vrijeme kretalo iz školske klupe.
– Moj prvi nastup bio je u krosu 1976. godine, koji su organizirale Sportske novosti te time kao sponzor pomogle organizaciji atletskog kluba. Ja sam došao sa svojom nogometnom kondicijom. Pobijedio sam s lakoćom i odmah su me “uhvatili“ u cilju i pozvali da im se pridružim. Tako sam ja počeo s trčanjem sa 17 godina – priča naš sugovornik.
Tako se tad započinjalo s trčanjem te dolazilo do talenta – kroz organizaciju, uglavnom, školskih krosova. Međutim, ovaj trkač tvrdi kako nije važno kada tko krene.
– Danas ljudi protrče i s 30, pa i 50 godina. Valjda je svijest ljudi došla na višu razinu po pitanju bavljenja sportom. Držim da je to dobro. Dogodio se taj klik u našim glavama da je zdrav način života nužan, uz današnji sjedilački način života i poslove za računalom. Bilo je nužno da se dogodi taj zaokret i nadam se da će stvari biti još bolje – poticajan je on.
Mladen 1979. odlazi u Zagreb na studij arhitekture koji, uz sve obveze, ne uspijeva završiti. Nakon šest godina odlučuje prijeći u AK Dinamo, po posljednjoj pobjedi za brodski klub – u Kumrovcu 1985., na 26 kilometara brdskog terena. Na utrci koja se, kako kaže, redovno trčala svake godine.
Utrčavanje prvaka u cilj u Kumrovcu, 1985.
– Na njoj sam 1988. završio kao drugi za 1:17 sat, rame uz rame sa Slovencem Vinkom Vindišom. Zajedno smo srušili rekord staze, a u vidu pripreme za maraton – podsjetio nas je Mladen na jednu od najpopularnijih i rijetkih tadašnjih dužinskih utrka na području bivše Jugoslavije.
Voće, povrće i Cedevita
Osvrnuo se i na tadašnje prilike za jednog trkača, u smislu opreme, prehrane i znanja…
– U ono vrijeme nismo imali ni blizu imali te opreme, ni znanja o prehrani. Bolje da ne pričam u čemu smo trčali, dok nismo počeli trčati vani kad smo mogli pronaći i priuštiti si nešto bolje, recimo u Italiji. S obzirom na te uvjete, mi smo tad nevjerojatne rezultate imali. Troje nas je iz tog vremena imalo maraton 2:17, a danas nitko nije ni blizu tome u Hrvatskoj. A sve im je dostupno i mnogo kvalitetnije dostupno. Više ni ne znaš što uzimaju. Ja sam uzimao voće, povrće, Cedevitu, Supradyn Roche kao dodatak prehrani i Isostar vitaminski napitak, za okrepu – doznajemo.
Iako se na svjetskoj razini, vide veliki pomaci u rezultatima, uvelike zahvaljujući uznapredovaloj tehnologiji i novim saznanjima, o nacionalnoj muškoj trkačkoj sceni ne može reći isto.
Mirko Vindiš i Grgić na zajedničkom treningu, 1988.
– Ne želim nikoga omalovažavati, niti ičije rezultate, ali s obzirom na današnje uvjete, opremu i sponzore, negdje nešto ne štima. Je li to način treniranja, rade li se prevelika opterećenja? Ne znam. Danas se najbolji maratonski rezultati vrte oko 2:30, vrijeme koje smo Vindiš i ja svojedobno istrčali na treningu s lakoćom – osvrnuo se ovaj veteran.
Kaže kako se i u to vrijeme moralo raditi uz bavljenje sportom.
– Ozbiljnije si se mogao baviti atletikom tek kad si postigao bolje rezultate. Tad si mogao i sam sebe sponzorirati, zaradivši na utrkama, a i sponzori bi ti sami dolazili. Meni su se te stvari počele događati tek kad sam imao vrijeme maratona 2:17 i nekoliko puta 2:18 u par godina – Mladenove su riječi.
Uspjesi na svim stazama
Osim što je bio uspješan maratonac i polumaratonac, vrhunski rezultati nisu izostajali ni na tri, pet i 10 kilometara.
– Trčao sam i tri kilometra za 8:07 minuta ’88., a bez specijalne pripreme, isključivo iz maratonskog treninga. Dok danas Dino Bošnjak kao specijalist za tu disciplinu, trči osam minuta. Također, pet kilometara trčao sam 14:13. Točnije, trčao sam pet kilometara dva dana za redom te 1987. godine. Drugo vrijeme mi je bilo 14:24 minuta. Iste sam godine istrčao jedno u nizu svojih najboljih maratonskih vremena na Euroazija maratonu u Istanbulu, osvojivši tako peto mjesto za 2:18:24 sata – Mladenovi su rezultati.
Tad je Mladen bio vojnik, a trener Milivoj Radojčević dopisno mu je slao treninge koje bi on tada još malo preradio.
– Njegova parola bila je da se treningom mora postići ravnoteža – da u trening moraš ući osjećajući se dobro i raspoloženo, a još važnije, da se nakon treninga moraš osjećati još bolje nego prije, a ne pokidano. Tu se danas rade greške i velika preopterećenja, a radili su ih i moji neki treneri – njegov je sud, temeljen na iskustvu.
Također, osvrnuo se i na žensku trkačku scenu i njihove sposobnosti na dužinama. Drži da se u ženskoj konkurenciji dogodio veliki napredak.
– Kao da su žene više zainteresirane za veće dužine, ali su i psihički jače i izdržljivije. Moja supruga Verica za primjer, došla je do reprezentacije u maratonu. Nakon sedam mjeseci treniranja, osvojila je drugo mjesto na polumaratonu s vremenom 1:30, a maraton je trčala za 3:30 sata, nakon godinu i nešto. Isto je trenirala uz posao u gradskoj knjižnici. Imala je fenomenalnu tehniku i izdržljivost. Iako sam ja bio protiv toga, istrčala je Supermaraton Zagreb – Čazma. Tih 60 kilometara završila je kao druga, bez stajanja. Zacrtala si je cilj, vidjela je da može i odradila u stabilnom tempu, dok sam ju ja pratio na biciklu. Poslije i njena sestra dolazi do reprezentacije, s jednako izvanrednom psihom i odlučnošću – divi se Mladen naoko nježnijem spolu.
Mladenova supruga Verica, tada još Grdić – Firenza maraton, 1998.
Godina velikih uspjeha i PB-a od 2:17
Mladen se prisjetio svog službenog najboljeg maratonskog rezultata i puta koji je vodio do njega. Kako priča, to mu je bio zadnji maraton 1988. godine, ali i maraton previše.
– To je bila moja najjača godina, ali i puno sam utrka istrčao. Na prvenstvu Hrvatske u krosu sam pobijedio, pa se trčalo prvenstvo Jugoslavije u krosu. Pa sam otrčao maraton Merano u Italiji s vremenom 2:18:49. Tu sam osvojio prvo mjesto, međutim trčao sam ga neplanski. Trebao sam ići na maraton u Pittsburgh. Obećane su karte meni i treneru, ali su te karte negdje nestale na putu. Nekome su se očito svidjele. Tako je upao Merano. Pretrčao sam ga i prehlađen s velikom prednosti, gdje je Franjo Gavranović bio drugi. Ipak, mislim da je tu bilo još rezerve. Bio sam i ljut što nisam otišao u Pittsburgh, gdje bih s takvim vremenom pobijedio, kako sam kasnije spoznao – ispričao je Mladen jednu od svojih anegdota.
Bila je tu i niz utrka na pet i 10 kilometara, pripreme za prvenstvo Balkana uime Jugoslavije, kao i spomenuti Kumrovec.
– Na prvenstvu Balkana u Ankari osvojio sam treće mjesto, na plus 40 stupnjeva, u vremenu 2:26:07. Trener Dragana Isailovića, Franjo Mihalić to je jutro u sedam sati rekao: “Dečki, 32 stupnja su, danas će bit šetačine. Vi ste spremni, drž’te se zajedno, ne bojte se, ja sam tu. Ako i umrete, ja ću vas sahranit.“ Zezao nas je. On je volio da budu teški uvjeti. Trebali smo biti prvi i drugi, međutim organizatori su tu imali svoje prste. Imali su Turci dva jaka trkača, koji su krenuli prebrzo. Na polovici su bili šest minuta ispred nas, pa je jedan od njih dvojice na 33. kilometru odustao. Domaćeg Mehmeta Terzija na 38. smo kilometru sustizali, no organizatori su za njega zaustavljali promet, a ispred nas su ga puštali. Tako smo mi u nekoliko navrata Terzija sustizali i opet gubili. Dragan je čak skakao preko auta, ali ja nisam htio. Smatrao sam da uz ovu vrućinu, ne moram još i poginuti na utrci. Na proglašenju nam je Terzi rekao “Sorry, dečki, ovo je Turska, ja sam morao pobijediti.“ – jedna je iz niza dogodovština Mladena Grgića.
Radilo se o kvalifikacijskoj utrci za Olimpijske igre, gdje je pred Grgićem i Isailovićem stajala norma od 2:15 minuta.
– Dok si je Vindiš osigurao normu nastupom u New Yorku, pred nas su stavili nerealan zahtjev da istrčimo 2:15 na plus 40 stupnjeva. Očito je bilo da nisi željeli da mi nastupimo na Olimpijadi. Bio im je dovoljan samo jedan predstavnik, dok danas bez problema nastupa po troje predstavnika, kako i treba biti – priča nam Mladen.
Potom je uslijedio oporavak i on je, dva mjeseca kasnije, bio spreman za maraton u Antwerpenu.
– Ondje sam osvojio treće mjesto s vremenom 2:18, a onda se dogodio i taj Talijanski maraton u Carpiju s 2:17:51. To je bio maraton previše – njegove su riječi.
Iako se radi o njegovom najboljem vremenu i trećem hrvatskom najboljem vremenu, Mladen za sebe tvrdi kako je tad bio spreman i za 2:15 sata.
– Bila je prekrasna utrka, ravna, nisam imao nikakvu krizu. Mirko Vindiš je utrku dobio, a ja sam bio peti. Meni je ostala u lijepom sjećanju, iako nisu bili idealni uvjeti. Malo je bilo prohladno i vjetrovito. Ali, takav je maraton – danas trčiš na plus 40, sutra na minus pet. Moraš se pripremiti za sve prilike – prisjeća se ovaj maratonac tog dana.
Dosta je jurnjave
Nakon te godine, odlučio je napraviti presjek svih utrka, pa zaključio da bi bilo dosta sve te jurnjave.
– Dinamo je imao svoje račune pa me forsirao i na uličnu utrku za grad, pa razne krosove, pa pretkolo Kupa… Tako sam ’89. zajedno sa Slavicom Brčić, Franjom Gavranovićem i Dragom Paripovićem prešao u AK Mladost. Kao “mladostaši“ ’90. smo ekipno bili prvaci Jugoslavije u krosu u Titogradu, ja sam ondje sam bio drugi, a to je bilo i moje zadnje prvenstvo Jugoslavije u krosu. Ne znam kad je Mladost prije toga, imala tako jaku postavu – kaže Mladen.
Prvenstvo Jugoslavije u krosu, Titograd 1990. – prvi je Živko Romeo, drugi Grgić
Te je godine naš sugovornik odnio pobjedu i u Raveni, na utrci dugoj 26,7 kilometara. Bilo je to izborno natjecanje pred Europsko prvenstvo u Splitu te godine, a on je trčao za Reprezentaciju.
– Uz strašnu konkurenciju, oborio sam rekord staze za dvije minute, s vremenom 1:23:15 sat. Bio sam spreman i ostavio Talijane iza sebe, tako da su bili su u šoku. “Odakle si ti pao?!“ pitali su. Jednostavno me nisu više mogli dobiti – prisjeća se.
Međutim, tad je sve krenulo nizbrdo. Pred Split je upala jedna vojna vježba na kojoj je Mladen pokisnuo i zaradio gripu. Nakon toga se je trebalo brzo vratiti u formu. Kasnije je i stara povreda tetive uzela danak. Nakon toga, na staze se vraća tek 1994. godine.
– Nakon četiri godine pauze zbog povrede tetive, u 80 dana pripremio sam se za Zagreb – Čazmu. Postavio sam rekord staze od 3:33 sata. Nisam se nijednom pokidao. I treninge i utrku, radio sam na osjećaj. Samo sam obnovio funkcije disanja i noge da osjete dužinu, bez nekih posebnih priprema – upućuje nas Mladen.
Povratnička pobjeda 1994. na Supermaratonu Zagreb-Čazma
Još je 1995. ponešto trčao za vojsku, te bio treći pojedinačno i jedan od svjetskih prvaka ekipno na vojnom svjetskom prvenstvu u maratonu u Švicarskoj, uz društvu Paripovića, Gavranovića, Španića i Josipa Lončarevića kao pobjednika.
Nakon 17 zagrebačkih godina i “vješanja tenisica o klin“, Mladen Grgić vraća se u rodni grad, gdje se 1997. okušava u trenerskim vodama u klubu BSK u kojem je protrčao, a današnjoj Marsoniji.
– Tad još bez atletske staze, ponovno smo klub podigli na noge. Bez nekih bitnih primanja. To je bilo vrijeme najljepših veteranskih rezultata. Međutim, morao sam odustati od trenerske karijere jer se nisam mogao dovoljno posvetiti tome uz svoj posao u građevini i radu na terenu – objašnjava on.
Brodska trkačka scena
Kao i s njim, to je bio slučaj i s nizom drugih trenera koji su dali sebe i svoje slobodno vrijeme, uz svakodnevni posao, kako bi oživjeli atletiku u svojem gradu.
– Atletika u Brodu već 15-ak godina to nije zaslužila. Ne može se napraviti klub s čovjekom koji radi još jedan posao. Staza ima, talenata i interesa ima, ali vrlo malo rezultata. Vrlo se malo radi i potrebna je bolja organizacija – zaključuje Mladen.
Masovni trkački trend koji su davno otpočeli Varaždinci i pokojni Mladen Mavar, tek je nedugo uzeo maha i u Brodu, uz neka nova imena.
– Tomislav Marinović iz Mazatora prekrasno je krenuo i planiram mu pomoći u njegovoj ideji. Na dobrom je putu, zna raditi i radi kako treba. Treba im dati podršku i po pitanju Poloja, te prostor, u najmanju ruku gdje će se presvući. Dolaskom sam podržao 100 kilometara Polojske ultre i prvaka Dejana Radanca – pozitivan je ovaj bivši prvak.
Dodao je kako je ondje susreo i svojeg starog kolegu Josipa Lackovića (op.a. četvrti na top 10 listi, 2:20:24), s kojim sam nekoć trčao Zagreb – Čazmu.
Zdravo prijateljsko rivalstvo
Spomenom starih kolega, zanimalo nas je održavaju li kontakte te postoje li neka stara rivalstva koja bi i dan-danas održavala zamjerke.
– Nisam konfliktan tip. Recimo, između mene i Kršeka uvijek je bilo rivalstva, dobivao je i on mene, a i ja njega, ali nikad između nas nije bilo neprijateljstva. Dosad sam u kontaktu bio samo s Franjom Gavranovićem (op.a. 2:23:22, osmi na top 10 listi), dok se moj sin Mario vidi s Paripom u Zagrebu, kako brane boje istog kluba AK Žumberak – doznajemo od našeg sugovornika.
Mladen Kršek i Grgić 1988. na prvenstvu Hrvatske u korsu
Tvrdi kako posebice u maratonskoj disciplini, po pitanju rezultata i rekorda, nema mjesta cjepidlačenju…
– Tu je svaka staza priča za sebe – jedna može biti kraća ili duža po nekoliko stotina metara, jedna može biti više nizbrdo, druga uzbrdo… Ja nikad nisam bio lovac na rezultat jer da jesam, otišao bih na brzu stazu u Rotterdam gdje se već tada trčalo i 2:06, pa bih ju otrčao za 2:13. Jednako tako mnogi ne znaju da je moje najbolje vrijeme 2:16:30, koje je poništeno, ali kamo bih stigao kad bih se okolo išao svađati i živjeti sa zamjerkama. Nikad nisam osporavao Draginu titulu najbržeg hrvatskog maratonca i on ju je i zaslužio na osnovu svih ovih godina na stazi – stručna je procjena ovog prekaljenog maratonca.
Doznajemo da se radi o prvenstvu Jugoslavije u Novom Sadu 1987. godine, gdje je Mladen Grgić kao vojnik završio maraton u vremenu 2:16:30.
– Ja sam bio drugi, a Tomislav Ašković je pobijedio s 2:14:30. On je tad bio u nekakvom “ratu“ s Atletskim savezom Jugoslavije. Za svjetsko prvenstvo u Rimu, norma je bila 2:15, a Tomo je taj put istrčao 30 sekundi ispod toga. I što je Savez tad napravio? Poništili su sve rezultate s tog natjecanja. Međutim, on svoj rezultat ne da nikome. Njega ako i danas pitate koji je njegov PB, on će vam reći 2:14:30 – pojasnio nam je Mladen.
Kaže kako je on tad ostvario svoj cilj, točno je znao što može i bio je spreman.
– Kad sam odlazio iz vojarne u Novom Mestu na tu utrku, ja sam svojim kolegama vojnicima, koji su bili slovenski olimpijci u biciklizmu, napisao na karton i ostavio poruku “Otišao po 2:16:30“ i to sam i ostvario u sekundu – prisjeća se.
Mladen Grgić na treningu
Mladen se vrlo rado prisjeća mudrih savjeta Tomislava Aškovića, osmerostrukog prvaka Jugoslavije u maratonu. Kako kaže, on je uvijek znao vrlo pametno trčati.
– U pola utrke znao je vikati na nas što ludo trčimo “Šta to radite?!“ Mnogo sam toga od njega naučio. On je u Zagrebu na prvenstvu Jugoslavije ’86., na startu stajao pola minute i pustio sve nas da odemo, da ga ne povučemo. Da ne uđe u brži tempo. On je krenuo s prvim kilometrom 4:30 min/km i to ne smije biti brže, drugi na 4:00 ili 3:50, treći na 3:43, da bi na kraju trčao i u tempu 2:50-ak ako se trebalo s nekim “pohrvati“ – priča nam Mladen.
Citira Aškovića koji je uvijek govorio kako je najvažnija glava u svemu tome: “Morate biti svjesni što je maraton da biste opstali na trci, ali i da možete kvalitetno opet otrčati drugi.“
Prema njegovim riječima, trčali su i jedan protiv drugoga, ali i jedan uz drugoga te ga je njegov kolega točno znao “osjetiti“.
– Jednom sam, ne baš pripremljen, došao na državno prvenstvo u maratonu u Sarajevo 84. Plan je bio da mi vrijeme polumaratona bude 1:10 sat, ali sam imao dogovor s tadašnjom djevojkom, kad istrčim 21 kilometar, da mi ona kaže kako ide sve po planu, bez obzira bila to istina ili ne. Ona je tako i učinila, a Tomo koji je bio pored mene, samo je rekao “Fino si se prevario, ali mene nisi. Čujem te kako dišeš…“ i ostavio me za sobom. On je završio prvi, a ja treći. – priča Mladen o zdravom prijateljskom rivalstvu.
Od posuđenih tenisica do dragih uspomena
Ispričao nam je Mladen i svoju verziju priče o posuđenim tenisicama svojem vršnjaku, kolegi i konkurentu Dragi Paripoviću.
– Ne bi završio utrku da su bile baš dva broja manje, bile su mu samo malo manje. Ja sam morao trčati jednu utrku u “adidaskama“ broj manje, jer sam ih dobio od Saveza, pa sam završio s krvavim stopalima. U svakom slučaju, te moje posuđene još su uvijek bile bolje od njegovih, pa je prihvatio trčati u njima – prisjeća se Mladen.
Doznajemo i da je za taj polumaraton u Rimu Mladen dobio poziv, ali nije mogao ići jer se pripremao za EP u Splitu.
– Parip dotad čak nije bio ni u formi jer je pauzirao godinu dana i dobio desetak kilograma. Kad smo se sreli na Kvatriću, rekao sam mu “Daj Dragec, nemoj se zezati i počni trenirati!“ Tako je 1989. ujesen, Drago došao u klub i opet počeo trenirati te je vrlo brzo povratio formu. On je tu utrku odradio izvrsno nakon samo tri mjeseca treninga, ali zato jer je bio sačuvan – objašnjava nam Mladen.
Zrno mudrosti
Danas mu je, kaže, drago što je svog kolegu pogurao u tim trenucima kad je i posustao.
– Njegovo trčanje i danas traje i nadam se da će još potrajati – on je fenomen. Znao je on nekad nestati s nekih treninga, ali dobro je znao što radi. Znao se on maknuti od jurnjave i nepotrebnih forsiranja na treninzima. Ja sam uvijek sve odrađivao, ali danas vidim da nisam trebao. Trebalo je ponekad stati na loptu i reći “Hvala lijepo, meni danas to ne odgovara“. Bilo je tu prejakih treninga – osvrće se danas naš sugovornik.
Njegovim riječima, treninge treba pojačavati, ali sve u svojim granicama. Organizmu treba dati odmor pa odraditi i lagane treninge i one srednjeg intenziteta.
– Pokušavam današnjim rekreativcima i entuzijastima koji svojevoljno rade isto, dati neki savjet – moraš si posložiti prioritete i ciljeve. Koliko god si talentiran, ne možeš trčati baš sve i baš svaki tjedan, pogotovo polumaratone i maratone. Nemoj ići na trening ako se ne osjećaš dobro, rekao je Cico Krajačić, trener koji je uvijek govorio da je odmor najvažniji dio treninga. Tu mnogi griješe. Treba izbalansirati treninge. Jasno je da ako želiš napredovati da treba pojačavati i tempo, raditi dionice i na brzini… Ali sve u treningu treba dobro miksati. Mnogi naprave i više nego trebaju i više nego im se kaže, a ponekad čak ne treba ni trenera poslušati ako te pritisne – savjet je “stare iskusnjare“.
Polumaraton u Mađarskoj, 1999.
Velikani domaće trkačke scene
Uz sve spomenute, naš sugovornik nije propustio prisjetiti se još nekih važnih imena u razvoju, kako njegove trkačke karijere, tako i trkačke scene. Tako spominje entuzijasta vjerojatno najzaslužnijeg za dugoprugaški odnosno ultraški pokret, kroz organizaciju prvih takvih utrka…
– Pokojni Mladen Mavar – Cena, Varaždinac je koji je pokrenuo trčanja na dužinu. Išlo se na masovnost, ali i kvalitetu. Prekrasan čovjek, duša za atletiku! On je volio je dugo trčanje, te je i sam pobjednik utrke Zagreb – Čazma. Tad je krenuo taj “varaždinski“ pokret i sve se više takvih utrka organiziralo, ali bilo je i puno više vrhunskih rezultata. U Jugoslaviji je ’87. i narednih par godina, bilo 15-20 maratonaca koji su trčali od 2:13 do 2:22 – u istoj utrci trčali smo Ašković i Vindiš s vremenom 2:16, te ja s 2:17 – objašnjava nam Mladen.
Isto tako, prisjeća se još jedne “atletske duše“, svog trenera, profesora Milana Oreškovića koji mu je bio od velike pomoći dok je trenira za AK Dinamo, te Vlade Mikulca koji ga je trenirao u AK Mladost za duge pruge, 1989. godine.
– On je i sam bio vrstan dugoprugaš. Uspio me brzo vratiti te godine, nakon prekida od svibnja do studenog. Ja sam se fenomenalno brzo vratio za utrke ’90. On je bio maher za to. Radio je dva posla i dao maksimum od sebe da mi pomogne. Nije mu nitko ni platio, nije mu bilo žao tog vremena. On je vjerovao u mene i vidio me u Barceloni. Nažalost, povreda je došla po svoje. I Paripu je pomagao – nikog ne zaboravlja Mladen.
Mladenov sin Mario na Zagreb21 – Zagrebačkom proljetnom polumaratonu
“Samo da sam istrčao Zagrebački maraton…“
Ovaj, danas 61-godišnjak više ne trči. Može ga se, zato, ponekad vidjeti na biciklu. Međutim, što zbog sportskih povreda i posljedica prometne nesreće, toliko zbog drugih obveza, sve je manje aktivan. Danas je najviše angažiran oko najmlađeg sina, 15-godišnjeg Danijela koji ima autizam.
Ipak, trkačku ostavštinu ima kome prenijeti – svoja dva starija sina. Tako je Mario angažiran u Adidas školi trčanja i član je kluba Žumberak.
– On je sportski je entuzijast i uživa u prirodi. Bio je vaterpolist, ali mu je žao što ga nisam ranije tjerao. Ja ga, pak, nisam htio tjerati jer je volio vodu. Antonio ima 18 godina i već ga dvije godine polako pripremam. Volio bih da napravi neki kontinuitet jer ima potencijala, i maminog i tatinog – kaže on.
Priča kako se uvijek radovao trčanju i da je to bio jedan od najljepših perioda njegovog života. Što se tiče neprežaljenog…
– Želio sam otrčati Zagrebački maraton 1995., ali zaradio sam povredu prepone nekoliko tjedana prije. Tako da nikad nisam uspio istrčati Zagrebački maraton. To je ono što mi je ostalo neprežaljeno, a moglo je biti 2:16-17. I njujorški mi je ostao visjeti u zraku ili neki brzi, primjerice u Rotterdamu – zaključuje svoju priču Mladen Grgić.
Za hrvatske ultramaratonce i ultramaratonke sezona je počela vrlo plodonosno. Početkom mjeseca dvije su “stotke“, uz već dobro poznata imena, iznjedrile i još neka vrlo obećavajuća. Time naša zemlja “betonira“ svoju poziciju u samom vrhu svjetske ultraške scene. Na situaciju se osvrnuo poznati trener i izbornik raznih hrvatskih ultraških reprezentacija – Dragan Janković. Njegovu stručnu procjenu prenosimo u cjelosti.
U prva dva vikenda ožujka održana su dva ultramaratona na 100 kilometara – u Slavonskom Brodu i Beogradu. Na njima je postignuto nekoliko fenomenalnih rezultata naših ultraša, koji su potvrdili da je u ovoj disciplini Hrvatska još uvijek apsolutna velesila, uz to bih dodao i nikad jača! Na stranu moj ili naš osobni navijački status, ovog puta brojke govore same za sebe.
Dejan Radanac
Državni rekord opet u muškim rukama i evidentan napredak muške scene
Dobili smo i petu curu s A normom – Dubravka Mesec (8:27:50), još jednu s B normom – Maja Bonačić (8:39:10) i treću sa C normom – Anita Lacković (9:18:47). To sad predstavlja nevjerojatan kontingent od devet cura s vrijednim ultraškim normama, uz dodatak da su sve u svojim najboljim ultraškim godinama te da je najbolja ujedno i najmlađa – Nikolina Šustić.
Međutim, na to smo navikli, ali ono na što nismo jest da su nam dečki napravili konkretan korak naprijed. Uz fenomenalan rezultat Dejana Radanca (7:14:20), još dva naša trkača ostvarila su C normu, Damir Mesec (7:46:36) i Zdravko Jadrijev (7:52:06), te još dvojica vrlo blizu nje, Josip Stipčević (8:03:39) i Matija Zadravec (8:12:06). Sva petorica sa svojim osobnim rekordima, što znači da smo dobili vrlo ozbiljan muški tim.
Dubravka Mesec
Istina, neće se boriti na Svjetskom prvenstvu za medalju kao cure, ali napredak je očit. I što je isto tako važno – naš apsolutni državni rekord ponovno je u muškim rukama, i vrlo je vjerojatno prvi put muška ekipa jača od ženske, što bi im trebao biti najveći motiv na sljedećem svjetskom prvenstvu.
Što pak znači, da na sljedećim medijskim istupima neću više morati odgovarati na neugodno pitanje zašto su nam žene bolje od muškaraca, na koje zaista nikad nisam imao suvisli odgovor. Uglavnom sam objašnjavao da se radi o iznimnoj generaciji, što je u biti i bilo točno. Međutim, najnovija “pandemija“ dobrih novih cura sad već sugerira i da nije to slučaj, tim više što se priključuju i dečki. Tako da sad već možemo zaključiti da je ultra postala hrvatski sportski trade mark.
Damir Mesec
Visoko na svjetskoj rang listi
Bacimo pogled na trenutnu svjetsku rang listu za ovu godinu. Znam da je sezona tek počela i da nije održano puno trka te da je situacija nerealna, ali zato znakovita. Kod cura je prosto nevjerojatna slika da u prvih šest imamo čak četiri cure – prvu, drugu, petu i šestu (Jurišić, Orlić, Mesec, Bonačić). S tim da nam dvije s najboljim osobnim rekordima čak ni nisu na njoj, jer nemaju rezultat ove godine (Šustić, Vrajić). Međutim, do 21. mjesta imamo još četiri cure – 12., 15., 20. i 21. (Lacković, Šarić, Horvat, Šimić)!
Kod muškaraca skoro pa ista priča. U prvih 11 imamo čak petoricu – trećeg, šestog, osmog, desetog i 11. (Radanac, Mesec, Jadrijev, Stipčević, Zadravec). S tim da je na listi trenutno preko 700 ultraša. I što je najbolje, ta bi se statistika mogla dosta dugo zadržati, pa ako dosad niste znali što je dobrog donijela korona, sad znate. 🙂
Maja Bonačić
Svježa krv i visoka kvaliteta
Bračni par Mesec donio je svježu krv i visoku kvalitetu. U Brodu su istrčali odlične rezultate uz lošu taktiku, što je u ovoj priči dobra vijest jer je evidentan veliki prostor za napredak. Pokazali su da imaju brzinu i da ne odustaju kad kola krenu nizbrdo, što su u biti i najvažnije odlike dobrih ultraša, jer iskustvo je to koje će donijeti taktičku zrelost.
Slično vrijedi i za Maju Bonačić koja je, uz probleme na stazi, na kraju ipak istrčala odličan rezultat, vrlo blizu A norme i siguran sam da i Dubravka i ona mogu, rekao bih čak – puno bolje. Što će nam, u konačnici, donijeti vrlo široku klupu s puno protagonista i osigurača, što je do sada uvijek krasilo najjače svjetske reprezentacije (USA, Japan), koje redovito osvajaju najviša postolja.
Anita Lacković
Jako veseli novi iskorak Antonije Orlić sa svjetski vrijednim rezultatom, u utrci u kojoj je napravila jedno ne baš malo ultraško remek djelo – drugu polovicu utrke išla je 15 minuta brže! Al to je Tonka, s njom nikad nisi na čisto, uvijek iznenadi kad najmanje očekuješ, samo je pitanje koje vrste je iznenađenje.
Veronika Jurišić, pak, priča je za sebe – neuništivi trkački stroj koji još uvijek nije otrčao, ne bih rekao lošu, već nijednu stotku ispod savršene! Filigranski odmjereni tempo od početka do kraja utrke bez ikakvih mentalnih i fizičkih turbulencija. Njezinih zadnjih 10 stotki: 7:51 – 7:53 – 7:44 – 7:57 – 8:14 – 7:51 – 8:01 – 8:05 – 8:05 – 7:54, s prosječnim rezultatom 7:58 sati. Još bolje, ravno tisuću kilometara s prosječnim tempom 4:46 min/km! S tim da je pola od tih stotki Passatore, sa stazom od 1500 metara visinske razlike.
Matija Zadravec
S optimizmom ususret ultraškim prvenstvima
Trenutne rang liste aktivnih hrvatskih ultraša u pogonu, i oznake PB uz one koji su ih postavili sad u ožujku.
Veronika Jurišić
Žene (samo s normama):
1. Nikolina Šustić 7:20:34
2. Marija Vrajić 7:27:11
3. Veronika Jurišić 7:44:45
4. Antonija Orlić 8:06:09 – PB
5. Dubravka Mesec 8:27:50 – PB
6. Maja Bonačić 8:39:10 – PB
7. Ingrid Nikolesić 9:06:54
8. Paula Vrdoljak 9:11:32
9. Anita Lacković 9:18:47 – PB
U godini koja nam nosi dosta globalnih ultraških prvenstava u raznim disciplinama (6h, 100km, 24h, 50km, balkansko, europsko i svjetsko prvenstvo), mogu samo reći da ih nakon svega očekujemo s nemalom dozom optimizma. Naravno, ukoliko se održe.
Josip Stipčević
Piše: Dragan Janković
Foto: Ultramaraton klub Mazator, osobna arhiva
Nezgodna situacija dogodila se neki dan na zagrebačkom savskom nasipu. Trkačica susreće kolegu trkača kojega nije već dulje vrijeme vidjela. Trkački susreti na utrkama uglavnom podrazumijevaju grljenja i ljubljenja. Sad ne znaš što bi sa sobom. Ako pružim ruku, možda on to ne želi, ja ću ispasti neodgovorna, a on će pružiti ruku da ne ispadne neugodan. Ako ne pružim ruku, možda ja ispadnem neugodna i da pretjerujem. Na kraju se kvrcnuše šakama, a nisu trebali ni to…
Na žalost svih nas trkača (a i ostalih), situacija s korona virusom ne jenjava. Isprva smo bili skeptični, sarkastični, pa čak i cinični te se ljutili kad je krenulo otkazivanje utrka. Do određenog trenutka, još smo sami sebe tješili (jer nam je to trebalo) da će se to sad svaki dan smiriti. “Možda će idući tjedan proći bez novih oboljelih. Ma dolazi toplije vrijeme, virus će s višim temperaturama sam od sebe oslabjeti.“ uvjeravali smo se.
Stručnjak propisuje tjelovježbu i podizanje imuniteta
Međutim, situacija se mijenja iz dana u dan i onaj tko se do jučer sprdao iz cijele situacije, danas se zabrinuto pokušava prisjetiti s kim je jučer bio/bila u kontaktu i je li baš onaj izlazak na cugu bio nužan. Ipak, neke stvari nama trkačima i rekreativcima na otvorenom, idu na ruku. U današnjem obraćanju medijima, profesor Đikić rekao je ono što je glazba za naše uši:
– Maska vam neće puno pomoći – radite na svojem zdravlju, podižite svoj imunitet i bavite se tjelovježbom. To će vam najviše pomoći – njegove su riječi.
Također, istaknuo je da se ne oslanjamo na višu temperaturu jer ona neće imati nikakav učinak na virus, a boravak na suncu i promjena u vlazi zraka mali.
– Virus mora proći svoj razvojni proces koji bi mogao trajati dva-tri mjeseca – riječi su stručnjaka.
Ako je Istra odgođena, kretanje na otvorenom ne treba odgađati
Znamo, najteže pada svakom trkaču koji je cijelu zimsku bazu posvetio toj jednoj zahtjevnoj utrci koja je sad otkazana ili odgođena. Naporno treniranje zaslužuje biti nagrađeno odnosno negdje upražnjeno. Pomalo ti je i muka već od tih priprema i jedva čekaš da odradiš tu utrku – mnogi su se pripremali za 100 milja Istre – pa da možeš malo stati na loptu, smanjiti tempo i početi uživati u spontanim “izletničkim“ treninzima. Da bi utrka sad bila odgođena za rujan. I što sad?! Nije ni za nastaviti s bazom, a ne smiješ se ni zapustiti…
Srećom, zasad još nema zabrane kretanja na otvorenom, pa ćemo tjelovježbu preporučiti upravo ondje, dok još nismo primorani to raditi između svoja četiri zida. Svakako izbjegavajte teretane i treninge u velikim zatvorenim grupama (gdje to još samo po sebi nije otkazano). Međutim, i za treniranje na otvorenom vrijede neka pravila odgovornog ponašanja. Trčati na otvorenom ne značiokupiti svu ekipu koja isto sad ne može na tu utrku i s njom se intimno družiti, a da ne pričamo otići u planinarski dom na grah nakon uspona, primjerice, na Sljeme.
Trči, ali trči odgovorno i izbjegavaj socijalne kontakte
I kad trčiš, uvijek misli na rastojanje od drugih na metar-dva. Ako ideš ususret drugom trkaču ili šetaču, ili ih zaobilaziš, radi to u širem krugu. Ne moraju vam se ramena okrznuti. Ukoliko s nekim i izlaziš na trening ili u prirodu, neka to bude tek sa članovima obitelji odnosno s osobom-dvije s kojima i inače mnogo boraviš te dijeliš prostor. Također, birajte lokacije na kojima nije velika fluktuacija ljudi te doba dana kad ih je manje.
Kao što treba izbjegavati fizički kontakt s drugim osobama, tako treba izbjegavati i dodirivanje svih stvari koje nije nužno taknuti. Isto tako, u takvim situacijama ne dodiruj vlastito lice, oči, usta i slično. Pranje i dezinfekcija ruku imperativ su kad god je za to prilika, kao i tuširanje te odlaganje odjeće (i tenisica) na vjetrenje ili automatsko pranje, po povratku kući.
Dakle, povećane zalihe WC papira neće ti mnogo pomoći, ukoliko odbijaš usvojiti ove preventivne mjere i njih smatraš pretjeranima, dok se istodobno guraš u masi na kasi, sa ciljem opremanja svojeg panic rooma. Odnosno dok se druškaš na treningu i poslije njega s ekipicom.
Pronađi novi izazov za sebe
Što se tiče brige što će sad tvoje vrijedne pripreme otići u vjetar, nema razloga nezadovoljstvu. OK, ima, ali treba situaciju prihvatiti takvu kakva je i iz nje pokušati izvući najbolje. Nema smisla i dalje tjerati se s pripremama u istom tempu jer ćeš do rujna izgorjeti. Međutim, možeš održavati određenu razinu spreme pa ponovno pojačati pripremne treninge, kako se datum utrke poče približavati. Dotad, a i u slučaju da tvoja utrka nije odgođena, nego otkazana – postavi pred sebe nove ciljeve koji će te održavati motiviranim/om.
Zasad, kad utrka nema na vidiku, iskoristi blagodati trkačkih i inih društvenih mreža pa se priključi jednom od brojnih izazova, primjerice na Stravi. Priznajmo, nismo ni mi kao trkači dosad bili toliko srašteni s prirodom, da bismo bili imuni na korištenje potonjim, ako ne i opsesivno. 😉
Također, tu je i naša vir(tu)alna utrka “Jači od korone!“, za koju su prijave po pitanju majice zatvorene. Međutim, njena simbolika mnogo je veća od te jedne majice. Kako se radi o virtualnoj utrci u vlastitom, individualnom aranžmanu, nitko te ne sprječava da se u bilo kojem trenutku, tog 4. travnja pridružiš ovom trkačkom pokretu, pofotkaš se, snimiš i budeš dio ove priče s porukom.
Što se tiče nekih ambicioznijih ciljeva, još uvijek na rasporedu stoje i druge (velike) utrke, od svibnja pa nadalje. Neka to bude tvoj novi cilj za koji ćeš se pripremati. Prijavi se, a nadalje nam svima preostaje nada da će se dotad situacija razriješiti te da neće biti potrebe za novim otkazivanjima.
Velik je interes za našu vir(tu)alnu utrku JAČI OD KORONE! Do trenutka pisanja ovog teksta (nedjelja 22:00) prijavljeno je više od 900 trkačica i trkača, a nove prijave pristižu i dalje.
Iako smo prvobitno najavili da će prijave biti do petka, odlučili smo ih skratiti i prijave zatvoriti u ponedjeljak 16. 3. 2020. u 12:00 h. Do tada će svi koji to žele moći ispuniti prijavni obrazac.
Uplatu startnine, kojom su pokriveni troškovi tiska majice s logotipom utrke, pakiranja i slanja, primamo do ponedjeljka u ponoć, odnosno narudžba prema proizvođaču ide u utorak ujutro.
Ovo drugim riječima znači, da uplatu morate obaviti u ponedjeljak do 12 sati ako je ikako moguće. Ako imate RBA Internet bankarstvo, uplata će sigurno sjesti na vrijeme i ako uplatite bilo kad u toku ponedjeljka.
Zašto smo skratili rokove
Prije svega zbog pooštravanja mjera, a kako bi sve odradili što prije i bili bar donekle sigurno da će majice stići svima na kućnu adresu prije 4. 4. 2020. za kad je zakazana utrka.
Radi se o virtualnoj utrci, dakle, pravila su da poštujemo sve restrikcije koje će važiti 4. 4., nećemo se okupljati, nećemo trčati u grupama, ali pokušat ćemo taj dan odraditi trening, fotografirati se i poslati svoju trkačku fotografiju u majici utrke kako bi bila objavljena u velikoj foto galeriji. Ako treba i iz dnevnog boravka. 🙂
SWIBIR online magazin donosi mnogobrojne kvalitetne tekstove o triatlonu. Preporučujemo ovo odlično štivo, a u nastavku donosimo teme u drugom izdanju.
U novom broju ONLINE Swibir Magazina VOL2/2020 možete pročitati kako je dva puta srušen Hrvatski ženski rekord u dugoj distanci (Sonja Škevin i Željka Šaban Miličić). Što sve čovjek treba napraviti za powermetar (Matija Avirović).
Kako je bilo junioru Lukasu Padmosoekartu na njegovoj prvoj utrci u Italiji (Lukas Padmosoekarto). Kako je Pia Svedrović osvojila svoju prvu medalju u akvatlonu (Pia Svedrović). Kako otići studirati u Ameriku (Paola Horvat). Je li se vjetar prilagodio Andreju ili se Andrej prilagodio vjetru – wind tunel test (Andrej Vištica). Kraljica guerille (Maja Krčelić). Mitski Embrunman (Mirsad Memić).
Livigno Xtreme triathlon jedna utrka iz dva pera – natjecatelja (Ares Buršić) i pratitelja ili kako bi rekli “šerpa” (Roberto Oskar Setnik). Što je to Everesting (Maja Bonačić). Ivan Lukić nagrada za 2020. Roditelji u sportu (Marko Bošnjak). Shumska Farma (Nikola Borić). Osmijeh od 226 kilometara (Zoran Špoler). Kakav je život u Švicarskoj (Vladimir Žic). I još puno toga….
Iz dana u dan povećava se broj otkazanih ili odgođenih utrka. Cijelo proljeće mogli bismo biti bez ozbiljnog utrkivanja, a to je za svakog trkača jako teško. Iza nas su mjeseci priprema i sad svoju izbrušenu formu nemamo gdje upotrijebiti.
Iz ovih razloga organiziramo vir(tu)alnu utrku JAČI OD KORONE! Ne želimo kršiti pravila i sigurnosne preporuke, ali nitko nam neće zabraniti da trčimo.
JAČI OD KORONE! je virtualna utrka, znači da se nećemo okupiti na jednom mjestu, štoviše, nećemo ni trčati u isto vrijeme.
No trčat ćemo svi, u subotu 4. 4. 2020. godine u vrijeme koje vam najbolje odgovara.
Trčat ćemo dugo, kratko, brzo ili sporo, ako treba i hodat ćemo, planinariti ili samo prošetati. Ako bude potrebno, trčat ćemo potpuno sami, ako treba i oko stola u dnevnom boravku, ali u mislima s ostalim trkačima koji trče u isto vrijeme.
Pokazat ćemo da smo najzdraviji dio populacije i svojim ćemo trčanjem ljude oko sebe potaknuti na tjelesnu aktivnost, koja je jedan od najvažnijih faktora za očuvanje zdravlja, pa i smanjenje rizika teških posljedica od korona virusa.
Pravila utrke
Prijavom preko sustava utrka.com i uplatom startnine dobivate jedinstvenu trkačku dry fit majicu s logom utrke, koju svakom sudioniku šaljemo poštom na kućnu adresu.
Cijena startnine je 50 kn. Cijena startnine pokriva troškove izrade majice, pakiranja i slanja na kućnu adresu trkača/trkačice.
Utrka se održava u subotu 4. 4. 2020. godine.
Trčati možete taj dan u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu.
Nije važno koliko istrčite ili prehodate, nije važno koliko ste brzi.
Možete trčati u gradu, u šumi, na atletskoj stazi, šetati parkom, nije važno.
Rezultata utrke neće biti, nema prvih mjesta i nagrada. Ovo je utrka u kojoj je istinski važno jedino – sudjelovati.
Svaki trkač i trkačica koji to želi može na mail jaciodkorone@gmail.com poslati svoju fotografiju u majici utrke, a sve ćemo pristigle fotografije objaviti u jedinstvenom mega albumu ljudi koji su jači od koronavirusa.
PRIJAVE: NAJKASNIJE DO PONEDJELJKA 16. 3. DO 12:00 h.
UPLATE MORAJU BITI ZAPRIMLJENE NAJKASNIJE U PONEDJELJAK DO 23:59 h.
Sa svih strana obasipaju nas neugodnim vijestima o mjerama za sprečavanje širenja COVID-19 virusa. Informacija o zarazi, oboljelima, načinima zaštite… ne nedostaje, no mnoge su kontradiktorne i netočne. Što ćemo, to su draži interneta. Pokušali smo kompilirati provjerene i sigurne informacije o tome kakvog utjecaja ima treniranja na naš organizam i trebamo li prestati s tjelesnom aktivnošću.
Kao i sa sličnim virusnim oboljenjima (npr. gripom) i oboljenje nakon zaraze ovim virusom najteže podnose najugroženije skupine – bolesnici, stari i nemoćni, osobe kojima je imunološki sustav oslabljen (npr. od kemoterapije). Podaci pokazuju da COVID-19 zarazu najbolje podnose djeca (još nije poznato zašto) te da se smrtnost i teži oblici oboljenja pojavljuju učestalije i da su u korelaciji sa starošću oboljele osobe.
Utječe li trčanje na imunitet mog organizma
Da, svakako, tjelesna aktivnost ima utjecaj na imunitet, jednako kao što sjedilački način života ima utjecaj na njega – jedno pozitivan, drugo negativan. No, ne utječe svaka količina aktivnosti jednako na imunitet.
Svi koji su svoje tijelo “potjerali” preko neke fizičke granice, istrčavši maraton ili ultramaraton, znaju da su se još nekoliko dana nakon utrke osjećali slabo, u bolovima od mišićnog napora, ali i da su se često prehlađivali, da im se aktivirao herpes na usnicama i slično. Ovo se događalo zato jer je nakon visokog napora tjelesni imunitet oslabljen i tijelo postane pogodno mjesto za infekcije.
Koliko onda trenirati
Istraživanja su pokazala da redovito umjereno treniranje podiže imunitet i smanjuje rizik od infekcije. Iz tog razloga upravo je fizička aktivnost ocijenjena kao jedan od najvažnijih faktora za očuvanje zdravlja (ovo naravno vrijedi i u vrijeme kad nema pandemije).
S druge strane, kako je jasno iz priloženog grafa, dugotrajna iscrpljujuća aktivnost može smanjiti imunitet organizma i izložiti ga većem riziku od infekcije. To može trajati samo 24 do 72 sata nakon aktivnosti, ali to je dovoljno vrijeme da pokupimo neku zarazu.
Možemo zaključiti da je umjerena fizička aktivnost i više nego poželjna u vremenu u kojem se nalazimo.
Što je to “umjereno”
Umjereno, naravno, ne znači za svakog jednako. Osobe u visokom stupnju utreniranosti, poput ozbiljnih (ultra)maratonaca imat će drugačiji “prag” iscrpljivanja od rekreativca koji trči 3-4 puta tjedno. Zadržimo se na njima, jer njih je i najviše.
Neka generalna preporuka je: trčati uglavnom na niskom intenzitetu (cca 75% maksimalnog pulsa) i tako da pojedini trening ne bude duži od 60 minuta. Nekima će ovo biti premalo, nekima previše, no nije nam ideja dati univerzalni odgovor, niti on postoji.
Bit je u umjerenosti, u tome da treningom ne izazivamo pretjerani stres na organizam, da ne radimo ono što nas vodi u “crveno” i iscrpljuje.
Prehrana
Ako ikad postoji vrijeme za zdravu prehranu – onda je to sad. Dokazano je da zdrava prehrana osnažuje tijelo i imunitet. Odbacite junk i pokušajte se hraniti pretežno biljnom hranom, kvalitetnim izvorima proteina i masti.
Spavanje i stres
Jednako kao i pretjerana tjelesna aktivnost, stres i nedovoljno sna uzrokovat će smanjenje imuniteta. Priuštite si dovoljno sna, a stres smanjite koliko je to god moguće, stresirat ćete se kad ovo sve prođe. 🙂
Što ako imam simptome
Ako ste bolesni idite liječniku, on će najbolje znati možete li nastaviti s treningom ili ne.
Ako imate respiratorne probleme i sumnju na zarazu korona virusom, liječnika kontaktirajte telefonom i postupite prema njegovim uputama.
Nova trkačka liga nazvana “Mamutica” starta u Novom Zagrebu u parku Travno, utorkom u 18 sati ispred caffe bara La Bambola.
Organizator je DSR „EX SOFA“ i liga će imati osam kola od kojih će svako biti prigodno tematizirano. Trkače očekuje četiri kruga staze koja prolazi kroz park Travno, a sama staza je dosta brza i pogodna za postizanje osobnih rekorda.
U poredak ulazi pet od osam kola na istoj stazi. Prvo kolo počinje 17. ožujka na dan Sv. Patrika u kojem će se trčati u zelenim majicama. Startnina iznosi 20 kuna po kolu.
Prijave se obavljaju online, a plaćanje startnine online ili prije starta na licu mjesta. Organizator je na svakom kolu osigurao okrepu i na nekim kolima nagrade iznenađenja te nakon svih osam kola nagrade za najbolje natjecatelje pojedinačno i medalje po kategorijama.
Također, jedno kola lige humanitarnog je karaktera – sav prihod od startnina ide u prilog dobrotvornih udruga za udomljavanje napuštenih životinja.
Raspravljali smo već o tome je li trčanje usamljenički sport ili i ono može njegovati timski duh, bez obzira što se ne radi o ekipi vezanoj okruglim rekvizitom. Ipak, čovjek je društveno biće i većina trkača koja redovno pohađa utrke, ne čini to zbog rezultata, nego zbog druženja s dobrom ekipom istomišljenika. Na kraju krajeva, na masovnom događanju poput utrke, čovjek ne može biti sam.
Jasno, ima trkača koji su vječiti samotnjaci iz raznih razloga, a svakom trkaču ponekad odgovara odraditi trening solo da raščisti misli nakon napornog dana punog gužve i stresa. Svatko zna zašto trči i s kojim ciljem. Važno je biti svjestan svojih mogućnosti te se držati nekog okvirnog plana.
Poticajno djelovanje trčanja u grupi
Međutim, to ne znači da ti skupina pri tome ne može pomoći. Dapače! Na dugim utrkama poput (polu)maratona te trek&traila, trkači(ce) si počesto nađu društvo na stazi i “skompaju se“ s ostalim, njima sasvim nepoznatim, kolegama. Trčanje u skupini na osobu može djelovati vrlo motivirajuće te pružiti osjećaj psihičke sigurnosti.
Poticajno djelovanje trčanja u grupi, evidentno je iz ustrajnosti i napretka novopečenih trkača koji se upisuju u škole trčanja. Osim što ondje učiš o tome kako pravilno trenirati, činjenica da te čeka termin za trening i ekipa koja je “u istoj kaši“, potiče te da se izvučeš iz komfora doma svoga i pojaviš se na treningu.
U školicama i klubovima uvijek je dobra ekipa, a zajednička su putovanja na utrke poput ponovljenog maturalca, pa i do nekoliko puta mjesečno :). Ovdje ćeš steći najljepša prijateljstva s ljudima koji u potpunosti razumiju tvoje trkačke brige i krize, te se vesele svakom tvojem uspjehu. S njima ti neće ponestati zajedničkih tema.
Potegni ekstra za ekipu!
Još jedan pokazatelj da je trčanje timski rad ekipna su natjecanja. Najčešće bi to bila neka prvenstva, ili pak, štafete, a u posljednje vrijeme sve se češće uvodi i ekipno vrednovanje rezultata nekog kluba ili tima na utrkama.
Isto tako, u zadnje vrijeme postao je trend poticati timski duh na radnom mjestu i stvarati zdraviju radnu sredinu u firmama, kroz poticanje zaposlenika na trčanje i organiziranje timova za zajedničke nastupe na utrkama. Ogledni primjerak za to u Hrvatskoj je B2B Run.
U svakom slučaju, ekipna natjecanja poseban su motivator jer te primoraju da potegneš ekstra za tim, a i dobar je osjećaj što doprinosiš timskom rezultatu.
Ovo je štafeta – tu se navija dok posljednji iz tima ne utrči u cilj!
Štafeta je poseban doživljaj i svaki bi trkač trebao barem jednom u životu okušati se u njoj. Jedna je stvar trčati samo za sebe i ne odgovarati nikome osim sebi. Pa si i dozvoliti da posustaneš kad ti mali vražićak na ramenu prišapne kako ti je teško i kako ti ne treba to u životu…
U štafetnoj utrci vidjet ćeš kako uistinu funkcioniraš kao dio tima i pod pritiskom da se moraš potruditi za tim. Naravno, to treba gledati kao pozitivni pritisak – onaj adrenalinski okidač koji će te pogurnuti da daš još malo ekstra od sebe. Zato štafete i jesu koncipirane tako da velika dužina bude rascjepkana na više manjih – jer ćeš, kad preuzmeš svoju štafetu, potegnuti maksimalno u visokom sprintu.
Još jedna pozitivna strana štafete koja doprinosi tome da daš maksimum kad dođe tvoj red, jest što prije i/ili poslije svog nastupa imaš dovoljno prostora za odmoriti, odnosno pripremiti se ili ispuhati. Za to si vrijeme najvatreniji navijač svojim članovima tima, dio publike koju kao solo trkači počesto na utrkama nemamo. A onda, kad dođe tvoj red i sam(a) ćeš tu ludu i poticajnu atmosferu osjetiti na svojoj koži te dobiti vjetar u leđa.
Uistinu, nema ljepše atmosfere na utrci, nego kad i publiku i natjecatelje čine trkači i trkačice. Nitko ne zna bolje ono što ti prolaziš i osjećaš kao trkač, nego drugi trkač. Osim toga, i na stazi i oko nje cijelo je vrijeme muving, druženje i zabava. Neće se dogoditi da se slučajni prolaznici, koji su samo malo došli baciti oko na to što se događa, pokupe kući pa odjednom sve ostane pusto. Da se svi koji su završili, pokupe kući, a ti ulaziš u cilj popraćen(a) tišinom i sam(a) kao duh. Ovo je štafeta, a na štafeti se čeka i navija dok i posljednji iz tima ne utrči u cilj!
Atraktivna timska utrka 17. 5. na Trakošćanu
Ameri i Viking diktiraju štafetni trend u svijetu
Gotovo svaka maratonska i polumaratonska manifestacija, sadrži i disciplinu štafete, kako svugdje u svijetu, tako i kod nas. Izuzev toga, na svjetskoj trkačkoj sceni postoje vrlo atraktivne štafetne utrke, posebno koncipirane kao samostalna događanja. I nisu nužno uvijek cestovne…
Prema nekim top ljestvicama atraktivnosti, čini se da su štafete najpopularnije u SAD-u – razne iz serije Ragnar (Trail Relay Atlanta, Socal, Reach the Beach…), American Odyssey Relay, Golden Gate Relay, Hood to Coast Relay, New Balance Reach the Beach Relay, Kentucky Bourbon Chase, Smoky Mountain Relay, Lake Tahoe Marathon Relay i druge. Mi ćemo izdvojiti tri.
Tako, Great Lakes Relay na ruti obilazi i obale triju velikih jezera Michigana. Specifičnost je da se na tom dijelu potiče sudionike neka trče bosonogi, a na ruti ih čekaju gaženja močvara i rijeka, pjeskoviti teren te usponi na brda. Potom, tu je Top of Zion Relay, štafeta u kojoj se natjecatelji moraju potruditi za pogled koji oduzima dah. Penju se na brojne planine i brda dok ne dođu do cilja, te ova utrka definitivno nije namijenjena početnicima. Na njoj ekipa može birati između kategorija od 95, 100 i 195 milja.
Pioniri na domaćoj sceni
Ragnar Relay Colorado dio je Ragnar Relay Series, utrke koja se održava diljem Amerike, ali i u Europi. Izdanje u Coloradu izdvojeno je kao najatraktivnije zbog najljepšeg krajolika. Također, ni težinom ne zaostaje jer tebe i tvoj tim na ovom terenu očekuje 10.500 stopa uspona na 195 milja trail-štafete u planinama. Ni “osovinska sila“ redakcije 3sporta (čitaj: urednik Zvonimir Mikašek) nije mogla odoljeti zovu vikinškog junaka Ragnara te se “na glavu“ bacila u izazov dug 280 kilometara u Engleskoj. Dobro, da ne pretjeramo, radi se o deseteročlanoj štafeti duž obale engleskog kanala, uz poznate White Cliffs, Dover pa do Brightona. Tako da je svatko istrčao 30 kilometara, i to na rate.
Dapače, ova je utrka imala toliko inspirativan utjecaj, da se u uredničkoj glavi istom počeo razvijati “zli plan“ za hrvatske prilike – Lucky Trail. Jer i mi svoj očaravajući krajolik za trku imamo, a to je dvorac Trakošćan i njegovo bajkovito okruženje.
Utrka specifična po raznolikoj stazi koja povezuje jezero i more “dm eko Pakoštane Trail”, ove godine izdvojit će se po još jednoj zanimljivosti. Prvi će se put u Hrvatskoj sudionici moći odlučiti na plogging – novu, u svijetu sve popularniju disciplinu.
Dalmatinsko mjesto Pakoštane, smješteno između parka prirode Vransko jezero i mora ukrašenog razigranim arhipelagom otočića, zadnjeg će vikenda u ožujku biti domaćin trećeg izdanja ove utrke.
Ovo drugo kolo Coastal & mountain trails lige, sa svoje uobičajene dvije kategorije te dječjom utrkom i sada ploggingom kao svojevrsnom potkategorijom, u kalendaru rezerviraj za 28. ožujka.
Foto: Jakov Djindjic
Ajmo svi na plogging!
Plogging kao novost u svijetu domaćeg traila, kombinacija je trčanja i sakupljanja smeća koja među ekološki osviještenim rekreativcima i sportašima, postaje vrlo popularna diljem svijeta. Utemeljio ju je Šveđanin Erik Ahlström, a naziv dolazi iz kombinacije švedske riječi “plokka upp”, značenja sakupljati i univerzalnog pojma “jogging” za trčanje.
Partner Pakoštane traila, tvrtka dm, osigurat će dovoljnu količinu vreća za smeće i rukavica za sve koji se priključe “lovu na otpad”, a za ploggere su osigurane posebne nagrade. U svakom slučaju, plogging je bez sumnje društveno korisna disciplina, a staze i terene na kojima se održava ostavlja čišćim i uređenijima nego li su bili prije.
Plogging na ovoj utrci neće imati posebnu stazu, nego će svaki sudionik u prijavi na utrku, na izbor imati tu opciju sudjelovanja. Postignuto vrijeme i rezultat ploggera bit će upisani u regularne rezultatske liste, ali će za njih biti osigurane posebne nagrade.
Foto: Boris Kačan
Uživanje na brzim, ali raznolikim i sigurnim stazama
I ove će se godine Pakoštane trailu trčati u dvije dužinske kategorije. Obje staze, kraća Slatka od 11 kilometara i duža, Slana od 24, prolaze najljepšim dijelovima pakoštanskoga kraja nudeći pravu raznolikost trkačkog iskustva – od utabanih zemljanih staza, obalnih puteljaka, mekih šumskih puteva do kratkog, ali izazovnog krševitog grebena. Staze su idealne za prosječne trkače koji žele iskusiti pravi trail doživljaj, ali i za trail trkače koji (napokon) žele uživati na brzoj i sigurnoj stazi.
Trasa utrke velikim dijelom koristi mrežu pješačkih staza, uređenih i označenih u sklopu projekta Slatko-slana avantura, koji povezuje vrhunske prirodne i kulturne atrakcije u jedinstvenu pustolovnu cjelinu.
Naravno, neizostavni dio programa je i najslađa, dječja utrka – dm Mali trk, koja će najuzbuđenije i najsrčanije trkače provesti kamenim kalama stare pakoštanske gradske jezgre.
Foto: Boris Kačan
Poticanje svijesti o očuvanju prirode
Marijan Doutlik uime dm-a, rekao je kako oni uvijek rado ulažu u sportske događaje koji promoviraju aktivan način života i potiču građane na dobre odluke, a pogotovo kad one uključuju brigu za okoliš ili, pak, potiču bavljenje sportom kod najmlađih.
– Upravo smo zato i ove godine podržali dm eko Pakoštane trail kao jedinstveni događaj koji spaja aktivan način života, svijest o očuvanju prirode i brigu za najmlađe. Pozivamo sve strastvene trkače da se uključe našoj plogging inicijativi, ali i roditelje budućih sportaša da dovedu svoje mališane na dm Mali trk te nam se pridruže u ovoj slatko-slanoj avanturi u prelijepom pakoštanskom kraju – izjavio područni menadžer dm-a.
Izlet na neotkriveni biser pakoštanskog arhipelaga
Gostoljubivi domaćini žele se pobrinuti da Pakoštane trail bude više od utrke. Zato za natjecatelje osim Slatko-slane avanture i Slatko-slane spize, u nedjelju, dan nakon utrke, organiziraju i Slatko-slanu kulturnu turu – posjet otoku Vrgadi, neotkrivenom biseru pakoštanskog arhipelaga.
Start obje utrke bit će u samom središtu Pakoštana u subotu, 28. ožujka u 10 sati, a prijave su putem stotinka.hr-a. Start dječjeg dm Malog trka je u 10:20, dok se prijave primaju od osam sati do starta utrke na licu mjesta. Izlet brodom na Vrgadu organiziran je za nedjelju, 29. ožujka od devet do 13 sati.
“Ovakva prilika za trčanje po avionskoj pisti jednostavno se nije mogla propustiti, iskustvo je stvarno jedinstveno”, riječi su jednog od trkača Runway Runa, s čijom bi se ocjenom zasigurno složili i svi ostali sudionici prve utrke dubrovačkim aerodromom.
Dvjestotinjak trkača, prije svega iz Hrvatske, ali i Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Južnoafričke Republike te Sjedinjenih Američkih Država, odazvalo se zajedničkom pozivu Du Motiona i Zračne luke Dubrovnik na sudjelovanje u ovom nesvakidašnjem sportskom događaju.
Stazu dugu pet kilometara najbrže su istrčali Ante Živković – AK Dubrovnik (16:36), Perica Vučković – AK Sparta (17:18) i Željko Cota (18:12) u muškoj, te Helena Gleđa (20:57), Alemka Sarić – Jere Team Dubrovnik (21:38) i Ana Lučić – TK Dubrovnik (21:48) u ženskoj kategoriji.
Po završetku utrke svi su trkači nastavili druženje na Newrest Pasta Partyju u restoranu Zračne luke Dubrovnik.
“Iznimno smo zadovoljni kako je protekla utrka, tek druga ovog tipa u Hrvatskoj, a posebno vesele pozitivne reakcije trkača, koji će ovaj doživljaj dugo prepričavati. Sve to nam pokazuje kako se s organizacijom ovakvih zanimljivih utrka svakako treba nastaviti,” izjavio je Alen Bošković, direktor Du Motiona.
Ono što sada slijedi za ovaj dubrovački sportski brand njegov je glavni događaj, međunarodno etablirani Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik25. i 26. travnja, kada se u gradu podno Srđa ponovo očekuju trkači sa svih strana svijeta.
U Slavonskom Brodu protekle su se subote trkači i trkačice nakružili i po 20 puta. Naime, trčali su Polojsku ultru na certificiranoj stazi od 5000 metara, a u utrkama od 50 i 100 kilometara te u štafetama iste duljine. Ujedno, to je bilo i prvenstvo Hrvatske na 100 kilometara, pri čemu je Dejan Radanac postavio novi državni rekord od 7:14 sati.
Uz to, ovo je sad drugi rezultat u svijetu na 100 kilometara u muškoj konkurenciji.
Hrvati i Hrvatice s najboljim rezultatima u svijetu
Veronika Jurišić (AK Sljeme) s vremenom 7:54 sati u cilj utrčava prva među ženama, a Antonija Orlić (AK Sljeme, 8:06) druga u poretku PH-a. Time postižu prva dva ženska rezultata u svijetu. Među 11 žena u utrci dugoj 100 kilometara te devet njih na PH-u, treću poziciju zauzima Dubravka Mesec (AK Maksimir, 8:27).
Iza Radanca (AK Sljeme), u muškom poretku u cilj dolazi Damir Mesec (AK Maksimir) s vremenom 7:46 sati. Treće mjesto od 17 njih na PH-u te 25 na samom natjecanju, zauzima Josip Stipčević (AK Sljeme, 8:03).
– Zadovoljan sam činjenicom da sam postavio novi rekord na 100 kilometara, jer ipak se radi o državnom prvenstvu. Pomaknuo sam osobni rekord za devet minuta, te apsolutni državni koji je dosad držala Nikolina Šustić Stanković (7:20) za šest minuta. Ipak, s obzirom na moje treninge planirao sam nešto bolji rezultat – riječi su Dejana Radanca.
Međutim, kad je u pitanju utrka na 100 kilometara, događaju se neplanirane stvari i kako kaže Dejan, nikad se ne može znati što će te zateći na toj dužini.
– U početku utrke malo sam se i nahladio jer sam se pretanko obukao. Onda su me počeli loviti grčevi u nogama poslije 40. kilometra. Pa sam četiri puta jurio na WC. Ali, bio sam “skuliran“ i može se reći da sam utrku izvukao na glavu i iskustvo. U nekim normalnim uvjetima, na temelju treninga, trebalo je to biti bolje – priča iskusni ultramaratonac.
Osobni, ali i hrvatski prošli rekord Dejan je postigao lani na utrci “100km del Passatore“ u vremenu 7:23 sati. Kako kaže, staze Polojske ultre i Passatorea neusporedive su.
– Svaka je staza specifična sama po sebi, a za početak drugačiji su vremenski uvjeti. Kao što sam već rekao, dužina od 100 kilometara ključan je faktor jer za to se vrijeme, na toj kilometraži svašta može dogoditi. Što se tiče utrke u Slavonskom Brodu, organizacija je super i staza je super. Većinom je ravna, uz jedan mali hupser koji bude malo nezgodan kad ga prelaziš 20 puta – stručni je sud novog starog hrvatskog rekordera.
“Imamo stazu za svjetsko prvenstvo“
Na utrci od 50 kilometara u konkurenciji 30 muškaraca slavio je Davor Blažević (AK Sla Ante Perić Đakovo, 3:24). Na drugu stepenicu postolja staje Marko Bićanić (Mazator, 3:34), a na treću Nikola Gregurek (AK Sljeme, 3:38).
Na duljini od 50 kilometara, u individualnoj utrci nadmetalo se šest žena, a pobijedila je Marina Melon (Olimpik Umag, 4:31:50). S nepunom minutom razmaka, slijedi ju Višnja Čonkaš (Ak Varaždin, 4:32:31). Treća žena u cilju bila je Sendi Štrbac (AK NoGA, 4:47).
Uime organizatora Ultramaraton kluba Mazator, predsjednik Tomislav Marinović nije skrivao zadovoljstvo kako postignutim rezultatima sudionika, tako i rezultatima toga u što je Polojska ultra izrasla. Četvrto ukupno, odnosno treće službeno izdanje utrke ove je godine okupilo 150 trkačica i trkača u svim disciplinama. Već je dobro poznata i na međunarodnoj trkačkoj sceni, a ove godine na popisu stranih gostiju pridružila se i Austrija. Uz to, može se pohvaliti time da je bila domaćin državnog prvenstva na 100 kilometara.
– Utrka je u dosadašnjim formatima imala otprilike isti kilometarski okvir, ali je imala i onaj vremenski od šest odnosno 12 sati. Lani je prvi put održana noćna Polojska ultra, kako se održavala u svibnju, a isto na 50 i 100 kilometara. Od ove smo godine članovi Hrvatskog atletskog saveza te smo odlučili prijaviti državno prvenstvo na 100 kilometara. Oduvijek govorimo da je to vrlo brza staza, što je potvrdio i sam Dejan Radanac rušenjem rekorda za gotovo 10 minuta. Povratne informacije od elitnih trkača uistinu su vrlo dobre. Neki od njih izjavili su da je ovo idealna staza za Svjetsko prvenstvo, a mi vjerujemo da jednoga dana to možemo i ostvariti – ponosan je predsjednik i glavni trener kluba.
Također, za svibanj je najavio još jednu atraktivnu utrku u režiji Mazatora – utrku na šest, 12 i 24 sata oko atletskog stadiona, odnosno na stazi od 400 metara. To će biti prva utrka tog formata u Hrvatskoj.
Samo dvije odvažne sestre u dvočlanoj štafeti na 100 km
U dvočlanoj štafeti na 100 kilometara nastupio je samo jedan tim, i to ženski – JaVe. Sestre Vesna Janković (5:02) i Jasna Plemeniti (5:14) istrčale su svoju štafetu za 10:16 sati.
Također, u štafeti na 100 kilometara nastupilo je i osam četveročlanih ekipa, a poredak je sljedeći:
Manijaci – 7:22 sati
Perica Brainović (1:55)
Slaven Dugalić toffolini (1:46)
Tomislav Škegro (1:54)
Mladen Martinović (1:47)
Gelender – 8:02 sati
Maja Pirija (2:08)
Ana Tukić Grgurić (2:05)
Tomislav Pejić (1:52)
Dragan Janković (1:55)
Gazelice – 8:31
Ankica Pavlović (2:01)
Kristina Princip (2:02)
Ivana Grško Šimić (2:04)
Jelena Šakić (2:22)
Dvočlanih je ekipa na 50 kilometara bilo 15, a najbolje među njima bile su:
29. Zagrebački maraton otvara svoje prijave u ponoć, 8. ožujka 2020., te Vas ovim putem pozivamo da iskoristite sve prednosti ranih prijava i osigurate svoje mjesto na Zagrebačkom maratonu koji će se održati 11. 10. 2020.
I ove godine organizatori nastavljaju s tradicijom darivanja pripadnica ljepšeg spola, akcijom na Međunarodni dan žena, kotizacije za utrku po izboru su snižene samo za dame i to prijavom i uplatom u nedjelju, 8. 3. 2020.
Prijave će biti moguće u tri razdoblja:
Rane prijave: 8. 3. – 15. 6. 2020.
Drugi val prijava: 16. 6. – 15. 8. 2020.
Kasne prijave: 16. 8. – 28. 9. 2020.
Naravno, rane prijave su uvijek najpovoljnije pa organizatori pozivaju sve da svoju utrku prijave i uplate u što kraćem roku i time osiguraju mjesto na utrci. Limit za prijavu glavnih utrka je 6000 sudionika, dok je limit za prijavu Garmin 10 K utrke 2000 sudionika.
– Utrke ostaju iste kao i prošle godine, Garmin 10 K, maraton, polumaraton i maratonska štafeta. Novost je da pripremamo izmjenu trasa! O novim trasama utrka obavijestit ćemo vas čim budu službene. Startne pakete smo ove godine obogatili i olakšali. Svi sudionici utrka maratona, polumaratona i štafete dobit će uz startni broj sa čipom, trkaču majicu dugih rukava, najljepšu finishersku medalju i posebno dizajniranu torbu Zagreb maratona. Torba je višenamjenska, vodonepropusna, izvrsnog dizajna i unisex te najvažnije od svega nastavljamo sa GO Green akcijom Zagreb maratona i izbacujemo plastične vrećice u startnim paketima. Sudionici Garmin 10 K utrke u svom startnom paketu dobit će startni broj sa čipom, trkaču majicu kratkih rukava, finishersku medalju te naravno poklon sponzora kao i prošle godine na njihovom punktu za vrijeme maratonskog vikenda – poručuju iz organizacije Zagrebačkog maratona.
Druga velika novost startnih paketa je da će sudionici ostvariti sve pogodnosti sponzora preko virtualnih startnih paketa (Virtual bag). Nakon uplate startnine moći će putem weba i Zagreb marathon aplikacije otvoriti startni paket s pogodnostima i koristiti ih kad im odgovara.
U procesu je i izrada aplikacije Zagreb maraton koja će olakšati komunikaciju sa našim sudionicima oko svih novosti i dodatnih programa Zagreb maratona, korištenja raznih pogodnosti sponzora te svih informacija o utrkama Zagreb maratona.
– Predstavit ćemo vam uskoro medalju i majice, organizirati ćemo zajedničke treninge svaki mjesec kao i prošle godine, napraviti još bolji maratonski vikend. Svečano otvorenje povodom 29. Zagrebačkog maratona održat će se u subotu 10. 10. 2020., stoga nas pratite od sada, do nedjelje, 11. Listopada 2020. i 29. Zagrebačkog maratona https://www.facebook.com/zagreb.marathon/ i web: www.zagreb-marathon.com – saznajemo iz Zagrebačkog maratona.
Zagrebački maraton 2020 najavljuje veliku humanitarnu akciju za Udrugu INSPIRO sa partnerom GivenGain
Organizacijski tim Zagrebačkog maratona 2020. najavljuje partnerstvo s online platformom za prikupljanje humanitarnih donacija, GivenGain uoči 29. Zagrebačkog maratona koji će se održati 11. 10. 2020. Naša zajednička suradnja omogućit će svim sudionicima utrka i njihovim prijateljima prikupljanje sredstava za humanitarni dio kao sastavni segment priprema za Zagreb maraton – pokret za koji smo uvjereni da će povećati utjecaj centralnog hrvatskog maratona na cijelu zajednicu.
I ove godine Zagrebački maraton nastavlja podupirati Udrugu INSPIRO, udrugu osoba s transplatiranim plućima u njihovom rehabilitacijskom procesu. „Trkači mogu osigurati lakši početak aktivnog i zdravog života osobama s transplantiranim plućima svojim doprinosom tako da uključe svoje kolege, prijatelje i obitelj u humanitarni projekt. Zajedno mogu pomoći udruzi INSPIRO u postizanju cilja i poboljšanja rehabilitacijskog centra za osobe s transplantiranim plućima.“ – poručuje direktor Zagreb maratona, Marko Jakopović.
– Humanitarni karakter Zagreb maratona i GivenGain platforme vrijedi za sve sudionike utrka 29. Zagreb maratona kao i za njihove prijatelje, partnere te osobe koje jednostavno žele sudjelovati u donaciji Udruzi INSPIRO ili nekoj drugoj humanitarnoj akciji – direktor Zagreb maratona, Marko Jakopović.
Neka maraton bude više od trčanja
GivenGain platforma omogućuje svim sudionicima kreiranje vlastitog donacijskog projekta za humanitarnu utrku po želji i na taj način primati donacije iz cijelog svijeta, dajući događanju i humanitarnoj akciji veću vidljivost potencijanim donatorima – objašnjava Marius Maré, predsjednik GivenGain platforme.
Korisnost online donacija je u tome da svaki pojedinac koji sudjeluje u donacije ima potpunu kontrolu vlastitog projekta bez posredovanja administratora. Dobiva se potpuna podrška i savjetovanje od platforme GivenGain kako poboljšati uspješnost humanitarne akcije te mogućnost da uključite ljude iz svoje društvene mreže u doniracijama za Vaš projekt putem e-maila, društvenih mreža i WhatsApp-a.
GivenGain je neprofitna organizacija čija misija je povećati vidljivost humanitarnih aktivnosti i prikupljanja donacija. Iza sebe imaju iskustvo podrške preko 2700 humanitarnih akcija u 194 zemalja.
Želiš se okušati u trailu, a dosad ti je kao trkačka podloga znana samo ravnica i cesta? U “najdivljijem“ slučaju šljunak u parku i na nasipu? Želiš se prijaviti na utrku, ali muči te kako ćeš se snaći u tome jer ne znaš što te tamo čeka. Evo nekoliko savjeta, što je potrebno znati i imati za takvu utrku.
Ne podcjenjuj brdo i divljinu
Za početak, ne idi odmah grlom u jagode. Ne prijavljuj najtežu i najdulju utrku s najvećom dužinom, samo zato što je najpopularnija i najatraktivnija. Ne srljaj odmah na najteži teren poput otočkih škrapa ili surovog Velebita.
Radije biraj kraće utrke s manje uspona, po prilici na kontinentalnom odnosno tebi poznatom terenu. Ne želiš da ti se trail odmah u početku zamjeri ili, nedaj bože, da ti se štogod dogodi. Bit će prilika i za velike izazove!
Tenisice za trail kao zapovijed
Zaboravi na tenisice u kojima trčiš cestu. Neprimjerena obuća u divljini, može te koštati povrede, padova, a i vrlo neugodnih žuljeva. Na preglatkim potplatima možeš očekivati proklizavanje, a nizbrdice mogu biti vrlo neugodne ukoliko nemaš mnogo iskustva s njima.
U najmanju ruku, za početak mogu poslužiti tenisice za city trail odnosno neuređene (oko)gradske terene ili niske tenisice/gojzerice za planinarenje. U svakom slučaju, dobre ripne ključan su čimbenik na ovakvim utrkama. Također, pri kupnji tenisica za trail biraj broj ili bar 2/3 broja veće od tvoje uobičajene veličine. Što zbog činjenice da noga otekne, što zbog nabijanja stopala u prednji dio na nizbrdicama.
Trail nije samo trčanje i nabijanje tempa
Na trailu nije sramota hodati! Dapače! Čak i da ideš na trail u duljini deset kilometara, a upravo toliko džogiraš po kvartu u komadu – ne očekuj isto u brdu i na neravnim, nepopločenim stazama.
Nemoj ni pokušavati ići u istom tempu i ne zaletavaj se od starta jer ćeš vrlo brzo “izgorjeti“. Uspone je najbolje prehodati jer, kad se popneš, trebat će imati snage za trčati dalje.
Oči drži širom otvorene
Na stazi uvijek gledaj oko metar-dva pred noge. Neuređena podloga puna je raznih iznenađenja – od korijenja drveća koje strši iz zemlje, preko kamenja koje se čak može sakriti pod lišćem, do iznenadnih rupa i neravnina. Ipak, ne zabijaj glavu ni ravno pod noge jer u šumi se mogu naći prijetnje i u visini glave, poput raznog stršećeg i odlomljenog granja.
U brdu se kilometri broje u satima i litrama
Brdo, šuma i divljina općenito, mogu biti poprilično nepredvidivi – terenski, vremenski te po pitanju meteoroloških uvjeta. Zbog toga, u skladu s dužinom i najavama uvijek se opremi svim potrebnim.
Deset kilometara u šumi nećeš provesti jednako dugo kao deset kilometara u ravnici. Na toliko dugom treningu na cesti zasigurno ti ne treba voda, ali u brdo nemoj ni kretati bez nje. Posebice ukoliko su u pitanju visoke temperature.
Raspis je vrijedan izvor informacija
Vodi računa o raspisu i svemu što u njemu piše. Prouči profil staze te koliko te i kakvih uspona očekuje, pa na temelju toga planiraj kako ćeš rasporediti snagu. Prouči ima li na ruti, te gdje i koliko okrepa pa si planiraj u skladu s tim.
Ipak, ne oslanjaj se slijepo na to jer se na utrkama može dogoditi da do tvog dolaska, ponestane nečega na što računaš na okrepi. Također, može se čak dogoditi da organizatoru ne bude dostupan teren za opskrbu predviđenom okrepom, ili da je presušio izvor koji je on najavio kao okrepu. Isto tako, ukoliko organizator zahtjeva obveznu opremu, to nije bez razloga.
Dulji trailovi uglavnom se trče s namjenskim ruksakom i svom pripadajućom i potrebnom opremom. Ipak, za prvi trail biraj si što jednostavniju, pitomiju, opskrbljeniju utrku i bližu civilizaciji.
Uživanje u prirodi i dobrom društvu
Trail trčanje može biti izrazito zahtjevno, a najbolji u njemu shvaćaju ga vrlo ozbiljno i ulažu u njega, običnom smrtniku nezamislivu snagu. Ipak, ono što je svakom traileru zajedničko – i početniku i ultrašu – jest ljubav prema prirodi. Uz teren, okruženje je ono što čini najveću razliku između cestovnog i trail trčanja te je gotovo svatko tko je zakoračio u trail, učinio to iz istog razloga – zbog prirodnih ljepota i krajolika.
Upravo iz tog razloga, trail je ponešto i opušteniji. Ondje nikome nije nezamislivo zastati na koji trenutak i udahnuti svježi zrak, možda i zabilježiti predivan pogled s brda fotićem.
Na trailu sekunde nisu toliko bitne, važniji je doživljaj prirode i dobro društvo na stazi.
Ovog se vikenda trčalo i u Zagrebu – i to, i u subotu i nedjelju. Posljednji dan u tjednu obilježila je omiljena utrka zagrebačkim avenijama Holjevka, dok je subota bila rezervirana za Peticu u kvartu. Kvart je bio Špansko.
Još jednom, zagrebačke su se ulice pokazale kao inspirativni poligon za utrkivanje.
Utrka s pogledom na grad
Lijepa nedjelja, prva u ožujku izvukla je 500-tinjak trkačica i trkača na Most slobode, kako bi sudjelovali u “Utrci s pogledom na grad“, popularnoj Holjevci. Dodatni motiv zasigurno je bio humanitarni aspekt utrke, kako su ga u suradnji osmislili Zagrebački atletski savez i Zaklada policijske solidarnosti.
Već šestu godinu natjecatelji su Avenijom Većeslava Holjevca krenuli na svoj cener prema cilju na Bundeku, ali i drugu godinu na krug od pet kilometara. Gradskim avenijama potrčali su i pripadnici policije, polaznici Policijske akademije i djelatnici MUP-a.
U muškoj konkurenciji na 10 kilometara pobjeđuje Ivan Maletić (AK Maksimir) s vremenom 33:10 minute, dok je u ženskoj to Neja Kršinar (Happy Gym) za 34:57 minute. Drugo i treće mjesto među muškima zauzimaju Tin Kaurić (Triatlon klub Velika Gorica, 34:21) te Ivan Bulić (AK Dubrovnik, 34:32). Kod žena, Laura Guzelj Blatnik (Happy Gym, 37:05) u cilj stiže druga, a Tea Faber (AK Dubrovnik, 38:14) treća.
Subota u Španskom, započela je sa startom dječjih utrka u deset ujutro. Nadalje, atletska utrka “2. Petica u kvartu“ nastavila se utrkama dužine jedan kilometar te u 11 sati, glavnom dionicom od pet kilometara.
Okupivši na utrci sve ljubitelja trčanja, od rekreativaca pa do zvučnih imena cestovnog trčanja, organizator Atletski klub Fit pokazao je kako građani vole kvartovske utrke s onom posebnom domaćom atmosferom. Dokaz tome lijepa je brojka od 300 trkača i trkačica koji su uživali i ugodnoj sunčanoj suboti trčeći kvartom Špansko.
REZULTATI
1 km muškarci
Marjan Tomić (Adidas Runners Zagreb) 2:59 minute
Josip Ouolovsky 3:02
Ivan Cvitić (AK Fit, Zaprešić) 3:12
žene
Tara Ivičinec (AK Sisak) 3:37
Kiara Blatnik (Športno Društvo Blanca, Sevnica,Slovenija) 3:44
Rea Štampar (AK Fit, Zaprešić) 3:52
5 km muškarci
Danijel Peček (AK Dubrovnik) 15:53
Miran Crnošija (AK Fit/Zagreb Runners) 16:55
Marko Sambol 17:08
žene
Tea Faber (AK Dubrovnik) 19:17
Maja Perišić (AK Dubrovnik) 19:32
Andrea Lipovac 21:39
Piše: Martina Maloča
Foto: Dinko Bažulić/PromoArt Studio, AK Fit
Još je jedan Crazy Hill iza nas, još jedan ludi provod, ali na sve manje blatnim stazama. Blaga zima učinila je svoje, no vremenski uvjeti pogodovali su trčljivosti staza i brzini trkača. Tako su, ove prve nedjelje u ožujsku, istrčani razni rekordi na obje staze ludbreške najpoznatije utrke.
Svi smo strepili od kiše najavljivane za taj dan, već dva tjedna unaprijed. Ne od blata, ali od kiše da. Međutim, vrijeme je bilo naklonjeno i kiša se strpjela do večernjih sati. Dok je blata bilo tek toliko da utrka opravda u počecima postavljene standarde.
Šalu na stranu, Crazy Hill Trail uspješno je odrađen u svojem šestom izdanju, a 440 sudionica i sudionika uživalo je trčeći (i mučeći se) na brežuljcima ludbreškog i kalničkog kraja.
Na kratkoj Blue stazi bilo je 325 finišera, a najbrži među njima bio je Luka Špehar (SD Lastavica). On je 16 kilometara uz 415 metara uspona, istrčao za 1:04 sat – u sekundu isto vrijeme s prošlogodišnjim rekordom Ante Živkovića. Drugi u cilj dolazi Saša Horvat (AK Međimurje) i to pet minuta iza njega. Dinko Solić (AK Varaždin) zauzima treću poziciju u muškoj konkurenciji, s vremenom 1:10 sat.
Među 136 žena, najbrža je bila Paula Šimunčić (AK Varaždin) s vremenom 1:21 sat. Nakon pet minuta, za njom u cilj dolazi Nina Dobša (AK Međimurje), a Štefica Bubnjarić (AK Varaždin) stiže treća za 1:29 sat.
Na stazu Red, dugu 34 kilometra uz 1040 metara uspona, odvažilo se 112-ero njih. Prvi ju završava Slovenac Marjan Zupačič (Hoka One One) za 2:28 sata, popravljajući tako rekord staze koji je postavio sam, i to za osam minuta. Međutim, i Igor Goričanec (AK Varaždin) dolazi brže u odnosu na stari Zupančičev rekord. On u cilj dolazi u vremenu 2:31, dok treće mjesto zauzima još jedan Slovenac Aleš Novak (ON Running Slovenija) s rezultatom 2:37 sata.
Među 27 žena na stazi je apsolutno zablistala Ana Štefulj (AK Sljeme) koja ju je istrčala za 2:40 sata. Time postavlja ženski rekord staze čak za 15-ak minuta! Drugoj Lani Ostojić (Ak Plitvice / Trail Akademija) treba oko pol sata više do cilja te utrku završava u vremenu 3:13 sata. Trećoj Mariji Vugrinec (BSV Ludbreg) treba još pol sata pa u cilj utrčava nakon 3:46 sata.
Prilikom proglašenja, kao i obično, uključene su i dobne kategorije.
Odbrojavanje za 5. ZAGREB21 powered by Heineken 0.0 ušlo je u završnu fazu i do starta utrke, u nedjelju 22. ožujka 2020. ostalo nam je manje od mjesec dana. Zagrebački proljetni polumaraton trkački je vjesnik proljeća i za mnoge početak trkačke sezone.
Utrka, iako još mlada i u svom tek petom izdanju, na start privlači sve više trkača iz sve više zemalja. Sudeći po trenutnim prijavama, na startu će biti gotovo 2.500 trkača iz više od 35 zemalja. ZAGREB21 powered by Heineken 0.0, drugu je godinu zaredom i Prvenstvo Hrvatske u polumaratonu, a ovogodišnja utrka je i 9. Prvenstvo Balkana kao još jedna potvrda organizacijske kvalitete i razvoja utrke.
Heineken 0.0 stalni je sudionik ZAGREB21. Osim što je već treću godinu glavni sponzor ovog polumaratona, u visokom tempu uklanja stereotip kako dobra forma i pivo ne idu zajedno. U pivskoj utrci na putu prema najboljem bezalkoholnom pivu pobjedu je uvjerljivo uzeo i inače kompetitivni Heineken. Krajnji rezultat je odlično hidratizirajuće piće sa samo 69 kalorija u boci od 0.33L, a to je manje od mlijeka, soka od naranče ili frapea, uobičajenih pića više i manje iskusnih sportaša.
Svi prijavljeni trkači u startnom paketu će dobiti svoj Heineken 0.0., a dodatan osvježavajući vjetar u leđa bit će im i glasni Heineken 0.0 cheering point. Kako god se na kraju plasirali, svi natjecatelji će završiti na dobitku – sve ih na cilju čeka još jedna savršeno ohlađena limenka Heinekena 0.0.
Start utrke je ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice, ukoliko se odlučite na polumaraton, rijeku Savu ćete prijeći četiri puta i rijeka Sava nalazi se u motivu prelijepe finišerske medalje. Ako se pak odlučite na 5 km, također ne možete izbjeći prelazak Save, ali samo u dva navrata.
Osim apsolutnog Prvenstva Hrvatske i Prvenstva Balkana, na PH pripadnici policije natjecat će se za najboljeg polumaratonca među sobom, dok će naši vatrogasci odmjeriti snage na utrci od 5 km.
Za sve koji volite timski duh, ZAGREB21 powered by Heineken 0.0 od prvog izdanja poznat je po svojoj utrci štafeta. Blizu 100 zanimljivih timova, u 5 različitih kategorija natjecat će se s najboljim polumaratoncima i vidjeti mogu li im parirati!
Prijaviti se još uvijek možete OVDJE ali svakako požurite osigurati svoju poziciju, informacije pratite na www.zagreb21.run
Da kojim slučajem upitate slučajne prolaznike o vitaminu C zasigurno bi velika većina njih kao prvu asocijaciju imala: imunitet. I to je vjerojatno glavni razlog uzimanja upravo tog vitamina kod većine ljudi.
On zaista jest važan za prirodni obrambeni sustav tijela, no istovremeno ima i druge bitne uloge.
Štiti imunitet pri velikim naporima
Budući da veliki tjelesni napori poput trčanja maratona ili skijanja mogu predstavljati rizik za imunološki sustav, dokazalo se da pojedinci koji su često izloženi fizičkim naporima, poput sportaša, mogu imati koristi od redovitog unosa dodatnih 200 mg vitamina C na dan (uz preporučenih 80 mg) jer on štiti imunološki sustav, kako za vrijeme fizičkog napora, tako i nakon intenzivne tjelesne aktivnosti.
Čuva zglobnu hrskavicu
Vitamin C potreban je trima različitim enzimima u sintezi kolagena, a kolagen je pak važan za normalnu strukturu mnogih tkiva u tijelu, uključujući hrskavicu, kosti i tetive.
Potreban mišićima
Mišići su veliki korisnik vitamina C u tijelu – dvije trećine ukupnog vitamina C u tijelu se raspodjeljuje upravo u mišiće koji su osjetljivi na njegov unos putem hrane. Vitamin C također štiti mišićne stanice od oksidativnog stresa te sudjeluje u sintezi kolagena i karnitina. Upravo ga ovo svojstvo, kao i svojstvo očuvanja zglobne hrskavice, čini popularnim među fizički aktivnim pojedincima.
Smanjuje umor i daje energiju
Vitamin C je neophodan za stvaranje karnitina, a karnitin za proizvodnju energije u tijelu. I to iz masti. Ukoliko su izazvani neadekvatnim unosom vitamina C, umor i iscrpljenost se brzo povlače nakon korekcije njegovog unosa.
Pomaže u borbi sa stresom
Stres, kako fizički tako i psihički, ostavlja traga i na našim stanicama. Tako je primijećen porast oksidativnog stresa u stanicama uslijed doživljenog fizičkog ili psihičkog stresa. Vitamin C ovdje igra ulogu antioksidansa. Veća količina vitamina C potrebna je i mozgu te nadbubrežnim žlijezdama koje ga koriste za sintezu hormona stresa. Povećane potrebe za vitaminom C javljaju se dakle za vrijeme povećanog tjelesnog i mentalnog stresa, što je definicija modernog i ubrzanog načina života kojeg uz najbolju volju ne možemo uvijek izbjeći.
Povećava apsorpciju željeza
Kada se uzima sa željezom, bilo da je riječ o hrani ili dodatku prehrani koji sadrži željezo, vitamin C povećava apsorpciju ovog važnog minerala. Ovisno o statusu željeza u organizmu, dozi vitamina C i količini unesenog željeza, apsorpcija se može povećati za 1,5 do 10 puta. Stoga se u praksi željezo gotovo uvijek uzima zajedno s vitaminom C.
Snažan je antioksidans
Vitamin C osigurava vitalnu zaštitu kože neutralizacijom slobodnih radikala. Najbolji učinak postiže u kombinaciji s vitaminom E i cinkom. Vitamin C ne može zamijeniti kremu za sunčanje sa zaštitnim faktorom, ali njegova antioksidativna svojstva štite kožu od oštećenja slobodnim radikalima koja su potaknuta UV zrakama.
Nezaobilazan je u sintezi kolagena
Kolagen se smatra jednom od najvažnijih komponenti kože odgovornih za njezin mladolik izgled bez bora. Vitamin C je nužan za stvaranje nativnog kolagena i očuvanje kolagenskog matriksa koji izgrađuje unutarnji sloj i daje podršku vanjskom sloju kože.
Sada kada ste se upoznali sa svim blagotvornim svojstvima vitamina C, a pogotovo s onima koji se odnose na potrebe rekreativaca i fizički aktivnih pojedinaca, nadamo se da ćete osvijestiti potrebu adekvatnog unosa ovog vitamina i učiniti ga dijelom vaše brige o zdravlju.
Nature’s Bounty®, vodeći svjetski brand dodataka prehrani već 40 godina brine o svojim korisnicima te stavlja na tržište proizvode vrhunske kvalitete koristeći sastojke od provjerenih dobavljača.
Iz Nature’s Bounty® palete vam stoga preporučamo Vitamin C 1000 mgs dodatkom prirodnog šipka koji je bogat bioflavonoidima. Ova snažna formula je pogodna i za vegane, bez laktoze i glutena, a tablete su obavijene ovojnicom za lakše gutanje.
