Naslovnica Blog Stranica 46

Sportska masaža za trkače – nije svaka masaža za svaku priliku

Masaža je jedna od najpoznatijih manualnih metoda opuštanja i liječenja. To je drevna tehnika koja obuhvaća niz različitih hvatova sa svrhom utjecaja na potkožno tkivo. U kombinaciji s eteričnim uljima, uljima ljekovitih svojstava snažno djeluje na zdravlje i opće raspoloženje pojedinca.

 

 

Kada bi trkači trebali na masažu?

Kod sportaša masaža ublažava grčeve i upale mišića, povećava izdržljivost i fleksibilnost eliminirajući toksine iz mišićnog tkiva. U kombinaciji s dobrom hidracijom toksini lako izlaze iz organizma što ubrzava oporavak i smanjuje mišićnu bol i umor. Masaža pospješuje i cirkulaciju i prokrvljenost. S obzirom na to da postoje različite vrste i tehnike masaža, primjenjuje se ona koja je u skladu s ciljem koji masažom želimo postići.

 

Četiri su osnovne kategorije sportske masaže:

1. Opća sportska masaža za trkače

Cilj joj je opustiti napete mišiće, žarišne točke, povećati pokretljivost i smanjiti rizik ozljede. Otklanja bolove i ukočenost, nije previše ugodna (osjeća se lagana bol prilikom izvođenja hvatova), ali nakon nje trebali bi osjećati olakšanje i opuštenost.

 

2. Masaža prije utrke

Svrha ovakve masaže je pripremiti tijelo za utrku. Dan ili dva prije utrke poželjna je lagana masaža. Važno je da se nakon nje osjećate svježe, poletno i energično. U kombinaciji s laganim istezanjem ovakva vrsta masaže opušta mišiće, tetive i vezivno tkivo.
Kada govorimo o masaži neposredno prije utrke, ona je kratka i čvršća, a s ciljem zagrijavanja mišića i poticanja njihove prokrvljenosti.

 

3. Masaža nakon utrke

Ova masaža ima cilj ubrzanje oporavka, smanjenje upalnih procesa i bolova. Nakon utrke mišići su puni mikrofraktura stoga masaža ne smije biti čvrsta niti preduboka jer će tako uzrokovati daljnja oštećenja na mišićima i time umjesto da pomogne, produžit će proces oporavka. Masaža se mora sastojati od laganih, kontroliranih pokreta i statičkih istezanja.
Hladni tuševi u kombinaciji s masažom uvelike olakšavaju posljedice jačih utrka i ubrzavaju oporavak.

 

4. Masaža ozlijeđenog područja

Svrha ovakve masaže je pomoći zalječivanju ozlijeđenog područja – mišića, tetive ili ligamenta. Ovakvu vrstu masaže trebali bi primiti od stručnjaka – fizikalnog terapeuta koji je upoznat s dijagnozom tj. medicinskim uzrokom problema, a ona je najčešće i dio fizikalnih terapija. Svaka ozljeda je različita pa je tako i protokol masaže ovisan o tipu i obujmu ozljede.

 

Jedno od vrlo čestih pitanja koje imamo za masere je – koliko često bi se kao aktivni trkači trebali masirati? Naravno da s obzirom na sve vrste masaža koje postoje mogli bi se masirati svaki dan, ali baš sportska masaža dobro bi došla barem jednom tjedno i to nakon jačih treninga ili utrka.

 

Što kada ne možemo na masažu?

Činjenica je da su ljudske ruke poseban alat i teško da se mogu uspoređivati s bilo čime, postoje alternative kojima možemo nadomjestiti masažu masera. Roleri, valjci, električni maseri pa i vlastite ruke mogu biti zamjena za stručnu masažu.

Međutim, kada te u prilici, prepustite se rukama stručnjaka, priuštite si povremeno dobru masažu i nagradite svoje tijelo za sve napore koje izdrži.  

 

Ljubljana i trkači vole se na ulicama

Jučer je po kišnom vremenu održan 23. Ljubljanski maraton, po mnogočemu jedna od najboljih utrka u našoj blizini, a po broju trkačica i trkača iz Hrvatske i jedna od najdražih, ako ne i najdraža. U trkačkim krugovima godinama se prepričava doživljaj Ljubljane na dan utrke, a oni koji prvi put istrče utrku kroz slovensku metropolu, redovito zahvaljuju onima koji su ih na to nagovorili. 🙂

 

 

Puno je razloga za to, od blizine, što znači i dostupnost, odlične organizacije do bliskosti jezika i lakog sporazumijevanja… No ono što će gotovo svaki “ljubljanski trkač” istaknuti kao najvažnije je – sportska kultura građana Ljubljane, njihovo navijanje i podrška.

Tako je bilo i jučer, bez obzira što je u nekoliko navrata kiša, pa i jak pljusak, prijetila da će raščistiti gradske ulice, to se nije dogodilo. Svirači, navijači s rekvizitima, otvoreni prozori stanova s glasnom glazbom, zastave zemalja sudionika… sve je to odolijevalo kiši i pretvorilo Ljubljanu u grad koji jednom godišnje slavi trčanje.

Kišno vrijeme nije smetalo najbržima, dapače. Za novi rekord staze pobrinuo se Etiopljanin Sisay Lemma Kasaye, koji je 42.195 metara istrčao za 2:04:58. Rekord je pao i u ženskoj konkurenciji, a postavila ga je Kenijka Visiline Jepkesho (2:22:58).

Na polumaratonu, koji je bio i Prvenstvo Slovenije u toj disciplini, dominirali su domaći trkači. Najbrži je bio Rok Puhar (1:07:20) u muškoj te Neja Kršinar  (1:17:47) u ženskoj konkurenciji.

Od naših rezultata valja istaknuti 10. mjesto Veronike Jurišić na maratonu, četvrto mjesto Petra Bratulića na polumaratonu (1:10:34) i četvrto mjesto Tomislava Novosela na utrci na 10 km (32:57).

 

Ipak pad broja trkača

 

Ne znamo koji je razlog, no treba napisati i to da je na ovogodišnjem maratonu i polumaratonu nastupilo 1.304 trkačica i trkača manje nego prošle godine (ukupno maraton i polumaraton 2017: 9.238, 2018: 7.934), no i dalje je to respektabilna brojka, osobito kad njoj dodamo i 5.500 trkačica i trkača na 10 km.

 

Glas naroda

 

U našoj Facebook grupi TRČIMO! upitali smo sudionike Ljubljanskog maratona o njihovim dojmovima, pa evo što su napisali.

“Prvi puta sam trčao u Ljubljani, ne mogu opisati riječima koju su atmosferu priredili ljudi unatoč kiši. Ljubljano, hvala ti .” – Nikola.

“Evo malo nas kišica hladila, navijači nas bodrili tak da nas dvoje, sin i ja, zadovoljni.” – Ruža

“Drugi put sam trčala polumaraton i unatoč kiši, ništa lošije nego prošle godine. Puno veselja, navijača. Organizacija super, okrepa jako dobro organizirana. Ove godine je ljepša i medalja. Pravi trkački praznik.” – Suzana

 

“Odlična organizacija. Pet startnih zona. Atmosfera, unatoč vremenu, fantastična.” – Goran

” Predivno iskustvo, dolazim i iduće godine” – Jasmin

“Hotel je već rezerviran za sljedeću godinu, tak da sve jasno…” – Romano

“Ovo je bio moj prvi polumaraton i moram reći – savršen izbor. Organizirano vrhunski, bez primjedbi, čak se i vrijeme smilovalo za nas polumaratonce. Slovenci su se opet pokazali kao prava sportska nacija, bodrili nas duž cijele staze bez obzira na vrijeme, od malih beba do 100 godina❤❤ ja sam pod dojmom.” – Katarina

“Kao i uvijek vrhunska organizacija. Čak nas ni kiša nije uspjela rastjerati. Uz takve navijače PB-ovi pljušte.” – Maja

“Moj osmi polumaraton, prvi kišni. Savršeno, ništa nam nije moglo pokvariti atmosferu ponajmanje kiša!” – Tatjana

“Dva puhačka orkestra na stazi, puno bubnjara, čak i jedan gitarist, vlak trubi, ljudi navijaju uz cijelu stazu, mašu zastavama… tisuće trkača… festival trčanja u Ljubljani danas” – Katarina

“Odlično! Trčao sam u Ljubljani 10 i 42, te sad i 21! Organizacija uvijek na visokoj razini no ono što je bitnije, zanimljiva staza, navijači, atmosfera. Ne znaš jel više Slovenaca trči ili navija uz cestu!” – Lucijan

“Nisam trčao, komentiram kao navijač. Odlična organizacija, publika, atmosfera, sve za 5! Lijepo je vidjeti kako se živi za sport i ovakva događanja… predsjednik im je isto završio polumaraton.” – Ivan

 

“Grad prekrasnih sportskih ljudi koji su unatoč kiši izašli na ulicu! Vrhunska organizacija, fenomenalna utrka i atmosfera svih 21 km! A krug koji hodaš nakon cilja je meni osobno poseban! Bravo Ljubljana!” – Lana

“Meni je ovo bio prvi polumaraton nakon poroda, a i prvi kisni 😊 Organizacija fantastična, na okrjepnim stanicama nije ništa falilo (bilo je vode, energetskih napitaka, banana, čokolade, energetskih čokoladica, mandarina)… atmosfera još bolja, ljudi su čak i po kiši stajali vani i navijali” – Ana

“Grad živi za ovu trku, niti jedne psovke, lošeg komentara, gunđanja i unatoč lošem vremenu bilo je vrh zahvaljujući svim tim ljudima uz stazu, podrška za poželjeti, a atmosfera neopisiva. Dogodine ponovo u Ljubljanu definitivno” – Miroslav

“Jedini problem je bila kiša, ali ljudi su usprkos njoj stajali satima i navijali!” – Marko

 

 

” Prošle godine half, ove godine puni. Nakon prvog Plitvičkog ove godine htjela sam probati nešto ravniji maraton i Ljubljanski je bio pravi izbor. Unatoč jakoj kiši nakon 22 km, raznim problemima (tri puta odlazak na WC, grčevi) završila ga među zadnjima, ali dočekana od službenog voditelja kao da sam prva. Organizacija savršena, navijači i sami trkači super!” – Indy

“Meni je ovo bila utrka života, što po rezultatu, što po vremenu po kakvom nisam trčala do sad. A tek veselje i radost na licima nevjerojatnih navijača… jednostavno utrka koja nema zamjerku” – Maja

“Ove godine moji prvi polumaraton u Čakovcu i prvi maraton u Ljubljani. Odlična atmosfera, organizacija i ekipa.” – Matija

 

 

Tekst: 3sporta
Foto: Damjan Končar/Ljubljanski maraton

 

Kako sam u 67. godini završio svoj prvi half ironman

Zovem se Vinko Pisarović, iz Požege sam, grada s možda najviše ironmana po glavi stanovnika. Uskoro ću navršiti 67 godina i ne mogu se pohvaliti da sam neki talentirani sportaš. Do svoje 62. godine igrao sam tenis, a u mlađim danima nogomet, sve to rekreativno i onda sam sa 62 godine počeo trčati.

 

 

Nakon četiri mjeseca trčanja, istrčao sam svoj prvi polumaraton. I od tada do danas istrčao sam 4 maratona i preko 70 polumaratona i drugih kraćih cestovnih utrka. Najbolji rezultat u maratonu mi je 3:50 a u polumaratonu 1:43. Poticaj za trčanje dao mi je sin koji je prije mene istrčao nekoliko polumaratona.

Prošle sam jeseni  došao na ideju da se prijavim  na svoj prvi half ironman (1900 m plivanje, 90 km bicikl i 21,1 km trčanje). Sama zamisao ljudima oko mene  činila se  nerealnom i svi su me odgovarali da pokušam, jer su se bojali da to neće dobro završiti. Međutim ja sam vjerovao da mogu  i da ću ga uspješno završiti, bez obzira što bicikl nisam vozio od fakulteta i što sam do prije 3-4 godine jedva u komadu mogao otplivati 50 metara.

Prošle sam jeseni kupio polovni cestovni bicikl i opremu koja ide uz njega, ali provezao sam ga samo par puta, jer je zahladilo. Morao sam čekati proljeće i toplije vrijeme da ga mogu ozbiljnije početi voziti. Kako u Požegi ne postoji zatvoreni bazen, na plivanje sam krenuo na bazen u Slavonskom Brodu. Išao sam tamo jednom tjedno, ali sam morao brzo prekinuti zbog jake alergije na klor. Nije mi se isplatilo jedan sat plivati i onda se 10 dana liječiti. Morao sam čekati da se otvore vanjski bazeni u Požegi.

Kao i svake godine  odradio sam  zimske pripreme za maraton koje su mi baza za cijelu iduću godinu. Poslije istrčanoga maratona u Italiji vrijeme je zatoplilo i počeo sam jednom tjedno voziti bicikl i već poslije 6 tjedana uspio sam biciklom izvoziti u komadu 90 km koliko mi treba za utrku.

Prijavio sam se za half ironman u Beogradu 23. 9. 2018. Bitno mi je bilo da se  pliva u jezeru gdje nema struja i valova. Bicikl sam  na treninzima vozio prosječnom brzinom od 27 do 28.5 km na sat i kako su tjedni prolazili nisam baš vidio neki napredak, jer sam odrađivao samo dužine (bitno mi je bilo da to mogu bez problema izvesti).

Početkom šestog mjeseca otvoreni su Požeški bazeni pa sam  mogao krenuti s plivanjem i opet odmah shvatio da mi je klor i dalje veliki problem. Da bih uopće mogao plivati stavljao sam u nos tampone od vate i masku za plivanje, što mi je otežavalo plivanje, ali nisam odustajao. Plivanje mi je ustvari bilo najslabija točka, bojao sam se da neću moći isplivati 1900 m za sat i 10 minuta pa sam zvao organizatore i molio ih da me ne diskvalificiraju ako probijem limit.

Brzo je došao i dan utrke i prvi puta nisam znao što me tamo čeka i kako će sve to završiti. Obukao sam neopren odijelo i došao na start plivanja. Krenuo sam po planu posljednji i gledao kako mi grupa odmiče. Pošto si baš nisam najbolje pripremio naočale za plivanje, a jutro je bilo oblačno, nisam dobro vidio bove (bile su crvene boje, a ja sam daltonist pa baš ne vidim dobro crvenu boju). Odjednom sam shvatio da sam doplivao do pogrešne bove (ona je bila oznaka za  suprotni smjer). Stao sam i vidio s druge strane suce pored bove na suprotnoj strani. Morao sam se okrenuti i plivati prema toj bovi, pa sam tako nastavio plivati do okretišta. Nekako sam uspio okrenuti i krenuti nazad no i dalje sam bio dezorijentiran pa su mi suci vikali “Desno, desno”.

Tako sam plivajući lijevo-desno došao na nekih 300 m od cilja, kada sam na oko 50 m ispred sebe ugledao jednog natjecatelja, a kako sam još imao dosta snage, odlučio sam ga prestići. Zabio sam glavu u vodi i počeo brže raditi rukama i tako sam plivao neko  vrijeme da nisam podizao glavu iz vode, a kad sam konačno podigao glavu, shvatio sam da sam skroz na drugoj obali jezera i nije mi preostalo drugo nego da se okrenem i  plivam prema cilju.

Konačno sam stigao na cilj i gledam na sat – preplivao  sam 2359 m (1900 je trebalo preplivati) za 62 minute. Vjerojatno sam oborio rekord u fulanju staze. Na svu sreću bio sam dosta ispod limita i nisam bio posljednji, još trojica su stigla poslije mene.

Došao sam do bicikla, skinuo neopren, stavio kacigu i obuo patike i krenuo prema biciklističkoj stazi, ali sam se  morao vratiti jer sam zaboravio naočale. Malo sam nesigurno krenuo na biciklu, ali sam brzo uspostavio dobar ritam. Stalno sam se usporavao, nisam znao šta me čeka do kraja.

Kako sam ja potpuni početnik na biciklu, kad sam trebao jesti čokoladicu i piti vodu morao sam stati, odnosno mogu za vrijeme vožnje pustiti samo lijevu ruku. Bez problema sam završio vožnju biciklom za 3 sata i 7 minuta.

Sada je na red došlo trčanje i opet sam se stalno usporavao, a ipak sam završio trčanje za 1 sat i 59 minuta. Ukupno vrijeme mi je bilo 6 sati 26 minuta i 11 sekundi.

Zapravo, sve je na kraju ispalo lakše nego što sam očekivao.

Naše tijelo je čudo, ni mi sami nismo svjesni što sve može, samo ga treba slušati i biti uporan.

Napisao i do cilja stigao – Vinko Pisarović

 

 

 

 

 

Kad je vrijeme za treniranje brzine

Najčešći, a vjerojatno i najbolji savjet koji ćeš kao početnik u trčanju dobiti od iskusnih trkača je – samo trči! Isto tako, najčešće će te takvi savjeti jako iritirati. Toliko planova za treniranje, toliko vrsta treninga, fartleka, dionica, intervala, toliko svega… Uostalom, što to znači – samo trči?!

Jedan od glavnih razloga zašto trkači početnici odustaju od trčanja su ozljede. Taman kad ste zagrizli, navukli se, opremili svom silinom odjeće i gadgeta sasvim nenajavljena kao grom iz vedra neba – ozljeda!

Naravno, postoji cijeli niz mogućih razloga zašto se ozljeđujemo, ali među prvima je svakako – početničko pretjerivanje. Iako misliš da nisi – vrlo vjerojatno ipak jesi. 🙂 Zbog toga je vrlo važno znati – kada krenuti s treninzima brzine.

 

Bez temelja ništa

S obzirom na to da nema univerzalnog odgovora za sve, ključno je za početak stvoriti kontinuitet trčanja kako bi se tijelo naviklo na napore. Za nekog je to 5 kilometara, za drugog koji živi aktivniji način života to je 10 ili 15 kilometara. Nije važno polazište jer svi možemo trčati, koliko je važna – postupnost. Kada se udomaćiš na nekoj svojoj standardnoj dužini logično je da pred sebe stavljaš cilj u smislu brzine tj. napretka.  

Bržim trčanjem od svog uobičajenog tempa stimulira se niz fizioloških procesa kojim jačaš svoje tijelo. Očvršćuju se mišići, tetive, kosti i ligamenti, srčani mišić i pluća postaju snažniji i učinkovitiji, i odvija se još niz prilagodbi koje utječu na ostale sustave u organizmu.

Logično, kada prenaglo opteretiš tijelo, kada trčiš puno brže nego što se tvoje tijelo može prilagoditi neizbježna je ozljeda, zamor, čak i bolest.

 

 

Kako trenirati brzinu

Cilj je, dakle, izgraditi dobre osnove u smislu trčanja barem 10 do 12 tjedana u kontinuitetu. Naravno, taj se period bitno produžuje s obzirom na dosadašnji način života, prehrambene navike, opće zdravstveno stanje i aktivnost.

Tada postupno možeš uvoditi ubrzanja. Što konkretno to znači? Jedan od najjednostavnijih treninga brzine je fartlek.  Jednostavno za vrijeme trčanja ubrzaš do npr. nekog vidljivog mjesta ili objekta, kuće, semafora, drveta. Naravno, to ne znači luđački sprint, nego samo ubrzanje. 🙂

Dotrčiš, ponovo usporiš na svoj prijašnji tempo da se odmoriš. Možeš to ponoviti nekoliko puta na jednom treningu. Takvim jednostavnim vježbama pripremaš svoje tijelo za buduće zahtjevnije treninge brzine.

Drugi, vrlo koristan način pripreme za brže treninge je trčanje po valovitom i brdovitom terenu. Ako inače trčiš po isključivo ravnom, ubaci koje brdašce, nadvožnjak ili neki drugi sličan uspon u svoj trening. Kada ćeš istrčati fartleke, nadvožnjake ili manje uzbrdice bez puno problema (gubitak daha, potrebe da hodaš i slično) možeš razmišljati o malo konkretnijim treninzima brzine.

 

Evo nekih pitanja koja se možeš pitati prije nego li kreneš juriti:

  • Da li ti je lako trčati?
  • Možeš istrčati 10 km bez problema?
  • Prije, za vrijeme ili nakon trčanja nemaš nikakve bolove?
  • Dišeš li teško?
  • Imaš li bazu od minimalno 12 tjedana kontinuiranog trčanja?
  • Jesi li probao trčati ubrzanja?
  • Zagrijavaš li se prije trčanja?

Ako su svi tvoji odgovori afirmativni, vrijeme je da pokušaš s brzinom. Oprezno i pametno. Zadaj si realan cilj i osluškuj svoje tijelo, ono je tvoj najbolji vodič.

 

Poziv na Adria Advent Maraton

Osmi put sezonu cestovnih maratona završit ćemo u Crikvenici, na Adria Advent Maratonu. Utrka se ove godine održava 2. prosinca.

 

Prvi Adria Advent Maraton organiziran je 2011. godine, a od tada broj trkača stalno raste. Adria Advent Maraton trči se obalnom trasom Crikvenice, Dramlja i Selca te dijelom Općine Vinodolske, sa startom i ciljem u centru Crikvenice.

Za velik interes trkača za Adria Advent Maraton najzaslužnija je činjenica da je to jedan od četiri službena cestovna maratona u Hrvatskoj, a organiziran je prema IAAF standardima te su rezultati maratona priznati od strane Hrvatskog atletskog saveza. Sa stručnog aspekta utrci podršku pruža utrka.com, tvrtka specijalizirana za digitalno mjerenje vremena trkača koja podršku pruža najvećim cestovnim utrkama u Hrvatskoj. Godišnje pouzdano mjere vrijeme za 30.000 natjecatelja.

Ove se godine na Adria Advent Maratonu očekuje rekordan broj trkača iz 20-tak zemalja, a dočekat će ih nekoliko natjecanja: maraton čija je duljina staze 42.2 km i polumaraton duljine staze 21.1 km, a u sklopu natjecanja održati će se i utrka građana te mnogi popratni događaji.

Najavljeno je sudjelovanje mnogobrojnog lokalnog stanovništva ali i zvučnih imena, kao što su aktualna svjetska prvakinja na 100 km Nikolina Šustić te Marija Vrajić, hrvatska maratonka, ultramaratonka i olimpijka.

Prijave

 

Deezer dostupan na Garminovim najnovijim uređajima nosive tehnologije!

Deezer, najpopularnija web usluga na svijetu za streaming glazbenih sadržaja, najavila je da korisnici sada mogu dodati svoje omiljene melodije svakom vježbanju ili aktivnosti na pet novih uređaja tvrtke Garmin.

 

 

Osmišljen od strane ljudi koji vole glazbu, Deezer donosi milijune pjesama svojim obožavateljima širom svijeta. Osim toga, to je jedina usluga za streaming glazbe s Flowom – intuitivnom, vlasničkom tehnologijom koja miješa sve vaše stare hitove s novim preporukama u jednom promjenjivom streamu.

Prednosti korištenja aplikacije Deezer na Garminovim uređajima nosive tehnologije:

  • Pohranite do 500 pjesama izravno na satu
  • Sinkronizirajte svoje omiljene liste pjesama na svoj sat
  • Dnevno osvježavanje pjesama s Deezer Flow-om
  • Izaberite iz raznih popisa za reprodukciju

 

Garminovi korisnici u Europi također će uživati u dva mjeseca besplatnog korištenja Deezer Premium usluge na svim svojim uređajima. *Deezer Premium prednosti uključuju:

  • Poznata Deezerova funkcija Flow
  • Pristup preko 53 milijuna pjesama, albuma i popisa pjesama
  • Izradite vlastite popise za reprodukciju ili slušajte popise za reprodukciju koje su odabrali glazbeni urednici, koji obrađuju tisuće pjesama za svako raspoloženje ili žanr
  • Istražite Kanale za različite žanrove ili raspoloženja ili se uronite u podcaste i audioknjige
  • Slušajte svoju glazbu na zahtjev, gdje i kada želite.
  • Slušanje bez prekida i neograničeno preskakanje, tako da nikad nećete propustiti pjesmu.
  • Slušanje izvan mreže. Samo preuzmite popise za reprodukciju i omiljene pjesme i slušajte bez WiFi-a.

“Glazba može biti veliki motivator tijekom bilo kojeg treninga ili aktivnosti, a mi smo uzbuđeni pružiti našim klijentima mogućnost da slušaju svoje omiljene pjesme izravno s njihovog zapšća”, rekao je Dan Bartel, Garmin potpredsjednik globalne prodaje.

“Glazbeni ukusi naših korisnika jednako su jedinstveni kao i njihovi osobni fitness ciljevi. Sve više i više ljudi želi kombinirati svoje vježbanje sa svojom glazbom. Ponosni smo što možemo ponuditi ljubiteljima fitnessa način postizanja njihovih osobnih dostignuća pomoću glazbe koju vole, kao i presonalizirani Deezer Flow”, rekao je Riad Hawa, potpredsjednik za Hardversko partnerstvo za Deezer.

Flow je sva tvoja omiljena glazba, pomiješana sa svježim preporukama i zaboravljenim pjesmama koje voliš. Flow uči što ti se sviđa, a što ne i pušta beskonačan glazbeni tijek kreiran samo za tebe. Sve što trebaš učiniti je pritisnuti gumb.

Korisnici Garmina sada mogu preuzeti aplikaciju Deezer u Garmin Connect IQ™ trgovini.

Za više informacija kontaktirajte: pr@deezer.com i posjetite trgovinu Garmin IQ Connect.

 

1 Kompatibilni Garmin uređaji uključuju vívoactive 3 Music, Forerunner 645 Music, fēnix 5S Plus, fēnix 5 Plus i fēnix 5X Plus. 

PR tekst

Dubrovnik se upisao na triatlonsku kartu svijeta

Prošli je vikend u Dubrovniku održan prvi Dubrovnik Triathlon na kojem je nastupilo oko 150 triatlonki i triatlonaca, od kojih mnogi iz inozemstva. Natjecali su se na olimpijskoj distanci (1.5 km + 40 km + 10 km),  sprint triatlonu (0.75 km + 20 km + 5 km) te u štafeti olimpijskog triatlona.

 

 

U jakoj konkurenciji najbrži je na glavnoj utrci bio Jakša Diklić iz Konavala, član Triathlon kluba Dubrovnik, s vremenom 2 sata, 10 minuta i 23 sekunde, drugi Luka Čupić iz Crne Gore je zaostao za pobjednikom 4 minute i 18 sekundi, a treći je bio Loic Donnart iz Francuske, koji je imao gotovo 10 minuta slabije vrijeme od drugoplasiranog. Najbrža natjecateljica bila je Leni Fafangel iz Slovenije (9. ukupno, 2:30.34), srebrna je bila Jelena Tomašević iz Crne Gore (15. ukupno), a treća Hannah Grant iz Velike Britanije (21. ukupno).


 
Na sprint triatlonu prvi je bio Dragan Jovanović iz Crne Gore, drugi Joerg Fink iz Austrije, a treći Ben Ospalak iz Velike Britanije. Jovanović je zadatak odradio za sat, 6 minuta i 3 sekunde, 5 minuta i 13 sekundi brže od drugog, te 6 minuta i 18 sekundi brže od trećeg… U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Austrijanka Apollonia Fischer, koja je bila šesta ukupno s vremenom 1:18.17, srebro je osvojila Lucy Anderson iz Velike Britanije (17. ukupno), a broncu Zorana Medarić iz Slovenije (19. ukupno).

Najbrža štafeta bila je štafeta Primus Inter Pares u sastavu: Amir Avdić, Ivan Boban i Goran Pulig (2:18.24), druga je bila štafeta Vudu (Mario Obuljen, Ivan Jarić i Mihovil Španja), a treća štafeta Speedoflight u sastavu Mladen Ilić, Krsto Lalić i Perica Vučković.

Plivalo se od Velikog mula do Mosta dr. Franja Tuđmana i natrag (jedan krug sprint, dva kruga natjecatelji u olimpijskoj kategoriji), a nakon prolaska kroz zonu tranzicije u gruškoj luci uslijedila je biciklistička utrka kroz Rijeku Dubrovačku do ACI marine u Komolcu (sprint dva, olimpijski četiri kruga). Potom se trčalo dijelom Gruža (sprint dva, olimpijski četiri kruga). 
Službena stranica utrke

Foto Tonči Vlašić

[LEGENDE TRČANJA] YIANNIS KOUROS – Grčki bog ceste

Yiannis Kouros počeo je trčati već kao dijete. Rodio se 1956. godine u Grčkoj i poticao je iz siromašne obitelji u kojoj nije bio prihvaćen od oca. Nije si mogao priuštiti zabavu i užitke kao ostala djeca. Već do 16. godine života bio je među prva tri trkača njegove dobi u Grčkoj na 1500 m (4:09) i 3000 m (9:03).

 

 

Kourosova međunarodna trkačka popularnost počela je kada je 1983. godine pobijedio na inauguracijskom Spartathlonu, utrci koja povezuje Atenu i Spartu duga 246 km. Njegovo pobjedničko vrijeme 21:53:42 tada je bilo promatrano sa skepsom, posebno s obzirom na to da je drugi trkač stigao u cilj skoro puna 3 sata iza Yiannisa. Nitko nije očekivao pobjednika tako rano, gotovo nitko nije bio spreman pozdraviti ga.

Sve sumnje u njegove sposobnosti bile su otklonjene u travnju 1984. godine kada je pobijedio sve tri faze trodnevne utrke od 320 kilometara – “Danube race” i to za 23:15:15, puna tri sata ispred drugoplasiranog. Manje od 10 tjedana kasnije natjecao se u šestodnevnoj utrci na Randall’s Islandu, NY. Nakon 48 sati istrčao je 429,6 km i time za 8.8 kilometara srušio rekord koji je ranije te godine postavio Ramon Zabalo, a šestim danom utrke srušio je 96 godina star svjetski rekord Georgea Littlewooda šestodnevne utrke s 1004.2 km, na 1022.1 kilometar.

Četiri mjeseca kasnije, u studenom 1984. trčeći na kružnoj stazi od jedne milje u Queensu,  New York postavio je svjetske rekorde u trčanju na 100 milja / 160 kilometara – 11:46:37, na 200 km – 15:11:48 i u trčanju 24 sata 285 kilometara.

Tri tjedna kasnije ponovo je trčao šestodnevnu utrku u Colacu i popravio svoj rekord na 1023.6 km.

U ožujku sljedeće godine, na dvodnevnoj utrci u Mountaubenu u Francuskoj Kouros je popravio svoj rezultat na 200 kilometara na 15:11:09, te 48-mosatni rekord na 452.8 km. Mjesec dana kasnije na utrci dugoj 966 kilometara od Sydneya do Melbournea  pobijedio je za 125:07:00, a na kraju te godine ponovo je u Queensu popravio svoj 24-satni rekord na 286.6 km.

U veljači 1986. godine na utrci na zatvorenoj stazi postavio je svjetske rekorde na sve udaljenosti do 200 km, završivši utrku s 251.2 km – srušivši Newtonov rekord na zatvorenoj stazi iz 1931. godine u Hamiltonu, i to za 6 kilometara. Već u listopadu 1986. godine vratio se u Grčku i na Spartathlonu srušio svoj rekord za čak 90 minuta.

Nastavio je svoju dominaciju na utrkama sve do 1991. godine, kada se doselio u Australiju, Melbourne. Tamo je upisao trogodišnji studij Grčke književnosti i glazbe i postaje australski državljanin.

Ultramaratonu se vraća 1994. godine kada završava sedmodnevnu utrku kroz Tasmaniju.

Godine 1995. postavlja novi svjetski rekord u trčanju na 24 sata u Francuskoj – 285,36 km i 48 sata – 470,78 km, koji je naredne godine popravio – 473,79 km.

Nedvojbena je dominacija Yiannisa na svim ultramaratonskim utrkama na svijetu. Imao je nevjerojatnu sposobnost trčanja u dugim periodima, bez spavanja. Npr. na šestodnevnoj utrci koja je trajala 144 sata, Yiannis nije trčao sveukupno samo 4 sata!

Na višednevnim utrkama dnevno je unio oko 15 tisuća Kcal, a jeo je svakih 15 minuta. Najčešće je jeo grčke slatkiše: sušeno voće i orašasti plodovi, kolači umočeni u med ili pekmez, svježe voće kao što su kruške, lubenica, grožđe, jabuke, banane, šljive, ananas i datulje. Tek ponekad pojeo bi komad pečene piletine. Ugljikohidrati su sačinjavali čak 96% njegovog unosa hrane. Za vrijeme utrka Yiannisov dnevni unos tekućine dostizao je i do 22 litre tj. prosječno cca 8 dcl tekućine po satu trčanja. Utrke je završavao tek neznatno, oko pola kilograma lakši nego li mu je bila tjelesna težina na početku utrke.

Jedini medicinski problemi koje je imao za vrijeme trčanja utrka bili su stalna potreba za uriniranjem i zatvor stolice.

Osim navedenih nevjerojatnih sposobnosti unosa hrane i tekućine prilikom trčanja, kao i sposobnosti da bude bez sna vrlo dugo, Kourosova je tjelesna snaga tj. mišićavost (tjelesna mast samo 8%). Vježbao je mnogo utezima gornji dio tijela, torzo i noge.

Za psihološke pripreme za utrke koristio je glazbu kojom je ulazio u svojevrsni trans. Yiannis je uvijek bolje rezultate postizao na zatvorenim, kružnim stazama ili otvorenim autocestama bez prevelikog prometa, gdje je puno lakše i bez ometanja ulazio u željeno psihološko stanje. Na neravnim terenima nije postizao jednako dobre rezultate.

 

Yiannisovi rekordi:

dužina podloga vrijeme
100 milja cesta 11h 46min 37sec
1000 km staza 5d 16h 17min 00sec
1000 km cesta 5d 20h 13min 40sec
1000 milja cesta 10d 10h 30min 36sec

 

vrijeme podloga udaljenost
12h cesta 162.543 km
24h cesta 290.221 km
24h staza 303.506 km
48h cesta 433.095 km
48h staza 473.797 km
6 dana cesta 1028.370 km
6 dana staza 1038.851 km

 

Yiannis Kouros svoju je natjecateljsku karijeru završio postavljanjem svjetskog rekorda 2010. godine na stazi na 24 sata probivši barijeru od 300 kilometara, istrčavši nevjerojatnih 303.506 km. Sedam nevjerojatno brzih maratona u nizu!

Pogledajte zanimljiv dokumentarac o ovom australskom Grku rođenom za trčanje ultramaratona:

Foto: Facebook stranica Yiannis Kouros

Piše: Ana Pavčec

[FOTO] Šibenskih deset i četvorka za Dražena

Trčanje se relativno sporo, ali ipak sigurno “prima” i u Dalmaciji. Sve je više utrka, sve je više trkačica i trkača, a bogomdani uvjeti u predsezoni i posezoni zasigurno će potaknuti mnoge da organiziraju utrke na koje će privući “kontinentalce” – iz magle na dalmatinsko sunce.

 

 

Upravo tako bilo je u subotu na trećem izdanju Šibenskih deset i Draženove četvorke. Jedna od prvih asocijacija na “Šibenik” kod većine će biti “Dražen” pa se utrke i održavaju uvijek oko njegovog rođendana. Upravo danas, kada pišem ovaj tekst, Dražen Petrović slavio bi svoj 54 rođendan. No, sudbina je htjela da se od njega oprostimo prije 25 godina. Fizički smo se oprostili, ali u Šibeniku je on i dalje živ. Na njegovim Baldekinu, pored spomenika, i danas se igra košarka, a od prije dvije godine, trči se i utrka u njegovu čast.

U subotu su tako održane utrke na 10 kilometara, Šibenskih deset, na 4 kilometra, Draženova četvorka te kratke dječje utrke na šibenskoj rivi.

Na Šibenskih deset nastupilo je 142 trkačica i trkača, a pažnju je najviše privlačila Nikolina Šustić, koja je nedavno postala svjetska prvakinja u trčanju na 100 km. Ona je na kraju i pobijedila u ženskoj konkurenciji, ispred Marije Vrajić na drugom i Lucije Šćur na trećem mjestu. U muškoj konkurenciji najbrži je bio Tomislav Kukec, drugi je bio Dražen Dinjar, a treći Neven Čorko.

Na Draženovoj četvorki nastupilo je 111 trkačica i trkača, a rezultatskog imperativa ovdje nije bilo, ovo je rekreativna utrka. No, spomenimo ipak najbrže. Bili su to Aljaž Renko, Renato Sertić i Antonio Pintur kod muškaraca te Ivona Zemunik, Ivana Grubišić i Lea Pešec kod žena.

Utrku su kao i prethodne dvije godine uspješno organizirali Atletski klub Karlovac i Atletski klub Šibenik.

Vidimo se 2019. na četvrtom izdanju Šibenskih deset i Draženove četvorke!

 

Zašto početnici odustaju od trčanja

Bez obzira na razlog i motivaciju zbog koje počinješ s trčanjem, vrlo je vjerojatno da ćeš u nekom budućem trenutku željeti odustati. Da, nije to nešto baš što želiš čuti, posebno kada je odlučnost na visokoj razini, ali realno, sasvim je sigurno da će ti kroz neko vrijeme to više puta proći kroz glavu.

 

Evo nekoliko klasičnih izgovora zbog kojih početnici odustaju od trčanja  

 

Ozljede

Izgledi da te u počecima izbjegne (manja) ozljeda vrlo su mali, a često je upravo to razlog odustajanja, vjerujući da tvoje tijelo nije za takvu vrstu napora. No to je pogrešno razmišljanje.

Ako je do ozljede došlo, znači da tome postoji razlog, a taj razlog najčešće ili gotovo u pravilu su greške kao što je – pretjerivanje – prenaglo povećavanje kilometraže tj. preintenzivno treniranje. Ozljede su samo znak upozorenja da nešto u svom treniranju moraš promijeniti, bilo da se radilo o intenzitetu ili dužinama treninga.

U svakom slučaju, ne plaši se i ne padaj na mamac da “ti nisi za to”.

>>> Kako se psihički nositi s ozljedom
>>> Ozljede trkačkih početnika

 

Vremenski uvjeti

Hladno je! Prevruće je! Pada kiša! Istini u oči – nikome nije lijepo trčati po ružnom vremenu, po vrućinama niti po velikoj hladnoći, ali isto tako – to nisu razlozi zbog kojih se trčati ne bi trebalo. Osim opcije da se prilagodiš vanjskim uvjetima i izletiš van istog trena, prije nego li se sumnja u to trebaš li trčati baš danas ukorijeni još dublje, možeš trčati i na – traci za trčanje.

Većina nas je nema kod kuće, ali sasvim sigurno je ima u tvojoj blizini u kakvom fitness centru. Naravno, traka je tek povremeno rješenje za ekstremnije vremenske uvjete. Ipak, češća solucija bi svakako trebala biti prilagodba vremenu u smislu prikladnog odijevanja i okrepe.

Trenirajući na vanjskim uvjetima, kakvi god oni bili, pripremamo svoje tijelo za različite uvjete i time stječemo prilagodljivost, što je veliki benefit. Kako god bilo – vremenski uvjeti se mijenjaju stoga – nemoj odustajati samo zato što nije idealno!

 

Nedostatak motivacije

Ovo se često događa onim trkačima koji svoje ciljeve u startu postavljaju previsoko. Svi imamo svoju, individualnu polazišnu točku, ne možemo i ne bi se trebali uspoređivati s drugima. Kada si zadamo previsok cilj – zato što je to isto nekome drugome uspjelo – vrlo vjerojatno smo osuđeni na razočaranje. Ono vodi demotivaciji i na kraju odustajanju od trčanja. Postavi manje, dostižne ciljeve i slavi svako njihovo ostvarenje!

>>> Pronađi motivaciju i kada je teško

 

Trčati nije lako

Da, to je tjelesna aktivnost koja sama po sebi nije najugodnija stvar na svijetu, ali, svaki početak je težak. Noge bole, teško dišeš, znojiš se.. tvoje tijelo se bori s naporom. Ako ti se čini da ti postaje neizdrživo – uspori, prohodaj i vježbaj tehnike disanja.. Što ćeš više trčati, to će ti postajati lakše. Uostalom, nitko nije rekao da će biti lako. 😉

 

Dosadna rutina

Svakodnevno ponavljanje iste rutine često postane zamorno. Ista trasa, isti tempo, ista dužina, isti napor. Većina trkača početnika ne razumije značaj različitosti treninga. Osim što se eliminira element dosade i rutinskog odrađivanja još jednog, istog treninga, različiti treninzi u smislu intenziteta i dužine su itekako važni za napredak. Ne robujte trasi, stazama niti terenu po kojem trčite i nikad vam neće dosaditi.

 

Zaposlenost i obaveze

Današnjim načinom ubrzanog života ovo je često izgovor broj jedan. Posao, obiteljske i društvene obaveze ispune nam gotovo svaki dan, tako da, čini se, zapravo nemamo vremena za trčanje.Međutim, trčanje nije aktivnost koja iziskuje puno preduvjeta, stoga, pronađi svaki dan pola sata do sat vremena slobodno, uguraj ga u listu dnevnih prioriteta, gledaj na to kao vrijeme za sebe i – uživaj! 🙂

Nakon nekog vremena svakodnevnica će ti postati nezamisliva bez trčanja, a razloga za netrčanje više neće biti.

 

Počele su prijave za 2. Krka polumaraton

Krka polumaraton, međunarodna atletska utrka kroz Nacionalni park Krka doživjet će svoje drugo izdanje u subotu 13. travnja 2019. Premijerni, ovogodišnji Krka polumaraton vrlo brzo je rasprodan i primljen s oduševljenjem od strane trkača, vjerujemo da će interes za iduća izdanja samo rasti.

 

 

Krka polumaraton pruža trkačima jedinstveni ugođaj trčanja u jednom od najljepših dijelova Hrvatske, u okruženju zaštićene prirode i jedinstvene kulturno-povijesne baštine. Staza polumaratona službeno je certificirana – AIMS certifikat, u prvom dijelu dosta ravna, dinamična i s velikim spustom i usponom između 17. i 19. kilometra.

Kao i prošle godine, utrka starta u Eko kampusu Krka u Puljanima, zatim se trči u smjeru Oklaja, spušta do same rijeke Krke, uz Brljansko jezero, nakon čega slijedi jedini uspon u smjeru amfiteatra Burnum, gdje je i cilj.

Novost za iduću godinu je ta da će se posebno mjeriti i nagrađivati vrijeme upravo toga teškoga, ali atraktivnog uspona. Za sve one kojima je 21.098 metara polumaratona prevelik izazov, a željeli bi sudjelovati u ovom lijepom događaju, na programu je i kraća utrka, na 5,5 km.

 

Pogledajte video s prvog Krka polumaratona:

 

Novost su i dječje utrke koje će održati u subotu na prostoru amfiteatra Burnum. Vjerujemo da će najmlađi posebno uživati u antičkom okruženju, a organizator će osigurati i posebne animatore za djecu u vremenu dok njihovi roditelji savladavaju utrku ili se za nju zagrijavaju. Pravo obiteljsko trkačko druženje!

Naravno, s obzirom na odvojene pozicije starta i cilja i veličinu Nacionalnog parka Krka, za sve sudionike utrke organiziran je prijevoz – iz Drniša, Skradina i Krka te od cilja prema startu s dostavom stvari na cilj.

Zbog velikog zanimanja, ove je godine povećan maksimalan broj trkača na objema utrkama – 650 na utrci polumaratona i 350 na utrci građana.

Sudionike očekuje bogat startni paket s ulaznicom za Nacionalni park Krka i Champion atletskom majicom s logom utrke, a za najbolje su osigurane i novčane nagrade. Prijave su otvorene, a svoje mjesto možete osigurati na vrijeme po ranim cijenama klikom na poveznicu https://www.utrka.com/utrke/krka/2019/info/ dok sve informacije možete pronaći na službenoj stranici utrke www.krka.run uz još poneko iznenađenje koje ćete saznati kasnije. 🙂

 

 

 

PR tekst

 

Više od 750 trkačica i trkača na Dalmacija Ultra Trailu

Preko 750 natjecatelja iz 42 zemlje, sa svih naseljenih kontinenata startat će ovaj vikend i protrčati stazama Dalmacija Ultra Traila.  

 

 

Za tu priliku očišćeno je preko 200 km staza, izvučene iz zaborava mnogi davno zaboravljeni putevi, nekad jedine poveznice dalmatinskih zaseoka. 

Pet planina; Biokovo, Mosor, Omiška Dinara, Primorska kosa, Kozjak, tri rijeke; Cetina, Žrnovnica, Jadro, te poznate povijesne i kulturne lokacije, poput Fortice, Kliške tvrđave, Antičke Salone u jednom dahu povezati će utrka koja se ove godine održava od 19. do 21.10.2018.

Prolaskom stazama Dalmacija Ultra Traila natjecatelji DUT-a  naći će se u vremeplovu. Start će im označiti pucanj gusarske kubure, putovati će kroz Antiku, krenuti u boj s tvrđave, prolaziti kroz napuštena sela hrvatskih težaka, uživati u dalmatinskom kršu kao i u prekrasnim pogledima na more, rijeke i kanjone.

Centralno mjesta događanja je grad Omiš. Poznat po svojoj gusarskoj prošlosti, danas je Omiš s kanjonom Cetine, kajakingom, raftingom, kanjoningom, stotinama penjačkih i alpinističkih smjerova, uzletištem za paraglider, centar avanturističkog turizma.

 

 

Iz Omiša, u petak 19. 10. 2018. u 14.00 sa glavnog trga starta najduža i najljepša utrka SKY DUT, nakon 160 kilometara završava na popularnoj omiškoj plaži. (da bi vjernije predočili dužinu utrke nabrojati ćemo kontrolne točke: Start Omiš – Jesenice, Žrnovnica, Solin, dom Putalj (Kozjak), Klis, Dom Girometta (Mosor, Sitno Gornje, Gata, Smolonje, Kostanje, Slime, Zadvarje, Brela, Pisak, Gornja Lokva, Cilj – Omiš)

 

MOUNTAIN DUT, utrka 103 km duga, starta točno u ponoć iz Kliške tvrđave. Na mjestu gdje su se kroz tisućljeća lomila koplja brojnih vojski, start utrke označit će pucnjem kliški Uskoci, pripadnici povijesne srednjovjekovne postrojbe, koji i danas skrbe o tvrđavi.

 

SEA DUT, 53 kilometra duga utrka koja većim djelom prati morsku liniju, starta u subotu 20. 10. 2018. u 9.00 iz Makarske. Ove godine Sea DUT je i službeno Prvenstvo Hrvatske u trailu i kvalifikacijska utrka za odlazak na Svjetsko prvenstvo.

 

Najkraća utrka, savršen početak za nove trkače, utrka RIVER DUT s 21 kilometar dužine kreće iz Dugog Rata, 20 .10. 2018. u 13.00 sati. Na zadnjim kilometrima silaska u Omiš nagradit će trkače pogledom na spoj rijeke, mora i stijena.

Sve utrke završavaju u Omišu na omiškoj plaži gdje se u nedjelju 21. 10. 2018. u 12:00 sati održava Dječja utrka duga 1 km, na kojoj je trenutno preko 200 prijavljene djece. Nakon dječje utrke slijedit će proglašenje pobjednika utrka.  

Sva ta organizacija, a i ova manifestacija koja je zasigurno jedna od organizacijski najkompleksnijih na ovom području ne bi bila moguća bez podrške Turističkih ureda i lokalne zajednice te uz pomoć od 300 volontera raspoređenih po stazi i okrepnim stanicama.

 
Mnogi natjecatelji su došli iz dalekih zemalja pa organizatori pozivaju lokalno stanovništvo da izađe ispred svojih kuća, pozdrave natjecatelje i predstave Hrvatsku kao zemlju srdačnih I ljubaznih domaćina.

 

PR članak

[FOTO] Održan 27. Zagrebački maraton

Jučer je po lijepom, ali malo pretoplom vremenu održan 27. Zagrebački maraton koji je tradicionalno start i cilj imao na Trgu bana Jelačića. Pročitajte kako je bilo. 🙂

 

 

Maratonsku utrku zavrilo je 444 trkačice i trkača. Najbrži u muškoj konkurenciji bio je Hosea Kiplagat Tuei koji je kroz cilj prošao za 2:17:08. Više od četiri minute sporiji je bio Evans Kipngetich Tanui (2:21:34), a na treći je bio Stenly Kipruto (2:21:54). Svi trojica državljani su Kenije. Od naših trkača najbolje su se plasirali Goran Grdenić (2:26:21) na petom mjestu i Antun Rudolf Pavelić (2:34:49) na šestom mjestu.

U ženskoj konkurenciji nije bilo takve dominacije Kenijskih trkačica, jer je na utrci ponovno nastupila reprezentativka Srbije Olivera Jevtić, koja je pobijedila s rezultatom 2:37:11. Na drugom mjestu bila je Kenijka Hellen Jepkosgei Kimutai (2:41:13), a na treće se plasirala naša Matea Matošević Hačić koja je s 2:48:07 ostvarila i svoje najbolje maratonsko vrijeme ove godine.

Održan je i polumaraton koji je završilo 1968 trkačica i trkača, a najbrži su bili:

  1. Hillary KIPTUM MAIYO KIMAIYO (KEN) 1:04:42
  2. Mathew KOSGEI (KEN) 1:07:10
  3. László GREGOR (HUN) 1:11:49

 

  1. Christine MORAA OIGO (KEN) 1:13:10
  2. Ruth NUNDU MBATHA (KEN) 1:13:16
  3. Bojana BJELJAC (CRO) 1:13:28

Na utrci građana na 5 km nastupilo je mnoštvo rekreativaca, a pobjedu su ostvarili pravi atletičari – Dino Bošnjak (15:09) kod muškaraca i Katarina (17:38) kod žena.

 

Osvrt na utrku

Ovogodišnji maraton po nekim je rješenjima bio bolji od dosadašnjih. Svlačionice su maknute s trga, što je svakako poboljšalo vizualni dojam utrke. Na nekoliko punktova u gradu svirali su glazbenici i podizali atmosferu. Ukupan broj trkača na polumaratonu i maratonu je veći nego lani (2228 – 2017. godine, 2412 – 2018. godine). Ono što treba pohvaliti je i predivna medalja i kvalitetan startni paket. Ono o čemu bi trebalo razmišljati je promjena staze, stvarno je dosadno i pusto trčati od Maksimira do Dubrave natrag, osobito maratoncima koji to moraju dva puta. Opet je Ilica bila usko grlo, sa svim pješacima koji pretrčavaju stazu i smetaju, s nelogičnim ulaskom u cilj gdje se presijeca putanja trkača koji trče prema zapadu… I ono na što je teško utjecati i više je u sferi promjene mentalnog sklopa – da Zagrepčani shvate koliko je ova utrka važna za grad i da je podrže, čak i onda kad moraju izabrati alternativni pravac za kretanje automobilom u nedjelju.

REZULTATI

 

FOTOGRAFIJE

RACEMOMENT SUSTAV – POLUMARATON I MARATON

RACEMOMENT SUSTAV – UTRKA GRAĐANA NA 5 km

Foto albumi nalaze se na Facebook stranici organizatora

 

 

 

Kako se obući za Zagrebački maraton

Jesen nam donosi svakojake vremenske prilike. Tako je i Zagrebački maraton održavan i po jakoj kiši i po hladnom i izuzetno vjetrovitom vremenu, a ove nas godine očekuje poprilično topao dan s relativno hladnim jutrom. Ne dozvoli da te hladnoća jutra zavede i da se onda mučiš na kasnijoj vrućini.

 

 

U zadnjih desetak godina, nekoliko je puta vrijeme bilo ovakvo kakvo nas očekuje u nedjelju maratona. Hladno jutro, s maglom koja se digne i prepusti zagrebačke ulice suncu, koje vrlo brzo počne ozbiljno zagrijavati.

Viđali smo mnogobrojne manje iskusne trkačice i trkače koji zbog hladnijeg jutra na sebe stave hrpu odjeće s kojom se onda moraju boriti do cilja, pregrijani i dehidrirani od prekomjernog znojenja.

 

Kakvo će vrijeme biti

Najniža temperatura koja je najavljena za nedjelju je oko 7 stupnjeva Celzijusa. Ta temperatura će biti prije svitanja, a do 10 sati, kada je vrijeme starta, ona će se popeti na oko 13 stupnja Celzijusa. No to će ovisiti o tome kada će se podići jutarnja magla (ako je bude). Najavljen je i slab vjetar, a mogućnost za padaline je – nula.

Najviša dnevna temperatura bit će oko 20 stupnjeva Celzijusa, ali ona neće biti dosegnuta za vrijeme utrke, možda samo oni najsporiji na maratonu osjete tu toplinu. 🙂

 

Naš savjet

Za trčanje utrke na 5 km je gotovo svejedno, ona je relativno brzo gotova i kako god da se obučeš, ne možeš puno pogriješiti.

Ako trčiš polumaraton ili maraton obuci se kao za ljetno trčanje – kratke tajice ili hlačice, kratka majica. Svlačionice su ove godine postavljene dvjestotinjak metara od Trga bana Jelačića, pa topliju odjeću svuci sa sebe prije zagrijavanja ili se zagrij u njoj pa je skini prije odlaska na start.

Možda će ti na početku biti malo hladno, ali već nakon nekoliko kilometara ćeš se zagrijati.

Sretno! 🙂 

Reebok Classic predstavlja novu Aztrek kolekciju

Postavljajući nove izazove za sezonu jesen/zima 2018. ranije predstavljenim redizajniranim modelom Aztrek OG, Reebok Classic i dalje nastavlja reinkarnirati hrabar i autentičan duh devedesetih godina.

 

 

Najnovija Aztrek kampanja i mega-popularni reper Lil Yachty, poznat po tome što uvijek bira drugačiji put, nastavljaju provocirati pojedince kako bi se odvažili na drugačiji put.

Kroz svoju posvećenost artizmu koji kreativno nadilazi umjetničke granice i spaja različite žanrove, Lil Yachty je doista promijenio naličje hip-hopa. Pridružio se tako ligi kreativnih pojedinaca – Anaisu Gallagher, DJ Onemanu i Portiu Ferrari – koji su svi redom sudjelovali u ranijoj filmskoj kampanji ‘Take a Different Path’ usvojivši odvažan stav devedesetih godina kojega su redefinirali kroz svoj osoban i upečatljiv stil. Ovi kultni pioniri iz devedesetih godina prošlog stoljeća, u kampanji su ostavili trag svog osobni stilski pečat, izazivajući nove generacije individualaca da prkose očekivanjima te da sami definiraju svoj stil.

 

 

Ovaj legendarni model kojega je davne 1993. godine dizajnirao proslavljeni Christian Tresser, definitivno je promijenio sva pravila igre i postao pionir među trkačkim tenisicama te je sasvim sigurno osigurao legendarnu reputaciju za Reebok.

Najnoviji model Aztrek zadržao je kultnu Hexalite tehnologiju koja spaja inovativnosti i funkcionalnost s retro stilom. Nova kolekcija trkačkih tenisica Aztrek vješto spaja old-school doživljaj i estetiku nove generacije. Bijela mreža i sintetički mikro-antilop s akcentima crvene i crne boje te dodatkom reflektirajućih detalja ostavljaju dojam noćnog bljeska. Za ovu jesen i zimu, Reebok Classic spaja hrabri stil Lil Yachtya s Aztrek modelom kako bi proslavio njegovu sposobnost da svojim autentičnim stilom prkosi očekivanjima drugih.

Najnoviji modeli Reebok Classic Aztrek ekskluzivno su dostupni u maloprodajnoj mreži Reebok partnera: Not Ordinary Sneaker Storeu/ NOSS-u u Zagrebu, Tkalčićeva 4 po cijeni od 749,00 kuna.

Više saznajte na: https://reebok.hr/aztrek/

PR tekst

In memoriam Igor Malešević

Zatekla nas je tužna vijest da nas je napustio Igor Malešević, vrijedni sportski radnik, trener i nekadašnji uspješni sportaš. Počivaj u miru legendo primorsko-goranskog sporta.

 

 

Igor je rođen 1960. godine, a dugu plivačku karijeru započeo je 1968. godine i do 1979. nanizao mnogobrojne medalje pojedinačno i u štafetnim disciplinama. Već te 1979. godine počeo je raditi kao instruktor plivanja u PK Primorje, a kroz njegovu školu prošle su tisuće mladih i odraslih plivača. Igor je bio i instruktor triatlona gdje je na triatlonske staze izveo generacije djece TK Rival.

Upravo po tom radu s mladima najviše ćemo se sjećati Igora. Autobusi “Rivalovaca” su dolazili na triatlonska natjecanja diljem Hrvatske pod njegovim trenerskim vodstvom.  Bio je aktivan i u organizaciji mnogobrojnih utrka u Rijeci i okolici, tih, povučen i radišan. Osim sporta, koji je bio njegov život, bavio se i umjetnošću, prije svega fotografijom. Umro je od posljedica teške bolesti 5. listopada 2018.

Za 3sporta je napisao veliki serijal SPEEDO škole plivanja.

Počivaj u miru prijatelju.

 

Z

 

Što je jogging a što trčanje

Oni malo stariji dobro se sjećaju knjige Jeffa Gallowaya “Od jogginga do maratona”. Mnogima je upravo ta knjiga bila “početnica” u prvim koracima trčanja, ali i u kasnijim pripremama za utrke.

 

 

No što zapravo označava pojam “jogging” a što je “trčanje”, u kojem su dijelu te dvije riječi sinonimi, a u kojem označavaju različitu aktivnost? Je li svako sporo trčanje jogging i može li se spore trkače nazvati (pomalo pogrdo) “joggerima”?

Pitali smo četiri trenera u školama trčanja što misle o ovoj temi, evo njihovih odgovora:

 

Goran Murić

Ja bih rekao da je razlika između joggera i trkača u pristupu trčanju. Trkači trče (treniraju) s nekim ciljem, većina se drži i nekog plana, idu na utrke i slično. A joggeri trče bez nekog posebnog cilja, više zbog očuvanja zdravlja, nemaju za cilj poboljšanje forme, ali ne znači da je ne poboljšavaju. Mogu otići i na utrku, ali više iz gušta, da bi se družili, ne utrkivali. Na početku škole trčanja većina polaznika su joggeri, a na kraju četvrtina ih ostanu joggeri, a četvrtina postanu trkači. A ona druga polovina odustane i nisu više ni joggeri ni trkači.

 

Ovako nekako zamišljamo joggericu…

 

Slavko Petrović

Rekao bih da je trkač svaki onaj kojem trening nije samo lagano trčkaranje, već u programu rada ima i intervalne treninge, tempo trčanja itd. A sada, koji je to nivo rezultata za koji se trkač priprema, rekao bi da je nebitno.

 

Vedran Lozanov

Razlika između trčanja i jogginga za mene je velika. Ako se netko želi ujutro razbuditi uz laganu i umjerenu aerobnu tjelesnu aktivnost ili se pak nakon napornog dana ispucati sam ili u društvu prijatelja na omiljenoj ruti trčanja, onda definitivno govorimo o joggingu. Jogging je umjerena tjelesna aktivnost koja ima relaksacijsku ulogu. Dakle, primarna svrha u prvom planu nije unapređenje fizičkih sposobnosti, već održavanje zdravstvenog statusa na zadovoljavajućoj razini. Pod terminom “trčanje” ipak se radi o ozbiljnijem pristupu u vidu jasno definiranih ciljeva do kojih vodi unaprijed osmišljen i postavljen program rada. Dakle, trčanje možemo promatrati kao naš vlastiti projekt u koji ulažemo osim svog vremena, i podosta materijalnih dobara (kvalitetne tenisice, odjeća za svako godišnje doba i sl.). Samo kvalitetno izrađeni plan i program rada te kontrola parametara prikupljenih s treninga ili testiranja kroz određeni vremenski period, stvaraju nam preduvjete da bismo ostvarili svoj cilj. Trčanjem!

… a ovo bi više bila trkačica

 

Tomislav Marinović

Jogging je povremeno rekreativno trčanje laganog do umjerenog tempa koje za cilj nema nikakav rezultat, napredak, nego samo zdravstveni aspekt održavanja zdravlja. Trčanje je aktivnost koja podrazumijeva uključenost metodologije treninga, principe treninga i u kojoj je napredak neizbježan, rezultati su postavljeni kao testne vrijednosti napretka i takva je aktivnost puno bolja i ljepša od jogginga.

 

Izgleda da se treneri poprilično slažu oko razlike između jogginga i trčanja. Kada bismo ipak tražili neku brojku, neki orijentacijski tempo tog “laganog” trčanja tj. joggiranja, neki autori navode da se radi o tempu od 6 min/km. Sve sporije od toga bio bi jogging, a brže od toga trčanje.

 

Ova je knjiga mnogima bila trkačka početnica

 

 

Kraljevski tretman za sve na prvom izdanju King of Učka

Ima nešto posebno u utrkama koje imaju logično, organski određen start i cilj. Vjerojatno tu postoji neke veze za djetinjstvom kada je jedini raspis utrke bio kad se netko zadere “tko prvi do…”. Bez čipova, online prijava, sudaca ili okrepnih stanica trka do prve bandere ili do vrha brda kreće bez stajanja.

 

 

King of Učka u svom DNK ima nešto duboko povezano s ovim osjećajem. Jednostavno “tko prvi do… vrha Učke”. Odlično uigrana ekipa koja stoji iza organizacije Tour of Croatia, Učka Trail i Ironman Slovenska Istra dobro zna da im je upravo staza najjači adut. Tako su cijelu trku i zamislili, da sve bude u funkciji stavljanja Učke u prvi plan. I dok postoje drugi događaji koji imaju dužu tradiciju, više sudionika i bogatije nagrade; jedno je sigurno – Učku nema niti jedna druga utrka.

U subotu 29. 9. 2018 održano je prvo izdanje. Na startu nas se je skupilo 120 iz šest zemalja, a na kraju dana kao najbrži okrunjeni su Robert Kralj i Laura Šimenc iz Slovenije. Broj sudionika je očekivan za prvu godinu i sudeći po reakcijama nakon utrke većina sudionika se planira vratiti i iduće godine te preporučiti trku i prijateljima i klupskim kolegama. Za očekivati je da će broj sudionika naglo rasti.

 

Staza

 

Uspon je dug 22 kilometra, penje se 1.396 metara (prosječni nagib je 6,3%) i staza spaja Ičiće s vrhom Vojak koji se vidi i sa samoga starta. Odašiljač i radar na vrhu dominiraju krajobrazom i vide se sa više mjesta na stazi tako da smo nekoliko puta reciklirali šalu koju smo čuli na startu – “evo već se vidi cilj – mora biti da smo blizu”. Ovoliko dugi uspon zaslužuje poštovanje, ali za razliku od alpskih uspona koji lome tijelo i duh neprekidnim strminama, Učka ima znatno dobroćudniju narav.

 

Prvi dio uspona kroz naselja iznad Ičića služi kao zagrijavanje i cesta serpentinama lijeno vijuga između vila za odmor koje su se počele renovirati nakon sezone. Nakon prolaska ispod magistrale, serpentine prestaju i počinje srednji dio uspona do prijevoja Poklon. Ovo je najzahtjevniji dio staze sa više strmijih djelova koji prelaze 10% nagiba. Ovi testovi ne traju duže od nekoliko stotina metara i iskusniji vozači će položenije dijelove između njih iskoristiti da ulove dah i zalet za novi strmiji dio koji slijedi. Za vrijeme penjanja treba stalno koristiti zadnji mjenjač, a na par mjesta se čak može hraniti ego i prebaciti na veliki zupčanik.

Zadnji dio uspona je kroz šumu nakon odvajanja od glavne ceste koja se počinje spuštati na Istarsku stranu. Nakon skretanja cesta je znatno uža i na visini od preko 900 metara se osjeća svježiji zrak. Za vrijeme uspona je puhala bura te je olakšala ovaj dio uspona koji je većinom bio niz vjetar. Ovdje je uspon puno regularniji, bez većih promjena nagiba i vozači koji krenu preambiciozno na početku uspona ovdje mogu izgubiti puno vremena.

Stalne promjene ritma i klimatsko-vegetacijskih zona te pogledi od kojih zastaje dah čine da kilometri brzo prolaze i nikad se ne javlja sindrom “kad će više taj kraj”. Cilj se nalazi pokraj odašiljača i radara, na dvije minute hoda od samog vrha i vidikovca. Vidikovac zaista vrijedi posjetiti zbog pogleda koji puca na Cres, Istru i Rijeku.

 

 

Mudriji natjecatelji će u vreću sa rezervnom odjećom staviti i par tenisica jer je kamenita i grbava staza na cilju u potpunosti neprikladna hodanju u sprintericama. Osim tenisica, vreću koju organizatori voze na cilj treba napuniti rezervnom odjećom – većina natjecatelja je bila spremna s laganim jaknama, rukavicama i maramama. I dok su biciklisti u rukavicama i vjetrovkama dobili nekoliko čudnih pogleda na kraju spusta u Ičićima, za vrijeme spusta su odigrale svoju ulogu.

 

Organizacija

 

Iako je ovo prvo izdanje King of Učka, na svakom koraku je jasno da iza ovog događaja stoji uigrana ekipa koja zna što radi. Web stranica sadrži sve potrebne informacije i jednostavna je za snalaženje. Marketing i branding utrke također daju do znanja da se radi o ozbiljnoj trci.

Na sam dan utrke biciklisti su imali sve što im je trebalo pri ruci i na vrijeme. Sve je jasno označeno, volontera ima dovoljno, a za autohtoni osjećaj su se pobrinule prijateljski raspoložene gospođe u narodnim nošnjama na prvoj okrepnoj stanici. Čak su i stanari koji žive uz stazu izašli pozdraviti natjecatelje. Organizator je osigurao suradnju lokalne zajednice i bitnih ustanova tako da je sigurnost bila na iznimnoj visini. Svaka prilazna cesta je osigurana redarom te je promet u potpunosti zatvoren.

 

Organizatori razumiju da je za povećanje broja sudionika ključno da se svi sudionici osjećaju jednako dobrodošlima. Tako je zatvaranje prometa i rad okrepnih stanica bio prilagođen i onima koji su odlučili malo duže uživati u pogledu. Spust je bio dopušten tek nakon što na stazi ostalo samo nekolicina sudionika koje je spikerica posebno pozdravila prilikom ulaska u cilj. Osim za najbrže osigurane su nagrade i za najstarijeg i najmlađeg natjecatelja. Lijepo je bilo vidjeti da je i naš proslavljeni as i jedan od glavnih organizatora Vladimir Miholjević osobno čestitao biciklistima na završenoj trci u ciljnom prostoru.

Ako se po jutru dan poznaje King of Učka ima svijetlu budućnost. Iznimno atraktivna staza, odličan termin, organizacija koja brine o svim potrebama biciklista, jak marketing te potpora lokalne zajednice daju mogućnosti da ova trka postane jaki regionalni događaj koji može po kvaliteti i atraktivnosti stati uz bok legendarnom slovenskom “Jurišu na Vršič” koji je ove godine održan po četrdeseti put.

Formula je naizgled vrlo jednostavna – naučiti od boljih, dodati nešto jedinstveno  – Učku – i uspjeh je zagarantiran. Ako se nastave razvijati ovim putem siguran sam da će organizatori vrlo brzo morati razmišljati o ograničavanju broja prijava.

Prvo izdanje King of Učka je bilo kraljevsko iskustvo, ne samo za pobjednicu i pobjednika, nego i za svakog sudionika.

Rezultati

King of Učka Facebook stranica

 

 

Tekst: Zlatko Tomšić
Foto: Sandro Rubinić / Zlatko Tomšić

Više od 600 trkačica i trkača trčalo na Zagreb 5×5 serijalu

Popularni serijal utrka Zagreb 5×5 došao je do svojeg ovogodišnjeg zaključka finalnom utrkom na Kaptolu. Prilika je ovo za kratku rekapitulaciju i zasluženu pohvalu najboljima.

 

 

Prva petica u 5×5 znači da se trči 5 kola, a druga da se na svakom kolu trči 5 kilometara. Ovogodišnji serijal počeo je po hladnom zimskom vremenu na Ravnicama Winter Classic utrkom. Nastavljen je pozdravom proljeću na Trgu Francuske republike, svibanjskom utrkom u Travnom i ljetnim izdanjem utrke u centru, na Zrinjevcu. U nedjelju je održana i posljednja utrka na Kaptolu.

Sveukupno je kroz utrke prošlo nešto više od 600 trkačica i trkača koji su iz kola u kolo skupljali bodove za konačni ukupni plasman.

 

Tko su najbolji

Na posljednjem ovogodišnjem kolu najbrži je bio Dino Bošnjak, koji je zahtjevnu stazu od 5 km istrčao za 14:44 min što je tempo ispod 3 min/km. Drugi je bio Goran Grdenić, treći Dorian Miškulin, četvrti Tomislav Novosel, a peti Zoran Žilić.

I u ženskoj je konkurenciji ostvaren odličan rezultat pobjednice Matee Parlov koja je ciljem prošla za 16:51 min. Druga je bila Mirjana Šimek Bilić, treća Jasminka Zvonar, četvrta Sandra Žilić i peta Valentina Valjak.

Ukupnu pobjedu u ženskoj konkurenciji osvojila je Mirjana Šimek Bilić koja je pobijedila na tri kola. Drugo mjesto zauzela je Maja Perišić, treće Marija Vrajić, četvrto Jasminka Zvonar a peto Maja Urban.

U muškoj konkurenciji nedodirljiv je bio Dino Bošnjak koji je nastupio na svim kolima i na svim kolima pobijedio. Na drugo mjesto plasirao se Goran Grdenić, na treće Zoran Žilić, četvrto Dražen Dinjar i peto Blaž Car-Pavlic.

Prema najavama organizatora iz Run&Treka, iduće nas godine čekaju neke promjene i još atraktivniji Zagreb 5×5 serijal.

REZULTATI FINALA

UKUPNI REZULTATI

FOTOGRAFIJE NA FACEBOOKU

FOTOGRAFIJE U RACEMOMENT SUSTAVU

 

Fotografije iz foto zone na RaceMoment sustavu >> https://3sporta.com/racemoment/zagreb-5×5-finale/
Fotografije iz foto zone na RaceMoment sustavu >> https://3sporta.com/racemoment/zagreb-5×5-finale/
Fotografije iz foto zone na RaceMoment sustavu >> https://3sporta.com/racemoment/zagreb-5×5-finale/
Fotografije iz foto zone na RaceMoment sustavu >> https://3sporta.com/racemoment/zagreb-5×5-finale/
Fotografije iz foto zone na RaceMoment sustavu >> https://3sporta.com/racemoment/zagreb-5×5-finale/
Fotografije iz foto zone na RaceMoment sustavu >> https://3sporta.com/racemoment/zagreb-5×5-finale/
Fotografije iz foto zone na RaceMoment sustavu >> https://3sporta.com/racemoment/zagreb-5×5-finale/
Fotografije iz foto zone na RaceMoment sustavu >> https://3sporta.com/racemoment/zagreb-5×5-finale/
Fotografije iz foto zone na RaceMoment sustavu >> https://3sporta.com/racemoment/zagreb-5×5-finale/

 

 

U Rapcu uspješno završen još jedan Valamar Trail

Niti bura koja je jučer puhala na području Istre nije omela gotovo pet stotina sudionika iz Hrvatske i inozemstva da prijeđu izazovne i prilično uzbudljive staze u sklopu poznate trail utrke

 

 

Na Valamar Trailu, jednoj od najljepših i najkvalitetnijih trail utrka u u ovom dijelu Europe jučer je sudjelovalo petstotinjak trkača iz Hrvatske i inozemstva. Petu godinu zaredom Rabac je tako okupio brojne rekreativne i profesionalne trkače koji su svoju snagu i izdržljivost dokazivali na tri različite staze: GREEN (11 km), BLUE (30 km) i RED (57 km) stazi. Lijepo, sunčano vrijeme i ugodna temperatura okupili su i brojne navijače koji su pljeskom i uzvicima na svim dijelovima staza bodrili trkače.

Na RED stazi sudjelovalo je 109  trkača, a titulu najboljih osvojili su Slovenci Marjan Zupančić iz Hoka One One Slovenija i Ajda Radinja iz ŠD Vaitapu. Slovenski su trkači ujedno bili i najbrojniji na ovoj najzahtjevnijoj dionici, a po broju prijavljenih u stopu su ih pratili Hrvati, Mađari, Talijani i Austrijanci. Pobjednici BLUE staze su hrvatski predstavnik Josip Stipčević iz HOKA EGS Team – AK Sljeme i Lilla Egervölgyi iz Mađarske, a na GREEN stazi najbrži su bili Latvijac Kristaps Magone u muškoj kategoriji i Klara Rotnik iz Slovenije u ženskoj.

I ove godine su svi sudionici bili oduševljeni stazama.

„Staza je bila nešto drugačija od prošlogodišnje, ali izvrsna, a vrijeme savršeno za trail. Iako je puhala bura, ni najmanje me nije omela, dapače, dobro je došla da nam nije prevruće. U takvim uvjetima mi je trebalo nešto manje od šest sati za prelazak staze. Jako sam zadovoljna i svaka čast organizatorima na još jednom uspješnom izdanju Valamar Traila“, rekla je nakon utrke pobjednica Ajda Radinja.

 

Zadovoljan je i pobjednik muške kategorije Marjan Zupančić.

„Ovo mi je već treći Valamar Trail. Staze i ambijent su, kao i uvijek, bili izvrsni. Uvijek uživam u Rapcu i rado se vraćam. Vidimo se svakako i sljedeće godine“, poručio je Zupančić.

Valamar Trail je ujedno i jedna od rijetkih utrka u Hrvatskoj certificiranih od strane Svjetske federacije koja se boduje za nastup na Ultratrail du Mont Blanc, neslužbenom prvenstvu svijeta u trailu. Tako je okupila i nekolicinu istaknutih trkača koji trče za nacionalne timove.

Start utrke za sve kategorije bio je ispred Sundance Beach Cluba u sklopu Valamar Collection Girandella Resorta, a atraktivne staze natjecatelje su vodile uz bajkovite plaže, duboke šume i najviše vrhove u okolici Rapca i njegovog zaleđa. Sve staze vodile su prema vrhu Standar s kojeg se prostire pogled na cijeli Kvarner i Cres, a trkači na najdužoj stazi prolazili su kroz Stari Grad Labin i brdo Gora Glušići s pogledom na cijeli Raški zaljev. Nakon utrke, trkači kojima je ostalo energije i njihovi navijači nastavili su zabavu na završnom partyju u Sundance Beach Clubu u Valamar Collection Girandella Resortu.

„Odaziv ovako velikog broja kvalitetnih natjecatelja na ovogodišnjoj utrci potvrda je da se radi o jednoj od najkvalitetnijih trail manifestacija u ovom dijelu Europe. Odlično vrijeme, super atmosfera, staze s prekrasnim pogledom koje se prostiru kroz brda, šume i uz more još jednom su pokazali da je Istra savršena lokacija za outdoor aktivnosti. Hvala svim volonterima, Valamar Rivieri, Turističkoj zajednici Labin – Rabac te svim partnerima koji nas od početka podržavaju,“ istaknuo je nakon Traila direktor utrke Alen Paliska.

 

Rezultati

 

1...454647...156Stranica 46 od 156

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO