Naslovnica Blog Stranica 55

Ludi trkački vikend je iza nas!

Gotovo je nemoguće uopće pobrojati gdje se sve trčalo ovaj vikend, od Pariza, Milana i Roterdama do Istre i Čazme. Zadržat ćemo se zato na većim domaćim utrkama.

 

100 milja Istre

 

Po šesti put održana je naša najveća i najposjećenija trail utrka – 100 milja Istre. Poslovično dobra organizacija koju prati odličan marketing, ove je godine privukla nešto više od 1.600 trkača. Među njima u velikoj većini su trkači izvan Hrvatske. Održane su četiri glavne utrke, RED utrka 100 milja je ove godine bila duga 168 km, BLUE utrka od 109 ,7 km, GREEN 66,7 km i YELLOW utrka od 40,8 km. Najbrži na najdužoj stazi su bili Škot Paul Giblin (21:06:53 h) i Talijanka Francesca Canepa (22:49:33). Ostale rezultate provjerite OVDJE.

 

43. Supermaraton Zagreb – Čazma

 

Naša najstarija ultraška cestovna utrka održana je po 43. put. Od starta “ispod repa” konja bana Jelačića, po poprilično toplom vremenu, trčalo se cestama Zagreba, Zagrebačke županije i Bjelovarsko-bilogorske županije do Čazme. Ukupna dužina staze je 61.350 m. U muškoj konkurenciji nabrži je bio Mađar Peter Steib koji je zahtjevnu stazu pretrčao za 4:09.59 h. Drugi je bio Dejan Radanac (4:12:56 h), a treći Slovenac Uroš Sojer (4:30:25 h). Kod žena najbrža je bila Marija Vrajić (4:47:16 h), druga je bila Antonija Orlić (4:49:36 h), a treća Mađarka Terezia Gyorgy (4:56:14 h). REZULTATI

 

 

14. Ferivi Osječki polumaraton

 

U gradu na Dravi održan je 14. Osječki polumaraton na kojem je nastupilo 590 trkačica i trkača. Omiljena utrka ove je godine doživjela i (pozitivnu) promjenu trase, s ciljem da posjetitelji grada vide više njegovih znamenitosti. Na polumaratonskoj utrci slavio je Mađar Tamas Nagy (1:13:30), drugi je bio Dražen Dinjar (1:14:51), a treći Bruno Škrinjarić (1:20:58). Kod žena najbrža je bila Mađarica Tunde Szabo (1:21:42), Jasmina Ilijaš (1:25:44) je zauzela drugo mjesto, a Marija Vrajić treće s vremenom 1:27:32. Održana je i utrka na 5 km sa 134 finišera . Sve rezultate nađi OVDJE.

 

Maksimirski Minus Zwei cener 2018

 

Utrka koja se tradicionalno održava početkom proljeća u zagrebačkom parku Maksimir, ove je godine privuka nešto više od 300 trkačica i trkača. Na raspolaganju su im bile utrke na osam i dva kilometra. Na dužoj utrci najbrži su bili Ivica Mucak i Ana Klemar. Ostale rezultate vidi OVDJE.

 

539 skok Rijeka

 

Izrazito zahtjevna i dinamična utrka 539 skok otvorila je ovogodišnji festival sporta i rekreacije uz izvrsne vremenske uvjete i više nego dobro raspoloženje među trkačima. Njih 73 odlučilo je testirati svoje mogućnosti na stazi dugoj 493 metra, uz visinsku razliku od 91 metar. Najbolje u ženskoj konkurenciji bile su Sara Superina, Katarina Zaraj i Lana Vale, dok su u muškoj konkurenciji titule najbržih ponijeli Matjaž Štanfel, Luka Vukelić i Davor Varga.

 

 

Memorijalna utrka Matija Milec Cestica

 

U Cestici, mjestu nedaleko Varaždina, održana je prva Memorijalna utrka Matija Milec, u spomen na tragično preminulog trkača iz Cestice. On je prošle godine poginuo na treningu trčanja u blizini dravskog kanala, kada ga je za snažne oluje pogodila munja. Održano je više utrka – polumaraton, 10 km, 5 km i 2.5 km.

____________

Idući vikend će gotovo kao i ovaj obilovati utrkama – na rasporedu su prvi Krka polumaraton, nova hit utrka u Hrvatskoj koja je rasprodana davno prije održavanja, na savskom nasipu u Zagrebu trči se Hendrix polumaraton, Kros sportskih novosti ove godine i za rekretivce, u Rijeci se trči obalom, a na Krku, Jesenicama, Zaprešiću i Jankovcu trče se trail utrke.

 

Trčanje je in! 🙂

 

Rijeka trkača: najavljen 22. Homo si teć

Organizatori festivala sporta i rekreacije “Homo si teć” na jučerašnjoj su konferenciji za medije predstavili program ovogodišnjeg 22. po redu izdanja festivala koji, od 07. do 22. travnja, nudi čak 9 utrka pod sloganom “Rijeka trkača”.

 

 

“Uz Homo si teć, travanj je kao i svake godine u Rijeci u znaku trčanja. Program u naredna tri vikenda nudi brojne izazove i zabavu sportašima i rekreativcima koji imaju prilike okušati se u čitavom nizu utrka”, naglasila je Vera Begić Blečić, pročelnica Odjela gradske uprave za sport i tehničku kulturu Grada Rijeke. “Manifestacija je izrasla tijekom godina u pravi festival trčanja, na koji se odazivaju trkači sa svih krajeva svijeta. No, ono najbitnije, odazivaju se građani Rijeke koje se najviše i želi potaknuti na rekreaciju, ne samo u vrijeme trajanja festivala već i tijekom čitave godine”.

Prva utrka na rasporedu je već ove subote 7. travnja s početkom u 10 sati, kada će trkači testirati svoju spretnost i brzinu na Trsatskim stubama. 14. travnja slijedi “Molo longo trk”, utrka po riječkom lukobranu.

U završnom tjednu svoje će programe na Korzu i na Gatu Karoline Riječke predstaviti brojni sportski klubovi i udruge. Poseban edukativno – natjecateljski program “Moja Rijeka” na rasporedu je u petak 20. travnja od 10 sati. Namijenjen je osnovnoškolcima, kojima će se kroz igru pružiti interaktivnu edukaciju o tradiciji, kulturi i povijesti grada.

Velika završnica festivala u nedjelju 22. travnja donosi 7 utrka: 3. Riječki maraton, 17. Riječki polumaraton, utrku štafeta 3x7km, Desetku, utrku građana “Homo si teć”, dm mići trk namijenjen djeci predškolske dobi te utrku za osobe s invaliditetom i slabovidne osobe koja od ove godine nosi naziv Memorijalna utrka Milke Milinković, u čast naše proslavljene paraolimpijke koja je svake godine sudjelovala na festivalu. Prijave za natjecateljske utrke otvorene su na stranici www.rijeka.run.

Sve počinje u 10.30 i to utrkom dm mići trk, slijede Memorijalna utrka Milke Milinković i utrka građana, te potom natjecateljske utrke. Osim drugačijeg početka utrka, novina je ove godine i video zid na Korzu, na kojem će se moći promatrati tijek utrka s različitih lokacija.

“Ove godine ponovo se uz trčanje može i pomoći, kupnjom službene Homo si teć majice te silikonske narukvice”, istaknuo je Slaviša Bradić, glavni tajnik Riječkog sportskog saveza, pozvavši građane da se odazovu humanitarnoj akciji. Silikonske narukvice mogu se dobiti uz donaciju od minimalno 10 kuna, dok se majice po cijeni od 40 kuna mogu naći na prodajnom mjestu na Korzu (Trg 128. brigade Hrvatske vojske) svaki dan od 10 do 18 sati, u Intersportovim trgovinama u Rijeci, Labinu, Puli, Rovinju, Crikvenici i Zagrebu, te u auto salonu Ark Mihelić na Viškovu. 5 kuna od svake majice te cjelokupni prihod od narukvica namijenjen je Sportskom savezu osoba s invaliditetom grada Rijeke, koji će prikupljena sredstva utrošiti za nabavku sportskih rekvizita i opreme za sportaše s invaliditetom.

Eleonora Jurasić Mataja, zamjenica direktora Regionalne direkcije Rijeka Erste banke, pokrovitelja festivala, izrazila je zadovoljstvo što trinaestu godinu zaredom podupiru “Homo si teć”, hvalevrijedan projekt koji svojom pozitivnom atmosferom potiče sugrađane da se uključe u utrke, druže i provedu kvalitetno vrijeme zajedno. Time se ujedno i Rijeka pozicionira na kartu gradova okrenutih sportu i zdravom načinu života. “Na utrkama redovito sudjeluju i brojne naše kolege, jer je bavljenje sportom nešto što mi i kao banka aktivno živimo. Projektima donacija i sponzorstava podržavamo različite segmente društvenog djelovanja i tako pomažemo zajednici i okruženju u kojem poslujemo”.

“U dm-u uvijek nastojimo podsjetiti građane na to koliko je zdravlje važno, a kako bismo u tome bili još uspješniji, svake godine organiziramo sportske sadržaje za najmlađe. S ponosom najavljujemo utrku dm mići trk namijenjenu predškolskoj djeci u kojoj su tijekom sedam godina sudjelovale generacije malih Riječana i Riječanki. Pozivam sve roditelje da nam se i ove godine pridruže kako bismo naše najmlađe potaknuli na bavljenje sportom”, izjavila je Diana Prezelj, područna menadžerica dm-a.

Sve dodatne informacije mogu se naći na službenoj stranici www.rijeka.run.

PR
Naslovna fotografija Jan Mastrović

Produljene prijave za Dubrovački polumaraton

Zbog iznimnog interesa produljene su prijave za Dubrovački polumaraton, no s limitiranim brojem registracija – dostupno je još samo 50 mjesta! Prvotno zaključena s istekom zadnjeg dana ožujka, lista trkača ovogodišnjeg Dubrovačkog polumaratona još će se malo produljiti zbog brojnih upita zainteresiranih.

 

 

29. travnja očekuje nas novo izdanje ‘najinternacionalnije’ domaće cestovne utrke, sa sudionicima iz 40-ak zemalja svijeta. Svi oni uživat će u bogatim trkačkim paketima s čitavim nizom dodatnih pogodnosti koje garantiraju vikend za pamćenje u gradu podno Srđa.

Prijave za Utrku zidinama su zaključene, dok se svi željni trčanja humanitarne utrke 5K stignu prijaviti do 20. travnja. Prihod od 5K ove je godine u potpunosti namijenjen Udruzi za sindrom Down Dubrovačko-neretvanske županije.

Više informacija i prijave mogu se naći na službenoj stranici.

Facebook / Twitter / Instagram

#unstoppable

Koliko se često utrkivati

Lijepo vrijeme, dobra medalja, novi gradovi, vikend s ekipom, popravljanje osobnog rekorda… Mnogo je stvari koje te mogu privući na utrke. I onda se u nekom trenutku uhvatiš u situaciji da se svaki vikend utrkuješ. Je li to ok i kada treba stati?

 

 

Svi imalo iskusniji trkači znaju da se kroz godinu izmjenjuju različite faze treniranja: bazni periodi, periodi utrkivanja i periodi odmora. Periodi utrkivanja se na ovim našim prostorima poklapaju s ranim proljećem i jeseni, jer su tada vremenski uvjeti za utrkivanje najpovoljniji. Upravo tada su svi vikendi krcati utrkama i često bismo voljeli ići na sve.

 

Planiraj

Najbolja je taktika već na početku godine isplanirati okvirni raspored utrka, odnosno barem onih utrka na kojima je cilj popravljanje osobnog rekorda, i onda trenirati tako da formu izgradite baš za te utrke. Pametno je u godini imati samo dvije ciljane utrke – jednu na proljeće i jednu na jesen.

a primjer, pripremaš li maraton ili polumaraton, treniraj tako da vrhunac forme dođe u vrijeme te utrke. U pripremama za tu utrku onda možeš trčati kraće utrke i popraviti rezultate na njima. To je vrlo dobra taktika jer, osim PB-ova na tim udaljenostima, tako si možeš odrediti tempo glavne ciljane utrke. Takvih pripremnih utrka opet ne bi trebalo biti puno, već svega nekoliko.

Razlog je taj što nakon svake jake utrke tijelo treba odmor i oporavak, a stalnim utrkivanjem u kratkom periodu ne stigne se oporaviti. Kada se tijelo ne stigne oporaviti, ono je laka meta ozljedama. Osim mogućih ozljeda, možeš se dovesti do pregaranja na onoj utrci na kojoj ti je cilj bio osobni rekord. Složit ćemo se – bolje jedna dobra utrka, nego deset polovično dobrih.

 

 

Uživaj

Ako te utrke privlače zbog, recimo, novih gradova ili dobrih medalja ili samo jer su ti te utrke jako drage, možeš sudjelovati tako da u sklopu utrke odradiš trening – na primjer, na utrci od deset kilometara odradiš tempo trening prije polumaratona. Tada se treba znati kontrolirati i ne dopustiti da te previše povuče euforija utrke.

Drugi lijep način jest pejsanje prijatelja – pomozi nekome sporijem da ostvari svoj najbolji rezultat, uživaj u utrci i u saznanju da je netko uspio uz tvoju pomoć.

 

Odmaraj

Na kraju, vrlo je bitno nakon perioda jakog utrkivanja uzeti pauzu. Ovaj tekst govori o pauzi nakon jesenskih utrka, a isti se princip primjenjuje, naravno, na sve periode utrkivanja. Imaj na umu – profesionalni trkači trče malo utrka na rezultat i nakon svake takve uzmu pauzu – očito je to pravi pristup!

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Uz glazbu do fit tijela – uz novi Garmin Forerunner 645 Music!

Put do fit tijela i zdravog načina života počinje voljom za promjenom i motivacijom iznutra. Međutim, na tom putovanju, uvijek je poželjno imati kvalitetnu opremu koja prati napredak i određuje tempo naših treninga.

 

 

Pjevačica i ambasadorica Polleo Sporta, Lana Jurčević, među prvima je trenirala uz Forerunner 645 Music, Garminov sat koji može pohraniti do 500 pjesama te dodati energiju svakom treningu. Iako zauzeta koncertima i ubrzanim stilom života, Lana uspijeva uz treninge i pravilnu prehranu ostati u formi i paziti na svoje zdravlje.

” Bez obzira kojim se poslom bavili, glazba nas pokreće uvijek i u svim trenucima, a posebno kad nam je bitna motivacija za treninge. Sviđa mi se što na ovaj sat stane do 500 pjesama te mogućnost da se putem online Garmin Connect fitness zajednice možete natjecati sa svojim prijateljima, ali i onima koje želite nadmašiti….. a to je uvijek dodatna motivacija!” – izjavila je Lana koja je testirala novi sat.

Najnoviji Garmin sat, Forerunner 645 Music pokrenuo je revoluciju u svijetu GPS satova za trčanje jer uz praćenje otkucaja srca na zapešću, dinamike trčanja i alata za praćenje performansi sadrži integriranu glazbu, Garmin Pay beskontaktno plaćanje te se povezuje na Garmin Connect – online fitness zajednicu, putem koje se mogu pratiti vježbe, natjecati se s prijateljima i prihvaćati izazove.

Pripreme za utrku ili trening, bit će puno lakše uz funkcije: status treninga, učinak aerobnog i anaerobnog vježbanja, opterećenje treningom, procjena maksimalnog VO2. Sat omogućuje jednostavan prijelaz između aktivnosti zahvaljujući ugrađenim profilima za trčanje, biciklizam, plivanje, orbitrek, veslačke sportove, vježbe snage, kardio i drugo.

Novi Garmin Forerunner 645 Music trenutno je dobavljiv u Polleo Sportu po maloprodajnoj cijeni od 3.590,00 kn, dok cijena za Forerunner 645 iznosi 3.190,00 kn.

Promo

[TRENING TJEDNA] Alternirajući kilometri

Dionice dužine jednog kilometra često se nađu na rasporedu trkača ili trkačice. I dok je uobičajeno raditi ponavljanja na istom tempu s istim periodom odmora, postoje mnoge varijante u kojima nije sve tako jednolično pa vam danas donosimo upravo jedan takav trening – trening malo drugačijih tisućica.

 

 

Na ovom se treningu trči na tri različita tempa i trajanje pauza je uvijek drugačije. To je odličan način za aktiviranje različitih grupa mišića, a dobra je i vježba za glavu jer treba biti fokusiran na stalne promjene, za razliku od konstantno istih ponavljanja. Da ne bi bilo zabune, klasične dionice tisućica su izvrstan trening! Ovaj je samo malo zabavniji i ima neke dodatne pogodnosti.

Ubrzavanjem svake sljedeće dionice simuliramo ono što puno vrhunskih trenera preporučuje raditi na utrci, a to je trčanje druge polovice utrke brže nego prve, odnosno negativni split. Uz to razvijamo smisao za ritam trčanja i pomičemo granicu umaranja.

Procedura je sljedeća:

  • Zagrijavanje: 15-20 minuta laganog trčanja
  • Trening: rade se dvije serije od tri kilometra (ukupno 6 km). Prvi kilometar se trči na tempu polumaratona i nakon njega je odmor (stajanje, hodanje) jednu minutu, zatim drugi kilometar na tempu utrke od 10 km i iza njega dvije minute odmora te posljednji kilometar na tempu petice i poslije toga tri minute odmora – to se ponovi dva puta, a ako je netko u dobroj formi ili trenira za maraton, može i tri puta
  • Primjer: ako je tempo vašeg polumaratona 5:30 min/km, trčite jedan kilometar na tom tempu pa odmorite jednu minutu, zatim jedan kilometar na 5:20 min/km i odmor dvije minute i onda jedan kilometar na 5:10 min/km pa odmorite tri minute. I onda sve to još jednom
  • Rastrčavanje: 15-20 minuta laganog trčanja
  • Ukupna dužina: sa zagrijavanjem i rastrčavanjem osnovna verzija ispadne oko 11 km

Ovaj trening je super zbog svega navedenog i još zbog toga što ga mogu raditi i od njega imati koristi gotovo svi trkači – od onih koji žele srušiti PB na pet kilometara do onih koji isto žele napraviti na maratonu.

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Vlada: Odustajemo od kupnje aviona, ulažemo u zdravlje građana

Na hitnoj sjednici Vlade koja je održana rano jutros, donesena je samo jedna odluka – prihvaćena je Strategija zdravog života. Dokument je ovo koji je dugo pripreman, mogli bismo čak reći – u tajnosti.

 

 

Strategija obuhvaća skup mjera i aktivnosti koje će se provoditi diljem zemlje s jednim jedinstvenim ciljem – poboljšanjem općeg zdravstvenog stanja naših građana.

– Alarmantni su podaci o zdravstvenom stanju naših građana. Nevjerojatan je postotak smrtnosti od kardiovaskularnih oboljenja, nevjerojatan je broj pretilih, a osobito pretile djece. Znamo da je prevencija ovih problema moguća kroz rekreaciju i bavljenje sportom. I zato donosimo ovu odluku – nekoliko stotina milijuna koje smo željeli potrošiti za nabavku borbenih aviona, preusmjerit ćemo u zdravlje, odnosno prevenciju. Shvatili smo napokon da sport nije ono što gledamo na televiziji i stadionima, sport treba biti ono čime se svaki od nas i sam bavi. – rekao je premijer, obučen u sportsku opremu, nekoliko minuta prije nego je sve članove Vlade poveo na jutarnje trčanje gradom. Kako smo već napisali, hitna sjednica Vlade održana je 1. travnja.

Saznali smo i neke detalje kako će Strategija zdravog života biti provedena. Smanjit će se PDV na svu sportsku opremu na 5%, Vlada će sufinancirati organiziranje rekreativnih sportskih natjecanja, napraviti sustav školskog sporta, gdje će svako dijete do završetka srednje škole sudjelovati u sportskom klubu, raditi aktivno na promociji rekreacije kroz medije, a ono što je možda i najzanimljivije su “voucheri za sport”. Svaki će zainteresirani građanih preko sustava e-građani moći preuzeti elektronski voucher u vrijednosti od 100 kn mjesečno, koji će moći potrošiti za svoju sportsku aktivnost – plaćanje članarine u sportskom klubu ili fitness centru, startninu za utrku i slično.

Ovo je naravno bila prvotravanjska šala. 🙂

 

Drago Miličić – 200 km trčanja u tri dana

Mnogi od nas trkača iza sebe osim trkačkih, imaju i bezbroj biciklističkih kilometara. Mnogi od nas su prikovani uz TV s divljenjem gledali najpoznatije biciklističke etapne utrke, možda zamišljajući sebe na njima. Nisam jedan od tih biciklista, no ovo je priča o jednom od mojih etapnih supermaratona u kojem sam u tri dana trčao 200 km – 70 + 70 + 60 km.

 

 

Cijeli tekst izvorno je iz mog trkačkog dnevnika. Utrka je održana u Mađarskoj, u Budimpešti, davne 1987. godine. Etapni supermaraton od 200 km istrčao sam za 16 sati 54 minute i 42 sekunde, ili kako ja to volim pojednostavniti – dvije stotke po 8:30.

 

Prvi dan: 70 km

 

Cijelo vrijeme sam se bojao povreda i “neuspjeha”. Taj strah je trajao samo prvi dan kada sam trčao u grču, rezervirano, samo s jednim ciljem i željom da mi se ništa ne dogodi.

Dobro se sjećam kako sam se trudio biti opušten, pa sam tek negdje pred kraj tih prvih 70 km počeo normalno trčati i pojačavati intenzitet. Prvi dan sam završio za 6 sati i 6 minuta.

Izvrsno sam se osjećao, cijelim putem nisam imao ni jednu krizu. Maksimalno sam motiviran samo da izdržim još 130 km. Te večeri su me Mađari dobro izmasirali, tako da nisam osjetio pretjerano zatezanje mišića. Nisam mogao zaspati od uzbuđenja, zanimalo me kako će to ujutro izgledati.

 

Drugi dan: 70 km

 

Probudio sam se, izmasirao prije doručka, osjećao sam se izvrsno iako su noge bile pomalo tvrde. Prvih 15 km sam krenuo lagano da se mišići ugriju. Nakon 20. km jedan Mađar i ja počinjemo svoj show. Nekim prešutnim dogovorom smo diktirali strahovit tempo, tako da smo samo prestizali jednog po jednog.

Bilo je tu bezuspješnih pokušaja nekih Bugara, jednog Francuza, te jednog Čehoslovaka da prate taj tempo, no svi su brzo odustajali. Taj dan, dakle drugih 70 km sam išao za 5:57, a staza je bila daleko teža i kompliciranija. Dobro se sjećam kako sam opet uletio u cilj iznimno svjež s dosta neiskorišteno snage u sebi. Navečer opet masaža, neka bijesna večera. Imao sam ogromno samopouzdanje nakon dva prevaljena dana, znao sam da je sve gotovo. Psihički sam bio rasterećen onog početnog straha, tako da mi je preostalo da samo taj zadnji dan odradim što bolje kako bih išao ispod 17 sati. Znao sam da zadnjih 60 km trebam trčati za 4 sata i 56 minuta kako bih imao bar minutu ispod 17 sati. Prolaz na 60. km, tog drugog dana je bio 5 sati i 9 minuta.

 

Treći dan: 60 km

 

Dolazi treći dan, konfiguracijski pakao, kako su samo životinjski istrasirali tu stazu, čini mi se da nije bilo ni 100 m ravnog, strahovita brda da zaista ne znam s kojim brdima bih usporedio tu stazu. No, tu se vidi koliko sam blesav, otkačen, spreman, životinjski izdržljiv i nadasve psihički otkačen i jak. Cepao sam te km kao luđak.

Na 15. km sam imao 1 sat i 13 minuta, na 20. km 1 sat i 37 minuta, na 40. km 3 sata i 11 minuta, da bih na kraju na 60. km imao 4 sata i 50 minuta. Na takvoj stazi, posljednji dan trčanja, kada su svi umorni, mrtvi ja pičim kao zmaj, kao da ništa nisam ni radio. Ogromno, fantastično je to samopouzdanje. To znači da bez problema mogu trenirati i 60 km u jednom danu, uz maksimalnu motiviranost, odlučnost. Neopisiva je vrijednost tog saznanja o vlastitim mogućnostima. Utrku sam završio na zapaženom 12. mjestu s jednom bitnom činjenicom – bio sam najmlađi stranac na tom supermaratonu.

Kada danas 31 godinu kasnije, u trenucima vlastite nemoći čitam ovaj dnevnik, čini mi se da me više umaralo pisanje i analiza vlastitih osjećaja.

 

Napisao i istrčao: Drago Miličić

Overstriding – nepravilan korak vodi ozljedama i sporijem trčanju

Najveći strah trkača su – složit ćemo se svi – ozljede. Uzroka je mnogo, a pri vrhu ljestvice učestalosti nalazi se i overstriding (engl. over – preko, iznad; stride – korak, koračati). U nedostatku hrvatskog izraza koristit ćemo se tim engleskim terminom, a u nastavku pročitajte što overstriding jest, zašto nije dobar te kako ga ispraviti.

 

 

Overstriding znači da tijekom trčanja trkač nogu izbacuje previše prema naprijed i dočekuje se na petu, ispred tijela. Pravilno bi bilo da se dočekamo na tlu ispod svog centra ravnoteže, odnosno otprilike u ravnini sa zdjelicom.

I dok su oko raznih sastavnica tehnike trčanja mišljenja često podijeljena, oko ovoga se svi stručnjaci slažu – overstriding obavezno treba ispravljati!

 

 

Previše stresa

 

Kao što smo već utvrdili, overstriding jest uzrok mnogim ozljedama. Kad se trkač prednjom nogom dočekuje daleko od centra ravnoteže, njegovo tijelo dolazi u poziciju u kojoj ne može apsorbirati silu udarca od tlo i onda ta sila negativno djeluje na stopalo, skočni zglob, potkoljenicu, koljeno, kuk i donji dio leđa. Poprilično velik učinak, zar ne?

Ako isti taj trkač nema dovoljno jake mišiće koji okružuju i podupiru navedene dijelove (a često to trkači nemaju!), javljaju se ozljede.

Osim što ima loše mehaničke učinke na trkače, suvišnim izbacivanjem noge naprijed trošimo energiju, a i vrijeme (broj minuta u utrci * broj koraka u minuti * djelić sekunde u svakom koraku koji potrošimo na izbacivanje noge = skupi se poprilično).

 

Taj dodir s podlogom ako trčimo s overstridingom nas usporava. Umjesto da koraci budu fluidni, dokazano je da trkači s overstridingom imaju usporenje u svakom koraku. U trenutku dodira s podlogom kod overstridinga, tijelo usporava jer takava korak djeluje (i izgleda) kao da pritisnete kočnicu, kao da je korak napravljen s ciljem zaustavljanja, a ne nastavka trčanja.

 

Pravilan korak

 

Još tekstova o tehnici trčanja

 

Kako ispraviti

 

Da utvrdiš treba li uopće to ispravljati, zamoli nekoga da te snimi i fotka dok trčiš pa pogledaj snimljeni materijal i usporedi sa slikama u ovome članku. Ako treba, evo kako: kombiniranjem dviju stvari – povećanjem kadence (broj koraka u minuti) i vježbanjem pawback-a (još jedan izraz koji ne postoji u našemu jeziku).

Lakše je početi s kadencom. Najprije na treningu provjeri kolika ti je kadenca sada: izbroji koliko puta desnom nogom dotakneš tlo u 30 sekundi i pomnoži to s četiri (ili u jednoj minuti pa pomnoži s dva). Uobičajeni raspon kadence jest od 170 do 190, a kod ljudi koji overstride-aju često je manji od 170. Svoj broj uvećaj za 5% i tijekom trčanja se fokusiraj na to da broj koraka što više približiš tome uvećanom broju. To će zahtijevati manje trošenje vremena na nepotrebno izbacivanje noge prema naprijed i automatski ispravljati overstriding.

Druga stvar je vježbanje pawback-a. Pawback je završno povlačenje stopala prema centru ravnoteže. Da nam to uđe u automatizam treba raditi vježbice cirkularnih pokreta stopalom.

Stani uspravno, podigni nogu savinutu u koljenu, ispruži ju, lagano spuštaj natkoljenicu, savijaj nogu u koljenu i povlačite stopalo ispod zdjelice pa sve to ponovi. Nekome tko te gleda s boka treba izgledati kao da stopalom opisuješ kružnicu. Radi to mirujući dok pokret ne postane usklađen, zatim prijeđi na vježbanje u hodu i na kraju na vježbanje u trku.

 

 

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Rekordan broj trail trkača na 100 milja Istre

100 milja Istre, jedna od najjačih i najkvalitetnijih utrka u dijelu centralne i južne Europe, održava se na području cijele Istre u periodu od 06. do 08. travnja 2018. Ove godine, najveća trail utrka u Hrvatskoj, slavi svoje 6. izdanje.

 

 

Utrka iz godine u godinu privlači sve više zaljubljenika u ovaj sport, pa će se tako ove godine u Istri natjecati gotovo 2.000 trkača iz 52 zemlje. Kada se broju trkača pribroje obitelji i pratnje trkačima, očekivani broj turista u Istri višestruko će narasti.

Kontinuirani rast broja natjecatelja i njihovih pratnji potvrda su atraktivnosti i kvalitete utrke koja je od prošle godine punopravni član svjetske elitne skupine utrka Ultra Trail World Toura (UTWT). UTWT je svjetska liga ultra trail utrka, a utrka 100 milja Istre izabrana je između trinaest tisuća trail utrka koje se održavaju diljem svijeta. 

Razvojem discipline trail trčanja, nastala je kategorija trkača koji se na svjetskoj razini nazivaju Elitnim trkačima. Sa ulaskom 100 milja Istre na UTWT listu, elitnim trkačima ova je utrka ušla u njihove osobne kalendare pa je tako već prošle godine u utrci sudjelovao Amerikanac Dylan Bowman i pritom postavio rekord staze od 100 milja roku od 17 sati i 51 minutu.

U kategoriji elitnih trkača, skidanje rekorda i osvajanje postolja za ovu godinu, najavio je Škot Paul Giblin, kojem će ovo biti drugi pokušaj osvajanja 100 milja Istre, dok će u ženskoj kategoriji Talijanka Francesca Canepa, neprikosnovena kraljica 100 milja Istre, trčati sa ciljem postavljanja osobnog rekorda.

 

 

Na BLUE stazi, ovogodišnji elitni trkači Carlo Salvetti (ITA) te Marjan Zupančić (SLO) već su najavili oštru borbu za prvo mjesto u muškoj kategoriji, dok će se u ženskoj kategoriji za postolje boriti Maja Marukić (CRO) i Angela Waters (NZL).

Trail utrke trče se u prirodi po označenim stazama, većinom izvan uređenih površina te uz savladavanje značajnih visinskih razlika. Trail trkači natjecat će se u jednoj od 4 izabrane discipline: 100 milja, 110km, 67km i 41 km. Na trkače i stazu pazit će više od 350 volontera iz Hrvatske i zemalja gotovo cijele Europe.

Staza prolazi prirodnim i povijesnim znamenitostima Istre od Labina i Lovrana preko grebena Učke i Ćićarije sve do cilja u Umagu.

Start utrke od 100 milja je u petak 6. travnja u 17 sati iz Labina. Utrka na 110 km počinje točno u ponoć u Lovranu. U subotu u 8 sati u Buzetu je start utrke na 67 km, a u 14h u Motovunu starta trail utrka na 41km. Cilj svih utrka je u Umagu.

Tradicionalno i ove je  godine u program uključena utrka za najmlađe pod imenom Jedna milja Istre. Lista prijavljenih trkača popunila se u prvih par dana od objave trke te se time ova utrka pridružila listi rekorda koje 100 milja Istre ove godine bilježi.

Organizatori utrke 100 milja Istre svake godine pomno rade na razvoju utrke.

 

Inspirirani digitalnim transformacijama u društvu na globalnoj i lokalnoj razini, ovogodišnju će utrku obitelji natjecatelja i obožavatelji traila, iz svih krajeva svijeta, moći pratiti u realnom vremenu kroz live stream putem Facebook stranice 100 milja Istre.

Dodatna novost za ovu godinu je partnerska suradnja sa Fakultetom zdravstvenih studija u Rijeci, Društvom Crvenog križa Istarske županije te Istarskim Planinarskim Savezom.

U organizaciju su se uključili i hotelska kompanija Plava Laguna, svjetski priznati proizvođač maslinovog ulja Chiavalon te jedna od najboljih svjetskih craft pivovara Zmajska pivovara.

Fakultet zdravstvenih studija u Rijeci u utrci je prepoznao priliku za aktivno sudjelovanje studenata. Studenti će dio praktičnog dijela nastave realizirati na samoj utrci kroz usluge fizioterapije za natjecatelje, a znanstveni dio kroz provođenje istraživanja uz podršku globalne baze podataka iz sportske medicine kojoj će moći pristupiti kroz partnerstvo upravo sa utrkom 100 milja Istre.

Sa Zmajskom pivovarom je uspostavljena suradnja koja je rezultirala posebnom etiketom njihovog piva Pale Ale pod nazivom “100 Miles of Istria Ultrabeer” koju će svaki natjecatelj, između ostaloga, dobiti u startnom paketu, a moći će se kušati tijekom cijelog trajanja manifestacije na cilju u Umagu.

Na konferenciji za novinare utrku su predstavili Alen Paliska, direktor utrke i Valter Glavičić, gradonačelnik Grada Labina, Radmila Paliska Kos, direktorica TZ Labin-Rabac, te Nada Prodan Mraković, pročelnica županijskog Upravnog odjela za turizam.

Valter Glavičić: Prije svega bih htio istaknuti jednu komparativnu prednost ovog natjecanja, a to je da je organizacijski tim iz ničega stvorio svjetski događaj. U Istri već postoji veliki broj poznatih utrka iz svjetskih franšiza kao što je ATP, Ironman, Swatch volleyball, Tour,…sve su to poznate manifestacije s imenom i prezimenom, a ovdje smo svjedoci jednog događaja koji je nastao upravo u Istri. Ovaj trend rasta broja natjecatelja je samo potvrda onoga što svi mi znamo, tko jednom dođe u Istru, uvijek se rado vraća. Izrazito mi je žao da u projekt nije uključena Hrvatska turistička zajednica koja je ovaj svjetski projekt dosad morala prepoznati i značajno podržati, svi zajedno ćemo morati pomoći organizaciju ovog dragulja na uzajamnu korist. 

Radmila Paliska Kos:TZ Grada Labina od samih početaka svesrdno prati ovu izvanrednu manifestaciju. Ponosni smo što ju je pokrenuo naš sugrađanin, Alen Paliska, i poznavajući ga ni u jednom trenutku nije bilo sumnje da organizacija neće biti najbolja moguća. Produženje sezone na pred i posezonu, pogotovo u segmentu selektivnih vidova turizma je opredjeljenje TZ Grada Labina pa se je ova manifestacija odlično uklopila u naše strateške ciljeve. Drago nam je da je manifestacija kroz 6 godina narasla i da privlači oko 2000 natjecatelja iz 52 zemlje što nam donosi nemjerljivu promociju širom svijeta.

Nada Prodan Mraković: Meni je veliko zadovoljstvo da je Upravni odjel za turizam već nekoliko godina ozbiljan partner u organizaciji, ono što je posebno važno za Istru je da se događa u predsezoni, motiv je dolaska i generira veliki broj noćenja čime u potpunosti prati naše strateške ciljeve u turizmu. Osim produženja sezone, noćenja i potrošnje važno je istaknuti jačanje branda Istre, da osim sunca i mora Istra može ponuditi selektivne vidove turizma kao što su trail, bike, climbing i kayak. Vjerujem da će i ove godine manifestacija biti vrlo uspješna te da će u narednim godinama i dalje jačati brand Istre u svijetu.

Alen Paliska:   Ove godine utrka slavi svoje 6. izdanje, a cijeli će se spektakl održati od 5. do 8. travnja ove godine na većem dijelu Istre, od Labina preko svih istarskih vrhova do cilja u Umagu. Kroz četiri utrke različitih dužina, od YELLOW za početnike preko GREEN za malo iskusnije i BLUE za one željne jurcanja do ultimativnih 168 km RED staze natjecatelji će u potpunosti doživjeti ovu našu prelijepu Istru u najboljem svjetlu. Utrka 100 Milja Istre je i ove godine dio elitnog kluba UTWT, tj, svojevrsne lige prvaka u ultratrailu. Koliko je to važno dovoljno govori činjenica da se na svijetu godišnje organizira više od 13.000 trail utrka, međutim samo je 21 izabrana da po kvaliteti organizacije i ljepoti krajobraza nosi sam vrh svjetske kvalitete.

Naravno da se manifestacija, još uvijek, organizira uz veliki entuzijazam 15 koordinatora koji na projektu rade više od godinu dana te neprocjenjivi doprinos više od 350 volontera iz nekoliko europskih država koji su srce i duša naše utrke. Mirne savjesti tvrdim da su naši volonteri najbolji na svijetu. I velikim dijelom, upravo radi njih se ova nepregledna masa trkača vraća u Istru.

Manifestacija je veliki promotor destinacije, a u prilog tome govori broj prijavljenih trkača iz rekordnog broja država, naime ove se godine na utrku prijavilo više od 2000 trkača iz 58 država što potvrđuje da se Istra velikim slovima upisala na svjetsku trail kartu i postala je nezaobilazna stanica velikom broju inozemnih trkača. Radi se o trkačima iz skoro svih europskih država uključujući države sa svih kontinenata, ali ono što je posebno bitno, i onih država koje na svom području imaju visoko  kvalitetne trail manifestacije duge tradicije.

 

Utrke u sklopu manifestacije su sve samo ne lagane i u odnosu na slične manifestacije, ovi naši geomorfološki uvjeti su, iako smo u niskom gorju, iznimno zahtjevni, a staze su jako tehničke. Završiti bilo koju utrku na 100 milja Istre je postao prestiž, ne samo kod domaćih natjecatelja kojih ima sve više upravo zahvaljujući ovoj i sličnim manifestacijama, nego i elitnim trkačima koji od trail trčanja žive. Raduje da se pri vrhu startnih lista sve češće pojavljuju hrvatska imena, pa tako mogu istaknuti Josipa Stipčevića na RED, Maju Marukić na BLUE, Jelenu Brezak i Darka Roginu na GREEN te Maju Urban i Matiju Razuma na YELLOW stazi. Svi oni imaju dovoljno ITRA bodova, da mogu ravnopravno parirati odličnim stranim trkačicama i trkačima. Inače u trailu postoji svjetska rang lista, trenutno se u toj ogromnoj bazi nalazi 1.130.000 trkača, a bodovi se osvajaju ovisno o uspjehu na certificiranim ITRA utrkama.

Od favorita za postolje ističem Škota Paula Giblina, trećeplasiranog na lanjskom izdanju te našu već mogu reći istrijanku Francescu Canepu iz Italije. Francesca je neprikosnoveni vladar 100 milja istre, pobijedila je već tri puta, a ove je godine najavila i napad na rekord. Neizmjerno smo zadovoljni da nam se ovakve trkačke veličine vraćaju u destinaciju i da se, iako su stranci, osjećaju kao kod kuće.

Brojnost natjecatelja konstantno raste po godišnjoj stopi od 25-40% što rezultira velikim brojem dolazaka i noćenja, a sve to generira povećanu potrošnju u predsezoni u segmentu koji je sve samo ne naša famozna turistička mantra “sunce i more”. Upravo se u tome očituje prava vrijednost ovog projekta koji je motiv dolaska i promocija u onim nišama koje nisu pokrivene klasičnom turističkom promocijom. Mahom se radi o visoko obrazovanim gostima koji dobro zarađuju i čija je potrošnja neusporedivo veća od klasičnog turista. Naša je procjena da se tijekom manifestacije generira oko 10000 noćenja  uz potrošnju od oko 8 milijuna kuna što je povrat investicije u odnosu 6:1, a ako gledamo povrat investiranog javnog novca, onda se taj odnos penje na 50:1 što je podatak kojim se ne može pohvaliti mnogo manifestacija.

Moram zahvaliti lokalnim samoupravama, lokalnim turističkim zajednicama, županijskoj turističkoj zajednici i županiji koja kroz upravni odjel za turizam snažno podržava projekt. Svi oni doprinose razvoju i održanju projekta, neki deklarativno, neki kroz sufinanciranje, svatko u skladu sa svojim mogućnostima. Ono što je u cijeloj priči najbitnije je da postignemo zajednički konsenzus, sinergiju, da svi radimo za zajedničku stvar. Jer manifestacija je samo platforma na kojoj se mogu kapitalizirati različite ideje i motivi kao što su na primjer cjelogodišnje vođene ture, 100 MI friendly, trail kampovi, mogućnosti su neiscrpne. Staze utrke, u ukupnoj dužini od preko 200 km prolaze područjem 17 administrativnih jedinica: dvije županije (IŽ i PGŽ), 6 gradova (Labin, Opatija, Buzet, Pazin, Buje i Umag) i 9 općina (Kršan, Mošćenička draga, Lovran, Lupoglav, Lanišće, Cerovlje, Motovun, Oprtalj i Grožnjan). Svaka od tih administrativnih jedinica ima svoje adute koji se kroz platformu ove manifestacije mogu razvijati i iskoristiti.

S zadovoljstvom mogu reći da su se ove godine, osim UOZT i Grada Umaga u organizaciju vrlo ozbiljno uključili važni partneri, prvenstveno hotelsko poduzeće Plava Laguna i svjetski poznati proizvođač maslinovog ulja Chiavalon, zatim Fakultet zdravstvenih studija u Rijeci s kojim je već i postpisan Sporazum o suradnji, a isto čekaju Istarski planinarski savez i županijsko društvo crvenog križa. Posebna zanimljivost je da smo s Zmajskom pivovarom iz Zagreba, jednom od deset najboljih craft pivovara na svijetu dogovorili posebnu etiketu njihovog piva Pale Ale pod nazivom 100 Miles of Istria Ultrabeer koju će svaki natjecatelj između ostalog dobiti u startnom paketu, a moći će se kušati i tijekom cijelog trajanja Sajma sporta kojeg u sklopu manifestacije organiziramo u Umagu.

I za kraj, kao jedan veliki kvalitativni korak ističem live video prijenos cijele manifestacije koji će se moći pratiti online tijekom cijelog trajanja manifestacije. Ovo je na tragu najvećih, ne samo trail manifestacija i u live streaming smo investirali jako velika sredstva iz još uvijek konzervativnog budžeta. Svjesni smo da nam razvoj utrke u dugoročnom planu nameće nove, komercijalne partnere kojima upravo kroz veću medijsku vidljivost možemo ponuditi kvalitetnu suradnju, a sufinanciranja od strane lokalnih samouprava ćemo prepustiti manjim projektima kojima će mali iznosi sufinanciranja značiti puno više. Naš će fokus u suradnji s lokalnom zajednicom biti na razvoju infrastrukture, kapitalizaciji potencijala i postojećih resursa te uključivanju svih relevantnih institucija u projekt na zajedničku korist.

PR
foto: Dejan Hren

Najava Dubrovnik outdoor festivala 2018

Drugo izdanje Dubrovnik outdoor festivala donosi zabavne i uzbudljive aktivnosti na otvorenom, edukaciju, višednevne pustolovne ture te sportske događaje. Festival će se održati na dubrovačkom području od 14. do 20. svibnja 2018.

 

 

Dubrovnik outdoor festival promovira zdravi način življenja kroz zabavu i različite pustolovne aktivnosti na otvorenom poput  planinarenja, biciklizma, kajakarenja na moru, penjanja, pustolovnih utrka itd. Tijekom festivala zaljubljenici u pustolovne aktivnosti imati će priliku otkriti prirodne ljepote dubrovačke regije i okolice. Želja nam je pokazati ali i nadahnuti ljude kako da uživaju u različitim avanturističkim aktivnostima na jugu Hrvatske. Lokalna hrana, skrivene prirodne ljepote i razne pustolovne aktivnosti ove regije zasigurno će ostaviti sve naše posjetitelje bez daha.

Drugo izdanje Dubrovnik outdoor festival pružiti će razne seminare i stručne radionice koje će promovirati važnost sigurnosti u pustolovnom turizmu. U sklopu festivala, Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska gorska služba spašavanja organizirati će radionicu za vodiče u pustolovnom turizmu. Radionica će se održati 14. i 15. svibnja 2018. na području Konavala u pustolovnom parku Cadmos Village.

Dubrovnik outdoor festival planira ugostiti različite predavače specijalizirane za pustolovni turizam i adrenalinske sportove. Sudionici seminara koji će se održati 18.svibnja na Sveučilištu u Dubrovniku imati će priliku saznati više o različitim temama poput međunarodnih standarda za pustolovne vodiče, kondicijske pripreme sportaša na otvorenom, različitih adrenaliskih sportova u funkciji turizma, važnost Hrvatske gorske službe spašavanja, sigurnosnih standarda u pustolovnom turizmu i još mnogo toga.

Ovogodišnji program festivala donosi i drugu međunarodnu radionicu i obuku za vodiče kajakarenja na moru koja će se održati u Dubrovniku od 13. do 19. svibnja 2018. u suradnji sa  Međunarodnom udrugom vodiča za kajakarenje na moru (ISKGA).

Tijekom festivala 19. svibnja 2018 održati će se i multiaktivna pustolovna utrka za dvočlane timove. Utrka će kombinirati različite sportske discipline poput veslanja u kajacima, trčanja i abseiling (spuštanja niz uže) sa tvrđave Lovrijenac.

Završni vikend festivala ponuditi će različite adrenalinske aktivnosti i zabavu u sklopu pustolovnog parka Cadmos Village (Konavle). Posjetitelji će se imati priliku okušati u zabavnim utrkama u prirodi za djecu i odrasle, seoskoj olimpijadi za četveročlane timove, penjačkom kampu, itd.

SLUŽBENA WEB STRANICA

 

33. put Plitvička jezera vas pozivaju na najzeleniju utrku!

Najstarija utrka u Hrvatskoj i jedan od najljepših maratona u Europi poziva vas na veliko trkačko druženje u prvom vikendu lipnja!

 

 

Maraton i polumaraton uz štafetnu utrku u nedjelju, 3. 6., dječje utrke i utrka na 5 km u subotu 2. 6. Expo se otvara već u petak 1. 6., a startni paket tradicionalno je jedan od najbogatijih u Hrvatskoj, s uključenom ulaznicom za Nacionalni park.

Ove godine maraton je i službeno Prvenstvo Hrvatske u kalendaru HAS-a, a u subotu navečer pripremamo veliku feštu uz koncert TBF-a!

 

 

 

Prijave po redovnim cijenama su otvorene do 5. 4. 2018. na OVOM LINKU gdje ćete pronaći i sve ostale važne informacije o utrci.

Da je Plitvički maraton posebna utrka, svojim je dolaskom prošle godine pokazala najbolja europska maratonka svih vremena Rosa Mota.

 

Promo

Uskoro kraj prijava za Dubrovački polumaraton

Bliži se krajnji rok za prijavu na Dubrovački polumaraton. Otvorene još početkom rujna prošle godine, registracije se zatvaraju istekom zadnjeg dana ožujka. Brojni trkači već su rezervirali svoje mjesto, a za očekivati je da će u idućim danima to napraviti još njih, prije svega trkači iz regije.

 

 

Po iskazanom interesu za utrke – dolaze trkači iz 40-ak zemalja svijeta – ponovo se pokazuje koliko je Dubrovnik kao destinacija za aktivan odmor zanimljiv rekreativcima, čemu svakako doprinosi posvećenost svakog aspekta manifestacije upravo samim trkačima. Prvenstveno su tu bogati trkački paketi, uz koje će svaki trkač naći nešto za sebe i kvalitetno provesti vrijeme u Dubrovniku, ali i povoljnije cijene smještaja, velik broj volontera i dostupnost organizatora za sva moguća pitanja.

“Pred nama je još jedan lijepi trkački vikend tijekom kojeg cijeli grad diše trčanje i rekreaciju. To je ujedno i najbolja moguća pozivnica za pridružiti nam se u Dubrovniku. Kao i svaki put do sada, trkači su kod nas na prvom mjestu i dat ćemo sve od sebe da sa sobom ponesu najljepše uspomene i onda nam se vrate dogodine” kaže direktor Du Motiona Alen Bošković.

 

U subotu 28. travnja na rasporedu su Utrka zidinama i dječja utrka, dok se u nedjelju 29. travnja trče četvrti po redu Dubrovački polumaraton i humanitarna utrka 5K, prihod od koje je ove godine u potpunosti namijenjen Udruzi za sindrom Down Dubrovačko-neretvanske županije.

Dok se prijave za polumaraton zatvaraju u ponoć 31. ožujka, zainteresirani za priključivanje 5K akciji mogu to učiniti sve do 20. travnja.

 

Više o utrkama, prijavama i trkačkim paketima, kao i rezervaciji smještaja i svim ostalim informacijama potražite na službenoj stranici.

Facebook / Twitter / Instagram

 

#ready4more

The Speed Project – 550 kilometara od Los Angelesa do Las Vegasa – i tri Zagrepčanina

The Speed Project je štafetna „utrka“ timova sastavljenih od šest do deset trkača čija avantura traje gotovo 550 kilometara. Utrka pod navodnicima jer se, zapravo, i ne radi o utrci. Nema prijave, nema pobjednika, samo jedna velika trkačka avantura.

Trči se od Los Angelesa do Las Vegasa kroz pustinje Kalifornije i Nevade – ukratko: kroz Divlji Zapad.  Svaki tim prati kombi/minibus koji im je, uz cestu, dom tijekom cijele avanture. Osnivač TSP-a Nils Arend stvorio je projekt sa željom da predanim trkačima pruži iskustvo ispunjeno adrenalinom i sviješću da ništa nije nemoguće.

Ove godine, na četvrtom izdanju The Speed Projecta, imamo po prvi put predstavnike iz Hrvatske! Neven Kamenski, Domagoj Puzak i Sven Razum iz ekipe Zagreb Runners stvorili su tim s Talijanima i Srbima i ovaj tjedan putuju preko oceana iskusiti Divlji Zapad i trčati do legendarnog „Welcome to Las Vegas“ znaka.

 

Evo što su nam rekli prije puta…

„S naše strane cijela priča je počela u Beogradu kad su se Zagreb Runnersi krenuli dogovarati s Red Snakes Milano o sudjelovanju, a prirodni tijek događaja uveo je našu ekipu iz Belgrade Urban Running Tema. Finalna postava bit će četiri Talijana/Talijanke, tri Hrvata i tri Srbina koji će tijekom otprilike dva dana preživjeti kipuće pustinjsko podne i prohladnu pustinjsku noć.

Osnovni motiv bio nam je iskustvo trčanja 442 kilometara od Beograda do Zagreba. Odlučili smo nastaviti i proširiti priču internacionalno i pokazati koliko trčanje i ovakva rekreativna razina bavljenja sportom može spojiti ljude i pokazati da naša svakodnevica ne mora nužno biti ispunjena političkim i ekonomskim problemima, već uzajamnom podrškom i uspomenama koje će ostati do kraja naših života!“

 

Ekipi želimo sretan put i odličnu zabavu, a kad se vrate očekujemo puno dobrih trkačkih priča!

 

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

ZAGREB21 powered by Heineken 0.0 – službeni video

18. ožujka 2018. godine u glavnom gradu Hrvatske održan je 3. Zagrebački proljetni polumaraton – ZAGREB21 powered by Heineken 0.0. Trčalo je više od tisuću trkačica i trkača u tri discipline: pet kilometara, polumaraton te štafeta 4×5 km.

 

 

 

Više informacija o utrci

Video produkcija: 3sporta.com

Trčanja koja su (pre)lagana – osnova svakog dugoročnog napretka

Jedna od najjednostavnijih vrsta treninga jest samo obično, lagano trčanje. Ipak, dalo bi se zaključiti da možda i nije tako jednostavan – naime, većina trkača te treninge radi pogrešno. Gotovo svi na laganim treninzima trčimo prebrzo i time si činimo veću štetu nego što mislimo.

 

 

Najčešći je razlog ego – neka svi vide koji je tempo meni lagan. 😀 I dok isti taj ego u nekim situacijama može biti koristan, u ovoj ga treba ostaviti po strani. Drugi razlozi mogu biti nedostatak vremena ili neznanje. Zato ćemo probati objasniti kako, zašto i koliko lagano treba trčati.

 

 

Priušti si oporavak

 

Ukratko, laganim trčanjem oporavljamo tijelo. Na takvim treninzima tijelo dobro opskrbljuje mišiće krvlju koja je bogata kisikom i služi hranjenju mišića i zarastanju mikro-oštećenja nastalih na teškim, brzim, intenzivnim ili dugim treninzima.

Uvijek je dan nakon težeg treninga pametno trčati na laganom tempu. Forsiranje brzine ne čini nas bržima nego upravo suprotno – umorniji smo, sporije se oporavljamo i riskiramo ozljede.

Isto tako, na dan uoči težeg treninga ili, pogotovo, utrke opet valja trčati samo lagano. Tako ćemo se osjećati dobro i samim time kvalitetno odraditi trening koji nam donosi benefite ili dobro istrčati utrku.

 

Osim toga, sporim i opuštenim trčanjem gradimo svoju ‘fit razinu’. Tim umjerenim stresom na tijelo pomažemo mu da razvija lokomotorni sustav, unaprjeđuje rad srca i pluća i prilagođava se povećanju kilometraže.

 

Sporije!

 

Sada dolazimo do teškog dijela – provesti lagano trčanje u djelo. Poznati američki trener Greg McMillan kaže da je vodeća pogreška među trkačima upravo ta da prebrzo trče lagane treninge. Oko 70 posto tjedne kilometraže trebaju činiti lagani kilometri i stoga je bitno trčati doista sporo.

Svi znamo da možeš brže! Ali to nije bitno – dokazivanje brzine neka ostane za utrku, za tempo trčanja, dionice… a najbolje za sebe i svoje trčanje napravi tako da na dane kada ne radiš dužinu ili strukturirani trening trčiš na tempu oko minutu sporijem od tempa istrčanog polumaratona. Može i sporije, ali brže ne smije. Znači ako trčiš polumaraton u tempu 5:00 min/km, lagani treninzi trebaju biti 6 min/km ili sporiji.

Moraš moći voditi razgovor normalno i srce ti ne smije divljati – broj otkucaja u minuti ne smije biti ni blizu broju otkucaja na teškim treninzima.

Ako su ti spora trčanja dosadna, probaj slušati glazbu ili audio-knjige, trčati u društvu, trčati novim stazama ili trčati kao podrška s prijateljima koji tek počinju trčati, naravno, na njihovom tempu. Samo imaj na umu da je za tebe trkača jedino ispravno na lagane dane trčati lagano.

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Bez tijela ne možemo – zašto ga onda ne čuvamo

Mozak. Sve veći broj ljudi na planetu upotrebljava isključivo svoju sivu tvar kako bi stvarali, doprinosili korporaciji, zarađivali plaću i preživljavali. I dok nam je mozak u punom pogonu, polako ali sigurno zapostavljamo ostale dijelove tijela, kao da su nužno zlo, da im je jedina funkcija da nose mozak s mjesta na mjesto.

 

 

Zapostavljamo mišiće koji nas pokreću, jer, eto, krećemo se uz pomagala (i kad trebamo i kad ne trebamo). Zapostavljamo svoje ruke jer posao za nas rade strojevi. Zapostavljamo svoje srce, pluća, krvotok, uzbudit ćemo ga tek nervozom u prometu, ljutnjom na susjede, državu, vlasnika psa koji ne pokupi za ljubimcem.

Možda ćemo se aktivirati onih nekoliko puta mjesečno kad nam proradi požuda, a dogodi se da smo usklađeni s partnerom ili partnericom. Živimo kao da nam je tijelo u nekoj tranziciji prema bestjelesnim ljudima budućnosti.

 

Tijelo.

Sve smo stariji. I ovi današnji klici sve su stariji, a uopće im to nije jasno. Netko je rekao – mladost je potraćena na mlade, oni je ne znaju cijeniti. Tijelo stari. Tijelo je ono što se vidi, ono što nas određuje “na prvu”. Taj dojam koji ostavljamo na druge djeluje obostrano – onaj koji nas gleda donosi zaključak, ali i mi donosimo zaključak: o njegovom dojmu o nama.

Svatko je svjestan svojih nedostataka. Biti nezadovoljan svojim tijelom može biti bolno, može nas učiniti trajno nesretnim, udaljiti nas iz zajednice, napraviti od nas ono što nismo htjeli postati. Mozgu treba vremena da se pokaže drugima, tijelo je tu odmah, od njega se ne može pobjeći.

 

Oči.

Živimo u vizualnoj kulturi. Sve nam je pred očima, slike na Facebooku, Instagramu, web portalima, video na YouTubeu, TV-u, Netflixu… Sve je preplavljeno lijepim tijelima. Ima li smisla tražiti to od sebe? Ima li smisla smršavjeti, ima li smisla biti fit, treba li se priključiti toj modi ili je bolje cinično promatrati s visoka – “ma, konzumerizam je i taj njihov sport”.

 

Mozak je tijelo.

Naš mozak ne funkcionira bez tijela, on je njegov dio. Naše ideje su rezultat kemijskih reakcija, naše misli su električni impulsi, kad nema tijela sve prestane.

Ima smisla čuvati tijelo.

Tijelo može biti umorno i staro  s 20, ali može biti poletno i mlado s 80 godina. Tijelo koje je fizički sposobno, radi kao podrška našem mozgu, ono omogućava da ostanemo mladi i kad to više nismo. Ono omogućava da stvaramo, da budemo zadovoljni sobom, ono omogućava da se ne umaramo, da postignemo više. Naš je mozak zahvalan za svaki pokret našeg tijela.

 

Pokreni se.

Tvoje tijelo je jedino koje imaš. Šteta koja je već napravljena, vrlo često se može popraviti. Nemoj robovati trendovima, nemoj juriti za idealima ljepote, nemoj pretjerivati ni u čemu.

Pokreni svoje mišiće i hodaj. Kada ti to postane prelagano – potrči. Ponovi to 3-4 puta tjedno.

Idi u šumu, zablati se, protrči kao dijete kroz lokve, zadiši se na uzbrdici, osjeti bubnjanje u prsima. Rasti ćeš zajedno s novootkrivenom snagom.

Tvoj će mozak biti sretan jer ga hraniš kisikom.

Tvoje će noge dobiti novi život.

Tvoja će te leđa lakše držati za stolom u uredu.

Ruke će lakše podići dijete u zrak.

L

Introvert ili ekstrovert – kakva ti je trkačka osobnost

Dođeš doma nakon napornog dana na poslu i jedan dobar trening bi ti baš pasao da se riješiš stresa. Imaš dvije opcije – pozvati cijelu ekipu i s njima odraditi zabavan grupni trening ili staviti slušalice, pustiti glazbu i trčati solo. Koju opciju biraš?

 

 

Ako glasaš za “grupu”, vrlo je vjerojatno da si i inače ekstrovertirane osobnosti, a ako se najčešće odlučiš na samostalni trening, najvjerojatnije si introvertirane osobnosti. Što to znači?

Psiholog Carl Jung na početku 20. stoljeća predložio je, ugrubo, podjelu osobnosti na dva tipa – introverte i ekstroverte – s obzirom na situacije iz kojih ljudi crpe svoju energiju. Introverti su više usmjereni na svoj unutrašnji svijet, vole biti sami i baterije pune kad su daleko od ljudi i kad imaju vremena za sebe. Ekstroverti više vole vanjski svijet, preferiraju druženje u grupama, aktivni su članovi u zajednicama i odatle crpe energiju, a kad su dulje sami, ne osjećaju se dobro.

Isto tako, i sam je Jung rekao da ne postoji čisti introvert ili čisti ekstrovert, već da svaka osoba ima barem nekoliko karakteristika onog drugog tipa. U zadnje je vrijeme u tu podjelu uvršten još jedan međutip – ambiverti – i uvriježeno je mišljenje da većina ljudi ima upravo takav tip osobnosti.

Sve se to može projicirati na naš trkački život pa kroz neke aspekte najdraže nam aktivnosti možemo razaznati tip svoje trkačke osobnosti. Otkrij u nastavku!

 

Ekstroverti: 

  • Više vole zabavu nakon utrke nego samu utrku
  • Gotovo stalno trče u grupi i vole voditi trening grupi u kojoj trče
  • Pričaju zabavne priče i dogodovštine s utrka i treninga
  • Prvi prilaze novopridošlim trkačima i upoznaju ih
  • Teško se natjeraju na trening kada ga moraju odraditi sami

 

Introverti: 

  • Koriste solo treninge kao ispušni ventil nakon cijelog dana među ljudima
  • Jedino društvo koje vole na trčanju su psi
  • Ako trče u društvu, vole da je to društvo sačinjeno od par bliskih prijatelja i da se uglavnom šuti
  • Često biraju trailove ili usamljene puteljke
  • Prvi odlaze s većih grupnih treninga ili partija

 

Ambiverti: 

  • Ponekad vole trčati solo, a ponekad jako žele društvo
  • Rado će doći na klupsku feštu, ali neće ostati do kraja
  • Nakon duljeg vremena bez ekipe postane im dosadno pa organiziraju zajednička trčanja
  • U maloj grupi trkača se ne gase, ali u velikoj ne pričaju baš puno

 

U našoj Facebook grupi TRČIMO! priupitali smo trkače (kojih je sada u grupi više od 3.700!) vole li više trčati sami ili u grupi. 63% ljudi je odgovorilo da više vole sami, 25% reklo je da vole podjednako, a 12% glasalo je za trčanje u društvu.

Najčešći razlozi za samostalno trčanje su opuštanje, koncentracija na svoje tijelo i određivanje vlastitog tempa, a oni koji više vole u društvu poprilično su složni – tako se lakše motiviraju i zabavnije im je.

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Još mjesec dana do 22. Homo si teć

Ravno mjesec dana dijeli nas od 22. izdanja festivala sporta i rekreacije, u sklopu kojeg će se i ove godine održati čak devet utrka.

 

 

Jedan od najmasovnijih hrvatskih uličnih sportskih događaja otvara sada već tradicionalno utrka Trsatskim stubama ‘539 skok’ 7. travnja, slijedi Molo longo trk 14. travnja, te završnica 22. travnja, kada će centrom grada ponovo protrčati tisuće građana svih generacija, te rekreativci i profesionalni trkači iz Hrvatske i niza drugih država.

Veliko finale festivala sporta i rekreacije čine velika utrka građana Homo si teć, 3. Riječki maraton, 17. Riječki polumaraton, utrka štafeta 3×7 km, Desetka, dm Baby bonus cup i Hendi cup.

Vrijedi podsjetiti i kako su maraton i polumaraton nositelji međunarodnog AIMS certifikata te pet zvjezdica za kvalitetu i sigurnost krovne europske atletske udruge European Athletics.

Organizatori pozivaju zainteresirane trkače da se prijave na željene utrke do 20. travnja putem službene web stranice www.rijeka.run.

 

PR tekst
Foto: Jan Mastrović

Snažna glava trči i kad noge više ne mogu

Mnogi današnji trkači maštaju o svojim prvim halfovima, oni malo hrabriji pomalo sramežljivo i s dosta straha glasno razmišljaju kako postati “pravi maratonac” i eventualno istrčati maraton. No za istrčati Čazmu i njezinih 61 km već polako spadate u kategoriju luđaka, a ako ju kojim slučajem i istrčite, ostatak života ste “obilježeni”.

 

 

S obzirom da će Čazma za oko dva tjedna, završne pripreme su gotovo pri kraju, no ostaje onaj najteži dio… Kako se psihički pripremiti za taj izazov, na koji način rasporediti snagu tijekom tih 61 km, ali i 42 km. Mnogi od nas pritom će osjetiti strah, bez obzira koliko smo spremni.

Postavljamo si bezbrojna pitanja poput : mogu li ja to, što ako ne uspijem, hoću li istrčati za 4, 5, 6 sati? Ako ovim strahovima dodamo još određeni pritisak “javnosti” pa makar to bili i naši prijatelji, koji često od nas očekuju puno više nego što objektivno vrijedimo, onda je to još jedan u nizu bespotrebnih pritisaka.

Davne 1986. godine sam na 100-tki u Košicama, koju sam istrčao za 8:06, imao prolaz na 60. kilometru 4:35 te sam pomalo prepotentno, naivno, gotovo matematički kalkulirajući “izračunao” da bi to moglo biti na granici 4 sata na Čazmi. Još kada me je Boris Kožar na tiskovnoj konferenciji uoči trke stavio u ulogu favorita, sve je krenulo naopako. Naravno, imao sam samo 25 godina i taj psihološki teret za klinca iz male sredine je bio pretežak. Nije teško pretpostaviti da sam odustao.

Često si mi trkači namećemo nerealne ciljeve, ako još pritom imamo i “vrsne trenere” koji na nama liječe svoje trenerske ambicije i dodatno nas opterećuju rezultatom, plasmanom… onda to sve često nažalost završi jako loše.

Osnovna stvar u psihološkoj pripremi je biti svoj, prihvatiti sebe, sa svim svojim manama, ne trčati trke zbog susjeda, ili onih ljudi koji će bez obzira kako god istrčali, pa i oborili “svjetski rekord” uvijek naći argumente za kritiziranje.

Naravno da su istinski, pravi prijatelji i članovi naše obitelji često naš najveći motiv, neiscrpni izvor energije, u trenucima kada negdje na 40., 50. ili 15. kilometru, ostanemo sami na ulici kojoj nema kraja.

1992. godine sam, nakon što sam apsolutno sve izgubio u ratu, s ponosom mogu reći bez ikakvih treninga, jer je rat bjesnio, a ja bio pripadnik Specijalne policije – trčao Čazmu. Sve teorije o bezbrojnim kilometrima, mukotrpnim treninzima padaju u vodu kada ste puni ponosa, potpuno mirne glave i ničim opterećeni krenete s ciljem da samo preživite i dođete do cilja.

Nitko od vas ništa ne očekuje, naprotiv!

Svjestan svih vlastitih slabosti, pronalazim dodatnu snagu u sjećanju na srušenu kuću, poginule prijatelje i kolege iz Specijalne koji su mi najveća podrška te uspješno završavam trku za 5:12 i osvajam 8. mjesto. Ovo je najbolji pokazatelj koliko je nužan taj psihološki mir, u kojem nema mjesta za bilo kakve pritiske.

Mnogi od nas ne žele trčati utrku jer nisu “dovoljno spremni” boje se da će ih pobijediti netko od koga su po vlastitoj procijeni “bolji”, ne znaju se nositi s ironičnim komentarima, koji najčešće dolaze od ljudi koji ni tjelesni u školi nisu radili.

Kada pobijedimo sve te sulude, smiješne strahove onda s pravom možemo reći da smo postali trkači. Nebitno da li je u “igri” half, maraton ili neka ludorija poput Čazme.

Napisao: Drago Miličić

1...545556...156Stranica 55 od 156

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO