The Speed Project je štafetna „utrka“ timova sastavljenih od šest do deset trkača čija avantura traje gotovo 550 kilometara. Utrka pod navodnicima jer se, zapravo, i ne radi o utrci. Nema prijave, nema pobjednika, samo jedna velika trkačka avantura.
Trči se odLos AngelesadoLas Vegasa kroz pustinje Kalifornije i Nevade – ukratko: kroz Divlji Zapad. Svaki tim prati kombi/minibus koji im je, uz cestu, dom tijekom cijele avanture. Osnivač TSP-a Nils Arend stvorio je projekt sa željom da predanim trkačima pruži iskustvo ispunjeno adrenalinom i sviješću da ništa nije nemoguće.
Ove godine, na četvrtom izdanju The Speed Projecta, imamo po prvi put predstavnike iz Hrvatske! Neven Kamenski, Domagoj Puzak i Sven Razum iz ekipe Zagreb Runners stvorili su tim s Talijanima i Srbima i ovaj tjedan putuju preko oceana iskusiti Divlji Zapad i trčati do legendarnog „Welcome to Las Vegas“ znaka.
Evo što su nam rekli prije puta…
„S naše strane cijela priča je počela u Beogradu kad su se Zagreb Runnersi krenuli dogovarati s Red Snakes Milano o sudjelovanju, a prirodni tijek događaja uveo je našu ekipu iz Belgrade Urban Running Tema. Finalna postava bit će četiri Talijana/Talijanke, tri Hrvata i tri Srbina koji će tijekom otprilike dva dana preživjeti kipuće pustinjsko podne i prohladnu pustinjsku noć.
Osnovni motiv bio nam je iskustvo trčanja 442 kilometara od Beograda do Zagreba. Odlučili smo nastaviti i proširiti priču internacionalno i pokazati koliko trčanje i ovakva rekreativna razina bavljenja sportom može spojiti ljude i pokazati da naša svakodnevica ne mora nužno biti ispunjena političkim i ekonomskim problemima, već uzajamnom podrškom i uspomenama koje će ostati do kraja naših života!“
Ekipi želimo sretan put i odličnu zabavu, a kad se vrate očekujemo puno dobrih trkačkih priča!
18. ožujka 2018. godine u glavnom gradu Hrvatske održan je 3. Zagrebački proljetni polumaraton – ZAGREB21 powered by Heineken 0.0. Trčalo je više od tisuću trkačica i trkača u tri discipline: pet kilometara, polumaraton te štafeta 4×5 km.
Jedna od najjednostavnijih vrsta treninga jest samo obično, lagano trčanje. Ipak, dalo bi se zaključiti da možda i nije tako jednostavan – naime, većina trkača te treninge radi pogrešno. Gotovo svi na laganim treninzima trčimo prebrzo i time si činimo veću štetu nego što mislimo.
Najčešći je razlog ego – neka svi vide koji je tempo meni lagan. 😀 I dok isti taj ego u nekim situacijama može biti koristan, u ovoj ga treba ostaviti po strani. Drugi razlozi mogu biti nedostatak vremena ili neznanje. Zato ćemo probati objasniti kako, zašto i koliko lagano treba trčati.
Priušti si oporavak
Ukratko, laganim trčanjem oporavljamo tijelo. Na takvim treninzima tijelo dobro opskrbljuje mišiće krvlju koja je bogata kisikom i služi hranjenju mišića i zarastanju mikro-oštećenja nastalih na teškim, brzim, intenzivnim ili dugim treninzima.
Uvijek je dan nakon težeg treninga pametno trčati na laganom tempu. Forsiranje brzine ne čini nas bržima nego upravo suprotno – umorniji smo, sporije se oporavljamo i riskiramo ozljede.
Isto tako, na dan uoči težeg treninga ili, pogotovo, utrke opet valja trčati samo lagano. Tako ćemo se osjećati dobro i samim time kvalitetno odraditi trening koji nam donosi benefite ili dobro istrčati utrku.
Osim toga, sporim i opuštenim trčanjem gradimo svoju ‘fit razinu’. Tim umjerenim stresom na tijelo pomažemo mu da razvija lokomotorni sustav, unaprjeđuje rad srca i pluća i prilagođava se povećanju kilometraže.
Sporije!
Sada dolazimo do teškog dijela – provesti lagano trčanje u djelo. Poznati američki trener Greg McMillan kaže da je vodeća pogreška među trkačima upravo ta da prebrzo trče lagane treninge. Oko 70 posto tjedne kilometraže trebaju činiti lagani kilometri i stoga je bitno trčati doista sporo.
Svi znamo da možeš brže! Ali to nije bitno – dokazivanje brzine neka ostane za utrku, za tempo trčanja, dionice… a najbolje za sebe i svoje trčanje napravi tako da na dane kada ne radiš dužinu ili strukturirani trening trčiš na tempu oko minutu sporijem od tempa istrčanog polumaratona. Može i sporije, ali brže ne smije. Znači ako trčiš polumaraton u tempu 5:00 min/km, lagani treninzi trebaju biti 6 min/km ili sporiji.
Moraš moći voditi razgovor normalno i srce ti ne smije divljati – broj otkucaja u minuti ne smije biti ni blizu broju otkucaja na teškim treninzima.
Ako su ti spora trčanja dosadna, probaj slušati glazbu ili audio-knjige, trčati u društvu, trčati novim stazama ili trčati kao podrška s prijateljima koji tek počinju trčati, naravno, na njihovom tempu. Samo imaj na umu da je za tebe trkača jedino ispravno na lagane dane trčati lagano.
Mozak. Sve veći broj ljudi na planetu upotrebljava isključivo svoju sivu tvar kako bi stvarali, doprinosili korporaciji, zarađivali plaću i preživljavali. I dok nam je mozak u punom pogonu, polako ali sigurno zapostavljamo ostale dijelove tijela, kao da su nužno zlo, da im je jedina funkcija da nose mozak s mjesta na mjesto.
Zapostavljamo mišiće koji nas pokreću, jer, eto, krećemo se uz pomagala (i kad trebamo i kad ne trebamo). Zapostavljamo svoje ruke jer posao za nas rade strojevi. Zapostavljamo svoje srce, pluća, krvotok, uzbudit ćemo ga tek nervozom u prometu, ljutnjom na susjede, državu, vlasnika psa koji ne pokupi za ljubimcem.
Možda ćemo se aktivirati onih nekoliko puta mjesečno kad nam proradi požuda, a dogodi se da smo usklađeni s partnerom ili partnericom. Živimo kao da nam je tijelo u nekoj tranziciji prema bestjelesnim ljudima budućnosti.
Tijelo.
Sve smo stariji. I ovi današnji klici sve su stariji, a uopće im to nije jasno. Netko je rekao – mladost je potraćena na mlade, oni je ne znaju cijeniti. Tijelo stari. Tijelo je ono što se vidi, ono što nas određuje “na prvu”. Taj dojam koji ostavljamo na druge djeluje obostrano – onaj koji nas gleda donosi zaključak, ali i mi donosimo zaključak: o njegovom dojmu o nama.
Svatko je svjestan svojih nedostataka. Biti nezadovoljan svojim tijelom može biti bolno, može nas učiniti trajno nesretnim, udaljiti nas iz zajednice, napraviti od nas ono što nismo htjeli postati. Mozgu treba vremena da se pokaže drugima, tijelo je tu odmah, od njega se ne može pobjeći.
Oči.
Živimo u vizualnoj kulturi. Sve nam je pred očima, slike na Facebooku, Instagramu, web portalima, video na YouTubeu, TV-u, Netflixu… Sve je preplavljeno lijepim tijelima. Ima li smisla tražiti to od sebe? Ima li smisla smršavjeti, ima li smisla biti fit, treba li se priključiti toj modi ili je bolje cinično promatrati s visoka – “ma, konzumerizam je i taj njihov sport”.
Mozak je tijelo.
Naš mozak ne funkcionira bez tijela, on je njegov dio. Naše ideje su rezultat kemijskih reakcija, naše misli su električni impulsi, kad nema tijela sve prestane.
Ima smisla čuvati tijelo.
Tijelo može biti umorno i staro s 20, ali može biti poletno i mlado s 80 godina. Tijelo koje je fizički sposobno, radi kao podrška našem mozgu, ono omogućava da ostanemo mladi i kad to više nismo. Ono omogućava da stvaramo, da budemo zadovoljni sobom, ono omogućava da se ne umaramo, da postignemo više. Naš je mozak zahvalan za svaki pokret našeg tijela.
Pokreni se.
Tvoje tijelo je jedino koje imaš. Šteta koja je već napravljena, vrlo često se može popraviti. Nemoj robovati trendovima, nemoj juriti za idealima ljepote, nemoj pretjerivati ni u čemu.
Pokreni svoje mišiće i hodaj. Kada ti to postane prelagano – potrči. Ponovi to 3-4 puta tjedno.
Idi u šumu, zablati se, protrči kao dijete kroz lokve, zadiši se na uzbrdici, osjeti bubnjanje u prsima. Rasti ćeš zajedno s novootkrivenom snagom.
Dođeš doma nakon napornog dana na poslu i jedan dobar trening bi ti baš pasao da se riješiš stresa. Imaš dvije opcije – pozvati cijelu ekipu i s njima odraditi zabavan grupni trening ili staviti slušalice, pustiti glazbu i trčati solo. Koju opciju biraš?
Ako glasaš za “grupu”, vrlo je vjerojatno da si i inače ekstrovertirane osobnosti, a ako se najčešće odlučiš na samostalni trening, najvjerojatnije si introvertirane osobnosti. Što to znači?
Psiholog Carl Jung na početku 20. stoljeća predložio je, ugrubo, podjelu osobnosti na dva tipa – introverte i ekstroverte – s obzirom na situacije iz kojih ljudi crpe svoju energiju. Introverti su više usmjereni na svoj unutrašnji svijet, vole biti sami i baterije pune kad su daleko od ljudi i kad imaju vremena za sebe. Ekstroverti više vole vanjski svijet, preferiraju druženje u grupama, aktivni su članovi u zajednicama i odatle crpe energiju, a kad su dulje sami, ne osjećaju se dobro.
Isto tako, i sam je Jung rekao da ne postoji čisti introvert ili čisti ekstrovert, već da svaka osoba ima barem nekoliko karakteristika onog drugog tipa. U zadnje je vrijeme u tu podjelu uvršten još jedan međutip – ambiverti – i uvriježeno je mišljenje da većina ljudi ima upravo takav tip osobnosti.
Sve se to može projicirati na naš trkački život pa kroz neke aspekte najdraže nam aktivnosti možemo razaznati tip svoje trkačke osobnosti. Otkrij u nastavku!
Ekstroverti:
Više vole zabavu nakon utrke nego samu utrku
Gotovo stalno trče u grupi i vole voditi trening grupi u kojoj trče
Pričaju zabavne priče i dogodovštine s utrka i treninga
Prvi prilaze novopridošlim trkačima i upoznaju ih
Teško se natjeraju na trening kada ga moraju odraditi sami
Introverti:
Koriste solo treninge kao ispušni ventil nakon cijelog dana među ljudima
Jedino društvo koje vole na trčanju su psi
Ako trče u društvu, vole da je to društvo sačinjeno od par bliskih prijatelja i da se uglavnom šuti
Često biraju trailove ili usamljene puteljke
Prvi odlaze s većih grupnih treninga ili partija
Ambiverti:
Ponekad vole trčati solo, a ponekad jako žele društvo
Rado će doći na klupsku feštu, ali neće ostati do kraja
Nakon duljeg vremena bez ekipe postane im dosadno pa organiziraju zajednička trčanja
U maloj grupi trkača se ne gase, ali u velikoj ne pričaju baš puno
U našoj Facebook grupi TRČIMO! priupitali smo trkače (kojih je sada u grupi više od 3.700!) vole li više trčati sami ili u grupi. 63% ljudi je odgovorilo da više vole sami, 25% reklo je da vole podjednako, a 12% glasalo je za trčanje u društvu.
Najčešći razlozi za samostalno trčanje su opuštanje, koncentracija na svoje tijelo i određivanje vlastitog tempa, a oni koji više vole u društvu poprilično su složni – tako se lakše motiviraju i zabavnije im je.
Ravno mjesec dana dijeli nas od 22. izdanja festivala sporta i rekreacije, u sklopu kojeg će se i ove godine održati čak devet utrka.
Jedan od najmasovnijih hrvatskih uličnih sportskih događaja otvara sada već tradicionalno utrka Trsatskim stubama ‘539 skok’ 7. travnja, slijedi Molo longo trk 14. travnja, te završnica 22. travnja, kada će centrom grada ponovo protrčati tisuće građana svih generacija, te rekreativci i profesionalni trkači iz Hrvatske i niza drugih država.
Veliko finale festivala sporta i rekreacije čine velika utrka građana Homo si teć, 3. Riječki maraton, 17. Riječki polumaraton, utrka štafeta 3×7 km, Desetka, dm Baby bonus cup i Hendi cup.
Vrijedi podsjetiti i kako su maraton i polumaraton nositelji međunarodnog AIMS certifikata te pet zvjezdica za kvalitetu i sigurnost krovne europske atletske udruge European Athletics.
Organizatori pozivaju zainteresirane trkače da se prijave na željene utrke do 20. travnja putem službene web stranice www.rijeka.run.
Mnogi današnji trkači maštaju o svojim prvim halfovima, oni malo hrabriji pomalo sramežljivo i s dosta straha glasno razmišljaju kako postati “pravi maratonac” i eventualno istrčati maraton. No za istrčati Čazmu i njezinih 61 km već polako spadate u kategoriju luđaka, a ako ju kojim slučajem i istrčite, ostatak života ste “obilježeni”.
S obzirom da će Čazma za oko dva tjedna, završne pripreme su gotovo pri kraju, no ostaje onaj najteži dio… Kako se psihički pripremiti za taj izazov, na koji način rasporediti snagu tijekom tih 61 km, ali i 42 km. Mnogi od nas pritom će osjetiti strah, bez obzira koliko smo spremni.
Postavljamo si bezbrojna pitanja poput : mogu li ja to, što ako ne uspijem, hoću li istrčati za 4, 5, 6 sati? Ako ovim strahovima dodamo još određeni pritisak “javnosti” pa makar to bili i naši prijatelji, koji često od nas očekuju puno više nego što objektivno vrijedimo, onda je to još jedan u nizu bespotrebnih pritisaka.
Davne 1986. godine sam na 100-tki u Košicama, koju sam istrčao za 8:06, imao prolaz na 60. kilometru 4:35 te sam pomalo prepotentno, naivno, gotovo matematički kalkulirajući “izračunao” da bi to moglo biti na granici 4 sata na Čazmi. Još kada me je Boris Kožar na tiskovnoj konferenciji uoči trke stavio u ulogu favorita, sve je krenulo naopako. Naravno, imao sam samo 25 godina i taj psihološki teret za klinca iz male sredine je bio pretežak. Nije teško pretpostaviti da sam odustao.
Često si mi trkači namećemo nerealne ciljeve, ako još pritom imamo i “vrsne trenere” koji na nama liječe svoje trenerske ambicije i dodatno nas opterećuju rezultatom, plasmanom… onda to sve često nažalost završi jako loše.
Osnovna stvar u psihološkoj pripremi je biti svoj, prihvatiti sebe, sa svim svojim manama, ne trčati trke zbog susjeda, ili onih ljudi koji će bez obzira kako god istrčali, pa i oborili “svjetski rekord” uvijek naći argumente za kritiziranje.
Naravno da su istinski, pravi prijatelji i članovi naše obitelji često naš najveći motiv, neiscrpni izvor energije, u trenucima kada negdje na 40., 50. ili 15. kilometru, ostanemo sami na ulici kojoj nema kraja.
1992. godine sam, nakon što sam apsolutno sve izgubio u ratu, s ponosom mogu reći bez ikakvih treninga, jer je rat bjesnio, a ja bio pripadnik Specijalne policije – trčao Čazmu. Sve teorije o bezbrojnim kilometrima, mukotrpnim treninzima padaju u vodu kada ste puni ponosa, potpuno mirne glave i ničim opterećeni krenete s ciljem da samo preživite i dođete do cilja.
Nitko od vas ništa ne očekuje, naprotiv!
Svjestan svih vlastitih slabosti, pronalazim dodatnu snagu u sjećanju na srušenu kuću, poginule prijatelje i kolege iz Specijalne koji su mi najveća podrška te uspješno završavam trku za 5:12 i osvajam 8. mjesto. Ovo je najbolji pokazatelj koliko je nužan taj psihološki mir, u kojem nema mjesta za bilo kakve pritiske.
Mnogi od nas ne žele trčati utrku jer nisu “dovoljno spremni” boje se da će ih pobijediti netko od koga su po vlastitoj procijeni “bolji”, ne znaju se nositi s ironičnim komentarima, koji najčešće dolaze od ljudi koji ni tjelesni u školi nisu radili.
Kada pobijedimo sve te sulude, smiješne strahove onda s pravom možemo reći da smo postali trkači. Nebitno da li je u “igri” half, maraton ili neka ludorija poput Čazme.
21. ožujka obilježavamo Svjetski dan sindroma Down, povodom kojeg se već uvriježio i običaj nošenja šarenih čarapa, kao podrške borbi osoba s Down sindromom, za njihovo što bolje integriranje u društvo. Na samoj se senzibilizaciji društva već dosta učinilo, no još uvijek postoji popriličan broj prepreka kod njihovog uključivanja u svijet rada i čim samostalniji život.
Ono što im treba pružiti jest prije svega prilika. Priliku za pokazati koliko zaista mogu postići, kakvu je dobila između ostalih i 15-godišnja Petra Vićan, osvojivši prošle godine prvo juniorsko mjesto na 200 m kraul na Europskom prvenstvu za osobe s Down sindromom. Već na svom prvom velikom europskom natjecanju Petra je zablistala i sjajnim priznanjem ne samo nastavila niz već u Hrvatskoj postignutih uspjeha, nego i pokazala da je pred njom lijepa sportska budućnost.
U želji da ovakvih priča bude još, Du Motion se odlučio pridružiti akciji senzibiliziranja građana i kroz svoju ovogodišnju 5K utrku namjerava prikupiti dio sredstava potrebnih za rad Udruge za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije, odnosno kupovinu potrebne opreme, rehabilitaciju i uključivanje djece u nove metode rada te edukaciju roditelja za rad s djecom. Upravo je Petra Vićan zaštitno lice 5K kampanje.
Utrka je na rasporedu 29. travnja, u sklopu dvodnevne manifestacije Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik. Četvrtu godinu zaredom, sa starta na Stradunu krenut će velik broj učenika, studenata, poduzetnika, umirovljenika… 5K je utrka koja na ulice dovodi rekreativce svih generacija.
Pridružite se i vi, te slobodno i taj dan navucite šarene trkačke čarape! 🙂
Pored trčanja, akciji se možete priključiti i kupnjom navijačkog paketa, u kojem uz majicu dobivate navijačke rekvizite za bodrenje trkača na Stradunu. Sav prihod od utrke uplaćuje se u spomenute humanitarne svrhe.
Prijave za utrku i više informacija o Du Motionu potražite na službenoj stranici.
U nedjelju je u Limasolu na Cipru održan OPAP Limassol Marathon koji je bio i Prvenstvo Balkana u toj disciplini. Naš Ante Živković ostvario je odličan rezultat plasiravši se na drugo mjesto s vremenom 2:46:00.
– Sam pogled na rekorde staze, dan uoči maratona, budio je maštu o vjetru, sparini i sl. Budući da sam u nešto lošijoj formi nego na početku prošle sezone planirao sam u utrku ući opreznije. Na nagovor Olivere Jevtić ipak sam u utrku ušao s Stanleyem i Oliverom. Noć prije utrke smo saznali i startne liste, te činjenicu da se Ukrajinski savez priključio Balkanskoj organizaciji dva tjedna prije utrke. Po startnoj listi sam imao treće vrijeme, te sam očekivao borbu za treće mjesto što bi bio uspjeh.
Na kraju je ispalo još bolje od očekivanog te sam zadovoljan plasmanom. Do desetog kilometra i prvog okreta smo držali planirani tempo, a poslije okreta kreće borba s vjetrom punih 21 kilometar. Na okretu sam bio drugi u konkurenciji za Balkansko prvenstvo, dok su 3. i 4. zaostajali 400 m iza mene. Na prolazu polumaratona smo još uvijek imali željeni tempo, ali očito nas je 11 km trčanja u vjetar stajalo sporijeg drugog dijela. Želio sam što prije doći do drugog okreta na 31. km i vidjeti situaciju u utrci, ali i “riješiti” se vjetra. Poslije okreta sam uvidio da pratnja zaostaje puni kilometar i da ću mirnim završetkom utrke u cilj ući kao drugi. – izjavio je nakon utrke srebrni Ante Živković.
Prvo mjesto na Prvenstvu Balkana osvojio je Ukrajinac Anatolij Bondarenko s vremenom 2:39:00, a ukupni pobjednik utrke, na kojoj je nastupilo 440 maratonki i maratonaca je bio Simon Kiprugut Kirui, 2:18:28.
Kod žena je zlato na Prvenstvu Balkana osvojila Srpkinja Olivera Jevtić istrčavši maraton za 2:44:26 sata. Utrku je završila na petom mjestu apsolutnog poretka i kao pobjednica ženske utrke.
Atletski klub Maksimir i ove će godine u suradnji s Domom zdravlja Zagreb – Centar i Nastavnim zavodom za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ obilježiti ovogodišnji Svjetski dan zdravlja u Parku Maksimir kros utrkom na 8 km s ciljem promocije zdravog načina života i uživanja u prirodi.
Uz glavnu kros utrku, bit će organizirana i kraća UTRKA GRAĐANA NA 2 km te DJEČJA UTRKA.
“S obzirom da imamo utrke za starije (8 km i 2 km) i za djecu možemo reći da je ovo jedinstvena utrka koju može trčati cijela obitelj. A nakon utrke svi mogu uživati u posjetu ZOO vrtu jer svaki natjecatelj dobiva bon za besplatan ulaz.” – izjavili su organizatori iz AK Maksimir.
Start utrke je u subotu 7. travnja s početkom u 11:00 sati na livadi kod Mogile, gdje će se održavati cjelokupni program.
Najbolji natjecatelji i natjecateljke u glavnoj utrci u ukupnom poretku bit će nagrađeni peharima, a prva tri natjecatelja i natjecateljke u svakoj kategoriji medaljama.
Posebne nagrade dodjeljuju suorganizatori natjecanja Dom zdravlja Zagreb – Centar i Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar. Naravno, za sve sudionike glavne utrke i utrke građana osiguran je bogati startni paket.
Redovne prijave traju do 30. ožujka 2018. godine.
Za utrku se možete prijaviti na stranicama Stotinke.
Još 2016. godine na skupštini Hrvatskog triatlon saveza donesena je odluka o vrednovanju klubova za 2017 godinu. Za potrebe vrednovanja klubova donesen je pravilnik i HTS bodovna tablica o vrednovanju klubova.
HTS bodovna tablica utvrđuje se u cilju određivanja kvalitete klubova u triatlonu, temeljem rada u svim segmentima triatlonskih natjecanja. Tablica se sastoji od prikupljanja bodova u različitim varijablama kao što su: bodovanje sportaša individualno, bodovanje klubova timsko, bodovanje organizacije sportskih natjecanja, bodovanje organizacije klubova, bodovanje kategoriziranih sportaša.
TOP 10 TRIATLON KLUBOVA U HRVATSKOJ ZA 2017 GODINU
1. TK Swibir 2986 bodova
2. TK Maksimir 2262,1 bodova
3. TK Pula 2052,3 bodova
4. TK Petar Zrinski 1823,3 bodova
5. TK Split 960,5 bodova
6. TK Matulji 817 bodova
7. TK Zadar 711 bodova
8. TK Zagreb 692 bodova
9. TK Triton 642,4 bodova
10. TK Rival 622 bodova
Više informacija o pravilnicima kao i redosljed svih klubova možete potražiti na službenoj stranici Hrvatskog Triatlon saveza www.triatlon.hr
Kako smo i najavili, prva velika utrka u RaceMoment sustavu je ZAGREB21 – powered by Heineken 0.0 – Zagrebački proljetni maraton. Preko svojeg startnog broja možeš kreirati osobni foto album i objaviti ga na Facebooku. Vrlo je jednostavno!
RaceMoment smo razvili u suradnji s ekipom stranice utrka.com koja je stručno izmjerila i brzo vam dostavila rezultate i s ove utrke. Mi smo vas na utrci ZAGREB21 fotografirali više od 10.000 puta, od čega je oko 7.500 fotografija u sustavu RaceMoment, spremnih da ih preuzmete.
Kako RaceMoment funkcionira?
Dva su načina. Prvi je da posjetite stranicu s rezultatima utrke na kojoj ste trčali, na utrka.com.
Pronađite svoje ime u rezultatima, a pored njega se nalazi narančasta ikona RaceMoment. Kada kliknete na nju, bit ćete preusmjereni na stranicu RaceMoment na portalu 3sporta.com.
Drugi je način da posjetite stranicu RaceMoment na portalu 3sporta.com i izaberete utrku na kojoj ste trčali. Nakon što upišete svoj startni broj, dobit ćete izbor fotografija.
Nećemo dužiti o sustavu, isprobajte! 🙂
Fotografije starta i svega izvan “foto zona” nalaze se u FOTOGALERIJI.
Danas je u glavnom gradu održan Zagrebački proljetni polumaraton – ZAGREB21 powered by Heineken 0.0. Trčalo je više od tisuću trkača u tri discipline: pet kilometara, polumaraton te štafeta.
Niske temperature uplašile su velik broj trkača pa ih dosta nije ni startalo utrku, dok su s druge strane bili oni kojima su takvi uvjeti bili idealni za brzu utrku.
Zagrebački proljetni polumaraton već tradicionalno krasi dobra atmosfera, a direktor utrke Robert Franjković sa svojim je timom organizaciju odradio odlično. Odličan startni paket, uzorna organizacija i korištenje prostora Nacionalne i sveučilišne knjižnice pokazali su se kao pun pogodak za hladnog vremena kakvo je bilo danas.
Na utrci od pet kilometara kod muškaraca slavio je Silvije Tomac s vremenom 16:41, drugoplasirani je bio Slovenac Aleš Zver sa 17:09, a 17 sekundi iza njega na treće mjesto dotrčao je Đorđe Ćerić iz susjedne BiH.
Najbrža žena na petici bila je Maja Urban s rezultatom 20:28, drugo mjesto osvojila je Marina Crnjak s 22:41, a treće Ana Badžak s 23:10.
U glavnoj, polumaratonskojutrci pobjedu je odnio Slovenac Primož Kobe s rezultatom 1:09:14. Drugo mjesto osvojio je Goran Grdenić s 1:11:17, a treće Antun Rudolf Pavelić s 1:12:26.
U ženskoj je konkurenciji pobjedila Matea Matošević Hačić s vremenom 1:18:33. Drugo mjesto osvojila je Nikolina Stepan s rezultatom 1:20:37, a treće Tanja Samardžić s 1:24:37.
Na štafetnom je polumaratonu najbrža muška ekipa bila Run.hr, najbrža mješana ekipa zvala se Bruce Lee Team, a najbrža ženska također Run.hr.
Utrka je održana pod pokroviteljstvom gradonačelnika Grada Zagreba, a sponzorski su je pratili Heineken 0.0, Ford, Multipower, Dukat, Zagrebački holding i ZET. Organizaciju potpisuju Run&Trek i AK Maksimir uz podršku Zagrebačkog atletskog saveza.
Prošlog je vikenda u Beogradu održan Maraton Maratona, mogli bismo reći ultraški festival, koji je privukao mnogobrojne trkačice i trkače kojima je maraton – prekratak. Nastupila je i brojna ekipa iz Hrvatske, neki su se vratili i s medaljama, a padali su i držani rekordi. Tim povodom porazgovarali smo s Draganom Jankovićem, kreatorom hrvatskog ultraškog pokreta.
Koji su bili razlozi odlaska na Maraton Maratona i kako je prošlo natjecanje?
Odlazak na Maraton Maratona u Beograd planirali smo već prošle godine u 11. mjesecu. Obično kad postavljamo plan zimske baze, postavljamo neke ciljeve za iduću sezonu. Zapravo, prema tim ciljevima i razrađujemo plan treninga u baznom periodu. Za veliku većinu naših trkača cilj je bio maraton u Palmanovi, a za ultrašku ekipu cilj je bila utrka u Beogradu. To znači da su oni imali drugačije pripreme, pogotovo vikendima.
S obzirom da naša ženska reprezentacija ima norme, zapravo ne samo norme već su trenutno najbolja europska reprezentacija, ideja odlaska u Beograd je bila ostvarivanje normi muške ultraške ekipe, za Svjetsko prvenstvo u Svetom Martinu.
Poznato je da na SP domaćini imaju tzv. wildcard, odnosno pravo da nastupe i ako nemaju ispunjenu normu, ali mi ne želimo nastupiti na domaćem terenu kao turisti. Htjeli smo da dečki ispune norme IAU-a i da su potpuno legitimni natjecatelji Svjetskog prvenstva. U planu smo imali odlazak svih muških kandidata za SP, ali na kraju se spletom okolnosti to svelo na ekipu AK Sljeme. S nama je trebao ići Matija Zadravec, ali nije mogao jer je imao operaciju, a zdravstveni razlozi su spriječili i Lovelosa Slovinca. U igri je ostao Dejan Radanac, koje već imao nekoliko nastupa na 100 km i Čazmi, dakle trkač s iskustvom. Istina, uglavnom lošim iskustvom, no, ja uvijek kažem da su loša iskustva možda i korisnija od dobrih. Utrku u Beogradu je istrčao dobro, on je bio i najbrži od naših muških predstavnika. Radio je odlične treninge, sam, u Slavonskom Brodu, skupa s kolegom Muratom je radio program treninga. Radi nešto drugačije od onog što mi radimo u Sljemenu, ali pokazalo se dobrim. Ostali dio pretendenata na normu, Selanec, Andrijašević i Letinčić, radili su cijelu zimu pod paskom Veronike Jurišić. Ona se brinula o njima, zajedno su radili dužine, što im je očito imponiralo. Veca je veliki motivator, izuzetno ugodna i ništa joj nije teško.
Radila se dosta neobična zima, jer smo prošle godine nešto eksperimentirali i ponešto naučili iz tog iskustva. Naglasak ove zime je bio na spajanjima treninga vikendom. Imali su različite načine spajanja, svakakve situacije, a kroz tjedan su radili po klupskom programu. Bilo je jako bitno da kompletnu pripremu odradimo sa završetkom na ovoj utrci u trećem mjesecu, kako bi dečkima ostalo dovoljno vremena da se odmore i naprave kvalitetne pripreme za svjetsko prvenstvo. Selanec i Radanac su ostvarili norme, Andrijašević nije bio daleko od nje, a nadam se da godina nije otpisana za Zadravca, nadam se također da će i Radojković biti u igri, tako da se mislim da ćemo prije Svjetskog prvenstva imati i trojicu kvalificiranih natjecatelja za utrku na 100 km.
Ekipa prije utrke. (foto: B. Nežmahen)
No, najbolje rezultate opet su ostvarile žene, pala su čak dva državna rekorda.
Ženska ekipa je imala potpuno drugačiji razlog putovanja u Beograd. One imaju i drugačiji cilj u Svetom Martinu, ne samo da nastupe i završe utrku, već i pokušaju uzeti poneku medalju. One su u Beogradu trčale vremenske ultre, prije svega zato da prođu situaciju utrke. Ti prolasci kroz situaciju utrke dodatno te svaki put očvrsnu, a njihov kratkoročni cilj je nastup u Temišvaru krajem svibnja, gdje je EP na 24 sata. U Beogradu su se stvarno dobro pokazale, i Antonija Orlić i Paola Vrdoljak, top forma, odličan nastup bez imalo kriza. Obje su istrčale hrvatske rekorde, Antonija na 12 a Paola na 6 sati. Ova utrka na 6 sati se službeno trči rijetko, ali rekord je rekord i svaka čast Paoli na izvrsnom rezultatu. Što se tiče Tonke, u nastupima na 24 sata ona stvarno ima najjači karakter od naših djevojaka. Čini mi se da iz utrke u utrku sve jača i jača tako da možemo svašta očekivati u Temišvaru. U Belfastu je trčala 232 km, a sad sam je prije utrke na 12 sati pitao – da li napadaš 130 km? Rekla je da ne, ali na kraju je istrčala gotovo 135 km, što je stvarno lijep rezultat kada kažem da je u zadnjih nekoliko godina manje od pet žena istrčalo veću kilometražu za 12 sati.
Antonija na naslovnici
Kako je izgledala utrka u Beogradu?
U Beogradu su bile poprilično neobične okolnosti. Utrka je održana na najtopliji dan u godini, a samo tjedan ranije radili smo dužine na -5, -6. U Beogradu je bilo čak +19C. No ultraši moraju biti spremni na sve uvjete. Uz to, utrka se održavala na Adi Ciganliji, a toplo vrijeme izvuklo je valjda pola Beograda u šetnju. Bilo je dosta izazovno trčati kroz svu tu masu i gomilu i dosta nas je ometalo i refokusiralo na nešto što nije dio utrke. Ali svi su uspjeli dići iznad toga i nisu dozvolili da ih uvjeti ometu. Svi su istrčali stvarno fenomenalne trke. S druge strane organizatori su bili fantastični, s velikom gostoljubivošću i stvarno su nas primili kao svoje. Nije se osjetio baš nikakav animozitet, dapače, jako nas uvažavaju i cijene naše rezultate. Tonka je bila i posebna zvijezda, mislim da je tamo cijene više nego kod nas. Izašao je i časopis o ultraškom trčanju, a Tonka je na naslovnici, mislim da ju je to i dodatno diglo i dalo joj motiv za super rezultat.
Selanec, Janković, Radanac
Imaš dobar uvid i u regionalnu ultrašku scenu, kreće li se nešto?
Vidjeli smo se s Dimovim iz Makedonije, s ekipama iz BiH i počeli s dogovorima da iduće godine napravimo prvo Balkansko prvenstvo u ultramaratonu. Osjeti se da se nešto pozitivno događa na toj sceni, stvara se pokret. Istina, mi smo nositelji kvalitete, ali važno je da postoji zajednički interes. Trebamo se zbližavati i na tome radimo. Nedavno se i Slovenija učlanila u IAU.
Kakva je suradnja ultraške reprezentacije i HAS te nove udruge HUVA?
Moram reći da sam zadovoljan s načinom kako nas prati Hrvatski atletski savez. Uvijek sve može biti bolje, pogotovo u onom “statističkom” dijelu, gdje treba napraviti još nekoliko koraka oko legitimiteta i priznavanja državnih rekorda iz domene utraškog trčanja. U kontaktima sam s ultraškim ekipama iz svih ex-Yu država i naš savez je u odnosu na njihove najfleksibilniji prema ultraškom trčanju. Slična, ne baš dobra situacija, je u velikoj većini država, osim naravno onih najvećih poput SAD-a, Japana, Švedske ili Njemačke, gdje je ultra ravnopravna ostalim atletskim disciplinama. Ultrašica Camille Herron je recimo u SAD-u dva puta izabrana za atletičarku mjeseca, a znamo s koliko atletičara i kakvim rezultatima raspolaže Amerika.
Da se vratim na nas, imamo podršku odlaska na svjetska prvenstva, prvi smo iz regije išli na njih, prvi smo radili državna prvenstva… Sve to ne bi bilo izvedivo bez podrške i fleksibilnosti HAS-a. Nova udruga HUVA radi od nedavno i nadam se da ćemo i tu napraviti pozitivan iskorak. Dobro je da se dosta pažnje poklanja trailu, relativno novoj disciplini u velikom zamahu. Velika većina trkača se zapalila za trail, očito je da je to hit u Hrvatskoj i sad to treba gajiti. I tu je savez pokazao dobru volju pa smo bili prvi iz regije koji smo otišli na svjetska prvenstva u trailu, a ići ćemo i ove godine u Španjolsku. Prvi smo iz regije imali i državno prvenstvo u trailu i kategorizirane sportaše u toj disciplini.
I za kraj, što nas očekuje u rujnu u Svetom Martinu?
U Svetom Martinu će biti između 35 i 40 državnih reprezentacija, možda i više. Nakon objave da će Hrvatska biti domaćin, dobili smo odlične reakcije i svi su bili oduševljeni. Prepoznati smo kroz naše cure, koje nastupaju na mnogim ultraškim utrkama i često su top atrakcija. Između ostalog smo i dobili Svjetsko prvenstvo radi njih i njihovih rezultata. Utrka u Svetom Martinu će biti i Veteransko svjetsko prvenstvo na 100 km gdje se očekuje velik broj natjecatelja, kategorije su po 5 godina, od 35 nadalje. Za to prvenstvo ne treba biti član kluba ili se prijavljivati preko atletskog saveza, dovoljna je samo osobna prijava.
Osim toga bit će to i naše Državno prvenstvo, dakle tri prvenstva na jednom mjestu. Bit će i open kategorija limitirana na 100 ljudi. Moja je procjena da bi moglo nastupiti oko 500 natjecatelja. Vjerujem da će mnogim našim trkačima biti zanimljivo i da će nastupiti, jer SP u Svetom Martinu će biti najveći trkački događaj u Hrvatskoj ikad, nikad nismo imali Svjetsko prvenstvo u bilo kojoj trkačoj disciplini. Vjerujem da ćemo imati 100 najboljih žena i 150 najboljih muškaraca na 100 km na svijetu. Bit će to velika trka.
Razgovarao: Z. Mikašek Naslovna fotografija: Mića Ignjatović
U prostorijama Nacionalne i sveučilišne knjižnice, održana je press konferencija povodom 3. izdanja međunarodne atletske utrke ZAGREB21 – powered by Heineken 0.0 – Zagrebački proljetni polumaraton.
„ZAGREB21 – powered by Heineken 0.0 došao je do svog trećeg izdanja i ponovo će na startu biti gotovo 1.500 trkača iz više od 10 zemalja. Utrka je prvi puta održana 2016. i odmah je naišla na vrlo pozitivan odjek među trkačkom populacijom. Start i cilj i kompletno događanje nalaze se ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice, na vrlo atraktivnom prostoru te je to još jedan spoj kulture, obrazovanja i sporta. Osim same utrke polumaratona, trkači se natječu na 5 km i u utrci polumaratonskih štafeta.“ – rekao je u uvodu je Robert Franjković, pokretač i direktor utrke.
Kao i prve dvije godine, na startu će biti i značajan broj vrlo kvalitetnih trkača i trkačica, gdje valja istači kod muškaraca slovenskog olimpijca iz Londona, Primoža Kobea, prošlogodišnjeg najbržeg hrvatskog trkača Antuna Pavelića te svakako legendu hrvatskog maratona, još uvijek važećeg rekordera Dragu Paripovića.
Kod djevojaka bitno je spomenuti našu olimpijku iz Rija, Mateu Matošević Hačić koja je prije tri tjedna pobijedila na Splitskom polumaratonu te Nikolinu Stepan, sudionicu svjetskog prvenstva u maratonu.
“Posebno bih se zahvalio glavnim sponzorima utrke – Heinekenu kao generalnom pokrovitelju, Atlatnic grupi, Fordu i Grawe osiguranju. Svakako Gradu Zagrebu, Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici te Policiji čiji nam je prometni sektor od posebne važnosti za provedbu i sigurnost svake utrke.” – zaključio je direktor utrke Franjković.
Start utrke je u 9:00 sati u nedjelju 18. ožujka 2018. ispred NSK na zapadnom kolniku Ulice Hrvatske bratske zajednice.
Ispred Grada Zagreba kao izaslanik gradonačelnika Milana Bandić, prisutne je pozdravio g. Milan Pavelić, pročelnik Gradskog ureda za sport i mlade – „Zagrebački proljetni polumaraton je hvalevrijedan projekt i jedan krasan sportski i atletski događaj u Zagrebu. Drago nam je da se utrka održava već treću godinu zaredom, da je organizator uspio kao partnere privući kvalitetne gospodarske subjekte te da će trkači imati prilike sudjelovati u vrhunskoj utrci. Grad Zagreb i gradonačelnik veliki su prijatelji trčanja i uvijek podržavaju ovakve projekte. Pozivamo sve građane da pozdrave trkače u nedjelju ujutro i da nam se pridruže na utrci, a trkačima i organizatoru želimo sreću i dobre rezultate. Vidimo se na startu“
„Trčanje je odličan sport, a osim što pozitivno utječe na zdravlje ujedno mijenja način razmišljanja. Svaki trkač, bez obzira je li riječ o rekreativcu ili profesionalcu, rado otkriva da je trčanje stil života koji na stazi, ali i u životu, tjera na onaj dodatan korak i prelazak vlastitih granica. Zbog toga nas veseli što smo dio zagrebačkog proljetnog polumaratona ZAGREB21 powered by Heineken 0.0 koji već treću godinu zaredom okuplja veliki broj Zagrepčana i ljubitelja trčanja. Kao službeno pivo događaja, Heineken 0.0 pobrinut će se za rehidraciju nakon utrke. S 0.0% alkohola i samo 69 kalorija u bočici 0,33l, idealno je piće za nadoknadu tekućine i energije za sve trkače i trkačice koji vole popiti pivo nakon utrke“, rekao je Filip Rabuzin, direktor marketinga kompanije HEINEKEN Hrvatska.
Promet će biti zatvoren na kompletnoj trasi utrke u nedjelju 18. 3. 2018. od 8:30 do 12:30 i prolaska zadnjih trkača. Zapadni kolnik Ulice Hrvatske bratske zajednice u smjeru juga (od Ulice grada Vukovara do Slavonske avenije) bit će zatvoren za promet od 6:30 zbog postavljanja prostora starta i cilja (ZET će voziti do 8:30 redovno).
Dubrovački polumaraton od svojih početaka nastoji biti više od same utrke, pružajući trkačima ne samo atraktivnu rutu kroz Stari grad i uz more, nego i puno, puno više, između ostalog bogatim trkačkim paketima.
Startni paket već u osnovnoj verziji premašuje cijenu startnine i uključuje:
startni broj
dry fit majicu
medalju
torbu
ulaz na Dubrovačke zidine
ulaz u gradske muzeje
ulaz na tvrđavu Lovrijenac
izlet na Lokrum
besplatan javni prijevoz
popuste kod partnera
Du Motion info magazin
okrjepu
Svi oni koji se odluče za polumaratonski VIP paket u njemu će dobiti i ruksak, hoodie majicu, vožnju žičarom na Srđ, Pasta Party kupon, vođenu turu gradom, goodie bag te 25% popusta na registraciju za 2019. Jednako bogat paket očekuje i sve trkače atraktivne utrke gradskim zidinama.
Definitivno dovoljno razloga za provesti čitav vikend u Dubrovniku, naročito ukoliko ga uspijete spojiti s Praznikom rada.
Za sve one koji vole kraće relacije ili nisu potpuno spremni za polumaraton, a htjeli bi sudjelovati u humanitarnoj akciji, tu je 5K utrka, kompletan prihod od koje je ove godine namijenjen potrebama Udruge za sindrom Down Dubrovačko-neretvanske županije. 5K trkački paket sadrži startni broj, majicu i medalju.
Mislilo se i na one koji iz nekog razloga ne mogu trčati, no svejedno žele sudjelovati: za njih je tu navijački 5K paket s majicom i navijačkim rekvizitima za bodrenje trkača na Stradunu.
Utrke se održavaju posljednjeg vikenda u travnju, točnije Utrka zidinama i dječje utrke u subotu 28. 4., a Dubrovački polumaraton i 5K utrka građana u nedjelju 29. 4. 2018.
Prijave za Dubrovački polumaraton i Utrku zidinama otvorene su do 31. ožujka, dok se na humanitarnu 5K utrku zainteresirani mogu prijavljivati sve do 20. travnja.
Više o utrkama, prijavama i trkačkim paketima, kao i rezervaciji smještaja i svim ostalim informacijama potražite na službenoj stranici.
Još je samo nekoliko dana ostalo do Zagrebačkog proljetnog polumaratona, za koji je prijavljeno oko 1.500 trkačica i trkača.
Ako ste među onima koji vole kasne prijave, a 21 km vam je previše, imamo dobru vijest – za utrku štafeta 4×5 kilometara i dalje se možete prijavite. Skupi ekipu i otrčite brzih ili rekreativnih 5 kilometara zagrebačkim ulicama.
ZAGREB21 – Zagrebački proljetni polumaraton powered by Heineken 0.0 tradicionalno okuplja veliki broj štafeta na trasi polumaratona. Štafete se sastoje od četiri člana – dvoje trče dionicu od 5 km, drugo dvoje 5,549 m, a izvrsna zabava i neizvjesnost do samog kraja je zajamčena. Utrka se održava u nedjelju 18. ožujka sa startom u 9:00.
Štafete su podijeljene u tri kategorije – ženska, muška i mješovita.
Startni paket je ove godine posebno bogat što ćete se uvjeriti prilikom njihovog preuzimanja u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u subotu i nedjelju.
Prijave su još kratko otvorene na utrka.com, sve informacije na www.zagreb21.run , a ove godine za sve sudionike premijerno predstavljamo Racemoment sustav pretraživanja i preuzimanja fotografija s utrke.
Jučerašnja utrka iz serijala Zagreb 5×5, a koja je održana u zapadnom dijelu grada, prva je utrka koja službeno ulazi u RaceMoment sustav, u kojem trkačice i trkači sami mogu izabrati svoje fotografije i objaviti ih kao album na svom Facebook profilu.
RaceMoment sustav rezultat je suradnje ljudi s portala 3sporta.com, koji vas već godinama fotografiraju na utrkama i ekipe utrka.com koja vam isporučuje vrhunske usluge u segmentu mjerenja vremena. Zajedničkim snagama razvili smo sustav koji će značajno olakšati pretraživanje fotografija s utrka.
Kako RaceMoment funkcionira?
Dva su načina. Prvi je da posjetite stranicu s rezultatima utrke na kojoj ste trčali, na utrka.com. Konkretno, ako ste trčali Zagreb 5×5 Spring Break, posjetite ovaj link.
Pronađite svoje ime u rezultatima, a pored njega se nalazi narančasta ikona RaceMoment. Kada kliknete na nju, bit ćete preusmjereni na stranicu RaceMoment na portalu 3sporta.com.
Drugi je način da posjetite stranicu RaceMoment na portalu 3sporta.com i izaberete utrku na kojoj ste trčali. Nakon što upišete svoj startni broj, dobit ćete izbor fotografija.
Na Trgu francuske republike jučer je održana druga u nizu utrka iz serijala Zagreb 5×5, pod nazivom Spring Break. Vrijeme je bilo pravo proljetno, izmjenjivali su se oblaci i sunce, ali temperatura je bila i više nego ugodna za trčanje.
Nastupilo je oko 300 trkačica i trkača, a najbrži su bili Dino Bošnjak, Zoran Žilić, Dražen Dinjar, Ante Živković i Antonio Kleković u muškoj konkurenciji. Kod žena poredak prvih pet glasi: Marija Vrajić, Mirjana Šimek Bilić, Anda Tomaš, Maja Urban i Maja Perišić.
Uspješni organizator utrke i ovaj put je bio Run&Trek, koji je i sponzor vaših fotografija s utrke.
Stalni trend rasta popularnosti trail utrka u Hrvatskoj potvrđen je jučer u Ludbregu gdje je u organizaciji Športsko rekreativnog društva BSV održan 6. Crazy Hill Trail 2018. Na utrci je nastupilo 400 trkačica i trkača koji su se dobrano namučili na vrlo teškoj, mokroj, blatnoj stazi.
Utrka je održana na dugoj i kratkoj stazi, a u kilometrima bile su duljine 34 kilometara, s vremenskim limitom od 7,5 sati, te 16 kilometara s limitom 5 sati.
Već je u najavama bilo jasno da će jedan dio staze biti doslovno pod vodom. Naglo zatopljenje i brzo topljenje obilnog snijega pretvorilo je neke mirne šumske putove u potoke, a meku zemlju u (skoro pa živo) blato. Nikakva trkačka oprema nije mogla zadržati vodu od ulaska u obuću, tako da su trkači poslije utrke analizirali jesu li im se razvila plivače kožice između prstiju na nogama.
No, na ruku je svima išla ugodna temperatura zraka, koja je bila oko 15 C, tako da nije bilo hladno i moglo se uživati u blatu (Peppa Pig style).
Dugu utrku završio je 121 trkač, a pobjednik je bio Marko Gorički iz Atletskog kluba Zabok, drugi je bio Slovenac Marjan Zupančič, a treći Pavle Kruljac iz SRK Alba. U konkurenciji žena pobijedila je Slovenka Mojca Koligar, drugo mjesto osvojila je Valentina Belović iz Atletskog kluba Varaždin, a treće Irena Smojver iz Atletskog kluba Maksimir.
Kratku utrku završilo je 275 trkača, a pobjednik je bio Mario Špoljar iz Atletskog kluba Zabok, ispred drugogoplasiranog, klupskog kolege, Damira Hršaka i trećega Dinka Solića iz Atletskog kluba Varaždin. Mateja Kaniški iz Atletskog kluba Varaždin pobjednica je kod žena, druga je na cilj stigla Patricia Maras iz Atletskog kluba Sljeme, a treća AlenkaHorvat iz Trkačkog kluba Varaždin.
I za kraj – odličan termin utrke, uzorna organizacija i lijepa staza poziv su svima onima koji još nisu istrčali “lude brege” da to učine dogodina. Jer oni koji su bili, sigurno će se vratiti. 🙂
Triatlon Klub Swibir, pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Grada Poreča i Plave Lagune Poreč, će i ove godine po šesti put organizirati jednu od najposjećenijih te najbolje organiziranih utrka srednje duge distance u regiji – POREČ Triatlon. Utrka će se kao i uvijek održati sredinom 10 mjeseca, preciznije 14. 10. 2018 godine sa startom i ciljem u Zelenoj Laguni ispred Hotela Parentium.
Plivanje u jednoj od najljepših uvala, vožnja biciklom kroz istarske vinograde, trčanje po Lungo mare osiguravaju nezaboravan doživljaj za svakog natjecatelja. Smještajni kapaciteti zadovoljit će i one najzahtjevnije, a čisto more i plaže s plavim zastavama natjerat će vas da svoje vrijeme provedete na otvorenom.
Triatlon Klub Swibir koji organizira utrku u suradnji sa Turističkom zajednicom Grada Poreča, Plavom Lagunom i Happy Time-om iz Poreča već je svima poznat po kvalitetnoj organizaciji utrka od Mljet Half International do Krk3atlona te organizaciji raznih državnih prvenstava u skoro svim triatlon disciplinama.
POREČ Triatlon je utrka s odličnom lokacijom, dobrim datumom održavanja, mikroklimatskim uvjetima, prelijepom biciklističkom stazom i pristupačnom startninom i smještajem u Plavoj Laguni za sve sudionike.
Želite li svoju triatlonsku sezonu završiti nezaboravnom slikom zalaska sunca nad morskim horizontom (bilo pojedinačno ili u štafeti)? Utrka POREČ Triatlon je tu za vas!
“Nakon, po riječima sudionika, uspješne organizacije utrke POREČ Triatlon 2017, gdje je utrka po prvi put bila SOLD OUT krećemo u nove izazove. Da bi se utrka mogla razvijati u pravom smjeru ove godine smo pripremili neke novosti za natjecatelje s ciljem da privučemo i motiviramo nove natjecatelje ali i da probudimo želju za ponovnim nastupom natjecatelja koji su već bili na utrci. Trenutno svakodnevno radimo na novoj biciklističkoj stazi (trasiranju i dozvolama) u dužini jednog kruga od 90 km što je glavni preduvjet za razvoj utrke i pružanju maksimalnog zadovoljstva svakom natjecatelju. Poreč i Istra su divne lokacije za biciklizam i triatlon tijekom cijele godine i nude predivne biciklističke staze. Osim toga osmislili smo i novu ciljnu ravninu s pogledom na morski horizont kao i novu organizaciju zona. Slušamo prijedloge i savjete natjecatelja pa ćemo ove godine imati i više okrjepa na trkačkoj stazi za što bolji suport natjecateljima. Po prvi put na utrci u regiji svaki natjecatelj u startnom paketu uz tradicionalne Speedo silikonske plivačke kapice i vrećice za zonu će dobiti majicu sa kapuljačom, (hoodie) te ruksak utrke. Neizostavni dio utrke sigurno su i velike fotogalerije 3sporta. Naravno uz sve to i ove godine za sve sudionike će se brinuti više od 100 volontera koji čine srce i dušu ove utrke. Vidimo se u Poreču 14.10.2018 te vas čekamo u cilju sa zagrljajem.“ – izjavio je u najavi predsjednik Triatlon kluba SWIBIR Marko Miličić.
1992. godine sam, nakon što sam apsolutno sve izgubio u ratu, s ponosom mogu reći bez ikakvih treninga, jer je rat bjesnio, a ja bio pripadnik Specijalne policije – trčao Čazmu. Sve teorije o bezbrojnim kilometrima, mukotrpnim treninzima padaju u vodu kada ste puni ponosa, potpuno mirne glave i ničim opterećeni krenete s ciljem da samo preživite i dođete do cilja.
U želji da ovakvih priča bude još, Du Motion se odlučio pridružiti akciji senzibiliziranja građana i kroz svoju ovogodišnju 5K utrku namjerava prikupiti dio sredstava potrebnih za rad Udruge za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije, odnosno kupovinu potrebne opreme, rehabilitaciju i uključivanje djece u nove metode rada te edukaciju roditelja za rad s djecom. Upravo je Petra Vićan zaštitno lice 5K kampanje.
