Naslovnica Blog Stranica 58

[INTERVJU] Miro Ban – nisam najbolji ali sam vrlo dobar

Samozatajan i skroman, uvijek vedar i pozitivan Miro Ban – od onih je trkača koji svoj rad oplemenjuju rezultatima. Bez kluba i logistike, bez trenera i tima, Miro polako taba put istinskog ultramaratonca.

 

 

Vegetarijanac, bosonogi trkač, samouki kuhar i vrtlar zanimljive su crte ovog trkača koji u svemu tome uživa, baš kao što i uživa u svakodnevnom nizanju kilometara po međimurskom kraju.

 

Miro, kako si se i kada počeo baviti trčanjem?

Sportom sam se počeo baviti od ranih dana. Od 13. do 19. godine igrao sam nogomet za lokalni klub gdje sam stekao iskustvo discipline treniranja jer smo trenirali gotovo svaki dan. Kako je život prolazio i stigla obitelj, djeca, bilo je sve manje vremena za timski sport. Trčanjem sam se, recimo, ozbiljnije počeo baviti prije sedam godina.

 

I tako, malo po malo do – ultramaratona. Odakle želja za trčanjem ultramaratona?

Ultramaraton? Jednostavno mi pašu duge, višesatne utrke. Kako sam stariji tako vidim što mi tijelo govori i što mi više odgovara, a to je sporije ali dugo trčanje.

 

Koliko je odricanja i samodiscipline potrebno da bi se održala ustrajnost u treningu i na kraju, sama ultramaratonska utrka?

Po meni je najvažniji kontinuirani rad, redovito treniranje i vježbanje ali bez pretjerivanja jer to uvijek dođe na naplatu. Znači, održavati jednu konstantu i uvijek biti u relativno dobroj formi.

 

Često se kaže da je ultra u glavi, no svejedno, dobro znamo da je potrebno izuzetno mnogo trčanja da bi se na utrku došlo spremnim na ono što nas čeka. Ipak, za vrijeme same utrke stvari mogu preokrenuti i krenuti u neželjenom smjeru. Da li ti se to kad dogodilo?

Sve istrčane utrke odradio sam postupno. Znači, od 10, 21, 42, 61, 100 i 344 km nisam imao naglih skokova i omogućio sam tijelu da se privikne na sve veće napore. Vjerojatno sam i zato imao sreće da nisam do sad uopće bio povrijeđen. Nisam od onih trkača koji pate na plasman. Više volim trčati i uživati u tome, a moj moto je: Nisam najbolji, ali sam vrlo dobar 🙂 🙂  

 

U Vukovaru nakon 344 km

 

 

Vodiš li statistiku svojih aktivnosti?

Ranijih godina pratio sam nekakvu statistiku, međutim sad su procjene više odokativne. Nemam GPS sat, ali znam da godišnje istrčim oko 4 500 km, a manje više sve treninge trčim prema osjećaju. Možda je to malo kilometara za ultraša, ali kilometre kompenziram biciklom s kojim godišnje napravim jednako toliko kao i trčanjem. Na poslu sam većinu vremena na nogama, tako da dosta dnevno i prohodam. Također, gotovo svakodnevno radim vježbe snage.

 

Iza sebe imaš sad već neke ozbiljne ultre, dva puta Zagreb – Čazma, dvije stotke, nekoliko jačih trailova, a posljednja istrčana je etapna utrka Zagreb – Vukovar od 344 kilometara. Sve to ostvario si bez trenera, bez ozbiljnije logističke podrške kakvu imaju trkači na takvim utrkama. Treniraš li po kakvom planu?

S obzirom na to da radim u četiri smjene plan treninga morao sam prilagoditi tome, jer se bioritam dosta poremeti nakon noćnih smjena. Radim vrlo različite vrste treninga, od dužinskih trčanja 30-40 kilometara (jednom tjedno), do svakodnevnih kraćih, sve do vježba izdržljivosti. Volim raditi izazovne treninge (od trčanja na zimskim minusima, pa do ljetnih iscrpljujućih vrućina) jer mislim da tijelo treba osjetiti i time se priviknuti na ekstremne uvjete, kako bi ih lakše podnijelo za vrijeme utrke, kada i ako se dogode.

 

 

Logistika mi je zapravo mnogo jednostavnija na utrkama, nego li na treninzima. Na utrkama su okrjepe svakih pet kilometara, a kako nisam izbirljiv meni je uvijek dovoljno ono što se na okrjepnim stanicama nudi. Sa sobom eventualno uzmem nekoliko manjih pakiranja meda (onaj u vrećicama) i magnezij. Mislim da je daleko važnija priprema nekoliko dana prije utrke, od hrane, pa do psihičke pripreme. Tako sam za etapnu utrku Zagreb – Vukovar namjerno dobio 3 kg s obzirom na to da je utrka trajala 5 dana, svakodnevno od 6-11 sati trčanja.

 

 

Ti si vegetarijanac. Zašto vegetarijanstvo?

Vegetarijanac sam postao postupno, unatrag 10 godina. Jednostavno sam napravio klasifikaciju hrane koju želim jesti i koja mi odgovara i tako je meso ispalo iz priče.

 

S obzirom na to da znamo da u sportovima izdržljivosti kao što je dugoprugaško trčanje vrlo važno obratiti pažnju na unos dovoljno izvora energije, kako ti to uspijevaš s obzirom na poseban režim prehrane?

Mislim da za dugoprugaško trčanje nije neophodno konzumirati meso, a za izdržljivost se mora jesti puno voća i povrća. Većina svjetski poznatih ultramaratonaca su vegetarijanci, neki čak i vegani. Jedem dosta raznovrsno; kaše, kupus, grah, domaći kukuruzni kruh, a umjesto mesa jedem jaja. Volim kuhati pa većinom konzumiram ono što si sam pripremim. Imam lijepi vrt tako da ga ljeti koristim za samostalni uzgoj voća i povrća, a k tome me vrtlarenje opušta nakon ubrzanog tempa na poslu.

 

Osim svega navedenog posebnost tvog trčanja je i u tome da koketiraš s bosonogim trčanjem. Često treniraš bos ili u tzv. fivefingersicama. Zašto te zanima bosonogo trčanje? Planiraš li trčati koju utrku bos?

Kombiniram bosonogo i trčanje u tenisicama, s time da ljeti gotovo 90% treninga napravim bos ili u FiveFingersicama. Bosonogo trčanje je u tehnici bitno drugačije od onog u tenisicama jer je važno napraviti “mekaniji” doskok, a time se jačaju tetive i određene grupe mišića jer nema te amortizacije koje inače stvaraju tenisice. Jedina utrka koju sam do sada napravio u FiveFingersicama bio je trail Ivanec – Grebengrad u dužini od 37 kilometara. Htio bi sve buduće, ljetne trail utrke istrčati u njima.

 

Živiš u maloj sredini, no Međimurje je prepuno aktivnih trkačica i trkača. Kako doživljavaš trkački boom i da li misliš da će se to konačno odraziti i na brojnost ultramaratonaca u Hrvatskoj.

Lijepo je što su se ljudi počeli baviti trčanjem. Ono je kao rekreativni sport svakako i jedan od najjeftinijih i najjednostavnijih. Ono čega najviše treba je – volja. Sve ostalo je zanemarivo, a ono što je odlično je da nema ovisnosti o drugima, o okolnostima. Vjerujem da će se povećanjem brojnosti trkača uopće “izroditi” još pokoji ultraš ili ultrašica.

Također, mislim da se posljednjih godina povećala svijest o vlastitom zdravlju. Uz sjedilački način života kakvim mnogi živimo, tako da se ljudi preporode kada se počnu malo više kretati tj. trčati.

 

Nisi član ni jednog trkačkog kluba, iako ih u tvojoj sredini ima nekoliko. Zašto? 🙂

Osim što sam po prirodi samotnjak, zbog obaveza na poslu i često zauzetih vikenda ne bih mogao sudjelovati na utrkama i time pridonijeti klubu, pa onda niti nemam potrebe za time da se opredijelim za neki od klubova.  

 

Imaš li trkačkih uzora?

Moj trkački uzor je Dušan Mravlje. Od kolegice trkačice sam dobio na poklon njegovu knjigu “Tek: moja norost” i moram priznati da me oduševio kao trkač, ali i kao osoba.

 

Koja ti je najdraža utrka?

Najdraža utrka mi je svakako sada i najduža istrčana – etapna utrka Zagreb – Vukovar kojom sam stekao veliko iskustvo. No, osim cestovnih volim i trail utrke. Volim prirodu tako da je trčanje kroz šume po različitim vrstama terena višestruki izazov i užitak. Jedna od takvih istrčanih utrka s blatom na patikama je – Crazy Hill Trail u Ludbregu.

 

I za kraj – budući ciljevi?

Uz želju da bude zdravlja, želio bih trčati što više trail utrka, ponoviti već istrčane utrke.

 

Dođi na 2. Zimski polumaraton u Varaždin

U nedjelju, 28. siječnja 2018. godine održat će se u Varaždinu 2. Zimski polumaraton. Osim što je poseban po tome da je prvi u godini, da se trči po (nadajmo se) zimskim uvjetima – ima i neobičan koncept vremenskog odmaka starta s obzirom na starosnu dob sudionika.

 
 
 
Rođen kao ideja testiranja trenutne forme prije početka proljetne sezone natjecanja, a s ciljem druženja i okupljanja trkačica i trkača sa željom dodatka malo zanimljivosti i dinamike samoj trci, prošle godine održan prvi Zimski polumaraton pokazao se uspješnim za sve trkačice i trkače koji su tada, na -7C istrčali svojih 21.1 km.  
 
Različitost ove utrke u odnosu na klasični polumaraton je u tome što utrka kreće najstarijom dobnom skupinom sudionika, a svake tri minute kreće mlađa starosna kategorija. Plasman se određuje apsolutnim pobjednikom – TKO PRVI U CILJ kao i pobjednikom u neto vremenu.
 
Cijena startnine do 25. 1. iznosi samo 70 kn, a nakon 25. 1. i na dan utrke 80 kn. 
 
 
 
U cilju utrke čeka vas predivna medalja i topla okrepa u vidu kuhanog vina, čaja s rumom i domaćim žesticama, a naš sponzor OPG Hažić   pobrinut će se za okrepu u cilju i nagrade za najbolje svojim prirodnim voćnim sokovima bez šećera i dodanih aditiva, prilagođenima upravo za sportaše sportova izdržljivosti. 
 
 
 
Sve detalje raspisa možete pogledati na stranicama kluba, a prijavu možete izvršiti ovdje.
 
Dođite, provjerite svoju formu i dobro se zabavite u Varaždinu!
 
TK Marathon 95

Polleo Sport i Reebok postaju središte fit zajednice

Reebok i Polleo Sport zajedno kreću u misiju promicanja pravilne prehrane, vježbanja i aktivnog načina života kroz novi koncept Reebok FitHuba – FitZone by Polleo Sport.

 

 

Svi posjetitelji koji se u subotu, 20. siječnja 2018. zateknu u Arena Centru u Zagrebu, svjedočit će potpuno drugačijoj i novoj viziji fitnesa. Povodom otvorenja novog Reebok FitHuba – FitZone by Polleo Sport  posjetiteljima i medijima predstavit će se nova suradnja ova dva branda te atraktivna nagradna igra „Unovči svoj trening!“, u kojoj će dvadeset odabranih kandidata imati priliku zaraditi novi Reebok outfit.

Prijave na http://promo.polleosport.hr/reebok/ su u tijeku, a potrajat će do 18. siječnja. Muške natjecatelje očekuju vježbe propadanja i zgibovi, dok će se žene natjecati u sklekovima i sklopkama.

Zajedničkim rušenjem zida koji dijeli Polleo Sport i Reebok poslovnicu u Arena Centru, ambasadori oba brenda – Lana Jurčević, Iva Šulentić, Ecija Ojdanić, Mario Valentić, vratolomni Street Brothersi te fit blizanke Ana i Marija iz Girly Fitness, službeno su označili su udruživanje snaga ova dva sportska magnata te najavili nadolazeće otvorenje Reebok FitHuba pod okriljem Polleo Sporta.

Kako je srušen zid:

 

Službeno otvorenje počinje u 17 sati pod voditeljskom palicom Marija Valentića, ambasadora Polleo Sporta, a dobru zabavu garantiraju Dj Rea – Reebok ambasadorica, atraktivni plesači te bogata nagradna igra.

Tijekom cijelog dana očekuju vas promotivne akcije te „Happy hour“ od 8 do 10 sati, kada će sve Reebok tenisice, proteinske čokoladice, uzorci proteina, energetska pića i ostali suplementi iz ponude Polleo Sporta biti sniženi do 40%. Očekuje vas i cjelodnevni popust od 20% na cjelokupan Reebok asortiman za sve oblike plaćanja.

U novom Reebok FitHubu – FitZone by Polleo Sport  posjetitelji će na jednom mjestu pronaći najbolje iz Reebok ponude – Reebok Classic, top proizvode iz Reebok UFC i Reebok Crossfit kolekcije te ostale kvalitetne komade za raznovrsni trening a sportsku prehranu, gadgete i fitnes opremu moći će pronaći u drugom dijelu trgovine – u Polleo Sportu.

PR članak

[RECENZIJA] ASICS Gel Cumulus 19 i ASICS RoadHawk FF

ASICS (što je skraćenica od Anima Sana In Corpore Sano, lat. Zdrav duh u zdravom tijelu) jedan je od vodećih svjetskih proizvođača tenisica za trčanje. Dok čekamo da na hrvatske police stignu najnoviji modeli, donosimo recenzije dvaju njihovih modela od prošle godine – 19. izdanje već legendarnog modela Gel Cumulus i prvo izdanje modela RoadHawk FF.

 

 

ASICS Gel Cumulus 19

 

Cumulus je neutralni cestovni model namijenjen svakodnevnom treniranju i trčanju duljih utrka. I muški i ženski model dolaze u šest različitih boja, a ja sam dobila model boje breskve veličine 38. Inače su mi tenisice za trčanje te veličine, pa me iznenadilo koliko su mi ove tenisice ‘taman’ s obzirom da ASICS obično ima nešto manje kalupe.

Nekoliko sam dana u njima samo hodala, a na prvom sam ih trčanju odvela i na asfalt i u šumu. Već kroz nekoliko trkačkih koraka shvatila sam da vezice moram provući i kroz zadnje rupice jer sam imala osjećaj da mi peta klizi van. Čim sam to napravila, sve je sjelo na svoje mjesto.

 

Oduševila me udobnost tenisica – ime im je doista opravdano. To je postignuto zahvaljujući Gel jastučićima i spužvi čije su tehnologije skupljene u naziv FluidRide. Nisu jako teške – ženski model ima 258 grama. Gornjište je napravljeno bez šavova i od lagane mrežice pa su jako prozračne (ali i jako vodopropusne). Na strateškim mjestima po gornjištu postavljena je tanka guma koja služi za dodatno držanje stopala na mjestu. Dok ih nisam malo razgazila, osjetila sam tu gumu na palcu. Općenito, tenisice su nešto uže u prednjem dijelu.

 

 

Najveća sam očekivanja imala od potplata. Obzirom da trčim na prednjem dijelu stopala, svim tenisicama poderem potplat za 300-tinjak kilometara, a ASICS reklamira svoj AHAR+ potplat kao vrlo izdržljiv i udoban. Sada s ovim tenisicama imam 270 kilometara i na potplatu se vidi da su nošene, ali ni približno kao neke druge tenisice u kojima sam dosad trčala.

Iako namijenjene prvenstveno za cestu, redovito peglaju u maksimirskoj šumi. Nema proklizavanja – dobro podnose i blato i kamenčiće i, naravno, cestu. Sve u svemu, trenutno su mi to najdraže tenisice za svakodnevno skupljanje laganih kilometara.

 

 

ASICS RoadHawk FF

 

RoadHawk je novost među ASICS modelima. Osjetno je jeftiniji model jer koristi manje tehnologija, no zato je i jako lagan. Bez obzira što ne koristi Gel jastučiće, jako je udoban zahvaljujući novoj laganoj FlyteFoam pjeni.

Prvo što sam primijetila kod ovih tenisica jest da su, za razliku od uobičajenih ASICS tenisica, zapravo dosta lijepe. Ne koriste cijelu paletu boja niti se vide gelovi neonskih boja već kombiniraju dvije, eventualno tri boje. Moj je primjerak kombinacija svjetlo plave i bijele.

 

Testirala sam ih čim sam ih dobila, i moram reći da mi na njih nije uopće trebala prilagodba. Jako dobro pristaju stopalu. U prilog tome ide i situacija kada sam ih ponijela za vježbanje u teretani, a zaboravila čarape – sat vremena vježbanja bosih nogu u njima bez ikakve iritacije, neugode ili žuljeva. Uložak i unutarnji dio gornjišta su udobni. Vanjski dio gornjišta je kombinacija pletiva i mrežice i napravljen je lijepljenjem, bez šivanja.

Sa svojih 160 grama, namijenjene su bržim i kraćim trčanjima. U njima sam u studenom trčala svoj osobni rekord na polumaratonu i nakon te utrke su me malo boljela stopala – ne znam je li to do mog trčanja na prednjem dijelu stopala ili je polumaraton ipak malo previše za njih. Osim toga, od ovih me tenisica ništa drugo nije boljelo.

U njima sam dosad skupila 260 kilometara – bilo je tu utrka, intervala i tempo treninga, ali i teretane. Na gumi koja je na potplatu vide se manja oštećenja, dok se na spužvi između gumenih dijelova vidi nešto veće trošenje. Također, na spužvi na središnjem dijelu vide se vodoravne linije nastale zbog kompresije. Zaključak: tijekom ovih zimskih mjeseci nosit ću ih i dalje za vježbanje i trčanje u teretani, a na proljeće ću opet u njima napasti neki PB.

Testirala: Martina Đođo / 3sporta.com

I u Dubrovniku se trčalo za Novu godinu

Novogodišnja utrka u Dubrovniku startala je 1. siječnja u 14 sati. Na startu utrke okupilo se oko 150 trkača i trkačica, a ono što posebno veseli je međunarodna nota koja postaje karakteristična baš za DuRun 10K – natjecatelji su pristigli iz 20-ak država diljem svijeta.

 

 

Posebnost utrke je i sudjelovanje PeaceRun tima, čiji se članovi iz godine u godinu vraćaju u Dubrovnik kako bi zapalili baklju mira i prenijeli poruku prijateljstva, razumijevanja i miroljubivosti po cijelom svijetu.

Sam format utrke ostao je isti kao i prethodnih godina – trčala su se dva kruga od pet kilometara, sa startom i ciljem na Stradunu. Izmjene dugih uzbrdica i nizbrdica zahtijevale su posebnu koncentraciju i raspodjelu energije kako bi se što bolje savladala relativno zahtjevna trasa, no rezultati su ipak ovaj put bili u drugom planu.

Najvažnije je bilo s veseljem pozdraviti dolazak nove godine na način koji nam je najdraži – trčanjem, naravno! Ugodno vrijeme, oblačno, ali bez kiše i prekrasan pogled na Grad koji se pružao s nizbrdice pružili su dodatan užitak trkačima i trkačicama.

Spomenut ćemo i najbolje natjecatelje – ipak utrka ne bi bila utrka da nije natjecateljskog duha i lova na što bolje rezultate – u muškoj konkurenciji slavio je član PeaceRun tima, Abhinabha Tangerman, s rezultatom od 33 minute i 56 sekundi, a drugi je bio najbolji Hrvat Ivan Dračar (34:04). Treći je mjesto pripalo najboljem gosparu Anti Živkoviću, a njegovo vrijeme u cilju bilo je 34 minute i 12 sekundi.

Kod žena je najbolja bila, već drugu godinu za redom, Olivera Jevtić, s rezultatom 36:18. Drugo mjesto je pripalo najbržoj Hrvatici Matei Matošević (36:22), dok je treća u cilj ušla Marija Vrajić (39:17). O kvaliteti utrke govori činjenica da su prve tri žene odreda iskusne maratonke i olimpijke.

Organizatori utrke bili su AK Dubrovnik, Agencija ExTempora i AK Maraton 2000.

Kompletne rezultate pogledajte ovdje. 

PR tekst

[INTERVJU] VERONIKA JURIŠIĆ – 2017. godina s 13.946 istrčanih kilometara!

Veronika, toliko kilometara, koliko si ti pretrčala u 2017., mnogi ljudi ne rade autom, to je neki godišnji prosjek za ozbiljne bicikliste. Otkrij nam tajnu, kako je to istrčati 13.946,9 kilometara u jednoj godini. To je prosjek od 38.2 kilometra dnevno, 365 dana. Jesi li trčala baš svaki dan 2017.?

 

 

Postoji par dana u godini koje (umjesto u trkačkim tenisicama) provedem u gojzericama i s 50L ruksakom na leđima, na višednevnom planinarenju. Tih par dana nema trkačkih kilometara s ove liste, ali ima dobar broj planinarskih kilometara svaki dan. Svih ostalih 360 dana u godini je trkačko.

Ciljanih pauza od trčanja već godinama nemam. Kad dođe vrijeme odmora, trčim malo sporije i bez nekih ozbiljnijih dionica i tempa, ali i dalje trčim. Odmaram se trčeći! Imam sreće da zbilja već godinama nisam imala razloga za dan bez kretanja. Čak i na dugim prekooceanakim putovanjima nađem način da napravim trening. Ako nema boljeg rješenja, otrčim cenera po aerodromu. 😉

 

Znam da radiš puno radno vrijeme (i ponekad više od toga) i da nisi profesionalna trkačica, u smislu da samo trčiš. Kako uspijevaš svaki dan trčati 3-4 sata?

Uvijek sam bila jutarnji tip i nikad mi nije bio problem dizati se (ako treba) već u 5 i raditi prvi trening prije posla – tako su mi dva treninga dnevno brzo postala rutina. A to je možda prvi uvjet za visoku kilometražu kod trkača s punim radnim vremenom.

Sljedeća faza je bila produživanje jutarnjeg futinga na trčanje do posla (i naravno tuš i ormar na poslu 😉 ). Tako da mi zadnjih par godina svaki radni dan počne s 10-15 km (ponekad se zalomi čak i 20 km, ako se dovoljno rano ustanem). Te kilometre čak u pravom smislu niti ne doživljavam kao trening. To je samo put do posla s nekim audiobook-om u ušima (puno ugodniji od vožnje autom ili javnim prijevozom).

 

A onda, nakon posla, napravim normalan trening sa svojom sljemenaškom grupom (ti se treninzi ne razlikuju od standardnog maratonskog programa bilo kojeg drugog dugoprugaša) i naravno, nakon svega, otrčim do doma.

Ultraški vikendi dodatno podižu prosjek jer vikendom uvijek skupim između 90 i 100 km. I tako, malo po malo, skupi se ta brojka.

Nije tako neobično da ultramaratonci uklapaju kilometre u normalan “civilni” život. Zbilja bi teško bilo pronaći tri sata svaki dan samo za treniranje pa zato ultraši počinju “krasti” vrijeme koje drugi troše na vožnju i počnu sve moguće obaveze (koje se mogu tako obaviti) – odrađivati trčeći.

Već sam bezbroj puta, kao odgovor na slična pitanja, citirala Deana Karnazesa, koji kaže da je za suvremenog ultraša samo bitno da ima dovoljno veliku paletu ruksaka: onaj skroz mali za odlazak na poštu/banku i slične administrativne poslove, nešto veći za put do posla i jedan popriličan za tjedni odlazak u kupovinu namirnica. 🙂

 

Prošla ti je godina bila donijela i ispunjenje davne želje o nastupu na Spartathlonu. Kakve su ti uspomene na prošlu godinu?

Spartathlon je naravno posebno obilježio ovu godinu. Bila je to jedna od mojih velikih želja otkad sam počela razmišljati o sebi kao o ultrašici (imam ih još nekoliko, naravno) i ispunila mi se na bolji način nego sam se uopće usudila nadati.

Rezultatski sam zbilja samu sebe iznenadila. Sigurna sam da tu trku neću nikad zaboraviti. Bila je to moja najduža distanca ikad i prošlo mi je tih 246 kilometara (i tih 27 sati) bez i jedne ozbiljnije krize. Pogotovo sada, s vremenskim odmakom, gotovo da mi se čini da nije bilo niti jednog ružnog trenutka u tim silnim kilometrima na grčkim cestama (koje često i nisu baš najugodnije).

No nije tu samo Spartathlon, cijela godina je bila zanimljiva. Neka lijepa turističko-maratonska putovanja su se tu uvukla (npr. Hong Kong – volim si svake godine priuštiti i neku takvu zanimljivu dalju destinaciju sa svojom trkačkom grupicom).

A pamtit ću 2017. i po SP na 24 h u Belfastu, koje je bilo jedno od najzahtjevnijih 24 sata u mom trkačkom životu, ali je na kraju ipak dosta dobro završilo i vjerojatno će kao iskustvo biti korisno…nekad i negdje. 😉

 

Ove je godine Hrvatska domaćin Svjetskog prvenstva na 100 km. Pripremaš li se posebno za nastup na domaćem terenu, što očekuješ od utrke?

Da, ove će godine vrhunac ultraške godine sigurno biti SP na 100 km u Sv. Martinu na Muri. Veselim se toj trci i zbilja mi se čini da nam je ženska repka konačno zrela da se ozbiljno borimo za zlato (i to unatoč tome što su sve velike svjetske repke svake godine sve jače).

Nikolina Šustić upravo doživljava svoj najveći trkački breaktrough u životu. Marija, Antonija i ja smo već “stare iskusnjare” i možemo fino tempirati formu i dati svoj maksimum. Tako da se nadam jednoj trci u kojoj ćemo konačno sve četiri biti u svom najboljem izdanju. Do sada je uvijek jedna nedostajala (pa čak i tako smo se vraćale s prvenstava s ekipnim srebrom i broncom).

Divno je što se konačno uskomešala i muška stotkaška scena. Zbog toga mi je dodatno posebna i draga ova zima jer se po prvi put i “moji” dečki spremaju za hvatanje norme na 100 km u proljeće pa je cijela zimska baza ultraški obojena. Čeka nas jedna lijepa ultraška godina.

 

CRO100 festival ultramaratona u zadnje je dvije godine potakao mnoge hrvatske trkačice i trkače da probaju neku od disciplina dužih od 42.2 km. Što misliš o fenomenu “hrvatske ultre”, prije svega mislim da našu žensku reprezentaciju čiji si dio?

Ovo što se događa s hrvatskom ženskom ultrom me još uvijek i stalno ponovo iznenađuje. Neki dan je izašla lista 200 najboljih talijanskih trkačica na 100 km u 2017. godini (pazite, to je top 200 od ukupno skoro 1000 žena koje godišnje u Italiji završe neku ultru). Ako ih je u Italiji toliko, koliko li ih je tek u drugim velikim ultraškim silama kao što je SAD, Japan, Švedska… I unatoč svoj toj masovnosti u drugim velikim sportskim zemljama, na godišnjoj svjetskoj rang listi 2017. na 100 km prvo mjesto (Nikolina Šustić) i deveto mjesto drže Hrvatice. A i na 24h smo 5. reprezentacija svijeta, a Antonijin novi državni rekord iz Belfasta sasvim lijepo može stajati uz bok najvećih ultraških nacionalnih rekorda. A nas sve skupa jedva da ima 10 trkačica, koje se bavimo ovim disciplinama.

 

Što te veseli u godini pred nama, što si želiš?

Godina pred nama će biti opet jedna trkački zanimljiva priča. U proljeće nas čeka Europsko prvenstvo na 24 h u Temišvaru. Kao i uvijek, mene prvenstva na 24 h plaše, ali činjenica je da smo u ovoj kombinaciji (Paula, Antonija i ja) u ozbiljnoj igri za medalju pa nema druge nego uskočiti u tu centrifugu.

U jesen nas čeka, već spomenuta, svjetsko-prvenstvo-stotka u Sv. Martinu.

A onda, kad sve to prođe (nadam se – s dvije ekipne medalje na komodi), nagradit ću se s još jednim zanimljivim turističko-maratonskim putovanjem na drugi kontinent sa svojom ekipicom. 🙂

Pročitaj i stariji intervju s Veronikom Jurišić

 

U Varaždinu utrčali u novu godinu!

Tradicionalna Novogodišnja utrka u Varaždinu je održana po 40. put! Bila je ovo prilika za sve istinske zaljubljenike u trčanje da novu godinu započnu na najljepši način – da doslovno utrče u nju, jer start je bio točno u ponoć.

 

Nakon više godina kada su start i cilj Novogodišnje utrke bili na glavnom gradskom trgu, od nedavno je ona vraćena na početnu poziciju – pored Vame, tj. na Kapucinski trg. Točno na tom mjestu 1. siječnja 1978. godine otrčana je prva Novogodišnja utrka na kojoj je sudjelovalo 33 trkača.

Jubilarnu Novogodišnju utrku istrčalo je nešto manje od 400 trkačica i trkača na dvije dužine staze – 3.2 i 6.4 km. Najbrži među muškarcima koji su trčali 6.4 km bio je Domen Hafner iz Slovenije, koji je stazu istrčao za 18:07. Drugo i treće mjesto osvojili su Mađari, Laszlo Gregor (19:01) i Tamas Nagy (19:48). Najbrži Hrvat bio je Matija Avirović iz TK ‘Swibir’ na četvrtom mjestu (21:16).

Na upola kraćoj stazi slavila je Bojana Bjeljac  (9:55). Iza ciljem su prošle Mađarice Zita Kacser (10:27) i Tünde Szabo (10:30).

Sigurni smo da će se ova tradicija nastaviti i da će Varaždin i dalje biti jedan od rijetkih gradova u svijetu u kojem se trči novogodišnja utrka u ponoć.

REZULTATI

 

 

Nisu sve masti jednake – tajna veza trčanja i omega-3 masnih kiselina

Svi znamo da je za postizanje napretka u trčanju važno ulagati određene napore u trening, misliti pritom i na odmor, pravilnu prehranu i još mnogo sitnica koje na kraju čine veliku razliku.

 

Trening sam po sebi ima za cilj poboljšati našu izvedbu, učiniti nas bržima i snažnijima, no sa sobom nosi i destruktivnu stranu medalje – razna oštećenja, od mikrotrauma pa sve do ozbiljnih ozljeda. Kako bismo smanjili loše utjecaje napornih treninga na naš organizam, osim odmora, moramo znati i dvije-tri o hrani koju unosimo.

 

Ugljikohidrati za energiju, a masti…?

 

Kao što i naslov kaže, nisu sve masti jednake. Većina masnoća iz prehrane također, kao i ugljikohidrati, služi kao izvor energije, no masti su nam važne i kao gradivni elementi u našem tijelu – one čine omotač oko naših stanica, važne su za funkcioniranje mozga i sudjeluju u brojnim metaboličkim procesima.

Posebna skupina su esencijalne masne kiseline – na njihov unos moramo obratiti pozornost jer ih naš organizam ne može stvoriti sam, već ovisi o njihovu unosu iz hrane. To su omega-3 masne kiseline, a razlog zbog kojeg ih spominjemo leži u njihovim brojnim dobrobitima za zdravlje i sport, kao i u tome da ih većina ljudi konzumira u premalim količinama.

 

 

Ima neka tajna veza između trčanja i omega-3

 

Vjerojatno najvažnija uloga koju omega-3 masne kiseline imaju u tijelu je poticanje stvaranja protuupalnih molekula. To je posebno važno za sportaše jer svakim treningom nastaju male upale u mišićima i zglobovima. Omega-3 masne kiseline ubrzavaju smirivanje upalnih procesa, kao i cijeljenje mikrotrauma. Osim toga, one imaju i prirodan analgetički učinak. Kombinacija ovih dvaju učinaka dovodi do smanjenja bolova u mišićima i zglobovima, a različita istraživanja pokazala su da ljudi koji redovito unose omega-3 masne kiseline (bilo hranom, bilo suplementima) uzimaju manje lijekova protiv bolova.

Osim što upalu najviše povezujemo s bolnim mišićima nakon teškog treninga, ona leži i u podlozi većine kroničnih bolesti koje su danas vodeći javnozdravstveni problem. Pokazalo se da ljudi kojima je prehrana bogata ovom vrstom masti manje obolijevaju od bolesti srca i krvnih žila te nekih vrsta karcinoma. Trkačima koji imaju problema s astmom koja se pogoršava s naporom bit će draga i činjenica da omega-3 masne kiseline poboljšavaju plućnu funkciju za vrijeme vježbanja.

 

Jedeš li dovoljno ribe?

Sada kada znamo da omega-3 masne kiseline imaju važan utjecaj na sveukupno zdravlje i kada tome dodamo činjenicu da je najbolji izvor ovog esencijalnog nutrijenta plava riba, ne čudi što mediteranska populacija manje pati od već spomenutih kardiovaskularnih bolesti.

Tri su omega-3 masne kiseline važne za ljudski organizam: EPA (eikozapentaenoinska kiselina), DHA (dokozaheksaenoinska kiselina) i ALA (alfa-linoleinska kiselina). Nakon ove jezične vježbe (možda i nepotrebne, pomislit će se neki!), važno je ipak reći da su za nas posebno važne prve dvije, EPA i DHA, kojima obiluje plava riba, dok je treća, ALA, slabo iskoristiva, a nalazimo ju u hrani biljnog podrijetla (lanene, bučine i chia sjemenske, orasi i sl.). Ovo je posebno važno za vegane, ali i sve one koji iz nekih razloga ne konzumiraju ribu – u tom slučaju potrebno je u prehranu uvrstiti što više biljnih izvora omega-3 masnih kiselina ili razmisliti o suplementaciji.

Što se tiče suplementacije, ona može biti od velike koristi svima koji smatraju da prehranom ne unose dovoljno omega-3 masnih kiselina. Najčešće dolaze u formi kapsula koje sadrže riblje ulje u količini od 1000 miligrama (od toga 180 mg EPA i 120 mg DHA). Za vegane postoje suplementi na bazi algi, također bogati ovim masnim kiselinama.

Stoga, idući put nakon napornog treninga, umjesto za tabletom protiv bolova, posegnite za plavom ribom ili nekim drugim izvorom omega-3 masnih kiselina i ubrzajte oporavak na prirodan način!

 

Napisala: Anda Tomaš / 3sporta.com

JOSIP ĐUNĐEK: Imam 94 godine i još trčim!

Prepoznao sam ga iz daljine, s pola kilometra. Dolazi prema meni u nekoj prevelikoj trenirci iz prošlog stoljeća koja je vidjela i boljih dana. Tu su naravno i trkačke tenisice, jer Joža je trkač, a trčanje je njegov život. Zaustavio sam ga i pitao za razgovor, prihvatio je sa smiješkom i neskrivenim interesom. Krenuli smo dalje u njegovom smjeru, hodajući i lagano joggirajući. Iako zimsko vrijeme, dan je bio ugodan, sunčan, idealan za razgovor.

 

 

Na prvi pogleda ne odaje svoje godine, rekao bi čovjek da ih ima podosta, ali rijetki bi ih od prve pogodili. Uspravan, tek malo pognut u vratu, mršav i vitak, vidi se da svoje tijelo nije odmarao, već je uvijek služilo kretanju. Pitam ga za zdravlje, sa smiješkom mi odgovara.

 

– Za sad je sve dobro. 1924. godine ugledao sam ovaj svijet, 16. ožujka iduće godine napunit ću 94 godine. Što se tiče zdravlja, ne mogu se ništa požaliti, za sad je sve dobro, a što će slijediti to ne znam. I dalje sam aktivan, hodam i trčim. Noge me još drže, prezadovoljan sam, u odnosu da druge, kako čujem, neke boli koljeno, kukovi, gležanj… Ja nemam nikakvih problema, samo neka tako ostane.

 

Živi sam u kući u Varaždinu, brine sam za sebe, prolaze penzionerski dani.

– Sada mi je samo bitno da si malo pretrčim, da udahnem svježeg zraka i samo da me dalje služi zdravlje kao do sad.

 

Joža je nevjerojatno pedantno zapisivao sve utrke i sve svoje treninge. Deseci i deseci ispisanih bilježnica stoje u njegovom podrumu, a od osvojenih pehara i medalja mogao bi se napuniti omanji muzej. Jožini zapisi prava su kronika njegovog trčanja, ali i utrka u bivšoj Jugoslaviji i svijetu. Dugo ga nisam sreo na utrci pa ga pitam ima li što u planu. On odgovara na isti način na koji bi i prije 20 godina, samouvjereno, kao pravi trkač.

– O da, i dalje razmišljam o utrkama, pred nama je Novogodišnja utrka u Varaždinu, moram na nju ići. Bio sam i prošle godine, mislim da sam istrčao sve Novogodišnje utrke, bio sam i na onoj prvoj prije 40 godina.

 

Pitam ga za treninge, koliko trči, može li trčati ili uglavnom hoda.

– Ovako kao danas, hodam i trčim, uvijek kad mogu. Pet kilometara u jednom smjeru, od kuće na Banfici do trećeg mosta na nasipu, pa natrag. 10 kilometara, za mene čisto dosta.

 

Ispričao mi je i jednu anegdotu iz starih dana, očito se nije puno toga promijenilo, oduvijek smo mi trkači bili čudni ljudi.

– Radio sam još u Bedekovčini pa sam trčao iz Bedekovčine u Donju Stubicu preko Vučaka i natrag. I tak jedan dan kad sam trčal, bila je baš nedjelja, ljudi su išli k misi, pa mi jedna ženska kaže – kaj se dogodilo, kaj se je vužgalo? Jer kad se tamo dogodi požar, netko bi uvijek otrčao po pomoć. Velim ja njoj – nije niš. Veli ona – zakaj pa bežite? A ja njoj velim – pa tak, očem se malo pokazati.

 

Pitam ga kako je očuvao vitalnost i zdravlje, sam kaže da iz njegove generacije skoro više nitko nije među živima.

– Danas je život takav da je sve tempirano na sjedenje i rad s prstima. Često sam predlagao svojim poznanicima – hodi, idemo malo trčati, a često sam dobio i odgovor – joj, daj mi mira ti s trčanjem. Ljudi su premalo zainteresirani. A naši preci nisu imali aute, motore pa ni bicikle, sve su morali pješice, na svojim nogama. Kakve god daljine su trebali prevaliti, sve su išli pješice. Čuo sam puno puta – pa ne mogu trčati, mene je sram, kaj mi budu rekli kad me vide. Kakav sram! Kaj da ja velim, u tim godinama, sigurno si misle – pogle staroga kak beži, baš je bedast. A ja sam još uvijek tu.

 

Joža na Utrci grada Čakovca prije nekoliko godina

 

Pitam ga ima li neku poruku za ljude koji će čitati ovaj intervju. Nasmiješi se i kaže:

– Ovo znam – svaki si čovjek sam formira budući život. Neko se primil pijače, nekom je glupost bežati, ali naš je organizam stvoren za pokret i samo se kretanjem može očuvati zdravlje. A trčanje ima puno prednosti, cirkulacija ti bude bolje, zaboraviš na svoje brige ako ih imaš, u prirodi si a ne u zatvorenom. I zato je moja poruka svakom – pokreni se, hodaj, trči.

 

Došli smo skoro do trećeg mosta, gdje se on okreće i kreće doma. Čestitao sam mu Božić i Novu godinu, zaželio puno zdravlja i još puno istrčanih kilometara. Uzvratio je istom mjerom, taj simpatični sijedi Josip Đunđek, trkač od 94 godine.

Razgovarao: Z. M.

[ZIMSKA BAZA] Vježbe za popravljanje tehnike trčanja

Nedavno smo pisali o tehnici trčanja i o tome koliko je ona važna za ekonomično trčanje bez ozljeda. Danas ćemo opisati i pokazati vježbe (eng. drills) kojima također možemo utjecati na (dugoročno)  postizanje pravilne forme.

Čestim izvođenjem ovih vježbica mišići će upamtiti pokrete i projicirati ih tijekom trčanja – postat će nam automatski. Zato je dobro ukomponirati ih u treninge, najbolje nakon zagrijavanja laganim trčanjem i prije strukturiranog dijela treninga.

Trebalo bi izvoditi dva do tri puta tjedno po nekoliko od prikazanih sedam vježbi.

Svaku vježbu koja se izvodi treba ponoviti tri puta: odradi vježbu, odmori par sekundi, i tako još dvaput. Za vježbe nisu potrebni rekviziti ni posebno mjesto – samo 30ak metara prostora na kojemu inače trčite (cesta, staza, livada…).

 

Skip u stranu

Okrenite se bočno prema smjeru u kojem želite ići i stanite u raskoračni stav. Krenite sa skokovima u stranu prinoseći jednu nogu do druge i zatim ih šireći opet u raskoračni stav. Ruke opustite i pustite ih neka se križaju ispred tijela. Do startne pozicije se vratite bez okretanja.

 

 

Karioka

 

Početni je stav isti kao u prethodnoj vježbi. Kretnja se sastoji od rotacije u kukovima i križanja nogu – krenite s jednom nogom ispred i preko druge noge pa zatim iza te iste noge. Ruke neka prate rotaciju u kukovima.

 

A-skip

 

Početni je stav isti kao za trčanje. Koljeno podižite do visine kukova, nogu u koljenu savinite pod 90 stupnjeva, stopalo neka bude opušteno i korak koji napravite neka bude kratak. Možete krenuti s hodanjem pa polako prijeći na poskakivanje. Nogom koja je na podu tijekom skipa napravite jedan sitni skok dok drugu nogu dižete. Kada stopalom noge koju ste digli dodirnete pod, lagano ga povucite prema sebi. Ruke neka oponašaju kretnje kao tijekom trčanja.

 

B-skip

 

Sve su kretnje iste kao u A-skipu, osim što nakon podizanja koljena do visine kukova, nogu u koljenu izravnate (kao da izbacite nogu naprijed). Koraci su zbog toga nešto dulji nego u A-skipu. Ostalo je sve isto.

 

Visoki skip

 

Visoki skip sastoji se od sitnih i brzih koraka tijekom kojih koljena dižemo nešto iznad razine kukova. Početni je stav kao za trčanje. Stopalo u zraku treba biti opušteno i tijekom spuštanja na tlo ne smije doći puno ispred tijela – bitno je da koraci budu sitni. Rukama pratite brzi rad nogu i lagano se nagnite prema naprijed.

 

Niski skip

 

Opet imamo sitne i brze korake – ovaj put jako sitne. Pokret se radi u stopalu, bez velikog odizanja od podloge, počinje se na prstima i završava tako da peta lagano dotakne podlogu. Prsti-peta, prsti-peta uz lagano savijanje nogu u koljenima i brzim radom ruku koji prati brzi rad nogu.

 

 

Udarci u stražnjicu

 

Ova se vježba često izvodi pogrešno – ‘udarci’ ne idu u sredinu stražnjice već na samo dno, a koljeno ide ispred, ne ispod tijela. Dakle, povlačite petu što više ispod stražnjice savijajući nogu u koljenu ispred sebe. Rukama radite iste pokrete kao tijekom trčanja.

 

Pripremila: Martina Đođo / 3sporta.com
Izvor: Adam Hodges, Training Tips for Runners

Što pokloniti prijatelju trkaču (i ne bankrotirati)

Evo je: prva pomoć za sve trkače prijatelje trkača, kao i za one koji još ne trče (ne znajući što propuštaju), a imaju u ekipi onog nekog ili onu neku koja stalno nešto trči. Svi ti rođendani i blagdani – što pokloniti, da je kreativno, korisno ili fora, a da nije jako skupo? Savjet broj jedan: majicu za trčanje NE. U nastavku pročitaj dobre prijedloge!

 

 

Maskica za mobitel

 

Ako ti je prijatelj blizak, lako ćeš skužiti koji mobitel ima. A još lakše ćeš otići na neku online trgovinu i naručiti silikonsku maskicu za mobitel s trkačkim motivom! U slučaju da ne nađeš onu koja ti se sviđa, postoje dućani u kojima možeš zatražiti izradu personalizirane maskice pa napravi maskicu na kojoj će biti logo kluba, ime ili fotka s najdraže utrke.

 

Čeona lampa

 

Čeonka je dodatak za trčanje koji će zatrebati svakom ozbiljnijem trkaču. S dolaskom zime i dugih noći večernja i ranojutarnja trčanja bit će lakša i sigurnija uz dobar pregled puta. Još ako je trkač/trkačica netko tko voli zalutati u šume, ovaj će poklon biti pun pogodak

 

Vješalica za medalje

Ovaj poklon isto možeš kupiti ili naručiti, a imaš i treću opciju – napravi sam. Potrebna ti je lijepa daska, nekoliko kukica, boje i ljepilo za drvo, trakica te malo mašte. Dasku oboji, napiši Running <3 (ili što ti već padne na pamet), a kukice za vješanje medalja učvrsti ljepilom ili ih učvrsti vijcima. Na pozadinu stavi još dvije kukice i za njih zaveži trakicu kojom će vješalica moći biti obješena na zid.

 

Roler

 

…možda ga/ju time prisiliš da malo više pazi na sebe. Svi znamo da se nama trkačima kronično ne da istezati i raditi slične stvari, a trebali bismo. Ovdje pročitaj više o tome zašto je roler super stvar i kakvi sve postoje. S istim motivom možeš mu/joj pokloniti članstvo u teretani – zna da mora raditi snagu pa možda ovako konačno krene.

 

Uokvirena fotka s utrke

 

Ona fotka s trčanja koju obožava i koju je stavio/stavila na sve društvene mreže. Skini ju, daj izraditi u nešto većem formatu, kupi lijep veliki okvir, na pozadinu upiši porukicu i tako pokloni predivnu uspomenu.

 

Zimska odjeća

 

I dok trkači imaju pune ormare sportskih majica kratkih rukava, onih nešto toplijih često manjka. Zato je odjeća za trčanje u hladnim uvjetima dobar izbor – topla majica, tople čarape, trkačke rukavice, kapa ili marama… Riješit ćeš dvije muhe jednim udarcem: osim što imaš poklon, nećeš kasnije morati slušati o tome kako je u krevetu pod temperaturom i ne može ići trčati.

 

Zaliha gelova i čokoladica

 

Toga nikad dosta. Vrlo ih je jednostavno kupiti, a da bi bilo više fora, možeš kombinirati s nekim od poklona iznad. Na primjer, kupiš čarape pa ih natrpaš gelovima.

 

Bon za masažu

 

Uf, kako masaža dobro dođe, pogotovo okorjelim sakupljačima kilometara! Ovim poklonom priuštit ćeš prijatelju/prijateljici i fizičku i psihičku rekuperaciju. A da upotpuniš poklon istom temom, možeš kupiti kreme ili ulja za masažu uz pomoć kojih će samostalno moći malo razraditi i opustiti mišiće.

 

Startninu za utrku

 

Ako znaš što ti prijatelj/prijateljica želi trčati, kupi startninu za utrku. Potajno obavi prijavu i uplatu i iznenadi svoju trkačku srodnu dušu. 🙂

 

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Zašto je vitamin D važan aktivnim ljudima

Kratki zimski dani i tmurno vrijeme često su glavni razlog za pomanjkanje vitamina D u organizmu. Vrijeme je da popričamo o jednoj prirodnoj molekuli koja zaslužuje više pažnje no što smo joj navikli davati – vitaminu D.

Da, to je onaj vitamin koji je stvara pod utjecajem sunčevih zraka i bitan je za razvoj kostiju, no osim toga pronaći ćeš ovdje i neke važne stvari koje su ti do sada možda promakle, a tiču se i trkačke populacije.

 

Vitamin D (kalcitriol)

Ljudski organizam sposoban je zaista za razne zadivljujuće pothvate, a tu mislim i na sintezu vitamina D. Kako naše tijelo samo može proizvesti ovaj vitamin, mnogi govore i da je riječ zapravo o hormonu, no to i nije toliko bitno za cijelu priču. Zanimljivost da se vitamin D proizvodi od kolesterola činjenica je koju možda mnogi nisu znali, a sama pretvorba događa se u koži pod utjecajem sunčevih UVB zraka. Tako stvoren, vitamin D potiče apsorpciju kalcija iz hrane te njegovu ugradnju u kosti. To je i njegova najvažnija uloga u tijelu jer nam je kalcij neophodan za izgradnju čvrstih i otpornih kostiju, ali i za pravilno funkcioniranje mišića, živaca i imunosnog sustava.

 

Zašto dolazi do manjka vitamina D?

Odgovor na ovo pitanje je prilično jednostavan – moderan čovjek sve se manje izlaže suncu. Sve više ljudi radi u zatvorenim prostorima, a kad su na otvorenom koriste kreme sa zaštitnim faktorom (one blokiraju doticaj UVB zraka s kožom, pa tako i sintezu vitamina D). Iako bismo na prvu pomislili da trkači neće imati problema s proizvodnjom dovoljnih količina ovog vitamina, brojna istraživanja navode nas da promijenimo mišljenje. Mnogi trče ujutro ili uvečer, kada nema dovoljno sunca, a kada trče danju, štite se kremama i zaštitnom odjećom. Na ovom mjestu potrebno je naglasiti važnost zaštite od sunčevih zraka, pošto je prekomjerno sunčanje povezano s razvojem karcinoma kože i melanoma, no važno je i ne otići u krajnost i izbjegavati sunce u svakoj situaciji.

 

Vitamin D važan za trčanje

Kolika je važnost ovog vitamina za trkačku populaciju možemo vidjeti iz jednog drastičnog primjera. Godina je 2008., održava se maraton na Olimpijskim igrama u Pekingu. Jedna od favoritkinja za zlato je Deena Kastor, američka rekorderka u maratonu (2:19:36). No, već u početnom dijelu utrke, na petom kilometru, Deena je na koljenima, odustaje, a kasnije saznajemo i razlog – fraktura kosti u stopalu. Naknadno se ispostavilo da je ova prilično teška ozljeda bila posljedica manjka vitamina D – bez njega, kosti nisu dobivale dovoljno kalcija da bi izdržale sve napore i udarce stopala o asfalt. Iz ovog primjera vidljivo je da manjak vitamina D dovodi do slabljenja strukture kostiju i čini ih podložnim stres frakturama.

 

Osiguraj svoj vitamin sunca

Tri su glavna izvora vitamina D, tj. kalcitriola: sinteza pod utjecajem sunca, hrana i suplementi. Istraživanja pokazuju da je dovoljno tek nekoliko minuta dnevno provesti na suncu da bismo osigurali dnevnu dozu kalcitriola, pri čemu je sasvim dovoljno izložiti lice i ruke.

Što se tiče hrane, najbolji izvor je riba poput tune, lososa i sardina, a manje količine mogu se naći i u žumanjcima, siru i gljivama. Na tržištu možemo naći i brojne proizvode koji su obogaćeni vitaminom D, poput mlijeka, margarina i raznih pahuljica. Unos hranom posebno je bitan u zimskim mjesecima kada nema dovoljno sunčeva svjetla, a posebno se to odnosi na sjevernije krajeve (kod nas kontinentalna Hrvatska).

Treća opcija su suplementi – traži one koji sadrže vitamin D3, oblik najiskoristiviji za naše tijelo. Suplementi su posebno korisni za vegane, pošto je gotovo sva hrana koja je bogata ovim vitaminom ujedno i životinjskog podrijetla. Dnevna doza ne smije prelaziti 4000 IU, tj. 100 mikrograma jer mogu nastati toksični efekti zbog nakupljanja kalcitriola u masnim tkivima.

O vitaminu D zasigurno će se još mnogo diskutirati jer je u brojnim studijama zapažena njegova važnost za cjelokupno funkcioniranje organizma i prevenciju brojnih bolesti, od akutnih prehlada do kroničnih kardiovaskularnih i malignih bolesti.

Stoga, mudro iskoristi sunčane dane za „opskrbu“ organizma ovim vitaminom, a za tmurnog vremena ne zaboravi na unos hranom ili dodacima prehrani i zaštiti se od ozljeda i ostalih bolesti koje te mogu udaljiti s omiljenih trkačkih staza!

Napisala: Anda Tomaš / 3sporta.com

Snježna ludnica ponovno u najvišem gradu Hrvatske

Gorski Kotar je poznat kao zeleno srce Hrvatske, koje zimi zbog snježnog pokrivača prelazi u bijelu boju – a svaka od njih ima svoje čari i ljepote.

 

Generator team vam je na najljepši mogući način odlučio dočarati Gorski Kotar u bijeloj varijanti, pa za vas nakon dvije uspješne sezone  i ove godine priprema rekreativne snježne utrke pod nazivom ‘‘GENERATOR SNOW BIKE & trail RUN’‘.

Ove godine je tu i jedna novost gdje će uz zasebne utrke i proglašenja u oba dana imati i apsolutne pobjednike te okruniti Kralja i Kraljicu te Princa i Princezu Generator snowa. Za Kralja i Kraljicu GS se možete boriti nastupom na obje utrke dužih distanci, a za Princa i Princezu nastupom na obje utrke kraćih distanci.

20. i 21. siječnja 2018. godine grad Delnice podno Petehovca će ugostiti zaljubljenike u outdoors aktivnosti koji uživaju u svim vremenskim uvjetima na trećem izdanju Generator snow-a.

Prvoga dana točno u podne, prve tragove stazom napravit će biciklisti koji će iz grada krenuti put prekrasnih šuma. Biciklisti će se moći okušati u dvije dužine, onoj rekreativnoj na 6 km ili nešto dužoj na 18 km, a dječica u utrci na 800 m koja će startati 15 minuta do podne.

Sljedećega dana kreće avantura za trkače koji će također moći birati između dvije dužine 6 i 11 km, kao i za djecu za koju je predviđena 800 m duga staza.

Broj startnih mjesta je ograničen, pa požurite s prijavom koju kao i sve detalje možete pronaći na web stranici: www.generator-race.com

 ..i ne zaboravite .. YOU ARE YOUR OWN GENERATOR!

Promo tekst

Ponesite aktivnosti sa sobom uz vívosport, najnoviji GPS pametni mjerač aktivnosti tvrtke Garmin

Najnoviji u liniji mjerača aktivnosti tvrtke Garmin je vívosportTM, pametni mjerač aktivnosti1 s ElevateTM cjelodnevnim mjerenjem pulsa na zapešću i GPS-om za točno praćenje svake šetnje, trčanja i vožnje.

 

 

Uz uvijek uključen Garmin ChromaTM zaslon u boji osjetljiv na dodir i nove sportske aplikacije za sve, od treninga snage do biciklizma i kardio vježbi, vívosport je optimiziran i za unutarnji i za vanjski trening.

Pametne obavijesti vas ostavljaju povezanima i kada se prebacujete s jedne aktivnosti na drugu, a alati za praćenje kondicije i wellnessa pružaju vrijedne informacije kao što su kondicijska dob i razina stresa. Siguran za nošenje tijekom kupanja i tuširanja2 s autonomijom baterije od 3 do 7 dana u pametnom načinu rada i 8 sati u GPS načinu rada, ovaj ultra tanki mjerač aktivnosti izrađen je za život u pokretu.

 

“Shvaćamo da mnogi korisnici radije vježbaju s tankom fitness narukvicom, ali ne žele se odreći funkcija za fitness i povezivanje koje se obično nalaze na pametnim satovima”, rekao je Andrew Silver, Garmin EMEA voditelj grupe proizvoda. “Uz vívosport, dobivate najbolje od pametnog mjerača aktivnosti i sportskog sata u ultra tankom i elegantnom dizajnu.”

vívosport sadrži korisne alate za praćenje stanja kondicije, uključujući VO2 max i kondicijsku dob koji vam pružaju vrijedne podatke za praćenje promjena u vašoj razini kondicije. Povećana aktivnost – poput šetnje psa ili treninga za utrku na 5 km – poboljšat će ove parametre tijekom vremena. vívosport pruža funkciju cjelodnevnog praćenje stresa mjerenjem vaše varijabilnosti pulsa (HRV).

Mogućnost uvida u trenutačnu razinu stresa na zapešću i duljeg perioda stresa na Garmin ConnectTM-u omogućuje vam prepoznati obrasce i razmotriti promjenu načina života kako biste izbjegli ili se bolje nosili sa stresnim situacijama. Brojač četverostrukog udaha za opuštanje omogućuje vam ravnotežu stresa i odmora.

Uz ugrađene sportske aplikacije za hodanje, trčanje, vožnju biciklom, kardio i trening snage, vívosport je savršen pribor za trčanje susjedstvom, svladavanje visoko intenzivnog intervalnog treninga (HIIT) ili brojanje ponavljanja i setova vježbanja u teretani.

Zahvaljujući Garmin Move IQTM funkciji, vívosport prepoznaje različite aktivnosti, a uz funkciju automatskog pokretanja automatski će početi i zaustaviti mjerenje trčanja i šetnje.

Vaši voljeni mogu biti bezbrižni dok vježbate na otvorenom uz LiveTrack4 funkciju koja prati aktivnost i lokaciju u stvarnom vremenu. Osobe koje vi odredite primat će pozivnice putem e-poruke, Facebooka ili Twittera s vezom na web stranicu koja uključuje poziciju vašeg vívosport uređaja. vívosport je jedini mjerač aktivnosti s LiveTrack funkcijom.

Ostanite povezani dok se krećete uz vibracijska upozorenja za poruke e-mail i tekstne poruke, pozive, podsjetnike iz kalendara, obavijesti iz aplikacija, novonastale promjene na društvenim mrežama i drugo s kompatibilnog pametnog telefona4.

Omogućena je i kontrola glazbe na pametnom telefonu putem vívosport uređaja, slanje upozorenja za pronalaženje zagubljenog pametnog telefona i kontrola Garmin VIRBÒ kamera (prodaju se zasebno).

vívosport se tijekom dana automatski sinkronizira s mobilnom aplikacijom Garmin Connect kako biste spremili statistiku za lakši pristup kasnije. U Garmin Connect-u, besplatnoj online zajednici, možete vidjeti svoje vježbe, aktivnosti vježbanja snage, razinu stresa i obrasce spavanja prikazane na detaljnim grafikonima. Pregledajte vježbe na otvorenom na detaljnim kartama, natječite se u tjednim izazovima i povežite se s drugim fitnes entuzijastima, izravno s kompatibilnog pametnog telefona ili računala.

Vrhunski partner za aktivnosti na otvorenom ili u zatvorenom, vívosport sadrži Garmin Chroma zaslon osjetljiv na dodir u boji i ultra tanku, sportsku narukvicu dostupnu u crnoj/sivoj (mala/srednja i velika), crno/fuksija (mala/srednja) i crna/limeta (samo velika) boji. Preporučena maloprodajna cijena vívosport uređaja iznosi 1.590,00 kn. Za više informacija posjetite Garmin.com/vivo.

Promo članak

[ZIMSKA BAZA] Popravi tehniku trčanja

Tijekom početnog dijela zimske baze rade se treninzi laganog trčanja. Nakon toga kreću neki strukturirani treninzi, no i dalje većinu tjedne kilometraže trebaju činiti lagani treninzi. Upravo se na tim treninzima može obratiti pažnja na tehniku trčanja i postupno ju popravljati jer – što je bolja tehnika, to je lakše doći do dobrih rezultata.

 

 

Pravilna tehnika umanjuje mogućnost ozljeđivanja i, uglavnom, doprinosi nešto bržem trčanju. U nastavku ćemo opisati neke od metoda za popravljanje tehnike, a prvo treba naglasiti da sve promjene treba uvoditi postupno. Bilo kakva žurba i nagle promjene dovest će do suprotnog učinka i ozljeda. Vrijedi još jedno pravilo: ako već godinama trčiš sretno i bez ozljeda, vjerojatno je najbolje da ništa ne mijenjaš.

 

Osnovni principi

 

Prije nego uđemo u problematiku same tehnike, valja ponoviti glavno gradivo. Da bismo uopće došli do popravljanja tehnike koje ima učinka, najprije trebamo slijediti osnovne principe treniranja:

  • postupno povećavaj – bilo da se radi o kilometraži, treninzima snage, o brzini ili o nečemu drugom, povećavaj to pametno i polako
  • radi snagu i isteži se – redoviti treninzi snage i istezanje nužno vode do poboljšanja svega vezanog za trčanje, uključujući tehniku
  • odmori se – odmor ima jednaku ulogu u procesu treniranja kao i sami treninzi i ne smije se zanemarivati. Tijelu treba oporavak da bi moglo podnositi napore i da bi ti napori dali na kraju neki rezultat

Tek kada se držimo navedenog, popravljanje tehnike trčanja će se isplatiti. Slijede konkretne metode.

 

Kratak korak

Veliki, dugi koraci ne vode brzom trčanju. Kada pokušavate produljiti korak, stopalo pružate ispred tijela (eng. overstride), a upravo to je razlog mnogim ozljedama. Takvim koracima povećavamo stres na tijelo – neprirodno se isteže Ahilova tetiva, velik je pritisak na peti i koljeno je u nepovoljnom položaju. Nadalje, dugi koraci vode i većem odrazu prema gore, a trkačima treba odraz prema naprijed. Zato se treba fokusirati da stopalo dolazi u dodir s podlogom u području ispod kukova i ispod koljena, s ne ispred.

 

Veći broj koraka

 

Ovaj je savjet poprilično povezan s prethodnim. Broj koraka u minuti zove se kadenca i može se mjeriti satom ili tako da u jednoj minuti izbrojite koliko puta vam je jedna noga dotaknula podlogu pa taj broj pomnožite s dva. Brojka kojoj treba težiti na utrkama je 180, a na laganim treninzima i ugodnom tempu brojka bi trebala biti veća od 170. Veća kadenca postiže se kraćim i bržim koracima.

 

Pravilan položaj ruku

 

Ruke trebaju biti savijene u laktovima pod 90 stupnjeva, ramena opuštena i podlaktice ispod prsa. Također, ruke se ne bi trebale susretati ispred tijela niti previše mahati oko tijela. Sve informacije o ulozi rada ruku i pravilnom položaju pročitaj ovdje.

 

Ravna leđa

 

Kralježnica treba biti ravna u svakom trenutku i noga kojom ne idemo u korak treba biti u istom pravcu s kralježnicom. Lagano padanje, odnosno naginjanje prema naprijed treba doista biti maleno i treba dolaziti iz zglobova, a ne iz kukova. To naginjanje cijelog tijela je zapravo prirodna kretnja tijekom trčanja i samo se treba fokusirati da kralježnica bude ravna. Ono što najviše pridonosi ovom dijelu jesu jaki mišići trupa, pa nije na odmet ponoviti – radi vježbe snage.

I to je to! Lagani zimski kilometri pravi su trenutak za poraditi na ovom segmentu trčanja. I oh, jesam li napomenula da treba raditi vježbe snage?

Još o tehnici trčanja

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Dođi u Varaždin na zimske utrke

Zimske utrke na “kontinentu” su rijetke, svi treniraju i eventualno trče neku od zimskih liga. No u Varaždinu se može trčati već prvi dan nove godine, točnije u trenutku početka nove godine, a od prošle godine se održava i zanimljiv hendikep zimski polumaraton.

 

 

Novogodišnja utrka

 

Varaždinski entuzijasti Mladen Mavar, Boris Kožar, Petar Jelenečki, uz podršku AK „Sloboda“ i tadašnjeg Atletskog saveza Hrvatske, organizirali su prvu Novogodišnju utrku sa startom u ponoć s 31. prosinca 1977. na 1. siječnja 1978. godine. Nastupila su 33 trkača iz Zagreba, Murske Sobote (Slovenija), Sombora (Srbija) i Varaždina. Trčalo se u pet kategorija, a pobjednik najbrojnije, one seniorske, bio je Mladen Mavar, koji je šest kilometara pretrčao za 21 minutu i 31 sekundu.

 

Ove godine bit će posebno svečano jer će s prvom sekundom nove 2018. godine započeti jubilarna 40. Novogodišnja utrka. Trči se jedan krug od 3.2 km (ovu dužinu trče juniori/juniorke i žene u svim dobnim kategorijama) odnosno 6.4 km (ovu dužinu trče svi muškarci, osim juniora).

Startnine nema, za najbrže su osigurane odlične novčane nagrade, a svi će doma ponijeti medalju i majicu.

Više informacija i prijave

 

Drugi Zimski polumaraton Varaždin

 

Nakon izvrsnog prvog izdanja, drugi zimski polumaraton će se održati 28. siječnja 2018. godine. Organizatori iz TK Marathon 95 odlučili su se za zanimljiv “hendikep” polumaraton kakvih baš i nema u Hrvatskoj. Tehnički je utrka postavljena tako da najstariji startaju ranije, s razmakom od nekoliko minuta, a seniori (39 godina i mlađi) startaju posljednji, čak 21 minutu nakon veterana 70+. Na ovaj se način daje prednost starijim trkačima da, unatoč godinama, oderu nekog mlađeg od sebe.

Start i cilj utrke je pored Arene Varaždin, gdje će biti i svlačionice i mjesto okupljanja.

Startnina do 25. 1. 2018. je 70 kn, a kasnije raste na 80 kn. Startnina pokriva startni broj, mjerenje vremena, učesničku medalju i konzumaciju hrane, čaja i kuhanog vina u cilju.

Više informacija na stranici TK Marathon 95.

Pogledaj foto galeriju prvog Zimskog polumaratona (foto: Dž. Kuzminski)

 

Dođite trčati u Varaždin!

 

Kako se vratiti trčanju nakon duge pauze

Kada se jedom ozlijedite, ili pauzirate zbog nekog drugog razloga, kada mislite da se nećete više vratiti aktivnom trčanju, bitno je da novi početak bude polagan. Kondicija opada vrlo brzo, puno brže nego se stječe, a vraća se samo upornim radom.

 

 

 

 

[ZIMSKA BAZA] Kako započeti novi ciklus – prvi treninzi

Zima je. Neki od nas su upravo krenuli u izgradnju baze za proljeće, a neki se tek spremaju na to. Postoji više različitih pristupa bazi, no za početak svi preporučuju isto – kreni lagano.

 

 

Prvih nekoliko tjedana zimskih priprema (uglavnom tri tjedna) nemoj raditi strukturirane treninge već treninzima na ugodnom tempu stvori dobar uvod u naporno treniranje.

Uspješni američki trener trčanja Jack Daniels u svojoj knjizi Daniels’ Running Formula za početne treninge u pripremama daje sljedeće upute: „Prva faza priprema uključuje uglavnom samo lagano trčanje. Ako ta faza traje dulje od tri tjedna, na kraj svakog laganog trčanja ubacuju se kratka ubrzanja od 10-15 sekundi s dugim odmorom između. Također, preporučujem jedan dulji trening tjedno, isto na laganom tempu, čija dužina iznosi 25 do 30 posto od ukupne kilometraže toga tjedna.“

 

Zašto lagano

Vrlo jednostavno: spori su nam treninzi potrebni da bismo se brže utrkivali. Dok trčimo na laganom tempu tijelo opskrbljuje noge krvlju koja je bogata kisikom te hrani mišiće i zacjeljuje mala oštećenja na njima. Nadalje, tako prilagođavamo tijelo na stres i pripremamo ga za teže treninge i povećanja kilometraže – kardiovaskularni i dišni sustav postaju učinkovitiji, a mi postajemo bolji trkači.

Tijekom početne faze u bazi svi treninzi trebaju biti lagani, a kasnije oni trebaju činiti do 70 posto od svih treninga u tjednu – tako savjetuje Greg McMillan, trkački trener i sportski liječnik.

 

 

Koliko lagano

Najmanje minutu po kilometru sporije od tempa maratona. To znači: ako ste trčali maraton na 5:45 min/km, lagane treninge radite na 6:45 min/km; ako niste trčali maraton, pomoću vremena s neke druge utrke se može procijeniti tempo maratona pa na to dodajte minutu. To je jedan pristup. Drugi je da sat ostavite doma i lagane treninge radite po osjećaju – bitno je da se ide polako i da cijelo vrijeme možete pričati bez prekidanja. Slušajte svoje tijelo i idite onoliko lagano koliko ono nalaže (a ne onoliko koliko bi glava!).

Doista je jako važno te treninge odraditi sporo jer žurba može donijeti samo loše – brži tempo znači veći stres na mišiće, a to znači više umora i više ozljeda. Na lagane dane ostavite sav natjecateljski duh doma: ne morate nikoga prestizati niti se brinuti hoće li netko vidjeti da trčite sporo!

Zapamtite, bez laganih treninga ne bismo mogli raditi jače treninge niti se utrkivati. Jednostavno, tijelo bi bilo previše oštećeno i nespremno na velike napore. Ako vam je dosadno trčati sporo, slušajte glazbu, audio knjige, trčite s prijateljima, istražite nove rute… Samo polako. J

I još nešto – ova je faza idealna za vježbe snage. Natjeraj se na njih!

 

Napisala: Martina Đođo / 3sporta.com

4. STIHL Krapinski cener – kratko i slatko prosinačko trčanje

Jučer je održana utrka Krapinski cener na kojoj je na dionicama od 5 i 10 kilometara startalo ukupno 392 natjecatelja, od tog broja 86 natjecateljica i natjecatelja na utrci na 5 kilometara i 306 na utrci na 10 kilometara.

 

Prosinačko vrijeme bez padalina, ali s malo vjetra i temperaturom koja tek proviruje iza nule, nikom nije smetalo, čak dapače, mnogi su ga iskoristili za postavljanje osobnih rekorda.

Na dionici od 5 kilometara u ženskoj konkurenciji pobjedu je u vremenu od 19 minuta i 29 sekundi odnijela Maja Urban iz Atletskog kluba Dubrovnik, drugo mjesto u vremenu od 20 minuta i 23 sekunde pripalo je Petri Jakopović iz Atletskog kluba Agram, dok se je na treće mjesto u vremenu od 23 minute i 33 sekunde plasirala Dejana Slabinac iz Zagreba.

Na dionici od 5 kilometara u muškoj konkurenciji pobijedio je neumorni Ante Živković iz Atletskog kluba Dubrovnik u vremenu od 16 minuta i 24 sekunde, dok je drugi bio Nikola Škvorc koji je stazu prošao u vremenu od 17 minuta i 6 sekundi iz Atletskog kluba Rudolf Perešin. Do trećeg mjesta dotrčao je Antun Rajnović iz Zagreba.

Na dionici od 10 kilometara, na Krapinskom ceneru u ženskoj konkurenciji pobjedu je odnijela Tea Faber u vremenu od 42 minute i 23 sekunde iz Zaprešića, drugo mjesto pripalo je Gabrijeli Šalković iz kluba Ran 047 iz Karlovca s vremenom od 42 minute i 43 sekunde, a treća je bila Matea Mrkša s vremenom od 43 minute i 32 sekunde iz Atletskog kluba Forca.

U konkurenciji muškaraca na utrci na 10 kilometara prvi je ciljem prošao Matija Lukina iz Atletskog kluba Rudolf Perešin. Drugo mjesto osvojio je njegov klupski kolega Neven Čorko s vremenom od 37 minuta i 8 sekundi, dok je izvrstan treći bio najbolji sportaš grada Krapine u 2017. godini, Nikola Štefanić.

Lijepu utrku u Krapini dodatno je začinio poznati stand-up komičar Vlatko Štampar koji je svojim poskočicama zabavljao trkače za vrijeme utrke te osobito u školskoj dvorani nakon utrke.

Besprijekornu utrku organizirala je složna ekipa TK Maraton Krapina, a vrijeme su čipovima kao i svaki put mjerili UTRKA.COM. Rekli bi oni koji su bili – ponovilo se!

REZULTATI

Foto album 1

Foto album 2

 

[FOTO] PAPUK TREK & TRAIL – Predivna jesenska utrka s ciljem na šanku

DCIM100GOPROGOPR2039.

Pola pet ujutro. Kako bi rekla moja trkačka prijateljica, samo tu i tamo preko prozora vidiš da neki penzići, koji ne mogu  spavati, prate šturi TV program. Međimursko-varaždinska ekipa, nas devetero, strpalo se u kombi i krenulo put Velike, odnosno u podnožje parka prirode Papuk.

 

Posljednja utrka Trekking lige donosi, u svojoj najdužoj utrci od 28 km, kombinaciju trekkinga i trail trčanja, a u kraćim utrkama od 18 i 8 km samo trail.

Nakon ugodne vožnje stižemo pred restoran Čiča Mata, a s parkiranjem pred restoranom, nakon dosta magle i oblaka, pojavljuju se i prve zrake sunca. Super! Pa ovo će biti jedna od najboljih utrka!

 

Pogled prema obroncima Papuka i nekakvoj tvrđavi odmah iznad nas (kasnije smo skužili da se “to” zove Ružica grad), budi respekt u meni i one klasične misli: hoću li ja to moći, jesam li trebao izabrati kraću stazu, blablabla. Uglavnom, uz usputno pikanje ponuđenih delicija od čvaraka, kosane masti i raznih namaza, ulazimo drito u restoran i na registracije. Kategorije “lait“, “aktiv“, i najjača, “čelenđer” ispisane su točno tako, po Vuku. LOL. Dobra fora, organizatori!

Plaćam startninu, uz smiješak uzimam “goodie” vrećicu u kojoj imam što vidjeti. Start paket kakav nikad nigdje nisam doživio – umjesto pamučne majice s kojima više ne znam gdje bih – crni ručnik sa izvezenim logotipom utrke. Zakon! Dalje – paket čvaraka. Jbg, znaju organizatori kaj ti treba da prođeš sve ove zavrzlame po Papuku. Energetske čokoladice, magnezij i promo materijali (ne znam zašto, ali svi na engleskom jeziku) postali su već standardni u start paketima.

 

Ekipa

I onda iznenađenje – karta! Kakva sad karta? Kaj je to na karti? To JA trebam pratiti da bi došel do cilja? Hahaha! Odma sam se sjetil trenutaka dok su mi ljudi pokušavali objasniti kak se čitaju karte i kak sam im rekel “Mah, pa kad bu mi to trebalo?”. E jesam se zaj…. No, ok, budem si stavil kartu u ruksak, nek se nađe ako se izgubim. Ne bu pomogla, ali može poslužiti kao dodatna izloacija ispod astro folije ako bude mi zima 🙂 (neko je previše gledal Bear Gryllsa???)

Nisam se stigao okrenuti oko sebe, malo zafrkancije, presvlačenja, razmišljanja o dugim i kratkim rukavima, energetskim gelovima i ostalim nebulozama, i imam što vidjeti – 10 min do starta. Ajmo. Aaaaa…di je start opće? Start je bio 200-tinjak metara od restorana, a nakon što sam se “stopio s masom”, organizator je naveo nekoliko glavnih smjernica i savjeta gdje treba paziti i kamo skrenuti na neoznačenim dijelovima treking staze. Od svega toga ja sam čuo da pored bazena treba skrenuti lijevo u šumu. Totalno nebitna informacija jer je to skretanje bilo nakon cca 1,5 km od starta, pa ono… kud’ svi, tud i mali Mujo.

Tih prvih 1,5km bilo je i jedini dio staze na asfaltu, a onda piči uzbrdo. Ali onak, pravo uzbrdo, odmah za zagrijavanje. Da ne bi neko mislio da će biti lako. A šuma – prekrasna. Jesenski crveno-žuto-smeđi tonovi na lišću, na obzoru oblaci koji sjede na planinama, svježi zrak ako uspiješ do zraka doći…

Penjemo se do prve kontrolne točke na već spomenutom Ružica gradu gdje prvi put cvikamo startni broj. Kolega Dejan i ja trčimo cijelo vrijeme zajedno i razgovaramo o tome kak se ne treba bojati pustiti se nizbrdo kol’ko ide. Ali to “nizbrdo” nikako da dođe. Samo ono “uzbrdo” i “sljedeće uzbrdo”. Čekam da se konačno popnemo do vrha, a kroz ogoljele grane uspijevam negdje tamo gore vidjeti gole stijene.

Aaaa sad se sjećam. Te sam stijene vidio dok sam guglao gdje to idem trčati. Tauberove stijene stvarno su prekrasne. Kad se konačno popneš gore i staneš da ti od muke pluća dođu sebi, ima se što vidjeti. Prekrasan pogled puca na sve strane, dok te ostali trkači pucaju svojim pogledima jer im smetaš dok ti razgledavaš prirodu. Okinem koju fotku, idemo dalje.

Trčimo malo po hrbtu tog dijela i evo, konačno spust. Ajmoooo Dejaaaan piči nizbrdo! E tu smo fakat dosta ljudi prestigli, ali nije zadovoljstvo nizbrdice dugo trajalo. Nastavljamo dalje dobro označenom stazom, cvikamo startne brojeve.

 

Startovi kategorija “aktiv” i “lait” bili su sa po 30 min odmaka od “čelenđera”, a staze su se u jednom dijelu spajale, pa nisi kasnije više znao tko je tko, tko trči, tko hoda, tko su planinari, a tko trkači. Tko ti je konkurencija, a tko nije. Tko, tko?!?

E sad, sve je bilo lijepo i krasno do treće kontrolne točke, gdje je bio kraj označene, a početak trekking staze. Nije bed, samo treba doći do kontrolne točke 6, gdje je staza dalje označena. Ok, bez panike, imam kartu u ruksaku. Haha.

Ništa, odlučujem trčati za trkačima ispred mene i vjerovati da oni znaju put. A kaj sad, ako se oni izgube, bar neće biti sami. Na jednom usponu uhvatio sam, kasnije sam saznao. Slovenca, koji je imao super tempo i odgovaralo mi je trčati iza njega. Držim se  njega i pratim ga, a onda skužim – on u ruci ima kartu! E! Pa taj zna čitati kartu i zna kud ide! Woo-hoo! Pa ti si moj do kraja utrke. Ako bum te mogel pratiti, naravno. Skužil je lik da ga pratim pa smo počeli i razgovarati, a bilo je to netom prije jednog škakljivog skretanja u obliku slova “S” gdje ne vjerujem da bih sam bio odabrao pravi put.

Trčimo mi tako zajedno, ćaskamo pomalo, priča on kako je tu negdje prošle godine na cesti sreo veprove i tako to sve… Tu opet kreće malo žešći uspon prema još jednom vrhu. Hodamo mi šumom prema gore, kad odjednom, niotkud prema nama doleti neki lik, trči prema nama i piči dolje k’o lud. Rekoh, otkud sad ovaj? Nema veze, ajmo dalje, korak po korak sve sam bliže i tome vrhu. Kad opet neki lik prema nama i prema dole, pa za njim opet neki likovi. Onak, WTF?

 

Poslije tog vrha, gdje smo opet uživali u pogledu (a neki se zbog toga i izgubili), ispostavilo se da se treba vratiti istim ili sličnim putem jedan dio staze, kako bi se nastavilo dalje. Ok, sad sam i to naučio.

E tu sam već bio umoran, ali donekle lako nastavljam dalje jer se tu staza spuštala, i trebalo je samo uhvatiti ritam. Stisnuo sam jedan med u usta, vodu, isotonic i idem dalje. Spuštamo se kroz šumu i skokom preko potoka izbijamo na šumsku cestu.

Dosadnu, ali ravnu cestu, baš kao stvorenu za malo odmora za noge. Polako razmišljam o okrepi na 20-tom kilometru, a kad preda mnom – okrepa na 15-om! Uh kako sam joj se obradovao! Tu je bila i “živa kontrola” sa zapisivanjem brojeva. Tamanimo banane, napolitanke, razno… Planinarski dom Jankovac i jezero pored njega u ovo doba jeseni su prekrasni. Krećemo dalje uz jezero, a Dejan mi govori kako je tu sad lagani uspon sljedećih 5 km, taman do sljedeće okrepe. Tako je i bilo, a pokazalo se da treba dobro pratiti stazu, iako hodaš i misliš da ne možeš zalutati.

E da, tu je bilo i malo blata pa je trekking dionica time bila upotpunjena! Dolazim do vrha tog brda, a onda opet juriš nizbrdo. Iako su mi od “brzine” spuštanja suze išle od vjetra, Dejan mi je nekud pobjegao i ne vidim ga više ispred sebe. Tu sad ima svih kategorija natjecatelja, pa ih dosta i prestižem, čak i neke iz svoje ekipe.

Sljedeća okrepa je još bolja od prijašnje! Taman sam stigao i izviknuo svoj broj radi evidencije, a tip ispred mene sipa vruće ćevape i pečeni špek na stol! Inače nisam neki ljubitelj kobasica i špeka, ali ovaj špek bio je najfiniji u mom životu. Vrući, slani, malo mastan…mmmm…. Jedna banana na sve to i gibam dalje. Opet se penjem jedno vrijeme do vrha brda, gdje počinje zadnji ali i doista dugi spust. Tu čak dostižem i prestižem i mog ranijeg prijatelja Slovenca, a iz sebe vučem zadnje atome snage kako bih izdržao taj zadnji dio.

Na satu piše 26 km, znači još samo dva! Konačno zvaršavam spust i nalazim se opet kod onih bazena s početka, samo s kontra strane. Dalje znam i bez karte 🙂 Trčim još tih 2 km, direktno do restorana i šanka, gdje je bio i cilj! 3 h i 39 min trebalo mi je za ovu avanturu. Ja zadovoljan!

Nakon utrke, nismo se puno zadržavali jer smo znali da nas čeka još oko 3 h vožnje do doma.

Sve u svemu, ovo mi je bila jedna od ljepših utrka na kojima sam sudjelovao i preporučujem svakome tko voli ovakav tip utrka ili planinarenje da posjeti park prirode Papuk.

.

 

Trčao, napisao i usput fotkao: Tomislav Možanić

1...575859...156Stranica 58 od 156

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO