Naslovnica Blog Stranica 59

Kako trčati trail uzbrdice

Brdoviti teren s mnogobrojnim uzbrdicama predstavlja najbolji poligon za poboljšanje opće forme trkača. Trčanje uzbrdo odličan je trening za trkače svih razina spremnosti, jer pred tijelo postavlja nove izazove, u odnosu na trčanje po ravnom.

 

 

Puls je poludio, nemam zraka

Prvo što će se dogoditi na početku svake uzbrdice je povećanje pulsa i ubrzavanje disanja. Naše noge svakim korakom moraju tijelo podizati znatno više nego kod trčanja po ravnom, a za to je potrebno više energije. Ako pokušamo održati jednaku brzinu kretanja kao na ravnom, vrlo brzo ćemo ući u anaerobnu fazu koju tijelo može održavati vrlo kratko.

 

Kako ostati na nogama

Prije svega, ako možeš zadrži uspravan položaj. Ako se saviješ u kukovima i pogneš glavu, pritisnut ćeš prsni koš i na taj način smanjiti plućni kapacitet – spriječit ćeš slobodan unos zraka u trenutku kada je najpotrebniji. Disanje će tada postati još ubrzanije i plitko.

Ako inače baš i ne brineš o kadenci, broju koraka koje radiš u minuti trčanja, sada je vrijeme da je značajno povećaš. Trčiš uzbrdo pa ne možeš zadržati istu dužinu koraka, dakle skrati korak. Brzi kratki koraci će ti pomoći da zadržiš uspravan položaj, a korisni su i kod savladavanja prepreka na stazi, korijenja, kamenja…

 

Dirigiraj rukama

Baš kao što dirigent upravlja cijelim orkestrom, tvoje su ruke ovdje izuzetno važne. Ruke daju ritam koje noge prate. Neka ti pokreti rukama budu snažni i odlučni.

 

 

Kad dođeš do ozbiljne strmine

Ovisno o umoru, zadihanosti, potrebi za očuvanjem energije i drugim faktorima, jakoj strmini možeš pristupiti na nekoliko načina.

  • NASTAVITI TRČATI, ALI SPORIJE

Imat ćeš i dalje osjećaj brzog kretanja, ali to je često varka. No ako ti je potreban taj osjećaj da i dalje trčiš, ako želiš zadržati psihološku prednost pred onima koji hodaju, sporo trčanje je ispravna odluka. Imaj samo u vidu da je sporo trčanje često sporije od brzog hodanja, da nećeš usporiti otkucaje srca i da je napornije od brzog hodanja.

  • BRZO HODATI UZ MAHANJE RUKAMA

Ako još imaš snage za savladavanje strmine, ovo je možda i najbrži način. Umjesto trčanja jednostavno počni brzo hodati. Dozvolit ćeš svom srcu i plućima da malo uspore, a izgubit ćeš malo (ili ništa) na brzini u odnosu na sporo trčanje.

  • BRZO HODATI S RUKAMA NA BOKOVIMA

Do hodanje s rukama na bokovima dolaziš i prirodno kada se jače umoriš. Na brdskom trčanju osim nogu, umorit će se i mišići gornjeg dijela tijela i ruku, pa postavljanje ruku na bokove predstavlja prirodan način odmora. S rukama na bokovima hodat ćeš sporije, ali ćeš omogućiti gornjem dijelu tijela te srcu i plućima da se odmore.

  • BRZO HODATI S RUKAMA NA KOLJENIMA

Kada je baš jako teško, doći ćeš do ovog načina hodanja. Rukama se odguruješ o koljena i tako savladavaš svaki sljedeći korak. Na ovaj način dodaješ snagu koraku, a ujedno odmaraš gornji dio tijela te istežeš umorna leđa. No, s druge strane, krećeš se pognuto s pritisnutim prsnim košem, a i leđa vrlo brzo mogu početi boljeti od umora.

Bez obzira koju ćeš od metoda primijeniti, zapamti da na trail trčanju hodanje nije sramota, da često može biti i brže od trčanja i dovesti te brže i sigurnije do cilja.

Odijevanje na zimskim treninzima

Ako nisi ljubitelj zimskog doba i smrkne ti se od pomisli da trčiš po ovoj hladnoći – ne brini! Postoje sitnice na koje vrijedi obratiti pažnju i trčanje po hladnim uvjetima može zapravo postati – pravi gušt.

 

Pogoditi mjeru

Svi smo mi manje više naoružani cijelim ormarom odjeće za različite vremenske uvjete (i modne kombinacije), no prava mudrost  zapravo je – pogoditi što točno i kada odjenuti. Naravno, to su sve stvari koje s malo upornosti i ispitivanja možeš naučiti sam, ali evo nekih detalja koje je vrijedno znati kada se spremaš za trening na temperaturama od cca 5 do -5ºC.

 

Prva i osnovna greška

Pretjerivanje. Sada, kada su temperature oko ništice a nerijetko i dosta niže, imamo osjećaj da se jednostavno ne možemo obući pretoplo. Ipak, možemo. To najlakše možeš utvrditi kad nakon nekoliko kilometara, a nekada i ranije, zakuhaš i najradije bi skinuo/la pola stvari sa sebe. Osim osjećaja tromosti, izrazito je neugodan osjećaj preznojavanja ispod 5-6 slojeva odjeće. Dakle, s mjerom. Kada mirujemo – brže se hladimo, kada smo u pokretu temperatura tijela se diže i održava.

 

Kako znati koliko čega ili – subjektivan je osjećaj hladnoće

Često na utrkama vidimo trkačice i trkače vrlo raznoliko odjevene – posebno kada je prohladno. Od onih koji mogu trčati maltene goli, do onih koji se zabundaju k’o da je -15. Naravno, sve je to zaista stvar subjektivnog osjećaja, utreniranosti i tempa trčanja i važnije je slušati svoje tijelo nego li očima pratiti što drugi nose. Svoju posljednju maratonsku utrku pamtim po tome što mi je gotovo jednaka patnja bila smrzavanje na drugoj polovici utrke, kao i težina samog trčanja.  Zato, nauči što ti treba.

Sva trkačka odjeća (osim čarapa, naravno) uvijek mora biti od sintetičkih materijala koji na sebe ne navlače vodu tj. znoj i ne izazivaju osjećaj hladnoće. Osim toga, postoje i materijali koji su vjetronepropusni, ali dišu. Za zimske uvjete postoje i termo odjevni predmeti koji su podstavljeni slojem flisa koji održava temperaturu.  

 

Osnovna stvar – tajice

Ako si u mogućnosti, priušti si par termo tajica koje su deblje, toplije i nepropusne. Ako ne možeš – ima i jedna puno jeftinija varijanta. Kupi obične termo tajice (naravno, muške ili ženske) koje su vrlo povoljne u odnosu na specijalizirane i obuci ih ispod običnih trkačkih tajica u kojima inače trčiš.

 

Čuvaj ruke, glavu, stopala…

Kada je dovoljno hladno da te zebe odmah pri izlasku iz tople prostorije – uzmi na trčanje rukavice. Normalna je pojava da ti za nekoliko kilometara i ruke „zašvicaju“ pa ih imaš potrebu skinuti, ipak, pokušaj ih ostaviti na rukama. Postoje sintetički, tanki materijali koji zagrijavaju baš onoliko koliko treba, ali dišu i ruke se ispod ne počinju jako znojiti. Naravno, bez rukavica uvijek možeš pregrmiti tih prvih nekoliko kilometara smrzavanja dok se ruke ne zagriju, svejedno, hladnoća je nepovoljna za zglobove i kožu koja se od hladnoće isušuje.

Y

Kapa/buff za glavu. I ne samo glavu! Buff je stvoren za to da bude i šal, može se prevući preko ustiju ako ti smeta ledeni zrak, a i jako je praktičan za trkačice s dugom kosom koje mogu provući rep i time izbjeći „gužvanje“ kose pod kapom.

Čarape neka budu malo deblje, a gornjište tenisica nepropusno. Smrznute noge vode do osjećaja hladnoće cijelog tijela.  

 

Sloj na sloj na sloj

I uvijek, još jedan sloj. Gornji dio trebao bi se sastojati od barem 2 sloja majica – npr. jedna kratkih i jedna dugih rukava, ili čak dvije tanje trkačke majice dugih rukava, te svakako tanja, ali poželjno nepropusna jakna/šuškavac za trčanje.  Najveći problem kod trčanja po hladnoći stvara vjetar koji je zimi vrlo hladan i prodoran, stoga su slojevi najbolji način zaštite.

Sunce, ako ga ima, ne zagrijava bitnije zrak, ni nas same, stoga ti orijentir za odijevanje uvijek treba biti temperatura zraka i eventualni vjetar.

 

Dužina treninga

Uz sve navedeno, dužina treninga vrlo je važan kriterij odabira odjeće. Kada se radi o relativno kratkom treningu (do sat vremena) ništa se neće dogoditi i ako se odjeneš malo oskudnije. No za duže treninge (posebno višesatne dužine) i kada temperatura s početka treninga može biti bitno drugačija od one kada se s treninga vraćaš – poželjno je čak i uzeti sa sobom rezervni bazni sloj majice koji možeš lako svezati oko struka, ili obući sloj više, pa ga eventualno skinuti. Pothlađivanje na višesatnom treningu je ozbiljan rizik za zdravlje koji je važno izbjeći, stoga, pronađi svoju kombinaciju, zagrij se i uživaj u svježini. Kada stignu ljetne vrućine – rado ćemo se sjećati ovih dana. 😉

 

Autor: 3sporta 

Stazom deva do vrha Srđa

Utrka Stazom deva održava se povodom Dana branitelja Dubrovnika i blagdana sv. Nikole u subotu 9. prosinca od magistrale, serpentinama do Tvrđave Imperijal, čime će se na simboličan način odati počast braniteljima Dubrovnika, ali i ljudima koji su tim opskrbnim putem donosili hranu i vodu do simbola obrane Dubrovnika – Tvrđave Imperijal. Naziv utrke je „Stazom Deva – Povratak trkača”

 

Utrka je bez vremenskog ograničenja pa se na utrku mogu prijaviti vrhunski trkači ali i rekreativci koji mogu prošetati do vrha.

Tehnički opis:

  • utrka je planinski „trail“ pri čemu natjecatelji kreću od magistrale (129 mnv) serpentinama do Muzeja branitelja (394 mnv) što čini trasu od 2,2 kilometra i 265 metra visinske razlike
  • podloga je zemljana staza i makadam
  • kreće se pojedinačno na kronometar s pauzom između natjecatelja od 30 sekundi
  • okrepa (voda) će biti na prvom kilometru i u cilju
  • pobjednici će biti proglašeni u ukupnoj kategoriji za muškarce i žene te u starosnim kategorijama: do 20, 20 -29, 30 – 39, 40-49, 50-59,+60

Link za prijavu : https://www.racecollector.com/home

Kotizacija za utrku je 100 kn, utrka je humanitarnog karaktera te će dio sredstava biti uplaćen u humanitarne svrhe

Program događanja:
9:00 – 10:30 Okupljanje natjecatelja u startnoj zoni i preuzimanje startnih brojeva za prijavljene natjecatelje
11:00 Start utrke
11:15 – 13:00 Doček svih natjecatelja na cilju, okrepa, ručak
13:00 – 13:15 Proglašenje pobjednika/ca

 

Više informacija

 

Promo

Istrči 1. Krka polumaraton

Hrvatska se s pravom ponosi svojim prirodnim ljepotama i svojim nacionalnim parkovima. Jedan od najljepših i najpopularnijih je svakako Nacionalni park Krka, gdje rijeka Krka u svojem toku nešto duljem od 70 km čini pravi krški fenomen stvarajući brojne slapove, kanjone, jezera… Teško je naći bolji poziv trkačima za utrku od pogleda na prekrasne slike Krke i njezinog okruženja.

 

 

Subota 14. travnja 2018. bit će poseban datum u trkačkom svijetu jer će se tada održati 1. Krka polumaraton. Jedna od utrka koja pretendira da postane tradicionalna trkačka meka i jaki međunarodni događaj.

Svi preduvjeti postoje, a sudeći po prvim reakcijama, već prvo izdanje bit će svojevrsni trkački spektakl s atraktivnom stazom polumaratona koja prelazi rijeku Krku s ciljem u amfiteatru Burnum – dijelu vojnog logora drevnih Rimljana.

 

Burnum – cilj utrke

 

Startni paket za sve sudionike između ostalog sadrži i ulaznicu za cjelodnevni posjet Nacionalnom parku Krka, a najbolje očekuju vrijedne nagrade.

Prijave su otvorene na http://www.utrka.com/utrke/krka/2018/info/ i savjetujemo vam da požurite, jer je broj sudionika ograničen i slobodnih mjesta sve je manje. Pogotovo što do kraja mjeseca vrijedi povoljnija, rana prijava.

Sve dodatne informacije o 1. Krka polumaratonu možete pronaći na www.krka.run  

Promo tekst

[READY 4 MORE] Odličan početak 10K utrka u Dubrovniku!

Foto: 3sporta.com

Jučer je na predivnom prostoru uvale Lapad obilježen start nove utrke u Dubrovniku – Dubrovnik 10K. Radi se o utrci na 10 kilometara pod brandom Du Motion, koja će uz Dubrovački polumaraton u travnju i još nekoliko trkačkih i multisport utrka u budućnosti razveseljavati sve rekreativce željne vrhunske sportske zabave u Dubrovniku.

 

Upravo kao i Dubrovački polumaraton krajem travnja, Dubrovnik 10K pokazao je želju organizatora iz Dubrovačkog saveza športova i Triatkon kluba Dubrovnik da svojim natjecateljima osiguraju vrhunski doživljaj.

Sve počinje izborom trase utrke, a ova se može pohvaliti jednom od najljepših u Hrvatskoj. Trčalo se dva kruga od 5 kilometara oko poluotoka Babin kuk, većim dijelom šetnicom uz more. Start i cilj na predivnom novom prostoru Sunset Beach omogućio je trkačicama i trkačima sav komfor velike utrke – od prostora za presvlačenje, toaleta, okrepe pa sve do predivnog pogleda na more.

Veliki broj Du Motion volontera dočekao je trkačice i trkače na prijavama, a za sigurnost na trasi utrke su se uz policiju brinuli volonteri Crvenog križa i članovi Auto kluba Dubrovnik.

Vrijeme je bilo pravo trkačko, ugodno, bez puno sunca i bez vjetra, jednom riječju – idealno. Na utrci je nastupilo stotinjak trkačica i trkača iz osam zemalja.

– Ovo je naš početak u organizaciji utrka na 10 kilometara, zajedno s ekipom iz Triatlon kluba Dubrovnik, sa Školom trčanja Dubrovnik i sa svima koji u Gradu vole trčanje. Posebno želim pohvaliti volontere i moj Du Motion tim koji je sve ovo tako uspješno organizirao. Hvala vam svima i vidimo se u travnju na Dubrovačkom polumaratonu. – rekao je nakon utrke Alen Bošković, tajnik Dubrovačkog saveza športova i spriritus movens svih trkačkih događanja u Dubrovniku.

Najbrži u muškoj konkurenciji bio je Jakša Diklić (Triatlon klub Dubrovnik) s vremenom 35:20, drugi Perica Vučković (Triatlon klub Herceg Novi) 35:24, a treći Miloš Komnenić  (Triatlon Klub Kotor) 35:32. Prva žena bila je članica Triatlon Kluba Dubrovnik Made Žeravica 45:18, druga Doris Cvitić 47:35 (Dubrovnik RUN), a treća isto članica Triatlon Kluba Dubrovnik Nela Madeško 49:44.

– Staza nije bila baš laka, valovita recimo, tako da se nije mogla trčati brza utrka. Zadovoljan sam, na utrku sam išao iz punog treninga. – izjavio je nakon pobjede Jakša Diklić.

Dubrovnik 10K je bila šesta utrka i finalna utrka Dubrovnik RUN lige 2017 pa je nakon nje bila i prilika da se proglase pobjednici lige:

Žene:

  1. Doris Cvitić
  2. Made Žeravica
  3. Nela Madeško

Muškarci:

  1. Amir Avdić
  2. Mario Kušar
  3. Damir Ovčina

– Ovom je utrkom ponovno dokazana dobra suradnja Triatlon kluba Dubrovnik i Dubrovačkog saveza športova. U Dubrovniku je prelijepo vrijeme cijele godine pa zašto ne organizirati finale lige na ovako predivnom mjestu. Hvala Sunset Beachu na gostoprimstvu. – rekao je Daniel Marušić, predsjednik Triatlon kluba Dubrovnik.

Dubrovnik se i ovom utrkom snažno upisuje na kartu domaćina odličnih utrka, volja i strast organizatora da svima pruži vrhunski doživljaj bila je vidljiva na svakom koraku, a pohvale trkačica i trkača za organizaciju bile su jednoglasne.

 

VELIKI FOTO ALBUM S UTRKE

REZULTATI

 

Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com
Foto: 3sporta.com

 

 

Tekst/foto: 3sporta.com

Rekordi hrvatskog cestovnog trčanja

Svi mi jurimo neke svoje rekorde i pobjede. Vjerojatno su ih jurili i naši sunarodnjaci i kolege trkači onda kada su ulovili još nešto – nacionalne rekorde. Znate li tko su najbrži ljudi hrvatskog cestovnog trčanja? Pročitajte i koliko iznose ti rekordi te kako stoje u odnosu na svjetske.

 

Najbrži Hrvati

Nacionalni rekord na deset kilometara postavio je Slavko Petrović u Dublinu 2006. godine. Utrku je istrčao za 29:23, prosječnim tempom 2:56 min/km! Svjetski rekord na ceneru iznosi 26:44.

– Trka je bila jako lijepa, a konkurencija jaka. Startalo se u jednom parku u Dublinu, a kako nisam znao konfiguraciju staze, strašna uzbrdica na osmom kilometru me jako iznenadila. Tamo sam usporio pa su me stigla dva velika trkača, Rus Shabunin i Ukrajinac Lebid. Nastavili smo zajedno do finiša, gdje je uslijedio završni obračun. Na kraju je Lebid išao sekundu, dvije brže od mene, a Shabunin jednu sekundu sporije – prisjetio se utrke Petrović, danas uspješni trener atletike.

Vlasnik najbržeg hrvatskog polumaratona i maratona je naš legendarni trkač Drago Paripović. Njegovi rekordi stoje već 25 godina i oba su postavljena u susjednoj Italiji. Polumaraton je 1993. istrčao za 1:03:47 (3:01 min/km), a maraton godinu ranije za 2:17:05 (3:14 min/km). Svjetski rekordi u tim disciplinama su 58:23 i 2:02:57.

Najbrži Hrvat na najduljoj cestovnoj distanci koju priznaje IAAF – onoj od sto kilometara – jest Robert Radojković. On je postavio rekord 2014. godine u Dohi i iznosi 7:24:35 (4:26 min/km), dok je svjetski rekord na stotki 6:13:33.

 

Najbrže Hrvatice

Titulu nacionalne rekorderke u najviše disciplina drži trkačica Lisa Christina Nemec. Lisa drži rekorde na deset kilometara, polumaratonu i maratonu. Rekorde je postavila 2013., 2014. i 2015. godine, redom od maratona do cenera.

Njen rekord na deset kilometara je 32:45 (3:16 min/km), nešto manje od tri minute sporije od svjetskog rekorda, a postavila ga je u Pragu. U Zagrebu je postavila rekord u polumaratonu koji iznosi 1:09:16 (3:16 min/km), a u Zürichu rekord u maratonu, 2:25:44 (3:27 min/km). Svjetski rekordi u tim disciplinama iznose 1:04:51 i 2:15:25.

Među našim djevojkama koje zavidnim tempom peglaju utrke na sto kilometara, najbrže vrijeme drži Marija Vrajić. Hrvatski rekord na stotki postavila je u Wishontenu 2015. godine i on iznosi 7:27:11, točno 54 minute sporije od svjetskog rekorda.

 

I dok čekamo neke nove klince da sustignu ove brzine, ostaje nam samo reći – svaka čast!

 

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Rad ruku je važan dio trčanja

Prošlo je već neko vrijeme od prethodnog teksta u seriji članaka koji su pokušali baciti malo svjetla na anatomiju trkača, a pošto je u njemu bila riječ o stopalu, remek djelu ljudske evolucije, čitatelji su lako mogli doći do zaključka da smo došli do kraja, da dalje nema. No, nije tako, za kraj smo ostavili još jednu temu koja se na prvi pogled može činiti nevažnom, no zasigurno to nije.

 

 

Govorit ćemo ponešto o rukama i o tome koje je njihova važnost u trčanju. Snažne ruke često znaju biti presudne u zadnjim (kilo)metrima utrke, kada noge otkažu poslušnost, stoga i ovaj tekst predstavlja svojevrsno približavanje cilju (na izmaku snaga čitatelja i autorice). 🙂

 

Što se događa s rukama za vrijeme trčanja?

 

Naše tijelo je jedinstvena cjelina, a pokreti pojedinih dijelova koordinirani su od strane viših centara u mozgu. To ukratko znači da naš živčani sustav podešava pokrete gornjih i donjih udova tako da oni budu sinkronizirani, da se kreću u jednakom ritmu. Brži pokreti nogu rezultirat će bržim zamasima rukama, i obrnuto.

Ako zamislimo trkača s idealnom formom, njegove ruke bit će savinute u laktovima pod kutom od otprilike 90 stupnjeva, opuštenih šaka i ramena. Osim položaja primijetili bismo da je zamahivanje rukama usklađeno s ritmom koraka i da ruka u stražnjem položaju formira trokut s gornjim dijelom tijela (šaka se nalazi otprilike u razini džepova; stranice trokuta čine podlaktica, nadlaktica i bočna strana trupa). Kod našeg idealnog trkača ne bi bilo mahanja rukama u stranu koje kao posljedicu ima rotaciju cijelog torza uz značajan gubitak energije.

 

 

Kako nas loše držanje usporava?

 

Sjedilački način života i sva tehnologija kojom smo okruženi loše utječu na našu kralježnicu, a posljedično i na držanje ruku. Činjenica je to s kojom smo, vjerujem, svi upoznati. Moderan čovjek mnogo vremena provodi nagnut prema naprijed – za računalom/mobitelom, u automobilu, čitajući, pa čak i za vrijeme obroka.

Ramena se rotiraju prema naprijed, a držanje postaje pogrbljeno i zgrčeno. Sve to rezultira smanjenom pokretljivošću gornjih ekstremiteta – umjesto da se gibaju pravocrtno, ruke križaju prednju liniju tijela i rotiraju se u svim smjerovima. Ta rotacija prenosi se dalje na trup i kukove, pri čemu dolazi do nepotrebnog gubljenja energije jer nam je logičan cilj kretati se prema naprijed, a ne u stranu.

Osim toga, kralježnica se u tim uvjetima ne može dovoljno ispraviti što nepovoljno utječe na pokrete u kukovima i gluteusima (a naučili smo koliko su oni važni za pravilan korak). Pognuta ramena smanjuju i plućni kapacitet – ako ne možemo udahnuti do maksimuma, naši mišići dobivaju manje kisika i stoga se brže umaraju. Sve to smanjuje ekonomičnost trčanja i u konačnici nas usporava.

 

 

Što možemo napraviti?

 

Stručnjaci kažu da pravilnim radom rukama možemo uštedjeti i po 10-ak sekundi na svakom kilometru.

Zamisli da su tvoje ruke i noge povezane konopcima i da energičnim pokretima gornjih ekstremiteta povlačiš donje, tjeraš ih prema naprijed. Kada ti je teško i imaš osjećaj da ne možeš natjerati noge da idu brže, fokusiraj se na rad rukama. Ruke nam se nalaze unutar vidnog polja i puno je lakše obratiti pažnju na ritam i jačinu njihova zamahivanja, nego na sam korak. A kako noge prate rad ruku, brže ćeš trčati!

Sve to radimo i nesvjesno, a najviše se zamjećuje nakon neke duge utrke – trkači/ice se s nevjericom znaju žaliti da ih nakon (polu)maratona ne bole noge, već – ruke.

Radeći vježbe koje ciljaju gornji dio tijela možeš ispraviti držanje, ali i osigurati više snage koja će ti biti potrebna pred samim ciljem, kada su noge bolne i umorne. Osim vježbi za jačanje ruku (od sklekova do vježbi s utezima), važno je i istezanje, posebno mišića prednjeg dijela torza, a ni masaža neće biti naodmet ako su ti leđa i ramena bolna i zategnuta. Trčat ćeš ljepše, efikasnije i s manje napora!

 

Napisala: Anda Tomaš / 3sporta.com
Foto: bigstockphoto.com

Dođi na Papuk Trek & Trail

U Parku prirode Papuk održat će se, sada već tradicionalna, utrka Papuk Trek & Trail. Bit će to posljednja ovogodišnja utrka Treking lige, a organizatori iz Baraber Extreme Teama opet su složili ponudu “za svakog ponešto”.

 

Tako će se ljubitelji prirodnog trčanja moći natjecati u tri kategorije: Challenger (trek & trail): 28 km/1500 mD+, Active (trail): 18 km/800 mD+ te Light (trail): 8 km/400 mD+.

Utrka se održava u subotu 25. 11. 2017. sa startom u 10 sati iz dvorišta uprave Parka prirode Papuk u Velikoj.

Sve dodatne informacije pronađite na službenoj web stranici utrke, a mi vam samo želimo da se kvalitetno zabavite (i zablatite) na Papuku.

 

Zimska baza – što i kako trčati

Nakon završetka rasporeda jesenskih utrka, većina trkača priuštit će si godišnji odmor od treniranja i utrkivanja, čime će svome tijelu, ali i duhu, omogućiti prijeko potreban odmor. Poslije odmora, koji bi morao trajati barem dva tjedna potpune trkačke apstinencije, slijedi nastavak treniranja. Tada počinje – baza. Kod nas je to zimski period u kojem je sezona velikih utrka u mirovanju.

 

Treniranje baznih treninga ili jednostavno baza nije novi koncept za većinu iskusnih trkača. No, unatoč tome vrlo često se pod tim pojmom krije pogrešno shvaćanje onog što bi baza trebala biti. Većina trkača smatra da zna što je baza – period treniranja sa puno sporih, laganih kilometara – dok manjina zna točno što je, od čega bi se morala sastojati i kako bi je trebalo implementirati u program treniranja. U posljednjem desetljeću sve se više stavlja naglasak na to kako se tijelo prilagođava i reagira na treniranje, pa je tako i inicijalna koncepcija baze izašla na vidjelo i učvrstila neke od originalnih, ali opet često pogrešno interpretiranih principa.

 

Treniranje baze popularizirao je poznati trener Arthur Lydiard (Novi Zeland) prvom polovicom 1960-tih. Prema njemu, cilj baznih treninga je razvoj aerobnog potencijala trkača prije implementacije anaerobnog treniranja u smislu treninga brzine i snage. Lydiard je smatrao da su dugoprugaški napori prije svega aerobni i njihovo razvijanje ključno je za potrebnu izdržljivost. Također, smatrao je da je više od 4-6 tjedana intenzivnog anaerobnog treninga nepotrebno jer nakon šest tjedana dostiže se anaerobni vrhunac nakon kojeg slijedi stagnacija, bez obzira na napore. Lydiardova se metoda treniranja proširila po cijelom svijetu i uvelike utjecala na razvoj načina treniranja srednje i dugoprugaških trkača.

Kako se koncept baze širio, tako su se počele pojavljivati i prve zablude. Nisu se svi treneri slagali sa Lydiardovim pristupom u potpunosti, pa su u nekim elementima metodu prilagodili svojim trenerskim filozofijama. Naravno, to ne bi bio velika stvar da se nisu pojavila dva problema.

Prvo, Lydiard nije vjerovao u općenit, odgovara-svima plan treniranja kakvi su danas širom rasprostranjeni. Prema tome, nije razradio specifičan, pisani plan, već se većina njegovih teorija prenosila predavanjima što je ostavilo dovoljno mjesta za pogrešne interpretacije.

Stoga je većina trenera prihvatila osnovu baznog treniranja kao – duga, spora trčanja koja nisu uključivala nikakve druge treninge. To danas, zapravo, smatra bazom većina trkača. Međutim, znanost proučavanja treniranja danas zna da to nije idealno.

 

Dvije vrste treninga + dužina

Lydiardova ideja baznog treniranja uključivala je dvije vrste treninga. Prva su fartleci koji su podrazumijevali brzo trčanje u rasponu trajanja od 30 sekundi do 5 minuta, s dovoljno sporog rastrčavanja tj. odmora. Tempo trčanja fartleka može varirati od tempa utrke na 5 km, pa sve do polumaratona, ovisno o broju ponavljanja i odmoru između dionica. Po definiciji fartleka, ideja je bila trčati prema osjećaju bez određivanja točnog tempa.

Cilj ovakvog treninga nije trčanje u maksimalnom tempu koji bi dovodio do nakupljanje laktata, već izazivanje oscilacija u kardiovaskularnom i mišićnom angažmanu čime se održava razina efikasnosti stimulirajući centralni nervni sustav. Time se tijelo priprema i ujedno preveniraju česte ozljede koje se događaju kod naglog uvođenja anaerobnih treninga brzine (intervala, dionica…) koji slijede nakon baze.

Druga vrsta treninga je trčanje ujednačenim tempom (eng. steady state run) koji podrazumijeva aktualni (ne ciljani, budući) tempo maratona.

 

 

Dakle, što konkretno raditi u bazi?

Ideja fartleka, treninga umjerenim tempom i onih dugih treninga tj. dužina je – trčanje tempom koji nam je ugodan, nije prespor, ali niti iscrpljujuć. Prije svega je važno držati se svoje trenutne kondicije. Ovisno o tome jeste li početnik ili već utrenirani trkač prilagodite dužinu i frekvenciju treninga, kombinirajući ih i povećavajući kilometražu za 10, 15 ili čak 20% posto ovisno o tome kakvi su vam ciljevi i polazišna točka, a sve to u periodu od okvirno 14 tjedana (3-4 mjeseca).

Fartlekom poboljšavamo učinkovitost i neuromuskularnu funkciju, umjerenim treninzima povećavamo aerobne kapacitete, a dužinama izgradnju mitohondrija i kapilarni razvoj, uz naravno, lagana rastrčavanja za odmor i povećanje aerobne izdržljivosti.

Treniranjem tako da razvijamo različite sustave kroz bazu postupno gradimo svaku komponentu osiguravajući se da ni jedan segment ne zaostane. Bazom, kao temeljem treniranja, podižemo svoju trkačku kondiciju prije prelaska na konkretne treninge snage i brzine.

Ljepota baze je u tome da ne zahtijeva stroge, naporne i preteške treninge, već samo upornost i dovoljno vremena.

 

Autor: 3sporta

Trkačke ozljede – deset zakonitosti

Noćna mora svakog trkača je ozljeda. Dok neki jure liječniku na pojavu prve boli, drugi ih gotovo nikad ne posjećuju pokušavajući sami pronaći rješenje za nastali problem.

 

Želiš li sezonu bez ozljeda i trčanje bez brige i boli, pročitaj zakonitosti trkačkih ozljeda i izbjegni gnjavaže oporavka, pauziranja i ponovnog početka.

 

1. Ozljeda nije došla niotkud

 

Sportske ozljede dijele se na dvije skupine prema mjestu izvora na: intrinzične i ekstrinzične. Ekstrinzične ozljede su one koje su uzrokovane vanjskim silama u odnosu na tijelo (npr. kod sportova kontakta kao što su boks, hokej na ledu ili ragbi) dok su intrinzične ozljede rezultat unutarnjih, nasljednih tjelesnih faktora i nemaju veze s eksternim traumama. Samo je genetski faktor konstanta, svi ostali vanjski faktor su promjenjivi i na njih se može utjecati.

Mišićni disbalans krivac je za mnoge trkačke ozljede.

 

2. Svaka ozljeda ima svoj tijek

 

Za razliku od ekstrinzične povrede koja nastaje iznenada i odjednom, klasične trkačke ozljede uvijek nastaju postupno. Četiri su stadija boli: prvi je onaj kada laganu bol osjećamo samo nekoliko sati nakon aktivnosti. Drugi stadij je stadij lagane neugode prilikom samog trčanja, no ne zahtijeva promjenu intenziteta trčanja i treniranja. Treći je stadij veće nelagode tj. boli koji zahtjeva smanjenje intenziteta trčanja, dok je četvrti stadij povrede zbog koje osjećamo preveliku bol da bi uopće trčali. Ne zanemaruj prve pokazatelje.

 

3. Svaka ozljeda ukazuje na određenu slabu točku

 

Uvijek postoji razlog zašto se određena ozljeda dogodi, a kada se dogodi ključno je identificirati mjesto nastanka tj. uzrok povrede kako bi se lakše otklonila i prevenirala ubuduće. Najčešći razlozi su intenzitet treniranja, frekvencija utrkivanja, podloga na kojoj se trči, tenisice i metode treniranja.

 

 

4. Većina ozljeda može se izliječiti

 

Tek je mali udio trkačkih ozljeda koje nisu u potpunosti izlječive jednostavnim tehnikama i metodama liječenja, a operativni zahvati izuzetno su rijetki. Neki od takvih izuzetaka su

  • vrlo teške biomehaničke abnormalnosti koje se ne mogu riješiti konvencionalnim metodama
  • teške degeneracije unutarnjih struktura važnih tkiva kao što je Ahilova tetiva
  • trkači sa zdravstvenim abnormalnostima zglobova.

 

5. Nekad su potrebne sofisticirane metode dijagnoze i liječenja

 

S obzirom na to da su najčešće trkačke ozljede – ozljede mekog tkiva čija se povreda ne vidi na rendgenskim snimkama, nekada je potrebno iskoristiti naprednije metode “slikanja” kojima se takve povrede mogu lako identificirati (magnetska rezonanca). U većini se ostalih slučajeva klasične trkačke povrede identificiraju ručnim pregledom povrijeđenog dijela što ostavlja određenu vjerojatnost pogreške, stoga je vrlo važno liječniku detaljno objasniti uvjete nastanka povrede i simptome.  

 

6. Eliminiraj uzrok, ne simptom/posljedicu

 

Ozljeda se nikada ne može izliječiti ako se ne eliminira uzrok njezina nastanka. Sve ostalo samo je privremeno rješenje za tretiranje boli. Prvo je potrebno razmotriti biomehaničke abnormalnosti koje su dovele do povrede, a tek onda pristupiti samoj ozljedi.

 

7. Potpuni odmor najčešće je najbolji način oporavka

 

Iako gotovo svima izuzetno mrzak – odmor od aktivnosti najučinkovitiji je način oporavka od trkačke ozljede.

Prestanak aktivnosti uklonit će akutne probleme, bolove i osjećaj neugode, oporaviti ozlijeđena tkiva, no ako se tijelo opetovano izloži istom stresu koji je prvotno doveo do povrede – vrlo je vjerojatno da će se ozljeda obnoviti.

 

8. Nikad ne prihvaćaj savjete netrkača kao konačne

 

Ne podcjenjujući ičiju stručnost, najbolje savjete za oporavak od ozljede najčešće ćeš ipak dobiti od iskusnih trkača koji su imali (i riješili!) isti ili vrlo sličan problem. Jednostavni su kriteriji za filtriranje dobrih od “dobrih” savjeta i savjetnika tj. liječnika  su:

  • tvoj savjetnik neka bude trkač, sportaš, ako možeš posjeti liječnika koji trči ili je u svojoj praksi stalnu u kontaktu s trkačima
  • mora moći razumjeti okolnosti nastanka povrede
  • treba pokazati interes za poboljšanje i napredak u oporavku
  • treba razumjeti strast koju trkači imaju prema trčanju, često “obični” liječnik to neće razumjeti
  • nikako ne smije biti preskup jer većina se trkačkih ozljeda može sanirati bez skupih tretmana. 

 

9. Operacija – posljednja solucija

 

Tek kada sve metode i oblici neoperativnih načina liječenja kroničnih i ozbiljnih trkačkih ozljeda koje narušavaju općenito zdravlje pojedinca iscrpe, pristupa se operativnom zahvatu kao metodi otklanjanja povrede.

Očita opasnost operativnih zahvata je ireverzibilnost – što se operativnim zahvatom odstrani ne može se vratiti. “Pod nož” samo ako je dijagnoza ispravno postavljena i ne postoje drugi načini otklanjanja problema.  

 

10. Rekreativno trčanje ne uzrokuje osteoartritis

Sada to i dokazano znamo. Dugo vremena vjerovalo se da trčanje utječe na pojavu i napredovanje osteoartritisa, međutim, mnoga su istraživanja dokazala da ne samo da ne uzrokuje, već pozitivno utječe na prevenciju bolesti kostiju i zglobova u kasnijoj životnoj dobi. Pročitaj.

Autor: 3sporta.com
Izvor: Lore of Running, Tim Noakes, MD

 

Napravi pauzu prije početka zimskih priprema

Većina je trkača odradila svoje utrke za ovu sezonu. Sada nam slijedi zimska baza, no prije toga bi valjalo napraviti pauzu od treniranja. Zašto i kako, saznaj u nastavku.

 

 

Nije rijetka pojava da trkači rekreativci podcjenjuju odmor – ponekad ga uopće ne smatramo dijelom treninga. Možemo shvatiti da to nije dobra taktika ako pogledamo što rade elitni trkači – svaki od njih ima na kraju sezone pauzu od tri četiri tjedna. I to ne pauzu u kojoj treniraju malo, nego ne treniraju uopće. U tom se periodu opuste, naspavaju, uživaju s obiteljima i rade sve ono što inače ne stignu zbog treninga. Priznajte, i vi imate neku kavu s prijateljima koju već dugo odgađate!

Čekaj, pa ako ne trčim tako dugo udebljat ću se, ispast ću iz forme… Kako to može biti dobro?

 

Ozljede kojih nismo svjesni

Prvi razlog za pauzu je liječenje ozljeda koje su nastale tijekom mjeseci napornog treniranja, a koje smo ignorirali ili kojih nismo bili svjesni. Znamo da je mirovanje često ključ izlječenja ozljede, a znamo i da jednako često zanemarujemo sve savjete o mirovanju. Pauza je vrijeme tijekom kojeg će proći te ozljede.

Bitno je da ih zaliječimo jer će u suprotnom te ozljede postati jake i kronične. Kronične ozljede vode nas u prisilne pauze zbog kojih smo frustrirani i nesretni, što baca ružnu sliku na trčanje. Namjerna pauza je opuštena i služi za obnovu baš svega.

 

 

 

Odmor za glavu

Iz spremanja za jednu trku u spremanje za drugu trku, iz treninga u trening, buđenje ujutro, pazi što jedeš, pazi što piješ… Sve mi to volimo, ali našoj će psihi dobro doći odmor od toga. U dva, tri tjedna pauze možemo se potpuno opustiti i ono što je jako bitno – naspavati. Već nakon nekoliko dana pauze pojavit će se želja za trčanjem, no treba joj odoljeti. Želja će rasti pa kad dođe vrijeme za početak zimskih priprema, ući ćemo u taj najvažniji period u trkačkoj godini potpuno odmorni, željni treninga i nabrijani.

Početak baze ionako podrazumijeva lagano trčanje i postupno povećanje kilometraže, tako da se ne treba brinuti o ‘naglom’ prelasku iz odmora u treniranje. Naravno, prvih nekoliko treninga bit će na sporijem tempu nego inače, ali to će sve doći na svoje s vremenom. Isto kako će se i par nakupljenih kilograma istopiti kroz dva, tri tjedna.

Svaki trkač bi si trebao na kraju sezone priuštiti pauzu, bez obzira na trkački staž. Tijelo će vam biti zahvalno, odmorno i zdravo – a svima je jasno da je to najbitnije.

 

 

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Krenula je 11. GIANT MTB zimska liga u Stazinama

GIANT MTB zimska liga Istre i Kvarnera krenula po planu, na stazi u Stazinama. Lijepo vrijeme počastilo je bicikliste na jednoj od najljepših staza lige, koja se nalazi tik ispod Grobničkog dvorca, uz sam potočić.

 

Ove godine liga ima nove pokrovitelje – Giant i Smart Grow, koji će uvelike olakšati organizaciju i usrećiti mnoge vozače svojim nagradama.

Osamdesetak vozača se tako našlo na startu dvaju utrka, dječje i glavne. Kao i uvijek nije nedostajalo pozitivne atmosfere uz dozu natjecateljskog duha. Staza je dinamična, uz lijepe prolaze lokalnim šumicama, utabanim putovima i prolazom preko potoka. Publika se postavila na zanimljivije dijelove i bodrila sve vozače koji su na kraju imali lijepi osmjeh na licu.
Organizator uz pomoć Općine Jelenje pobrinuo se da na kraju utrke vozači vrate energiju toplim grahom i čašom toplog čaja, a najsretniji su otišli doma s kuponima sponzora GIANT koji se dijele po sistemu lutrije, dok je Smart Grow nagradio najuspješnije prvoplasirane svojim proizvodima.

Ukupni pobjednik utrke bio je stari znanac lige Gregor Sikošek ispred našeg poznatog cestovnog biciklista Roberta Kišerlovskog koji je utrku iskoristio kao dio dnevnog treninga, a na trećem mjestu se našao Mateo Franković.

Tako su cestovni biciklisti dominirali na MTB utrci, to bi mogao biti i naslov, ali svakako je najvažnije druženje i kretanje i u ovim hladnijim danima.

Više o ligi pročitaj OVDJE.

Rezultati ZLIK Grobnik kategorije

Rezultati ZLIK Grobnik ukupno

 

 

Napisao: Manuel Vigini

Matea Parlov i Danijel Fak prvaci Hrvatske u polumaratonu

Jarun je opet dočekao svoje trkače savršenim vremenskim uvjetima. Njih 500-tinjak nastupilo je na najstarijem zagrebačkom polumaratonu, koji je ujedno bio i pojedinačno Prvenstvo Hrvatske, a još oko 400 na utrkama od pet i deset kilometara.

 

 

Iako tri kruga oko Jaruna ne čine baš najatraktivniju stazu na svijetu, Starek je mnogima tihi vrhunac sezone. Ravna staza, malo zavoja, korektna organizacija i odlični uvjeti za trčanje koje nam pruža sredina studenog idealni su za trčanje osobnih rekorda. Upravo to su mnogi i ostvarili.

Najbrža žena bila je Matea Parlov iz AK Dinamo Zrinjevac s 1:16:12. Pola minute iza nje u cilj je stiga Bojana Bjeljac iz AK Dinamo Zrinjevac, dok je treće mjesto osvojila Matea Matošević iz AK Agram s 1:18:28. Ove tri dame ujedno su i pobjednice državnog prvenstva u polumaratonu.

– Unatoč izuzetno jakoj konkurenciji uspjela sam izboriti prvo mjesto. Atmosfera je bila zaista poticajna. Motivirana od strane velikog broja navijača, roditelja, dečka, trening partnera i naravno najboljih trenera, uspjela sam izboriti prvo mjesto i dokazati da sam najbolja i u ovoj disciplini koju trčim tek treći put u svojoj karijeri. 🙂 – izjavila je nova državna prvakinja Matea Parlov.

Kod muškaraca je slavio Danijel Fak iz AK Svetice. Njegovo je vrijeme bilo 1:10:51, devet sekundi brže od drugoplasiranog Petra Bratulića iz AK Agram. Treći je u cilj stigao Ivan Dračar iz AK Kvarner s vremenom 1:11:17. Također, to su dečki koji su osvojili medalje na državnom prvenstvu.

– Bila je ovo relativno spora utrka u kojoj smo prvi dio trčali u grupi. Bili smo zajedno Dračar, Pavelić, Bratulić i ja sve negdje do 16. kilometra. Tu sam ubrzao i ostvario dosta laganu pobjedu. – rekao je Danijel Fak nakon utrke.

Na utrci od deset kilometara pobjedili su Slovenac Rok Puhar i Maja Perišić, dok su na petici najbrži bili Andrija Palička i Paola Horvat.

Ostale rezultate provjerite ovdje.

Čestitamo svim trkačima i trkačicama!

 

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Zimske trkačke lige u Hrvatskoj

Dani su sve kraći, temperatura zraka je sve niža, preostale utrke do kraja godine se mogu nabrojati na prste jedne ruke, a natjecateljski duh u trkačima je sve nemirniji, no panici nema mjesta.

 

 

Kako bi si i oni najzagriženiji za utrkivanje među nama mogli redovno priuštiti dozu druženja sa kolegama i odmjeravanja snaga sa konkurentima, tu je mnoštvo zimskih trkačkih liga, a mi vam donosimo kratki pregled svih (nama) poznatih.

 

16. Zimska brdska liga Japetić, Sveta Jana

 

Dugovječna i sada već kultna liga Japetić počela je sa ovosezonskim izdanjem 5. 11., ali još nije kasno za uključiti se jer će se održati još 9 kola. Sve natjecatelje koji se pojave na startu kod šumskog dvorca Kolarić čeka zanimljiv način bodovanja, petstotinjak metara visinske razlike, izbor između tri staze; 11 kilometara cestom, 2,7 kilometara planinarske staze, a ni biciklisti nisu uskraćeni zimskog užitka jer postoji i MTB kategorija od 11 kilometara. U cilju na terasi planinarskog doma na Japetiću natjecatelje čekaju čaj i kuhano vino. Sljedeće kolo je na rasporedu 18. 11., a sve informacije su OVDJE.

 

13. Istarska zimska liga u trčanju

 

Istarska liga je također počela 5.11., a natjecatelje čeka još 8 kola od kojih se sva održavaju u različitim mjestima diljem Istre. Prije svakog kola održavaju se i utrke za djecu, a kako biste saznali sva mjesta održavanja te sve detalje i podatke posjetite LINK.

 

 

Riječka zimska liga u trčanju

 

Riječka zimska liga počinje 11. 11. u Kostreni trećom memorijalnom utrkom Dejan Ljubas, a nakon toga ide na turneju Kvarnerom. Od osam kola na pet različitih staza i lokacija svatko će pronaći nešto za sebe, a raspored i opise staza možete pročitati na LINKU.

 

Zimska Liga Lagvić, Zagreb

 

Popularna zagrebačka liga je došla već do 16. izdanja. Održana su već tri kola, ali ima ih ukupno 15 pa svakako nije kasno uključiti se. Visinsku razliku od 691 metar natjecatelji mogu svladati kroz 9,2 kilometra ceste ili 5,5 kilometara planinske staze. Izdašne nagrade će se djeliti za cestovnu kategoriju, „mrcinu“ (planinarsku stazu), Pedinu kombinaciju koja objedinjuje cestu i mrcinu, a postoji i kategorija pasa. Za sve dodatne informacije o trasama, kategorijama, nagradama i ostalim detaljima kliknite OVDJE.

 

5. Samoborska zimska trail liga

 

Ako vas nijedna do sad navedena liga nije osvojila jer ste propustili prvo kolo, možda je Samoborska liga idealna baš za vas. Od 12 kola prvo će se održati 18. 11. uz dvije opcije, kratka staza od 9 km i 560 metara visinske razlike i duga staza od 16 km i 900 metara visinske razlike.  Ukoliko se želite prijaviti ili saznati više informacija o utrci, kliknite LINK

 

Zimska brdska liga Ivančica

 

Jedina punoljetna liga na listi, zimska brdska liga Ivančica ove godine obilježava 21. izdanje. Prvo kolo će se održati 19. 11. sa startom u selu Prigorec odakle se trči cestom 10 kilometara do cilja na vrhu Ivančice. Sve podatke možete pronaći OVDJE.

 

Cross Liga Beretinec

Za one željne jurcanja po dinamičnim i zanimljivim šumskim putevima i puteljcima, u šumama Beretinca pored Varaždina održava se Cross liga Beretinec. Prvo od ukupno šest kola održati će se 25. 11. 2017. a sve ostale informacije nalaze se OVDJE.

 

Zimska kros i kros duatlon trening liga, Zagreb

 

Ako ste mislili da je teren oko zagrebačkog Jaruna ravan i dosadan, dođite se razuvjeriti na zimsku kros i kros dualon trening ligu. Oni kojima 3,4 kilometra kros trčanja nije dovoljno mogu nastaviti biciklom 11 kilometara i onda još jednom trčati 1 kilometar kros duatlon lige. Sve o ovoj 2u1 ligi možete pročitati OVDJE.

Napisao: Marko Duspara

Hrvatski političari koji trče

S obzirom da nas trkače ne zanima politika, a građanska dužnost se mora izvršiti, jedino po čemu možemo birati na izborima je brzina kojom političari trče. Kako bi utvrdili tko je brži, Anka Mrak-Taritaš ili Milan Bandić, Davor Bernardić ili Andrej Plenković, Jadranka Kosor ili Borut Pahor, donosimo vam kratki pregled nepolitičkih rezultata (uglavnom) domaćih političara.

 

 

Milan Bandić

Još je 2007. godine gospodin Bandić istrčao 42 kilometra od Gruda do Međugorja za što mu je trebalo oko četiri i pol sata. Nakon utrke je izjavio da je fizička forma neophodna za očuvanje psihičkog zdravlja pa vjerujemo da gradonačelnik Zagreba još uvijek rekreativno trči. Istrčao je i ultramaraton dug 61 kilometar od Zagreba do Čazme, a za taj podvig mu je 2008. godine trebalo 6 sati i 36 minuta. Do nedavno je redovito sudjelovao i na Zagrebačkom maratonu, no zadnjih nekoliko godina je prisutan samo na majicama simpatizera i kao počasni gost koji označava start utrke. Naravno, prisutan je i kroz izdašnu donaciju Grada Zagreba Zagrebačkom maratonu.

 

Zoran Milanović

Vjerojatno poslušavši savjet gospodina Bandića o povezanosti fizičke forme i psihičkog zdravlja, bivši premijer redovito trči. Nekada je bio često viđen kako u pratnji svojih zaštitara u crnom terencu trči otokom Hvarom ili Sljemenskom cestom, a nekad mu je društvo pravio čak i Mirko Cro Cop Filipović, no nikad ga nismo vidjeli na službenoj utrci.

 

Matija Posavec

Sljedeći na listi je najbrži hrvatski župan. S obzirom da govorimo isključivo o brzini trčanja, to nije varaždinski župan Radimir Čačić nego njegov međimurski kolega, Matija Posavec. Redoviti je sudionik utrka na domaćem terenu, kros lige „Globetka“ i Utrke grada Čakovca, ali i utrka diljem Hrvatske. Nastupao je na Šibenskih 10 (57:51) i Wings for Life u Zadru gdje je osobni rekord postavio još 2014. godine rezultatom od 21 km, a tamo je redovito iza sebe ostavljao zadarskog gradonačelnika Božidara Kalmetu i 2016. godine ministra Daria Nekića. Nedavno je istrčao i polumaraton u Ljubljani za 2:08:22 h.

Matija Posavec (329)

 

Damir Habijan

Na izborima za gradonačelnika Varaždina izgubio je od Ivana Čehoka, ali nije izgubio dobru formu. Domaći, varaždinski polumaraton je istrčao 2016. godine za 1:46:58, a 2017. godine je vrijeme poboljšao punih 45 sekundi i ušao u cilj za 1:46:13. Damir Habijan obnaša dužnost predsjednika Gradskog vijeća Varaždina.

 

Damir Habijan (u prvom planu)

 

Borut Pahor

Znam, znam, on nije domaći političar, no toliko je svojedobno punio naslovnice i stvorio intrigantan odnos s našom tadašnjom premijerkom da bi ga nepošteno bilo ne uvrstiti. Aktualni predsjednik Slovenije je 2016. godine na Ljubljanskom maratonu trčao polumaraton i oborio osobni rekord koji sada iznosi 1:46:35.

 

Joško Klisović

Ako ste mi oprostili što prethodni član liste nije bio Hrvat, oprostit ćete mi i to što Joško nije (samo) trkač. Saborski zastupnik u aktualnom sazivu sabora završio je triatlon polu-iron distance u Poreču. Za to se pripremio u sklopu Poreč triatlon izazova koji je u šest mjeseci potpune početnike doveo do triatlona polu-iron distance (1,9 km plivanja+90 km bicikla+21 km trčanja) i završio utrku s odličnim vremenom od 5:55:45.

 

Joško Klisović

 

Krešimir Žagar

Donedavni gradonačelnik (a sada zamjenik gradonačelnika) Našica, Krešimir Žagar, prošle je godine vremenom od 1:26:19 završio na 10. mjestu Baranjskog polumaratona, a osobni rekord mu iznosi 1:15 h te je time uvjerljivo najbrži domaći dugoprugaški političar. Trkač od mladih dana, cijeli život u sportu, istrčao je i desetke maratona, najbrži u Zagrebu i Plitvicama za 3:07 h, a ima iza sebe i Ultramaraton Zagreb – Čazma istrčan za 4:50.

 

Krešimir Žagar (0147)

 

Luciano Sušanj

Osvajač zlatnih medalja na Europskom prvenstvu 1974. godine na 800 m, Europskim dvoranskim prvenstvima 1973. u Roterdamu na 400 m i 1974. u Goteborgu na 800m i dobitnik Državne nagrade za sport „Franjo Bučar“ za životno djelo, sigurno je najbrži hrvatski političar ikad.

 

Napisao: Marko Duspara
Foto: arhiva 3sporta.com

Elena Ban prvakinja Alpe Adria triatlon kupa

U subotu 4. 11. 2017. i službeno je završila međunarodna sezona 10. Alpe Adria triatlon kupa svečanom podjelom priznanja u Eco Resortu Beneath Velika planina, Slovenija.

 

Članica Triatlon kluba Matulji Elena Ban iz Čavli je nastupala na utrkama akvatlona (50 m plivanja i 500 m trčanja) i jednoj utrci triatlona (50 m plivanja, 1 km bicikla i 500 m trčanje) za početnike A (2008. i mlađi). U sklopu Alpe Adria triatlon kupa održano je sedam utrka (Cavalino, Portorož, Rab, Portschach, Bled, Udine i Kraigersee). Elena je sudjelovala na šest utrka i u ukupnom poretku osvojila 1. mjesto.

Za svoj klub je jedina skupljala bodove među velikom konkurencijom gdje su bodove za klub skupljali i po 15-tak djece i ipak je svoj klub uspjela dovesti do 4. mjesta. Još joj preostaje dodjela priznanja za osvojeno 2. mjesto Mini kupa Keindl sport Triatlon kupa 2017 koji se sastoji od 9 utrka akvatlona, a nakon toga slijedi zasluženi odmor prije pripreme za sljedeću sezonu.

 

 

 

I odustajanje na utrci je za ljude

Neke utrke trčimo iz gušta i zabave i na takvima nam nije bitno za koliko ćemo prijeći ciljnu liniju. Za neke druge se pak spremamo cijelu sezonu, puno treniramo i planiramo pa nam je bitno vrijeme i tempo i sve drugo na toj utrci. No što kada baš na toj utrci nešto ne ide kako smo zamislili? Što kad noge uopće ne slušaju, a u glavi se motaju misli o odustajanju?

 

Odustajanje je ponekad dobra opcija – i profićima se dogodi da odustanu kad procijene da je to bolje. Time ne mučiš tijelo do kraja utrke, brže se oporaviš i razmišljaš o novom pokušaju na nekoj drugoj utrci.

Zato je uvijek dobro imati plan B utrku koja je terminom blizu one ciljane – možda ovo samo nije bio tvoj dan i na B utrci bude bolje.

Druga je opcija samo usporiti, reći sebi da će ovo umjesto utrke biti trening dužina pa laganim tempom trčati do cilja, bez vremenskog opterećenja. Prethodno je potrebno ocijeniti koliko loše ili dobro se osjećaš i je li pametno nastaviti. Možda nećeš imati PB, ali ćeš imati novu medalju u kolekciji. 🙂

 

 

Odluka je samo na tebi, no kako god bilo – gorak osjećaj nezadovoljstva nakon te utrke vjerojatno će biti prisutan. Puno dobrog treniranja i predanosti, a onda se dogodi takav scenarij…

Tada je pametno obaviti mali razgovor sam sa sobom i pronaći razloge. Evo što treba razmotriti:

  • Je li zacrtani cilj bio realan? Pomoću online race pace kalkulatora možeš saznati koje je tvoje realno vrijeme uzevši u obzir kratke utrke odrađene u pripremama za ciljanu utrku i usporediti ga sa svojim ciljem.
  • Prejak start? Svi znamo da se vrlo lako dogodi da se na startu povučemo za drugima i da puni adrenalina prebrzo krenemo. Takav početak može uvelike utjecati na daljnji razvoj situacije. Idući put pazi na sat i drži se svog plana.
  • Kakav je bio tapering? Loše procjene i greške tijekom taperinga mogu se odraziti na utrku. To nije neobično i lako se dogodi svima. Savršeni omjeri dolaze s iskustvom, a ovdje pročitaj koje su tehnike za što bolji tapering.
  • Vremenske prilike? Ponekad je loša izvedba posljedica vanjskih faktora. Najčešće se radi o visokim temperaturama koje zaista mnogo utječu na trkače. Istraživanja pokazuju da su idealne temperature za trčanje oko 10°C. Na 20°C trčimo oko 10% sporije nego u idealnom slučaju, a na 25°C između 13% i 17% sporije. Ilustracije radi, netko tko bi u idealnim uvjetima trčao maraton za 3 sata i 45 minuta, na 25°C će trčati 4 sata i 18 minuta – više od pola sata dulje od planiranog (naravno, ovi su podaci prosječni i relativni).

Ispitati sebe i promotriti sve faktore može biti ključno za pristup idućim utrkama. I svakako imaj na umu da nezadovoljstvo ne treba dugo trajati. Svaka utrka je novo iskustvo i uči nas lekcijama potrebnim za odlične izvedbe u budućnosti (ali neka ti odustajanje ipak ne prijeđe u naviku)!

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

[FOTO] Užitak zajedničkog vježbanja – Reebok XChallenge

U balonu Boćarskog doma u Zagrebu održan je Reebok XChallenge trening pod nazivom Unlimit Your Workout. Fitnes trenerica Martina Kovarik vodila je ovaj izuzetno dinamičan i zabavan trening.

 

 

Trening je započeo “centriranjem”, tj. zagrijavanjem, koje je pomoglo vježbačima osvijestiti činjenicu da vježbanje (a i puno drugih stvari) izvire iz središta našeg tijela.

– Naše druženje sam koncipirala kao sveobuhvatni trening i svojevrstan presjek više oblika grupnog vježbanja. Sastojao se od vježbi za stabilnost trupa, kardio i statičnih vježbi u intervalnom režimu rada te od izazovnih ali i zabavnih vježbi u paru koje su svim sudionicima izmamile široke osmjehe. Kroz trening sam provukla svoju osnovnu trenersku filozofiju prema kojoj je sigurnost vježbača na prvom mjestu. Po mom mišljenju, niti jedan trening rekreativaca ne smije balansirati na rubu potencijalne ozljede. Teško mi je riječima dočarati tako pozitivnu atmosferu i moćnu energiju koja je kolala balonom Boćarskog doma, preplavljenim sa stotinjak fitnes entuzijasta. Osobito su me obradovali i predstavnici muškog spola koji obično posve neopravdano zaziru od grupnog fitnesa. Rijetko se može doživjeti da izazovan trening na ovakvom tipu događanja baš svaki sudionik odvježba od početka do samog kraja kakav je bio slučaj u subotu. Još uvijek sam pod dojmom tolike količine nasmijanih, zadovoljnih i sretnih lica. – rekla je trenerica Martina Kovarnik.

Martina je od glave do pete bila u Reebok opremi, a ono što je nosila možeš nabaviti i ti u Intersportu.

 

 

Osim zajedničkog besplatnog treninga, svi su se sudionici mogli upoznati s Reebok opremom za fitnes. Naglasak je bio na nove Reebok Everchill TR 2.0. tenisice namijenjene za sve oblike vježbanja u fitnes dvoranama – čučnjeve, iskorake, kardio, trbušnjake, dizanje utega, marince, preskakanje konopca, sklekove.

Ove svestrane tenisice dobro podupiru stopalo, a u njih je ugrađen Liquid Foam sustav kojim je postignuta odlična mekoća, ali i stabilnost za nagle pokrete prilikom vježbanja. No ono što je možda i najvažnije kod dužeg treniranja u toplim dvoranama, vrlo su prozračne i osiguravaju ugodnu radnu temperaturu stopala prilikom vježbanja.

Tenisice Reebok Everchill TR 2.0 možete nabaviti već danas u prodavaonicama Intersporta.

[ngg_images source=”galleries” container_ids=”26″ display_type=”photocrati-nextgen_pro_blog_gallery” override_image_settings=”0″ image_quality=”100″ image_crop=”0″ image_watermark=”0″ image_display_size=”1000″ image_max_height=”0″ spacing=”5″ border_size=”0″ border_color=”#FFFFFF” display_captions=”0″ caption_location=”below” ngg_triggers_display=”always” captions_enabled=”0″ captions_display_sharing=”1″ captions_display_title=”1″ captions_display_description=”1″ captions_animation=”slideup” order_by=”sortorder” order_direction=”ASC” returns=”included” maximum_entity_count=”500″]

 

Promo tekst

[TEST] Salomon SENSE RIDE – ulaznica u svijet trail trčanja

Na testiranje smo dobili SENSE RIDE trail tenisice iz Salomona. Ovaj svestrani model zadovoljit će mnoge ljubitelja trčanja u prirodi, ali i one koji u šumu rijetko zalutaju, a trče izvan asfalta.

 

 

Prije prvog trčanja

 

Tenisice su stigle dostavom i nisam znao koja boja me očekuje. Iz kutije su se ukazale dvije zeleno-zelene tenisice s crnim potplatom. Limeta/limun boja mi se sviđa i jedva sam čekao obuti ih na prvo trčanje.

No, obično svake nove tenisice, dok su još potpuno čiste, nosim nekoliko dana umjesto kućnih papuča. Tako je bilo i sa Salomon SENSE RIDE. Na prvo obuvanje odmah mi je bilo jasno da se radi o kvalitetnom proizvodu. Stopalo je utonulo u tenisicu, Sensifit sustav obuhvaća stopalo na način da je jezik spojen s gornjištem. Na taj način onemogućeno je da jezik pobjegne u stranu.

Gornjište tenisice izrađeno je od mrežastog materijala koji nije vodootporan pa se preporučuje nošenje uglavnom na suhom. SENSE RIDE su prozračne i nisam imao osjećaj grube trail tenisice, što je svakako pozitivno. Na prednjem dijelu postavljena je gumena zaštita za prste.

 

Za zatezanje tenisica (sad već) klasičnim Quicklace vezicama potreban je samo jedan pokret. Nakon zatezanja vezice se zajedno sa zatezačima pospremaju u jezik,

Nakon što sam pospremio vezice, napravio sam prve korake. A oni su bili glasni. Guma koja se koristi na ripnama ovih tenisica poprilično je mekana pa prilikom hodanja po pločicama i laminatu tenisice glasno škripe. Salomon imam mnogobrojne mogućnosti miješanja guma koje koristi za potplat, ovisno o namjeni tenisica koje proizvodi. Kod SENSE RIDE odlučili su se za Premium Wet Traction Contagrip koji osigurava odlično prianjanje na mokrim podlogama. Očito je to razlog “škripavosti”.

 

 

Još o potplatu

 

Salomon u svoje SENSE RIDE modele ugrađuje potplat pod zajedničkim imenom “Vibe“. Radi se zapravo o kombinaciji dvaju materijala pod nazivima OPAL i EnergyCell+, a koji imaju zadatak postići dvostruki cilj – mekoću i visok stupanj povrata energije. Osim toga, OPAL je izuzetno lagan, ali izdržljiv materijal koji svoja svojstva zadržava i pri ekstremnim temperaturama.

 

 

Prvo trčanje

 

Odradio sam 10 km na nasipu, po kamenoj šumskoj stazi, s nekoliko uspona i spuštanja po travi. Prvi dojam nakon početka trčanja je bio – odlična amortizacija. Opet, u usporedbi s često pretvrdim i grubim tenisicama za trail, Salomon SENSE RIDE podsjećaju na udobne cestovne tenisice. Pod petom je Vibe sloj od 27 mm, a pod prstima 19 mm, što SENSE RIDE čini tenisicama sa srednje debelim potplatom. Drop od 8 mm je nešto na što sam naviknut i moglo bi se reći da je jedan od najčešćih.

Trčanje po kamenom putu bilo je lako i imao sam osjećaj sigurnosti, tenisice imaju odličan grip i nisam osjetio neravnine kamenja pod nogama. Sve u svemu odličan osjećaj.

Na usponima i spustovima grip posebno dolazi do izražaja, tenisica ne proklizava, a ripne koje nisu prevelike odlično “grizu” mekani teren. Vjerojatno se ne bi savršeno snalazile u jako dubokom blatu, ali to im i nije namjena.

Iako sam tenisice nosio u kućnim uvjetima nekoliko dana po nekoliko sati, osjetio sam mali nedostatak prostora u predjelu prstiju. Prostor na tom dijelu nije preširok i nekom s izrazito širokim prednjim dijelom stopala ove će tenisice vjerojatno biti preuske.

 

Nakon 50 km

 

7-8 treninga nakon prvog, Salomon SENSE RIDE postale su mi jedne od najdražih tenisica za “neasfaltno” trčanje. U mom se slučaju obično radi o trčanju na nasipu, po travi, a rjeđe po šumskim stazama. Uvijek mi je žao na nasip nositi cestovne tenisice, a teške robusne trail tenisice ipak su overkill za zemlju i šljunak nasipa.

 

Ono što uvijek tražim na prvom mjestu je udobnost. SENSE RIDE su se nakon 50-tak kilometara prilagodile mom stopalu i više nemam osjećaj da su uske u prstima. Dobra amortizacija je svakako plus, a trčanje u tenisicama s ovakvim gripom daje mi i osjećaj brzine (iako nisam baš brz).

 

Zaključak

 

Salomon SENSE RIDE spajaju dva svijeta, onaj cestovnog trčanja i onaj trčanja u prirodi. Udobnost i mekoća potplata podsjećaju na cestovne tenisice, dok grip, sigurnost i stabilnost uzimaju iz najboljih modela trail tenisica.

Preporučujem ih svima koji tek ulaze u svijet trail trčanja za jednostavnu tranziciju iz cestovnih u trail tenisice. Preporučujem i onima koji su isprobali više modela trail tenisica, a muči ih neudobnost te pretanak i pretvrd potplat.

 

Pozitivno

  • dizajn i izrada
  • udobnost unutrašnjosti
  • mekoća potplata zbog koje nije žrtvovana stabilnost
  • “hvatanje” podloge – grip
  • omjer cijene i kvalitete.

 

Negativno

  • malo preuske u prednjem dijelu, nisu za trkače s izrazito širokim stopalom.

 

Više o Salomon SENSE RIDE

 

 

 

 

Testirao: Z. M.

Uspio prvi Mandarina polumaraton u Metkoviću

U nedjelju 5. studenoga 2017. održan je 1. Mandarina polumaraton u organizaciji sportske udruge Neretva Run.

 

 

Pobjednici 1. Mandarina polumaratona su Ante Živković u muškoj i Nikolina Šustić u ženskoj kategoriji. Ante je dionicu dugu 21 kilometar pretrčao za 1:14:47, a Nikolina za 1:21:16. Od trkača drugi je došao Alija Imamović (1:17:29), a treći Tomislav Kopač (1:17.43). Drugo mjesto među trkačicama pripalo je Mariji Vrajić (1:24:30), a treće Amela Trožić (1:29:56).

U utrci polumaratona, koja je startala u Vidu malo iza 10 sati i trčala se ulicama Metkovića i prigradskih naselja, nastupio je ukupno 181 dugoprugaš, od čega 130 muškaraca i 50 žena uglavnom iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Cilj utrke je bio na Velikoj rivi u Metkoviću.

Usporedo s polumaratonom trčala se utrka Butterfly race na 5 kilometara za Manuelu Čuturu, teško oboljelu sedmogodišnju djevojčicu. Start utrke bio je u Vidu odmah nakon starta polumaratona, a cilj u Velikoj rivi u Metkoviću. U rekreativnom raspoloženju, a s velikim srcem nastupilo je oko 250 trkača svih uzrasta. Pobjednik utrke je Emir Hastor iz AK Goražde , a pobjednica Lukrecija Krstičević iz RK Jerkovac Metković.

Na kraju, oko 13:30 sati gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan je uručio medalje i pehare pobjednicima 1. Mandarina polumaratona, a predsjednik Športske zajednice Metkovića Ante Zovko plakete i priznanja za najbrže sudionike humanitarne utrke Za Manuelu. Trgovački lanac Tommy, koji bio jedan od sponzora utrke, donirao je 15.000 kuna za potrebe liječenja male Manuele na čemu je u ime obitelji zahvalio Manuelin djed.

 

 

Tekst: Neretva Run

 

Najnoviji tekstovi