Naslovnica Blog Stranica 60

[TRČI I PIŠI] PoniQ trail – divan jesenski dan u šumi

Na zapadnoj strani Medvednice, sa startom i ciljem kod livade Ponikve, ove je subote održana utrka Poniq trail. Utrka je ujedno bila i zadnje, peto kolo regionalne Kontinentrail lige. Sudionici su mogli birati između duge (25 km) i kratke staze (15 km), a ukupno je nastupilo oko 150 trkača.

 

 

Gusta jutarnja magla se digla neposredno prije starta duge utrke te je otvorila put, za ovo doba godine, atipično toplim i ugodnim vremenskim uvjetima. Osim savršenih atmosferskih prilika, savršena je bila i organizacija, staza je bila predivna i vrlo dobro označena, okrepne stanice su bile odlične – vedre i nasmijane, a nudile su i velik izbor pića i grickalica, dok je u cilju je trkače čekao grah, vege tjestenina, pivo… 

Nakon pohvala organizatorima i samoj utrci, red je istaknuti one najbolje;

Duga staza – 25km

  1. Irena Smojver 2:38:33 – Vedran Gračan 2:09:09
  2. Helena Gleđa 2:43:25 – Marko Gorički 2:11:19
  3. Sandra Juhaz 2:48:09 – Hrvoje Vlašić 2:17:38

 

Kratka staza – 15km

  1. Marta Grubic 1:48:20 – Matija Razum 1:18:32
  2. Dina Androić 1:48:44 – Dado Sobota 1:20:21
  3. Katja Rajačić 1:49:50 – Tomislav Jazvic 1:42:09

 

REZULTATI

 

 

Osobni osvrt

Iako inače nisam osoba koja osjeća tremu prije utrke, ovaj put je bilo drugačije. Večer prije sam počeo razmišljati kako da se obučem, zašto nisam odabrao kraću stazu, jesam li uopće u stanju istrčati 25 km… Trema me tek malo popustila prije starta kada sam vidio da je ipak gotovo sve idealno i da nas čeka divan dan za naganjanje po šumama Medvednice.

Nakon detaljnih uputa organizatora, utrka je krenula. Staza od starta odmah kreće uzbrdo i vijuga taman toliko da vidite trkače iznad sebe te da vam nabiju komplekse oni najbrži, kojima očito nitko nije objasnio da bi trčanje uzbrdo trebalo biti teško. Obzirom da je taj prvi uspon prilično dug, mojim nezagrijanim astmatičarskim plućima nije baš najbolje sjeo. Negdje nakon prvog kilometra sam se već tješio da imam još samo 24 puta toliko.

Nakon početnog penjanja došao je meni najlijepši dio staze, nekoliko kilometara fluidnih i trčljivih staza pored potoka, slapova i predivnih pogleda. Na tom dijelu je na nizbrdici pored mene projurio jedan trkač i rekao mi „bez brige, stići ćeš me na prvoj nizbrdici“. Nisam ga vidio do kraja utrke.

Kada je spomenuti trkač odmaglio naprijed, shvatio sam da moja „idem uvijek trčati iza nekog da ne moram pratit oznake“ taktika i nije baš savršena. Ipak, brzo sam uvidio da mi praćenje oznaka ide dosta dobro, čak mi je u jednom trenutku išlo toliko dobro da nisam registrirao korijen ili kamen na putu te sam isprobao skok na glavu u lišće.

Uskoro ulazimo u ulicu Vizane koja je uvjerljivo najstrmija ulica koju sam ja ikad vidio. To je bio uspon nakon kojeg su se moje noge odlučile stopiti s okolinom i počele poprimat karakteristike drva. Nakon toga, vjerojatno zbog manjka kisika u mozgu, baš i nemam previše sjećanja što se događalo, a možda se i nije previše toga događalo (osim moje agonije). Tek negdje 5 kilometara prije cilja me prestiže jedan od natjecatelja te ga odlučujem pratiti do cilja. Nakon par stotina metara odlučujem ga ipak ne pratiti do cilja.

Zadnjih nekoliko kilometara se vučem do cilja, povremeno prestižem natjecatelje s kraće staze pa me to veseli i razmišljam koliko je ono pisalo u raspisu da je staza duga, 24 ili 25 kilometara. 200 metara prije cilja me opet prestiže isti trkač kojeg sam zadnjeg spomenuo, nakon što je vjerojatno fulao stazu, no ovaj put ga poučen iskustvom niti ne pokušavam pratiti. Ulazim u cilj, na garminu okruglih 25.

Nakon ovog introspektivnog osvrta pohvalio bih organizatore i atmosferu. Staza je odlična i svatko u malo boljoj formi ju može trčati velikom većinom, no to ne znači da je imalo lagana. Majica iz bogatog startnog paketa je kvalitetna i lijepa, a svežanj sapuna i krema mogu isprobavati do sljedećeg izdanja utrke. Utrku i KontinenTrail ligu svakako preporučam svima.

Napisao: Marko Duspara

[UVOD U ANATOMIJU] Stopalo – remek djelo evolucije

Svi dijelovi noge o kojima smo dosad pisali imaju jednu zajedničku zadaću – dovesti stopalo u željeni položaj. Oni su na neki način stopalu podređeni jer je ono u direktnom kontaktu s podlogom, prvo prima udarce i odguruje nas prema naprijed. Korak po korak.

 

 

Slobodno možemo reći da su stopala najvažniji dio tijela za jednog trkača, barem ako je suditi po tome koliko vremena i novaca ulažemo u izbor optimalnih tenisica u koje ćemo ih obuti. No, izuzev tenisica, ovaj dio noge najbliže tlu od iznimne je važnosti jer nam daje informacije o podlozi, amortizira velik dio sile koja nastaje pri doskoku, usmjerava nas i odguruje od tla u visinu i prema naprijed. Ozljede stopala nisu rijetke, a neugodna bol koja prati svaki korak često i doslovno „izuva trkače iz tenisica“.

 

Anatomsko umjetničko djelo

 

26 kostiju, 33 zgloba i više od stotinu mišića, tetiva i ligamenata – složenost stopala još je davno opisao Leonardo da Vinci kao „remek djelo inženjeringa i umjetnosti“. Za trkače su od posebne važnosti i različiti položaji koje stopalo zauzima prilikom gaženja, pa razlikujemo pronaciju (gaženje po unutarnjem rubu stopala) te supinaciju (gaženje po vanjskom rubu). Optimalni položaj stopala je blaga pronacija, no kada je iz raznih razloga luk (svod) stopala visok ili pak nizak, nastaju supinacija, odnosno izrazita pronacija. Svatko tko je malo pomnije proučavao različite modele tenisica susreo se s ovim pojmovima, pošto je dosta važno kupiti tenisice koje odgovaraju baš tvom tipu stopala.

Kosti stopala

 

Stopalo modernog čovjeka

 

Prije nekoliko godina razvio se „novi“ trkački pokret – bosonogo trčanje. Trkači i znanstvenici koji su ga pokrenuli bili su vođeni idejom da je stopalo modernog čovjeka, tj. čovjeka čije je stopalo od malih nogu zatvoreno u cipele i kreće se uglavnom po ravnim i tvrdim podlogama, oslabljeno i stoga podložno ozljedama. Prije su, naravno, ljudi trčali bosi i imali razvijeniju muskulaturu stopala, što ih je čuvalo od ozljeda, i to ne samo stopala nego i ostalih dijelova nogu.

U tome leži i dio odgovora na pitanje zašto afrički maratonci, koji cijelo djetinjstvo provedu bosi, dominiraju dugim prugama. No, u današnje vrijeme kada većina stanovništva živi i trči u gradovima, trčati bos baš i nije najbolje rješenje. Ipak, stopala možemo (i moramo, ako želimo dugo trčati) čuvati od ozljeda i na druge načine – izvođenjem vježbi za jačanje mišića te pravilnim izborom tenisica.

 

Najčešće ozljede stopala

 

Upala plantarne fascije koja se manifestira kao bol u peti jedna je od najčešćih ozljeda u trkača uopće. S obzirom da većina trkača dolazi u kontakt s podlogom najprije petom, a zatim prednjim dijelom stopala, ova činjenica niti ne čudi previše. Ako tome dodamo biomehaničke probleme poput spuštenih stopala i izrazite pronacije te iznošene tenisice i naglo povećanje volumena treninga, opterećenje na stopalo je ogromno.

Pod dodatnim rizikom su i žene koje nose cipele s visokim petama što doprinosi naprezanju ligamenata i tetiva u stopalu. Neliječena upala plantarne fascije može dovesti do nastanka kalcifikata na mjestu gdje se fascija veže za petnu kost, a to stanje, koje može prilično dugo mučiti trkače, nazivamo petni trn. Kako do toga ne bi došlo, važno je redovito mijenjati tenisice, držati se pravila 10 % kod povećanja tjedne kilometraže i poraditi na muskulaturi stopala. Ako se bol u peti ipak javi, pravovremeni odmor i primjena fizikalne terapije ubrzat će povratak na trkačke staze. Kao i uvijek kada nastupi neka ozljeda, razmisli što je do nje moglo dovesti i kako to možeš izbjeći u budućnosti.

Mišići stopala

 

Bol u prednjem dijelu stopala ne javlja se tako često, ali može biti uzrokovana ozbiljnom ozljedom – stres frakturom metatarzalne kosti. Pet metatarzalnih kostiju nalaze se sprijeda u stopalu, a na njih se nastavljaju kosti nožnih prstiju. Kao i petna kost, pod velikim su opterećenjem kod trkača jer se na njih oslanjamo prilikom odskoka od podloge, a posebno je osjetljiva druga metatarzalna kost. Stres fraktura je zapravo lom kosti koji nastaje postupno, pod utjecajem ponavljane traume na kost koja nije dovoljno snažna da bi takav stres podnijela. Tipično nastaje pri naglim povećanjima volumena treninga, a znakovi koji upućuju da se radi o stres frakturi su nagli nastanak bola koji se ne može povezati s direktnom traumom te nemogućnost poskakivanja na ozlijeđenoj nozi. Kroz neke ozljede možemo „protrčati“, no stres fraktura zahtjeva dobar odmor i rehabilitaciju.

Za kraj sam ostavila najčešće probleme koje nam naša stopala zadaju, a koji zapravo nisu ozljede, već više problemi kozmetske naravi. Žuljevi, crni nokti, kožna zadebljanja…nekima su oni poput svojevrsnih ordena časti ili podsjetnika na pretrčane kilometre i završene utrke, no većini su ipak ružne posljedice trčanja koje bi najradije sakrili (posebno u ljetnim mjesecima!). Postoje mali trikovi koji mogu spriječiti i to: dovoljno velike i široke tenisice, čarape za trčanje bez šavova, kao i redovita higijena stopala.

Ako svojim stopalima posvetiš barem onoliko pažnje koliko posvećuješ izboru tenisica za trčanje i ubaciš tu i tamo nekoliko vježbica za jačanje mišića stopala će ti biti zdrava i zahvalna! 🙂

Napisala: Anda Tomaš / 3sporta.com
Foto: bigstockphoto.com

 

 

Dođi na 10K utrku – finale Dubrovnik RUN lige

Nakon Dubrovačkog akvatlona, Du Motion je najavio još jednu utrku u jesenskom terminu, koju organizira u suradnji s D3 Triatlon klubom Dubrovnik. Riječ je o desetkilometarskoj utrci – 10K koja će se trčati u nedjelju, 19. studenog na poluotoku Babin Kuk, sa startom i ciljem u prekrasnoj uvali Lapad.

 

10K utrka ujedno je i finale popularne Dubrovnik RUN lige, koje garantira nastup velikog broja ljubitelja trčanja iz dubrovačkog kraja, ali i regije. Mogućnost  je to i početnicima i iskusnim trkačima da testiraju svoju formu i brzinu na jednoj od najatraktivnijih dubrovačkih šetačko – trkačkih staza uz more. Start utrke je u 9:30 h.

Svi zainteresirani za 10K utrku mogu se prijaviti putem stranice RaceCollector.com zaključno sa 16. studenim. Startnina iznosi 100 kuna, a startni paketi koji sadrže startni broj, majicu i Pasta kupon, moći će se podići u ugostiteljskom objektu Sunset Beach u subotu, 18. studenog od 10 do 19 h te na sam dan utrke od 07:30 do 08:30h.

“Du Motion s dodatnim jesenskim utrkama pod svojim brendom pomaže pozicioniranje Dubrovnika kao atraktivne destinacije za aktivan odmor, ali i pruža priliku trkačima da se pripreme za nadolazeće trkačke manifestacije.”  – izjavio je ovom prigodom direktor Du Motiona, Alen Bošković.

U to se svakako ubraja i glavni dubrovački trkački događaj, Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik koji će 28. i 29. travnja 2018. u Dubrovnik ponovo privući trkače sa svih strana svijeta.

Dodajmo na kraju kako su službeni hoteli Du Motiona – Valamar hoteli i ljetovališta za sve trkače pripremili posebnu ponudu smještaja u Valamar Lacroma Dubrovnik hotelu (4 zvjezdice) po cijeni od 60 eura za jednokrevetnu i 70 eura za dvokrevetnu sobu s uključenim doručkom. 

Informacije i rezervacije na: tel. +385 20 448 638, e-mail milivoj.tomic@valamar.com

Link za prijave

Link na informacije o utrci

Više o utrkama, prijavama i trkačkim paketima, potražite na službenoj stranici Du Motiona.

Du Motion možete pratiti i na društvenim mrežama: Facebook / Twitter / Instagram

#ready4more

 

Staza 10K utrke
Pogled sa staze

PR

 

[FOTO] Prekrasan trkački vikend u Ljubljani – dojmovi trkača

Nekima prvi maraton, a nekima 250. – šarena rijeka raznolikih trkača razlila se prošlog vikenda po glavnom gradu Slovenije. Ljubljanski maraton doista je primjer vrhunske organizacije i atmosfere na stazi, a to je iskusilo gotovo dvadeset tisuća trkača. Hrvata je bilo oko dvije tisuće.

 

Vremenski su uvjeti bili dobri, skoro idealna temperatura uz povremeno neugodne nalete vjetra. Slovenci doista jako vole svoj maraton pa je spontano okupljenih navijača bilo svuda uz stazu, a to su dodatno začinili glazbenici koji su žestoko svirali na nekoliko mjesta.

Najbrži maratonci i maratonke očekivano su bili gosti iz Kenije i Etiopije. Kod žena je pobijedila Shuko Genemo Wote s 2:27:02, druga i 50 sekundi sporija bila je Purity Jebichii Changwony, a treća Jane Jelagat Seurey s 2:28:05. Najbrži muškarac na maratonskoj trci bio je Marius Kimutai koji je u cilj stigao za 2:08:33, minutu iza njega Solomon Kirwa Yego i na trećem mjestu Albert Korir s 2:10:35.

Naši najbrži predstavnici bili su Nikolina Šustić Stanković (2:50:34) i Danijel Katalenić (2:54:00).

Na upola kraćoj stazi pobijedila je Fruzsina Bakonyi iz Mađarske s 1:22:36, druga je stigla slovenska trkačica Klara Ljubi 13 sekundi kasnije, a treća Srpkinja Biljana Cvijanović s 1:24:00. Rok Puhar je pobijedio na domaćem terenu s 1:08:17, drugi je bio Austrijanac Michael Marantelli s 1:09:09, a treći opet Slovenac Jan Brešan za 1:09:37.

Najbrži polumaratonci iz Hrvatske bili su Ingrid Nikolesić (1:25:15) i Goran Murić (1:18:23).

Sve rezultate možete pretražiti na linku.

Čestitamo svima i vidimo se u predivnoj Ljubljani i iduće godine (s nadom da će nas tada dočekati nešto kreativnije medalje)!

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

 

__________

 

Evo i nekih dojmova trkača 22. Ljubljanskog maratona:

 

Bio je to moj prvi maraton, krenuo sam prilično konzervativno i nastojao disciplinirano održavati jednolik tempo. U par navrata sam bio u iskušenju ubrzati, ali sam, na svu sreću odolio tom porivu.

Negdje oko 17. kilometra me uhvatila nekakva kriza, ali su baš tu negdje trojica rokera pored ceste imali svoj preformans. Momci su tako žestoko prašili da sam u trenu zaboravio krizu i noge su postale nekako lakše.

Nakon 20. kilometra i odvajanja od polumaratonaca prolazi mi kroz glavu da sam mogao i ja skrenuti prema cilju za polumaratonce kad sam vidio kolika rijeka ljudi ide u cilj polumaratona, a na maraton nastavlja samo manji dio. Kako su kilometri odmicali noge su postajale sve teže. Ipak sam do 35. kilometra odradio u istom tempu kao od starta. Nakon tog 35. malo sam popustio u strahu da me neće negdje zalijepiti za asfalt i da neću moći dalje, a tako blizu cilja sam.

S vremenom 4:19 sam utrčao u cilj, čak sam imao i sprinterski finiš kad sam vidio ispred sebe nekoliko natjecatelja u ciljnoj ravnini.

Iako sam, eto, odradio svoj prvi maraton ipak će mi najviše ostati u sjećanju cijeli taj šušur oko fantastično održane utrke. Navijači cijelom trasom utrke. Prepune okrijepe na svakih 2,5 km. Svako malo neko dobacuje: „Dejmo, dejmo!! Še mal, še mal!!

Predivno iskustvo. Ljubljana, Slovenia, svakako se vidimo opet.

Renato Pilipović

 

__________

Svaki utrka ima priču – želju, plan, početak i cilj. I puno više. Moj prvi polumaraton je najviše od svega bio želja. Hvala svima na podršci – zaslužili ste čuti priču o herojima koje mnogi brzi nisu upoznali.
Još prije 10 mjeseci sam se oporavljala trčeči 200 m, pa 500 m… Jučer sam bila jedna od 12000 trkača na startu polumaratona i maratona u Ljubljani. Divnoj Ljubljani, s najboljim navijačima duž cijele trase!
Krenula sam sa začelja da ne ometam druge, no noge su nosile same, srce htjelo, bar tisuću sam ih prešla. Divota! I nakon 10 km boool! Opet ta opaka bol! Šepala sam, hodala, pokušavala se više puta vratiti u trku i usput gledala kako me ona tisuća trkača prelazi. Hmmm…grzem usnu i brojim koliko mi sati šepanja preostaje do cilja.
I onda dolazi najbolji dio! Začelje! Na začelju su pravi heroji utrke: starci, šepavi, ljudi sa slabim plućima ili bez iskustva,… stotine onih koji jednostavno žele doći do cilja. Razbiti zid i tvrdoglavi su – kao i ja. 🙂 Ma ništa drugo nije bitno! Otraga je fešta! Otraga se jedu banane i čokolade na svakoj okrepnoj stanici, rukujemo se. Otraga se ide i na wc ili masažu kad god zatreba. Otraga je Selma iz Ljubljane, dankinja koja dugo nije trčala, ali je došla u Ljubljanu samo da bi trčala, djevojčica sa down-sindromom koja voli trčati s mamom, mostarac koji voli brati gljive…Svi se kužimo i lagano držimo svoj tempo prema cilju.

Neodoljive okice kraj ceste i pružene ručice obavezno su dobile 5. Pa čak i transparent sa srcem na kom piše “daj 5 za snagu!” Bobnjari i trobentice koje su dočekali nas otraga su dobili obavezni smiješak ili leteću pusu… Otraga je ekipa! Policajcu na zavoju je sve jasno dok me gleda ovakvu šepavu, pa zeza: ne tako hitro, gospa!
Usput sam par puta radila čučnjeve i mahala nogom da bi sve sjelo na svoje mjesto… bol se smanjuje i lakano napuštam “moje otraga”. Mašemo si. 🙂 Srce mi je prejako i željno cilja.
Sretna sam! Jako! I zbog brzih trkača, i zbog mojih heroja otraga, zbog cijele priče, zbog tvrdoglavosti… zbog ostvarenog cilja. 🙂

Dunja Franjić, objavljeno u grupi TRČIMO! 3sporta.com

 

 

 

[INTERVJU] Franjo Lončar u Ljubljani istrčao svoj 250. maraton!

Danas je na 22. Ljubljanskom maratonu nastupilo mnogo trkačica i trkača iz Hrvatske. No jedan među njima ovom je utrkom obilježio veliki jubilej – istrčao je svoj 250. maraton. Njegovo ime je Franjo Lončar, iza sebe ima 63 godine života i nebrojeno trkačkih uspomena.

 

 

 

3sporta: Franjo, prije svega čestitamo na ovom značajnom jubileju!

Franjo Lončar: Hvala!

 

3sporta: Je li Ljubljanski maraton došao slučajno na red kao 250. maraton ili je bilo neke namjere?

Franjo Lončar: Ove godine održan je 22. Ljubljanski maraton, od čega sam istrčao njih 17, tri puta ispod magične granice od 3 sata. Preostalih 5 nisam trčao uglavnom zbog spriječenosti iz obiteljskih razloga ili pak ozljede kao prošle godine.

Na 6. izdanju 28. 10. 2001. istrčao sam svoj osobni rekord 2:47, a Ljubljana 2013. uz  rezultat 3:28 bio je moj jubilarni, ukupno 200. maraton. Upravo Ljubljanu ističem kao primjer dobre organizacije i preporučam svojim trkačkim prijateljima, te je na temelju prethodno navedenog i zaslužila da u njoj obilježim još jednu prijelomnicu u svojoj trkačkoj karijeri.

Ipak, prema prvotnom planu to je trebalo biti u talijanskom Forliu na memorijalnom Maratona del Presidente, koji se trči u počast osnivaču i prvom predsjedniku mog kluba Club Super Marathon Italia, Sergiu Tampieriu. Zbog ozljede pete morao sam propustiti dva planirana i prijavljena maratona, tako da je Forli, umjesto jubilarni, bio moj 248. pa je dakle čistom slučajnošću jubilej pao opet na Ljubljanu.

 

 

3sporta: Razgovarali smo nakon Vašeg 220. maratona u siječnju 2016. godine. Što se događalo od onda do danas u trkačkom smislu?

Franjo Lončar: Prilično nezgodan period po pitanju zdravstvenog stanja i pripravnosti za trčanje. U ove nepune dvije godine dogodilo mi se nekoliko ozljeda od kojih bi svaka pojedinačno „normalnog“ trkača zasigurno barem pola godine izbacile iz stroja, ako ne i prekinula trkačku karijeru.

Kao prvo bilo je to pucanje kalcifikata u lijevoj ahilovoj tetivi s kojim sam uz nesnosne bolove uspio istrčati pet maratona, od čega je prošlogodišnji Zagreb uslijed forsiranja tempa, unatoč ozljedi, rezultirao time da nakon istrčanog maratona u solidnom vremenu 3:19, više nisam mogao normalno hodati, a kamo li trčati.

Uslijedio je period fizioterapije gdje se kombiniranom tehnikom udarnog vala i prikladnih pripravaka i vježbi uspjelo sanirati nastali problem. Nakon toga, problemi s išijadikusom, koljenom i što sve ne. I ovaj jubilarac bio je upitan zbog bolova u lijevom koljenu.

 

3sporta: Imate li neki maraton u tih 30 od zadnjeg intervjua koji je baš ostao zapamćen?

Franjo Lončar: Prije odgovora, mala korekcija, odnosno objašnjenje koje sam dao i u spomenutom intervjuu. Koncem 2015. godine imao sam istrčanih 231 utrku u kategoriji „maratona e ultra“ (42,2 km i više) koje se prema usvojenoj metodologiji evidentiraju kao maratoni – od toga je bilo 220 klasičnih maratona, preostalih 11 su ultre. Dakle, u ove nepune dvije godine nisam istrčao 30 već samo 19 maratona iliti u četiri zadnje godine od Ljubljane 2013. do Ljubljane 2017. okruglo 50.

Ovogodišnji Wine run Umag ostat će mi zapamćen zbog spleta nepovoljnih vremenskih uvjeta – prvo vrućina, potom orkansko nevrijeme s jakim vjetrom koji je u završnici utrke morem šibao trkače, rasturio okrepne stanice i uređaje za mjerenje vremena u ciljnoj ravni, te kao vrhunac tučom veličine lješnjaka koja je nemilice bubnjala po našim glavama. Navedene vremenske neprilike rezultirale su time da je ciljna lista rekonstruirana danima nakon završetka maratona, a niti do danas nije konačna.

Ipak, svi navedeni problemi su sekundarne naravi i na njih se nije moglo utjecati – meni su poglavito zasmetali propusti organizatora u markiranju trase i s tim u vezi izazvana lutanja, te je na kraju ostvareno vrijeme u cilju 4:06 uz ekstremnu iscrpljenost, moj najslabiji rezultat uopće. Zapamtit ću ga kao utrku koju ne bih želio i zasigurno više neću ponoviti. Ja sam očito stari ziheraš, a tko voli takve maratone s elementima traila, orijentacije, cirkusa i avanture, samo neka izvoli.

 

3sporta: 250 je baš impozantna brojka, imate najviše istrčanih maratona u Hrvatskoj. Zamislimo da godine ne idu i da zdravlje služi savršeno – koja bi brojka bila krajnji cilj?

Franjo Lončar: Ha, ha. Lijepo je zamišljati, ali stvarnost je da godine i te kako idu, a i zdravlje je daleko od savršenog. Nemam zacrtan krajnji cilj, ali izgledno je da se brojka od 300 maratona čini dohvatljivom, pa se to nameće kao realan cilj.

Ako je po meni 100 maratona neka prva razina kod maratonaca koji naglasak daju na kvantitetu, onda je 300 drugi, a 1000 maratona treći level. Nakon toga samo mentalni sklop trkača i nebo predstavljaju granice.

Zašto baš 300, a ne neki drugi broj – recimo 200 ili 500 maratona? Upravo stoga što maratonci s 300 istrčanih maratona ulaze na prestižnu svjetsku listu „World Megamarathon Ranking 300+“ koju vodi i  ažurira japanski Full Hjaku Club (100 Marathon Club Japan) odnosno gosp. Yoshino Takatoshi na temelju inputa koje mu dostavljaju  nacionalni klubovi 100 maratona. Za sada takav klub u Hrvatskoj ne postoji, te sam već 5 godina član Club Super Marathon Italia.

U Hrvatskoj sam trkač s najviše maratona, a u spomenutom klubu tek na 54. poziciji od 255 članova koji imaju preko 100 istrčanih maratona. Vodeći u CSMI je moj klupski prijatelj Vito Piero Ancora s preko 1000 maratona, ali na spomenutoj svjetskoj listi on je tek na 20. mjestu – vodeći je Christian Hottas koji s 30. 06. 2017. ima 2576 maratona! Uzme li se u obzir činjenica da je na svjetskoj listi 300+ preko 600 maratonaca računajući i one koji više ne trče ili su preminuli, a njih 22 imaju iznad 1000 maratona, svaki komentar na zaključak o „impozantnoj“ brojci 250 je suvišan.

 

3sporta: Vi ste skromni, za nas je to itekako velika brojka! Koji su Vam planovi za ovu godinu koja je na izmaku i za početak iduće sezone?

Franjo Lončar: Nakon Ljubljane u planu je beogradski Plavi krug 12. studenoga, Adria advent Crikvenica 3. prosinca, te sredinom prosinca tradicionalni Reciklažni maraton u Novom Sadu. Koncem ove godine vjerojatno pada još jedan jubilej – 100 zajedničkih maratona s mojim trkačkim prijateljem Jurajom Evačićem iz Koprivnice. Ljubljana je bio naš 97. zajednički, a njegov 142. maraton.

Početak naredne godine vjerojatno će obilježiti Brijuni, te Rijeka run koji sam već prijavio. Planovi su ipak jedno, a njihovo ostvarenje limitirano je sve učestalijim zdravstvenim tegobama kao refleks „zamora materijala“. Temeljni problem je što ja uz kvantitetu nastojim održati i kvalitetu, a to dvoje baš i ne idu skupa, te je takav pristup primarni uzrok mojih tegoba, odnosno sve češćih ozljeda. U svakom slučaju malo sam „potegao ručnu“ po pitanju broja maratona, ali nadam se da će i u narednoj godini to opet biti broj s dvije znamenke.

Idealno bi bilo da kao u protekle 4 i u naredne 4 godine istrčim također 50 maratona, te da jubilarni 300. bude ponovo u Ljubljani 2021. Pričuvna opcija – 50 maratona u 5 godina i jubilarac Ljubljana 2022.

 

Nakon 250. maratona sa startnim brojem 250

 

PONIQ TRAIL – posljednji sunčani trail godine

U subotu 4. 11. održat će se završna utrka iz EGS KontinenTrail lige. Nakon Samobora, Vrhovca, Ogulina i Daruvara, na red je došla i Medvednica.

 

 

Poniq Trail bit će svojevrsni šlag na torti prve, vrlo uspješne godine za ovu trail ligu. Na  dosadašnjim utrkama trčalo se po označenim stazama u najljepšim dijelovima centralne Hrvatske, a tako će biti i na kraju lige.

Staze PoniQ traila, kao što samo ime govori, protezat će se u blizini livade Ponikve, poznatog izletišta Zagrepčana. Start i cilj su na okretištu ZET-ove autobusne linije u Gornjem Stenjevcu, a na izbor imate dvije različite utrke, kraća na 15 km i duža, za one iskusnije na 25 km koja će svoje trkače voditi do planinarskog doma Risnjak i kružnom stazom natrag do polazišne točke. 

Sve natjecatelje očekuje bogat startni paket, okrepa na stazi, ručak u cilju i nadasve dobra zabava.

Prijave koje su otvorene do 31.10. te dodatne informacije pronađite na linkovima:

https://www.stotinka.hr/hrv/dogadjaj/490

https://www.facebook.com/EGSkontinenTrail/

 

Promo tekst

Otvoreno pismo organizatora utrka trkačima

Dragi trkači, ovih dana objavljeno je otvoreno pismo u kojem jedan trkač piše organizatorima utrka kako bi se trebali postaviti prema svojim klijentima / natjecateljima, čega se trebaju držati i koja pravila moraju poštivati.

 

 

Pročitao sam pismo o prvog do zadnjeg slova i kao jedan od trkača koji se osim trčanjem bavi i organizacijom utrka odlučio sam složiti jedno otvoreno pismo s natuknicama kojih bi se vi – naši dragi konzumenti startnina – trebali pridržavati, odnosno o kojim stvarima bi trebali voditi računa kada odlučujete na koju utrku se prijaviti.

 

Disclaimer: sve što pišem odnosi se na utrke koje organizira AK Sljeme čiji sam član i u čije ime mogu govoriti jer znam što i koliko nudimo na utrkama.

 

 1. Utrka je proizvod – a proizvodnja košta

 

Kada organizator krene u organizaciju utrke uvijek mora napraviti računicu koliko ga jedan startni paket košta i temeljem toga kreirati cijenu startnine. Činjenica je da su na našim prostorima cijene startnina još uvijek relativno niske u odnosu na to što se za njih dobije, jer ćete bilo gdje zapadnije za istu takvu vrećicu nerijetko izdvojiti i duplo veći iznos.

Majica, originalna finišerska medalja, čip, broj, vrlo često bon za ručak ili pivo dio su onog vidljivog dijela paketa. Troškovi organizacije, dozvola, najma opreme, okrepe i slično također se računaju prema jediničnoj cijeni startnine, pa nije rijedak slučaj da utrka ode u minus ako ne skupi dovoljno natjecatelja.

Sve ovo pišem zato jer se vrlo često zna čuti da su utrke «preskupe» – vi imate moć ne doći na utrku koju ne želite, ali isto tako morate znati da nije svaka utrka ista i ne uključuje istu količinu angažmana i sredstava za njenu organizaciju… uzmite to u obzir kada organizator «bezobrazno» podigne cijenu startnine za 10 kuna i procijenite isplati li vam se to u odnosu na to što dobijate.

 

 

 2. Raspis mora biti jasan – ali okolnosti se mogu promijeniti

 

Kada pišemo raspis, najčešće puno mjeseci pred utrku, na neke stvari ne možemo utjecati ako se u međuvremenu dogode – ako smo predvidjeli podizanje brojeva na otvorenom, a tjedan pred utrku najavi se kiša, obavijestit ćemo vas i promijeniti lokaciju. Nadalje, ako je tri tjedna pred utrku neka od prometnica kojom se utrka kreće zatvorena zbog radova, morat ćemo promijeniti trasu i također vas o tome obavijestiti.

Nije zgorega niti napomenuti da neke utrke narastu i više od planiranog broja natjecatelja, pa se možda start utrke (utrka) mora odvojiti na dva različita vremena. Sve su to stvari koje bi mi voljeli znati unaprijed, no nekad ih ne možemo predvidjeti. Raspis je tu kao informacija i bitne stvari iz njega ne bi se smjele mijenjati. No, staklena kugla nam je na popravku, pa nažalost puno toga ne vidimo unaprijed.

 

3. Volimo odgovarati na poruke, ali nemamo vojsku volontera koja to radi

 

Komunikaciju s trkačima na domaćim utrkama najčešće hendla jedna osoba. U tjednima pred utrku broj poruka na Facebooku i u inboxu dosegne troznamenkaste brojke i da bi se na njih odgovorilo ponekad treba nešto vremena. To nije zato što vas mi ne volimo ili zanemarujemo, već fizički ne stignemo obraditi svaki upit u roku koji vi mislite da je dovoljan.

Skoro sve poruke dobiju odgovor u roku 24 sata, no neka nam i promakne… a neki očekuju odgovor iste minute kad su poslali upit. Iako bi voljeli da to tako funkcionira, to nažalost nije moguće.

 

4. 10 km je 10 km, polumaraton je 21.097 metara, maraton je 42.195 metara – da, ako trčite idealnom trasom.

 

U doba kad svi imamo Garmine, Runkeepere i ostala čuda tehnike, lako je izmjeriti stazu kojom smo trčali i često ona ispadne duža ili kraća od dužine koja vam je obećana raspisom. Razloga može biti nekoliko, pa krenimo redom:

  • Na utrci se mjeri idealna putanja kojom se trkač kreće i kojom se kreću najčešće oni u prvim redovima. Mi ostali trčimo ulicama kako stignemo i kako možemo s obzirom na gužvu ispred sebe. Samim tim, skupljamo metre (u Berlinu čak i kilometre) viška koje nam kraju naš sat veselo izbaci.
  • U gradskim utrkama Garmin je pouzdan kao vremenska prognoza godinu dana unaprijed – visoke zgrade prikazat će vašu putanju kao da ste trčali kroz objekte i samim tim dati vam krivu dužinu na kraju utrke.
  • Vjerojatno ste i sami primijetili, ali razni uređaji mjere dužinu drugačije – tako na Garminu možete imati jednu dužinu, na Polaru drugu, a na mobitelu treću. Tražiti da staza bude točna «u metar» na osnovu vašeg ispisa na satu je u najmanju ruku nemoguća misija.

Naravno, postoje i utrke na kojima je evidentno staza krivo izmjerena i u to ne ulazim. Poanta je da vaš sad nije najpouzdanije mjerilo točnosti dužine staze.

 

5. Da ima dovoljno majica i medalja…

 

Ovo je zapravo dio teksta zbog kojeg sam se odlučio na ovaj odgovor. Zanimljivo je kako neki trkači imaju dvostruke kriterije – s jedne strane, u redu im je tražiti da se prijave dva dana pred utrku, jer u suprotnom organizatori su zločesti ljudi koji ne daju dobrim ljudima da trče, a s druge strane ne vode računa da se upravo ranijim zatvaranjem prijava može omogućiti da svi natjecatelji dobiju artikl koji su naručili.

Kao organizator, mogu vam opisati proceduru koja prethodi preuzimanju startnih brojeva – x dana prije utrke zatvaraju se prijave i zbrajaju se količine i veličine majici. Nakon toga se one naručuju prema toj specifikaciji (plus određeni postotak «za svaki slučaj») i šalje se narudžba u tiskaru. To je idealan scenarij. No upravo u tom periodu nakon zatvaranja prijava stiže sto molbi za startninom i sto razloga zašto se trkač nije prijavio ranije. Ako vas prihvatimo, riskiramo da nećemo imati dosta majici i medalja za sve trkače. Ako vas odbijemo, okrutni smo i propast ćemo «jer se to tako ne radi». Morate odabrati želite li utrku sa osiguranim startnim paketom ili prijave do zadnjeg trena. Oboje ne ide.

Medalje su pak priča za sebe i njih naručujemo čak 3 tjedna prije utrke. Znači tada mi moramo znati u 5% razlike broj trkača koji će nastupiti na utrci. I opet imamo isti problem – sviđaju vam se originalne medalje? Onda se morate prijaviti na vrijeme da vam je možemo na vrijeme i naručiti.

Kultura ranih prijava polako dolazi i u naše krajeve i, kako se čini, za koju godinu to će biti normalna stvar. Za sada još uvijek imamo slučajeve da ljudi žele i ovce i novce… odnosno i majicu i medalju… s prijavom dan prije utrke.

 

 

6. Okrepa za sve, ne samo za vodeće – apsolutno!

 

Ovdje nemam što dodati i nema izgovora organizatora za nedovoljnu količinu okrepe. Ako se to i dogodi, organizator je dužan ispričati se i barem navesti razlog (ako ga ima) zašto je do toga došlo. S druge strane, postoje natjecatelji koji na okrepnim stanicama na 10k utrkama očekuju gozbu, a ne samo vodu i izotonik. Tu, nažalost, ne možemo puno napraviti.

 

7. Da ima dovoljno WC-a da se ne mora čekati pola sata…

 

Iako bi voljeli reći da se slažemo s ovom tvrdnjom, pozivamo sve trkače da probaju obaviti veliku ili malu nuždu na berlinskom ili bečkom maratonu neposredno pred utrku. Ne čeka se pola sata nego sat vremena na red za wc školjku. Naravno da treba osigurati dovoljan broj wc-a ali ne zaboravite da 99% ljudi navale na wc 5 minuta pred start utrke. Tada je čekanje neizbježno.

 

8. Ako je zatvoren promet, onda treba biti zatvoren promet – slažemo se

 

Iako je većina naših klupskih utrka na mjestima bez prometa, slažemo se da promet za vrijeme utrke treba biti u cijelosti zatvoren ili barem reguliran tako da trkači to ne osjete. Tramvaj iza leđa dok trčite gradsku utrku nikome nije ugodan doživljaj.

 

9. Rezultati točni i na vrijeme – i opet se slažemo

 

U vrijeme čipova i elektronike, rezultati zaista trebaju biti na vrijeme, ali to ne znači da trebaju biti u trenutku kada ste vi ušli u cilj. Objektivan rok za objavu neslužbenih rezultata je pola sata do sat nakon ulaska zadnjeg natjecatelja u cilj.

Neke utrke imaju live prijenos rezultata, no to su najčešće ultramaratoni s puno kontrolnih točaka gdje to ima smisla. Na «normalnim» utrkama rezultati objavljeni neposredno nakon utrke su standard i toga se treba držati.

Što se pak točnosti tiče, ponekad se dogodi da sistem ne očita čip na trkaču – nekad je to do samog sistema koji propusti čip, a nekad do trkača koji u utrci skine majicu, zaveže ju oko glave i tako uđe u cilj. Čip je, naravno, negdje na čelu pa ga sistem ne vidi. Ali zato postoje reklamacije i video kamera s kojom se i takvim rezultatima uđe u trag.

 

10. Pametan način dodjele priznanja po kategorijama

 

Priznanja po starosnim kategorijama su relikt nekih davnih vremena i na modernim trkama se izbacuju – uz portal na kojem možete uz rezultat, vidjeti svoje vrijeme u poretku u kategoriji i isprintati si diplomu na kojem će taj poredak biti vidljiv, službena proglašenja pobjednika po starosnim kategorijama više nema smisla – cijela ta procedura se predugo otegne i na kraju na postolju imate jednog čovjeka jer su ostala dvojica otišla kući. Priznanja ukupnih pobjednika po utrkama u muško/ženskim kategorijama su druga priča, i mi se trudimo proglasiti ih čim treći u poretku uđe u cilj.

U zaključku otvorenog pisma navodi da se da vas ne trpamo previše sponzorskim porukama, iako to oni plaćaju… a s duge strane svi volimo doći na GRAWE Noćni Maraton, uživati u lampionima, osvijetljenim stablima, vatrometu, DJ-u i cijeloj atmosferi… mislite li da se cijeli taj trošak pokriva od startnine od 150 kn? Naravno da ne, zato je tu sponzor koji je to omogućio… i najmanje što možemo je omogućiti mu kvalitetni plasman na utrci.

Objektivno gledano, malo je neuviđavno željeti da se utrka stvori i financira od čistog, hrvatskog zraka. Mi imamo drugačiju računicu – ako će sponzor omogućiti nešto da trkačima bude bolje i ljepše, zaslužuje svoje mjesto na utrci. Osim toga, podsjećam da se na vrlo rado spominjanom i posjećenom Ljubljanskom maratonu, logo sponzora nalazi na svakom koraku utrke. I nikome to ne smeta. Zašto? Jer je utrka super! J

Za kraj… fotke. Posjetite bilo koju utrku vani i pogledajte koliko morate platiti za vaše fotografije ulaska u cilj – to su desetine eura po fotki. Mi u Hrvatskoj još uvijek idemo linijom manjeg otpora i angažiramo vrhunske sportske fotografe da vas čekaju na stazi i u cilju kako bi imali lijepu uspomenu s utrke. Vi to ne plaćate ništa ekstra – mi organizatori to plaćamo.

Ovaj trend mogao bi u godinama koji dolaze zaokrenuti u smjeru da će i fotke postati ekstra goodie koji ćete morati doplatiti nakon utrke, no za sada su vam novčeki još sigurni. Zato kada vidite fotografa, veselo mu mahnite jer će vas on, imali vi 30 eura za sliku ili ne, veselo uslikati i pružiti vam tu sliku besplatno na fejsu dan ili dva nakon utrke.

 

Zaključak svega ovoga je zapravo vrlo jednostavan – mi organizatori volimo vas, a vi trkači volite nas… dok nešto ne zeznemo. 🙂 Organizacije utrka su zadnjih godina postale ozbiljan posao na kojem radi mala četa ljudi i koji, kao i svaki posao, trpi i pogreške koje nastaju u radu. Ono što je bitno jest da generalno sve funkcionira kako treba… a da bi to bilo moguće, potreban je trud nas organizatora ali isto tako i angažman i razumijevanje vas trkača – da se na vrijeme prijavite na utrku, da ne zamjerite ako vam sat pokaže 10 metara dužu stazu i da pričekate 3 sekunde ako nekim čudom baš u trenutku vašeg prolaza pored okrepne stanice volonteri nataču vodu u čaše.

Jer, na kraju krajeva, vi kupujete proizvod koji vam mi nudimo i mi smo sretni kada vas se 1000 prijavi na utrci. Ali taj proizvod ima svoju malu naljepnicu sa specifikacijom i uputstvom za upotrebu. Neki puta ju mi krivo napišemo, neki puta ju vi krivo pročitate… ali to je život… bitno je da se svi i dalje volimo, trčimo skupa, veselimo se kad ulazimo u cilj i grlimo onako znojni i crveni nakon istrčanih 21 i nešto kilometara… koga briga za metar više ili manje J

#SamoLjubav

Siniša Mareković
AK Sljeme

Dotrči na posljednji trening s Reebokom i osvoji Floatride tenisice

Pod ovogodišnjim sloganom #PratiRitamUlice, Zagrebački noćni cener nije samo gradska utrka od deset kilometara, nego i pravi sportski doživljaj.

 

Noću, ulicama Zagreba, i ove će godine tisuće trkača otrčati utrku uz glasno navijanje prijatelja, obitelji i slučajnih prolaznika.

Reebokova 4 do Cenera, grupna su zagrijavanja i treninzi za Zagrebački noćni cener kojima je osnovni cilj poboljšati osobne rezultate i doći u zavidnu trkaču formu. Kako iskusni trkači znaju da mjesec dana prije utrke nije dostatno za postizanje dobrih rezultata, ovi treninzi uz stručno vodstvo Reebokovih trenera, a koji su započeli početkom listopada, službeno su zagrijavanje za sve koji se spremaju pohoditi ovogodišnji Zagrebački noćni cener.

Posebnost ovih treninga je zajamčena dobra zabava kroz drugačije i unaprijeđeno iskustvo priprema, kao i tombola na kraju svakog treninga na kojoj je moguće osvojiti Reebok Floatride tenisice. Osim tenisica očekuju vas i druga brojna iznenađenja.

Posljednji trening zakazan je za utorak, 31.10. u Top Sportu/Avenue Mall. Prijaviti se možete OVDJE.

 

#Reebokova4doZG10!

#FeelTheFloatride

 

 

PR tekst

Otvoreno pismo trkača organizatorima utrka

Dragi organizatori utrka, u množini, jer ovo pismo pišem svima vama. Znam da su mnogi od vas shvatili da je nas trkača sve više pa tako ima sve više i utrka.

 

 

Znam da veliki broj utrka u Hrvatskoj organiziraju trkači, trkački klubovi i trkački entuzijasti, ali svoju priliku vide i oni koji do jučer s trčanjem nisu imali nikakve veze. Meni to ne smeta, sve dok proizvod, a to je utrka, zadovoljava osnovne kriterije.

 

 1. Utrka je proizvod

 

Na žalost ne postoji pravi “laboratorij za testiranje kvalitete utrka” kao što postoji za klasične proizvode. Taj laboratorij smo mi, trkači. Ako nam naplaćujete nastup na utrci kroz startninu, želimo za plaćenu cijenu dobiti proizvod koji reklamirate – ni više ni manje. Znate da imamo moć idući put ne doć’ (i ispričati svima o lošem iskustvu).

 

 2. Raspis jasan, na vrijeme i bez promjena

 

Osmislite svoj proizvod (utrku) odmah na početku. Ne objavljujte najavu utrke za koju ne znate ni dužinu, ni stazu, ni cijenu, ni startni paket. Na tržištu su stotine utrka, mi uvijek možemo izabrati one za koje to sve znaju odmah u startu.

Raspis utrke treba biti kristalno jasan, cijene, datumi plaćanja, sadržaj startnog paketa, opis artikala u paketu, izgled majice (ili drugog suvenira), izgled medalje… sve to želimo u trenutku kada se počnete reklamirati. Zašto bi kupovali mačka u vreći? Želimo da se pravila ne mijenjaju nakon početka prijava, osim ako nam za istu cijenu odlučite dati više, to može. 🙂

 

 

 3. Odgovarajte na poruke

 

Napisao sam već – prodajete nam proizvod, valjda nam ga želite prodati. Onda se tako i ponašajte, odgovarajte na naše poruke smireno i pristojno. Ta vama je u interesu da kupimo proizvod koji nudite!

 

 4. 10 km je 10 km, polumaraton je 21.097, maraton je 42.195

 

Ako u raspisu utrke piše da je utrka na 10 km, ona stvarno treba biti duga 10 km. Ne zanima me osobno previše je li službeno verificirana staza, ali danas svi imamo Garmine i znamo kad nas muljate. Ako vam je teško složiti stazu od točno 10 km, napišite u raspisu točnu dužinu, u metar. Ako želite imati službeno verificiranu stazu, verificirajte je, možda dođu zainteresirani za rušenje rekorda.

 

 5. Ima dovoljno majica i ima dovoljno medalja

 

Ako sam izabrao L majicu prilikom prijave, želim dobiti L majicu koja zadovoljava standard veličina. Ne smije se dogoditi da nema, ne želim ni S ni XXL, želim ono što sam platio.

Nismo Kinezi i ne nosimo kineske veličine. Ako su majice koje nam dajete razmjerno manje ili veće, napišite to u raspisu. Sjetite se, mi tu majicu plaćamo, želimo je i nositi.

Ako imate finišersku medalju, onda je moraju dobiti svi koji utrku završe. Nema iznimke i nema opravdanja za premalo naručenih medalja.

 

 

 6. Okrepa je za sve, ne samo za vodeće

 

Želimo da standard okrepe koji imaju prvi natjecatelji bude ispoštivan i za one na začelju. Nedopustivo je da zadnji ostanu bez vode, izotonika i svega onog što imaju prvi.

 

 7. Ima dovoljno WC-a da ne moramo čekati pola sata

 

Ne treba objašnjenje.

 

 8. Ako piše da je zatvoren promet, onda nema auta na trasi utrke

 

Znamo da je zatvaranje ceste zahtjevno i skupo. No ako ste napisali da je cesta zatvorena, ona treba biti zatvorena, za prve kao i za posljednje.

 

 9. Rezultati su točni i na vrijeme

 

Čipovi su zavladali svijetom. Sve više utrka ima automatsko mjerenje vremena s rezultatima čim prođeš cilj. To je super, ako je utrka tog ranga da si to možete priuštiti. Ako ne, nije neophodno, sve dok rezultati mogu biti javno objavljeni sat-dva nakon utrke.

 

 10. Osmislite pametan način za dodjelu priznanja

 

Nema goreg nego čekati svoju nagradu u kategoriji (u pravilu medalju vrijednosti 10 kn) satima poslije utrke. Razmislite ima li smisla dodjeljivati nagrade u kategorijama javno ili je dovoljno odmah nakon utrke imati osobu koja će prema rezultatima podijeliti nagrade.

Možda je najljepše zajedno proglasiti trećeg muškarca i ženu, drugog muškarca i ženu te pobjednicu i pobjednika. Lijepo im svi odplješćemo i gotovo.

Moglo bi se nabrajati još štošta – stvorite pozitivnu atmosferu oko utrke, nemojte nas pretjerano bombardirati sponzorima iako su vam iskrcali određenu sumu, fotografirajte nas jer volimo uspomene… No ako zadovoljite barem ovih 10 trkačkih zapovijedi vjerujem da ćemo svi biti zadovoljni na utrci i da ćemo se vidjeti opet dogodine.

 

Kako sam istrčao utrku života na Dalmacija Ultra Trailu

U našoj akciji Trči i piši organizatori drugog Dalmacija Ultra Traila ustupili su jednom trkaču startninu za utrku. Izabrali su Nenada Ostojića koji je ostvario odličan rezultat u utrci na 100 kilometara i napisao ovaj zanimljivi izvještaj.

 

 

Krenulo je sve dosta naopako tokom tog bitnog dana i mislio sam da mi se sprema totalni debakl. Odlučio sam putovati autobusom, jer nakon tako naporne utrke sigurno ne bi bilo dobro voziti auto isti dan i riskirati tragediju. I tako ja kupim kartu i ulazim lagano u bus koji je bio, vjerovali ili ne, pun i bez ijednog slobodnog sjedala. Ajd okej, dolazim do svog broja i zamolim djevojku da se digne i da ode na svoje mjesto. No, kaže ona da netko drugi sjedi na njezinom i… bla bla bla. Dolazi vozač i kaže – “ajde momak ti ćeš naprijed s nama”. Dođem ja naprijed, kad ono stolac da jedva sjedneš u njega i naravno sunce ravno u glavu.

Lagano se počinjem nervirat jer nisam platio da umirem pet sati u busu pa da onda trčim utrku od 100 km. Još se nekako i smirim, no onda shvatim da sam zaboravio čeonu lampu. U tom trenu me pita vozač, kao – jel’ mi udobno, ja kažem – ne nije i sad idem zvati autobusni kolodvor i pitati kako je ovo moguće. Na kraju se ispostavilo da je netko kupio kartu u busu i fino sjeo na sjedalo. Na kraju ipak dobivam sjedalo, a pored mene sjedi – časna sestra. Mislim si, ajd, možda je to dobar znak. 🙂 Na prvom stajalištu kupujem Vartinu čeonu lampu, jer bolje išta nego ništa, a ostatak putovanja prolazi ok.

Dolazim na prijave i imam sve od obavezne opreme, no skužim da nisam ponio vjetrovku, al dobro, preživjet ću. Spreman dočekam bus koji nas vozi na start u Klis i osjećam laganu nervozu, jer onak, 100 km treba preživjeti uhhh.

Nabrijavanje pred start i krećemo! Odvajam se u vodeću grupu i držim se jednog Slovenca dobrih 10 km, kad shvaćam da taj tempo nema veze sa zdravim razumom (na kraju sam saznao da je taj Slovenac bio Jan Božić pobjednik utrke. 🙂 ) Kako sam usporio na jačem usponu, prestiže me par trkača i tako stižem do prve stanice gdje izuvam tenisice jer su me nenormalno žuljale. Napunim bidone, tenisice na noge i pičim dalje u noć.

 

VIŠE O DRUGOM DALMACIJA ULTRA TRAILU

 

Nakon tri km na nizbrdici mala nepažnja i izvrnem nogu – u trenu me oblio hladan znoj, mislio sam gotovo je, neću moći, no ne predajem se i lagano nastavljam dalje. I noga se relativno smirila, trčim uz bolove, ali ne želim odustati, nisam zato došao. U tim trenucima me prešlo dosta trkača, ali ne zamaram se time, samo da noga izdrži…

No niti 10 km dalje, opet bježi noga i tu sam mislio da je zbilja gotovo, no opet skoro šepajući nastavljam dalje i skužim da ipak mogu, no ako je izvrnem još jednom, utrka je gotova za mene. Usporim maksimalno i čekam samo da se razdani i nadam se da će tada bit lakše.

Photo: Goran Jakus

 

I tako pred jutro, na jednom spustu, čujem troje trkača iza sebe, vidim da su to dvije vodeće žene i još netko s njima. Odlučim ih pustiti naprijed i ići njihovim tempom koji je bio malo jači, ali odlučio sam ih pratit. Do sljedeće okrepe dođemo svi skupa, gdje smo se u tom trenu vodeća žena i ja izdvojili i pobjegli pratnji. Meni je bilo užasno teško pratiti ju, no u glavi mi je bilo da moram, jer bi uz nju mogao napravit čuda.

Stižemo do sljedeće stanice, gdje shvaćam ta se ta žena zove Katja Kegl Vencelj supruga Tonija Vencelja. Mislim si – ako nju uspijem pratit do kraja napravit ću odličan rezultat. I tako nastavljamo dalje, pratim tempo kojim trči i crpim zadnje atome snage iz sebe, ne dam se… Već sam i zaboravio na zglob. 🙂

I tako, stanica po stanica i konačno dolazak u Brela – sad znam da imam još samo 25 km i da je ovo sad najbitniji dio trke gdje ili gubiš ili razvaljuješ. Katja mi govori da moram nešto pojesti, nakrcavam se špekom i nastavljamo dalje. Dolazimo na ravni i prekrasni dio po šetnici uz plažu, gdje ona naravno udari tempo sa trčanjem. Za mene je to bio psihički najteži dio iako je bio ravan pa jedva zadnjim atomima snage pratim Katju i ne stajem. Molim Boga za uzbrdicu da malo hodamo.

U tih osam kilometara ostavili smo konkurenciju još više iza sebe i shvatim da sam odlično plasiran i da bih mogao napravit odličan rezultat što mi daje još više snage u kombinaciji sa špekom – toliko da je čak i Katja trčala za mnom. 😀

Na nekih 7 kilometara od cilja vidim još jednog konkurenta ispred sebe da jedva hoda zbog grčeva, pozdravljam Katju i sjurim se nizbrdo te nastavljam sam prema cilju. Konačno vidim cilj i čujem spikera na razglas i pomislim si – pa onak uspio sam.

Utrčavam u cilj pun emocija i izvan sebe i shvatim da mi je vrijeme 13:59:45, 6. mjesto ukupno i 1. Hrvat na utrci. Nezaboravno iskustvo koje nikad neću zaboraviti.

Hvala organizatorima koji su mi omogućili nastup na utrci koja je bila stvarno odlično organizirana. I ovim putem puno hvala i Katji koja je čupala zadnje atome snage iz mene i bodrila me putem. Puno hvala i mom Ali kebaba timu i Igoru koji me pripremio masažom te svima iz AK Jastreb koji su pratili kako napredujem. 🙂

Sada  prijava za UTMB i molit Boga da upadnem.

Istrčao i napisao: Nenad Ostojić
Naslovna fotografija: Jakov Kalajžić

Lijepe utrke u Šibeniku – u čast grada i sjećanje na Dražena

U subotu, 21. 10. u Šibeniku održano je drugo izdanje utrke Šibenskih deset u čast grada Šibenika i Draženova četvorka u sjećanje na Dražena Petrovića. Utrke su i ove godine održane u organizaciji AK Šibenik i AK Maraton 2000.

 

Osim Šibenskih deset (dva kruga od 5 kilometara) i Draženova četvorka, na kraćim utrkama su se mogla okušati djeca svih uzrasta.

Utrka od 10 km startala je sa šibenske rive ispred hotela Jadran u 11 sati. Trčala su se dva kruga. Staza je valovita i relativno zahtjevna. Trku je završilo 165 trkača i trkačica.

Najviše postolje su osvojili Dino Bošnjak u muškoj i Matea Parlov u ženskoj konkurenciji. Bošnjak je stazu savladao za 33 minute i 45 sekundi, a iza njega su u cilj ušli Ante Živković (34:14), Dražen Dinjar (34:24), Krešimir Balaško (35:26) i Ivan Pikunić (35:31).

 

Kod žena je slavila Matea Parlov, pobjednica i prvog izdanja Šibenskih deset, u vremenu 39:15, ispred Mirjane Šimek Bilić (39:17) i Ande Tomaš (40:14). Četvrto mjesto pripalo je Maji Perišić (41:17), a peto Ameli Trožić (43:32).

 

Trčalo se i 4 km, Draženova četvorka, format odabran prema broju koji je Dražen Petrović nosio dok je igrao u Šibenki (ne otpočetka) i u reprezentaciji Hrvatske. Ovu trku završilo je 79 trkača i trkačica.

Pobjedu u muškoj konkurenciji odnio je Aljaž Renko (15:05), ispred Antonia Pintura i Gorana Bakšića. Kod žena su na postolju bile Mirja Pavić (18:24), Bruna Franjković (19:58) i Matea Petrović (20:11). Pobjednici na obje utrke kao uspomenu su dobili dres Dražena Petrovića, a svi sudionici su iz Šibenika ponijeli narančaste majice s njegovim likom.

Rezultate možete pronaći OVDJE.

 

 

Osvrt na utrku iz uloge trkačice

 

Dan je počeo sjajno, vedar, sunčan, topao ali ne pretopao (iako je za moj ukus za trčanje bilo ipak malo pretoplo). Trčala sam 10 km i nisam imala namjeru pretjerati, preforsirati se, znala sam da je teren valovit i da to još uvijek trčim s mukom, nakon nešto više od godine dana rekreativnog trčanja. Došla sam u posjetu s prijateljicom i djecom na veseli vikend. Dakle, lagano!

Trka je mala, slatka, vrlo urbana, s pogledom na more i neke Šibenske znamenitosti. Nakon prvih nekoliko stotina metara, počeo je prvi uspon, pa nizbrdica, pa opet uzbrdica, pa ravni dio, pa zavoji kroz manje ulice i spust prema rivi. I tako dva puta. Na drugoj uzbrdici mi je blo jasno da neću otrčati tih 10 km s najboljim osobnim rezultatom, ali ja ionako uvijek trčim zbog svog zadovoljstva. U tom sam se trenutku sama sa sobom dogovorila da je bitno pretrčati i ući u cilj.

Na zadnjoj uzbrdici mi je bilo vruće i pitala sam se što mi to treba (ali tako je uvijek oko trećeg kilometra, koju god dužinu ili stazu trčala). Na spustu prema rivi, na oko 4,5 km su me dočekali moji navijači, sin mi je uletio na stazu, vikao ‘Tooo mamaaaaaa! Možeš ti to’ i to mi je daljo volju da otrčim i drugi krug. On je standardno bio lakši, ljepši, opušteniji i vjerojatno brži, no nisam gledala na sat. Sat je samo snimio trku. I moje gotovo najlošije vrijeme ikada na 10 km (ali gušt je bio kao i na bržoj)  Voda je na stazi bila na 5 km. Kako sam spori trkač mogu reći da je okrepe bilo dovoljno jer sam i ja dobila svoju bočicu.

Trka je zgodne rute, lijepe ideje i ok realizacije, volontera je na skretanjima bilo dovoljno, policije također.  Uz jednu malu molbu organizatorima za iduću godinu – da dogovore da se zatvori promet trasom trke za čitavo vrijeme trke, znači i za drugi krug sporijim trkačima.

Nadam se da će ova trka postati tradicija i da se vidimo i iduće godine u jednako tako lijepom ambijentu i atmosferi male lijepe trke.

Do čitanja s neke druge trke, četvrta odozdo, Lea.

Napisala: Lea Grbić

Tko su bili najbrži na Prvenstvu Hrvatske u cestovnom trčanju u Makarskoj

U Makarskoj je ove nedjelje, 22.10., u organizaciji Atletskog kluba Sveti Marko Makarska, održano pojedinačno i ekipno Prvenstvo Hrvatske u cestovnom trčanju. Trčalo se 3, 5 i 10 kilometara, ovisno o uzrastu – 3 kilometra za kadete i kadetkinje, 5 km za mlađe juniore i juniorke te 10 kilometara za seniore/ke i juniore/ke.

 

Makarska je drugu godinu zaredom ugostila ponajbolje dugoprugaše iz čitave Hrvatske, a staza sa startom i ciljem na samoj rivi bila je atraktivna i trkačima i gledateljima. Vrtili su se krugovi od 2500 metara, a valoviti teren oko centra grada postavio se kao dodatan izazov atletičarima.

 

Najbrži muškarci

 

U najdužoj utrci, onoj na 10 kilometara, pobjedu u seniorskoj konkurenciji s lakoćom je odnio naš trenutno najbolji dugoprugaš Dino Bošnjak. Njemu su za četiri kruga bile potrebne 32 minute i 10 sekundi, a iza njega su u cilj ušli Petar Bratulić (32:23) i Ante Rudolf Pavelić (32:46).

Odlični su bili i juniori – zlato je pripalo Tomislavu Novoselu koji je u cilj ušao u vremenu 32:47, srebro je osvojio Filip Svalina (33:26) te broncu, u vrlo tijesnom finišu, Domagoj Vlahović (33:51).

Kako je ovo natjecanje ujedno bilo i ekipne naravi, valja spomenuti i prve tri ekipe u seniorskoj konkurenciji: AK Agram na prvom, AK Svetice na drugom i AK Dubrovnik na trećem mjestu.

 

Najbrže žene

 

Kod žena je slavila Matea Parlov, istrčavši odličnu utrku ispod 35 minuta, točnije 34:50, a osam sekunda iza nje u cilj je ušla Bojana Bjeljac (34:58). Brončana medalja je otišla oko vrata Nikoline Stepan koja je utrku završila s rezultatom 37:50.

Ekipnu pobjedu odnijela je ekipa seniorki AK Dinamo Zrinjevac, a iza njih su bile ekipe AK Svetice i AK Dubrovnik. Kod juniorki je zlatna bila Marija Primorac.

Ne zaboravimo ni mlađe uzraste – u utrci na 5 kilometara pobjede su odnijeli Frano Hadaš kod juniora i Klara Andrijašević kod juniorki, dok su na 3 kilometra zlato osvojili Florijan Rožić i Lucija Višković.

 

REZULTATI

 

 

Uspio prvi istarski rogain izazov – Štriga

U subotu 21. listopada na širem području Općine Žminj organizirala se nova utrka simpatičnog naziva Štriga! – Istrian Rogaine Challenge. Riječ je o manifestaciji u režiji buzetske tvrtke Sport box d.o.o., inače vrlo uspješnog organizatora poznatih trail utrka, te Turističke zajednice Općine Žminj i Općine Žminj.  

 

Utrka je bila sve samo ne tipična, radi se o timskoj utrci u kojoj timovi pomoću zemljovida i kompasa traže sakrivene kontrolne točke. Riječ je o vrlo popularnoj inačici timskog orijentacijskog trčanja u kojoj svi članovi tima prolaze određeno područje u potrazi za kontrolnim točkama koje moraju obići u zadanom vremenskom roku.

Upravo timski karakter natjecanju daje dodatnu draž, jer svi članovi tima moraju zajedničkim radom te pripremljenom strategijom kretanja i navigacije, doseći cilj.  U Žminju i okolici vremenski limit za trail natjecatelje je šest sati, a svoju priliku za dokazivanje imali  su i MTB vozači, naime timovi su mogli birati li će kontrolne točke obilaziti pješice ili koristeći brdski bicikl.

Budući da svaka kontrolna točka nosi određeni broj bodova, do izražaja je došla strategija više nego fizička sprema. Kontrolne točke bile su sakrivene na jako velikom području omeđenom Pazinom, Kanfanarom, Barbanom i Svetvinčentom.

Na prvi istarski rogaine izazov prijavilo se 33  tima (18 TRAIL  i 15 MTB tima) iz Hrvatske, Slovenije i Finske koji su u roku od 6 sati pokušali obići što više kontrolnih točaka i sakupiti bodove. Dodatnu draž natjecanju dali su i negativni bodovi koji su se dodjeljivali timovima koji su probili vremenski limit od 6 sati.

 

Rezultati MTB:

 1. TIM “Pokret ciklusa ili Ciklus odmora”
Igor Dorotić, Muški,  CRO – Croatia, SRK Alba
Ivan Habuš, Muški,  CRO – Croatia, BK Ciklus

 2. Tim “Puls kayak team”
Vanja Vukičević, Muški,  CRO – Croatia, SRK PULS
Denis Mirković, Muški,  CRO – Croatia, SRK PULS

 3. Tim “Amfibija – šD Kettlebells”
Blaž Urbanija, Muški,SLO – Slovenia, Amfibija
Primož Verbič, Muški, SLO – Slovenia,  ŠD Kettlebells

 

Rezultati TRAIIL:

 1. TIM “Triatlonci”
Ivan Kernjus, Muški,  CRO – Croatia, TK Tar Vabriga

Mauricio Križmanić, Muški,  CRO – Croatia, TK Albona Trickeri

 2. TIM “Azimutavci”
Borko Zugan, Muški,  CRO – Croatia, Srk RIKA
Andrej Vadlja, Muški,  CRO – Croatia, DSR 3. MAJ

 3. TIM Nastavnik V.B.
Branimir Paškvan, Muški,  CRO – Croatia, Vladimir Gortan
Vedran Matić, Muški,  CRO – Croatia, Vladimir Gortan

Koliko je utrka bila zahtjevna, dovoljno govori podatak da je prvi trail tim za pobjedu istrčao 52 km dok su pobjednici u MTB utrci odvozili čak 102 km.

Osim dvije navedene utrke, u Žminju  je točno u podne startala i  utrka za najmlađe – mala Štriga u kojoj se na užem području grada pokušalo pronaći sakrivene kontrolne točke i odgovore na pitalice. U maloj Štrigi! Sudjelovalo je petnaest timova, a tim se sastojao od djeteta starosti do 12 godina i roditelja. Svaki sudionik dobio je mali startni paket i diplomu za sudjelovanje.

“Ovakve aktivnosti svakako imaju i edukativan karakter jer je za uspješno svladavanje utrke potrebno koristiti zemljovid i kompas. Nažalost, u današnje vrijeme sve se manje ljudi zna služiti kartom i kompasom, a upravo je to jedna od naših temeljnih zadaća, da ljude podsjetimo na boravak i zabavu izvan kontroliranih uvjeta”, kazao nam je Alen Paliska, jedan od onih koji su osmislili tu zabavnu trku naglašavajući da je ime Štriga odabrano zbog uobičajeno noćnih uvjeta trčanja na rogaine utrkama.

 

 

 

TRAIL - PRVA TRI MJESTA NAGRAĐENI TIMOVI

PRVA TRI MJESTA - MTB - NAGRAĐENI TIMOVI

 

PR tekst

Dalmacija Ultra Trail – rijeka, more, planine i puno trčanja

dav

Predzadnji listopadski vikend počastio je trkače Dalmacija Ultra Traila ljetnim temperaturama i tako dodatno začinio ovu trkačku poslasticu. Sky DUT (155 km), Mountain DUT (100 km), Sea Dut (60 km) i River DUT (20 km) trčalo je više od 420 trkača i trkačica iz 32 zemlje, a manifestaciju su zaključili klinci i klinceze svojom utrkom po gradskoj plaži.

 

Startajući iz različitih gradića omiške rivijere, svi su trkači imali isti cilj: što brže proći stazama kršnih dalmatinskih planina i stići na cilj u centru Omiša. Organizatori su ih čekali cijeli dan i cijelu noć i skandirali svakom prolasku kroz ciljnu liniju. “Zadovoljan sam, iako mi organizatori uvijek težimo boljem. Bitno je da su trkači sretni i da nema ozlijeđenih. Ovo je druga godina DUT-a, mi nismo spavali tri noći, a trudit ćemo se da dogodine bude još bolje” – dao nam je kratku izjavu direktor utrke Dragomir Bili Čović.

A trkači imaju čime biti zadovoljni – staze su bile dobro označene, okrjepe bogate, konkurencija odlična, startni paketi lijepo popunjeni. DUT je divan primjer organizacije i promocije hrvatskog trail trčanja.

Evo tko su bili najbrži:

 

SKY DUT

  1. Matthias Kodym, AUT, 20:53:32 / Katarzyna Szewczyk, POL, 27:53:28
  2. Marko Prot, SLO, 20:54:23 / Sophia Schnabl, AUT, 29:16:21
  3. Ante Pešić, CRO, 21:09:19 / Alena Shevchuk, RUS, 32:45:17

 

MOUNTAIN DUT

  1. Jan Božič, SLO, 11:40:31 / Katja Kegl Vencelj, SLO, 14:01:41
  2. Etienne Pillonel, SUI, 11:43:32 / Marjeta Gomilšak, SLO, 15:23:31
  3. Erland Eldrup, NOR, 12:29:38 / Meta Trampuž, SLO, 15:52:10

 

SEA DUT

  1. Przemysław Bień, POL, 6:36:05 / Ajda Radinja, SLO, 6:16:19
  2. Kamil Szczepaniak, POL, 7:06:00 / Nina Frelih, SLO, 7:14:05
  3. Jarek Czuba, POL, 7:12:28 / Anita Gnezda Rupnik, SLO, 7:44:06

 

RIVER DUT

  1. Zoltan Zóka-Ujhelyi, HUN, 1:50:22 / Eva Tušar Suhadolc, CRO, 2:12:27
  2. David Ravnak, SLO, 1:51:38 / Anna Bieniecka, POL, 2:18:33
  3. Duje Ćalušić, CRO, 1:52:58 / Maria Erichsen Øverland, NOR, 2:27:44

 

Ukupne rezultate pogledajte ovdje.

Čestitamo svima!

dav

dav

dav

dav

dav

dav

dav

dav

dav

dav

dav

dav

 

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Dođi na besplatni ReebokXchallenge trening

U subotu 28. listopada održat će se drugi jesenski ReebokXchallenge trening, ovaj put s naglaskom na fitness.

 

 

Nakon vrlo uspješnog prvog treninga, u kojem su na Jarunu sudionici kombinirali trčanje i vježbanje, ovaj put se radi mix grupnih fitness vježbi prilagođenih rekreativcima, ali i naprednim fitness entuzijastima.

 

Vježbaj i isprobaj opremu

 

Osim treninga, koji će voditi instruktorica Martina Kovarik, moći ćete pogledati i Reebok kolekciju namijenjenu treniranju u fitness dvorani. Prije svega, fitness tenisice Everchill TR 2.0.

Ove svestrane tenisice dobro podupiru stopalo, a namijenjene za sve vrste treninga u teretani – čučnjeve, iskorake, kardio, trbušnjake, dizanje utega, marince, preskakanje konopca, sklekove. U njih je ugrađen Liquid Foam sustav kojim je postignuta odlična mekoća, ali i stabilnost za nagle pokrete prilikom vježbanja. A ono što je možda i najvažnije, vrlo su prozračne i osiguravaju ugodnu radnu temperaturu stopala prilikom vježbanja.

 

 

Već su sada u prodaji, a možeš ih ekskluzivno pronaći u Intersport prodavaonicama ili na Intersport web stranici.

 

Kada i gdje je trening?

 

Drugi jesenski ReebokXchallenge trening održat će se u subotu 28. listopada 2017., početak prijava je u 9:30, a početak treninga u 10 sati. Mjesto događanja je Boćarski klub Zrinjevac, odnosno popularni balon pored dvorane Boćarski dom.

 

Kako se prijaviti?

 

Sve dodatne informacije saznaj na ovom linku, a preko njega se možeš i unaprijed prijaviti.

Dođi! 🙂

 

Reebok_FW17_Visual_Social_Group_Black

Reebok_FW17_Visual_Social_Male_Packshot

Promo tekst

[FOTO] Daniela Ryf i Patrick Lange su Ironman prvaci svijeta

KAILUA KONA, HI - OCTOBER 14: (C) Patrick Lange of Germany celebrates afer winning the IRONMAN World Championship along with (L) Lionel Sanders of Canada who finished second and David McNamee of Great Britain who finished third on October 14, 2017 in Kailua Kona, Hawaii. (Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN)

Švicarka Daniela Ryf potvrdila je svoju dominaciju trećom uzastopnom pobjedom na netom završenom prvenstvu svijeta u Ironman triatlonu, dok je u muškoj konkurenciji Patrick Lange iskoristio vrlo dobre vremenske uvjete i postavio novi rekord staze.

 

Iako je Ryf nastavila pobjednički niz, ove godine je, kako i sama priznaje, bilo mnogo teže. Odlična britanska plivačica, debitantica na Havajskoj utrci, Lucy Charles krenula je jako i iz vode izašla nakon 48:48, a društvo joj je pravila samo Lauren Brandon (SAD) isplivavši 5 sekundi iza nje. S gotovo pet minuta zaostatka u prvoj grupi isplivale su i neke od glavnih favoritkinja utrke, Sarah Crowley, Rachel Joyce i Daniela Ryf.

Prednost s kojom su Charles i Brandon krenule na bicikl ostala je gotovo nepromijenjena do same završnice biciklističkog segmenta. U zadnjih 40 kilometara Ryf je krenula u napad i nadoknadila preko 5 minuta zaostatka te ušla u drugu tranziciju sa 40 sekundi prednosti pred debitanticom Charles.

Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN
Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN

 

Na trčanju je Ryf ipak pokazala kako još nije došlo vrijeme da prepusti gornju stepenicu postolja nekim novim zvijezdama Ironman triatlona. Maratonom od 3:00:02 izgradila je prednost od 9 minuta ispred Lucy Charles, koja je debitantski nastup iz snova upotpunila i rezultatom ispod 9 sati (8:59:38). Treće mjesto zauzela je Sarah Crowley iz Australije, kojoj je ovo bio tek drugi nastup na Havajima.

Rezultati žene:

  1. Daniela Ryf (Švicarska) 8:50:47
  2. Lucy Charles (Velika Britanija) 8:59:38
  3. Sarah Crowley (Australija) 9:01:38
  4. Heather Jackson (SAD) 9:02:29
  5. Kaisa Sali (Finska) 9:04:40
Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN
Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN

 

U muškoj utrci vidjeli smo sličan početak kada je debitant Josh Amberger iz Australije izgradio značajnu prednost na plivačkoj dionici te je iz vode izašao za 47:09. Oko 1:20 min iza njega isplivala je prva grupa predvođena Janom Frodenom. Patrick Lange zabilježio je vrlo dobro vrijeme plivanja od 48:45, a odlični biciklisti Sebastian Kienle, Lionel Sanders i Boris Stein krenuli su na svoju omiljenu dionicu sa preko 6 minuta zaostatka.

Munjeviti tempo koji je na biciklu postavio Kanađanin Lionel Sanders odlučili su pratiti Sebastian Kienle, Tim O’Donnell i Cameron Wurf. Nakon 120 kilometara Wurf je preuzeo vodstvo koje nije ispustio do kraja biciklističke dionice. Iza njega Sanders i Kienle vodili su borbu za drugo mjesto, no mnogo odličnih trkača, poput Frodena, Cunamme i Hoffmana, bilo je vrlo blizu te se moglo naslutiti da će se i oni uskoro probiti do vrha.

Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN
Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN

 

Wurf je s bicikla sišao s vremenom od 4:12:54, odnosno preko 5 minuta brže od rekorda staze Normana Stadlera iz 2006. godine. Vodstvo u utrci brzo je prepustio Sandersu i Kienleu, no iako se očekivalo jako trčanje Frodena i Hoffmana, najuvjerljivije su prema vrhu grabili Lange i McNamee. Nakon 37 kilometara Patrick Lange preuzeo je vodstvo i najboljim trčanjem dana (2:39:59) uzeo pobjedu. Vremenom od 8:01:40 opasno se približio magičnoj granici od 8 sati i oborio rekord Craiga Alexandera iz 2011 koji je iznosio 8:03:56. Lionel Sanders uspio je obraniti drugo mjesto od jurećeg Davida Mcnameea ukupnim vremenom samo 7 sekundi sporijim od starog rekorda staze, a Sebastian Kienle na četvrtom mjestu s vremenom ispod 8:10:00 pokazuje koliko je ovogodišnja utrka bila brza.

KAILUA KONA, HI - OCTOBER 14: Patrick Lange of Germany celebrates before crossing the finish line to win the IRONMAN World Championship and setting a course record of 8:01.39 beating Craig Alexander's 2011 record of 8:03.56 on October 14, 2017 in Kailua Kona, Hawaii. (Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN)
Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN

 

Ono što je Ryf uspjela napraviti u ženskoj utrci, nije pošlo za rukom Janu Frodenu, također branitelju dva uzastopna naslova. Iako nije izdržao ekstreman tempo ovogodišnje utrke, u maniri pravog prvaka završio je utrku s velikim zaostatkom i pokazao da veličina sportaša ne leži samo u titulama, nego i u sportskom duhu.

Za kraj spomenimo još da su na utrci nastupila i dva Hrvata. Riccardo Kuhar odličnim je vremenom od 9:32:21 završio utrku na 12. mjestu u kategoriji M40-44. Josip Mladin Živković utrku je završio za respektabilnih 10:55:06 i zauzeo 66. mjesto u kategoriji M50-54.

Rezultati muškarci:

  1. Patrick Lange (Njemačka) 08:01:40
  2. Lionel Sanders (Kanada) 08:04:07
  3. David McNamee (Velika Britanija) 08:07:11
  4. Sebastian Kienle (Njemačka) 08:09:59
  5. James Cunnama (Južnoafrička Republika) 08:11:24
KAILUA KONA, HI - OCTOBER 14: Patrick Lange of Germany celebrates afer winning the IRONMAN World Championship and setting a course record of 8:01.39 beating Craig Alexander's 2011 record of 8:03.56 on October 14, 2017 in Kailua Kona, Hawaii. (Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN)
Photo by Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN

 

KAILUA KONA, HI - OCTOBER 14: Swimmers compete during the IRONMAN World Championship on October 14, 2017 in Kailua Kona, Hawaii. (Photo by Tom Pennington/Getty Images for IRONMAN)
Photo by Tom Pennington/Getty Images for IRONMAN

 

KAILUA KONA, HI - OCTOBER 14: Runners compete during the IRONMAN World Championship on October 14, 2017 in Kailua Kona, Hawaii. (Photo by Tom Pennington/Getty Images for IRONMAN)
Photo by Tom Pennington/Getty Images for IRONMAN

 

Autor: Marko Duspara / 3sporta.com
Foto: Getty Images for IRONMAN
Naslovna fotografija: Sean M. Haffey/Getty Images for IRONMAN

[FOTO] Poreč triatlon opet podigao letvicu kvalitete i brojnosti

Jučer je u predivnom okruženju resorta Zelena laguna u Poreču održano peto izdanje Poreč triatlona, srednje dugog triatlona, pola ironman distance. Organizatori iz Triatlon kluba SWIBIR opet su podigli letvicu kvalitete organizacije, a činjenica da je utrka bila rasprodana, potvrđuje da se uložen trud vraća povjerenjem natjecatelja.

 

O organizaciji

 

U današnje vrijeme interneta i (pre)lakog prijenosa informacija, nije više komplicirano razglasiti utrku. Većini je dovoljno napraviti objavu, dvije, pozvati ljude da dođu, uložiti parsto eura u oglašavanje na Facebooku. Uz dobar termin i lokaciju (skoro) svatko može (pokušati) organizirati utrku.

No Swibirowci si uvijek postave veće ciljeve. Klub koji po mnogočemu funkcionira kao proširena obitelj, ima ljude koji žele više i drugačije. Žele organizirati utrku vlastitim snagama, žele privući natjecatelje iz Hrvatske, ali i steći prijatelje iz okolnih zemalja, prije svega Slovenije. No žele raditi i na popularizaciji triatlona. A ne bi morali, imaju dobru utrku i bez toga.

 

Poreč triatlon IZAZOV triatlonci

 

Upravo s ciljem popularizacije triatlona, uz ovogodišnju utrku organiziran je Poreč triatlon IZAZOV. Nakon raspisa akcije među mnogobrojnim prijavama izabrano je šest kandidata, potpunih triatlonskih početnika, koji su zajedno sa Swibir trenerima pripremali nastup na Porečkom triatlonu. Među njima je bilo i kandidata koji doslovno nisu znali plivati kraul, a na plivanju ih je čekala zahtjevna dionica od dva kilometra plivanja u (pro)hladnom moru.

Sunčica Frković, Joško Klisović, Maja Krčelić, Maro Srezović, Filip Žic i Petra Kulić uspješno su jučer završili Poreč triatlon, nakon mjeseci pripreme pod vodstvom Željke Šaban Miličić, Vinka Vrebca i Vladimira Žica.

 

O najbržima

 

Vremenski uvjeti za održavanje utrke bili su vrlo dobri. Da nije bilo dugotrajne magle za vrijeme biciklističke dionice, bili bi idealni. Staza je relativno zahtjevna upravo u biciklističkom dijelu, gdje triatlonci vrte četiri kruga po potpuno za promet zatvorenoj stazi i nakupe ukupno 1.000 metara penjanja. Trkački segment je gotovo ravan i bez većih uspona.

Ove je godine Poreč triatlon bio državno prvenstvo Slovenije pa su i zbog toga među prvih pet muškaraca čak tri Slovenca. Iako je rekao da se trenutno više bavi djecom nego triatlonom, do ponovne pobjede u Poreču stigao je Jaroslav Kovačič koji je 1.9 km plivanja, 93 km bicikla i 21 km trčanja završio za 3:57:02, dvije minute i deset sekundi ispred sunarodnjaka Jure Majdiča. Na treće mjesto ubacio se Slovak Tomas Kubek, a četvrto mjesto zauzeo je još jedan Slovenac, Mitja Mori. Najbrži Hrvat bio je Swibirovac Matija Avirović, koji je svoj plivački pedigre potvrdio najbržom plivačkom dionicom na utrci.

20171015-09_00_03-IMG_3875

 

Oni koji su navijali za domaće, na svoje su došli u ženskoj konkurenciji. Naša nova rekorderka na ironman distanci Sonja Škevin potvrdila je status favoritkinje utrke koju je završila za 4:40:15, 1:48 minuta ispred drugoplasirane Kristine Nec Lapinove iz Slovačke. Poredak od trećeg do petog mjesta je – Simona Dolinar Majdič, Martina Nováková i Babsi Scheck.

Na utrci je nastupilo više od 350 pojedinačnih natjecatelja te čak 43 tročlane štafete što sveukupno daje zbroj od gotovo 500 sudionika.

REZULTATI

 

20171014-15_59_03-IMG_5587

20171014-16_00_29-IMG_5607

20171015-08_14_58-IMG_3735

20171015-08_13_33-IMG_3714

20171015-07_59_55-IMG_3668

20171015-07_59_58-IM7D4534

20171015-08_14_57-IM7D459620171015-08_12_36-IM7D4570

20171015-10_53_30-IM7D5543

20171015-08_43_42-IM7D4826

20171015-09_00_03-IMG_3875

20171015-09_08_52-IMG_4026

20171015-09_11_44-IMG_4144

20171015-09_28_18-IMG_4491

20171015-09_19_29-IMG_4311

20171015-09_37_01-IMG_4611

20171015-09_47_35-IMG_4793

20171015-10_16_57-IMG_5302

20171015-10_29_23-IMG_5471

20171015-11_06_08-IM7D5606

20171015-11_37_14-IMG_6071

20171015-11_37_46-IMG_6079

20171015-12_13_33-IMG_6568

20171015-11_44_43-IMG_6109

20171015-12_28_29-IMG_6768

20171015-12_11_59-IM7D6169

20171015-12_11_55-IM7D6161

20171015-12_12_12-IM7D6182

20171015-16_56_14-IMG_8109

20171015-13_42_26-IMG_7558

20171015-16_55_37-IMG_8075

20171015-15_13_31-IMG_7973

20171015-12_25_39-IM7D6248

20171015-12_40_20-IM7D6413

20171015-13_30_48-IM7D7224

20171015-13_27_18-IM7D7166

20171015-13_39_58-IM7D7334

20171015-13_49_33-IM7D7470

20171015-13_50_59-IM7D7502

20171015-14_22_13-IM7D7794

20171015-15_12_03-IM7D8053

 

Tekst/foto: 3sporta.com

[FOTO] 250 trekera na Kamenjak treku

Sportsko rekreacijski klub PULS iz Ližnjana, u suradnji sa Javnom ustanovom Kamenjak i Općinom Medulin, u subotu 7. 10. organizirao je treking utrku „Kamenjak trek“, a koja je ujedno i 5. kolo Istarskog treking kupa. Do sada je na Kupu sudjelovalo preko 1000 trekera iz više od 20 zemalja!

 

Na startu utrke Kamenjak trek bilo je prisutno više od 250 natjecatelja iz 8 zemalja: Italija, Švedska, Belgije, Francuske, Nizozemske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Natjecatelji su pokazali visoku spremu i odlične orijentacijske vještine u kategorijama od 13 km i 25 km. Posebno, kategorija 25 km pokazala je zube i najiskusnijim trkačima i trkačicama sa zahtjevnom stazom i ne baš jednostavnom orijentacijom. Bez obzira na sve, natjecatelji su bili izuzetno zadovoljni posebno organizacijom, a naravno i stazom gdje su neki otkrili nove puteve zaštićenog krajobraza Kamenjak, Gornjeg Kamenjaka i Monte Kope.

“Na našoj prvoj službenoj treking utrci i vrijeme nas je poslužilo. Zaista smo imali sreće, a ljepši dan nismo mogli ni zamisliti. Na utrci je sudjelovalo više od 250 natjecatelja iz čak 8 zemalja sa čime smo izuzetno zadovoljni. Ono što nas još više veseli bile su vrlo pozitivne reakcije natjecatelja nakon završene utrke. Na vrlo teškoj i zahtjevnoj stazi, posebno na 25 km, svi su došli krvavih koljena i sa osmijehom na licu. I to nam je pravi pokazatelj da smo napravili odličnu treking utrku. Bilo je zaista vrlo pozitivnih kritika ne samo na stazu već i na kompletnu organizaciju, a za što su svakako najzaslužniji naši članovi kluba i naravno naši volonteri.  Ono što nam sada slijedi je priprema naše slijedeće treking utrke, a to je završnica Istarskog treking kupa, Svetica trek, Svetica (Monte Madonna), Šišan, koja je na rasporedu 23.12.2017. Sve informacije mogu se pronaći na našim web stranicama srkpuls.hr. ” – rekli su organizatori nakon utrke.

 

Poredak:

Challenger 25 km – M

  1. Tomaž Cankar 03:06:32
  2. Antonio Chiavalon 3:07:04
  3. Ervin Radulović 3:08:34

Challenger 25 km – Ž

  1. Martina Francetić 3:47:21
  2. Mojca Foški 4:15:33
  3. Vedrana Maršić 4:19:13

Active 13 km – M

  1. Andraž Hribar 1:26:12
  2. Stefan Lofhede 1:27:48
  3. David Rađenović 1:56:45

Active 13 km – Ž

  1. Ana Šarčević 2:11:39
  2. Zara Lundgren 2:20:41
  3. Marija Jazvić Mioković 2:25:21

 

 

IMG_5268

IMG_5265

IMG_5263

IMG_5262

IMG_5261

IMG_5260

IMG_5258

IMG_5257

IMG_5252

IMG_5248

IMG_5429

 

IMG_5397

IMG_5393

IMG_5382

IMG_5368

IMG_5365

IMG_5354

IMG_5352

IMG_5350

IMG_5349

IMG_5347

IMG_5318

IMG_5302

IMG_5300

IMG_5297

IMG_5294

IMG_5292

IMG_5289

IMG_5286

IMG_5447

IMG_5773

IMG_5769

IMG_5763

IMG_5759

IMG_5754

IMG_5736

IMG_5668

IMG_5647

IMG_5621

IMG_5582IMG_5538

IMG_5527

IMG_5519

IMG_5496

IMG_5462

 

PR // Manuel Angelini photo

 

Kako se opremiti za trail trčanje

Trail trčanje kod nas doživljava pravi boom. Trkački pokret je sve jači, o trčanju se govori i u mainstream medijima, a mnogi se osim na cestovnim, žele oprobati i na trail utrkama. Neki da bi pobjegli iz grada i asfalta, a svi da bi uživali u prirodi i druženju.

 

I dok je oprema za cestovno trčanje vrlo jednostavna i nezahtjevna, za višesatno trčanje šumom ili kamenjarom, daleko od civilizacije, ipak se treba malo bolje pripremiti.

 

Nikud bez dobrih tenisica

Najbitnije su, naravno, dobre tenisice prilagođene terenu. Izbor je velik i modeli raznoliki, a svima su zajednički potplati s ripnama. Ripne su potrebne kako bi osigurale bolje prianjanje za podlogu, veću stabilnost i izdržljivost. Gornjište treba dobro obuhvaćati stopalo i osiguravati od ozljeda i od kamenčića koji bi mogli upasti u tenisicu, a same su tenisice često teže od običnih jer su napravljene od čvršćeg materijala koji štiti od udaraca.

 

Najvažniji dio trail opreme su kvalitetne tenisice
Najvažniji dio trail opreme su kvalitetne tenisice.

 

Danas na tržištu postoji jako puno modela – od minimalističkih tenisica koje naglašavaju prirodno kretanje do onih s jako debelim i mekanim potplatom za ugodniji korak. Također, razlikuju se i po broju i veličini ripni – za kamenite i urbane staze poželjnije su tenisice s manjim ripnama, a za blatne i mekane puteve, potplati s većim/dužim ripnama. Kakve god izabrali, pazite da ostavite dovoljno prostora za prste da ih pri trčanju ne biste nabijali.

 

Ruksak glavu čuva

Ono po čemu se trail oprema uvelike razlikuje od cestovne je ruksak. On je potreban jer na duge utrke treba nositi puno tekućine, nešto hrane, prvu pomoć i tako dalje. Ruksak je anatomski i malen, sadrži mijeh za vodu i puno džepića iz kojih je lako prilikom kretanja uzeti on što vam treba (gelovi, bočice i slično). Malim pomičnim kopčama ruksak se preko prsa učvrsti kako ne bi previše skakao prilikom trčanja. Na kraćim trailovima ponekad nije potreban ruksak nego se bočice mogu nositi u pojasu koji se stavi oko struka ili u ruci. Smeće (prazne boce, omoti od gelova) se obavezno nosi u ruksaku do cilja – nikako se ne smije odbaciti u prirodu!

U ruksaku specijalno dizajniranom za trail, lako ćeš spremiti sve što ti može zatrebati.

 

Stop the wind (and rain)

Vjetrovka, odnosno lagana jakna koja štiti od kiše i vjetra, također je sastavni dio opreme. Uvjeti na stazi se mogu znatno mijenjati od podnožja prema vrhovima planine – na vrhovima često puše vjetar i puno je hladnije nego na startu i zato je pametno imati je sa sobom.

 

Štapovi – neki ih vole, neki ne

Neki trail trkači sa sobom nose štapove za trčanje. Oni su korisni ako staza ima puno strmih uspona i silazaka – u suprotnom su samo dodatni teret. Inače služe za osiguravanje ravnoteže i stabilnosti i kao potpora pri penjanju.

Nikud bez vode! Ponesi je u ruksaku ili bidonu.

 

Odjeća – standardna

Odjeća je većinom slična uobičajenoj, uz preporuku da ima reflektirajuće dijelove i da se skinu sve etikete kako ne bi došlo do nepotrebnog žuljanja. Pametno je nositi kapu ili višenamjensku maramu (buff) – u slučaju jakog sunca za zaštitu ili u slučaju hladnoće za grijanje. Dobre čarape su potrebne kako bi dodatno ublažile udarce u stopala.

 

Da bolje vidiš medu

Ako se radi o utrci koja se u bilo kojem dijelu trči po noći, treba imati čeonu lampu, a preporučuje se nositi je uvijek jer se nikad ne zna u kakvoj se situaciji možete zateći. Čeonka uvelike olakšava kretanje u mraku jer osvjetljava put i sve prepreke koje se nađu na njemu.

20170408-01_59_49-IM7D3299
Čeona lampa dio je osnovne opreme za sve utrke koje se održavaju noću.

 

Sigurnost na prvom mjestu

Ono što još spada u obaveznu opremu na većini utrka su zviždaljka, astro-folija, prva pomoć, karta, mobitel s dobrom i napunjenom baterijom i ogledalce. Zviždaljka je korisna u slučaju da se zalutate – njome dajete zvučni signal o tome gdje se nalazite, a ogledalom vizualni signal. Veliki broj trail ruksaka ima zviždaljku ugrađenu u remen.

Astro-folija je specijalni ogrtač znan i kao spasilačka deka, a radi se o tankom plastičnom ogrtaču presvučenom metalom koji služi za čuvanje tjelesne topline kako u slučaju duljeg boravka na hladnoći ne bi došlo do hipotermije.

Paketić prve pomoći treba sadržavati flastere, sterilne gaze i sredstvo za dezinfekciju.

Iako izgleda da opreme ima puno, sve osim tenisica i odjeće koristit ćete više godina pa se početna investicija u kvalitetu svakako isplati dugoročno.

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

 

 

Wings for Life World Run ponovno u Zadru

U protekle četiri godine prve svibanjske nedjelje sa zadarskog je Foruma oko 20 tisuća ljudi startalo jednu od najpozitivnijih priča trčanja. Pokret zvan Wings for Life World Run svoju je priču počeo samo s jednim ciljem na umu – ozljede leđne moždine učiniti izlječivima.

 

Dok taj cilj ne ostvari, priča neće dobiti točku. Iduće godine 6. svibnja Zadar će ponovno trčati za one koji ne mogu. A ono što je najljepše, trčat će zajedno s njima.

O ozljedama leđne moždine danas znamo mnogo više, o problemima s kojima se nose ljudi u kolicima mnogo smo više naučili, a početak svibnja postao je rezerviran za utrku koja pomiče granice trčanja, ali prije svega granice razumijevanja, pozitive, potpore i zajedništva.

Stopostotni iznos startnina i donacija i dalje je namijenjen neprofitnoj zakladi Wings for Life, koja financira najsuvremenija istraživanja leđne moždine. U kojim smjerovima zaklada djeluje, koja je otkrića do sada napravila i zašto vjeruju da je lijek za ozljede leđne moždine pitanje vremena možete potražiti na stranici www.wingsforlife.com, a zašto biti dio ovog globalnog pokreta znaju tisuće ljudi diljem svijeta koji mu se vraćaju iz godine u godinu.

U protekle četiri godine utrka je svaki put bila rasprodana, i to prošle godine s rekordnih 8000 prijavljenih trkača. Prijave za peto izdanje otvorene su danas u 13:00 sati diljem svijeta, i to putem stranice www.wingsforlifeworldrun.com.

Wings For Life Zadar Croatia 2017

PR

 

 

Najnoviji tekstovi