Triatlon klub Tri-Tim iz Osijeka ljubiteljima triatlona podarit će novorođenu utrku na tim prostorima – prvi Osječko-baranjski Ferivi triatlon. U ovim novim vodama mogu “zaplivati“ i rekreativci i strani državljani, dok licencirani sportaši ulaze u poredak Kupa Hrvatske HTS-a u sprint triatlonu te mini akvatlonu.
Događaj će se održati u subotu 17. kolovoza u osječkom Bilju odnosno na Biljskom jezeru. Start za akvatlonce predviđen je za 10 sati te 10.20, dok u 11:30 sati startaju muškarci i štafete na sprint triatlonu, a pet minuta kasnije i žene.
Akvatlon će sadržavati dvije kategorije – početnici A koji će se nadmetati u 50 metara plivanja i 500 metara trčanja, te početnici B koji će plivati 100 metara, a trčati jedan kilometar.
Sprint triatlon uključivat će 500 metara plivanja, 13.5 kilometara bicikliranja te 3.3 kilometra trčanja. Utrka sprint triatlona hrvatski je kup za licencirane triatlonce u kategorijama apsolutna i U19, a pored njih, pravo nastupa na utrci imaju sudionici štafeta, strani državljani i rekreativci koji ne ulaze u poredak kupa i prvenstva Hrvatske.
Štafeta je predviđena je za sve sudionike, a čini ju tročlana ekipa od 15 godina na više, izuzev plivačkog segmenta, gdje je dozvoljen nastup i onima s navršenih 12 godina. U štafeti jedan sudionik pliva, drugi vozi bicikl i treći trči. Vremenski limit sprint triatlona za oba spola i štafete je 1:45 sat od starta utrke.
Prijave su provode do srijede, 14. kolovoza putem linka, dok na dan natjecanja one nisu moguće. Limit za prijavu je 150 sudionika.
Prvo troje natjecatelja u muškoj i ženskoj konkurenciji utrke sprint triatlona dobiva pehar, dok najboljih troje po dobnim i spolnim kategorijama u ostalim utrkama dobivaju medalje te nagrade sponzora.
Proteklog su vikenda u Italiji i Francuskoj nastupili naši trail reprezentativci Ante Živković i Helena Gleđa. I ne samo da su nastupili već su i ostvarili odlične rezultate i dva postolja.
Monte Rosa Walser Trail u Italiji sastojao se od četiri utrke – 114 km, 50 km, 21.3 km i Eco Traila. Start je bio u mjestu Gressoney-Saint-Jean, na ruti poznatog skijališta Staffal. Tri duže utrke bodovale su se za ITRA tablice, a Ante i Helena nastupili su na utrci 21.3 km. Ukupno je na događaju nastupilo 650 natjecatelja, a na utrci od 21.3 km 220 trkačica i trkača. Ta je utrka imala 740 m +/-.
Rezultati: M
1. De Guio Federico Mattia 1:32:44 2. Ante Živković 1:37:37 3. Alex Perolini 1:37:42
Ž
1. Stafania Canale 1:59:21
2. Marcella Pont 2:01:47 3. Helena Gleđa 2:09:55
– Odlična utrka i organizacija, kao i uvijek u Italiji, iako vremenski uvjeti ovaj tjedan nisu naklonjeni Alpama. Tako je nakon starta utrka 50 km modificirana i skraćena, zbog vremenskih uvjeta na stazi. Na svu sreću, naša utrka, barem do moga ulaska u cilj, prošla je bez padalina i sve je prošlo super. Zadovoljan sam rezultatom i drago mi je da sam u finišu uspio osvojiti drugo mjesto, iako sam nakon spusta na 14. kilometru bio šesti. No nakon toga slijedio je blago valoviti dio staze, s nekoliko manjih uspona kroz planinu, što mi odgovara, pa sam uspio smanjiti zaostatak sa spusta i uloviti konkurenciju ispred sebe. U konačnici sam uspio i finiširati i ući svega 5 sekundi ispred Alexa.
Foto: Monte Rosa Walser Trail
Dobar posao i u Francuskoj
Trail Tour des Piz imao je start u mjestu Plateau s’Assy, skijalište blizu Chamonix-Mont-Blanca. Na događaju je nastupilo 1.500 natjecatelja, održane su utrke 15,5 km, 30 km, 60 km i ultra koja je na kraju odgođena. Ante i Helena nastupili su na najkraćoj utrci – 15.5 km s +/- 750m, a uz njih, utrku je završilo nešto manje od 500 natjecatelja.
Rezultati:
M
1. Simon Gosselin 1:08:40
2. Simon Paccard 1:09:57
3. Antoine Berjoan 1:14:07
…
12. Ante Živković 1:19:07
Ž
1. Camille Julien 1:29:27
2. Carole Taponard 1:37:20
3. Emma Hogben 1:37:51
… 10. Helena Gleđa 1:44:48
– Noć prije utrke padala je kiša, te je utrka ultra otkazana zbog sigurnosnih razloga, a kiša je najavljena i za cijelu nedjelju. Od samog starta utrke padalo je obilno, te je na mjestima staza bila opasna, naravno uz blato i slijevanje bujica vode stazom. Prvi put sam nastupio na nekoj utrci u Francuskoj, utrka je fantastična i bilo bi lijepo vratiti se ponovno na stazu i popraviti ovogodišnji rezultat, iako sam trčao brže od prošlogodišnjeg pobjednika, to mi danas nije bilo dovoljno za bolji plasman – rekao je Ante Živković o svom nastupu u Francuskoj.
– Bio je poseban osjećaj trčati utrku sa trkačima u Italiji i Francuskoj. Oni su toliko fokusirani na utrku i daju sve od sebe pa te emocije prenose i na sve ostale. Vremenski uvjeti, kiša i hladnija temperatura mi odgovaraju kao i konfiguracija staze tako da obje utrke upisujem u kalendar utrka za iduću godinu. Zadovoljna sam rezultatom, iako znam da to ide puno bolje te da još nisam u svojoj najboljoj formi. – rezimirala je svoj nastup Helena Gleđa.
Ovogodišnji maraton u Raslini je opravdao važnost jubileja pa nam je podario i rekordan broj plivača i rekord staze! No, krenimo redom. Ove smo godine još ranije krenuli s pripremama jer smo za ovu obljetnicu htjeli našim plivačima i posjetiteljima, uz standardno i sadržajno gostoprimstvo, priuštiti još poneko iznenađenje i novitet.
Jedna od ovogodišnjih specifičnosti je bila ženski i muški dizajn majice, opet nas je prijatelj maratona Josip Vrančić iznenadio sa super idejom – rimska desetka i ujedno silueta plivačice/ plivača kako veselo uskače u more, u logo, u deseti plivački maraton u Raslini!
Gledatelji su uz ovogodišnju majicu mogli kupiti i repliku majice s prvog maratona koju smo napravili u reprintu, a priredili smo i izložbu majica sa svih dosadašnjih izdanja maratona i te majice su prije samog proglašenja pobjednika bile predmet aukcije u dobrotvorne svrhe.
Majice koje su se mogle kupiti su bile i „Baza je doć plivajući II.“, dio tih sredstava ide za hranu za životinje koje čekaju udomljavanje, a dio ide za ponovni pokušaj preplivavanja 54 km od Visa do Splita od strane Dine Levačić. Dina je naša prva pobjednica i inspiracija mnogima, pa je tako dan uoči maratona jedna djevojčica, čija je majka u organizaciji našeg maratona, dobila ime po Dini!
Pregledali smo i mnoštvo slika sa svih prethodnih izdanja maratona te napravili selekciju onih koje će biti uvrštene na digitalnoj izložbi fotografija koja se od jutra prikazivala na monitoru uz info pult. Mnogi su se pronašli na starim fotografijama sa prvih maratona, u doba kada mnoga djeca koja danas već plivaju dječje utrke nisu još bila rođena, pa sve do fotografija od prethodnog lanjskog maratona. Na slikama je bilo puno poznatih lica plivača i gledatelja, mnoštvo uspomena i pozitivne energije navire iz tih fotografija.
Majice ovogodišnjeg maratona
Izložba majica sa svih dosadašnjih izdanja
Samom maratonu je dan prije prethodio tečaj za suce daljinskog plivanja, koji je bio u organizaciji sa Hrvatskim Savezom daljinskog plivanja te „warm up“ utrka, njezino treće i do sada najbrojnije izdanje s respektabilnih 14 plivača i plivačica.
Za maraton od 5000 m i utrku od 1500 m se prijavilo rekordnih 187 plivačica i plivača, te 73 djece na tri dječje utrke, čime dolazimo do ukupne brojke od 260 plivačica i plivača.
Uz natjecatelje iz Hrvatske nastupilo je još i 24 natjecatelja iz 11 različitih zemalja, a najbrojniji su ovaj put bili Australci sa čak 8 natjecatelja. Uvijek se trudimo biti pravi domaćini našim plivačima pa smo tako ovoj ekipi dragih gostiju iz Australije organizirali besplatan prijevoz kombijem od Šibenika do Rasline i natrag.
Službeni program maratona je otvoren uz himnu te minutu šutnje za preminulog maratonca Ivana Mimicu. Ivan je bio naš prijatelj, prijatelj ovog maratona, uz koji je prije nekoliko godina zavolio plivanje i počeo se s njim rekreativno baviti. Na našu veliku žalost prerano nas je i iznenada napustio prošli mjesec i otišao plivati vječne maratone na nebesima…
Nakon govora glavnog sudca slijedio je start točno u 10 h. Vremenski uvjeti na startu i stazi su bili praktički idealni i uskoro su slijedili rekordi. Na 1500 m je Toni Radak iz PK More iz Šibenika prvi isplivao stazu za 0:19:42 čime je popravio lanjski rekord Ivana Šitića (0:20:40) za skoro cijelu minutu.
Na 5000 m je pao dugo očekivani rekord i prvi rezultat ispod sat vremena – Grgo Mujan iz KDP Split je treći put zaredom slavio u Raslini i to s rezultatom 0:59:10! To je preko dvije minute bolje od starog rekorda (1:01:24) koje je 2015. godine postavio Duje Milan u spektakularnom fotofinišu ispred drugoplasiranog Matije Luke Rafaja.
Imajući na umu da se radi o bočatoj vodi, u kojoj je uvijek nešto teže plivati nego u slanoj, te činjenicu da je sredinom staze uobičajen kurenat, ovaj Grgin sjajan rezultat i rekord bi mogao potrajati, možda čak do idućeg jubilarca…
I pobjednice u ženskoj konkurenciji su bile iz istih klubova kao njihove muške kolege, tako je iz PK More na 1500 m slavila Lara Belakušić s vremenom 0:22:02, a iz KDP Split na 5000 m je slavila Antonija Buličić s vremenom 1:04:09.
Za njima su pristizali ostali plivači i plivačice u obje utrke i raznim starosnim kategorijama. Na cilju ih je čekalo zasluženo osvježenje u vodi, te okrjepa u gulašu i craft pivu. Kao i lani na pozivni broj 022 se odazvao Vedran Škugor iz istoimene šibenske pivovare i još jednom podržao ovaj naš maraton.
Tri dječje utrke (50 m, 75 m i 100 m raspoređene po godištima od 2007. prema mlađima) su bile jako uzbudljive i na njima je ukupno nastupilo čak 73 djevojčica i dječaka, vidjeli smo tu i fotofiniše koji su riješeni tek nakon pregledavanja snimki.
Slijedila je spomenuta aukcija majica, a sav prihod je išao u donaciju za RokOtok – tim projektom Domagoj Jakopović Ribafish plivajući spaja hrvatske naseljene otoke s jedinstvenim ciljem – spajanje roditelja i djece, očuvanje planeta, buđenje avanturističkog duha i poticanje želje za putovanjima. Hvala svima koji su donacijom pomogli ovaj hvalevrijedan projekt!
Aukcija je bila, dugo će se pričati o njoj, uzbudljivost i licitacija je rasla prema kraju aukcije tako da je zadnja majice s aukcije (s drugog maratona iz 2012.) prodana za čak 410 kuna nakon maratonskog licitiranja domaćih mještana Juge i Bože, a potonji je na kraju bio uporniji! Ukupno je skupljeno 1800 kn koje će se donirati.
Aukciju, kao i cijeli program je vodio Joško Lokas, rodom iz naše Rasline. Joško je svojim poznatim voditeljskim umijećem i stilom dodatno uveličao ovaj naš jubilej i humanitarnu akciju.
Podijeljene su medalje i peharima najboljima, a dodijelili smo i statue našim najvjernijim natjecateljima, a to je njih 5 koji su nastupili na svih 10 izdanja našeg maratona: Vekenega Profaca, Draško Vujović, Igor Grašo, Filip Erceg i domaći plivač Frane Lokas.
Gosti ovog jubilarnog maratona su između ostalih bili i župan Goran Pauk, dogradonačelnik Danijel Mileta (podijelio priznanja najboljima), zamjenik gradonačelnika Paško Rakić te direktor TZ Šibenik Dino Karađole.
Svi oni, te svi naši sponzori, su prepoznali ovaj naš trud koji nas je kroz godine doveo do sad već velikog maratona u ovom malom mjestu! Veselimo se druženjima u godinama koje dolaze i nekim budućim jubilejima!
1500 m za žene1500 m za muškarce5000 m za žene5000 m za muškarce
Svake se godine za vrijeme ljeta trkači počnu žaliti na visoke temperature i teške uvjete za treniranje. Svi se slažemo da treniranje po vrućini nije ugodno – no složit ćemo se i da trkači rijetko što postignu ako rade samo ono što im jest ugodno. Evo kako i zašto treba iskoristiti ljetne temperature.
Tijekom evolucije, ljudi su razvili visoku razinu tolerancije na temperaturne promjene i vrućinu. U našem se tijelu događaju razne promjene dok smo izloženi visokim temperaturama, koje nam kao trkačima mogu dobro doći u mnogim situacijama – ne samo na utrkama za toplih dana, nego i kroz cijelu godinu.
Tijelo – savršen stroj
Tijelo uvijek traži načina kako da se prilagodi uvjetima u kojima se nalazi. Treniranje u posebnim okolnostima – poput popularnog treniranja na velikim nadmorskim visinama – donosi nam benefite za treniranje u normalnim okolnostima.
Istraživanja su otkrila fiziološke benefite treniranja po vrućini:
Efikasnije hlađenje tijela – navikavamo tijelo da se ranije počne znojiti. Znojenje je tjelesni mehanizam hlađenja koje nas štiti od pregrijavanja. Što se prije počnemo znojiti, to više odgađamo dolazak do kritične tjelesne temperature.
Povećanje volumena krvne plazme – krvna plazma je tekući dio krvi koji prenosi krvne stanice po tijelu. Tijekom izloženosti visokim temperaturama, potreba za plazmom je veća pa se ona više stvara. Njeno povećanje znači da se dio koristi za hlađenje, a drugi dio nesmetano prenosi kisik do svih dijelova tijela, što nam je kasnije vrlo korisno.
Snižavanje pulsa – treniranje po vrućini stres je za srce. Ono u tim situacijama mora više pumpati i tako se jača, što znači da u trenucima odmora mora pumpati manje puta, jer mu je snaga veća. Iz toga slijedi da tijekom nekih budućih napora srce može podnijeti više jer je – jače.
Povećanje VO2 max praga – za povećanje volumena krvne plazme vezano je i podizanje VO2 max praga. Taj je prag jedan od češćih pokazatelja forme kod sportova izdržljivosti – što viši, to bolje – a treniranjem po vrućini se povećava.
Znanstvenici su ustvrdili da treniranje po vrućini bolje i brže donosi učinke nego treniranje na visini. Mi u Hrvatskoj nemamo dovoljno visoke planine, ali zato imamo dovoljno visoke temperature! Vrućine, tako, odsad možemo smatrati alatom koji nam pomaže da postanemo bolji trkači u svim uvjetima. Naravno – uz potrebnu dozu opreza.
Koliko i kako
Nećemo sada svi pojuriti pa trenirati po zvizdanu. Postoje neke smjernice za pametno treniranje za visokih temperatura. Kao i uvijek, glavno je pravilo slušati svoje tijelo – nemamo svi isti prag tolerancije na vrućinu i ne mogu svi isto podnijeti.
Jake, strukturirane treninge i dalje treba raditi u ugodnijim uvjetima, što ljeti znači rano ujutro ili kasno uvečer. Ako bismo jake treninge radili kad je jako vruće, previše bismo opteretili tijelo i tako si učinili loše. Znakovi pregrijavanja koje uvijek valja motriti su: jako znojenje ali koža hladna na dodir, čak i naježena; opća slabost, vrtoglavica, glavobolja, nesvjestica. U takvim slučajevima treba odmah prekinuti trening i skloniti se sa sunca.
Nadalje, tempo treninga uvijek treba prilagoditi temperaturi. Što je toplije, to sporije treba trčati kako ne bismo napravili više štete nego koristi. Optimalno trajanje treninga za vrućih dana je 60 do 100 minuta. Isto tako, trening po vrućini nikako ne spada u kategoriju lagano trčanje za oporavak, nego je zbog količine stresa koju tijelo proživljava sličniji kategoriji jaki trening. Zato trening po vrućini treba raditi jednom do dvaput tjedno, ne više.
Priprema, pozor…
Ako se odlučite ukomponirati treninge po vrućini u svoj raspored (ili ako nemate drugog izbora nego trenirati po vrućini), na nekoliko stvari valja obratiti pozornost. Najvažnija među njima jest pravilna hidracija. Tijekom ljetnih mjeseci generalno treba paziti na unos vode, a posebno na dane treninga. Zbog pojačanog znojenja više vode odlazi iz tijela pa moramo paziti da to nadoknadimo. Na dulje treninge po vrućini pametan je potez nositi bočicu vode. I nakon treninga se treba rehidrirati, najbolje nekim izotoničnim napitkom.
Osim vode, obratite pažnju i na odjeću: neka bude lagana i prozračna, svijetlih boja, a na odmet nisu ni sunčane naočale ili kapa. Uz sve to, naravno, neizostavan detalj mora biti sprej ili krema za zaštitu od sunca. Ako temperatura prelazi 30 stupnjeva, bolje je pričekati da se malo spusti pa onda ići na trčanje.
S obzirom na to da nam nije cilj postati ljudski ražanj već bolji trkač, ovih se mjera opreza treba držati. A nakon što dobro odradimo paklene ljetne vrućine – jesenske će trke gorjeti! 😉
Matija Kovačević živi u Čakovcu, ima okruglih 40 godina i od ne tako davno bavi se biciklizmom. Razlog za ovaj kratki intervju njegov je rezultat na nedavno održanom Europskom prvenstvu u vožnji na 24 sata, gdje je postavio novi hrvatski rekord.
Koliko se dugo baviš biciklizmom, voziš li samo cestu ili i MTB, i kakva su tvoja biciklistička iskustva?
Aktivno se bavim biciklizmom četiri godine. Pretežno sam na cesti, makar znam zalutati i na makadam (s naglaskom na zalutati 🙂 ). Većinom vozim brevete, od 200 do 1200 kilometara, a od utrka sam završio HardCro za 108 h prije četiri godine.
Kako si se odlučio nastupiti na Europskom prvenstvu na 24 u Sloveniji, koliko su trajale pripreme, kako si se pripremao?
Za tu trku sam se odlučio jer je moj klub OceanOrchids jedan od suorganizatora. Nisam se specijalno pripremao za tu utrku, makar mi je bila želja vidjeti koliko ću odvoziti za 24 h po ravnom. Glavni ovogodišnji cilj mi je ipak legendarni Paris-Brest-Paris.
Što te dočekalo u Sloveniji, kakvi su bili uvjeti za vožnju, kakva je bila staza?
U Sloveniji nas je dočekalo skoro pa idealno vrijeme, super ekipa koja je pratila sve naše želje što se tiče suporta. Vozio se krug od 11 km, ravnica. Nastupilo je oko 55 natjecatelja iz cijele Europe.
Opiši ukratko tijek same utrke, imao si na kraju prosjek od 34.1 km/h, koliko si odmarao, što ti je bilo najteže?
Sam start je bio u 12 h i uspio sam s prvom grupom voziti oko 200 km, koje smo prošli za otprilike pet sati, s 40km/h prosjekom – znači glava dolje i tiskaj 🙂 . Mentalno je bilo dosta zahtjevno jer je odmaranja bilo minimalno (ukupno oko 2 h), a i vozila se ravnica u krug. Dosada je na momente bila issue :).
Reci nam nešto više o HR rekordu na 24 sata, tko je bio dosadašnji rekorder i s kojim rezultatom?
Nažalost nisam uspio na netu naći službeni rekord, ali po biciklističkim ultramaraton krugovima sam saznao da je Ares Buršić (jedan od naših najboljih ultraša i finišer RAAM-a) napravio do sada najviše, tj. 704 km za 24h.
Kako si zadovoljan sa svojim nastupom, hoćeš li nastaviti s ovim tipom biciklizma?
Plan za EP mi je bio 600 km tako da je 726 km (a još k tome i rekord) daleko iznad očekivanog. Volim raditi duge vožnje. Kao što sam rekao, PBP je cilj.
Koju marku bicikla voziš, imaš li sponzore ili podršku kluba i slično?
Vozim Giand Defy, klupska podrška od Orhideja vrlo dobro funkcionira, a sponzore nažalost (još) nemam.
Garmin najavljuje suradnju s RUNSAFE istraživačkom skupinom na Sveučilištu Aarhus u Danskoj kako bi istražio kako promjene u načinu trčanja utječu na različite čimbenike vezane uz zdravlje. Tijekom Garmin-RUNSAFE studije o zdravlju, istražit će se odnos između trčanja, osobnih karakteristika i rizika od ozljeda povezanih s trčanjem.
Svjetska studija, koja je u tijeku, pružit će RUNSAFE-u podatke za poticanje boljeg razumijevanja uzroka ozljeda i, u konačnici, pružanja boljih strategija prevencije pomoću povratne informacije u stvarnom vremenu tijekom trčanja i treninga.
„Jako nam je drago što imamo priliku surađivati s RUNSAFE-om kako bismo razumjeli zašto se događaju ozljede i kako ih bolje spriječiti“, rekao je Andy Silver, viši menadžer u tvrtki Garmin. „Kao tvrtka koja strastveno podržava trčanje, znamo da je prevencija ozljeda ključna za trkače bilo koje razine. Ova studija će istražiti kako spriječiti ozljede pridržavanjem sigurnog rasporeda trčanja, o čemu do sada nije bilo dovoljno podataka i istraživanja.“
„Istraživači su desetljećima tražili dublje razumijevanje zašto se događaju ozljede. Međutim, nedostatak podataka bio je ograničavajući čimbenik jer je dosad istražen samo jedan ili više pojedinačnih faktora rizika,, rekao je Rasmus Østergaard Nielsen, voditelj studije na Sveučilištu Aarhus. „Pojava ozljeda ovisi o puno faktora, a suradnja s tvrtkom Garmin omogućuje nam prikupljanje raznih podataka koji nam dopuštaju detaljnu i sofisticiranu analizu korištenjem novih uzročnih teorija i statističkih pristupa. To će nam pružiti jedinstven uvid, i na kraju, nadamo se da će suradnja voditi prema boljoj prevenciji ozljeda povezanih s trčanjem – što će pogodovati trkačima širom svijeta.“
Garmin-RUNSAFE studija zdravlja trajat će do 31. prosinca 2020. i otvorena je za sve trkače, bez obzira na to koliko često, brzo ili daleko trče. Sudionici mogu slobodno trčati tijekom istraživanja i mogu odustati u bilo kojem trenutku. Da biste saznali više ili se prijavili za sudjelovanje u studiji, kliknite ovdje.
Već desetljećima Garmin uvodi novu GPS navigaciju i bežične uređaje i aplikacije koji su dizajnirani za ljude koji žive aktivnim životom. Garmin djeluje na pet primarnih tržišta, uključujući automobilsku industriju, zrakoplovstvo, fitness, marine i rekreaciju na otvorenom.
Kako to obično biva, Sljemenom su se vrtjeli krugovi, a najhrabriji i najluđi među njima, nisu mogli odoljeti pa su nakon Noćne 10ke morali “zavrtjeti“ i pokoji na zagrebačkoj gori. Samsung Sljemenski maraton trčao se u organizaciji AK Sljemena po 20. put.
Ove godine to je bilo pod temom Beatlesa, odnosno 50. godišnjice singla “Let it be“ te su i medalju sačinjavali likovi ovog kultnog benda.
Mogli su birati jedan (gotovo 13 kilometara), dva kruga (25 km) ili “maratonska“ tri kruga (oko 38 km) ove teške brdske utrke na kojoj si se penjao uz 500 Horvatovih stuba i na Hunjku toliko puta koliko si krugova odabrao.
Od 73 maratonaca prvi u cilj dolazi Mario Špoljar, za 3:21 sata. Slijedi ga drugi Nikica Smolić sa četiri minute razmaka, dok Bojan Grbić (3:34) zauzima treću poziciju. Na tri kruga ove utrke odlučilo se 15 žena, među kojima je pobjedu odnijela Veronika Jurišić s vremenom 3:47 sata. Katica Rumbočić u cilj dolazi druga nakon 4:07 sata, dok Dolores Osvaldić trebaju četiri minute više za treću poziciju.
Dva kruga Sljemenskog maratona trčalo je 75 muškaraca. Među njima pobjedu odnosi Dejan Radanac, trčavši točno dva sata. Drugu poziciju osvaja Tomislav Lepan (2:03), dok Svenu Mujadžiću za treće mjesto trebaju dvije minute više. 28 kilometara trčalo je 26 žena, a pobjednica je bila Silvia Šimunović (2:28). Ines Bašić (2:35:27) sa četiri sekunde prednosti Kristini Marjanović oduzima drugu poziciju, koja na kraju završava na trećoj stepenici postolja.
Jedan krug ove brdske utrke trčalo je 219 muškaraca, a pobjedu je odnio Nikola Špoljar (53:55 minute). Drugo mjesto osvaja Ivan Jureša (56:42), dok ga Nikola Štefanić slijedi s nepune tri minute zaostatka i zauzima treće mjesto u poretku. Tea Faber (1:10 sat) bila je najbrža od 173 žene na 14 kilometara, a Ana Brajković (1:14:42) u cilj stiže druga. Paula Vrdoljak sa zaostatkom od 25 sekundi, zauzima treću poziciju u konkurenciji.
U subotu je jezero Jarun po prvi put ugostilo Noćnu 10ku Zagreb, pa je i medalju utrke krasio Teslin toranj postavljen na jarunskom Otoku hrvatske mladeži, odakle je startala i ova kružna utrka u dužini 10 kilometara.
Noćnoj 10ki u organizaciji SAK Fita Zaprešić, prethodile su i dječje utrke te utrka Speed Test na 1200 metara.
Pobjednik na 10 kilometara je Kenijac Stenly Kipruto s vremenom 32:30 minute, dok je pobjednica Olivera Jevtić, peterostruka olimpijka iz Srbije, postigla vrijeme 35:33 minute. Drugo mjesto među ženama zauzima Neja Kršinar (36:36), čime skida slovenski rekord na 10 km cesti, a treća u cilj stiže Kenijka iz Prijedora Lucia Kimani (37:33). Najbolja Hrvatica zauzima četvrtu poziciju među 280 žena – Marija Vrajić s vremenom 38:19 minuta. U konkurenciji 414 muškaraca, drugu i treću poziciju zauzimaju Hrvati – Ivan Dračar (32:56) i Domagoj Jakopović (33:32).
Od 56 trkača i trkačica, žene koje su najbolje prošle na Speed Testu su, prva Lana Pečnik (4:45 minute), druga Helena Gleđa (4:52) i treća Marija Kelemen (5:01). U muškoj konkurenciji 1200 metara najbrže su istrčali prvi Tomislav Mijić (4:01), drugi Luka Radetić (4:02) te treći Ivan Petranović (4:21).
Od 26. do 28. 7. 2019. godine, na stazama koje povezuju Jahorinu s Ravnom planinom, Romanijom, Sarajevom i Trebevićem, održat će se peto izdanje međunarodnog natjecanja Jahorina Ultra Trail, a u okviru njega četiri utrke različitih dužina: Mini (17 km), Midi (38 km), Maxi (69 km) i Ultra Trail (101 km).
Staze su navigirane najljepšim dijelovima ovih planina i povezuju atrakcije poput ski staza na Jahorini, uskotračne pruge, via ferate i Novakove pećine na Romaniji, izvora i kanjona Miljacke, bob staze i grebena na Trebeviću, pa čak i Baščaršiju.
Osim prirodnog, kulturnog i povijesnog, JUT promovira i bogato olimpijsko naslijeđe sarajevske regije zbog čega je Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine specijalni partner projekta i ove godine, a Olimpijski centar Jahorina domaćin sportske manifestacije.
Sve sudionike JUT-a očekuje startni paket u kojem osim kvalitetne tehničke majice Sport HG, dobivaju vrijedan poklon organizatora, vaučer za Perutnina Ptuj Piknik u cilju, gratis vožnju šestosjedom do vrha Ogorjelica te poklone sponzora. Najavljen je dolazak vrhunske talijanske trkačice Francesce Canepe i Britanca Charliea Sharpea, koji drži rekord najduže staze od 10h 44min. Očekuje se i sudjelovanje Nijemca Moritza Auf Der Heidea na Mini Trailu. Do sada je prijavljeno više od 640 trkačica i trkača iz 30 zemalja, a kasne prijave su otvorene do 26. 7.
Organizator je osigurao nagradni fond vrijedan 10.000 KM tako da pobjednike ovogodišnjeg izdanja očekuju vrijedne novčane i robne nagrade. Na Instagramu je u toku nagradna igra u okviru koje vas Jahorina Ultra Trail i Alp Outdoor Shop nagrađuju tenisicama i opremom za trail trčanje.
Više informacija o samom događju i link za prijave možete pronaći na službenoj stranici utrke www.jahorinatrail.com.
Tko je aktivan trkač kroz pohođenje utrka te ostvaruje veze s drugim trkačima putem društvenih mreža, dosad već shvaća da je svijet trčanja uistinu jedan svijet u malom, jedan kolektiv u kojem se odvijaju sve uobičajene radnje kao i u vanjskom svijetu – trkačice rađaju, oni koje poznajemo iz trkačkih krugova i umiru, ekipa svoju ljubav prema trčanju pretvara u svoj posao, i ono najljepše – trkači i trkačice se zaljubljuju 🙂 . Tako smo mi odlučili seriju intervjua posvetiti trkačkim parovima.
Naš prvi par dolazi iz Osijeka. Možda nije mnogo ljudi čulo za njih jer su, iako vrlo kvalitetni trkači, prilično samozatajan par koji ne pohodi utrke “ovisnički“ kao većina nas, a tu se nedavno dogodila i jedna bebica. Ali kad se pojave na utrci, postolja su nerijetko njihova – oni se zovu Vlasta i Nikola Biter (Vlaste se donedavna možda sjećate pod prezimenom Lončarić).
Prvo su bili borilački sportovi, a trčanje nas je spojilo
Upitali smo ih o njihovim zajedničkim počecima te ono što ćemo većinu parova vjerojatno prvo pitati, a to je – što je bilo prije, Vlasta i Nikola ili trčanje?
– Moglo bi se reći da nas je trčanje spojilo. Upoznali smo se 2016. godine na Krndija trailu i od tada smo skupa, kao životni i trening partneri. Ubrzo smo se zaručili i vjenčali, a prošle godine dobili smo sina Vida – priča nam par.
Nikola je, doznajemo, počeo s trčanjem prije petnaestak godina kad trčanje još nije bilo ni približno popularno kao danas.
– Trkače su tad još smatrali čudacima. Ja sam počela trčati u srednjoj školi kao dodatni trening uz karate, a ozbiljnije se bavim trčanjem od studija – Vlastine su riječi.
Nakon polaganja za crni pojas i sudjelovanja na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima, ona je kao karate reprezentativka nekoliko godina trenirala djecu u karate klubu Osijek.
– Moj trener i mentor, sensei Dražen Gorjanski, zaslužan je za moje sportske uspjehe u karateu, ali i u trčanju jer samurajski duh koji njeguju karataši primjenjiv je na sve sportove. Nažalost, zbog posla i drugih obveza bila sam primorana privremeno napustiti trenerski posao, ali karate će uvijek imati mjesto u mom životu – prisjeća se naša sugovornica.
OK, Vlasta je trenerica karatea, a tko je u trčanju koga zapravo utrenirao?
– Što se trčanja tiče, mislim da smo oboje kao veliki zaljubljenici u sport i trčanje, dali svoj doprinos zajedničkim treninzima. Nikola je bio taj koji je prepoznao moj potencijal i pomogao mi svojim znanjem i iskustvom. Dobro je upoznat s teorijom i metodologijom trčanja, tako da je on većinom zadužen za periodizaciju i plan treninga,
a ja sam zadužena za istezanja i yogu. Budući da oboje volimo borilačke sportove, bude tu i sparinga i borbi na tatamiju. Također, pomažemo jedno drugome masažama. Jednostavno funkcioniramo kao tim od samog početka – usklađen je ovaj tandem.
Foto: 3sporta.com
Vlasta kao profesorica hrvatskoga i engleskog jezika te prevoditeljica, i Nikola kao mag. dipl. ing. ekološke poljoprivrede, oboje su zaposleni te, kao i većina ljudi, trče rekreativno. Članovi su AK-a Maksimir za koji nastupaju u prvoj hrvatskoj ligi, a pričaju nam i o svojim drugim sportskim afinitetima.
– Ja sam djetinjstvo i mladost provela u karate dvorani, a tijekom tog vremena počela sam se zanimati i za yogu – kaže Vlasta.
– Ja sam u to vrijeme trenirao hrvanje, a kasnije i kickboks. Često skupa planinarimo, bicikliramo, a otkad nam se dijete rodilo najviše vremena provodimo u šetnjama – nadovezuje se Nikola.
– Ludi smo za sportskim adrenalinom i volimo provoditi vrijeme u prirodi. Stalno smo u potrazi za novim avanturama. Primjerice, nedavno smo otkrili penjanje na stijeni – nadopunjava se ovaj par.
Na trailu se zabavljamo zajedno, na cesti je svatko za sebe
Primjećujemo kako je ovaj trkački par oduvijek dosta zamozatajan i prilično anoniman u širim trkačkim krugovima, iako na utrkama na kojima se pojave obično zauzimaju postolja. Zanimalo nas je kako to da, bez obzira na vrlo velik potencijal i konkurentnost, ne izgleda kao da ganjaju neke plasmane, postolja, lige, prvenstva.
– Tu i tamo pripremimo se za neku utrku, ali većinom uživamo u kretanju kroz prirodu, treninzima, provođenju vremena s obitelji jer su i moji roditelji trkači. Ne držimo da je rezultat najvažniji u trčanju, treba pridati važnosti i radu na tehnici, snazi, fleksibilnosti… i naravno dobro se zabaviti. Kad čovjek osjeća strast prema onome što radi, rezultati ne izostaju. Dakako, Vid nam je sada prioritet, ali dobrom organizacijom i dalje uspijevamo baviti se sportom i sudjelovati u lokalnim utrkama. Kad Vid malo poraste, planiramo proputovati Hrvatsku kroz trčanje i planinarenje – objašnjava nam par.
Ono što je rijetkost u trkačkih parova, posebice onih u vrhunskoj kondiciji, gdje svatko ganja svoje rezultate, ovaj par na utrkama na stazi obično možemo vidjeti zajedno. Upitali smo ih je li moguće da imaju podjednak tempo odnosno kondiciju…
– Tijekom godine pažljivo biramo utrke na kojima ćemo sudjelovati, u skladu sa zajedničkim željama, ambicijama i trenutačnom formom. Cestovne utrke najčešće trčimo odvojeno, svatko svoj tempo. Trek i trail nam je zabavno trčati skupa – pričaju.
Tako je 2017. godine Nikola pripremao Zagreb maraton, a Vlasta polumaraton, što im je omogućilo da zajedno rade treninge brzine, dok je Vlasta na duljine Nikolu pratila biciklom.
Foto: Jasmina Gorjanski
– Iz osobnog iskustva i promatrajući druge sportašice uvidjela sam da su žene jednako izdržljive, ako ne i izdržljivije od muškaraca. Veliki broj treninga odrađujemo skupa i meni je to strašno poticajno. Na treninzima volimo održavati pozitivno rivalstvo koje nam oboma koristi – Vlastine su riječi.
Zajedno čak i na postoljima
Nikola i Vlasta često su bili na postolju – pojedinačno, ali i zajedno. Od značajnijih rezultata ističu Nikolino treće mjesto u seniorskoj kategoriji na prvenstvu Hrvatske u polumaratonu 2013. godine te 2014. godine prvo mjesto na Ligi 031. Također, na Wings for Life Zadar 2017., Nikola je ostvario 11. mjesto u muškoj kategoriji istrčavši 44 kilometra, ali ni Vlasta nije mnogo zaostala sa svojih 40 kilometara i četvrtim mjestom u ženskoj konkurenciji.
Još neki od njihovih zajedničkih uspjeha, 2017. godine su pobjeda na Vatrogasnom ceneru u Osijeku te drugo mjesto na Baranjskom polumaratonu. I po pitanju traila, ta je godina za njih bila zlatna – zajedno su bili na postolju Papučkog cenera, Papuk traila, Krndija traila…
– Trčanje je jedan od najprirodnijih, ali i najizazovnijih sportova. Izdržati fizičke i psihičke napore tijekom priprema i pomicanje granica izdržljivosti, moguće je samo ako obožavaš taj sport i ako si spreman ulagati u njega puno vremena. S druge strane, nas je trčanje osvojilo zato što kvalitetan rad brzo donosi dobre rezultate. Svaka utrka ima svoje izazove. Još su izazovniji dani i mjeseci koji joj prethode, jer medalja se osvaja na treningu – pojašnjava nam ovaj par zaljubljen u sport.
Ovih dana Nikola i Vlasta zbog prinove više uživaju u treninzima brzine, snage i tehnike, a više su se posvetili i poslu. Ipak, zanimalo nas je, što im je draže kad nisu ograničeni na kratke i brze treninge – cesta ili trail te koje dužine.
– Dragi su nam i cesta i trail, najviše ih volimo kombinirati. Slično je i s dužinama. Ipak, najviše nas privlače utrke u prirodi, za koje trenutačno nemamo toliko vremena, kao ni za pripremanje dugih pruga – njihov je odgovor.
Vid ili o odgoju
Maleni Vid već sad se kreće u sportskom okruženju kako ga roditelji uvijek vode sa sobom, pa smo ih upitali planiraju li ga odgajati na način da njeguju sportski duh u njemu.
– Naravno, Vid je uključen u sve naše aktivnosti, pa tako i sport. Želimo kvalitetno provoditi vrijeme s njim, a za ozbiljniju razinu bavljenja sportom ima još vremena. Iako, mogli bismo reći da je već postao trkač. U trudnoći sam otrčala dvije utrke, Pečuh-Harkanj (6. mjesto) i 11 kilometara Papuk Extreme Challengea (3. mjesto) – podijelila je s nama majka trkačica.
Nikola je na svojem društvenom profilu svojevremeno podijelio zanimljiv tekst o utjecaju sporta na razvoj socijalnih vještina kod djeteta s temom “Zašto plaćaš sport za svoje dijete?“. Poruka ovih mladih roditelja koja stoji iza toga je…
– Postoji mnogo razloga zašto uključiti djecu u sportske aktivnosti – razvijanje fizičkih sposobnosti, koordinacije, mentalne snage i volje, kreativnosti i stvaralačkog duha. Kroz sportske aktivnosti, djecu treba voditi stručna osoba koja ulaže svoje vrijeme i znanje te za to treba biti adekvatno nagrađena.
A što ako se dogoditi upravo suprotno od roditeljskih želja i interesa – što ako dijete uopće ne bude zainteresirano za sport, nego će primjerice biti umjetnički nastrojen tip s “dvije lijeve noge“ ☺ , zapitali smo se.
– Kao i svaki roditelj, pratit ćemo interese i mogućnosti našeg djeteta i biti mu podrška u svemu što ga zanima. On je osoba za sebe, a sport je samo jedan od životnih puteva. Sigurna sam da ćemo mnogo toga i mi naučiti od njega – zajednički je zaključak ovih sportskih roditelja.
1 od 8
Piše: Martina Maloča
Foto: privatna arhiva, Jasmina Gorjanski
Od prošle godine Jaskanski vinski treking proširio je svoje područje djelovanja, kako lokacijski, tako i svojom kilometražom i veličinom te po pitanju trkačke scene. Danas pričamo o Žumberak Trialu, međunarodnoj trail utrci na području Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje, kojoj najveća, ultra kategorija iznosi 57 kilometara i donosi 3 ITRA boda.
Organizator DZSIR Jastreb Extreme poziva te da se pridružiš njihovoj utrci, samo 30-ak km jugozapadno od Zagreba, a koja kroz trčanje netaknutom prirodom budi sva osjetila i ostavlja ti nezaboravni doživljaj za cijeli život.
Kad, gdje i koliko?
Ovogodišnja priredba će se održavati tri dana i počinje već u petak 23. kolovoza s prijavama, dok je start iduće, subotnje jutro od 9 sati. Start, kao i cilj bit će na Poljanicama Plešivičkim, a posljednji dan, u nedjelju organizirat će se degustacija vina i domaćih proizvoda kod zainteresiranih domaćih OPG-ova.
Trkači i trkačice će, prema svojim mogućnostima, izabrati između četiri različite duljine staza – Rekreativne od osam kilometara, Kratke od 15, Duge od 28 kilometara, te Ultre u duljini 57 kilometara.
Divan je Žumberak kraj
Trase svih kategorija se preklapaju te će natjecatelji imati prilike vidjeti najljepše predjele Samoborskog gorja i njegove vrhove, poput Oštrca (752 mnv). Radi se o najvišem vrhu srednjeg grebena ovog gorja, karakterističnog piramidalnog oblika i alpskog izgleda. Preko njega će prijeći sve kategorije i uživati u prekrasnom pogledu na ostatak Samoborskoga gorja.
Naravno, s brojem kilometara odnosno kategorijom, povećava se i broj vrhova za svaldavanje – Japetić (879 m) kao najviši vrh Samoborskog gorja, Stražnik (708 m), vrh na hrptu između Oštrca i Japetića, na putanji koja se smatra jednom od najljepših staza ovog gorja; te Zečak (795 m), također, vrlo atraktivan vrh s kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda u Samoborskom gorju prema Japetiću, Noršić Selu i Svetoj Geri. Naravno, ni one najkraće staze neće biti uskraćene za prirodne ljepote kojima obiluju ovi predjeli, poput Velikog Dola, Malog Lipovca i Belog Brega.
Višegodišnje iskustvo i uspjeh u organizaciji prepoznati su, te se i ove godine pruža mogućnost odrađivanja ove utrke kao kvalifikacijske za Ultra Trail du Mont Blanc. Žumberak Trail utrka je kojom se osvajaju svjetski bodovi u trail trčanju odnosno ITRA bodovi. Tako, završena Duga kategorija u zadanom vremenu donosi 1 ITRA bod, dok Ultra donosi 3 ITRA boda.
Žumberak Trail 2019 jedina je utrka takvog tipa u kontinentalnom dijelu Hrvatske, stoga će ujedno biti i jedna od utrka Hrvatskog trail kupa. Također, ona je dio Kontinetrail lige, a organizacijski je jedna od najprestižnijih utrka u ovom dijelu Europe. S ovakvim uvjetima i mogućnostima te činjenicom da je prošle godine na njoj nastupilo preko 540 natjecatelja iz 13 zemalja, ova utrka otvara se europskoj i svjetskoj trkačkoj sceni te dobiva na međunarodnom karakteru.
Da i središnja Hrvatska svog konja za trku ima, dokaz su dva triatlon događaja koja se i dalje uspješno održavaju – Triatlon Borovik u blizini Đakova te Triatlon liga Aquacity kod Varaždina, a koja je protekli vikend uspješno održala svoje prvo kolo.
Multidisciplinarno utrkivanje po visokim temperaturama i pripeci u subotu i nedjelju, osvježile su “slatke vode“ odnosno jezera Borovik i SRC Aquacity po kojima su ovi triatloni i dobili ime.
Borovik uvijek rado posjećen
U subotu je na jezeru Borovik kod Đakova održan tradicionalni Triatlon Borovik, koji svojom biciklističkom i trkačkom dionicom odgovara opisu sprint triatlona – 21 kilometar bicikliranja i pet kilometara trčanja. S iznimkom 400 metara plivanja, čime je u tom dijelu bliža supersprintu, te brdsko-biciklističke staze umjesto ceste.
Među 153 muška finišera, najbrži je bio Matej Jukić s vremenom 1:09:15 sat. Slijede ga Luka Horvat (1:13:06) kao drugi te treći Matija Palčić (1:14:03). U ovoj utrci nastupilo je 10 žena, gdje pobjedu odnosi Maja Urban s vremenom 1:18:33 sat. Drugu poziciju osvaja Sonja Sabo (1:22:35), a treću Marina Nenadović (1:29:46).
Proteklu je nedjelju održano prvo kolo Triatlon lige Aquacity kod Varaždina, gdje je nastupilo 45 natjecatelja u sprint i supersprint triatlonu.
Sprint čini750 metara plivanja, 21 kilometar bicikliranja i pet kilometara trčanja, a apsolutni pobjednici te discipline bili su muškarac i žena, oboje iz istog Triatlon kluba Rudolf Perešin s maksimalnih 100 bodova – Vjeran Skupnjak (1:09:51 sat) i Marija Lukina (1:09:57). Drugi muškarac bio je Neven Radotović (1:11:32), a treći Ivan Bančić (1:14:26). U sprintu su nastupile dvije žene, tako da drugu poziciju zauzima Višnja Bunić (1:24:10).
Supersprint sastoji od 375 metara plivanja, 14 kilometara bicikliranja i 2,5 kilometra trčanja. Maksimalnih 100 bodova osvajaju Antonio Jerešić (TK Swibir, 43:17 minuta) i Danijela Krobot (Trkački klub Kotoripski begači, 52:44). Drugo i treće mjesto u muškoj konkurenciji zauzimaju Mihael Krobot (45:45) i Nikola Pravica (47:35). Eleonora Fotak (56:40) bila je druga, dok je Dijana Radotović (57:01) bila treća od četiri žene u ovoj disciplini.
U Aquatlonu koji iznosi 70 metara plivanja te 700 metara trčanja, nadmetale su se tek Zara i Dora Horjan, u kojem je Zara (5:45) odnijela uvjerljivu pobjedu s razlikom od gotovo šest minuta.
Drugo kolo održat će se 21. srpnja na istom mjestu, u isto vrijeme. Prati situaciju na FB STRANICI i FB DOGAĐAJU.
Grčevi i magnezij često se stavljaju u isti koš – u trenutku kada dođe do grčeva u mišićima, žurimo u ljekarnu ili specijaliziranu trgovinu, gdje nas prodavač brzo upozori da je to vjerojatno nedostatak magnezija. U ljetnim mjesecima, kad se znojimo više, mnogi ga kupuju preventivno. Magnezijev klorid u percepciji gotovo svakoga tko se već počeo držati tog minerala, smatra se čudesnim lijekom za rješavanje svih problema današnjeg svijeta. Također, preporučuje se za maratone ili penjanje na visini.
Pritom se moramo zapitati je li magnezij stvarno mineral koji bi spriječio grčeve kod velikog napora. Mi, koji smo suočeni s grčevima svaki dan, iz iskustva znamo da mnogi aktivni sportaši uvode magnezij, ali to ne rješava problem. Biciklisti na biciklu, trkači maratona, plivači tijekom treninga, penjači u planinama. Što je onda pogrešno? Je li to oblik magnezija koji se unosi pogrešno? Je li uzrok možda negdje drugdje?
MAGNEZIJ I UČINKOVITO DJELOVANJE NEUROMIŠIĆNIH SUSTAVA
Što bi sportaš trebao znati o magneziju? Magnezij je za izdržljivost sportaša vjerojatno najvažniji mineral jer je uključen u gotovo sve fizičke procese, ali značaj koji mu se pripisuje pri sprječavanju grčeva nije opravdan. Međutim, on ima i druge prednosti. Paradoksalno, sportaš izdržljivosti, ponajviše biciklist, zbog prirode svoje “rekreacije” podložan je dodatnom stresu, odnosno opterećenju živčanog sustava – magnezij je element koji tome može odoljeti. Ovaj mineral, na najmanjoj, ionskoj razini, kontrolira prijenos živčanih signala – tako da kalcijevi ioni ubrzavaju prijenos informacija, a magnezij to zaustavlja.
U idealnom slučaju, uzbuđujuća i inhibitorna faza neprestano se izmjenjuju u sinapsi, što se prevodi u normalan, uravnotežen prijenos informacija. Međutim, zbog prehrane siromašne magnezijem, može se dogoditi da su ioni kalcija često pretjerano aktivni. Neuron može “skliznuti“ u stanjeprevelike uzbuđenosti (hiperekscitacije) i pretjerivati signaliziranjem – s druge strane, sinaptičko skupljanje čini receptor sve manje osjetljivim. Prema tome, osoba s trajnim nedostatkom magnezija previše je uznemirena, a informacije sve teže dolaze do željene točke. To se vidi kao opći umor, razdražljivost, zbunjenost, obamrlost, glavobolje jer živčani sustav nadzire sve naše fiziološke sustave.
Neravnoteža elektrolita može se pretvoriti u poremećaje u funkcioniranju bubrega, srca, visokog krvnog tlaka, nepodnošljivosti glukoze i svih poznatih konvulzija. S obzirom da najmanje dvije trećine populacije pati od granične hipomagnezijemije, ipak, za sportaša je bolje da ima malo previše magnezija nego samo malo. Provjerite je li magnezij u hrani dovoljno zastupljen – osobito ako jedete unaprijed pripremljenu hranu. Kada odlučujemo o aditivima, ti oblici bi se trebali dobro apsorbirati. Koji je magnezij najbolji? Stavili smo magnezijev citrat, magnezijev malat ili magnezijev kelat – ako kupimo magnezijev citrat, dobili smo dobar magnezij, a zatim smo uštedili novac za ručak. Magnezijev klorid se promovira kao najbolji oblik ovog minerala iz jednostavnog razloga – njegova proizvodnja je relativno jeftina.
UZROCI GRČEVA
Prije nego što odgovorimo na pitanje što izaziva grčeve, moramo razumjeti kako mišić funkcionira. Svi smo već čuli za kraticuATP. To je molekula adenozin-trifosfata, koja se koristi kao skladište za prijenos energije unutar stanica – bez nje niti najmanji dio stanice, niti najveći mišić ne mogu funkcionirati. Pravi izvor energije za kontrakciju i opuštanje mišića nastaje kada se ATP s magnezijem poveže u aktivni spoj Mg-ATP. Ovaj biološki aktivni ATP-a omogućuje funkcioniranje stanica, a time i mišićni rad – kontrakciju i proširenje mišića. Magnezij, također, radi izravno – prijenosom magnezijevih iona kroz stanične membrane, kontroliraju se živčani impulsi i osiguravaju mišićne kontrakcije. Kad želimo nešto učiniti, pri tjelesnoj aktivaciji mišić se skuplja, obično pri uzimanju nekog tijela, težine, lopte ili pritiskom na pedalu. Prati opuštanje ovog mišića i aktivaciju suprotnog mišića. Magnezij radi ovdje u suradnji sa svojim kolegom, kalcijem. Kalcij potiče mišićne kontrakcije, a magnezij uzrokuje njegovo opuštanje. Ako ima previše kalcija, dolazi do grča. No, iako se ova suradnja iona čini logičnom i jednostavnom, moramo se zapitati koliko utjecaj homeostaze (ravnotežni procesi) unutar tijela uopće može utjecati na nas?
Izuzetno je teško odgovoriti na to pitanje. Mišić ostaje u kontrakciji iz različitih razloga – tu blokadu ne pokreće pojedinačni uzrok, nego su u igri najmanje dva:
Dehidracija i neravnoteža elektrolita– elektroliti (minerali) postaju neuravnoteženi zbog znojenja (smanjivanja volumena stanice) i prekomjernog unosa obične vode (prekomjerni volumen stanice)
Promjene volumena krvi i plazme– takve promjene karakteristične su za dugotrajne aerobne napore, kao što su ultratrailovi ili utrke biciklističkih staza koje traju nekoliko dana
Vježba na visokoj temperaturi– također se podudara s dehidracijom (hiperkalcemija, hiponatremija ili hipomagneziemija)
Mišićna iscrpljenost– mišić se oštećuje (katabolizam), jer je zaliha glikogena premalena i aktivira se anaerobni metabolizam. Živci preplavljuju metabolite te se koncentracija neurotransmitera smanjuje, što znači da mišić ostaje u grču
Neutvrđeni zdravstveni problemi(dijabetes, problemi s bubrezima, distonija, itd.)
ŠTO SE MOŽE UČITI OD ISTRAŽIVANJA?
Iako su teorije o nedostatku magnezija obično anegdotske, studije ne inzistiraju na tome da povećani unos magnezija čini veliku razliku. Meta analiza iz 2014., koja sumira prethodne studije, nije uspjela pronaći statistički značajno smanjenje grčeva u općoj populaciji, s izuzetkom trudnica. Isto tako, istraživanja provedena na sportašima i pojedincima koji se bave aktivnostima i poslovima u ekstremnim uvjetima, nisu uspjela u potpunosti potvrditi dehidraciju kao uzrok, jer su kontrakcije mišića i dalje rasle pri unosu tekućine i magnezija. Uspjeli su otkriti dvije stvari kroz istraživačke napore:
razlikovanje grčeva zbog toplinskog opterećenja/dehidracije i neuromuskularne iscrpljenosti
razlika između unosa jednog minerala i redovitog unosa elektrolita.
Potrebno je istaknuti da je ova podjela “umjetna“ i samo u svrhu olakšavnja pronalska odnosno isključivanja uzroka. Prema tome, moramo priznati da znanost nije ujedinjena po pitanju toga što uzrokuje grčeve nastale od tjelovježbe ili EAMS-a (exercise-associated muscle cramps).Valja napomenuti da toplinsko opterećenje i dehidracija inače ubrzavaju stvaranje grčeva, ali to nije jedini uzrok. Najčešće se svodi na poremećaj jer je sam mišić preopterećen odgovarajućim čimbenicima, koji također utječu na određene promjene u sinapsi. Vrlo je vjerojatno da će u nekom trenutku doći do grčeva ako se mišić s odgovarajućim opterećenjem/ritmom gura prema konačnom otkazivanju, jer se mijenja omjer kontrakcija i relaksacijskih impulsa.
Pogledajmo oba objašnjenja. Najčešće se spominje teorija dehidracije i neravnoteže elektrolita. Elektroliti su određeni minerali koji pripadaju u ione i postaju električki vodljivi (kalcij, kalij, magnezij, natrij i klorid). Golgijevo tijelo odgovorno je za uspostavljanje ravnoteže u tijelu nazvano homeostaza – ovaj mehanizam regulira funkcioniranje skeletnih mišića, kao i srca, živčanog sustava, te određuje prijenos kisika kroz tijelo i kiselinsko-baznu ravnotežu. Zbog nedovoljnog unosa tekućine, poremećena je ravnoteža elektrolita (posebno natrija, kalija i kalcija), zbog promjene volumena, povećava se i mehanički tlak na živčanim završecima. To se pokazalo kod radnika u vrućim i vlažnim uvjetima (rudari), kao i nogometaša, češće u vrućem dijelu godine. Teoretske pretpostavke idu u smjeru da koža nije sposobna za resorpcije natrija pri tako intenzivnom znojenju. Međutim, to ne objašnjava razlog zašto se mišićni grčevi u nogama javljaju i kod sportaša u iznimno hladnom okruženju – jedna petina maratonaca razvija ih na temperaturama oko 10 stupnjeva. Uspoređujući pojedince s grčevima s onima bez njih, otkrili su da su obje skupine imale usporedive vrijednosti većine mikroelemenata u plazmi, a gubitak natrija nije se previše razlikovao između skupina. Sve to govori u prilog činjenici da drugi uzroci – od nakupljanja metabolita, iritacije završetaka živaca do adaptacije prema zadanim uvjetima; također uzrokuju grčeve.
Teorija neuromuskularne iscrpljenosti već je bolje potvrđena. U sredini mišića nalazi se mišićno vreteno koje brine o kontrakciji mišića, dok Golgijevo tijelo na kraju vlakna omogućuje njegovo opuštanje. Mišićna kontrakcija nastaje kada nervni impuls dosegne motornu podlogu i aktivira transporter koji uzrokuje kontrakciju. Zbog iscrpljenosti nedostaje acetilkolin, jedan od naših glavnih nositelja, a kontrakcije i opuštanja mišića više nisu usklađeni – tako da mišić ostaje u grču. Teorija se podudara s pojavom grčeva u određenim fazama treninga. Grčevi u nogama, posebno grčevi u slabinskom dijelu bedrenih mišića, često se javljaju na kraju utrka, što se podudara s nižom aktivnošću Golgijevog tijela kad se iscrpi. S druge strane, prethodna vježba istezanja autogeno aktivira Golgijevo tijelo i inhibira (pobuđujuće) impulse motornog neurona – poznato je da je manje uobičajeno dobiti grčeve ako sportaš ima dovoljno vremena istegnuti se. Naravno, ovu teoriju treba uzeti s određenom rezervom. Teško je usporediti laboratorijski inducirane električne impulse s onima tijekom naprezanja, ali postoji i razlika između općeg nervnog signaliziranja koje upravlja radom naših glavnih podsustava, i onog lokaliziranog u mišićima gdje se pojavljuje grč. Također, granica iscrpljenosti koja izaziva grčeve u pojedinaca nije fiksna, ni pravilo, nego uvelike varira između pojedinaca kao i između pojedinačnih situacija (toplina, dehidracija, elektroliti).
KAKO SPRIJEČITI GRČEVE?
S obzirom da su grčevi u mišićima uvijek mješavina različitih čimbenika, od genetskih do ekoloških, prevencija se najčešće poduzima iz više kutova. Ako je vaša aktivnost barem srednjeg intenziteta, onda i znojenje traje dulje te preporučamo da poduzmete sljedeća tri koraka, koje je potrebno raditi kombinirano kako biste izašli na kraj s grčevima.
1. Hidracija i elektroliti –Spomenuli smo različite čimbenike koji uzrokuju grčeve, pri tome uzimajući u obzir ograničenja pojedinačnih istraživanja. U istraživanjima je utvrđeno da elektrolitska pića često nisu uspjela spriječiti grčeve jer je koncentracija tvari u njima bila preniskakako bi se povratila umjerenim znojenjem izgubljenog minerala, osobito natrija. Sportaši su to riješili dodavanjem dodatnog natrija (u obliku soli ili pripravaka) postojećem elektrolitskom piću, što je smanjilo pojavu grčeva. Osim toga, elektrolitska pića često se konzumiraju prekasno ili se ne koriste redovito tijekom svake dugotrajne aktivnosti – izotonični napitak mora se konzumirati jedan sat prije utrke.
Osnovna poanta hidracije jest da se potrošena voda i sol moraju kontinuirano nadoknađivati, a ne uzimati kao “lijek” kad je već prekasno. Preporuke stručnjaka, unatoč nekim kontroverzama, stalno se kreću oko redovitog unosa i hidracijskih pića i vode – kod osjetljivih pojedinaca u vrućim uvjetima, preporučljivo je unijeti čak 1,8 litara na sat (primjer za tenisače). Sličnepreporuke dolaze iz većine američkih institucija (American College of Sports Medicine), jer smanjenje tjelesne težine zbog dehidracije ne bi smjelo prelaziti 2%.
Što možemo naučiti iz gore navedenog? Konzumiranje hidracijskih napitaka zasigurno neće uroditi plodom po pitanju dodatne energije, a tablete magnezija nisu rješenje za grčeve. Međutim, neke studije dovele se do zaključka da se vrijeme prije nastanka grčeva, može gotovo udvostručiti ukoliko redovito koristimo odgovarajući energetsko-hidracijski napitak. U studiji u kojoj su pojedinci bili podvrgnuti grčevima nastalim od aktivnosti, vrijeme do otkazivanja mišića produženo je s 14,6 minuta (± 5 minuta) na 36,8 minuta (± 17,3 minute). To rezultira zajedničkim djelovanjem svih elektrolita koji kontroliraju kontrakciju i opuštanje mišića, kao i neizravni prijenos signala kroz sinapsu. Dodavanje glukoze, maltodekstrina ili drugog brzog šećera, koji je u svom djelovanju ekvivalent glikogena, sprečava mišićni katabolizam a time i sprečava iritaciju živčanog sustava koji isprepliće cijelu mišićnu strukturu. S obzirom da je njihovo vrijeme grčenja odgođeno čak i beta-blokatorima koji inhibiraju aktivaciju adrenergičkih receptora, mogli bismo zaključiti da se smanjenjem stresnih faktora tijekom treninga, indirektno smanjuje učestalost grčeva.
Oblik elektrolita (minerala) u izotoničnom piću ili energetskom gelu, jednako je važan kao i njihova količina – minerali se natječu za uvođenje u krvotok, od kojih su neki uklonjeni. Za dulje ili intenzivnije napore, preporuča se odabrati izotonični napitak koji ima minerale u obliku slada (tako spojenog s jabučnom kiselinom), klorida ili kelata. Izbjegavajte okside i druge manje djelotvorne oblike minerala. Pri tome, uzeti u obzir i omjer tvrde tvari i vode (hipotonično okruženje).
2. Odgovarajuća vježba – Druga strategija je režim treninga koji optimalno cilja na živčani sustav, osobito na Golgijevo tijelo. Pliometrijske vježbeuzrokuju određene neuronske prilagodbe, ali ne smijemo zaboraviti klasičnu vježbu izdržljivosti, koja općenito produljuje vrijeme do otkaza. Dobar program koji kombinira različite treninge (sprint, dugi trening, aktivna regeneracija), priprema ligamente i uspostavlja odgovarajuće neuromuskularne prilagodbe, tako da u natjecanju nema pretjerano novih situacija.
3. Istezanje– Treća strategija izrazito je podcijenjena, a ništa manje učinkovita. Istezanje, istezanje, istezanje. Metoda istezanja je ogromna, s kojom postižemo prije svega veću fleksibilnost i aktivaciju živčanog sustava. Fleksibilnost utječe na učinkovitost i regeneraciju te smanjuje potencijal oštećenja. Istezanje utječe na dva neurološka sustava koja smo već spomenuli, a koji određuju kontrakciju i opuštanje mišića – mišićno vreteno i Golgijevo tijelo; te istezanjem do određene mjere možemo prilagoditi funkcioniranje tih dvaju živčanih “uređaja“. Posebice, ono utječe na najveće skupine mišića – nakon istezanja, grčevi u nogama pojavljuju se rjeđe i kasnije. Brojne vježbe istezanja za trkače i bicikliste možete pronaći na internetu.
ZAVRŠNA OCJENA
Iako neki “stručnjaci” tvrde da nema ništa loše u dehidraciji, mi vam to ne savjetujemo. Nakon svakog maratona, hitne pomoći imaju pune ruke posla s vikend-maratoncima, koji nisu naviknuti na takva opterećenja. Česte su nesvjestice, sunčanica i problemi s bubrezima. Tijekom dugotrajne aktivnosti izdržljivosti, mišići se razgrađuju i bubrezi nekako moraju eliminirati prekomjerne metabolite – u vrućim se uvjetima događa da zbog preopterećenja, bubrezi privremeno otkažu. Trajne koncentracije elektrolita u krvi odnosno u plazmi, pomažu tijelu da uspostavi homeostazu te da bubrezi izlučuju kreatinin, sulfite i druge viškove živčanih i mišićnih metabolita.
Još jedan argument za upotrebu izotonika trivijalnije je prirode – Svi dobro znamo koliko jednoličan i nedostatan može postati okus vode tijekom napora, pa kako bismo utažili žeđ unosimo velike količine tekućine. Naravno, nije dobro pretjerivati ni u kojem smjeru, jer jednako je opasno uzeti previše, kako vode, tako bilo koje tekućine, kao i ne uzimati je dovoljno ili uopće.
Što je s izvedbom? Naši sportaši, od kojih su mnogi nacionalni prvaci, ne idu nigdje bez pića za hidraciju. Negdje smo pročitali da cilj ostvaruje dehidrirani maratonac s većim gubitkom tjelesnih tekućina. Ne želimo vam davati takve savjete – hiponatremija i toplinski udar samo su dva razloga koji bi vas trebali spriječiti u takvom ponašanju. Ako znate išta o povijesti, onda znate zašto utrku na 42 kilometra nazivamo maraton. Glasnik Fidipid (prema nekima Filipid) prošao je preko 40 kilometara između polja Maraton i Atene, vrišteći “Mi smo pobijedili”, a zatim prema legendi, umro zbog iscrpljenosti.
Pa ako ćemo vjerovati u događaj, to se vjerojatno dogodilo samo zbog gubitka minerala. Osim toga, postoje neupitni dokazi da su najbolje rezultate na dugim putovanjima i testovima ekstremne izdržljivosti, poput Ironmana, postigli pojedinci koji su konzumirali između 90-120 g glukoze na sat – većina u obliku izotoničnog pića. Sportaši, pamet u glavu!
Da sažmemo poantu – minerali sudjeluju u normalnoj kontrakciji i opuštanju mišića, ali još važnije – dopuštaju tijelu da provodi homeostazu, zahvaćajući sve organe tijela, od srca do mozga. Elektroliti reguliraju prijenos živčanih signala kroz tijelo, utječući i na fizičko zdravlje i na psihičku manifestaciju – razmišljanje, pamćenje, čak i međuljudske odnose.
Redoviti unos elektrolita u kombinaciji s dugotrajnim naporima, jedno je od boljih ulaganja u naše zdravlje i dobrobit.
Subote su uglavnom rezervirane za trailove, a protekla je, iako nemilosrdno vruća, bila termin čak za tri traila u planinskim predjelima. Dva od njih doživjela su svoje prvo izdanje – lički i hajdučki, dok je Risnjak u svojem sedmom izdanju sad već legendarna i rado posjećena utrka.
Tome u prilog ide brojka od 370, što domaćih, što stranih trkača i trkačica koji su trčali Horvatovom stazom preko Snježnika te drugim atraktivnim lokacijama Nacionalnog parka Risnjak.
Trčanje s risovima na Risnjaku
U subotu je održan popularni Risnjak Trail, utrka koja je dio lige Kvarner Trails. Sa startom i ciljem u Crnom Lugu, trčala se NP-om Risnjak u dvije kategorije – 16 kilometara s 800-tinjak metara penjanja te 30 kilometara uz 1500 metara uspona. Na dužoj stazi naziva Risnjak, među 125 natjecatelja najbrži je bio Marjan Zupančič iz Slovenije s vremenom 3:03 sata. Pavle Kruljac u cilj dolazi tri minute kasnije te zauzima drugu poziciju, dok Francuz Dimitri Chapelle za treće mjesto treba 3:20 sata. U ženskoj konkurenciji, pobjedu odnosi Irena Smojver (4:05), dok ju Maja Dolinšek iz Slovenije slijedi sa tri minute zaostatka. Talijanka Michela Biacca u cilj dolazi kao treća žena s vremenom 4:22 sata.
Kraću stazu nazvanu Ris, najbrže je svladao Dino Dorčić (1:31:59). Ivanu Kajfešu treba 1:33 sat za drugu poziciju, dok David Marot treba dvije minute više kako bi završio treći od 245 natjecatelja. Najbrža žena bila je Iva Tomić Smojver (1:57), drugo mjesto zauzima Jelena Slijepčević (2:02), a treća je bila Ivana Gršković (2:07).
Uspješno održano prvo izdanje Lika Adventure Traila
Ličko mjesto Perušić protekle je subote bio “dom“ prvog izdanja Lika Adventure Traila. Na ovoj utrci startalo je 150 trkača i trkačica na tri različite duljine – Stazi zlatnog lava, Stazi Žutog porculana te Stazi 50 nijansi zelene. Na najkraćoj stazi od 10 kilometara i 330 metara uspona, među 33 finišera slavio je Dragan Štakić (45:57 minuta).
Drugi na cilj dolazi Petko Drakulić (49:02), dok treću poziciju zauzima Marko Pražić (52:49). U konkurenciji 30 žena najbrža je bila Klara Prpić (59:33), druga je bila Nikolina Bestić (1:06 sat), a treća je na cilj stigla Mateja Sabljak (1:10).
Srednju stazu duljine 18 kilometara uz 750 metara uspona, prvi je pretrčao Ante Živković u vremenu 1:41 sat, srebro je pripalo Lukši Lukšiću (1:49), dok je treći u konkurenciji 38 muškaraca bio Zenil Vugrinec (1:51). Od trkačica prva kroz cilj prošla je Helena Gleđa (2:07:58), Marija Kurta (2:17) bila je druga, a treća od 26 žena bila je Kornelija Belovari (2:37).
Najduža staza iznosila je 32 kilometra i gotovo 70 metara uspona. S vremenom 2:46 sata prvi je kroz cilj prošao Darko Rogina, iza sebe ostavivši gotovo 21 minutu, drugoplasiranog Gorana Poznanovića. Treću poziciju u konkurenciji 15 muškaraca osvojio je Kristijan Dolenac (3:13). U ženskoj konkurenciji nastupilo je njih šest. Prva je bila Diana Kuiš (3:38), drugoplasirana Lana Ostojić (3:46), a treća u cilj utrčava Danijela Horvat (4:09).
Iz Tomislavgrada u subotu je startalo 80-ak sudionika na prvi Hajdučki trail. Trčalo se na stazama triju dužina, a zvale su se – Jatak, Hajduk i Harambaša kao najdulja kategorija. Na 37 kilometara uz 1850 metara uspona, bilo je tek osam finišera. Među njima, našla se samo jedna žena, apsolutna pobjednica – Dijana Manđeralo. Njoj je za završiti ovu utrku trebalo 6:39 sati. Pobjednik ove staze bio je Džon Jurić s vremenom 4:07 sata. Drugi stiže Vjekoslav Gašpar nakon 4:26 sata na stazi, a Emil Drmić slijedi ga sa četiri minute zaostatka i zauzima treću poziciju među sedam muškaraca.
Na Hajduku dugom 22 kilometra s gotovo 1000 metara visine, nastupilo je osam žena. Najbolja među njima bila je Lucija Križanac (2:47 sata). Vesna Ćavar pokušava ju dostići, ali u cilj dolazi kao druga tri minute kasnije. Ne zaostaje mnogo ni Jelena Gugić Boko te dolazi kao treća nakon 2:57 sata na stazi. Među 20 muškaraca pobjedu odnosi Vinko Sliško (2:04 sata). Krešimir Mrčela ne uspijeva mu oduzeti tron uz samo minutu zaostatka. Danijelu Krstuloviću – Opari za treće mjesto trebaju 2:10 minuta.
Na Jataku se trčalo 12 kilometara uz 420 metara uspona. Među 16 žena, prva u cilj dolazi Stela Ećimović (1:31). Slijedi ju Helena Vukušić sa četiri minute zaostatka, dok Mirjani Pinjuh druga pozicija izmiče za devet sekundi te u cilj dolazi treća za 1:35:22 sat. U konkurenciji od 29 muškaraca, Andriji Saviću trebao je točno jedan sat da odnese pobjedu. Drugu poziciju zauzima Jure Dugandžić (1:07), a treću Ante Bubić (1:09).
Plivački maraton u Raslini iz godine u godinu bilježi sve veći broj plivača te je postao jedan od najposjećenijih i najbolje organiziranih plivačkih maratona u Hrvatskoj. Raslinski maraton je dugogodišnji imatelj CRO CUP licence Hrvatskog saveza daljinskog plivanja i član Global Swim Series-a.
– Plivači i rekreativci, budite s nama na jubilarnom 10. Plivačkom maratonu u Raslini pored Šibenika. 10. PLIVAČKI MARATON RASLINA 2019 održati će se u subotu 20. 7. 2019. Kao i prijašnjih godina, uz tradicionalni maraton na 5 km, održati će se utrka od 1.5 km te će se održati 3 dječje utrke. Na maratonu i utrci od 1.5 km može nastupiti svatko, dok su dječje utrke podijeljene po starosti (do 8 god., od 9 do 10 god., te od 11 do 12 god.). Start maratona na 5 km i utrke od 1.5 km je u 10:00h, dok dječje utrke startaju u 11:30h. Kotizacija za maraton od 5 km iznosi 80 kn, za utrku od 1.5 km iznosi 60 kn, dok su dječje utrke bez kotizacije. Za sve natjecatelje maratona od 5 km i utrke od 1.5 km osigurana je hrana, piće, originalne promotivne majice i diplome o sudjelovanju. U Raslini će vas dočekati već poznata domaćinska i sportska atmosfera. – poručuju organizatori.
Prijavu za maraton od 5.000 m i utrku od 1.500 m možete obaviti OVDJE najkasnije do petka 19. 7. 2019. u 23:59. Prijave za dječje utrke se obavljaju u jutro na dan maratona. Ostale propozicije i pravila maratona možete vidjeti na www.raslina5km.com.hr a informacije možete vidjeti i na Facebook stranici maratona: https://www.facebook.com/raslina5km/
– Ove se godine očekuje još veći broj plivača te dobra zabava i lijepa sportska atmosfera. Ukoliko vam je 5 km previše, dođite na utrku od 1.5 km. Dovedite i svoje dijete da se zabavi na dječjim utrkama i bude dio ove tradicionalne sportske manifestacije – zaključuju organizatori.
Atmosferu s prošle godine možete vidjeti u fotogaleriji i videu:
U švicarskom Zermattu u nedjelju je održano Europsko prvenstvo u planinskom trčanju. Hrvatska reprezentacija sastavljena od tri muškarca i tri žene, također je nastupila na stazi dugoj 10 kilometara uz više od 1000 metara uspona. Najistaknutiji rezultat reprezentacije bio je podjela devetog mjesta u ženskom ekipnom poretku sa slovenskom reprezentacijom.
Među 250-ak atletičara iz 29 zemalja, najbolje plasirana naša predstavnica bila je Barbara Belušić na 18. mjestu, Anda Tomaš bila je 39., a Veronika Jurišić 49. Izbornik Dragan Janković komentirao je rezultate svoje ekipe.
– Barbara je bila jako ugodno iznenađenje, nakon što je 10 dana bila na visinskim pripremama na Rogli. To igra veliku ulogu, kako se utrka odvija na dosta velikim visinama i rjeđem zraku od onoga na koji smo mi navikli. I Veronika i Anda bile su dobre, s tim da je Veronika dan ranije, u subotu trčala Zermatt Ultra Marathon, zbog kojeg je vjerojatno prvenstvo istrčala umornija – osvrnuo se Janković.
U muškoj konkurenciji najbolje plasirani Hrvat bio je Nikola Špoljar sa 61. pozicijom, Igor Goričanec dolazi 68., a Marko Gorički 73. U ekipnom plasmanu naši su seniori bili ukupno 17.
– Dečki su trčali očekivano, mogli bismo reći da je to bila gotovo preslika situacije sa SP-a u trailu. Ipak, u trailu su vrhunske cure dolazile prije naših dečki, a ovaj put su dečki imali prednost pred najboljim planinskim trkačicama. Da sumiramo, sa curama smo uspjeli dobiti mnogo više reprezentacija od očekivanog, ali u muškoj je sve bilo u okvirima očekivanja – stručan je izbornikov sud.
Janković tvrdi kako očekivanja nisu bila visoka, s obzirom na to da se kontinuitet takvih rezultata održava već godinama, jer nema svježe krvi. Jedini je Marko Gorički nastupio kao debitant.
– U reprezentaciji su godinama već iste cure i dečki, a nema to tko osvježiti. Vani se napreduje, a naša ekipa polako stari. Veronika i Barbara vjerojatno su sad trčale svoja zadnja prvenstva. Veronika je službeno bila najstarija učesnica na prvenstvu, za hrvatsku planinsku reprezentaciju trči već 18 godina, dok Barbara ima čak već 22 nastupa u njoj – objašnjava trener.
Također, osvrnuo se na promjenu trendova u outdoor trčanju. Kaže kako je danas fokus uglavnom na trailu, dok se planinsko trčanje svelo uglavnom na prvenstva.
– Zanimljivo je da je sad dominirala Engleska koja nema planinu, čime nema ni planinsko trčanje, ali oni su stara škola fokusirana na kros. Iako su, kao i uvijek na ovakvim natjecanjima, dominantne alpske zemlje poput Francuske, Švicarske i Njemačke, ovaj put nije pobijedio planinski pokret, nego čisto atletski. Englezima su vjerojatno veliku ulogu, također, igrale visinske pripreme. Oni su bili mjesec dana ovdje, kako bi se adaptirali na visinu – Jankovićev je zaključak.
U sklopu EP-a i jedan ultramaratončić
Kako je spomenuto, dan prije prvenstva Veronika Jurišić istrčala je i Zermatt Ultra Marathon. Priča kako je ove godine, kvalificiravši se za EP, dobila još jednom priliku vratiti se u Zermatt, iako već godinama ne ide na planinska kratka prvenstva. Ondje je od 2002. do 2005., svake godine trčala GrandPrix planinski kup, ali potajno je imala još jednu ultramaratonsku želju…. Naime, Europsko prvenstvo dio je velikog trkačkog vikenda u Zermattu – festivala koji uključuje poznati Gornergrat Zermatt Marathon i Zermatt Ultra Marathon.
Zermatt marathon starta iz mjesta St. Nicolaus na 1116 mnv i završava na Riffelbergu na 2585 mnv, što ga čini maratonom s najvišim ciljem u Europi. A prema Veronikinim riječima, s obzirom na pogled na impresivni vrh Matterhorn (4495 mnv) – i jednom od najatraktivnijih maratonskih staza.
– Međutim, Zermatt Marathon je, kao i ja, s godinama razvijao ultramaratonske sklonosti. Tako je 2010. godine, skupina od desetak maratonaca odlučila ne stati na cilju maratona u Riffelbergu, već su samo protrčali kroz ciljni luk i nastavili se utrkivati do vrha Gornergrat (3089mnv). Organizatori su shvatili njihovu poruku i tako od naredne godine postoji i Zermatt Ultra Marathon Gornergrat – kilometražom ne mnogo duži od maratona, ali zato dosta zahtjevniji – s dodatnih 500 visinskih metara te ulaskom u zonu preko 3000 mnv i s jednim od najimpresivnijih pogleda u zadnjim kilometrima utrke – opisuje nam Veronika utrku kojoj ultramaratonka u njoj nije mogla odoljeti.
“Moj prvi cilj iznad 3000 metara“
Tako su se Veronika i njen trener Dragan Janković, u subotu prije prvenstva našli na startu u St.Nicolasu – on s maratonskim startnim brojem, a ona s ultramaratonskim.
– Mislim da nikad nitko u povijesti prvenstava na kratke pruge, nije išao dan prije trčati bilo kakvih 50 kilometara, a kamoli utrku s 2600 metara uspona. Ma to je drugi svijet! To su brzi, većinom mladi trkači, a ja sam tamo potpuni čudak. Iako meni kao ovisnici o kilometrima, 50 kilometara ne predstavlja neku veliku, neobičnu dužinu, ipak je vrlo čudno da netko trči planinsku ultru i sljedeći dan prvenstvo – priča nam Veronika kroz smijeh.
Plan joj je bio ići lagano i prvu polovinu utrke koja je ravnija, prema njenim riječima, zaista je držala neki ritam treninga.
– Međutim, onda su počeli usponi i zbilja sam uživala u tim pogledima i pentranju. Čak sam i fotkala. Nisam imala osjećaj da sam visoko u poretku jer su na stazi istovremeno bili i ultraši i maratonci i polumaratonci koji startaju u različito vrijeme s različitih lokacija, pa stalno nekog prestižeš.
Kad sam prošla cilj maratona u Riffelbergu i ušla u daleko najljepši dio staze – strm za poludjeti, stjenovit, svuda uokolo strše snježni 4000-njaci i Matterhorn u svom punom savršenstvu – tek tad sam ostala sama i rekli su mi na okrepi da sam druga žena. Ulazak u cilj bio je zbilja nezaboravan… moj prvi cilj iznad 3000 metara nadmorske – puna je dojmova naša sugovornica.
Piše: Martina Maloča
Foto: Veronika Jurišić i Nikola Špoljar
U nedjelju se 660 trkačica i trkača, u idiličnom okruženju dvorca Trakošćan borilo za mač grofa Draškovića. Naime, Ak Varaždin po peti je put uspješno organizirao Utrku za mač Grofa Draskovicha, u dužinama od pet i 10 kilometara s vrlo teškim usponom do dvorca odnosno cilja.
Borbu s nelakom, neravnom stazom i tih posljednjih 400 metara dugog uspona pod vrelinom ljetnog sunca, ipak je spasila hladovina koja prati stazu oko dvorca i jezera. Uz dobru organizaciju te atraktivno okruženje vrijedno razgledavanja i poslije utrke, finišerska medalja u obliku mača još je jedan izazov zbog kojeg se ova utrka masovno pohodi.
Utrku građana od pet kilometara uz 92 metra uspona, završilo je 164 muškaraca i 185 žena. Najbrži među njima bio je Danijel Peček, a stazu je svladao za 19:24 minuta. Drugi Bruno Kos u cilj utrčava u vremenu 19:50 minuta, dok ga Đuro Komlenović u cilj slijedi s 25 sekundi razlike i zauzima treću poziciju. Među ženama, slavila je Simona Jambrošić s vremenom 22:27 minute. Druga dolazi Helena Gleđa (25:00), a treća Vanja Rupčić (26:00).
Glavna utrka iznosila je 10 kilometara i 131 metar uspona. Završilo ju je 215 muškaraca, među kojima je pobijedio Ante Živković, istrčavši stazu za 38:10 minuta. Dvadeset sekundi kasnije u cilj utrčava Andrej Hladnik i zauzima drugu stepenicu postolja, dok trećem Matiji Zadravcu za istu stazu treba 40:05 minuta. Ana Štefulj bila je zlatna među 99 trkačica, s vremenom od 41:55 minute. Tea Faber osvaja drugo mjesto za 45:03 minuta, a Paula Šimunčić treće (45:20).
Brdsko biciklistički klub Asi i SRD 315 Sjeverozapad uz potporu grada Ivanca, organiziraju jedinstvenu utrku na prostoru sjeverozapdne Hrvatske – ALLROUND Ivančica 2019. Ponovno se družimo na Allround Ivi i to čak tri dana! Ako imaš volje i spreme za jedinstvenu trodnevnu brdsku avanturu, priključi se planinarenju, brdskom biciklizmu i brdskom trčanju. Ovogodišnja novost je canihike odnosno planinarenje sa psima.
Događanja počinju upravo canihikeom u petak. Ako sam planinariš i imaš i fit psa koji se dobro slaže s drugim psima, povedi ga sa sobom na besplatno planinarenje u društvu ostalih natjecatelja i pasa.
Dok pas slobodno trčkara pokraj tebe…
Canihike je, uz još poznatiji canicross, jedna od novijih disciplina zajedničke rekreacije vlasnika i pasa. Konkretno, radi se o planinarenju odnosno trčanju sa psima. Tijekom planinarenja većina pasa je puštena, za razliku od canicrossa kad pas cijelo vrijeme mora biti na povodcu i trčati u timu sa svojim vodičem.
Registracija za pseće planinarenje je na dan događanja od 17:10 do 17:40 sati u Prigorcu na parkiralištu, kraj table, a starta se s istog mjesta u 18 sati. Ruta će biti planinarski uspon po stazi Konj, u dužini 2.6 kilometra sa 615 metara uspona, a prelazak preko Velikog konja je obvezan. Cilj je u planinarskom domu na vrhu.
Montićem sa Žganog vina na pivo na vrhu
Allround Ivančica vikend nastavlja su u subotu, 13. srpnja s brdskim biciklizmom. Biciklistički uspon starta u Prigorcu kod izvora Žgano vino, u 18 sati. Vozi se makadamom u dužini devet kilometara, a sa 650 metara uspona. Cilj je, također, planinarski dom na vrhu Ivančice.
Na vrhu se možeš odlučiti i na kampiranje uz dobro društvo. Spavanje je moguće i u planinarskom domu na Ivančici, ali u vlastitoj organizaciji.
Sad još i trči za finišersku majicu!
Posljednji dan, nedjelja, rezerviran je za brdsko trčanje. Start je 14. srpnja u devet sati, u Prigorcu na parkiralištu, a cilj je planinarski dom. Trkački uspon u dužini pet kilometara vodit će planinarskom stazom Prekrižje, koju čini makadam i uspon od 600 metara.
Bodovanje će se obavljati po principu zbrajanja vremena uspona.
Požuri s prijavomjer prvi rok je u ponedjeljak, 8. srpnja do 23:59 sati. Startnina uplaćena do tog roka iznosi 90 kuna za sva tri dana i uključuje majicu. Drugi rok prijava je nakon ponedjeljka, a moguće su i na dan utrke. Međutim, startnina u tom roku iznosi 120 kuna za tri dana i ne uključuje majicu.
Još je jedan uvjet kako biste zaslužili finišersku majicu – morate završiti sva tri uspona! A troje prvoplasiranih u muškoj i ženskoj kategoriji u ukupnom poretku, očekuju medalje.
Sudjelovanje na canihikeu je besplatno te prijave nisu potrebne.
Nakon svibanjskog uspješnog otvaranja sezone triatlona, najvećim triatlonom u Hrvatskoj, Plava Laguna 5150 Poreč, istoimeni organizator donosi još dvije utrke. Plava Laguna kao vlasnik Ironman licence, kolovoz je predvidio za obiteljsko sportsko druženje– Iron Girl i IronKids.
Poreč je jedno od najpopularnijih turističkih odredišta u Hrvatskoj koje oduzima dah svojom ljepotom i bogatom poviješću. Za avanturiste željne boravka na otvorenom, ovaj dio Istre idealna je destinacija koja nudi prekrasnu obalu i more samo nekoliko minuta od fascinantne unutrašnjosti s mnoštvom mogućnosti za trčanje, plivanje, planinarenje i biciklizam. Stoga, ovakve dvije utrke idealan su način da obitelj u jeku sezone provede aktivan godišnji odmor.
Utrka za čelične cure
Iron Girl Poreč poseban je događaj namijenjen isključivo ženama i djevojkama iznad 16 god. Ovdje će se sportašice moći okušati u trčanju, a cijeli se događaj po prvi put odvija u prelijepoj laguni Zelena Resorta.
Utrka starta u Ski Liftu Zelena Resorta 6. kolovoza u devet sati. Registracija se obavlja na licu mjesta, u hotelu Molindrio Plava Laguna ujutro prije događaja, ili dan ranije od 18 do 20 sati. Dužina staze iznosi3,6 kilometra, a trasa obilazi cijeli zaljev – isprva u jednom pravcu, vraća se kroz startno-ciljnu liniju, potom ga obilazi i na drugu stranu te se vraća u cilj.
Natjecateljice po odrađenoj utrci dobivaju zasluženu finišersku medalju i majicu. Sve hrabre žene koje se žele okušati na ovoj utrci, mogu se prijaviti na službenoj stranici.
Prva utrka vašeg mališana
Neka to bude natjecanje u obiteljskom stilu! – riječi su organizatora. Stoga, Plava Laguna osmislila je način kako bi i vaše dijete bilo dio ove popularne utrke. Na IronKids utrku koja se održava isti dan kad i Iron Girl, također, u Zelena Resortu, svoje klince i klinceze možete prijaviti putem stranice Ironman.com.
Hrvatsko izdanje utrke IronKids Poreč pruža djeci od šest do 15 godina priliku da se okušaju u (možda i prvoj) pravoj utrci. Ona također startaju 6. kolovoza iz Ski Lifta u Zelena Resortu, ali u večernjim satima kad se mame odmore od svoje utrke. Utrke će se odvijati za pet dobnih skupina, a odvijat će se od 18 do 20 sati.
Registracija na licu mjesta predviđena je u hotelu Molindrio Plava Laguna na dan utrke od sedam do osam sati ujutro i od 15 do 17 sati, ili dan ranije od 18 do 20 sati kao i za utrku Iron Girl. Svaki mali natjecatelj i natjecateljica za hrabru će borbu, sa završenom utrkom dobiti medalju oko vrata i majicu.
Dobne skupine i udaljenosti/discipline po dobnim skupinama:
6-7 g. – 400 m
8-9 g. – 800 m
10-11 g. – 1.200 m
12-13 g. – 1.600 m
14-15 g. – 2.000 m
Obje utrke limitirane su na 500 sudionika, stoga organizator poziva sve na brzu reakciju po pitanju prijava. Dosad, na oba događaja već ima prijavljenih sudionika iz Hrvatske i s emitivnih tržišta. Također, pratite službeni FB profilPlava Laguna 5150 Poreč Croatia, kako biste bili u tijeku.
Utrke koje priređuje Plava Laguna samo su “pojačanje“ za obiteljsko i prijateljsko uživanje u suncu, moru i druženju u porečkom Zelena Resortu, gdje sve što vam treba za sportski odmor možete naći nadomak ruke.
Također, obavještavamo da su već otvorene prijave za 2. triatlon Plava Laguna 5150 Poreč Croatia, koji će se održati iduće godine 10. svibnja.
U nedjelju 30. lipnja 2019., kod sportskog centra Gornja Stubica i na jezeru Bajer u Bedekovčini, uspješno je održan 18. Zagorski triatlon – kup Hrvatske apsolutno u sprint triatlonu i mini akvatlonu za početnike. Uz te glavne utrke bile su još u programu sljedeće promo utrke: akvatlon za kadete, utrka djece i građana u trčanju.
Prvo su nastupali najmlađi akvatlonci: početnici A i B koji su 100m plivali i 500m trčali te kadeti koji su imali 375m plivanje i 1.4km trčanje. U kategoriji početnika i početnica te ukupno pobjedu u toj utrci odnio je Patrik Dinjar iz TK Rudolf Perešin. Ovo je bio njegov prvi nastup na ovakvoj utrci pa mu želimo još puno novih i da se u budućnosti možda okuša i u triatlonu. Osim Patrika, pobjedu za TK Rudolf Perešin odnjela je i njegova mlađa sestra Helena Dinjar u kategoriji početnica A te Petar Hren u kategoriji početnika A. U utrci akvatlona za kadete najbrži bio je Tin Rebić iz TK Swibir.
Glavna utrka dana bila je sprint triatlon koja uključuje 750 m plivanja, 20 km bicikla i 5 km trčanja. Kao i obično plivački segmet utrke se održao na Bedekovčanskim jezerima, nakon čega se biciklistički dio vozio od jezera Bajer do sportskog centra Gornja Stubica gdje se završilo sa zadnjim segmentom utrke, trčanjem.
Pobjednik utrke bio je poznati slovenski triatlonac Matija Meden iz 3KM Maribor, drugi Martin Štefan iz TK Zrinski i treći Tin Kaurić iz TK Velika Gorica..
Kod žena prvo mjesto osvojila je članica TK Rudolf Perešin Marija Lukina, koja je ponovila ovaj uspijeh iz 2016. godine. Druga je bila Dunja Gorup iz TK Maksimir i treća Ana Šumah iz Slovenije (TK 3KM).
U sprint triatlon utrkci također su se natjecale i štafete od kojih je najbrža bila također domaća štafeta “METALIS” (u sastavu Matija Lukina, Marko Đurđević i Stjepan Martinić). Druga je bila štafeta: SLJEMENAŠI(CA) a treća VK ZAGREB. Štafeta TK Rudolf Perešin (u sastavu: Marija Borovec, Krunoslav Borovec i Stela Cvetković) zauzeli su 4. mjesto.
Poslije sprint triatlon utrke održane su još i promotivne utrka djece i građana u trčanju.
