Naslovnica Blog Stranica 34

Poziv organizatorima utrka na European Running Business Conference u Pragu

Drugo izdanje European Running Business Conference održat će se u glavnom gradu Češke, Pragu, Hotelu Hilton od 6. do 8. rujna 2019. Na jednom mjestu će organizatori i partneri atletskih utrka iz Europe i svijeta imati priliku susresti se i upoznati s najnovijim stvarima iz trkačke industrije i upoznati se s iskustvima najboljih.

 

Ujedno se taj vikend u Pragu održava i cestovna utrka na 10 km u organizacija RunCzech, domaćina ovogodišnje konferencije i jedna od IAAF Golden Label utrka.

Prije dvije godine, prvi ERBC održan je u Frankfurtu i odlično je prihvaćen od svih subjekata uključenih u trčanje te nacionalnih saveza. Veliki broj tema prezentiran je od strane vrhunskih svjetskih stručnjaka i direktnih sudionika trkačkih događanja.

ERBC je definitivno mjesto gdje možete doznati sve što vas zanima iz svijeta trčanja i mjesto gdje imate priliku upoznati organizatore utrka iz svih dijelova svijeta.

Sve informacije o konferenciji možete pronaći na službenoj stranici ERBC  gdje se ujedno možete i registrirati za sami događaj.

Svi organizatori utrka u Hrvatskoj mogu iskoristiti kod za popust na redovnu cijenu prilikom registracije upisom “CRO@ERBC2019“.  Za dodatna pitanja možete kontaktirati mailom na race@akmaraton2000.hr

PR

[VIDEO] Sendvič s poširanim jajem i namazom od avokada kao idealan hranjivi obrok nakon treninga

Uz Huevos Rancheros odnosno jaja na rančerski, poširana jaja na Benedict način, omiljeni je način na koji volim jesti ovu namirnicu bogatu proteinima. Poširanje jaja još je jedna tehnika, gdje možeš uživati u savršeno meko kuhanom žumanjku koji se razlijeva po tvojem tostu. A jaje u kombinaciji s namazom od avokada, kao namirnice bogate nezasićenim masnim kiselinama, pruža ti idealni hranjivi sportski obrok za izgradnju mišića.

 

Prvo ćemo zajedno svladati tehniku poširanja jaja, no ovaj put ih nećemo spravljati na Benedict način – na engleskom muffinu (pecivu) ili tostu, s hrskavom slaninom ili šunkom i uz hollandiase umak. Neka nam to ostane zimska, malo konkretnija verzija jela, a u ovom ćemo slučaju pribjeći jednoj lakšoj ljetnoj verziji sendviča s namazom od avokada, integralnim tostom i salaticom. Može se reći da se tu čak, zahvaljujući avokadu, ide u smjeru meksičke inačice Huevos Benedictos – samo nedostaje salsa i kobasica chorizo 😉 .

 

Jaje naše svagdašnje

Za jaje znamo koliko je važno u prehrani sportaša kao bogat izvor proteina za izgradnju mišića i ostalih tkiva. Spravljeno u ovoj kombinaciji namirnica i na način kuhanja odnosno poširanja, njegove kalorije svest ćemo na najmanju moguću mjeru. Niskokalorični bjelanjak zauzima dvije trećine jaja, dok je žumanjak primarni izvor masti. Iako s velikim udjelom kolesterola, studije posljednjih godina govore kako kolesterol iz jaja nema negativan utjecaj na njegovo povišenje u krvi čovjeka. Štoviše, smatra se da konzumacija žumanjaka povisuje dobar kolesterol (HDL), dok su visine lošeg kolesterola (LDL) u granicama normale.

 

U VIDEU POGLEDAJ POSTUPAK POŠIRANJA JAJA

 

Avokado – mastan, ali bez kolesterola

Avokado u najvećoj mjeri, također, čine masti te on sadrži najveći udio bjelančevina među voćem. Međutim, tu se radi o jednostruko nezasićenim masnim kiselinama koje, kao i kod maslinovog ulja, snižavaju razinu kolesterola u krvi. Savjet je jesti namaz od avokada u kombinaciji s, primjerice, pirovim kruhom iza treninga, barem sat vremena. U tom slučaju u organizam ćeš unijeti savršenu ravnotežu proteina, masti i dobrih ugljikohidrata.

Upravo iz tog razloga ovaj obrok nisam nazvala doručkom, iako neće smetati ni ako ga pojedeš za doručak. Samo mu je učinak nakon treninga  veći – visoko je nutritivan i opskrbit će organizam potrebnom energijom poslije treninga. Štoviše, avokado je preporučena namirnica za one koji vježbanjem žele izgubiti na kilaži – unosiš manje kalorija, a osjećaj sitosti traje. Bogat je dijetnim vlaknima, čime pogoduje i probavi. Također, bogat je kalijem, magnezijem, kalcijem i vitaminom E i C te sadrži brojne druge hranjive tvari.

Osobno, njegov me okus ne oduševljava. Morala sam mu dati šansu mnogo puta dok ga nisam, napokon, odlučila uvrstiti u redovni jelovnik zbog njegovih dobrobiti. Nemoj me krivo shvatiti i odmah dići ruke, on nije neukusan – on jednostavno nema nikakav okus koji bi se mogao definirati. Ipak, ima vrlo zanimljivu kremastu teksturu pogodnu za spravljanje namaza te je idealan, da njegov neutralan okus nadopuniš drugim intenzivnijim sastojcima – češnjakom, svježim začinskim biljem, ljutim papričicama, limunovim sokom…

 

Kako očistiti avokado

Avokado se konzumira sirov. Počesto ga u trgovini nalazimo tvrdog kao kamen pa moramo pričekati pokoji dan da malo omekša. Na internetu potraži tehnike kako pospješiti njegovo sazrijevanje, a ovdje ćemo pojasniti kako se čisti. Znači, ne smije biti premekan, nego tek malo omekšao na pritisak prstiju. Zareži ga kružno po dužini do koštice pa ga oštricom noža razdvoji i izvadi košticu. U mekoj unutrašnjosti polovica, načini vodoravne i okomite rezove da od tkiva ispadnu kockice – ali do kože, pazi da ju ne zarežeš! Potom polovice samo izvrni i kockice otkloni s kože u zdjelu.

POŠIRANA JAJA I NAMAZ OD AVOKADA NA INTEGRALNOM TOSTU

  1. Kockice očišćenog AVOKADA ubaci u zdjelicu sa 100 g SVJEŽEG SIRA ILI KREM NAMAZA. Na avokado dodaj 1 žlicu soka LIMUNA koji pomaže avokadu da ne oksidira. Također, dodaj 1 žlicu MASLINOVOG ULJA, 1 režanj prognječenog ČEŠNJAKA, 1 žlicu nasjeckanog PERŠINA ili BOSILJKA te SOL i PAPAR po ukusu. Sve izmiješaj štapnim mikserom u kremastu teksturu.
  2. Po želji ispeci 2 kriške INTEGRALNOG KRUHA u tosteru, a možeš ga jesti i ovako vulgaris.
  3. Zakuhaj oko 1,5 l VODE sa do 100 ml JABUČNOG ili ALKOHOLNOG OCTA, 1 listom LOVORA, 10 zrna PAPRA, oko 6 KLINČIĆA te 1 žlicom ŠEĆERA i 1 žličicom SOLI. Pusti da sve zakuha te ostavi kuhati još 10 minuta.
  4. Smanji vatru pa nježno dodaj jedno po jedno jaje prethodno razbijeno u manje posudice ili šeflju, kako je opisano u VIDEU. Kuhaj na tihoj vatri oko četiri minute da bi žumanjak ostao mekan te pažljivo šupljikavom žlicom, jedno po jedno jaje stavljaj na tostove premazane namazom od avokada.
  5. Sendvič posipaj sitno sjeckanim PERŠINOM ili VLASCEM te posluži uz salatu od MLADOG ŠPINATA ili RIKULE.

 

Ne zaboravimo još…

Svježi kravlji sir, također je izvor povećane vrijednosti bjelančevina za sportaše, a obiluje i esencijalnim aminokiselinama, mastima i mineralima (natrij, kalij, kalcij). Isto tako, zadržava sve nutrijente mlijeka koji su topivi u mastima.

Popajevo omiljeno povrće – špinat koji mu daje snagu, riznica je vrijednih nutrijenata. Da te ne zamaram nabrajanjima, on pruža ogromne zalihe hranjivih tvari u odnosu na svoju kaloričnu vrijednost. Primjerice, šalica kuhanog špinata sadrži šest puta dnevne preporučene količine vitamina K koji čuva kosti održavajući razinu kalcija u tijelu. Također, špinat djeluje protuupalno i antioksidativno.

Intergralni kruh ili, spomenuti, pirov kruh izvor je ugljikohidrata, a cjelovite žitarice u njemu čine onaj “dobri“ dio.

 

Piše i kuha: Martina Maloča

Zagreb Open Triathlon – tradicija duga 23 godine

Memorijal Marijana Pedišića poznatiji kao Zagreb Open, natjecanje je u olimpijskom triatlonu koji će se održati 13. srpnja 2019. na zagrebačkom Jarunu. Triatlon klub Zagreb, Hrvatski triatlon savez te Zagrebački triatlon savez organiziraju ovu utrku već 23. godinu.

 

Na Zagreb Openu nastupiti mogu svi punoljetni rekreativci, kao i licencirani članovi HTS-a. Start utrke je u 8.30 sati na zapadnoj strani Jaruna kod mosta za otok s tribinom. Utrka započinje plivanjem u duljini 1500 metara, a kretat će se trasom u obliku slova „V“. Slijedi biciklistički segment na ravnoj cesti s dva polukružna okreta, što čini šest krugova u zbroju 37.2 kilometra. Utrka završava trkačkim segmentom na ravnoj stazi. Čine ju četiri kruga od po 2.5 kilometra, odnosno ukupne duljine 10 kilometara.

RASPIS

Cesta po kojoj se vozi biciklistički dio utrke bit će potpuno zatvorena za promet do 11 sati. Natjecanje se održava po pravilima ITU i ETU, što znači da je, između ostalog, obvezna upotreba biciklističke kacige u biciklističkom segmentu. Vožnja u zavjetrini dozvoljena je samo iza natjecatelja istog spola te su dozvoljeni samo kratki aerobarovi. Također, TT bicikli nisu dozvoljeni, a radi kontrole biciklističkog segmenta svi bicikli moraju imati brzinomjer. Vremenski limit utrke je četiri sata.

Za sve natjecatelje bit će osigurana okrepa, ručak nakon utrke i tuševi. Također, svaki natjecatelj dobit će i finišersku medalju. Prvo troje u muškoj i ženskoj kategoriji u apsolutnom poretku osvaja pehare, dok se prvo troje po kategorijama i u štafeti nagrađuju medaljama i prigodnim nagradama.

Pretprijave su otvorene do četvrtka, 11. srpnja za pojedince i za štafetu. Registracija, plaćanje startnine i podizanje startnih brojeva može se obaviti dan prije utrke od 18 do 20 sati te na dan utrke od sedam sati do 8:10 na startnoj lokaciji.

FACEBOOK STRANICA

RASPORED 13. 7. 2019.

7:00 Početak prijava
7:30 Otvaranje zone izmjene
8:15 Zatvaranje zone izmjene
8:20 Usmena najava i upute (briefing)
8:30 START i zatvaranje prometa oko Jaruna
11:00 otvaranje prometa oko Jaruna
11:00 Početak ručka
12:30 Proglašenje pobjednika

Piše: Martina Maloča

 

 

Hidracija ljeti: kada piti vodu, a kada sportske napitke

Mnogo je toga već rečeno o hidraciji tijekom trčanja i svi znamo da trebamo piti prije, za vrijeme i nakon treninga ili utrke. No što je bolje piti ljeti, kada je potreba velika – čistu vodu, neki sok ili sportski napitak? Je li stvar samo osobnog izbora ili i znanost ima što za reći – pročitajte u nastavku.

 

Važna stvar vezana za ovu temu jest brzina kojim se tekućina apsorbira u krvotok i brzina kojom nakon toga izlazi iz tijela. U pravilu, što je više ugljikohidrata u nekoj tekućini, to se ona sporije apsorbira. Zbog toga je teško održavati dovoljnu hidraciju i uravnoteženu razinu elektrolita tijekom trčanja pomoću slatkih sportskih napitaka, a s druge strane, obična voda prebrzo prolazi kroz tijelo i ne daje ugljikohidrate potrebne za energiju. Stoga treba znati kada naprosto želimo ugasiti žeđ i rashladiti tijelo, a kada želimo unijeti neki izvor energije (ugljikohidrate i elektrolite).

 

Voda prije i tijekom treninga

Prije i tijekom trčanja ljeti tijelu trebamo dati dovoljno vode da bi se efikasno hladilo. Sokovi i sportski napitci nisu dobar izbor jer se sporo apsorbiraju u krvotok pa ne dobivamo informaciju o gašenju žeđi i želimo piti još, a prevelika nam količina može uznemiriti želudac.

Pijući čistu vodu ili jako razrijeđen sportski napitak osiguravamo tijelu ono što je najbolje za njega u tom trenutku: tekućinu koja brzo ulazi u krvotok, povećava volumen krvi i tako hladi tijelo. S obzirom na to da se takva tekućina apsorbira ili isparava znojenjem, nećemo imati potrebu za pražnjenjem, odnosno za piš-pauzama. 🙂

Nadalje, konzumacija napitka visokog glikemijskog indeksa (sportski napitak s mnogo jednostavnih šećera) tijekom trčanja ili do sat vremena prije trčanja podignut će razinu energije brzo, ali ta će se razina još brže spustiti i osjećaj će biti lošiji nego prije konzumacije. Za dobivanje energije tijekom utrke potrebna je dobro isprobana taktika koja se može sastojati od gelova ili prirodnih supstitucija.

 

Bogato nakon trčanja

Po završetku treninga, voda ili razrijeđeni sportski napitak nisu najbolji izbor jer ne sadrže dovoljno šećera i elektrolita koje tijelo treba kako bi se oporavilo i vratilo u ravnotežu. Osim toga, kako se nakon trčanja prestajemo intenzivno znojiti, a voda ili jako razrijeđeno piće brzo se apsorbira u krvotok, konzumiranje velikih količina dovodi do neravnoteže elektrolita i čestih potreba za odlaskom na WC. To će samo povećati gubitak tekućine, smanjiti želju za njenim unosom i zaustaviti oporavak.

Najbolji izbor nakon treninga je piće koje sadrži dobar omjer šećera, elektrolita i proteina. Dokazano je da je piće koje sadrži omjer ugljikohidrata i proteina 4:1 optimalno za oporavak. Stoga, prvi korak prema oporavku od treninga može biti sportski napitak.

 

A što su ti elektrolit

Elektroliti su elementi ili spojevi potrebni kako bi naš probavni, srčani, mišićni i živčani sustav dobro funkcionirao. Među elektrolite spadaju natrij, kalij, kalcij, magnezij, kloridi, fosfati, bikarbonati i sulfati. Natrij, kalij, magnezij i kalcij su četiri glavna elektrolita koji održavaju ravnotežu tekućina u tijelu.

Za trkače, održavanje razine elektrolita bitno je za uspješno treniranje i utrkivanje. Ako su nam elektroliti neuravnoteženi, mogli bismo ugroziti trening ili utrku zbog zamora mišića ili grčeva. Osim grčeva mišića u nogama, grčevi u trbuhu također mogu biti posljedica neravnoteže elektrolita. Ostali simptomi neravnoteže elektrolita su: vrtoglavica, umor, mučnina, zatvor, tamna mokraća, suha usta, suha koža, slabost mišića ili ukočeni zglobovi. Da se to ne bi događalo, nakon treninga treba nadoknaditi potrošeno.

 

Koliko mi treba

I u doziranju unosa tekućine nakon treninga treba biti oprezan. Premali unos znači da ostajemo u stanju dehidriranosti, a prevelik unos može uzrokovati neugodu u želucu, ali i ozbiljnije probleme poput hiponatremije (poremećaj nedostatka natrija u organizmu koji može dovesti do mučnine, povraćanja, konvulzija i sl.).

Postoji nekoliko savjeta o tome koliko tekućine treba unijeti – neki kažu oko 300 ml, neki drugi kažu da piješ sve dok si žedan – no to često ovisi o vanjskim uvjetima i subjektivnim doživljajima pa može i prevariti. Međutim, ovaj kalkulator izračunava koliko bi tekućine nakon treninga (taj se podatak u ovom kalkulatoru zove Sweat Rate) trebao unijeti pojedinac ovisno o dvije stvari: tjelesnoj masi prije i tjelesnoj masi poslije trčanja.

Naravno, ovo su smjernice, a veliku ulogu igra – kao što je čest slučaj u životu trkača – iskustvo. Svatko treba za svoje tijelo isprobati nekoliko varijanti, naći onu koja mu najbolje odgovara i – paziti na svoje zdravlje. 🙂

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

Triatlon liga Aquacity – Izaberi svoju disciplinu i pojavi se na startu

Trčanje ti nije dovoljno, plivaš kao Phelps i voziš bicikl kao Lance Armstrong – ili se barem tako osjećaš? E pa nemoj više razmišljati! Podmaži bicikl, obriši prašinu s plivaćih naočala, pripremi najdraže tenisice, oboružaj se dobrom voljom i pridruži nam se na Aquacityju u srpnju i kolovozu! – poziv je to TK-a Marathon 95 na još jedno ljeto uz Triatlon ligu Aquacity.

 

Vrlo rado posjećena liga bilo od amatera, bilo od profesionalca, lani je ponovno oživljena, a s ovim ljetom nastavlja u istom tonu. Ova liga pokazala se idealnom za svakog znatiželjnika koji bi se okušao u triatlonu, a nikad se nije usudio jer misli da je to samo za “velike dečke“. Nemali broj njih, koji su se svoju prvu triatlonsku sezonu upravo ovdje iskobeljavali poput morževa iz vode, navukao se – ali ne na obalu, nego na triatlon – i isprofilirao se u prave triatlonce.

 

Uz novu kapicu proklizi kroz četiri kola

Liga će se, kao i obično, održavati nedjeljom na Varaždinskom jezeru odnosno na SRC-u Aquacity te će se sastojati od četiri službena kola koja će se bodovati za ukupan plasman, ali i jednim revijalnim kolom. Bit će raspoređena kroz srpanj i kolovoz, s početnim datumom 7. srpnja. Discipline u kojima će se triatlonci natjecati su sprint i supersprint, kao i aquatlon za djecu (70m plivanje, 700m trčanje).

Peto kolo rezervirano je za 1. rujna, ali samo kao natjecanje u štafetnom sprint triatlonu (2×2). Proglašenje pobjednika lige organizirat će se, ipak, nakon revijalnog kola kako bi se što kvalitetnije uredilo bodovno stanje. Za ukupni plasman potrebno je odraditi tri od četiri kola te se odvojeno boduju muškarci i žene.

Osim dobre zabave i rekreacije, znojenja, ali i osvježenja, natjecatelji s ovom ligom mogu očekivati i kapice za plivanje koje će svaki od njih dobiti uz startni broj te okrepe na redovnoj bazi. Također, s krajem lige, troje najboljih u ukupnom poretku sprinta i supersprinta mogu očekivati pehare, dok isti po spolnim i dobnim kategorijama te u preostalim disciplinama osvajaju medalje.

 

Drži se pravila i zaplivaj!

Prijave se u nedjelju otvaraju od 7:30 sati, a startnina se može platiti za cijelu ligu ili po utrci. Utrka starta s djecom u 9:10 sati, dok odrasli kreću od 9:30. Supersprint i sprint startaju zajedno, s time da natjecatelji u supersprintu plivaju jedan krug od 375 metara, dok dva kruga sprinta iznose 700 metara. Bicikl se vozi po sporednoj cesti iza Aquacitiya te supersprint kategorija vozi dva kruga odnosno 14 kilometara, dok tri kruga sprinterima iznose 21 kilometar.

Promet neće biti zatvoren niti za biciklističku, niti za trkačku dionicu, stoga se natjecatelji pozivaju na oprez. Vrijede uobičajena pravila triatlona vezana uz tranzicijske zone i opremu. Tako je, uz majicu, na biciklu obvezna i kaciga te vožnja bez nje znači diskvalifikaciju. Također, ona se skida tek kad se odloži bicikl na nosač.

Nakon toga, svaki natjecatelj mora optrčati oko “poštenog čunja” na izlazu iz tranzicijske zone, nakon čega trči prema Podravskoj magistrali. Supersprinteri trče jedan krug od 2,5 kilometra, a sprinteri dva kruga, što znači pet kilometara.

Ekipu za štafetu čine jedna žena i jedan muškarac. Zajedno savladavaju dionicu sprint triatlona – 800 m plivanja + 20 km bicikliranja + 5 km trčanja. Ona će biti podijeljena na četiri segmenta, što znači da svaki natjecatelj dionicu svladava dva puta, naizmjence sa svojim partnerom. U jednom segmentu natjecatelj savladava 200 metara plivanja, pet kilometara bicikliranja i 1,25 kilometar trčanja.

FACEBOOK

RASPIS

RASPORED TRIATLON LIGE AQUACITY:

  1. kolo – 07.07.2019. start u 9:10 aquatlon, 9:30 sati sprint i supersprint
  2. kolo – 21.07.2019. start u 9:10 aquatlon, 9:30 sati sprint i supersprint
  3. kolo – 04.08.2019. start u 9:10 aquatlon, 9:30 sati sprint i supersprint
  4. kolo – 11.08.2019. start u 9:10 aquatlon, 9:30 sati sprint i supersprint
  5. kolo – 01.09.2019. start u 9:30 štafetni sprint triatlon 2×2 i proglašenje pobjednika

Piše: Martina Maloča

 

 

Brdske utrke Brinje Trail i Biser Slavonije ispratile lipanj

Slavonija i Lika protekle su se subote “natjecale“ čija je planina viša i teža za pregaziti. Tako je ličko mjesto Brinje, ljubiteljima trčanja po brdima priredilo Brinje Trail na 16 i 27 kilometara, dok je na papučkom Jankovcu po 12. put organizirana brdska utrka Biser Slavonije, u kategorijama sedam i 12 kilometara.

 

Brinje Trail šesto je kolo KontinenTrail lige, a organizira ga Sportsko rekreativno društvo „Mumma“. Na staze ove utrke istrčalo je 150-ak trkačica i trkača.

Na Velikom i Malom medi u Lici

Na duljoj stazi nazvanoj Veliki medo, a koja je sa sobom nosila 800 metara uspona, pobjedu je odnio Lovro Srdarević                u vremenu 2:02 sata. Drugi od 33 muškarca bio je Matija Razum s vremenom 2:09 sata, dok ga sa četiri minute zaostatka slijedi Domagoj Marušić i zauzima treću poziciju. U konkurenciji 17 žena, najviše se istaknula Irena Smojver, došavši u cilj nakon 2:25 sata na stazi. S dvije minute razmaka dolazi i druga Ines Bašić, a treće mjesto osvaja Helena Gleđa u vremenu 2:33 sata.

Kraću kategoriju Mali medo, uz 430 metara uspona pretrčala su 64 muškarca i 38 žena. Prvi u cilj utrčava Nikola Špoljar nakon 1:04 sata, drugi je Ante Živković s nepune dvije minute zaostatka, a treću stepenicu postolja zauzima Dražen Dinjar s vremenom 1:07 sat. U ženskoj konkurenciji pobjedničku medalju odnosi Tea Faber (1:20 sat), dok se druga Nola Jandrečić i treća Lana Vodopija nadmeću za poziciju, te sekunde odluče o poretku (1:22 sat). Poredak se određivao i prema dobnim kategorijama.

REZULTATI

 

Trčalo se i na papučkom Jankovcu

Popola se rasporedilo 60-tak natjecatelja na kraću i dulju stazu utrke MK-a Hrvatski sokol – Biser Slavonije. Na stazi dužine 12 kilometara sa 630 metara uspona, od 20 muškaraca najbrži je bio Matija Crnković (59:57 minuta), dok ga Mislav Perić u cilju sustiže nakon nepune minute i time osvaja drugo mjesto.

Treću poziciju zauzima Dejan Radanac (1:06 sat). Među deset žena najbrža je bila Jasna Plemeniti (1:29 sat), ali ju Danijela Hofman slijedi unutar minute i staje na drugu stepenicu postolja. Gabriela Poslon za treću poziciju trči 1:32 sat.

Đuro Komlenović (33:31 minute) među 18 muškaraca kraće kategorije uz 340 metara uspona, najbrže je došao do cilja. Marijan Cindrić (35:14 minuta) zauzima drugu poziciju, a Igor Vuković (35:58 minuta) treću. Žensku kategoriju činilo je 15 trkačica, a najbolja među njima bila je Marina Novoselec (40:55 minuta). Nepune tri minute kasnije, u cilj utrčava druga Dunja Straka, dok Sandra Privšek (47:35 minute) zauzima treće mjesto. Natjecatelji su se nagrađivali i prema dobnim kategorijama.

REZULTATI

 

Piše: Martina Maloča
Foto: Brinje-Hrvatska, Zlatko Pavošević, privatna arhiva

Ivan Ćosić: Završio sam 16km Velebit Ultra Traila na prostetskoj nozi, u bolovima, ali priroda i ljudi bili su vrijedni toga

Na startu ovogodišnjeg Velebit Ultra Traila, svi su ostali zatečeni prizorom natjecatelja s prostetičkom nogom kako se upravo sprema potrčati na utrci najzahtjevnijeg terena u Hrvatskoj. Kasnije doznajemo da se zove Ivan Ćosić te da je kategoriju od 16 kilometara završio za 4:49 sata. Organizator ga je istaknuo kao uzor, inspiraciju i primjer.

 

Sudeći prema reakcijama, zadivio je svakog od nas i posramio za svaki onaj put, kad kukamo kako nam je teško i ne možemo više. U svakom slučaju, svojim je primjerom bio najbolji motivator te rado viđen suputnik na stazi.

Također, doznajemo da Ivanu sportska natjecanja nisu strana, kako se bavi sjedećom odbojkom. Točnije od 2007. godine je član muške reprezentacije u sjedećoj odbojci, te je i kapetan reprezentacije.

3sporta: U jednom tvojem intervjuu doznajemo da si praktički oduvijek u sportu, te da si trenirao košarku do svojeg stradanja sa 14 godina. A i na temelju tvoje pojave možemo vidjeti kako si građen upravo za sportove poput košarke i odbojke. Koliko si visok? Igra li ti tvoja visina ikakvu ulogu pri sjedećoj odbojci?

Ivan: Da, oduvijek sam se bavio sportom i sport je jedan ogroman i važan dio mog života. Krenuo sam s košarkom s obzirom na fizičke predispozicije. Već u sedmom razredu bio sam visok 192 centimetra, te sam se nakon kobne prometne nesreće uključio u Invalidski odbojkaški klub ”Zagreb” u kojem i danas igram. Naravno, bavljenje sportom prije stradavanja mnogo mi je pomoglo s obzirom na tehničku narav odbojke, kao i moja visina od dva metra. Kako je jedno od osnovnih pravila u sjedećoj odbojci da se stražnjica ne smije odvojiti od poda prilikom odigravanja lopte, fizičke predispozicije su jako bitne, tako da je visina i raspon ruku jedan poprilično bitan faktor.

3sporta: Kako si ostao bez noge i koliko ti je trebalo za fizički, ali ponajviše psihički oporavak da prigrliš novu stvarnost takvu kakva jest i iskoristiš od nje najviše i najbolje što možeš? Konkretno, kad si ponovno ustao (na prostetsku nogu) te kad si se vratio sportu?

Ivan: Hodao sam u dućan po puding (kad sam proždrljiv) i dok sam se kretao po nogostupu, zastao sam prije jedne ulice da vidim ide li auto. Pogledao sam u lijevo i vidio auto u zraku kako leti prema meni. Potom me je zakucao u betonski stup brzinom od 100 km/h te mi na mjestu otkinuo nogu. Da bi situacija za mene bila još bolnija, to se dogodilo ispred dvorane od KK ”Dubrava” gdje sam trenirao i košarka je tada bila moj život. Fizički oporavak je trajao neka tri mjeseca, koliko mi je trebalo da stanem na protezu, ali realno taj oporavak traje još i danas. Prije točno šest mjeseci peti su mi put rezali kost, živce  i mišiće jer to nije tako jednostavno i bolovi se javljaju svaki dan. Sportu sam se vratio 2007. godine nakon što sam završio srednju školu, i započeo svoju novu sportsku karijeru u sjedećoj odbojci.

3sporta: Što za tebe znači sport, što te pokreće, tjera i motivira da se i dalje boriš, da treniraš? Što te izaziva?

Ivan: Sport za mene znači mnogo toga, ali prvenstveno zdravlje. On mi pomaže da fizički i psihički budem u formi, tjera me da postanem bolja osoba i uvijek otkrijem nešto novo o sebi, a i o drugima. Oduvijek sam bio kompetitivan, ali kroz čitanje raznih knjiga o sportskoj psihologiji, pomalo sam promijenio svoj stav. Nije mi bitna samo pobjeda, već savladavanje te neke vještine – odbojka, pikado, stolni tenis, bacanje diska, ali ujedno i uživanje u samom procesu. Naravno, volim pobijediti, zato i igram, ali tu je i mnogo drugih internih nagrada u kojima još više uživam. Sklopio sam vrlo mnogo poznanstava i prijateljstava kroz sport, proputovao puno i upoznao druge kulture i načine života koje sigurno ne bih da se ne bavim sportom. Izazov mi je dotjerivanje tehnike odigravanja i taktike igranja do savršenstva. To ponekad zna biti poprilično frustrirajuće, ali to je proces koji nikada ne završava i u njemu doista i uživam.

3sporta: Da li ti je Velebit Ultra Trail prva trkačka/trail utrka te koliko si spreman na nju krenuo? Trčiš li inače u smislu treninga, ili si ga onako “u glavu“ odlučio prehodati pa što bude?

Ivan: Da, to mi je prva utrka na kojoj sam sudjelovao. Neposredno prije utrke imao sam pripreme s reprezentacijom u Međugorju u trajanju od šest dana, pa sam donekle fizički i bio spreman. Više me je brinula mentalna pripremljenost jer nisam znao što me očekuje, iako volim ići u planine, ali bolovi koje sam pretrpio tijekom utrke najviše su me smetali. Opet, kad se popneš gore i pogledaš tu prirodu i te ljude oko sebe, shvatiš da se to apsolutno isplati i da možeš pretrpjeti i još toliko. Prije toga sam odradio malo trčanja po Maksimiru i na atletskoj stazi u Dubravi, ali nisam mogao više zbog svih obaveza koje imam.

3sporta: U jednom intervjuu s tobom kao kapetanom odbojkaške reprezentacije, doznajemo da preferiraš kolektivne sportove zbog dijeljenja uspjeha sa suigračima, ega koji je stavljen u drugi plan, te zajedničkog truda da se izvuče najbolje iz svojih suigrača. Atletiku odnosno individualni sport nazvao si bijegom radi lakšeg ostvarivanja rezultata, te putom lakšeg otpora. Jesi li s ovim iskustvom ponešto promijenio sliku o trčanju? Jesi li osjetio atmosferu zajedništva i kolegijalnosti te zajedničko veseljenje tuđem uspjehu; ili si se, ipak, na ovu utrku zaputio iz nekih drugih individualnih pobuda i ciljeva? Kako si se, zapravo, odlučio na tu utrku?

Ivan: Izrazito poštujem svaki sport jer za svaki treba imati posebnu snagu i potrebnu tehniku. Ne omalovažavam atletiku, ali tu apsolutno treba razdvojiti olimpijske od paraolimpijskih sportova. Moj prijatelj Ivan Katanušić iz sjedeće se odbojke prebacio u bacanje diska i kugle, i on ruši rekorde te podiže razinu tog sporta i svaka mu čast na tome. Znam koliko je to teško trenirati, posebno kada imaš amputaciju, i znam koliko se toga odrekao da bi sve to postigao, no on je jedan od rijetkih primjera. Ja se trčanjem ne bavim, niti sam išao trčati utrku radi nekakvog rezultata. Moja želja je bila uživati u tom procesu, upoznati nešto novo, testirati svoje granice i motivirati druge. Posljednjih nekoliko godina primijetio sam koliko moja pojava motivira ljude kad vide da nemam nogu i da dajem sve od sebe, neovisno o rezultatu i to vidim kao apsolutno pozitivnu stvar za sebe i za druge. Ja podignem druge, onda drugi podignu mene i to je smisao svega. Utrka je bila mnogo više nego što sam očekivao, u smislu kontakta s drugima i upoznavanja raznih ljudi. Doista me oduševilo to što u istoj utrci trče i rekreativci, šetači, a i profesionalci. To je ta inkluzija na kojoj svi trebamo inzistirati. Smatram da jedni od drugih možemo mnogo toga naučiti, a to nećemo učiniti ako smo zatvoreni u svoje kuće i stanove i ako se ne pokažemo svijetu.

3sporta: Jesi li imao asistenciju, nekog partnera, prijatelja ili si se odvažio sam?

Ivan: Išao sam na utrku s dugogodišnjim prijateljem Danijelom Bornom Fiketom. On i ja već dugi niz godina radimo jednu priču s kojom ćemo sada krenuti u realizaciju. Priča se bazira na motivaciji, inkluziji i svemu pozitivnom, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom. Pošto je i njemu ovo bila prva utrka, dogovor je bio da svatko odradi utrku svojim tempom, tako da smo se razišli odmah nakon prvog kilometra, ali utrku nisam odradio sam jer sam putem susreo puno odličnih ljudi koji su mi pravili društvo.

3sporta: Također, čitamo da su odbojkaši s invaliditetom marginalizirana skupina po pitanju ikakvih ulaganja, brige, promocije te osiguravanja fizioterapeuta i medicinskih pregleda, a susrećete se s nerijetkim povredama i bolovima, kao i tegobama vezanima uz amputaciju odnosno invaliditet.

Jesi li se tijekom utrke susretao s nekim tegobama vezanima uz tvoj invaliditet? Kako te je proteza služila? A kako si se općenito osjećao – je li bilo jako teško, jesi li imao kriza, žuljeva, je li te što boljelo? Što ti je prolazilo kroz glavu?

Ivan: Naravno da sam se susretao s tegobama. Prvi put nakon nesreće potrčao sam tek prošle godine (brzo šepanje za tramvajem se ne računa). Prije pola godine odradio sam tešku operaciju na nozi i vrlo sam zadovoljan svojim oporavkom. Bilo je tu puno bolova i tegoba tijekom utrke, ali sam sve to izdržao. Nedavno sam postao korisnik proteze za trčanje Challenger od Otto Bocka te ju sada testiram. Naravno da nije isto ako trčiš na betonu ili po nekom težem terenu pa je ovo bilo malo riskantno. Sada ćemo napraviti promjene na protezi na osnovu mojih iskustava pa će biti lakše idući put. Imao sam krize, kako ne. Ako išta mrzim onda su to bolovi koji me sprečavaju da odradim svoj maksimum. Onih zadnjih šest kilometara po betonu me satralo. Par puta mi je došlo da samo legnem, pustim se i skotrljam se nizbrdo pa nek’ sudbina odluči o meni, ali sam izvukao to iz sebe i odradio tu zadnju dionicu. Sve u svemu, zadovoljan sam protezom.

3sporta: Je li tvoj tijek utrke iziskivao neki poseban pristup zbog tvojeg specifičnog stanja? Po pitanju opreme, tenisica, posebne proteze, štapova, prehrane, tempa, odmora?

Ivan: Imam jedan jedini vječni problem, a to su tenisice broj 51. Imam neke tenisice za trail, ali su dva broja manje pa sam se malo tu namučio. Osim toga nema nikakvih problema. Slušam svoje tijelo i onda ja određujem tempo. Nisam baš građen za trail, pa se puno znojim i samim time mogu popiti vode kao slon srednje veličine, tako da sam si i malo pretrpao ruksak vodom, ali sada znam bolje za idući put.

3sporta: Čime se još baviš u životu, gdje radiš, imaš li obitelj, još koji hobi ili sport? Bicikliraš li, recimo?

Ivan: Radim u Invalidskom odbojkaškom klubu ”Zagreb” kao voditelj na jednom EU projektu ”Škola sjedeće odbojke i adaptivnih sportova”. Živim u Dubravi sa svojom prekrasnom suprugom Anitom, a uz to očekujemo i sina u kolovozu. Tako da moram priznati da imam bogat i ispunjen život. Hobiji su mi pikado koji je odličan za mentalnu pripremu – igram pikado u klubu Quattro Gospođe; te sviranje – bas gitara, gitara, a malo ću sad i bubnjeve ako stignem. Daleko najdraži hobiji od svega čime se bavim su mi planinarenje i sviranje. Smatram da je bavljenje nekakvom vrstom kreativnosti, da li je to sviranje ili slikanje, također iznimno bitno za mentalno zdravlje kao što je i sport za fizičko.

3sporta: U tvojem osvrtu na utrku mogli smo pročitati “Malo sam bio krepao, ali sam ipak završio utrku. Bit će bolje na idućoj!“ Znači li to da si se ozbiljnije zagrijao za trail te da te ubuduće možemo očekivati na utrkama? Imaš li kakvih ozbiljnijih planova, želja, snova? Povećati kilometražu odnosno kategoriju, trenirati i ubrzati…?

Ivan: Apsolutno planiram ponovno sudjelovati. Mislim da ću možda, ako mi privatni život to dopusti (čitaj: žena i dijete) trčati na Krku, ali sve u svoje vrijeme. Imam velike planove, i sve to treba pomalo odrađivati da bude kako treba. Kilometražu neću povećavati, ali trenirat ću više i pripremati je bolje. Ubrzati – naravno! Pa moram otkriti koja je moja granica i podizati ljestvicu 😊

Piše: Martina Maloča
Foto: Velebit Ultra Trail i privatna arhiva

U ponedjeljak novi zajednički trening kao priprema za Zagrebački maraton

Nakon niza uspješnih i zabavnih treninga Zagrebačkog maratona za Vas smo pripremili još jedan, zadnji pred ljeto koji će se održati u Parku Maksimir. Voditeljice traninga su naše najbolje dugoprugašice: Marija Vrajić – Trošić, Matea Matošević – Hačić, Bojana Bjeljac i Nikolina Stepan.

 

GAZ Nutrition trening Zagrebačkog maratona, ponedjeljak 01. 07. 2019.  Park Maksimir u 19:00 sati iza restorana kod ljetne pozornice. Sudjelovanje na treningu je besplatno!

Treninzi će se formirati u tri skupine po tempu i različitim mogućnostima sudionika. Nakon grupnog zagrijavanja za sudionike smo pripremili intervalni trening od 500 m po ravnom. Trening kratkih dionica je osmišljen i prilagođen vremenskim uvjetima i blizini okrepne stanice tako da bez obzira na temperature pripremiti ćemo Vam kvalitetan trening proveden pod posebnom pažnjom naših trenerica.

Za vrijeme i poslije treninga za okrepu je zadužen naš partner GAZ Nutrition koji je uz svoje proizvode pripremio za našu tradicionalnu tombolu nekoliko poklon paketa. Također, kao i na predhodnom treningu svi sudionici koji će sudjelovati na tomboli kandidati su za dvije besplatne startnine za utrku po izboru na 28.Zagrebačkom maratonu.

Na treninge su dobrodošli svi, osmišljeni su  za sve dobne i spolne skupine i naravno besplatni. Primarno su namjenjeni zagrebačkim trkačima koji ne pripadaju nikakvom klubu ili školi trčanja, a voljeli bi odraditi stručno koncipirani grupni trening i isprobati vlastitu formu prije same prijave na jednu od utrka Zagrebačkog maratona. Dakako, pozvane su i škole trčanja te klubovi da se priključe i odrade trening zajedno s nama.

Na treningu će sudjelovatri i članovi udruge INSPIRO koji se ove godine spremaju na svojih prvih 10 km! Ponosni smo da uz naše treninge prilagođene transplatiranim trkačima i naši sudionici aktivno podržavaju humanitarnu akciju Zagrebačkog maratona i udruge Inspiro. Sigurni smo da ćemo zajedno osigurati bolju budućnost svima.

Ovogodišnji Zagrebački maraton održava se 13. 10., a sve dodatne informacije možete naći OVDJE.

PR

Najuzbudljiviji trail vikend u godini: tri utrke koje ćemo pratiti

Planine su postale vrlo popularna pozornica za trčanje, a ultra trailovi su sve zanimljiviji za pratiti – neki su ultraši postali prave zvijezde sa svojim fanovima i uzbudljivo je pratiti njihove utrke, kao i nastupe nekih novih talenata koji se nadaju da će zasjeniti stare. Baš ovaj vikend na rasporedu su tri velike svjetske trail utrke pa će zaljubljenici u trail biti prilijepljeni za live-rezultate, a mi vam donosimo kratke preglede.

 

Western States Endurance Run

Najstarija svjetska trail stomajlerica održava se u planinama Sierra Nevade. Ima 5500 metara uspona i 7000 metara silaska, a u sto milja trkači prelaze snježne planinske prolaze, rijeku i vruće doline. Na ovogodišnjem izdanju nastupaju mnogi dobri trkači i trkačice, čak 8 od prošlogodišnjih top 10 muškaraca i isto tako kod žena.

Kod muških se izdvaja prošlogodišnji pobjednik i vlasnik rekorda staze Jim Walmsley, koji je ranije ove godine postavio svjetski rekord na 50 km na cesti. Walmsley kaže da ove godine neće nužno napadati rekord kao prijašnjih godina, ali da je na dobar dan sve moguće, pa tako i vrijeme ispod 14 sati (trenutni je rekord 14:30). Također ‘objektivno’ tvrdi da mu je glavni konkurent njegov timski kolega, mladi Jared Hazen. Pobjednik iz 2017. Ryan Sandes prošlu je godinu izbivao s većih utrka jer ga je iscrpilo postavljanje FKT-a na Himalaji, no ove se godine vraća svjež. Tu su još Litvanac Gediminias Grinius, čest trkač u top 5 na velikim utrkama; debitant na 100 milja Matt Daniels koji ima PB na polumaratonu 1:03 i mnoga druga dobra imena.

Kod žena će naslov braniti Courtney Dauwalter koja je prošle godine ostvarila drugo najbolje vrijeme te staze (najbolje vrijeme je 16:47), a dobar će nastup sigurno imati i Francesca Canepa, rekorderka naše Istre i pobjednica prošlogodišnjeg UTMB-a. Nastupit će i Kaci Lickteig, pobjednica iz 2016; mlada Australka Lucy Bartholomew; poznata ultrašica na svim terenima, Camille Herron te još puno dobrih trkačica.

Utrka se može pratiti ovdje (IRunFar coverage) i ovdje (live rezultati).

 

Lavaredo Ultra Trail 

U susjednoj nam Italiji ovaj vikend Dolomite okupiraju trkači. Pet tisuća trkača iz 65 zemalja nastupa na četiri utrke ovoga eventa, od kojih je najdulja 120 km s 5800 metara uspona. Svake godine na Lavaredu nastupaju neki od najboljih trail trkača svijeta, a ove godine su to Tim Freriks, Tim Tollefson i još mnogi, s tim da domaćini Talijani imaju vrlo jake predstavnike. I naši sunarodnjaci trče Lavaredo Ultra Trail: Vladimir Gruborović, Mario Jelić, Tomislav Kapetanović, Zoran Kurdija, Igor Rudan, Goran Sagi, Nikola Šoić i Stjepan Tomislav Švaljek.

Ženska će trka biti napeta – nastupaju mnoge vrhunske trkačice. Jedna od njih je Ajda Radinja, Slovenka koja vrlo često pobjeđuje na hrvatskim trail utrkama; tu je, zatim, Caroline Chaverot koja već ima pobjedu na ovoj stazi, kao i na UTMB-u te na svjetskom prvenstvu u trailu; Mimmi Kotka; Magdalena Boulet… Jedina hrvatska predstavnica je Monica Ujević.

Još deset Hrvata nastupa na utrci od 83 km, 88 na utrci od 43 km te troje na Skyrace utrci.

Live praćenje utrke: lavaredo.livetrail.net.

 

Marathon du Mont Blanc

Najpoznatije europske planine – Alpe – dva mjeseca prije UTMB-a ugošćuju trkače na još jednoj poznatoj utrci: Marathon du Mont Blanc. Više od dvije tisuće trkača po 41. put sudjelovat će na vjerojatno jednom od najtežih maratona na svijetu. Osim 42 km, održavaju se još utrke na 90 km, 23 km, 10 km, Vertical utrka te dječje utrke, a cijeli event broji više od deset tisuća trkača.

Inače je često glavna utrka ona najdulja, no to ovdje nije slučaj – glavni je maraton, kako i samo ime cijelog eventa kaže. Tako elitni trkači pohode baš maraton – inače svake godine maraton trči i najpoznatiji trail trkač Kilian Jornet, no ove ga godine nema jer je odlučio trčati manje utrka, a pozornost mu okupira i nešto novo – u travnju je dobio bebu. Ali zato ima drugih dobrih trkača i trkačica: Remi Bonnet, Sage Canaday, Stian Angermund i ostali kod muškaraca te Megan Kimmel, Ida Nilsson, prošlogodišnja pobjednica Ruth Croft i mnoge druge brze žene. Hrvatska ima samo jednu predstavnicu i to na utrci od 23 km – Martinu Borovac Pecarević.

Praćenje utrke omogućeno je na mbm.livetrail.net.

Martina Đođo / 3sporta.com

Zagrijavanje prije trčanja – obavezno ili nevažno

Kako ono kažu – Ponavljanje je majka znanja. A u trčanju ima jedan savjet koji nikad ne možemo dovoljno puta ponoviti. Radi se o zrnu mudrosti koje ćemo uvijek rado prosipati uokolo, ali ćemo ga, jednako tako rado, nerijetko i zaobići pa si navući još jednu povredu u nizu – Zagrijavaj se, tako ti svega!!!

 

Recimo sad! Tko će sad gubiti vrijeme na razgibavanje i zagrijavanje kad me komarci živu pojedoše?! A i prevruće je! Kad nije prevruće, onda je prehladno, ili nemam sad vremena za te kerefeke ili mi se baš jako, jaakoo neda i dobro da sam se uopće natjerala na trening. Ili sam, pak, tako nabrijana i puna energije i jedva čekam da izjurim iz kuće van i poletim na krilima vjetra jer sam danas nepobjeediivaaa… I onda cijelu sezonu vučem povredu: stražnje lože, kuka, pokosnice, koljena, a stalno me i tu nešto nedefinirano boli… Hjoj, zašto sam preskakala zagrijavanje i istezanje?!

Dakle, je li potrebno još jednom naglasiti – ukoliko se ne razgibavaš, zagrijavaš i istežeš, riskiraš ozljedu! To nije rezervirano samo za profesionalce, ni samo za štrebere, niti za šminkere koji se samo prenemažu; jer ti si samo amater koji samo trčkara ili, još gore – tebi to ne treba jer si najbolji, najbrži i znaš najbolje.

 

Hodanje, džogiranje i strides – sve to prije treninga!

Također, osim što uklanja rizik ozljeđivanja, zagrijavanje poboljšava tvoju izvedbu te doprinosi izdržljivosti i da trening odradiš s manje muke. Kako razgibavanjem i zagrijavanjem opuštaš svoje zglobove i mišiće pokočene od cjelodnevne statičnosti; isto tako, polagano ubrzavaš rad srca čime ćeš lakše i dulje izdržati zadani ritam i napor, bez usporavanja. Tako nećeš izgorjeti tijekom treninga i završiti ga iscijeđen, nego pun energije.

Pod zagrijavanje se računa i lagano trčkaranje ili, čak, hodanje te rađenje nekoliko kraćih ubrzanja (eng. strides ili pick-ups), nešto poput fartleka. Nikako ne podcjenjuj značaj hodanja – ono polako i sigurno podiže radnu temperaturu mišića i ostatka tijela te pokreće cirkulaciju. Do pet minuta hodanja prije treninga je idealno. Potom slijede najmanje dvije minute džogiranja, a zatim se zatrči 60 do 100 metara, prvo ubrzavajući, a potom usporavajući. Potom malo hoduckaj protresajući noge. Oko minutu i pol. Zatim slijedi stride u suprotnom smjeru i tako pet-šest puta. Prilikom ove faze, ne treba se opterećivati tempiranjem niti striktnim dužinama. Isto tako, vodi računa o tome da radiš kratke brze korake i stopalo uvijek spuštaš na podlogu u ravnini kuka, a ne izbacuješ ga van izvan putanje trupa.

 

Dinamičko istezanje prije treninga, statičko poslije

Potom je na redu rotacijsko razgibavanje zglobova, koljena i kukova u svim smjerovima, a nije na odmet isto učiniti i s ramenima, vratom i kralježnicom. Što se istezanja tiče, važno je obratiti pažnju na to da se ne radi statičko istezanje poput onog nakon treninga, nego dinamičko. Dakle, bez istezanja listova i stražnjih loža prije treninga, gdje držiš mišić u istegnutom položaju, zadržavajući ga tako 30-ak sekundi, jer i na taj način riskiraš povredu.

Ono što moraš, jest raditi kontrolirane pokrete nogama kojima poboljšavaš njihovu pokretljivost – Jumping Jacks i bilo kakvi drugi skokovi, trčkaranje ustranu ili ustranu izmjenjujući noge, trčkaranje unazad, razni čučnjevi, iskoraci, swingovi iz kuka i koljena, Butt Kick, visoki i niski skip i mnoge druge vježbe koje danas nije teško pronaći.

I tek tada smiješ na trening!

Piše: Martina Maloča

Predstavnik 100 Milja Istre ponovno izabran u upravni odbor svjetske trail running federacije

Nakon održanih redovnih izbora tijekom generalne skupštine ITRA-e (International Trail Running Association) na kojoj su se birala upravna tijela globalne organizacije, u Upravni odbor je izabrano 17 osoba (3 stalna člana, 2 predstavnika elitnih natjecatelja, 4 predstavnika trkača i 8 predstavnika organizatora utrka. U sastav upravnog tijela svjetske organizacije, ponovno je kao predstavnik organizatora utrka, izabran predstavnik Hrvatske, Alen Paliska, koji je ovim izborom dobio četverogodišnji mandat u tom tijelu. Generalna skupština se 7. lipnja 2019. održala tijekom Svjetskog prvenstva u trailu u portugalskoj Coimbri, a glasovanje za izbor upravnih tijela je završeno 27. lipnja 2019. godine. 

 

Osim Hrvatske, u Upravnom tijelu ITRA-e su još i predstavnici Francuske (3 člana), Portugala (2 člana), Italije (2 člana), Sjedinjenih američkih država (2 člana), Španjolske (1 član), Poljske (1 član), Slovačke (1 član), Perua (1 član), Grčke (1 član), Hong Konga (1 član) i Švedske (1 član). Riječ je o organizatorima najvećih trail running utrka poput “Ultra Trail du Mont Blanc”, “Hong Kong 100”, “Lavaredo Ultra Trail”, “Trans Grancanaria“ i ostalih.

Reizbor u Upravni odbor ITRA-e je veliko priznanje za hrvatsku trail zajednicu i veliki poticaj za nastavak razvoja trail trčanja u republici Hrvatskoj. Osim toga, ovo je rijetka prigoda da Hrvat zauzima ovako visoki položaj u upravljačkom tijelu neke svjetske sportske organizacije što je zasigurno velika čast ali i velika odgovornost.  

Paliska dolazi iz kluba SRK Alba, a u Hrvatskoj je poznat kao direktor najvećih trail utrka kao što su “100 Milja Istre” i “Valamar Trail”. Posebno usko surađuje s ostalim organizatorima trail natjecanja u zemlji i regiji te je uvelike zaslužan za svojevrsnu eksploziju trail natjecanja u Hrvatskoj i regiji.

ITRA se brine o pravilima i okviru svjetskog trail trčanja, certifikaciji trail utrka (više od 13.000 godišnje), bodovanju svih trail natjecatelja u svijetu (trenutno je u bazi više od 10.000.000 raznih rezultata od oko 1.524.000 različitih trkača), partner je svjetskom kupu Ultra Trail World Tour, tehnički partner IAAF-a te okuplja sve zainteresirane za razvoj trail trčanja u svijetu (trkače, organizatore, proizvođače opreme i nacionalne predstavnike).

Trenutni sastav upravnog odbora:

Stalni članovi:

Jean-Marc GARCIA                             FRA
Jose SANTOS                                     POR
Michel POLETTI                                    FRA

Predstavnici elitnih natjecatelja:
Nathalie MAUCLAIR                            FRA
Sarah KEYES                                     USA

Predstavnici trkača:
Roman SOPKA                                   SVK
Laurent LELOUP                                 SWE
Monica IMANA                                    PER
Nikos ZANAS                                      GRE

Predstavnici organizatora:
Enrico POLLINI                                   ITA
Janet NG                                          HKG
Fernando GONZALEZ DIAZ                ESP
Alen PALISKA                                    CRO
Krzysztof GAJDZINSKI                      POL
Bob CROWLEY                                  USA
Cristina MURGIA                               ITA
Mario LEAL                                       POR

Pohrli na prijave za utrku Kutina – Voloder i osvoji medalju s likom legende Franje Mihalića

Početak ljeta idealan je trenutak da se počne planirati početak jeseni, a Voloderska jesen odnosno Cestovna atletska utrka Kutina-Voloder doći će i prije nego se nadaš. Stoga, ako dosad nisi 15. rujna zaokruži u kalendaru i iskoristi redovne prijave, po još uvijek, nešto povoljnijoj cijeni.

 

Organizator Udruga „VINKO“ Kutina predvidio je početak 19. Međunarodne utrke Kutina – Voloder, memorijal Franjo Mihalić – Jura, za nedjelju u 10 sati. Dužina staze bit će 15 kilometara, većinom ravne do umjereno valovite, sa startom na glavnom kutinskom trgu, a ciljem u Voloderu.

Konkretno, svi se moraju pojaviti u ranijim jutarnjim satima na podizanju startnih brojeva u Voloderu kod crkve sv. Antuna. Otamo će svi sudionici biti prevezeni autobusima na start u Kutinu. Limit utrke je 2:15 sata.

U cilju te čeka sudionička medalja s likom legende svjetske atletike Franje Mihalića, a ako se malo pomučiš možda “padne“ i novčana nagrada

Ukupan novčani fond utrke Kutina – Voloder iznosit će 7000 kuna, a novčane nagrade raspodijelit će se po prvih troje žena i muškaraca u ukupnom poretku te u poretku domaćih trkača. Najboljih troje pojedinačno i ekipno, najmlađi i najstariji sudionik te heroj i heroina utrke, kao i najbolji po dobnim kategorijama bit će nagrađeni, bilo peharima, bilo medaljama.

Ukoliko se prijaviš do 15. kolovoza, još uvijek možeš uštedjeti uz startninu od 100 kuna, jer s kasnijim prijavama iznos raste za 20 kuna. Kasne prijave traju do 10. rujna, a na dan utrke prijava na utrku i uplata nisu moguće.

Sve informacije o utrci i prijavama te popis prijavljenih, mogu se pronaći na službenoj stranici utrke, a prijave se obavljaju na stranici utrka.com.

 

Promo

Ston Wall Marathon – Potrči najljepšim europskim zidinama

Znaš li da su Stonske zidine nedaleko Dubrovnika, nakon Kineskog zida, najdulji sačuvani fortifikacijski sustav? Izvorna dužina ovog impozantnog obrambenog sustava iznosi čak 7000 metara, a sastoji se od zidina Stona i Malog Stona, te Velikog zida s trima tvrđavama. Svakog rujna na ovim se zidinama održava stonski maraton – prava poslastica za sve trkače.

 

Trčanje po stonskim zidinama podno kojih se proteže pogled na Ston i Stonsku solanu koja je nekada bila u vlasništvu Dubrovačke Republike, jedan je od doživljaja koji moraš isprobati u svom životu.

Ova utrka nije namijenjena samo profesionalnim trkačima koji trče maratone, već i svima koji žele uživati u trčanju na ovoj izvanrednoj lokaciji. Za sve one koji se ne bave trčanjem, tu je utrka u duljini od četiri kilometra – dužina je to koju može istrčati svaka zdrava osoba s malo motivacije. Za one koji žive i aktivno uživaju u životu, organizator je pripremio utrku od 15 kilometara, a za one koji uživaju u višesatnom trčanju – maraton!

Pobjednik maratona ne dobiva samo medalju i titulu najbrže osobe na utrci po najljepšim europskim zidinama, nego i kotizaciju za Conquerthewallmarathon – maraton po Kineskom zidu te smještaj za vrijeme utrke. Nagradu osvajaju najbrža muška i najbrža ženska osoba u kategoriji od 42 kilometra.

Cilj ove utrke nije samo promocija zdravog načina života, nego i prirodnih ljepota Hrvatske. Novitet ove godine održavanje je utrke u sklopu Zero Waste projekta, čiji je cilj analiza negativnog utjecaja na okoliš prilikom organizacije različitih manifestacija i različitih okupljanja. Utrku organizira Udruga Biseri Hrvatske sa ciljem promocije hrvatskih prirodnih ljepota.

Iskoristi EARLY BIRD ponudu, nabavi svoju kotizaciju na vrijeme i – uživaj u maratonu sa zrnom soli na najljepšim europskim zidinama!

PR

Luška strka pozdravila je ljeto trailom i MTB-om i najavila Vela Luka outdoors festival

Bogata prirodom savršenom za outoor sportove, korčulanska Vela Luka po godišnjim dobima organizira manifestacije za sportaše raznih profila i disciplina. Tako je proteklog petka održana druga po redu sportsko-rekreativna manifestacija naziva Luška strka – Pozdrav ljetu, a kao uvod u rujanski Vela Luka outdoors festival.

 

Program je započeo u centru Vele Luke s utrkom za najmlađe – djecu vrtićke dobi i “prvašiće“. Nakon proglašenja malih pobjednika, uslijedile su trail utrka dužine 7.2 kilometra, te MTB utrka dužine 23.9 kilometara.

Ovogodišnja Luška strka može se nazvati i međunarodnom jer se među natjecateljima našlo i državljana Bosne i Hercegovine, Slovenije, Mađarske, Argentine te Južne Afrike. Ukupno je prijavljeno 85 trkača i 36 biciklista.

Natjecatelji su uživali u očuvanoj prirodi Vele Luke savršenoj za ovakve sportove. Staze su vodile uz maslinike i vinograde ograđene mejama odnosno suhozidom, te zelenu i gustu šumu Vele Luke. Na pojedinim dijelovima staze pružao se pogled na zaljev Vele Luke, te obližnje otočiće i more.

Hrvatski Ironman Marin Koceić, također je sudjelovao na Luškoj strci, te osvojio prvo mjesto na trail utrci za koju kaže da je bila dobra, ali za njega malo prekratka. Najavio je svoj dolazak i na Velu strku koja se održava 21. rujna u sklopu Vela Luka outdoors festivala. Svoj pehar za prvo mjesto poklonio je mladoj nadi Vele Luke Leu Zlokiću koji je osvojio četvrto mjesto u muškoj kategoriji.

U trail utrci u ženskoj kategoriji prva na cilj stigla je Petra Koceić u vremenu od 42:35 minute, zatim Petra Dragojević za 45:06 minuta i treča Jelena Surjan u cilj dolazi za 46:43 minuta. Pobjedniku Marinu Koceiću za svladavanje staze trebale su 32:07 minute, za njim stiže drugi Hrvoje Žuvela za 34:58 minute te treći Ante Bubić u roku 35:13 minuta.

U MTB utrci u ženskoj kategoriji prva je stigla Josipa Padovan u vremenu od 1:17:48 sata, zatim Jelena Šutić za 1:18:21 sat te treća Laura Mirošević za 1:24:30 sat. U muškoj kategoriji slavio je Ivan Prižmić nakon 52:42 minute na stazi, Tonči Tabain utrku završava drugi u roku 53:19 minute, a trećem Klemenu Petaču trebale su 54:46 minute.

Pehare su, također, zaradili najstariji i majmlađi natjecatelji ovogodišnje Luške strke. Za najstarijeg natjecatelja u MTB utrci, pehar je dobio Đenario Surjan iz Vele Luke koji je osvojio 25. mjesto u muškoj kategoriji s vremenom od 1:28:13 sat, dok je za najmlađeg pehar osvojio Aron Nikolla, također iz Vele Luke s osvojenim 19. mjestom u muškoj kategoriji i vremenom od 1:13:45 sat.

Za najstarijeg natjecatelja u trail utrci, pehar osvaja Edi Žuvela iz Vele Luke koji je na cilj u muškoj kategoriji došao 26. s vremenom 51:22 minuta, dok je najmlađi bio Dominik Valjan iz Vele Luke koji je na cilj u muškoj kategoriji došao 32. s vremenom 1:03:17 sat.

U Veloj Luci se već nekoliko godina za redom u rujnu uspješno održava Vela Luka outdoors festival koji također uključuje MTB i trail utrku, kao i ostale sportske sadržaje.

Osim tog festivala i Luške strke, od ove godine Vela Luka proljeće pozdravlja Mrklom strkom, točnije noćnom trail utrkom. Zajednica sportskih udruga, glavni organizator Luške strke poziva te i na rujanski outdoors festival, na kojem te, također, očekuju zanimljive staze kroz raznoliku prirodu Vele Luke.

PR

 

Razmisli – vrijedi li umrijeti na utrci

Ne želim te plašiti. Nebrojene su koristi koje ćeš imati od trčanja. Ali moraš znati da tvoj nastup na utrci može završiti jako loše, pa čak i najgore.

 

Stotine ljudi svake godine ustane iz kauča nakon (više) desetljeća neaktivnog života i krene s trčanjem. Stotine ljudi želi u prvih nekoliko mjeseci postići što više i ne razumije da time mogu ugroziti svoje zdravlje pa i život.

 

Skoro sam bio dio crne statistike

Vruća utrka, nedovoljno okrepe i nedovoljna sprema skoro su me stajale zdravlja. Prije nekoliko godine trčao sam polumaraton u Ormožu, po izuzetno toplom danu. Na 18. kilometru je bila posljednja okrepa na kojoj je ponestalo vode. Nije bilo ničeg osim šećera, ogroman propust organizatora. Na tom sam mjestu već bio dehidriran i pregrijan, ali jednostavno sam morao doći do cilja. Nikad nisam odustao na utrci.

Ne sjećam se više rezultata, negdje oko 2:05 vjerojatno, ali se sjećam da se nikako nisam mogao ohladiti i napojiti. Popio sam sve što mi je došlo pod ruku, pokušao na sve načine ohladiti tijelo, ali očito je sunce već uzelo svoj danak. Jaka glavobolja i slabost pratili su me i kad smo krenuli kući.

Na povratku sam vozio i osjetio da mi je sve više zlo i da ću povraćati. Stali smo 20-tak kilometara od doma, a ja sam iskočio iz auta i otišao iza njega povraćati.

Kako sam povratio, tako sam izgubio svijest i pao. Sljedećeg se sjećam da su me kolege polijevale vodom, došao sam svijesti nakon par minuta. Netko je drugi preuzeo volan, a ja sam se doma uspio ohladiti tek u hladnoj vodi u kadi  i nije bilo nekih trajnih posljedica. Dobro sam prošao.

>>> Kako trčati po vrućem vremenu i prepoznati toplinski udar

Kolapsi, ali i smrti za vrijeme sportske aktivnosti nisu toliko rijetki koliko se čini. Samo ove godine u Hrvatskoj već bilježimo jednog planinara i jednog trkača koji su preminuli, a i broj intervencija Hitne pomoći je sve veći.

U čemu je problem, zašto se to događa?

 

Neiskustvo

Počneš trčati i vrlo brzo dođeš i do dužine i do neke brzine. Misliš da možeš sve. A ne možeš. Potrebne su barem dvije, tri godine i barem desetak utrka da stekneš iskustvo i da shvatiš kako ti tijelo reagira na različite uvjete.

Škole trčanja su odličan način za ulazak u rekreativno trčanje, ali nikad nisam podržavao njihovo forsiranje da “couch potato” ljudi trče polumaraton nakon šest mjeseci trčanja. Znam da ga velika većina istrči u stvarno sporom tempu, ali ne vidim svrhu toga.

Neiskustvo najčešće ispliva na utrkama s “čudnim” uvjetima. Neiskusni trkači ne znaju koliko sporije treba trčati na temperaturama iznad 25 stupnjeva, ne znaju koliko će se potrošiti na uzbrdicama, ne znaju da zamišljeni tempo često ostaje samo zamisao i nije provediv u konkretnim uvjetima na dan utrke. I onda dolazimo do drugog važnog parametra, ega.

 

>>> Kako istrčati dobru utrku na vrućini

 

Ego

“Nikad nisam odustao na utrci, odustajanje je za p…ice, zadao sam si pejs i idem tako pa što bude, noge nisu bitne idem na glavu…” Naslušali smo se tih “mačističkih” izjava podosta. I OK, ljudi se bodre, podižu si energiju, daju si na važnosti. Ljudski. Problem je kad u teškim situacijama to postane kriterij za odluku. Kad se “nikad nisam odustao na utrci” pretvori u “doći ću do cilja pa makar krepo”.

Jer, nije vrijedno umrijeti, stvarno nije. Osim nekoliko (polu)profi trkača sa solidnim rezultatima, u Hrvatskoj smo praktično svi rekreativci. Svi se trčanjem bavimo radi zabave, zdravog života, druženja, ispucavanja loše energije…

Zašto onda nešto što treba biti užitak pretvaramo u svjesno mučenje?

Što će se tako strašno dogoditi ako odustaneš na utrci? Koliko je bolna povreda ega ako to treba priopćiti obitelji i prijateljima? Ako svoje trčanje shvaćaš preozbiljno, ponašaš se kao profesionalac – svoje zdravlje podređuješ rezultatu. A svi znamo da je profesionalni sport zapravo – nezdrav.

 

>>> Odustajanje na utrci je normalna stvar

 

Nedovoljno pripreme

Treća opasnost krije se u nedovoljnoj pripremljenosti i nerealnim očekivanjima. Znamo svi da ćemo na utrci vjerojatno trčati brže nego na treningu. Ponese te ta masa, atmosfera, gotovo svi mogu “dati više” na utrci.

No treba biti realan u očekivanjima. Ako nikad ne trčiš na brdima, ne znaš kako će ti tijelo reagirati na utrci s puno penjanja i spuštanja. Ako nikad ne trčiš po vrućini, ne znaš kako ćeš se s njom nositi na dan utrke. Ako nikad ne trčiš tempom ispod 5 min/km ne znaš hoćeš li to moći na utrci.

>>> Pripremi se ciljano za utrku koju ćeš trčati

 

 

Što napraviti ako se prepoznaješ u ovom?

Ako si tek na početku svog trkačkog života i nemaš dovoljno iskustva, ako se želiš pokazati, želiš zadovoljiti svoj ego, ako tvoje pripreme nisu bile adekvatne – na utrci nastupi oprezno. Ne daj da te ponese masa i natjera da ideš iznad svojih mogućnosti. Prilagodi tempo vremenskim uvjetima, stazi na kojoj se trči i tome kako se osjećaš na dan utrke.

Ja koristim jedan relativno jednostavan trik – prolaskom pored svake oznake kilometra na utrci, obavim kratku analizu svojeg tijela – kako dišem? jesam li svjež? kakav mi je osjećaj u nogama? jesam li izgubio uspravan položaj tijela? jesam li žedan? osjećam li umor u skladu s prijeđenim kilometrima?… Nakon takve analize, kojom prođem tih nekoliko točaka, donosim zaključak kako dalje i hoću li se držati ranije zadanog tempa.

 

Kontroliraj svoje zdravlje

I pred kraj, možda i ono najvažnije – redovni liječnički pregled! Na većini utrka morat ćeš kod preuzimanja broja potpisati izjavu o svom dobrom zdravlju i otklanjanju odgovornosti s organizatora u slučaju da ti se nešto dogodi. No to je samo izjava, daješ li je istinito? Svaki trkač i trkačica trebali bi najmanje jednom godišnje obaviti pregled, kontrolirati krv i obaviti EKG. Tko zna što se krije ispod površine…

 

PB možeš popraviti puno puta

Da, osobni rekord (PB) možeš popraviti i na sljedećoj utrci. Možeš ga popraviti puno puta, pod uvjetom da sačuvaš zdravlje i život. Kada bi se moglo na svakoj utrci, ne bi bilo zanimljivo. 🙂

Z

Na epskom Velebit Ultra Trailu Marin Mandekić postavlja novi rekord na 50 milja

Završeno je i 17. izdanje kultnog Velebit Ultra Traila, sa svojim ustaljenim datumom produženog lipanjskog vikenda i paklenih vremenskih uvjeta, te svojim utvrđenim sjedištem na Rivijeri Paklenica i paklenim terenom. Čak pet dužina ove je godine bilo na raspolaganju natjecateljima svih profila, proporcija i mogućnosti – od obiteljskih sedam kilometara do 50 milja.

 

Najduža utrka od 50 milja odnosno 80 kilometara iznosila je čak 3750 metara uspona, a startala je iz Baških Oštarija. Onamo je 46 najodvažnijih natjecatelja prevezao autobus u večernjim satima petka, no put preko Vaganskog vrha i Svetog brda, u Starigradu je završilo tek njih 27-ero. Što znači da čak 19 trkača nije uspjelo završiti ovu zahtjevnu dionicu.

Četiri snažne žene završile su 50-majlericu i to sljedećim redom – Slovenka Eva Tušar Suhadolc koja trči za HPD Mosor Sikire (14:46:56 sati), Nataša Rogić Jukopila (SRK Alba, 18:18:39), Tamara Ravnak iz Slovenije (19:35:12), dok Tajana Špoljarec (Zagrebačka treking škola, 20:26:18) u cilj dolazi kao četvrta finišerka. Od 23 muška 50-miljaša najbolji je bio ni manje ni više, nego Marin Mandekić (SRK Rika) koji svoju utrku završava s nevjerojatnom prednošću za 12:42:59 sati te time postavlja novi rekord staze. Daniel Krstulović Opara (HPD Mosor Sikire) dolazi drugi nakon 13:35:27 sati na stazi, dok trećem Mateju Ivančiću (Zagrebačka treking škola) treba tek sedam minuta više.

Iduća po dužini, maratonska utrka startala je prva po redu u subotnje jutro. Kategorija duga 42 kilometra, a visoka 2200 metara ima 48 finišera, dok ih sedmero nije uspjelo završiti utrku. Od devet žena, pobjednica je Ingrid Nikolesić sa 7:02 sati na stazi. Druga Ivana Hrenek u cilj dolazi nakon 7:23 sati, a treća, Slovenka Tina Bončina slijedi ju s 12 minuta zaostatka.

Dejan Šumenjak iz Slovenije bio je najbrži od 39 muškaraca u kategoriji marathon, za što mu je trebalo 6:04 sati. Andrija Savić dolazi u cilj s devet minuta razlike i zauzima drugu poziciju, dok Stjepanu Bariću za treću poziciju treba 6:46 sati.

Kategoriju koja iznosi 28 kilometara i nezanemarivih 1300 metara uspona, znanu kao challenger završilo je 89 natjecatelja, od čega 20 žena. Najbolja u tome bila je Nataša Aljančič iz Slovenije, s vremenom 3:18 sata. Tamara Moguljak dolazi druga za 3:59 sata, a njena klupska kolegica Mandica Grubišić trebala je devet minuta više za dolazak u cilj, čime zauzima treću poziciju. Među muškarcima, također je najbolji Slovenac – Martin Volk u cilj stiže s 3:07 sata na stazi. Drugu poziciju zauzima Nizozemac Gilles Bouman s vremenom 3:11 sata, a Lukša Lukšić za treću je poziciju trebao tri minute više.

Kategorija active duga 16 kilometara sa 750 metara uspona, bila je najbrojnija sa 151 natjecateljem. Među 57 žena, ponovno je najbolja bila Slovenka – Anja Zima (1:47 sat). Drugu stepenicu postolja zauzima Petra Renić (2:03), a treću Helena Vonić (2:09). U muškoj konkurenciji, ipak, Slovenca Aljošu Žnidaršiča (1:37) s prve pozicije istiskuje naš Dinko Solić (1:36) s minutom prednosti. Igor Moguljak (1:45) u cilj dolazi treći.

Obiteljskih sedam kilometara iznosilo je 350 metara uspona te je vodilo kroz kanjon Velike Paklenice do planinarskog doma. U light kategoriji bilo je 59 sudionika i sudionica, a za pobjedu su se od 28 žena, najviše pomučile Tanja Savić (1:07 sat), druga Petra Lacković (1:16:23) te treća Petra Hajduković koja drugu poziciju gubi za 14 sekundi. Mušku konkurenciju “pomeli su“ – Luka Radetić (48:39 minuta), Benjamin Radetić (48:55 minuta) te Zdravko Tarandek (54:20 minuta).

 

REZULTATI

 

Piše: Martina Maloča
Foto: Naturel Velebit Ultra Trail

Otvorene prijave za Du Motion 2020!

Nakon još jednog odlično ocijenjenog Du Motiona, organizacija je punom parom krenula u pripremu idućeg izdanja manifestacije, planiranog za 25. i 26. travnja 2020. Zainteresirani trkači mogu se već sada prijaviti za neku od utrka – Dubrovački polumaraton, Utrku zidinama i 5K – putem službene stranice.

 

“Praktički već tijekom ovogodišnje manifestacije dobili smo jako puno upita – kad planiramo Du Motion u 2020., što od trkača na licu mjesta, što od onih koji su manifestaciju i dojmove sudionika pratili putem društvenih mreža. Stoga smo brzo otvorili registracije i već sada imamo lijep broj prijavljenih za iduću godinu. Ako je suditi po dosadašnjem interesu, mogli bi ponoviti rasprodaju polumaratona nekoliko mjeseci prije održavanja,” izjavio je direktor Du Motiona Alen Bošković.

Vrijedi napomenuti da svi koji se do kraja lipnja odluče registrirati za Dubrovački polumaraton 2020. čine to po super ranoj cijeni od 225 kn. 

Bogati trkački paketi Du Motiona uključuju brojne pogodnosti, poput atraktivne finišerske medalje, ulaza na gradske zidine, ulaza u gradske muzeje, besplatni javni prijevoz i izlet na Lokrum. Du Motion nudi jedinstveno trkačko iskustvo, iz kojeg sudionici najčešće ističu zanimljive panoramske staze sa startom i završetkom na Stradunu, iznimnu atmosferu i volontere koji su na raspolaganju čitavo vrijeme trajanja manifestacije.

Pridružite se i vi najinternacionalnijoj hrvatskoj trkačkoj manifestaciji u 2020. i otkrijte, ako već niste, što je to čini toliko posebnom!

Više o utrkama, prijavama i trkačkim paketima, kao i rezervaciji smještaja i svim ostalim informacijama potražite na službenoj stranici.

Facebook / Twitter / Instagram

 

Drago Miličić – Kako sam prije točno 30 godina pobijedio na utrci na 24 sata s 205 istrčanih km

Kada obilježavate 30. godišnjicu mature, osjećate se pomalo čudno u društvu prosijedih školskih frendova. A kad shvatite da je prošlo točno 30 godina od vaše prve utrke na 150 km i utrke na 24 sata, onda se tu već svašta događa u vašoj glavi. Malo se pogledate u ogledalo i kažete “Ok, nema nekih značajnih promjena, naravno lažete si kao i svatko u krizi srednjih godina”.

 

Onda odete na jutarnji trening i nakon prvih par stotina metara koji izgledaju kao da “trčite na žeravici” shvatite da je vrag odnio šalu i da ipak niste mladi, kao što pokušavate uvjeriti sebe i druge. Prije točno 30 godina, 24. 6. 1989. trčao sam u Hirtenbergu na Euro Cupu utrku na 150 km i 24 sata.

U to vrijeme, bez imalo lažne skromnosti, smatrao sam to potpuno normalnim. Ne samo zbog činjenice da sam u razdoblju od 1984. do tada, iza sebe imao pet istrčanih Čazmi, najmanje desetak istrčanih stotki, između ostaloga i na Svjetskom prvenstvu u Santaderu, jednu dvjestotku i bezbrojne pedesetice i maratone, koji su mi služili kao treninzi. Jedan od takvih treninga bio je i Yassa maraton 2:55, dva mjeseca prije ove ludorije u Hirtenbergu

U to vrijeme nije bilo društvenih mreža niti je bilo tko osim naših najboljih prijatelja uopće znao zbog čega luđaci poput mene, svakodnevno trče po svojim ulicama, šumama, kvartovima. Isključivi i presudni motiv bio nam je sportski i sa psihološkog aspekta to je dokazano, sve druge adolescentske mušice s kojima se danas mnogi susreću, nemaju mjesta u ultrama.

U to vrijeme na sceni smo imali doista vrhunske ultraše poput Kovačića, Pecika, Habuša, tu i tamo je netko od sjajnih maratonaca lakoćom skinuo Čazmu, poput Lackovića, Vargića, Rnjaka… Ali za trčati više od 100 km ste ipak morali biti malo više spaljeni. Naravno da sam se i sam tijekom svih navedenih ludorija potpuno “preobratio na ultre”, jer nije kao danas bilo gotovo svakodnevno po “tri halfa” na kojima ste mogli izliječiti sve svoje frustracije. Očito je da su ljudi poput mene očito morali tražiti “psihološku pomoć” na dužinama iznad 100 km.

Utrka je došla nakon Santadera i Svjetskog prvenstva na kojem sam razočarao sebe istrčavši 100 km za 9:31 i to u trenucima kada sam zapravo bio najspremniji, jer sam godinu dana prije, puno težu stazu u Košicama išao za 8:06. Dakle, pomalo ljut i razočaran odlučio sam vidjeti mogu li uopće preživjeti trčanje na 24 sata.

Zahvaljujući Janku i našoj sjajnoj ultraškoj reprezentaciji, već ste mogli shvatiti da nema tog načina na koji se možete adekvatno pripremiti za ovakvu trku. Na sreću i ja sam to tada shvatio, iako sam pokušavao sa bezbrojnim “situacijskim treninzima” poput trčanja u dva sata ujutro, u kojima sam znao do izlaska sunca već maznuti maraton, ili situacija u kojima sam nakon dolaska doma iz noćnog života, natjerao kumove da me prate biciklom na nekom od mojih ludih treninga. Vjerujte mi, puno mi je pomogao takav mazohistički pristup. Na samoj utrci se to dokazalo.

Na utrku sam išao sa tada jednim od najboljih Svjetskih ultraša Slađom Dragojevićem, čovjekom kojeg sam izuzetno poštivao, ali ga se ni u jednog trenutka nisam bojao, niti mi je ikad palo na pamet da se s bilo kim uspoređujem, računam, opterećujem se rezultatom.

Upravo je to danas nažalost najveći problem trkačke populacije. Imao sam svoj jasan cilj –  preživjeti i pokušati trčati svih 24 sata na tempu 6:00. To je onaj plan koji svi mi imamo kad idemo na utrke. Moje jedina i najveća podrška, tada, baš kao i danas bila je supruga Sanja, a imali smo samo nekoliko kg banana i Cedevite koju smo ponijeli od kuće. Apsolutno ništa više.

Hirtenberg je mali austrijski gradić, staza kružna, 5 km i vjerujte mi – stvarno zahtjevna. No s druge strane, sa psihološkog aspekta ipak zanimljivija od trčanja po ravnom u nekom krugu od 2 km; ali zapravo fizički iscrpljujuća.

Podsvjesno sam znao da mogu izdržati bez spavanja što se pokazalo dobrom procjenom, ali isto tako se pokazalo da nakon masaža, a na njih sam se odlučio nakon 50-og i 100-og km, osobito teško funkcioniram. Možete zamisliti kako se osjećate kad nakon 9:31, a to je bio moj prolaz na 100 km, malo legnete da vas masiraju, cijelo vrijeme svjesni činjenice da ste tek na “pola puta” a duša u vama spava. Nekako pregrmite snagom volje taj osjećaj pospanosti i krećete dalje u mučenje.

Na toj jednoj masaži Slađo je napravio ne baš značajnu razliku, ali zapravo dovoljno veliku da stvori na meni određen pritisak “da ga stišćem”. Nisam uspio u tome. Nakon 150 km on uvjerljivo pobjeđuje s 15 sati 11 minuta, a ja osvajam treće mjesto s 15:47. Za njega u tim trenucima prestaju sve muke. Zadovoljan je ovom pobjedom i bez obzira što ga pokušavam nagovorit da mi se pridruži, da izdržimo još tih 7-8 sati, on definitivno odustaje.

Naravno da sam i ja bio na prekretnici, gotovo na rubu iscrpljenosti, više psihičke nego fizičke, jer vas takva stvari užasno emocionalno troše. Vi imate imaginarni osjećaj fizičke premorenosti, no zapravo vam je mozak strašno umoran, prazan. Nekako se ipak uspijevam ustati i nastaviti dalje. Iako sam svjestan činjenice da sam uvjerljivo prvi, jednostavno ne mogu normalno reagirati. Bez ikakvih osjećaja, kao u transu vrtim krugove. Sanja već pomalo očajna i u strahu za moju sigurnost diže ruke od svega. Nije bilo Janka i Kosa da me dignu iz mrtvih.

Negdje između 190-200 km sam vrlo jasno shvatio da sam došao do svog ruba, ponora. Samo sam na trenutak potpuno iscrpljen legao na neku travu da “malo odmorim”. Iste sekunde sam osjetio da je to kraj, da ću zaspati tu na livadi i mili Bog me neće probuditi. Samo sam htio spavati, sanjao sam krevet. Našao sam snage, jedva se digao i nekako došao do cilja. Kao da je danas bilo, sjećam se vlastite iscrpljenosti.

Ničeg nisam bio svjestan, totalno ludilo. Čak ni svoj broj nisam vidio. Kada danas 30 godina nakon toga gledam sliku svog ulaska u cilj trke u kojoj sam pobijedio, istrčavši 205 km, pitam se – “Jebote, zar sam stvarno bio tako lud”. Zaista nekada dođete u fazu da uopće niste svjesni nekih dobrih ili loših stvari koje ste napravili u životu. Neću reći da je ovo neki spektakularni sportski rezultat, ne zato što sam lažno skroman, ali zapravo mi se čini da danas 30 godina nakon svega puno više poštujem sve svoje rekorde, rezultate.

Najbolje mi sami znamo koliko smo uložili u njih, ne trebaju nam nikakve društvene nagrade, priznanja jer smo tijekom svojih karijera, nema veze kakve su, to uopće nije bitno, naučili poštivati sebe i druge.

I upravo je to razlog zašto sam napisao ovu priču, koju oni koji nikoga ne poštuju, vjerojatno  nikad neće shvatiti.

Napisao: Drago Miličić

Poziv na petu Utrku za mač grofa Draskovicha

Medalja utrke

Po peti put Atletski klub Varaždin organizira Utrku za mač grofa Draskovicha, koja se trči oko Trakošćanskog jezera, s ciljem u dvorcu Trakošćan.

 

Utrka će se održati u nedjelju 7. srpnja sa startom u 10 sati. Start utrke je na livadi kod ulaza u park podno dvorca. Trči se šetnicom oko jezera uz samo jezero i u hladovini. Staza je ravna ili blago valovita te dobro označena.

Cilj utrke je na ulazu u dvorac na podiznom mostu lančane kule, što znači da se posljednjih 400 m staze trči uspon do dvorca. Trčati se može utrku na 5 kilometara, jedan krug ili 10 kilometara, dva kruga.

Prijave se zatvaraju u petak 28. lipnja, a limit utrke je gotovo ispunjen.

Svi finišeri dobivaju besplatnu ulaznicu za Muzej Trakošćan u vrijednosti 40 kuna, sportsku dry-fit majicu, jedinstvenu finišersku medalju, personalizirani startni broj, besplatno korištenje šetnice oko jezera, obrok i piće nakon utrke, okrjepu i vodu te zumbu za zagrijavanje prije starta.

Uz organizatora AK Slobodu, pokrovitelji utrke su Općina Bednja, Muzej Dvor Trakošćan i Hotel Trakošćan.

 

Promo

Noćna 10ka na Jarunu – nova utrka, a već 1.100 prijavljenih!

Medalja Noćne 10ke

Sredina srpnja zasigurno je vrijeme kad su večernji sati za trčanje utrke najugodniji, a vodeno okruženje idealna lokacija. Već više od 1.100 prijavljenih, uz domaće, iz još 11 zemalja dovoljno govori o atraktivnosti Noćne 10ke Zagreb na Jarunu.

 

Noćna 10ka uvrštena je u kalendar Hrvatskog atletskog saveza, te će uz tablice HAS-a, rezultati biti uvršteni i na Svjetske liste zahvaljujući AIMS certifikatu staze. Stoga će se na ovom ceneru naći svako atletsko ime koje drži do sebe, ali će prilika biti pružena i djeci te svima koji žele testirati svoju brzinu, ili pak, onima kojima se 10 kilometara čini puno za njihovu prvu utrku. Stoga se, u okviru događaja, organizira i utrka rekreacijskog karaktera Croatia osiguranje Speed test na 1.200 metara te dječje na 100, 200 i 400 metara ovisno o godištu. Dodana je i posebna kategorija za vatrogasce.

Start i cilj bit će u subotu 13. srpnja na istom mjestu. Ruta će biti isključivo cestovna, a promet tijekom utrke zatvoren. I rekreativna dionica i cener bit će kružnog karaktera te će obje iznositi jedan krug u dužini svoje utrke. Dječje utrke startat će na Jarunu u Zagrebu u 19 sati, 1200 metara trčat će se u 20:30, a 10 kilometara u 21:30 sati.

Nagradni fond bit će široke ruke te će se plaketom i novčanom nagradom nagrađivati najbolje tri žene i muškarca, prvih pet hrvatskih natjecatelja i natjecateljica dobit će nagrade sponzora, dok će se po dobnim kategorijama prvo troje nagrađivati medaljama i nagradama sponzora. Naravno, bogat startni paket uključivat će i vrlo atraktivne finišerske medalje za sve.

Organizator SAK FIT Zaprešić donosi još nekoliko zanimljivosti. Uvedene su i kategorije po kilogramima – za žene 95kg+ te za muškarce 115kg+. Za sudjelovanje u ovim kategorijama, po prijavi je potrebno poslati i email organizatoru na sakfitzazivot@gmail.com s prijavom za željenu kategoriju najkasnije do 1. srpnja.

Nagrađivat će se i skidanje hrvatskih rekorda na cesti, a nagradni fond je 3000 kuna. Također, prvi muškarac i žena koji utrče u cilj moći će osvojiti i bonus u iznosu 2000 kuna, ukoliko im “muško“ vrijeme bude ispod 29:30 minuta, odnosno “žensko“ ispod 33:10. Mlađi seniori i seniorke i juniori također će za rušenje hrvatskog rekorda biti nagrađeni s 500 kn.

PRIJAVE za Noćnu 10ku Zagreb traju do 30. lipnja u 20 sati ili do popunjena limita koji je sada 850 trkačica i trkača na 10 kilometara, u trenutku ove objave ima još oko 130 slobodnih mjesta.

 

PROMO

1...333435...156Stranica 34 od 156

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO