Mizunova serija Wave Rider tenisica, jedna je od najpopularnijih cestovnih trkačkih tenisica, a sa svakim novim modelom dolazi i novi redni broj – trenutno je to aktualni Wave Rider 22. Radi se o vrlo brzoj tenisici, koja odlično reagira s podlogom i stabilnog je obuhvata stopala. Poboljšan joj je prijelaz s pete na prste, kao i fleksibilnost u prednjem djelu tenisice. Namijenjena je za srednje i duge staze, za osobe s neutralnim stopalom odnosno koje nemaju većih biomehaničkih problema.
S obzirom na pojavu prekomjernih sila i napetosti tijekom trkačke aktivnosti, Mizuno i kod ovog modela koristi posebno dizajniranu wave tehnologiju, s novom Cloud Wave pločom u srednjem potplatu. Wave ploča omogućava odlično ublažavanje udaraca, širenjem udarne sile na veću površinu, a ova nova inačica daje još više stabilne-amortizacije. Sad je ona mnogo mekanija i udobnija, a tome doprinosi i nova pjena U4iCX. Za razliku od svoje prethodne varijante, ova pjena je još lakša te daje bolji “katapult efekt“ u novi korak i ima duži vijek trajanja.
Još jedna specifičnost vezana uz ovu tenisicu je Dynamotion Fit, sustav koji omogućava gornjem dijelu tenisice da prati gibanje stopala te time sprečava nestabilnost noge u njoj. Konkretno, pruža bolje prianjanje gornjeg dijela stopala uz tenisicu.
Tehnologija SmoothRide prilikom ubrzavanja i usporavanja, minimizira trenje gibanja stopala te time omogućava laki prijenos koraka iz pete na prste.
Ono što je svim trkačima posebno važno, osjećaj je suhoće tijekom trčanja, a tome pridonosi Intercool sustav koji smanjuje akumulaciju vlage prilikom vježbanja. Radi se o posebnim zračnim kanalima u potplatu koji pospješuju prozračnost, snižavaju temperaturu u tenisici i smanjuju mogućnost nastanka žuljeva.
Za učinkovitu zaštitu potplata i produljenje vijeka trajanja tenisice zaslužna je posebna X10 karbonska guma, koja je 80% postojanija od dosadašnje, a postavljena je na dio potplata koji se najviše troši.
O dizajnu ne treba previše trošiti riječi jer su Mizuno modeli oduvijek bili atraktivnog izgleda, zbog kojeg su počesto nošene u ne samo sportske svrhe. Raznolikost boja zadovoljit će i najzahtjevnije apetite.
Kad malo bolje razmislimo, Dubrovnik od svojih početaka nije bio “samo naš”. Grad koji se razvijao kao republika, bio je ispred mnogih velikih gradova svijeta po mnogočemu, od načina vladanja, arhitekture, komunalne infrastrukture… Svoj kozmopolitski status potvrđuje i u današnje vrijeme, kada je svakodnevno preplavljen turistima iz doslovno cijelog svijeta. Dubrovčanima ostane tek onih par mjeseci zime kada je mirnije i kad je grad skoro “samo njihov”.
No jedan vikend oko 1. svibnja utihne promet glavnim dubrovačkim ulicama, zaustave se gradski autobusi, a novopristigli turisti prisiljeni su gurati svoje kovčege ulicama grada, jer promet stane. Ulice gotovo utihnu, a svakodnevnu buku zamijene zvukovi trkačkih koraka i glasno navijanje. Održava se Du Motion Runners’ Days Dubrovnik.
Stani! – idu trkači
Tako je jučer bilo u Dubrovniku – grad je stao i svoje ulice prepustio trkačima polumaratona i humanitarne utrke na 5 kilometara. Kao i četiri puta do sad, start i cilj bio je jednoj od najpoznatijih ulica na svijetu, na Stradunu. Ovogodišnje izdanje posebno je po tome da su raspoloživa mjesta popunjena puno ranije od zatvaranja prijava, a radi se o 1000 mjesta za polumaraton i 1000 mjesta za 5K utrku te 100 mjesta za Utrku zidinama koja je održana u subotu.
Najbrži polumaratonac bio je Kristijan Stošić iz Srbije (1:14:02), a polumaratonka Amela Trožić iz Bosne i Hercegovine (1:31:19). Kod muškaraca drugo mjesto pripalo je Yordanu Petrovu iz Bugarske, (1:15:15), a treći je bio Matt Edmonds iz Velike Britanije (1:18:02). U konkurenciji žena, druga je bila Hannah Grant iz Švicarske s vremenom 1:32:34, dok je treće mjesto zauzela Martina Schimanski iz Njemačke s vremenom 1:33:24.
Dovoljno je pogledati listu rezultata i jasno je – u Dubrovnik su “potegnuli” ljudi iz čitavog svijeta.
Što su rekli pobjednici
– Svaka pobjeda je uvijek fantastična. Do 19. km išao sam zajedno s natjecateljem iz Bugarske, gdje sam se odvojio jer sam znao da je uzbrdica i na kraju priveo trku kraju solo. Ovo je prilika da ljudi vide Dubrovnik iz drukčije perspektive i upoznaju ljepote vašeg grada – rekao je Stošić na cilju utrke.
Amela Trožić istaknula je kako pobjedu nije očekivala jer je došla više turistički.
– Super je staza i došla sam vidjeti gdje sam s treningom te nisam očekivala pobjedu – rekla je Trožić nakon utrke.
Svi su trčali za Antu
Utrka na 5 kilometara uvijek je imala neku humanu namjenu. Sav prihod od startnina ovaj je put usmjeren za rehabilitaciju Ante Kolunđije, mladića koji je nastradao u prometnoj nesreći, a bio je dio volonterskog tima utrke. Ante je i sam sudjelovao na utrci, prvo u kolicima, a zadnje metre prije cilja prešao je na nogama uz pomoć štaka, što je definitivno bio najemotivniji trenutak utrke.
Ukupno je prikupljeno 99.060 kuna!
Zašto je ova utrka tako posebna
Du Motion Runners’ Day Dubrovnik je više od utrke. Utrka je nastala kao ideja da i Dubrovnik ima polumaraton po uzoru na američke utrke. Ta ideja gradila se na iskustvima velikih svjetskih utrka, ali prilagođeno našim uvjetima. No dvije su stvari od početka bile na prvim mjestima prioriteta organizatora, na čelu s direktorom utrke Alenom Boškovićem – izgradnja tima koji će upravljati eventom i promjena svijesti građana Dubrovnika u smjeru prihvaćanja trčanja i utrke koja im zablokira grad. Nakon prošlog vikenda sa sigurnošću mogu reći da su oba prioriteta ostvarena.
Utrku čine ljudi, oni koji vas primaju kada dođete po svoj startni broj, oni koji vas pogoste, počaste mnogobrojnim pogodnostima, oni koji vas zabavljaju i motiviraju prije starta, koji vas čekaju na mnogobrojnim okrepnim stanicama, koji vam pomažu ako vam je teško, okite vas predivnom medaljom, zabave na after partyu… Ti ljudi, 500 volontera koji su svojim žutim majicama obojili grad, oni su duša ove utrke, a trkači to prepoznaju. Ekipa, zajedništvo, podrška, ljubav… sve to zrači iz ove utrke. I nije to usiljeno, umjetno, kao – “smiješim ti se da ti nešto prodam, da ti uzmem pare”, to je iskreno i ljudi koji dolaze trčati u Dubrovnik to osjete i vraćaju se.
Drugi prioritet jednako je važan – Dubrovčani su shvatili koliko je Du Motion pozitivan i važan za njihov grad. Budimo realni, dubrovačkom turizmu ovakva utrka ne treba. Grad je prepun devet mjeseci u godini, hoteli su odlično popunjeni i u predsezoni, svi koji od turizma žive, dobro žive i bez utrke.
No grad je protrčao, na dječjim utrkama trčalo je oko 500 najmanje djece, utrku na 5 km završilo je 840 trkača, a velika većina od njih bili su učenici osnovnih i srednjih škola iz Dubrovnika i njihovi roditelji. Za relativno mali grad, u kojem su prije četiri godine trčali samo “luđaci” ovo je ogroman pomak.
Ponovno smo fotografirali utrku i bili na stazi – nikakvih protesta nije bilo, iako je promet bio zatvoren dobar dio nedjelje. Umjesto protesta ljudi su navijali, podržavali trkače i učinili da i taj dio trkačkog iskustva bude za pamćenje.
Što napisati na kraju, dojmovi su još svježi i snažni. Uvijek je divno doći u Dubrovnik, a ako želite najbolji doživljaj, planirajte iduće godine doći za vikend kada je Du Motion! 🙂
Još jedan vikend bogat utrkama nije zaobišao ni jedan dio Hrvatske. Izbor je bio čak i prevelik te težak, a biralo se između tri kraće utrke, tri polumaratona i čak pet trailova. Utrkivalo se asfaltom pa čak i zidinama, gazili su se bregi, gore, grebeni i otoci. Vijugalo se livadama i veralo gustišima uz rijeke na suprotnim krajevima zemlje.
Trčalo se u čast nekim ličnostima, trčalo se obiteljski, a skakalo se i preko prepreka. Što je posljednji vikend travnja imao u ponudi i tko se pokazao najboljim među najboljima, pročitajte u nastavku.
Cijeli svijet na Du Motion
Cestovna utrka s najviše trkača, bila je i ona s nastupom trkača iz najvećeg broja zemalja. Du Motion Runners’ Days Dubrovnik privukli su više od 2.500 trkačica i trkača, od onih najmanjih na dječjim utrkama, preko trkača zidinama Dubrovnika, do humanitarnih trkača na 5 kilometara i onih na polumaratonu. Predivno nedjeljno vrijeme i predivan grad, osigurali su da svima dubrovački vikend ostane u dugom pamćenju.
U nedjelju je u Međimurju održan Čakovečki polumaraton Zrinski(h). Na trećem izdanju ove utrke, ulicama Čakovca protrčalo je rekordnih 712 sudionika. Bio je to samo još jedan polumaraton za Antu Živkovića te još jedna pobjeda u nizu – u vremenu 1:14:41 sat. “Za vratom su mu puhali“ Ivan Maletić i Igor Goričanec te unutar minute došli u cilj za njim kao drugi i treći muškarac. Prva žena utrčala je u cilj u vremenu 1:21:23 sat, a ime joj je Ana Štefulj. Tea Faber kao druga dolazi čak devet minuta kasnije, a minutu i pol kasnije slijedi ju Martina Bezek.
Ostale rezultate polumaratona možete pogledati OVDJE , a tko je bio najbolji u utrci građana na pet kilometara OVDJE.
Čakovečki polumaraton Zrinskih / Foto: AK “Međimurje” Čakovec
Pakleno je bilo na vrhovima Grobničkih Alpi
Hahlići Trail održan je u tri kategorije na predjelima Gorskog Kotara poznatima i pod nazivom Grobničke Alpe, na vrhovima i travnatim padinama s kojih puca pogled na Kvarnerski zaljev. Peto izdanje ove utrke u subotu je obuhvaćalo lokacije Dražice, Hahliće i Pakleno na dužinama – Pakleno od 32 kilometra, Vidalj od 18 kilometara te Obruč od 12kilometara.
Među 84 natjecatelja u utrci dugoj 32 kilometra, a visokoj 1740 metara najbrži je bio Talijan Nikola Giovanelli za 3:24 sata. Kao drugi i treći dolaze Slovenci Marjan Zupančič i Simon Strnad. Jerici Kravos iz Slovenije trebala su 4:53 sata kako bi bila prva žena, dok drugu poziciju zauzima natjecateljica iz Češke Olga Krčalova. Treća među ženama, ponovno je Slovenka – Maja Dolinšek.
Mark Bogataj iz Slovenije za pobjedu na 18 kilometara uz 967 metara uspona, trebao je 1:43 sat. Alen Matovina slijedi ga s nepune dvije minute razmaka, dok Ivan Kajfež u cilj dolazi treći od 124 trkača i trkačice. Talijanka Nicol Guidolin prva je među ženama s vremenom 1:58 sat. Slovenki Petri Pogačar treba 20-ak minuta više za drugu poziciju, a Kanađanka Kristin Walters u cilj dolazi odmah potom i zauzima treću poziciju.
U kategoriji od 12 kilometara i 471 metar uspona nadmetalo se 90 natjecatelja i natjecateljica. Pobjedu i ovdje odnosi Slovenac – Aljoša Žnidaršič u vremenu 1:04:23,5 sat. Međutim, domaćem Marinu Babniku pobjeda izmiče tek za dvije sekunde, dok si Vladimir Slunjski osigurava treću poziciju. Među ženama, također, slavi Slovenka Maruša Turk s vremenom 1:11 sat. Za manje od minutu slijedi ju domaća Suzana Alberini, a s trećom se pozicijom postolje ponovno prešaltava u slovenske ruke – Manici Radivo.
Kao dio Slavonsko-baranjske Trail Lige, u belišćanskom se kraju u dvije kategorije trčala kratka i eksplozivna Jugovača Trail. Šumskim i poljskim planinarskim stazama i atraktivnim “džunglovitim“ singlicama u subotu se uz Dravu trčalo na 17 i 11 kilometara.
Na Dugoj su se stazi unutar minute kao najbolji nanizali Slaven Kožić (1:10:35), Danijel Dunković te Damir Kligl.
Pobjednica ženske kategorije bila je Mirela Kristek s vremenom 1:25 sat. Slijedi ju Dunja Straka kao druga, a treću poziciju zauzima Jasna Tušek-Lončarić. Najbolja žena u Kratkoj kategoriji bila je Sonja Sabo, a drugo i treće mjesto osvajaju Marijana Švajda i Ana Azenić. Za prvu poziciju među muškima nadmetala su se četvorica te su sekunde igrale razliku, da bi krajnji poredak bio sljedeći – Matko Bednjanec, Branimir Ljutak, Marko Varga i četvrti Krešimir Žagar.
Kao četvrto kolo Coastal & mountain trails lige, a u okviru Zrmanja Adventures Festivala trčao se Trail Tri Rijeke. Organizator Riva Rafting Centar odnosno Putnička agencija d.o.o. pripremio je za natjecatelje staze na sedam i 14 kilometara.
Na dužu stazu u subotu se odvažilo 445-ero njih, a najbrži je bio Lovre Sikirić u vremenu 1:35 sat. Drugo i treće mjesto osvajaju Ivan Kutleša i Danijel Salopek. Luciji Kopić za prvo mjesto trebao je 1:43:21 sat, dok Karmen Kostanić Jurić tu poziciju gubi za pet sekundi i završava kao druga. Treća žena bila je Mišela Lokotar.
Sedam kilometara najbrže je istrčao Mate Oljica, za 43:39 minute. Među 267 trkača i trkačica Tilen Zupan iz Slovenije dolazi kao drugi, a treće i četvrto mjesto sveukupno, zauzimaju prva i druga žena – Slovenka Marija Rojič (49:02) i domaća Jelena Barešić. Tek tad slijedi treći muškarac Ivan Novak i odmah za njim treća žena Ines Ercegović.
Izuzev navedenog, mjerio se poredak i po dobnim skupinama, a rezultate pogledajte na stotinki.hr.
Foto: Dinko Samardžić
Breg, grebb i ostale ludosti
Dalmatinska Trail Liga u vidu svojeg šestog kola odradila je i legendarni Mosor Grebbening startajući u subotu iz Omiša, u kategorijama Sivonja (36 km/2600 m), Tovar (16 km/1240 m), Pule (8 km/400 m) te dječje utrke na 800 metara.
KontinenTrail liga doživjela je svoje treće kolo kroz ‘z brega na breg Trail, kroz Dugu (25 km/110 m), Kratku (14 km/715m) i Rekreativnu (7 km/350 m) kategoriju. Mjesto Desinić u hrvatskom Zagorju u subotu je ugostilo 425 trkača, a kako je za koga utrka završila pogledajte u REZULTATIMA.
Rovinj je protekle nedjelje po 15. put održao svoj polumaraton, također, uz rekreativnu utrku. Gotovo 150 natjecatelja podijelilo se na staze od 21 i pet kilometara. Rezultate Rovinjskog polumaratona pogledajte OVDJE.
Požeške su ulice, pak, isti dan ugostile oko 100 natjecatelja na Memorijalnoj utrci Zvonimir Panežić, održanoj čak 46. put. Trčalo se na 15,6 i na pet kilometara, a tko je sve trčao i tko je najbolje prošao, provjerite u REZULTATIMA.
U mjestu Punat na otoku Krku, Run Croatia u subotu je organizirao Falkensteiner Run Punat, utrku sa ciljem da se potakne cijela obitelj na trčanje. Tako su klinci i klinceze trčali na 100 i 300 metara, a odrasli na pet i deset kilometara. Kako je tko svoju utrku istrčao može se vidjeti na stranici stotinka.hr, a rezultati članova obitelji koji su trčali na 300 metara te pet i 10 kilometara zbrajali su se kao ukupni poredak.
Još jedna otočka utrka u organizaciji Run Croatia, isti se dan odigrala na Hvaru pod nazivom Mountain Madness Hvar. Radi se o utrci duljine sedam kilometara, ali s preprekama poput – vertikalnog dvometarskog zida, penjanja na vojnu mrežu i puzanja ispod automobilskih guma. Kako se tko od 28 natjecatelja snašao u ovom fitness izazovu pogledajte u REZULTATIMA.
Hahlići Trail / Foto: Paulo Dukić, Davor Pavlović
1 od 33
Hahlići Trail
Jugovača Trail / Foto: Andrej Stipetić, Velimir Rupčić
U prošlom tekstu na temu sportskih grudnjaka sa 17 smo dugoprugašica razgovarali s kojim se problemima susreću pri izboru potonjih te kako ih rješavaju. Pri tome, kao najčešći problem javljaju se ozljede od rubova i šavova. Ovaj smo put neke od njih priupitali za konkretne preporuke te smo obišli nekoliko sportskih trgovina i istražili ponudu.
Najpovoljnije i najkomercijalnije trgovine i marke, koje imaju neku univerzalnu ponudu višenamjenskih grudnjaka od aerobika i joge do džoginga, ovaj smo put preskočili. Birali smo uže specijalizirane trgovine te ponudu i kvalitetu najbližu onome što bi zadovoljilo standarde dugoprugaškog trčanja.
“Cijena iznad koje ne idem“
Što se tiče izbora na temelju cijene, kao što smo već zaključili, među ženama nije pravilo da će izdvojiti više novca kako bi si priuštile kvalitetniji grudnjak. Viša cijena možda upućuje na veću kvalitetu, ali to ujedno nije garancija i za udobnost. Isto tako, nekim ženama najbolje odgovaraju oni najjednostavniji i najjeftiniji grudnjaci. I najčešće se tu radi o onima s manjim grudima.
Cijena kao čimbenik, pojavljuje se pri izboru grudnjaka na nekoliko načina.
Prvo, aktivnije trkačice atletske građe i manjih grudi, manje ulažu u grudnjake i teže jednostavnosti jer imaju i manje zahtjevna prsa i manje problema.
– Idealna cijena mi je do 80 kuna, a iznad 150 kuna ne želim platiti – odlučna je Tamara.
Drugo, žene “love“ sniženja i obilaze outlete te tako nalaze vrlo kvalitetne grudnjake po poprilično prihvatljivoj cijeni.
– Toliko su skupi da, nažalost, moram čekati sniženja ako hoću baš neki određeni. Ne želim dati više od 300 kuna, a i to je zapravo puno – tvrdi Nataša.
U moru sportskih grudnjaka, koji izabrati? / Foto: bigstockphoto
“Grudnjak je savršen – dajte mi tri komada!“
Treći čimbenik pri izboru grudnjaka – kad naiđu na idealan grudnjak po prihvatljivoj cijeni, žene se odmah opskrbe s nekoliko primjeraka istog.
– Boksački Under Armour platila sam 89 kuna na sniženju u Polleo Sportu, i njega najčešće nosim. Prošao je sa mnom sve utrke u zadnjih godinu i pol dana. Šavovi su mu sad već malo grubi pa gledam da uhvatim još jedan takav negdje na sniženju. Ima ih i sad sniženih, ali su oko 150 kuna. Imam i Nike koji je bio 150 kuna u Ferivi outletu i jako je ugodan. Šavovi su mekani, ali nemam osjećaj čvrste podrške pa ga nosim na kratke treninge i yogu – upućuje nas Ana.
Njezina je psihološka granica 400 kuna, ali taj bi bi grudnjak morao zadovoljavati sve kriterije odjednom, kaže ona.
– Trebao bi čvrsto stezati grudi, biti lijep, šavova koji ne režu ni nakon sto pranja! Ne znam je li to moguće naći pa neću ni dati toliko. Uglavnom, zadovoljim se s onima do 200 kuna, što i jest razlog za pobožno obilaženje outleta – pojašnjava nam ona.
Taktiku držati se provjerenog provode i Ivana i Sanja.
– Zadnji sam kupila Nike grudnjak po cijeni 50 eura i mislim da je to sad to. Isprva sam kupila jedan, isprobala i nakon par tjedana otišla po drugi – priča Ivana.
Sanja kaže kako se njoj posrećilo jer je svoj savršeni grudnjak kupila putem interneta bez prethodne probe.
– Nadam se da sam našla svoj savršeni grudnjak, jer sam ih kupila tri. Prošle godine prvi “savršeni” i onda nekih pola godine kasnije još dva ista – Salomon Medium Impact bra. Udoban je, ne guli me, ne smrdi, brzosušeći je. Spužvice se mogu vaditi i bez šavova je. Puna cijena je oko 50 eura, a može se ponekad naći i povoljnije – preporučuje Sanja.
Dvostruko podstavljeni obrub bez šavova poželjna je stavka pri izboru grudnjaka za trčanje
Savršeni se čuva za posebne prilike
Nažalost, nekim ispitanicama posrećilo se samo jednom, a istog modela nema više “ni pod kojim kamenom“.
– Našla sam svoj savršeni grudnjak – Triumph. Mekan i nježan topić, s podstavljenim dijelom točno gdje treba. Savršen je, ne grebe, a drži. Međutim, radi se o testnom primjerku koji sam dobila na poklon pa ga, nažalost, nema u prodaji. Tako da ga čuvam, što znači, ne nosim ga uvijek. A kad ga ne nosim, često završim s nažuljanim predjelom ispod grudi. Tako da sam i sama još u potrazi – priča nam Elza.
Ona kaže kako, također, ima točno određenog proizvođača i vrstu grudnjaka te uvijek baš njega kupuje za trčanje, a idealan grudnjak za nju bio bi točno poput spomenutog Triumphovog.
– Morao bi to biti topić s malo jačim pojačanjem ispod grudi. Ne bih nikako preporučila ništa sa žicom. Što mekše to bolje, ali i to mekano, ipak, treba imati pojačanja koja drže grudi. Svakako, trebao bi biti od neke brzosušeće tkanine – Elzini su kriteriji.
Poput Elze, i druge žene pribjegavaju taktici štednje kvalitetnijih i novijih grudnjaka, dok jeftinije, starije i “pohabane“ koriste za treninge.
– Najbolji mi je Under Armour jer ima spužvice i mekan je te nema šavove koji ribaju. Međutim, za treninge redovno nosim jeftinije grudnjake, a za utrke ove skuplje – kaže Dunja, a istu naviku njeguje i Jasna.
Tadeja je jedna od rijetkih sretnica koja je pronašla svoj savršeni grudnjak, iako joj je, kako kaže, duže trebalo.
– Trenutno mi je najdraži Abshocker s duplim ojačanjem. Lijep je i funkcionalan i izgleda mi neuništiv. Imam ga već dvije godine, koristim ga često i izgledam si fenomenalno kad ga nosim – zadovoljna je ona.
Po njenim kriterijima, materijal mora biti prihvatljiv za njenu kožu. Uglavnom bira grudnjake bez šavova ili jako kvalitetno šivane. Preferira široke naramenice i voli kad su anatomski oblikovani.
Isprobali smo za vas…
Najčešće preporučivan među ispitanicama bio je grudnjak Under Armour pa smo i sami isprobali nekoliko modela. Jasno, treba uzeti u obzir da nije ni svaki grudnjak te marke, model pogodan za trčanje na duge pruge. Osim što je dostupan internet trgovinom, uživo smo ga isprobali u Polleo Sportu te Rost Športu. U svakom slučaju, dajte si truda i pogledajte na više mjesta jer cijena istog modela može varirati od trgovine do trgovine.
Polleo Sport, Ozaljska, Zagreb
Sivi Under Armour s mid impact potporom, snižen na 200 kuna – udoban, s umecima i mekim obrubom
Rost Šport, Dom sportova, Trešnjevka, Zagreb
Crni Under Armour Armour® Mid Grudnjak, s mid impact potporom, 270 kn u Rost Športu (308 kn na jeftinije.hr)
Gotovo identičan bijeli, ali s low impact potporom (namjena za yogu, pilates i hiking) prikazan u prvom tekstu na temu, nalazimo po istoj cijeni u Rost Športu – udoban, s umecima, mekim obrubom i širokim naramenicama.
Rost Šport, Dom sportova, Trešnjevka, Zagreb
Crni UA s nešto tanjim i podesivim naramenicama, umecima te dvostrukim obrubom
Cijena u trgovini 300 kn, a putem stranice rost-sport.hr 209 kn
Rost Šport, Dom sportova, Trešnjevka, Zagreb
UA ružičasto-ljubičasti, low impact za yogu i pilates, vrlo meki materijal te tanke, podesive naramenice isprepletene na leđima – stoga preporučen samo trkačicama s manjim grudima koje već prokušano znaju da nemaju iritacije od urezivanja naramenica, te ne trebaju jaku potporu
Osim toga, u funkciji malo duljeg topića imaju dvostruku pasicu te umetke koji se mogu izvaditi, pa doprinose udobnosti i prozračnosti.
Cijena u trgovini 270 kn, na jeftinije.hr 308 kn
Polleo Sport, Ozaljska, Zagreb Nike topić, šareni, medium support, 270 kn
Pravo otkriće bila nam je trgovina Oysho u zagrebačkom Avenue Mallu. Ogroman izbor raznolikih sportskih grudnjaka, a u kombinaciji s njima i gaćica, tajica te potkošulja mali je raj za svaku sportašicu. Međutim, jedna dugoprugašica treba pripaziti da se zbog “velikih oči“ ne bi zaletjela i zabunila u procjeni ljepote nauštrb funkcije i udobnosti. Isprobali smo samo dio od ogromnog izbora i napravili pomnu procjenu.
Udoban plavi grudnjak širokih naramenica i podstavljen, ima umetke, mek je te fino stisne, ali se unutarnji šav čini ponešto oštriji
Medium support, 260 kn
Tamnosivi grudnjak uskih podesivih, ukrižanih naramenica; s kopčom, ali dobro izoliranom; dobro stisne i čvrsto drži, u tu svrhu preporuča se što manji broj; ima košarice, umeci se ne mogu vaditi; možda je porub nešto oštriji
HIGH SUPPORT (!), 230 kn
Ovaj crveni grudnjak dobro stisne i ima kvalitetnu kopču, ali više je lijep nego li koristan jednoj trkačici na duge pruge – predivno je dizajniran na leđima, no materijal je vrlo oštro rezan i previše je šavova u prednjem dijelu. Također, umeci nisu vadeći.
Medium support, 260 kn
Crni grudnjak od mekšeg materijala koji ne stisne jako, stražnje zakapčanje je ok, naramenice su podesive i uže, ali relativno dobro obrađene, umeci se ne vade, a šav s unutarnje strane košarica je normalan, donji porub je mek, dvostruk i bez šava
Medium support, 170 kn
Nešto poput maskirnog uzorka, udoban grudnjak koji dobro stisne, s minimalnim šavovima, širokih, podstavljenih, podesivih naramenica, kopča je dobro zaštićena, umeci se vade
Medium support, 230 kn
Osim bijelog UA-a, u prvom dijelu “grudnjačke epopeje“ ostali preporučeni i nepreporučeni grudnjaci s priloženim fotografijama i razlozima, također, su isprobani u trgovini Oysho.
U trgovini najpopularnije hrvatske marke donjeg rublja Lisci pronašli smo samo jedan namjenski sportski grudnjak – ali vrijedan… i lijep.
Šareni Cheek “Miss Sporty“ dubljih je pjenasto oblikovanih košarica, ali bez šavova, naramenice su podstavljene i podesive, a mogu se i križati, kopča se na leđima, te djeluje ugodno uz minimum šavova – 239 kn
Kibuba, Avenue Mall
Craft grudnjaci pravi su izbor za vas ukoliko želite mekše, prozračnije i prirodnije materijale. Ipak, uzmite u obzir da je time trešnja nešto jača nego li kod sintetskih grudnjaka s umecima koji jako stisnu. Izbor je šarolik, ukusan i ugodan uz umjerene šavove ili bez njih.
Medium impact, od 188 – 320 kn i uvijek je neki popust
Piše, fotka i testira: Martina Maloča
Foto naslovna: bigstockphoto
Ostalo je nešto manje od mjesec dana do same utrke pa je vrijeme da vas upoznamo sa svim događanjima na otoku Braču, tijekom Uvati Vitar vikenda, 17.-19.5. Evo što kažu organizatori…
Petak, 17. 5. U Sutivanu vas očekujemo tijekom popodnevnih sati, kada ćete, uz piće dobrodošlice, kanapee i muziku uz DJ-a, moći preuzeti svoj bogati startni paket, pročavrljati s konkurencijom i prepustiti se otočkom miru.
Subota, 18. 5. U startno/ciljnoj areni ove će vam godine biti poslužen besplatan Dukat Fit doručak, uz druženje. Start utrke za sve kategorije označit će pucanj pištolja u točno 10 sati, nakon čega će se u Sutivanu, dok natjecatelji voze, odvijati prigodni program uz DJ-a, prezentacije sponzora utrke, a organizirani su i video izvještaji s terena te live praćenje utrke putem aplikacije na mobitelu.
U svakom slučaju, bit će zabavno kako na terenu, tako i van njega. Poslije utrke, izgubljenu energiju moći ćete nadoknaditi uz PIK roštilj, ali ne pretjerujte jer vas već od 19 sati očekuje svečana večera s janjetinom, rižotom i tunom na meniju. Naravno, proglasit ćemo i najbrže, poslije čega slijedi bogata tombola i parti uz zvukove benda do dugo u noć.
Nedjelja, 19. 5. Nedjeljno je jutro namijenjeno najmanjima za koje je također organizirana utrka, dok vi uživate u besplatnoj kavici s izlagačima koji u međuvremenu, po želji, mogu pregledati vaš bicikl ili vam dati kakav savjet.
Niste li se još prijavili, požurite, jer su prijave moguće još samo do 3.5. na www.uvati-vitar.hr stranici! Trebate li smještaj, prijevoz do Brača ili bicikl za utrku, posjetite www.travel.ekupi.eu koji je ujedno i službeni partner projekta.
Svake godine Pulska Xica je privlačila gotovo 1.000 trkača i oduševljavala svojom posebnosti i različitosti od ostalih utrka. Kompletna staza, doživljaj svjetlosnih efekata, start ispred Arene, a cilj u samoj Areni. Jedini nedostatak bio je što je kratko trajala. Pulska Xica ove godine prerasla je u pravi trkački vikend sa središnjim događajem – prvim Pula maratonom.
Zadnji dan ljeta, 22. rujna 2019. nedjelja u 9:00 sati svakako budite na startu ispred pulske Arene. Počinje prvi Pula maraton. Dva kruga kroz Pulu, veliki dio staze neposredno uz more, a završetak u samoj Areni. Iskoristite priliku, prijavite se i budite u pravom smislu dio povijesti! Prvi se uvijek pamti.
U isto vrijeme kad i maraton startat će i polumaraton te štafetni polumaraton, a da zabava ispred Arene i u Areni u nedjelju bude potpuna pobrinut će se najmlađi i mnogobrojne dječje utrke.
Pulska Xica nije zaboravljena i svima za zagrijavanje ostaje utrka na 5 km i 10 km u subotu navečer, nakon kojih slijedi party u pulskom amfiteatru. Originalna Xica ostaje u nepromijenjenom izdanju i dio je trkačkog vikenda i odlična uvertira uz vrhunsku zabavu.
Osim utrka, zabavnog programa u subotu navečer, cijeli vikend na popularnim Giardinima bit će i maratonski EXPO koji počinje već u petak u poslijepodnevnim satima.
Nositelj kompletnog projekta je Grad Pula s Turističkom zajednicom Pule uz glavne pokrovitelje i partnere Arena Hospitality Group i Uniline koji će vam pomoći da si osigurate najkvalitetniji smještaj za vrijeme maratona.
Sve informacije o cijelom događaju možete pronaći na službenoj stranici utrke https://www.pulamarathon.com/hr/ , rane prijave traju do 30. travnja, 1osigurajte svoje mjesto i bogati startni paket po najpovoljnijim uvjetima.
Nije naodmet napomenuti da je Pula Maraton dio Adria Running Toura i sudjelovanjem na jednoj od utrka korak ste bliže osvajanju Forda Fieste na 5 godina.
Djeca s amputiranim donjim ekstremitetima u Hrvatskoj ne mogu, na žalost, ravnopravno sa svojim prijateljima trčati i aktivno sudjelovati u njihovim radostima. Osiguravajuće društvo GRAWE Hrvatska poziva stoga sve trkače da sudjelovanjem u izazovu PoKRENI – Pokloni svoje kilometre pokažu koliko je važno i nužno kretanje i tako podrže svu djecu s amputacijom donjih ekstremiteta.
Svoju strast za trkaćim koracima ujedno mogu pretočiti u motivaciju prijatelja da se i oni odvaže na redoviti aktivni život i zajedničkim sudjelovanjem u izazovu ukažu široj zajednici koliko ti mališani školske dobi zaslužuju proteze za isti početak, kao što ga imaju i sva druga djeca.
Naime, zahvaljujući tim udruženim prijeđenim kilometrima GRAWE Hrvatska donirat će 100.000 kuna Udruzi osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije (UAZ) za nabavku aktivnih pomagala i proteza upravo za djecu s amputacijom donjih ekstremiteta. Svi ljubitelji trčanja mogu se uključiti u petu dobrotvornu akciju i marljivo prikupljati 100.000 kilometara na mobilnim aplikacijama Stravai Endomondo sve do kraja kolovoza i još jednog GRAWE noćnog maratona u Zagrebu.
Predsjednica UAZ-a i bivša paraolimpijka, Ana Sršen pojasnila je projekt koji razvijaju s naglaskom na pravo na igru svakog djeteta:
„U našem projektu ,,Igraj se sa mnom“ želimo omogućiti djeci s amputacijom donjih udova i bez aktivnih pomagala da se uključe u igru. Projekt je također namijenjen onoj djeci koja često provode vrijeme pred računalom, umjesto u igri u prirodi ili na igralištima. Naglasak je stoga na svu djecu jer želimo premostiti ograničenja i povezati ih u igri kao zajedničkoj aktivnosti, za njihov cjelovit razvoj. U igri će djeca s invaliditetom izgraditi samopouzdanje i samosvijest, a djeca bez invaliditeta empatičnost te ćemo kod svih stvoriti naviku igranja i druženja, potičući odrastanje i razvoj društva bez stigmi i podjela.“
Zahvaljujući podršci osiguravajućeg društva GRAWE Hrvatska i svih trkača koji će se uključiti u izazov, Udruga će nabaviti aktivna pomagala (proteze) za nekoliko djece s amputacijom donjih udova iz različitih dijelova Hrvatske, a nekima od njih to će biti prvi trkački koraci ili mogućnost da ponovno potrče, ravnopravno sa svojim prijateljima. Službeni statistički podaci u Hrvatskoj nisu precizni koliko djece školske dobi s lokomotornim smetnjama ima amputirane donje ekstremitete, no GRAWE Hrvatska i UAZ su odlučni podržati što više mališana čije zdravstveno stanje omogućava korištenje proteza s kojima mogu i trčati.
PoKRENI izazov provodi se od 2015. godine i nekoliko tisuća trkača su do sada prikupljali kilometre za Savez društava multiple skleroze Hrvatska, Udrugu Veliko srce malom srcu, Hrvatski savez dijabetičkih udruga te Udrugu za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima KRIJESNICA.
„Pokretali smo prethodnih godina mnogo značajnih promjena u svojoj okolini, a sada želimo omogućiti djeci s amputacijom donjih ekstremiteta da ostvare svoje osnovno pravo – pravo na igru i isti početak. Kao osiguravajuće društvo, na vrh ljestvice prioriteta stavljamo život i zdravlje te je naša odgovornost da svima pružimo potporu i motivaciju u ostvarenju pozitivnih promjena. I ove godine nam je glavni cilj kroz PoKRENI izazov pokrenuti ljude iz naše okoline na zajedničko prikupljanje kilometara koje ćemo pretvoriti u donaciju za kupovinu posebnih proteza za djecu uz pomoć kojih će moći potrčati“, izjavila je Sanja Gržetić, voditeljica Odjela za korporativne komunikacije i marketing GRAWE Hrvatska d.d.
Svi trkači koji žele poticati svijest o zdravim životnim navikama od danas mogu pridružiti svoje trkačke kilometre na aplikaciji Endomondo pod izazovom PoKRENI – pokloni svoje kilometre ili aplikaciji Strava pod klubom PoKRENI, a sudjelovanje mogu podijeliti i na društvenim mrežama uz hashtagove #pokreni i #poklonisvojekilometre.
Kilometri se skupljaju do GRAWE noćnog maratona koji se održava 31. kolovoza pod sloganom „Neki drugi svijet“ kada će GRAWE Hrvatska na zagrebačkom Bundeku UAZ-u dodijeliti donaciju od 100.000 kuna. Prijave za GRAWE noćni maraton su u tijeku, a mogu se prijaviti i svi oni koji žele istrčati svoju prvu utrku. Na raspolaganju im je posebna disciplina ‘Desetinka’ od četiri kilometra, a ako već sada krenu trenirati moći će se pridružiti i prekaljenim trkačima koji će uživati u klasičnim duljinama od četvrtine, pola, tri četvrtine ili cijelog maratona.
Ukoliko volite aktivan odmor, rezervirajte vikend od 18. do 19. svibnja 2019., jer upravo taj vikend očekuje vas drugi Trogir Outdoor Festival.
Trogir je UNESCO-ov biser, a osim bogate kulturne i povijesne baštine obuhvaća i prekrasan otok Čiovo s bujnom vegetacijom, predivnim plažama i zaljevima. Okružen je otočićima trogirskog arhipelaga, a uz to krije niz crkvica koje su kroz povijest bile utočište pustinjaka.
Čiovo obiluje predivnim vidikovcima kao što je Gradina odakle se pruža pogled na Kaštelanski zaljev, Pantan, i Divulje. S istočne strane otoka su Punta Slatina i Glava Čiova s kojih se pruža jedinstven pogled na Marjan i Split.
Žedno selo je smješteno na uzvišenju u unutrašnjosti otoka, a sačuvalo je izvorni izgled. U selu se mogu vidjeti kuće tradicionalnog izgleda i potleušice s gustirnama i minijaturnim vrtovima ograđenim suhozidima. Iz sela se vide dalmatinski otoci i Saldunski zaljev.
Zbog svega navedenog, Čiovo je idealno mjesto za provođenje sportskih aktivnosti na otvorenom, a prekrasna i jedinstvena vizura povijesnog Trogira savršeno upotpunjuje prirodno bogatstvo otoka. Upravo na ovoj lokaciji odvija se jedan dio Trogir Outdoor Festivala.
U subotu, 18. svibnja očekuje vas utrka u organizaciji Trail i treking kluba Strka, „Masters of trail“, u tri kategorije; 22 km – Fire, 10 km – Earth i 5 km – Water. Ova posljednja prilagođena je ozbiljnim trkačicama i trkačima, ali i početnicima. Lokacija utrke je fantastična, uz stazu raste mnogo mediteranskog bilja, u blizini staze su vidikovci s najljepšim pogledima i crkvice pustinjaka, a start i cilj su na trogirskoj rivi ispred Kule Kamerlengo.
– U popodnevnim satima subote na gradskoj plaži, ispred caffe bara Čokolada, očekuje vas utrka SUP-ova (Stand Up Paddle), a održat će se i prezentacija kitesurfa. SUP utrka je namijenjena djeci i odraslima. U sklopu utrke prezentirat će se i inovativni „Electric Foil“ odnosno električni SUP. Sve sudionike čeka startni paket s majicom i kupon popusta u Intersportu. Najuspješnije očekuju i nagrade našeg sponzora Intersporta, ali i brojne druge nagrade. Svima jamčimo i dobru zabavu nakon utrka uz DJ Duplu i Izgubljenu generaciju, DJ Solu na beach partyu, te DJ Franu.– poručuju organizatori.
Drugi dan, nedjelja 19. svibnja, namijenjen je triatlonu. U suradnji s TK Split očekuju nas sprint i supersprint triatlon. Zatim slijedi utrka učenika osnovnih škola grada Trogira te biciklijada za najmlađe.
Zato dođite 18. i 19. svibnja u Trogir na Trogir Outdoor Festival!
Kanjonima Velika i Mala Paklenica 18. svibnja ove godine prolaze plava, zelena i crvena staza prave planinske utrke – Paklenica Trail International.
Uz atraktivne kanjone koji se okomito urezuju u južne padine Velebita, peto kolo Coastal & Mountain Trails Lige, natjecateljima će pružiti spoj surove i bajkovite prirode, osvježavajući zvuk bujice potoka Velika i Mala Paklenica koji izviru visoko u planini Velebit, trčanje poznatim europskim penjačkim središtem, gdje se stijene uzdižu do 700 m metara uvis, te jednim manjim dijelom od 150 kilometara označenih staza Nacionalnog parka Paklenice.
Blue stazom do Lugarnice i natrag
Na najkraćoj stazi, 14 kilometara dužine trail profići mogu testirati svoju brzinu, uz 400 metara uspona. Međutim, ova je staza, naziva Blue, prilagođena svima – i hodačima, rekreativcima, amaterima. Starta se u Starigradu kod Iglu Športa, a staza prolazi novouređenom edukativnom stazom Pjeskarica koja počinje kod ulaza u NP Paklenicu. Ona je dobila naziv po velebitskoj endemskoj vrsti koja raste samo u kanjonima Male i Velike Paklenice i nigdje drugdje na svijetu. Utrka se penje do Lugarnice u kanjonu Velike Paklenice, gdje se nalazi jedina kontrolna točka i okrepna stanica, a potom slijedi povratak na cilj u Starigrad.
Green staza za ljubitelje zelenila
26 kilometara ovogodišnje Green staze će biti lakše od prošlogodišnje, iako će biti nešto duža i s više uspona, konkretno 1300 metara. Najatraktivniji dio ove kategorije kanjon je Male Paklenice koji na pojedinim dijelovima, uz hodanje, zahtijeva i svladavanje prirodnih prepreka uz pomoću ruku, pa se ne preporuča onima koji se boje visine.
Ne treba vam neka posebna vještina za ovo, samo malo više opreza. 🙂
Primjer dijela staze gdje će biti potrebne i ruke
Tko voli u crveno
Red staza od 47 kilometara i s čak 2700 metara uspona, stvorena je za one koji žele okusiti najbolje od Paklenice – uz kanjon Male Paklenice kao i na srednjoj stazi, natjecatelji će ići grebenom na potezu dvaju najviših velebitskih vrhova – od Svetog brda do Vaganskog vrha, a dalje će slijediti stazu kroz kanjon Velike Paklenice do cilja u Starigradu.
Natjecatelje koji se prijave na ovu kategoriju očekuje prava avantura, no zato je prilagođena isključivo trkačima s odličnom fizičkom kondicijom i iskustvom u ultra dužinama.
Sve kategorije očekuje raznovrsni teren i krajolik, pretežno makadamski i kršovit. Staza će ići najatraktivnijim područjem za trčanje te pružiti sudionicima nezaboravno sportsko iskustvo.
Poslovično odlična organizacija čeka vas i na ovom izdanju Paklenica Trail International, 18. svibnja 2019. godine.
Kako je 110 kilometara Istre za 15 sati završila najbolja Hrvatica Ingrid Nikolesić – je li se pred njom snježna mećava rascijepila poput mora pred Mojsijem, dok joj se pod nogama rasprostro bijeli sag kroz koji su izbijale visibabe, a ona je ponad njega lebdjela ne dodirujući tlo; ili su ipak, i nju u lice bockali smrznuti bijeli kristalići te se njenim tijelom poigravao nemilosrdan vjetar gore na vrhu Učke i propuhivao joj kosti. Iako je većini nas u glavi vjerojatno prva slika, Ingrid nas uvjerava u suprotno – prolazila je sve što i mi ostali obični smrtnici i vidjela i doživjela svašta putem.
Svaka njena riječ opisuje svaki trenutak, misao, doživljaj i zato joj je vjerojatno svaka jednako draga. I svaka važna. Zato smo svaku točno takvom i ostavili. Udobno se smjestite i u iscrpnom Ingridinom izvještaju pročitajte što je sve potrebno za pobjedu na ovakvom jednom ultratrailu – kako je trenirala, kako se organizirala, na što je “išla“, čime se hrani te kako se grade karakter, odlučnost i izuzetna mentalna snaga.
3sporta: Kakav je bio osjećaj stati na postolje kao pobjednica Prvenstva Hrvatske i to ni manje ni više, nego na 110 kilometara ove epske utrke? Koliko znamo, postolja ti nisu strana, no je li ijedno dosad bilo na utrci ovakvog tipa, na ultratrailu? Kao da te više viđamo na asfaltu…
Ingrid: Titula prvakinje Hrvatske u trailu kruna je moje trkačke karijere duge nekih desetak godina. Mnogo puta penjala sam se na razna postolja od onih za pet kilometara, preko polumaratona do maratona, uglavnom cestovnih utrka. Penjala sam se i na postolja trail trka, ali nikada ovako dugih. Ovo je za mene prvo postolje u jednoj ultratrail utrci ovog kalibra.
Utrka od 110 kilometara i 4394 metra uspona za sve je predstavljala ogroman izazov – zahtijevala je izrazito dobru fizičku spremu te jednako je tako trebalo biti i mentalno jak za proći ovu utrku. Osim dužine, vremenske (ne)prilike – snijeg, led, vjetar, kiša, hladnoća; a na Vojaku doslovce i mećava, nisu nam ni najmanje išle na ruku. Stoga s punim pravom ovu utrku možemo zvati epskom.
3sporta: Što tebi predstavlja ova titula, ovaj uspjeh?
Ingrid: Ovo nije samo pobjeda na prvenstvu države u trailu, nije samo pobjeda na trci od 110 kilometara, ovo postolje je simbol pobjede mene nad samom sobom. Kad pogledam unazad, najveći “kočničar” sam bila sama sebi. Stalno sam se ograničavala jer nisam vjerovala da nešto mogu, smijem ili da sam dorasla utrci. Uvijek sam imala nekakav “ali” uz sebe. Znala sam biti u odličnoj formi, no za vrhunski rezultat stvarno moraš biti i mentalno jak, što je oduvijek bio moj veliki minus.
Ova je titula ogroman uspjeh jer sam pokazala, prvenstveno sebi, da sam dorasla odraditi velike izazove koji su stali ispred mene i da mogu biti veća od njih. A to je izvaredan osjećaj koji se ne može ni sa čime usporediti.
3sporta: Kako si se pripremala za trail utrku od 110 kilometara?
Ingrid: Pripreme su počele početkom prosinca. Dogovorila sam s trenerom veliki volumen kilometara i visoku satnicu jer sam se spremala za ultratrail na kojem ću biti na nogama 15 sati. Trebam li reći da se tu radi o Draganu Jankoviću? Svi znamo tko je od trenera ljubitelj visoke kilometraže u baznoj fazi priprema i ni u jednom trenutku nije me ograničavao. Imala sam svoju slobodu da nižem te kilometre kao perle u dugu ogrlicu koju sad ponosno nosim oko vrata. U jednom trenutku siječanjskog izazova rekao mi je, da je prva stvar kad bi ustao bila pogledati Garmin connect te da je zbilja uživao u mojim brojkama, te je i sam na moj račun u svoj dnevnik trčanja upisao mnogo više kilometara nego je planirao.
Plitvički maraton 2012.
Moj prosinac završio je s nekih 800, a siječanj čak 1412 kilometara, te veljača ponovo na 800. Mislim da sam jedina koju u pripremama za ovaj trail nije brinula visinska razlika koju su svi zbrajali na treninzima. Nisu me brinuli ni tehnički zahtijevni dijelovi staze jer ipak sam ja tu, prema mnogima, zalutala s asfalta. Vjerovala sam u benefite koje visoka kilometraža pruža što se na kraju pokazalo ispravno. Brinula me jedino noć. Start mojih utrka uglavnom je po dnevnom svjetlu, a ovaj put je preda mnom bila utrka koja starta u 22 sata te me čekalo dobrih osam sati mraka – ne nekakve ceste kroz naselja, nego šumskih staza.
3sporta: Kako je sve to izgledalo?
Ingrid: Siječanjski vikendi bili su udarnički i koncipirani na način, da sam u subotu radila ravnu dužinu od tri, četiri pa i preko pet sati. Onda bih popodne znala rastrčati i do 20-tak kilometara. Nedjelja je bila rezervirana za ranu kavu u Kastvu, nakon čega bismo se uputili na četiri do pet sati “iredentističkog peglanja valovitog makadama”, koje je izlazilo iz okvira Hrvatske u susjednu Sloveniju.
Veljačom su uglavnom dominirali specifični treninzi na terenu kojim utrka prolazi. U nekoliko sam navrata prošla stazu od Poklona do Buzeta u raznim segmentima. Izdvojila bih dva posebna treninga. Prvi je bio od Poklona do Buzeta s Ivicom Čajkom, jer kad smo došli u Buzet i okrenuli se te vidjeli vrh Učke u daljini to je za mene bio veličanstven prizor: “Pogledaj Ivica pa mi smo to sve pretrčali, vidiš li taj vrh kako je u toj daljini mali!?”
Drugi trening koji mi je posebno drag, prvi je noćni trening od Lovrana prema Vojaku s Marinom Mandekićem. Bila je lijepa topla noć, vedra, nebo je bilo puno zvijezda, jednom riječju – idila. Ja sam pokušavala uzaludno fotkati to nebo da široj Facebook populaciji dočaram tu divotu. Marin je imao nekakve šprinteve uzbrdo kako ih on zove i nakon pol sata zagrijavanja nestao je među stablima u mraku. U tom sam se trenutku našla sama na jednom bočnom “singliću“, ispod mene u daljini bila je Lovranska draga, još dalje more obasjano mjesečinom, a oko mene tišina. Tad sam shvatila da će mi noć biti najljepši dio utrke i da ne postoji mjesto na kugli zemaljskoj gdje bih radije bila, nego u tom trenutku, na toj stazi, u toj tišini.
U siječnju i veljači najviše sam trenirala s Marinom koji je sad i aktualni prvak Hrvatske u trailu, bilo je tu i nekoliko treninga s Josipom Stipčevićem, Pavlom Kruljcem, Ivicom Čajkom i Predragom Nikolićem. Ti dečki su crème de la crème hrvatskog traila. U svojim nogama imaju duge kilometre teških trail utrka i mogu reći da sam svaki njihov nesebičan savjet, upijala kao spužva na čemu sam im beskrajno zahvalna.
ZAGREB21 2019.
3sporta: Kad si bila na stazi i prolazila kroz neke ekstremne uvjete, jesi li se i tad osjećala spremnom i na visini zadatka ili si razmišljala kako te na ovo ništa ne može pripremiti? Jesi li prolazila kroz krize? Što je tebe održalo stabilnom i usmjerenom na cilj do kraja utrke?
Ingrid: Prognoza za utrku bila je kišna. U tjednu prije utrke stalno sam refreshala stranicu s prognozom u nadi da će te kapljice kiše nestati i da ću opet imati iznad sebe zvjezdano nebo i lijepu noć. U petak tijekom jutra, izmijenila sam par poruka s Predragom oko utrke i sve je završilo šalom kako me tu večer izvodi na tulum. Popodne, kad je na stranici 100 milja Istre izašla obavijest „There’s SNOW at Vojak summit“, Predrag mi je poslao poruku sa screen shotom te obavijesti i rečenicom kud ćeš veće romatike od snijega.
U Facebook grupi s mojim Sljemenašima, kojih je 15 trčalo prvenstvo, svi su se uznemirili zbog tog snijega. Tad sam shvatila da je to situacija na koju ne mogu utjecati i čim je prije prihvatim, bit će za mene bolje. Na obje poruke odgovorila sam citatom Tommy Rivsa o Boston maratonu: “Stop fretting abouth the Boston marathon forecast. Decide right now that the only storm will be you!”
Posljednja večera, obrok prije trke, bila je s Marinom. On je bio pozitivan u vezi svega. Kod njega nije bilo ni traga nesigurnosti i dvojbi u vezi mog nastupa. Usudila bih se reći da je više vjerovao u mene od mene same. Stvarno mi je bio velika podrška i iznimno sam sretna da sam ga imala uz sebe all the way. U petak kad sam odlazila na start, odlučila sam biti jača od svega što će me na stazi čekati – imala sam iza sebe izvrsne treninge, na sebi dobru opremu, a u srcu ogromnu želju da protrčim kroz cilj s osmijehom na licu.
3sporta: Koja je bila tvoja taktika?
Ingrid: Moja prednost bilo je poznavanje staze i terena koji me je čekao, velika fokusiranost na tu utrku, još veća ozbiljnost u pripremama same trke i ogroman trud koji sam tijekom zime uložila u treninge. Logistiku i support team posložila sam točno kao švicarski sat, sve je bilo na papiru napisano i razrađeno do zadnjeg detalja.
Odlučila sam trčati cijelo vrijeme da mi osjećaj bude ugodan, od prosječnog tempa i prolaza po kilometrima do samog osjećaja. Zamislite samo tu transformaciju asfaltuše u trejlericu 🙂 ! Ni u jednom trenutku nije mi smjelo biti teško, jer sam znala da to dolazi na naplatu u drugoj fazi trke. Također, odlučila sam da ću trčati svoju trku pa koja god završim. Konkurencija tu nije bila bitna, jedina konkurencija bila sam sama sebi jer sam vjerovala da će moja kriza doći i da je to jedino što moram pobijediti.
Zanimljivo je da sam cijelu utrku otrčala s mp3 playerom na samo dvije pjesme Pink Floyda – “Shine on you crazy diamond“ i “Comfortably numb“. Na trčljivim makadamima upravo sam si to pjevala iz svega glasa. Tako da ukoliko je tko čuo Floyde na stazi, to nije bio ni Gilmour ni Waters, to sam bila ja – Crazy Sid 🙂 . I ni jedna mi još nije dosadila…
Starek 2015. s Marleyem
Uspon na Vojak bio je spektakularan! Ispod samog vrha, po hrptu i do spusta u šumu prema Poklonu jako je puhalo, snijeg je nosilo u oči, slabo se vidjelo zbog toga, na mjestima je bilo leda i po desetak centimetara snijega. Priroda u punoj svojoj nadmoći nad nama malima i rijeka trkača s tim lampama koja joj prkosi. Tu mi je jedina briga bio Marin – znala sam da će juriti kao da sutra ne postoji i bilo me strah da ne padne i da se ne ozlijedi. Međutim, kad sam na Poklonu čula da je prošao i da mu je pozicija super, nekako je i meni pao ogroman kamen sa srca.
3sporta: Kako je izgledao tvoj put od točke do točke?
Ingrid: Od Poklona do Trstenika snijeg je nastavio padati, međutim, na tlu ga je bilo manje, ali je bilo mnogo blata i klizanja. Na tom dijelu sam zaradila ogroman žulj koji me je dopratio da Umaga. Prvu grešku napravila sam u Brgudcu, gdje sam trebala promijeniti bateriju na lampi, što sam zaboravila, a “suport timu“ to nisam napomenula. Prolazim Brgudac, kreće uspon za Korita, nakon kojeg gacam po blatu kao Zagorka po grožđu i lampa počne blinkati, gasi se i Zagorka tu sad gaca po grožđu u mrklom mraku. Nervoza, par psovki, čašćenje same sebe pogrdnim epitetima, no nekako uspijevam promijeniti bateriju i nastavljam u ugodnom tempu dalje.
Slijede Orljak pa Gomila i dolazim u Trstenik. Okrepna stanica puna poznatih lica koja me pitaju kako se osjećam, i u šali odgovaram da sam kao Mujo u onom vicu kad se javlja iz Kanade i da upravo razmišljam o tome da preselim na Floridu, što mami osmijeh na neka ispaćena lica u tom šatoru. Ispred mene je Žbevnica i znam da gore vjetar puše tako snažno da bi i brodski lanac odnio. Međutim, znam da nakon toga kao nagrada slijedi lijep spust u Buzet kojeg bih izdvojila kao najljepši dio staze na utrci. Spustila sam se u Buzet s takvim korakom lake ruske balerine, svaki metar tog dijela pamtim. Nažalost, tu sam razbila glavu o nekakvu granu, ali nobody’s perfect, pa ni moj omiljeni dio staze i usudila bih se reći da ipak svaka prava ljubav boli 🙂 .
U Buzetu sam popila samo mineralnu i jedan Ensure te sam nastavila dalje. Nisam htjela tu sjediti, presvlačiti se i preobuvati kako sam planirala. Shvatila sam da ću, ukoliko sjednem, izgubiti dosta vremena i nastavila sam dalje. Iza Buzeta slijedi uspon na Zrenj, a prije toga prolazak kroz potok. Tu me Predrag opet stiže i zajedno kao dva mala djeteta prolazimo kroz taj potok, obuveni, a nema nikoga da viče na tebe da ne gaziš po vodi. Dječja igra i veselje u pravom smislu riječi. I naravno, prijedlog da idemo dogodine na 100 milja, da takvo veselje duže traje. Iz njega opet progovara iskustvo koje kaže da je ovo sasvim dovoljno dugo.
Korak po korak, kilometar po kilometar, ispred mene Oprtalj, mineralna voda, gel i nastavljam dalje. Evo ga i Grožnjan, zatim ide ravni dio Parenzane i tu radim drugu grešku. Osjetim glad i pomislim kako još imam preko dva sata utrke i da bih trebala nešto pojesti. Lijepo su mi rekli da u drugoj polovici utrke jedem samo tekuću hranu, a u prvoj polovici krutu, i baš tu odlučim biti naopaka. Pojedem nekakve gumene bombone i to mi padne na želudac kao kamen od tone i kreću rovovske borbe Ingrid vs. tvrdoglava guma sve do Buja. Kao da se sva energija iz nogu preselila u želudac okupirana njome. Pila sam vodu iz bidona, ubacivala hodačke dijelove, mislila o lijepim stvarima, ma što god sam tad napravila bilo je uzalud. Neprijatelj je bio jači, nadmoćniji i odlučan u namjeri da me slomi u komade.
U Buje se dovlačim kao ranjenik iz rata, nakon teške ofenzive s tim bombonima, ali sa živom glavom na ramenima, za razliku od nepoznatog kurira iz 1943. iz okolice Kopra kojem je dignut spomenik na spustu u Buzet. U Bujama doznajem da je Marin u cilju i da ono što je bio uvjeren da ću ja napraviti, dva puta penjati se na postolje, to čeka i njega. Sa srcem veličine kuće mogu dalje, zaboravljam bombone, kurira…
Plitvički maraton 2018.
Buje, kontrola, razdragana lica Oscarom okrunjenog “suport tima“ u izvedbi Zrinko Puljić i Vedran Ropac s rečenicom: “Ajde sad, čekamo te u cilju!”, isparaćaju me sa suzama u očima i to me odlučno nosi dalje. Međutim, to odlučno trčanje trajalo je ravno tri minute, gdje me čeka neprijatelj broj dva i druga ofenziva u vidu blatne staze duge 10 kilometara. Sjetila sam se 2015. i istih uvijeta, znala sam da me čeka klizanje i blatne potplate kao one koje je Željko Bebek nosio na početku svoje krijere davne 1975. Dakle, ravni dio i ja se super osjećam nakon 14 sata utrke, mogu trčati, noge niti u jednom trenu nisu otkazale poslušnost. Međutim, blato me mentalno jede kao da je živo i ja tonem poput Titanika. Blato, blato, vodeći na 41 kilometar, blato, blato, Marijan Zupančić, blato, blato, vodeća na 41 km, blato, blato, fotografi, blato, blato, tako su se redali ti zadnji kilometri. Tu onaj prijedlog za 100 milja kod potoka, prelazi u misao da se i kao volonter može sudjelovati u utrci, što je sasvim dovoljno.
3sporta: Tvoj ulazak u cilj…
Ingrid: Izlazim na cestu i tu me čeka Marin i iza njega trčim u cilj. A u cilju lenta! Dakle lenta za 110 kilometara, Alen, finišerska medalja, Marin, piva, sudac (kontrola opreme, jer što se mora nije teško), Torpedo Runnersi, majka jedina na telefonu, suporteri Zrinko i Vedran, Predrag, moja prijateljica Nikolina i njen Vedran s dva šarplaninca, Nikica, Čajko i zagrljaji pljušte kao kiša, a u srcu lom od emocija!
Nekolicina meni dragih ljudi vjerovala je u mene, znala sam da su uz mene bili cijelim putem. Neki su me čekali na okrepnim stanicama, neki u cilju, neki su me čekali na “stotinki“, neki su na mene mislili tijekom svoje utrke. Ni u jednom trenutku ni za jednog od njih nisam bila “jedna tamo zalutala s asfalta”. Njihova vjera u mene držala me cijelu utrku, njihove riječi su mi odzvanjale svakim korakom i nosile ka cilju.
3sporta: Na ovakvim utrkama nerijetko i favoriti odustanu, pa tako je bilo i na ovoj. Na stranu ozljede kao razlog koji se podrazumijeva… Po tvojoj procjeni s “prvih redova bojišnice“, zašto i najbolji među natjecateljima odustanu, iako su prednjačili pred većinom?
Ingrid: Prije utrke mnogi su me pitali kako mislim trčati, koje vrijeme očekujem, izbacivali su brojke, pa se javila i ta fb kladionica u kojoj su mnogi nagađali poredak i favorite. Odgovarala sam da to ne mogu sa sigurnošću znati za maraton, a pogotovo ne za utrku koja je duga 110 kilometara, da svaki detalj može biti presudan za krajnji rezultat, kao što su hrana, “limarija” to jest padovi, vremenske (ne)prilike, mentalna sprema. Znala sam da je uspon na Vojak prvi filter, a drugi je po meni bio uspon na Zrenj. Znala sam da, tko tu bude forsirao, kasnije će plaćati s kamatama, što se pokazalo točno.
Svakako su ove godine i ekstremni uvjeti izvlačili dodatnu energiju iz svih nas i dodatno nas trošili fizički i mentalno. Kad si fizički na rubu, mala sitnica te može pokolebati i srušiti, kriva riječ, krivo otpijeni gut vode, krivi zalogaj hrane, krivi pogled… Svom “suport timu“ izrazito sam dala do znanja da mi ne postavljaju pitanja koja bi mogla imati riječi s negativnom konotacijom, poput “Jel´ ti teško?“ Mozak može registrirati samo to “teško“ i konstruirati lijepu priču o tome kako ti je teško i da ti je bolje ostati na ručku u nekom agroturizmu u Zrenju, nego se patiti još par sati do Umaga.
Ne vjerujem da je kod bilo koga tko je odustao na Istri, to bila stvar ega. Svojim sam očima vidjela da su svi davali zadnje atome svoje snage, da tu nije bio bitan poredak, tko je favorit, a tko nije. Bilo je važno protrčati kroz cilj, važno je bilo završiti. Govorim to iz razloga što sam trčala rame uz rame s tim najspremnijim i najbržim favoritima utrke, kao što su Pešić, Budinski, Smolić, Krklješ i svaki od njih se borio na svoj način s izazovima koje je ova utrka stavila pred njih. Svako tko je odustao napravio je to iz razloga jer fizički više nije imao snage za napraviti koraka unaprijed. Vjerujte mi, svi do jednoga dali su sve od sebe.
Plitvički maraton 2018.
3sporta: Ovih si dana komentirala kako svaki put kad ti trčiš Istru, budu katastrofalni vremenski uvjeti. Koje si Istre dosad trčala? Je li to najdulji i najzahtjevniji ultratrail dosad?
Ingrid: Istru sam trčala 2015. i ove godine. Imam samo ta dva nastupa, ali sam odlučila da ću odsad pa na dalje sudjelovati, bilo kao natjecatelj ili volonter u Istri. Prvi nastup na stazi od 65 kilometara, završila sam druga ukupno u ženskoj konkurenciji. Start je bio u Buzetu po najvećem, mogućem pljusku. Cijelim je putem padala kiša uz jaki vjetar, a ja sam se obukla kao za cestovnu utrku i smrznula se vrhunski. Nisam ni dobro jela, tako da sam na okrepama pojela sav čips koji su imali. I naravno, blato i samo blato na kraju. Pripreme su bile isključivo cestovne dužine, tako da 10 dana kasnije nisam mogla ni hodati.
Dva nastupa, dva puta kijamet od vremena, jer je i 2015. bilo snijega i smrzavanja na Ćićariji na ove dvije duže utrke. Eto, možda mi zabrane nastupati jer ima neka tajna veza izgledu između mene i tih neprilika s neba.
Nastup ove godine na 110 km za mene je najduži trail na kojem sam nastupila i najduže vremena provedeno u jednoj utrci. Definitivno bih ovu trku izdvojila kao najposebniju jer pobijediti na takvom prvenstvu nešto je što ću pamtiti zauvijek. Utrka je bila teška, no sad kad razmišljam dobro sam bila pripremljena i ovakve najteže utrke mogu se završiti s lakoćom i uživanjem u svakom njenom metru. Teže mi je utrku bilo završiti 2015. jer sam bila slabije pripremljena, nisam imala iskustva ni znanja kao sad. Nisam trenirala s hard core trailerima kao ove godine i nisam imala specifične treninge kao sad. Istra 2015. za mene ne bila “grlom u jagode“.
Istru volim, radim terenski posao i mnogo vremena provodim po njenim raznim mjestima. Volim taj mentalitet i Istrijane. Istarski krajolici su predivni. Često stanem na jedno ugibalište prije Buja gdje pogled puca preko maslinika, vinograda, a u daljini se vidi more… nešto veličanstveno.
3sporta: Bi li rekla da je lakše podnijeti utrku kad si brži pa si kraće na stazi, odnosno da je mučenje vući se dugo i sporo; ili ipak i brzina nosi svoj obol?
Ingrid: Meni su stvari uglavnom iste i u prvim redovima i u zadnjim redovima. Jednako truda, želje i entuzijazma davala sam kad sam trčala polumaraton za 1:45 sat kao nekakav prosjek i sad kad ga trčim oko 1:25. Svaki je put bilo teško. Vjerujem da onaj tko trči 6:00 min/km i ja koja idem oko 4:00 min/km, na maratonu se mučimo jednako i borimo se s istim demonima. Cijenim svačije vrijeme i trud. Svi dajemo maksimum sebe u utrke koje su nam važne, pa bili mi na stazi pet i više sati ili manje od tri sata. Prednost leži u tome što me sad više ljudi poznaje i što ću više puta čuti “Bravo, Ingrid!“ i koji osmijeh više uz stazu, što za vrijeme utrke meni mnogo znači.
ZAGREB21 2019.
3sporta: Kako tvoja obitelj reagira na cjelokupnu situaciju – kako su podnosili tvoje treninge i žrtvovanje vašeg zajedničkog vremena, kako su se nosili s trenucima kad si bila u utrci, a znali su kakvi su uvjeti gore; te kako reagiraju na tvoju pobjedu?
Ingrid: U početku je tu bilo svega oko tih rođendana i obiteljskih ručkova vikendima, s kojih sam izostajala redovno jer sam opet na nekoj utrci i još plaćam da bih tamo trčala. Pa se vratim i ne mogu hodati, a trčim i kad pada kiša – to je njima bilo nepojmljivo i nezamislivo. Međutim, u kratkom vremenu su i oni uz mene zavoljeli to trčanje. Nije da su počeli trčati kao ja, nego su shvatili da ja to istinski volim i zbog moje ljubavi trčanje im je postalo važno. Obitelj je sada puna podrške i moji su uspjesi s punim pravom i njihovi.
Moja majka i moj očuh tj. otac, jer tata je onaj tko od tebe napravi čovjeka, vesele se svakom mom uspjehu, pa i onom s malih lokalnih utrkica. Nedavno sam pobijedila na utrci Holjevka od pet kilometara, i bio je kratki prilog na TV-u o tome i moje dvije rečenice u kameru. Otac me istog momenta nazvao i plakao kao malo dijete.
“Ej, ajde ne plači pa to je samo pet kilometara…” rekla sam mu, a on odgovara: “Ali ti si na TV-u i svi su te vidjeli i svi znaju da si moj otrok!”
A majka jedina – e to je vrhunski trkački stručnjak koji zna da se petkom jedu ugljikohidrati jer se subotom odlazi na dužine, zna šta je tapering, carboloading, zna kako atletski klub funkcionira i da su dionice ključ brzine, a dužine ključ maratonskih priprema. Kad bira moje stare tenisice u kojima će ići okopavati vrt i saditi paradajz uzima isključivo ove za trail. Imala sam zanimljivu situaciju ove zime: rekla sam da me ne čeka s ručkom jer me neće biti šest sati, kako idem na dužinu od oko 50 kilometara. Otiđem na tu dužinu, bilo je vjetra, bilo je hladno, jedva odvrtim 30 kilometara, sjednem u auto i dođem doma: “Nisam mogla trčati, napravila sam 30 kilometara, bilo mi je teško.” A ona u čudu pita: “Šta samo 30 kilometara?” Napraviš dobru maratonsku dužinu i dobiješ jedan samo 🙂 . Pa tko ne bi želio imati takvu obitelj uz sebe?!
“Trčali” su uz mene cijelu Istru, bili su uz stotinku cijelu noć i na telefonu s mojim “suport timom“. Razmjenjivali su fotografije mama bratiću, bratić tetki… Prije starta su se bojali: “smrznut ćeš se, sklisko je, pazi da ne padneš, nemoj se mučiti, jedi, ako neće ići odustani…“ Svakakve brige su im prolazile kroz glavu, pogotovo mojoj mami. Ujutro kad sam prošla Buzet i kad su joj rekli da izgledam kao da sam se upravo probudila, mislila je da joj lažu da se ne brine. Ponosniji su ovom titulom nego ja – to sa sigurnošću mogu reći.
3sporta: Pridonosi li i poseban režim prehrane tvojoj sportskoj izvedbi? Paziš li nešto posebno na prehranu? Na tvojim fotkama može se vidjeti da ti spravljanje domaćih pripravaka u kuhinji nije stran – od zimnice do pralina.
Ingrid:Veliki sam gurman, obožavam fino jesti, volim kuhinju i s jednakom strašću s kojim trčim, takva sam i u kuhinji. 2017. godine imala sam stres frakturu zdjelice, a ubrzo nakon toga na redovnom sistematskom pregledu saznala sam da mi i štitnjača otkazuje. Inače radim u farmaciji, no stava sam, ako se nešto može promijeniti životnim navikama i prehranom, dodacima prehrani kroz vitamine i minerale, da se prvo treba na taj način liječiti pa tek ako to ne pomogne, krenuti s lijekovima.
Taj prvi period bio je izrazito težak za mene – nosila sam se s teškom trkačkom ozljedom, a tu je bila i ta štitnjača. Bila sam na dnu, razmišljala sam tad odustati od svega. Počela sam čitati o obje dijagnoze i shvatila da ima mnogo studija i lijepih primjera gdje je upravo hrana bila lijek. Odlučila sam pokušati. Ako su mogli drugi, i ja ću uspjeti! Krenula sam na aquajogging, to je bio “lijek” za stres frakturu i mislim da sam jedina koja je to ostavila kao dio treninga i nakon ozljede, jer ga inače svi doživljavaju kao nužno zlo.
Lijek za štitnjaču bila je hrana. Izbacila sam sve industrijsko, jela sam isključivo pravu hranu bez aditiva, gledala sam da sve kupujem od OPG-ova. Izbacila sam šećere, jela sam zaslađivala medom, rogačom i kokosovim šećerom. Izbacila sam nezdrave masti, koristila sam samo maslinovo ulje, svinjsku mast i kokosovo ulje. Nastojala sam često jesti plavu ribu. Jaja sam kupovala od bakica čije koke trče dvorištem, jednako tako mlijeko pašnih kravica. Meso sam kupovala također od OPG-ova. Povrće i voće jela sam sezonsko. Imamo svoj vrt pa je ljeti tu izobilje zdravog, neprskanog voća i povrća. Počela sam izbjegavati trgovačke lance i hranu sam počela kupovati po tržnicama. Žitarice su isključivo integralne, a ubacila sam i orašaste plodove i sjemenke na dnevni meni.
Kad je ozljeda bila prošla, krenula sam s treninzima i tad sam shvatila da se ovakvim režimom prehrane bolje oporavljam i da imam više energije za iste. Shvatila sam da više jedem, a da gubim na težini. Kako je vrijeme odmicalo, nalazi štitnjače bili su sve bolji.
Međutim, ubrzo sam se zaželjela Nutelle, čokolade, pralina, Twixa, sladoleda, prženih krumpirića, lisnatog tijesta… Počela sam tražiti i isprobavati razne recepte i shvatila da Nutella može biti i zdrava i ukusna ukoliko je napraviš sam od lješnjaka, meda, kakaa i malo mlijeka. Nabavila sam dehidrator, vrhunski kuhinjski robot i tu je tek moje kuhanje preraslo u pravu stast. Dakle, moj ajvar se priprema s maslinovim uljem, a pekmez od šljiva s kokosovim šećerom, radim i jogurt od kokosovog mlijeka, zdravi Twix, razne granole, sama pečem energetske pločice, zdrave krekere… Znam se u kuhinji zaigrati do te mjere da skroz zaboravim na vrijeme, dogovore i planove 🙂 . Svaki recept pretipkam, pofotkam pripremljenu hranu i to sve spremam u jedan folder. Ponekad objavim na Instagramu ili Facebooku svoje kulinarske avanture i to su postovi s najviše zanimljivih komentara. Možda jedan dan i ja izdam knjigu “Trči i jedi“…
3sporta: Što dalje? Koji su ciljevi koje si si postavila za neko naredno razdoblje? Imaš li želju “napasti“ kakav svjetski poznati epski ultratrail?
Ingrid: Još uvijek sređujem dojmove i svakodnevno imam flashbackove s utrke. Nakon ovoga ću sjesti s trenerom i dogovoriti dugoročni plan za naredne dvije godine, u koji će svakako biti uključeno više utrka ovakvog tipa, dakle dužih trailova.
Definitivno mi je ovaj ultratrail osvojio srce, to je nešto što svako treba doživjeti. Ultratrail je više od sporta, više od bilo kojeg ekipnog sporta i tu se ostavlja srce na terenu. Ja sam u Istri bila na ekipnom prvenstvu države sa svojih 15 Sljemenaša i bili smo pravi tim dorastao zadatku i svih nas 15 zaslužilo je držati ekipni pehar. Moglo se vidjeti na okrepnim stanicama da smo se međusobno brinuli gdje je tko i da su i naši “suport timovi“ surađivali kao jedan.
Međutim, najviše me fasciniralo da se u ovakvim utrkama konkurencija odnosi prema tebi kao prema članu svoga kluba – na stazi ni u jednom trenutku nisam osjetila da me netko doživljava kao konkurenciju. Trčiš zajedno s tim ljudima i njihov si. E to je nešto što treba osjetiti i doživjeti!
Još nas samo nekoliko dana dijeli od petog izdanja Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik, manifestacije koja i ove godine u Dubrovnik dovodi rekreativce iz 50 zemalja svijeta.
Zanimanje za ovaj događaj premašio je sva očekivanja, pa je tako tisuću mjesta za Dubrovački polumaraton rasprodano gotovo tri mjeseca prije održavanja, a ubrzo nakon toga i atraktivna Utrka zidinama, za potrebe koje se svjetski poznata gradska znamenitost prazni od turista i ekskluzivno ustupa trkačima. Njih 100 imati će priliku u subotu 27. travnja uživati u jedinstvenom pogledu na grad i okolicu.
Uz tisuću sudionika polumaratona, tisuću trkača istrčat će 28. travnja petkilometarsku stazu humanitarne 5K utrke, koja je također rasprodana prije nekoliko dana, a kompletan prihod ove godine odlazi za potrebe neurorehabilitacije Ante Kolunđije, Du Motion volontera nastradalog lani u prometnoj nesreći.
U subotu 27. travnja održat će se i Dječja utrka, u kojoj sudjeluju dubrovački vrtićarci i osnovnoškolci nižih razreda.
Osim što je ucrtao Dubrovnik na mapu privlačnih destinacija za ljubitelje aktivnog odmora i rekreacije, Du Motion je u kratko vrijeme potaknuo razvoj volontiranja, idealnog za druženje i učenje o organizaciji događaja ove vrste.
Od gotovo 800 ljudi uključenih u organizaciju, skoro 500 čine volonteri iz osnovnih i srednjih škola. Njihov broj raste sa svakim izdanjem manifestacije, a reakcije trkača na njihov angažman su redovito fantastične. Upravo zato s razlogom i nose naziv “Krila Du Motiona”.
U organizaciji sudjeluju i brojne gradske službe, Crveni križ, članovi sportskih i auto klubova te desetak pripadnika HGSS-a koji će pružiti pomoć pri osiguranju staze polumaratona i Utrke zidinama.
Uz volontere, najviše riječi hvale redovito dobiva dubrovačko gostoprimstvo, još jedan od razloga zbog kojeg se brojni sudionici Du Motiona vraćaju svake godine. I ovaj će ih put grad dočekati širokih ruku i otvorenog srca!
Ovo je ujedno i poziv svima koji su u prilici da se pridruže ovom slavlju zdravog načina života, sporta i humanosti te budu dio najinternacionalnije domaće trkačke manifestacije i proslave njene pete obljetnice.
Pridružite se kao navijači i vidimo se na 5. Du Motion Runners’ Days Dubrovnik!
Utrka Trail otoka maslina, koja se održava 11. svibnja u sklopu Zadar Outdoor Festivala, vodi vas na otok Ugljan. Zamišljena je kao natjecanje u kojem možete iskušati svoje sportske vještine i istovremeno uživati u ljepotama prirode.
A otok nudi plavetnilo čistoga mora, nebrojene plaže i uvale, bjelinu suhozida i zelenilo maslina i borovih šuma. Drugim riječima, čisti užitak u netaknutoj prirodi!
– Pripremili smo dvije staze; prva je duga 8,7, a druga 20,6 km. Objema je start u mjestu Preko, pored popularne plaže Jaz. Kraća je idealna za pobornike lakšeg oblika rekreacije, a ona duža za sve koji prednost daju izazovima. Koju god da odaberete, jedno je sigurno – provest ćete dan aktivno, na otvorenom i u dobrom društvu. – poručuju organizatori.
Najbolje čekaju nagrade, a za djecu do 12 godina, sudjelovanje je besplatno. Također, svi natjecatelji imaju osiguran besplatan prijevoz autobusom do trajektne luke i 30% popusta na cijenu karata za trajekt.
Prijavite se i osigurajte svoje mjesto na trail utrci na otoku Ugljanu i uživajte na Zadar Outdoor Festivalu!
U podnožju Ružice grada smještenog na obroncima Papuka, na Orahovačkom jezeru ove će se godine po drugi put održati Papuk Extreme Challenge. Festival bogat outdoor utrkama i drugim sadržajima za ljubitelje boravka u prirodi, pruža priliku da se iz prve ruke dožive čari Papuka. Ovaj, gotovo neotkriven dio navodno ravne Slavonije, poziva te da ga otkriješ trčeći, biciklirajući, plivajući i planinareći.
Skupina entuzijasta i zaljubljenika u prirodu i sport poželjela je što većem broju ljudi približiti čari koje krije Papuk i pružiti im iskustvo sudjelovanja u različitim sportovima. Stoga je skupina različitih klubova zajednički organizirala Papuk Extreme Challenge, sportski festival u blizini slavonskog gradića Orahovice, kraja nepravedno zapostavljanog na karti posjetitelja. U festival je uveden i EKO segment kako ni jedan dio prirode ne bi ostao oštećen i zagađen od strane posjetitelja.
Prošlogodišnji uspjeh
Spojiti razne sportove, kulturu i gastronomiju u trodnevni festival na jezeru, lani se pokazalo kao dobitna kombinacija. Početkom prošlogodišnjeg lipnja, u tri dana vikenda Papuk Extreme Challenge privukao je više od 1000 ljudi na Orahovačko jezero i oživio Park prirode Papuk.
Natjecatelji su imali prilike svoje snage odmjeriti u triatlonu, downhillu, utrci s preprekama te čak tri maratona – plivačkom, trkačkom i brdsko-biciklističkom. Nakon toga, uslijedili su okrepa kroz slavonske specijalitete, odmor uz jezero i u prirodnom okruženju, edukacija kroz putopisna i sportska predavanja i dobra zabava na koncertima.
Ekstremni izazov 2019.
Na temelju pozitivnog prošlogodišnjeg iskustva, organizatori su se i ove godine odlučili na početak šestog mjeseca, konkretno na vikend 7. – 9. lipnja. U namjeri da privuku još veći broj posjetitelja i sudionika te ih upoznaju s prirodnim ljepotama svog zavičaja, i ove će im godine pružiti šaroliku ponudu outdoor natjecanja – Cross Triathlon, MTB marathon, Papučki maraton, Extreme Underground race, Enduro race i Plivački marathon, ali i planinarski izlet. Tako da će svatko naći nešto za sebe. Također, ponovno je uklopljen i kulturni segment festivala, gdje će natjecatelji i posjetitelji moći uživati u akustičnim večerima i predavanjima.
Ako je suditi po objavi na službenoj web stranici Hrvatskog biciklističkog saveza, utrka pod nazivom “Tour of Croatia” je otkazana. Trebala se održati od 23. do 28. travnja. Mnogi su to očekivali, neki priželjkivali, a oni neupućeni će se možda i začuditi. Možda je i bolje da je otkazana, nego da utrka koju su prigrlili mnogi, bude loše organizirana i nedostojna svojeg naziva.
Kratka kronologija fijaska (u slobodnoj interpretaciji autora). Utrka Tour of Croatia pokrenuta je 2015. godine i od samog početka bila je organizirana na vrlo visokoj razini. Iza ideje i organizacije stajao je tim na čelu s Vladimirom Miholjevićem, jednim od naših najboljih profi biciklista.
Utrka je slala najljepšu moguću sliku Hrvatske u svijet, medijski je bila izuzetno dobro praćena, a nakon prvih izdanja prihvatile su je i turističke organizacije i lokalna samouprava i uprava diljem zemlje. Bila je to manifestacija od puno većeg značenja nego što su bili rezultati i momčadi koje su nastupile. Nešto na što smo bili svi ponosni.
No, prošle se godine pokazalo da “idila” nije nešto što dugo može trajati u lijepoj našoj. Došlo je do raskola u timu, jedna struja odlučila je preuzeti organizaciju, zaštitila je ime, logo, a dobili su i podršku nekih institucija. Počela je pravna zavrzlama, medijski istupi na granici neukusa, vrijeđanja, omalovažavanja… često viđena “naša” posla.
Vladimir Miholjević je na kraju “ostao bez utrke” i pokrenuo novu, pod nazivom “CRO RACE” koja je najavljena za jesen. Hoće li se održati, pod kojim uvjetima i s kakvom organizacijom ostaje za vidjeti.
Jedna od najtežih stvari u svakom poslu je izgradnja prepoznatljivog branda. Tour of Croatia u nekoliko godina održavanja postao je simbol kvalitete sportske manifestacije u Hrvatskoj. Je li s današnjim danom taj simbol doživio svoj konačni kraj?
Istra već dugo nije destinacija isključivo masovnog turizma, kamo se odlučujemo otići samo zbog mora, plaže i sunca. Danas, prolaskom bilo unutrašnjosti, bilo njenom obalom, bilo asfaltom ili makadamskim stazama, nailazimo na neobično velik broj biciklista. Zbog svojih prirodno-geografskih obilježja Istra je danas popularna biciklistička i triatlonska destinacija te dom mnogim utrkama, poput 5150 triatlona u Poreču.
Ovaj hrvatski poluotok bogate povijesne baštine i nenadmašne gastro-ponude, prepoznao je svoj potencijal i kroz razvoj sportskog turizma. To se posljednjih godina pokazuje kroz vrlo kvalitetnu infrastrukturu, ceste bez gustog prometa te predivne brežuljke uz poneki dugi strmi uspon.
Pogodan geografski položaj Istre, a tako i njena dobra prometna povezanost sa susjednim zemljama doslovce dozivaju ljubitelje outdoor sportova u njeno naručje.
Poreč, kao omiljena destinacija triatlonaca, bilo za trening, bilo za utrke pruža idealnu klimu kroz dugo sunčano razdoblje kroz godinu. Ugodna temperatura omogućava treniranje već od veljače, kad je većina sjevernih europskih zemalja još pod snježnom kapom. Već krajem ožujka i početkom travnja, kao još i u kasnom listopadu, triatlonci mogu bez neoprenskih odijela trenirati plivanje u Jadranu, kao i u bazenima lokalnih odmarališta, poput Zelena Resorta.
Ondje su natjecateljima, uz vrhunski smještaj raspoloživi i svi dodatni potrebni sadržaji na pješačkoj razdaljini. Osim toga, rastu novi hoteli i odmarališta koji usavršavaju vlastite programe za cikloturiste, raznom opremom i visokokvalitenom prehranom po predsezonskim cijenama.
Poreč, kao omiljena destinacija outdoor pustolova, uz bogatu povijest i ljepote svoje obale, pruža i bogatstvo sadržaja za trkače, plivače, planinare i bicikliste. Uz popularni nekadašnji željeznički put Parenzanu i staze istarskim vinogradima, svake godine proširuje se izbor novih biciklističkih ruta, MTB staza, kao i planinarskih i trkačkih trail staza.
U Istri se organiziraju čak četiri velika triatlona, a svaki grad ima svoj trkački događaj poput polumaratona i utrka na 10 kilometara, te svaki vikend postoji neki događaj na kojem se može sudjelovati.
Tako te Plava Laguna poziva na otvorenje triatlonske sezone, 5. svibnja na najveći olimpijski triatlon u Hrvatskoj – Plava Laguna triatlon 5150. Ravna, pristupačna i atraktivna staza od 51,5 kilometar bit će podijeljena na 1500 metara plivanja zaštićenom jadranskom uvalom, 40 kilometara bicikliranja pitomim mediteranskim krajolikom, tek ponad razine mora, te 10 kilometara trčanja uz Jadransko more.
Još je pet mjeseci do 19. Međunarodne utrke Kutina – Voloder. Organizator Udruga „VINKO“ Kutina službeno je otvorio prijave, a na tebi je samo da uloviš “rani vlak“ i uštediš na startnini. U cilju te čeka sudionička medalja s likom legende svjetske atletike Franje Mihalića, a ako se malo pomučiš možda “padne“ i novčana nagrada.
Cestovna atletska utrka Kutina-Voloder “Voloderska jesen 2019.“ memorijal Franjo Mihalić – Jura, održat će se u nedjelju, 15. rujna s početkom u 10 sati. Dužina staze bit će 15 kilometara, većinom ravne do umjereno valovite, a vodit će kroz grad Kutinu, Repušnicu, G. Gračenicu i završiti sa ciljem u Voloderu.
Start utrke je na glavnom trgu Kutine, a cilj u centru Volodera. Točnije, svi se moraju pojaviti u ranijim jutarnjim satima na podizanju startnih brojeva u Voloderu kod crkve sv. Antuna, gdje će biti glavna bina Voloderskih jeseni. Otamo će svi sudionici biti prevezeni autobusima na start u Kutinu. Limit utrke je 2:15 sata, a nakon svega truda natjecatelje u cilju očekuju ručak i okrepa.
Međutim, prije toga na rasporedu je proglašenje najboljih te najmlađih i najstarijih. Ukupan novčani fond utrke Kutina – Voloder iznosit će 7000 kuna, a novčane nagrade raspodijelit će se po prvih troje žena i muškaraca u ukupnom poretku te u poretku domaćih trkača. Prvo troje pojedinačno i ekipno dobit će i pehare, a isto tako i najmlađi i najstariji sudionik te heroj i heroina utrke. Prvo troje najboljih po dobnim kategorijama bit će nagrađeni medaljama.
Oni koji iskoriste rane prijave do 15. svibnja, mogu i uštedjeti, uz startninu od samo 90 kuna. S kasnijim rokovima, cijena raste u dva navrata, a na dan utrke prijava na utrku i uplata nisu moguće. Uz spomenutu sudioničku medalju te ručak i okrepu, startni paket uključuje i dri fit majicu te poklončiće sponzora i drugo.
Sve informacije o utrci i prijavama te popis prijavljenih, mogu se pronaći na službenoj stranici utrke, a prijave se obavljaju na stranici utrka.com.
Cijelu zimu pripremamo se za 100 milja Istre. Odlučujemo se na mnoga odricanja, žrtvujemo svoje vrijeme s obitelji i prijateljima, ponekad i nevoljko odlazimo na trening u brdo po ružnom vremenu – sve samo da budemo spremni za taj vikend sredinom travnja. OK, sad smo stekli super kondiciju, osjećamo se spremnima, imamo zacrtan cilj i krećemo u napad! Međutim, što se to dogodi na ultri da se naši ciljevi ne poklope sa željenim rezultatom, ili čak da utrku ni ne završimo? Je li sve samo u kondiciji i jesu li ultratrailovi samo trčanje? Pročitajte u iskustvu Damira Kligla sa staze od 110 kilometara.
Damir se odlučio na “plavu“ stazu, kako bi trčao Prvenstvo Hrvatske za MK Hrvatski sokol, kao i za SRK Baraber. U vrhunskoj kondiciji, planirao je ići manje od 14 sati i konkurirati za postolje među Hrvatima. Njegovo iskustvo samo je jedno u nizu manje ili više sličnih, koja govore kako se na utrkama ovakvog tipa mora poklopiti više stvari od pukog trčanja, a koje će utjecati na konačan ishod. Probavne smetnje, ekstremni vremenski uvjeti te reakcija tijela na njih, padovi i ozljede, bitan su dio tih čimbenika.
Glupa vjetrovka, glupi vjetar…
Odlična organizacija, vrijeme kakvo sam želio, staza zahtjevna i teška te na kraju ravni dio koji mi uvijek odgovara. Što sam iskoristio od toga?
Par glupih pogrešaka u početku me malo izbacilo iz ritma. Prvo sam na startu obukao vjetrovku jer je gore padao snijeg, pa nakon prvog kilometra stao – skidaj ruksak, vjetrovku, spremaj sve nazad. Ma što je dvije-tri minute na ovakvoj utrci?! Eee pa puno, jer staza je u tom dijelu prešla u single track, a jako je teško pretjecati znatno sporije trkače. Trebalo mi je skoro pet kilometara da se vratim na poziciju gdje sam bio prije stajanja, uz znatno više utrošene energije.
Na visini od 1000 metara vjetar postaje užasno jak, leden, snježna mećava naprosto mi ne dozvoljava da nastavim dalje u majici kratkih rukava. Ponovno stajanje, skidaj ruksak, vadi vjetrovku koju vjetar vrti i zapetljava da je gotovo nemoguće obući ju. Navučem jedan rukav, drugi se već zapetljao s kapuljačom… i tak, navučem ju nekako i narednih 400 metara uspona lovim ravnotežu dok jednom rukom pokušavam naći kapuljaču koja se spetljala.
Loš omen na vrhu
Konačno vrh. Vjetar i snijeg neumorno udaraju u lice, a svjetlosni trag lampe daje kontra-bljesak, koji meni poprilično ćoravom čini veliki problem. Tako, nisam vidio skretanje s asfalta na singlicu i naravno, prozujim dalje. Srećom, ovo je treća utrka tom stazom pa osjetim da sam predugo na asfaltu. Vraćam se nazad, uz sam rub tražeći zastavice koje je vjetar toliko izvijao, a snijeg pokrio da ih gotovo i nema. Vidim svjetlost u šumi koja se kreće, dobro je… to je to, staza je tu. Konačno krećem dolje punom snagom opasno riskirajući jer spust do Poklona nije nimalo bezazlen.
Nailazim na Maju Urban koja je, u pravilu, trebala biti iza mene, ali eto, nije zbog mojih gluposti. Jadna Maja muči se s lampom. Nitko od trkača ne želi stati i pomoći joj sa svjetlom, vjerojatno zbog hladnoće i želje da pobjegnu što prije s vrha. Pomažem joj zamijeniti baterije i oboje se molimo da nije u pitanju lampa. Osjetili smo neopisivo olakšanje kad je lampa zasvijetlila potpomognuta novim setom baterija. Bježim odmah dalje i tu osjetim čudan osjećaj u trbuhu, donji dio trbuha, baš nisko… Ipak, ignoriram to i dosta brzo dolazim na Poklon te vraćam poziciju koju sam imao na usponu, tik do Nenada Ostojića.
Prijatelj se u nevolji poznaje
Ne zadržavam se, ništa mi ne treba, samo prolazim kroz šator i tada, na makadamskoj cesti gdje sam planirao ići brzo, počinju grčevi. Ne sjećam se kad sam imao grčeve u trbuhu takvog intenziteta. Uopće ne želim opisivati kako sam došao do Buzeta. Držao sam priključak uz Nenada do vrha Žbevnice, ali nizbrdo više nisam mogao pustiti noge jer tad me već uhvatila upala trbušnjaka od naprezanja i napinjanja od bola.
Buzet…
Dali Dokic me vidi. Vjerujem da je primijetila da sam u u užasnom stanju, donosi mi nešto pojesti, ali jedva sam dva zalogaja stavio u usta. Tad vidim Milušu Bošković i ona mi daje probiotik te dalje nastavlja sa mnom. Od Buzeta do Oprtlja poput učenika sam pratio njen tempo. Mnogo mi je to značilo jer koncentracija mi je bila ravna nuli. Ne znam kako bih pratio stazu jer, dio od 100 milja poznajem, ali ovaj mi je dio nepoznat u početku. Međutim kasnije, prepoznajem dijelove staze od prvog izdanja stomajlerica kad je staza išla u suprotnom smjeru, odnosno kad je start bio u Umagu.
Uglavnom, probiotik čini svoje i ja se polako vraćam, počinjem osjećati tempo, snaga se vraća. Na Oprtlju slušam Milušin savjet i cijedim limun… Užaaas! Odvratno je, ja ne volim kiselo! Uz sve, već par minuta nakon Oprtlja shvatim da sam zaboravio štapove pa se vraćam natrag.
Povratak među žive
Međutim, sve se mijenja. Ubrzo sustižem Milušu koja je dosta iscrpljena i kaže mi da idem dalje. Napuštam ju, pomalo i s grižnjom savjesti jer puno mi je pomogla, a sad ja bježim. Mislio sam da će me sustići na usponima gdje je stvarno moćna, ali ja sam se skoro sasvim oporavio.
Od Grožnjana sam držao ritam oko 5:0 po kilometru bez ikakvih poteškoća. Na trenutke sam želio i brže ali nisam mogao više naći inspiraciju, i sama činjenica da sustižem trkače koji su išli na 41 kilometar učinila me zadovoljnim. Zadnji dio, oko 13 kilometara trčim kao da je tek bio start. Održavam tempo s lakoćom, sustižem Domagoja Krebera i njegovu ekipu te prolazim uz njih kao da sam tek krenuo. Pred ciljem sustižem Kristijana Hađura koji je trčao 41 kilometar, i ulazim u cilj…
Vrijeme – 15:29:31 sati
Planirao sam ići ispod 14 sati. Znam da sam spreman za to i da mogu. Tako da je ovo, s jedne strane moj poraz, ali s druge, zapravo puno veći uspjeh jer prebrodio sam oko 60 kilometara bez razmišljanja o odustajanju. Pobijedio sam samog sebe, bol, iscrpljenost i najbitnije, kad je već nestao i motiv, ja sam se vratio i nastavio.
Velika zahvala Dragomiru Bilom Čoviću koji je bio velika podrška tijekom utrke, Miluši Bošković koja me doslovno vratila među žive, i svim onim dobrim ljudima u organizaciji koji su učinili sve da ova utrka i dalje bude na vrhu.
Vidimo se i nagodinu, možda nađem motiv i za treću stomajlericu, a možda 41 kilometar jer to mi još nedostaje. Vidjet ćemo…
Piše: Damir Kligl
Foto: Jože Opeka, Jelena Sekelj, privatna arhiva
Prije nego što vježbanjem počnemo raditi na svojoj izdržljivosti, najprije je važno izgraditi dobar temelj. Jasno je da i vježba pod opterećenjem zahtijeva određene prilagodbe u prehrani (prije svega potrebna nam je veća količina bjelančevina i povećani unos kalorija), čak i kada se čini gotovo “opuštajućom”.
Ako tijekom fitnes vježbanje ne budemo unosili dodatne kalorije, najčešće se nećemo osjećati slabije – ako i 90 minuta budemo trenirali bez BCAA, nećemo osjetiti razliku, a ako nakon treninga pojedemo dovoljnu količinu npr. Čokolina, nećemo imati bolove u mišićima.
Kod vježbi izdržljivosti (bicikliranje, triatlon, trčanje, plivanje) uzimamo u obzir dva faktora:
hrana mora imati odgovarajući sastav (omjer makronutrijenata s dovoljnim udjelom minerala)
hrana većinom mora biti raspoređena oko treninga, inače će rezultati biti slabiji kao i naše opće stanje.
ŠTO MORAMO UZIMATI U OBZIR KOD ODABIRA HRANE?
Moramo paziti da je naše tijelo dobro opskrbljeno – prije svega, radi se o nadoknadi onoga što tijekom treninga „izgubimo“ ili potrošimo. Govorimo o brzo dostupnim ugljikohidratima iz kojih lako dobivamo glikogen, bjelančevinama koje tijelo koristi da ojača vlakna podvrgnuta mehaničkom rastezanju, i svim otopljenim mineralima koji moraju biti u svojim najprikladnijim oblicima kako bi preživjeli u konkurentnom i iznimno nepovoljnom okruženju našeg gastrointestinalnog trakta.
Kod vježbi izdržljivosti vrijedi nekoliko jednostavnih pravila:
Idealno gorivo za dugotrajnu, srednju do visokointenzivnu aktivnost, jesu ugljikohidrati koji se brzo razgrađuju i koje tijelo jednostavno koristi za energiju ili sintentizira u glikogen. Masti se koriste većinom tijekom niskointenzivne vježbe, a unosom masnih tvari tijekom treninga usporavamo pretvorbu energije, prilikom čega može doći do prevelikih fluktuacija ili osjećaja iscrpljenosti. Kod intenzivnog bicikliranja trošimo 2 – 3 g glikogena (iz zalihe od ukupno 450 g); dakle za vrhunsku vježbu potrebno je unositi 80 – 100g ugljikohidrata na sat. To je, zbog osjetljivosti želuca, često teško postići i zato vam predlažemo da pročitate članak Što pojesti tijekom duže ture.
Tijekom duže vježbe izdržljivosti, više nego kod ostalih tipova vježbe, ispušta se hormon stresa kortizol i njemu slični faktori (kortikosteron), koji utječu na regulaciju energije, imunološke funkcije i prilagodbe na stres. Povišeni kortizol za svoju glavnu svrhu ima sprječavanje ozljeda te djeluje tako da polako gasi neke fiziološke podsustave prilikom čega organizam često još nije toliko izmučen da mu je potrebno opuštanje. Hranom možemo lako modulirati hormon stresa –dodavanjem dovoljne količine kalorija u obliku jednostavnih šećera te ključnih aminokiselina možemo zamijeniti kortizol, čime značajno poboljšavamo naš neuromišićni rad i produžujemo si vrijeme do umora.
Elektroliti (minerali) su nužni čak i ako nas ne muče grčevi. Odgovarajući omjer elektrolita pomaže u mentalnoj koncentraciji (znamo da magnezij djeluje inhibitorno, kalcij ekscitatorno); kontrakcije mišića bit će optimalne, a tijelo će brže izlučivati višak metabolita.
Idealna regeneracija nakon treninga izdržljivosti ne sastoji se od bjelančevina nego od odgovarajuće mješavine ugljikohidrata (većinom) i bjelančevina (u manjem udjelu) – pritom oni moraju sadržavati dovoljnu količinu ključnih aminokiselina (BCAA, glutamin, leucin…), inače ih moramo dodatno unositi. Stanica nerado prima tvari ako ne dobije signal da joj one trebaju, a u tome nam pomažu ugljikohidrati. Najbolju regeneraciju postižemo glukozom ili njoj sličnim izvorima s visokim glikemijskim indeksom (npr. maltodekstrin) – tvar u stanicu dolazi tek kada je „otključaju“ adrenalin ili inzulin. Za potonje znamo da je najbolja anabolička tvar u našem tijelu.
SVETO TROJSTVO: HIDRACIJA, REGENERACIJA I AMINOKISELINE
Iz napisanoga možemo zaključiti da i za najteže treninge ne trebamo veliku količinu proizvoda ako su oni koje konzumiramo kvalitetni i ako zadovoljavaju gore navedene uvjete. Obično trebamo samo:
kod zahtjevnih treninga aminokiseline koje će spriječiti razgradnju tkiva čak i kada uvjeti nisu povoljni (nedostatak hranjivih tvari, previše hormona stresa)
Pritom je potrebno istaknuti da za proizvode koje konzumiramo vrijede jednaka mjerila kao i za hranu – moraju biti sigurni, namijenjeni za redovitu uporabu i ne smiju opterećivati organizam štetnim tvarima (boje, pojačivači okusa, umjetni zaslađivači).
ŠTO VAM NUDIMO
Za vas smo odabrali tri proizvoda koji će zadovoljiti većinu potreba ozbiljnog „vježbača“, pri čemu smo mislili na energiju, hidrataciju, regeneraciju te povećanje snage u FTP i anaerobnoj fazi. Idemo redom:
Kada nam tijekom dugotrajne aktivnosti ponestane glikogena, koji je osnovno i najraspoloživije gorivo za intenzivnu vježbu, ne samo da nam nedostaje energije za mišićni rad, već se zaustavljaju i osnovni procesi koji nisu zadovoljeni. Počinje se ispuštati hormon stresa kortizol, dolazi do mišićnog katabolizma, inzulin se počinje nekontrolirano mijenjati, pojavljuju se razne upale, nakupljaju se slobodni radikali – većinu navedenoga osjećamo kao iscrpljenost. Nduranzov Ndureoptimalna je mješavina različitih oblika ugljikohidrata, aminokiselina i elektrolita koji održavaju ravnomjernu razinu energije u tijelu i sprječavaju iscrpljenost. Nakon što tako smanjimo čimbenike stresa, možemo očekivati kraće vrijeme regeneracije nakon sljedećeg treninga te općenito bolju kondiciju.
Bolja (kraća) regeneracija gotovo je neposredno povezana s napretkom u kondiciji i rezultatima – što nam je manje vremena potrebno za regeneraciju, to više možemo trenirati, i to kvalitetno. Reg-Nje regeneracijski napitak koji sportašu nudi najcjelovitiji pristup regeneraciji – puni zalihe glikogena, proteinima sirutke popravlja oštećena mišićna vlakna i vraća izgubljene minerale. Reg-N ne sadrži nekvalitetne izvore bjelančevina (soja), nema pojačivače okusa, umjetne šećere ili konzervanse. Primjeren je za sve sportove izdržljivosti i visokointenzivne sportove (MMA, cross-fit, itd.)
Često se, zbog napornih treninga – npr. kada prikladan obrok nije dostupan ili ako je trening predug – naša mišićna vlakna ubrzano raspadaju. HMB (β-hidroksi-β-metilbutirat) prirodni je derivat leucina – djeluje po principu ključ-ključanica; tek ako je u tijelu dovoljna količina leucina, dolazi do sinteze bjelančevina. Još prije nego što su ga otkrili kineziolozi, leucin se koristio u zdravstvenoj skrbi za usporavanje atrofije. Danas se HMB u kontekstu vježbi izdržljivosti ponosi najučikovitijim antikataboličkim djelovanjem, koji premašuje BCAA – HMB sigurno i dokazanoučinkovito štiti mišić od raspadanja i tako poboljšava regeneraciju. Biciklisti i drugi sportaši koriste ga i prije vježbe – poboljšana ravnoteža dušika, naime, povećava i snagu u ključnim trenucima izdržljivosti (w/kg) te produžuje vrijeme do otkazivanj.Studija, objavljena u uglednom zborniku Metabolism: Clinical and Experimental, pokazala je znatno ‘poboljšanje tjelesne konstitucije i senzomotoričke funkcije tijekom običnog treninga te očuvanje mišićne mase i snage tijekom kataboličkoga treninga’. Dakle, HMB je idealan dodatak za izdržljivost jer je koristan za sprječavanje atrofije tijekom dugih treninga, a također i povećava snagu u najtežim fazama natjecanja. Više o HMB-u i fiziološkim procesima možete pročitati na našem blogu.
Vjerujemo da najhrabriji od vas mogu voziti i duže ture bez energetsko-hidracijskog napitka, premda vam to ne savjetujemo. Unosom dodatnih kalorija i ključnih hranjivih tvari tijekom vježbe možemo smanjiti mikroozljede i osigurati kraće razdoblje regeneracije. Konzumiranjem regeneracijskih napitaka mišići manje bole, glikogen je napunjen, a epidemiološko je razdoblje, u kojemu smo nakon napora podložniji infekcijama, skraćeno. S HMB-om sprječavamo katabolizam i smanjujemo stres – stoga je uporaba nekih osnovnih proizvoda dobra investicija i u zdravlje i u opće stanje našeg organizma.
Svježe i relativno oblačno vrijeme nije spriječilo brojne rekreativce u osvajanju riječkih ulica proteklog vikenda. Kao i svake godine, festival sporta i rekreacije izmamio je brojne građane na otvoreno, a ono što naročito veseli je sve veće zanimanje roditelja koji dolaze trčati sa svojim mališanima.
Rijeka trkača ove se godine sastojala od čak osam utrka: utrke građama, Memorijalne utrke Milke Milinković, dm mićeg trka, maratona, polumaratona, utrke štafeta, Desetke powered by Heineken 0.0 i Erste Petice. Svatko je mogao naći udaljenost i trasu koja mu odgovara, te se kasnije podružiti s ostalima na Gatu Karoline Riječke, gdje je organiziran zabavni i gastro program.
Četvrto izdanje Riječkog maratona osvojio je slovenski trkač Matic Modic, koji je trasu dugu 42 km pretrčao za 2:32:00. Pobjednik prijašnja dva izdanja utrke, Mađar Tamas Nagy, ovog je puta s 2:37:00 uzeo srebro, dok je Robert Radojković – AK Maksimir ZAG s rezultatom 2:39:21 uzeo broncu. Među trkačicama najbrže su bile Jasmina Ilijaš – TK Marathon95 Varaždin (3:01:52), Marija Vrajić – AK Maksimir ZAG (3:17:14) i Valentina Šćur – AK Dubrovnik (3:25:59).
Na 18. izdanju Riječkog polumaratona među muškim trkačima sva su tri mjesta osvojili kenijski atletičari: pobjednik je Moses Kibire – Benedek Team (1:07:51), srebro je uzeo njegov klupski kolega i prošlogodišnji pobjednik Hosea Tuei sa samo jednom sekundom zaostatka (1:07:52), dok je na trećem mjestu završio član Olanda Run’n Live kluba Ken Mutai (1:10:10). Svakako treba istaknuti da je član riječkog AK Kvarner Ivan Dračar, koji se u nizu Rijeka Run utrka popeo već na pobjedničko postolje, ove godine na polumaratonu došao peti s rezultatom 1:14:01 kao najbolji domaći trkač.
Među damama i ove je godine slavila Tunde Szabo iz Mađarske (1:19:29), srebro je uzela Kenijka Hellen Jepkosgei (1:20:00) dok je bronca pripala etiopskoj atletičarki Meseret Ayele iz kluba Atletica saluzzo (1:20:28). Najbolja domaća trkačica na polumaratonu bila je Barbara Belušić – AK Istra (1:23:29) na četvrtom mjestu.
Od 40 štafeta koje su istrčale polumaratonsku rutu najbrža je bila ona u sastavu Ivo Crnković – Dominik Babić – Ivan Vuletić (1:19:43), drugo mjesto su zaslužili Davorin Krašovec – Matejka Ahčin – Marko Grobelšek (1:21:47), a treće Dominik Kordiš – Ian Petrović – Filip Ružić (1:27:21).
U popularnoj Desetki powered by Heineken 0.0. kao apsolutni pobjednici u muškoj su kategoriji slavili Alen Matovina – Žilić-Bekele Team (0:35:49), Mate Nižić – SRK Rika (0:37:30) i Slovenac Aljaž Plevnik (0:38:31), dok su među ženama to bile Suzana Alberini (0:44:47), Lucija Petrović – TK Triton (0:45:37) i Austrijanka Annemarie Begusch – SC Hermagor (0:45:56).
U novoj utrci, Erste Petici, među muškim trkačima najviše su razloga za slavlje imali Goran Bakšić – AK Glina (0:15:18), Miloš Maksimović iz Srbije (0:17:37) i Renato Kirin – AK Glina (0:17:38), a među damama Veronika Erlić – AK Kvarner (0:17:52), Iva Tomić Smojver – TK Rival (0:18:14) i Ksenija Vizintin – KBC team (0:18:24).
Preko 18.000 ljudi koji su sudjelovali na ovogodišnjem festivalu i njihove impresije doživljenog sjajna su najava za iduće izdanje festivala, pored činjenica da će dogodine Rijeka uz to biti i Europska prijestolnica kulture. Teško da postoji bolja pozivnica od kombinacije sporta i kulture, stoga recimo samo kratko – Homo si teć i u 2020.!
Vikend iza nas obilovao je utrkama, ali ni trkača na njima nije nedostajalo. Osim Istre 100 milja, Riječkog maratona i Krka polumaratona, trčalo s i na otoku Krku, zadarskom starom jezgrom te na jezeru u blizini Đakova.
Kako nama izgleda, više nema tko ne trči…
S Krčkog mosta prema Njivicama – pješke
S Krčkog mosta te iz Njivica u subotu je startalo 311 trkača na Adria Spring Trailu, trećem kolu Treking lige. Nadmetali su se u light, active i challenger kategoriji na šest, 17 i 24 kilometra. Najkraća kategorija koja je, ujedno, iznosila 150 metara visine nastupilo je 46 muškaraca, a najbolji među njima bio je Mark Tomek u vremenu 37:06 minuta. Kao drugi, unutar minute slijedi ga Marko Petric, dok Grga Štimac u cilj utrčava treći. Prvoj ženi Ivi Rinčić trebalo je nepunih 50 minuta da završi utrku. Od 58 žena druga je bila Nina Spicijarić Paškvan te treća Tea Vujčić.
Kategorija active nosila je 350 metara elevacije, a u njoj su nastupile 62 žene i 113 muškaraca. Najbolja žena bila je Kathrin Kovačić koja završava utrku za 1:34 sat. Druga u cilj dolazi Martina Šajina Ivetić, a treća Tena Murtić. Dinku Soliću trebao je 1:25 sat kako bi bio prvi među muškarcima. Dražen Marelja dolazi dvije minute za njim, a Darko Valečić završava kao treći.
Na challengeru, natjecatelji su se penjali 500 metara po krčkom kamenjaru. Najbolja među ženama bila je Madica Grubišić u vremenu 2:39 sata. Kao druga slijedi ju Tamara Moguljak, a treća od osam žena bila je Vanja Rampini. Među muškarcima najbolji je bio Slovenac Simon Strnad u vremenu 1:57:33 sat. Prema cilju ga ganja Daniel Krstulović Opara, no ne uspijeva ga sustići, nego s 25 sekundi zaostatka završava na drugoj poziciji. Treće mjesto osvaja Gaston Piljek.
Povijesno središte Zadra u subotnjim je večernjim satima prštalo energijom i pozitivnom atmosferom. Pod svjetlima grada i lightshowa u ulici Među bedemima, ispred Kopnenih vrata startalo je 1150 trkačica i trkača na Zadar Night Runu. Trčali su se krugovi oko poluotoka na 2,5 kilometra, pet te deset kilometara i najduža, polumaratonska dužina.
Najboljim rezultatima na polumaratonu pohvaliti se mogu Ivan Pikunić s vremenom 1:22:02 sat, Josip Srdarović (1:28:03) i Josip Bugarija (1:28:14) među 77 muškaraca. Od 49 žena na polumaratonu, najveća slavljenica bila je Marijana Katić s vremenom 1:32:14 sat. Druga u cilj utrčava Marina Jurjević (1:33:59), a treća Ljiljana Mišlov Brkić (1:35:11).
Na 10 kilometara nastupilo je 75 žena, a na postolje je stala Marija Kurta s vremenom 44:46 minute. Drugo mjesto zauzima Branka Kiseljak (46:22) te treće Antoine Nina (48:33). U muškoj konkurenciji slavio je Ante Burić nakon 38:01 minute na stazi. Ante Špaleta (38:50) i Tomislav Mijić (39:48) dolaze drugi i treći od 126 muškaraca.
Ante Živković ovaj se put odlučio na utrku od pet kilometara te ju završio nakon 16:27 minuta kao pobjednik, dok je pobjednici Ivoni Zemunik trebalo 19:15 minuta među 338 finišera. Utrku od 2,5 kilometra trčalo je 486-ero njih, a najboljima su se pokazali Juraj Bilaver (7:56 minuta) i Helena Gleđa (10 minuta).
Foto: Zadar Night Run – Karlo Vukić Photo i Danijela Pedišić
Prvi Borovik Trail
Oko jezera Borovik u blizini Đakova organiziran je prvi Borovik Trail u sklopu Slavonsko-baranjske Trail Lige. Kolnim putevima, makadamom i na ponešto asfalta raspoređene su “duga“ i “kratka“ staza. Iznosile su 21 kilometar sa 180 metara visine te 12 kilometara sa 150 metara uspona.
Na kraćoj stazi nastupilo je 83-oje trkačica i trkača, a pobjedu među muškima odnio je Vedran Jesenović u vremenu 55:04 minuta. Antonio Šutalo slijedi ga za 10 sekundi, dok Matko Bednjanec (56:30) dolazi treći. Prva žena bila je Sonja Sabo s vremenom 57:31 minuta, drugoj Marijani Švajdi trebao je 1:03 sat, a trećoj Ivi Smoljan 10 minuta više.
Od sedam žena na 21 kilometar slavila je Mateja Kožić u vremenu 1:33 sat. Drugu poziciju osvaja Doris Blažević (1:38), a treću Marija Labak (1:48). Od 33 muškarca najbrži je bio Davor Blažević s vremenom 1:26 sat, dok drugo i treće mjesto zauzimaju Slaven Kožić (1:28) i Ivan Lozić (1:31).
