Rivijera Paklenica mjesto je gdje planina dotiče more i, protivno nazivu, ova geografska znamenitost pravi je raj za ljubitelje avanture, prirode i outdoor sportova. Od okomitih stijena kanjona kao prave poslastice za penjače, preko staza koje vode iz Velike i Male Paklenice sve do impozantnih vrhova ove mitske planine. Velebit Ultra Trail još je jedan izazov i poželjan zalogaj koji pruža najbolje od južnog Velebita trailaškim sladokuscima.
Kroz narednih tjedan dana očekuje nas nekoliko blagdana i praznika te smo si većinom svi svašta-nešto pospajali i isplanirali jedan mini-godišnji. Velebit Ultra Trail prava je prilika za iskoristiti te dane u, brojnim opcijama i sadržajima bogatom nacionalnom parku.
Izazov od 50 milja za najhrabrije, uživanje od 7K za obitelj
Ova utrka broji svoj 17. rođendan kao prva treking utrka u Hrvata – i odmah najbrutalnija i najsurovija. Što terenski i visinski, što dužinski. Ovogodišnje ultra izdanje, nakon lanjske “prisilno“ skraćene stomajlerice, iznosi 50 milja ili 80 kilometara. Za nešto manje mazohistički nastrojenu ekipu, tu je i “samo“ maratonska dužina s 2200 metara uspona. Tako da, tko je na ove dužine mislio ići taj se za to i pripremao, pomno sve isplanirao i na vrijeme se prijavio.
Međutim, i za last minute ekipu ostaju otvorene i ništa manje atraktivne opcije. Još uvijek se, čak i na licu mjesta, stignete prijaviti na 28-kilometarski challenger, 16 kilometara dug active ili ugodnu light šetnjicu od sedam kilometara.
Osim najduže i najkraće utrke, sve ostale dužine kružnog su tipa te startaju upravo iz Starigrada, gdje im je i cilj. 50-majlerica, pak, kreće iz Baških Oštarija te se penje 3750 metara uvis preko Vaganskog vrha i Svetog brda, da bi se spustila kroz hlad kanjona Velike Paklenice u cilj u Starigradu. Najkraća, obiteljska kategorija starta ispred rampe na ulazu u Nacionalni park, a nakon 350 metara uspona cilj joj je u Planinarskom domu Paklenica.
Ipak, ni manje kategorije nisu bezazlene po pitanju uspona te dinamičnosti i surovosti terena – active se penje na 850 metara visine, s prelaskom preko Malog Vaganca, dok challenger iznosi 1350 metara uspona, a posjećuje Rujno.
U svakom slučaju, ni jedna kategorija neće biti zakinuta za veličanstvene prizore velikopakleničkog kanjona. Već na ulazu naići ćete na penjače na litice jednog od najpoznatijih penjališta u Europi, visoke i iznad 400 metara; roditelje i djecu koji s jednakim entuzijazmom osvajaju te metre uvis, dok ih u podnožju poneka beba čeka spokojno spavajući u kolicima.
Nadalje, kanjon se skriva u hlad. Sa strane čujete šum svježine iz smjera istoimenog potoka te nastavljate, milijunima stopa ulaštenim kamenim stazama, koje se račvaju na dalje planinarske smjerove. Ili pak, u krško podzemlje, odnosno obližnju spilju Manitu peć. Naime, Velebit obiluje prekrasnim spiljama, poput Modrić špilje i Cerovačkih pećina, stvorenih za speleo-avanturu.
Stoga, uz dan utrke, imat ćete dovoljno dug godišnji odmor da iskoristite i ostale sadržaje koje nudi Nacionalni park Paklenica – obližnje more i Velebit. Osim najduže staze utrke, samo kategorija marathon pruža pogled s Vaganskog vrha, tako da je na vama da nadoknadite i to pokojim planinarskim izletom. Na kraju krajeva, imate 150 kilometara uređenih planinarskih puteva i staza na raspolaganju.
Također, razuzdani brzaci gornjeg toka rijeke Zrmanje idealno su mjesto za nezaboravan rafting i kanuing, dok će poklonike kretanja na dva kotača privući splet biciklističkih staza. Osim na području NP-a Paklenica, obližnje područje raspolaže sa 40-ak kilometara brdsko-biciklističkih staza kroz krajolik morsko-planinskih pejzaža te atraktivnih povijesnih i prirodnih lokaliteta. Isto tako, ne zaboravimo na more, gdje vas očekuju pustolovine, od jedrenja i veslanja do zaranjanja u morske dubine.
Netko je želio istrčati još jedan, ili svoj prvi polumaraton – a moglo se birati između dva; netko je želio verati se noću baranjskom džunglom i surducima, netko upoznati tok rijeke Rječine, a nekom je motivacija bila vrlo jednostavna – pivo! Ovog se vikenda na karti Hrvatske mogla povući jedna lijepa linija od Belog Manastira, preko Vrbovca i Zagreba te Fužina pa sve do Rijeke.
Rijeka Trail
Rijeka Trail kao četvrto kolo Kvarner Trails lige, otkriva najljepše od riječkog zaleđa kroz tri kategorije – Studenu, Grobnik i Veli Vrh. Utrka je startala na Trsatskoj gradini s odgodom, kako je riječka rijeka nimalo bezopasnog naziva Rječina, početkom mjeseca priprijetila svojim vodostajem uslijed učestalih oborina. Ipak, vrijeme je napokon poslužilo 270-ak ljubitelja traila protekle subote.
Na 14 kilometara Velog Vrha najbrži među njih 126-ero bio je Slovenac Miha Škulj u vremenu 1:14 sat, dok je drugom Dini Dorčiću za istu stazu trebao 1:16 sat. Marin Babnik dolazi minutu kasnije i zauzima treću poziciju u muškoj kategoriji. Suzana Alberini na istoj je stazi bila najbrža žena u vremenu 1:31 sat. Druga, Manica Radivo iz Slovenije, dolazi u vremenu 1:49 sat, a treća Sanja Ban Šegota slijedi ju s dvije minute zaostatka.
Grobničkih 27 kilometara za 2:47 sata savladao je Ivan Kajfeš i zavladao postoljem. Sa četiri minute zaostatka slijedi ga drugi David Marot, a u vremenu od točno tri sata stiže i treći muškarac David Toić. Najbolje žene naredale su se u cilju u vremenima 3:45, 3:47 i 3:50 sata, a imenima Ivana Gršković, Diana Kuiš i Ketrin Velić.
Kategoriju Studena dugu 37 kilometara završilo je 36 sudionica i sudionika, gdje su žene u ukupnom poretku opasno pomrsile račune prvim muškarcima. Naime, nakon prvog muškarca Tomaža Zamediča (3:59 sata) iz Slovenije, u cilj je stigla i prva žena. Također Slovenka, Ajda Radinja (4:18). Drugi muškarac Borko Zugan u cilj utrčava tri minute iza nje, dok ga s minutom razmaka slijedi druga žena Zorana Težak. Trećem muškarcu Matiji Čavraku trebala su 4:45 sata da završi ovu utrku, a trećoj ženi Katji Rajačić 5:16 sati.
MedvedRUN – za promjenu, jedna kratka (i gorko-slatka) utrka AK Sljemena nosi jednu pomalo mračnu konotaciju kroz posvetu Gričkoj vještici. Međutim, utrka je mračna samo toliko koliko je taman istoimeni lager kojemu se trči ususret na cilju, te koliko je mraka u Gričkom tunelu uvedenom kao novom atrakcijom staze. Staza je, zapravo, vrlo romantična vodeći starogradskim predjelima centra Zagreba – Felbingerove stube, Jurjevska, Cmrok, Dubravkin put, Grički tunel, uzbrdo po Radićevoj, Male stube; te ulazak u cilj ili, kome je milo, ulazi u drugi krug. Naime, ovu utrku može se trčati u dužinama od pet ili deset kilometara.
Među 216 finišerki na jednom krugu utrke bila je Lana Vodopija u vremenu 22:54 minute, Anđelka Kasum zauzima drugu poziciju s 26 sekundi zaostatka, a Matea Mataković Trivunčević (23:39) dolazi treća. Pet kilometara istrčalo je 155 muškaraca, a najboljem među njima Filipu Piškuliću za to je trebalo 19:07 minuta. Domagoj Buzjak gubi prvu poziciju za dvije sekunde, a Goran Đogolović s 10 sekundi zaostatka za prvim, staje na treće mjesto postolja.
Dugoprugašica Veronika Jurišić (43:17) pokazala se nenadmašnom i na kratkih 10 kilometara staze, te pobjeđuje u ženskoj konkurenciji, dok Dolores Osvaldić za drugu poziciju treba 49:06 minuta. Treća od 92 žene, Nataša Mihoci slijedi ju s 35 sekundi zaostatka. Danijel Peček (39:06) bio je najbrži muškarac, Matija Zadravec slijedi ga za nepunu minutu, dok Slovencu Simonu Maleku Kuzmiču do cilja treba 40:42 minuta, kako bi završio kao treći od 181-og muškarca.
Dok se svekoliko pučanstvo spremalo za subotnji noćni izlazak, u baranjskom mjestu Popovac u 20:30 sati 70-ak avanturista startalo je na Baranja Night Trailu, po prvi put pod okriljem mraka. O Baranji uvijek imamo viziju kao o nepreglednoj plodnoj ravnici i vinorodnom kraju, no Baranjska planina skriva pravu malu prašumu s lijanama, a jedna od točaka bila je čak skrivena u napuštenom rudniku. Natjecatelji su na start prevezeni, prikladno seoskom okruženju, u traktorskim prikolicama, a tad su na milost i nemilost prepušteni neizvjesnosti koja ih čeka u mraku, svojim lampama i milijardama komaraca, na stazama Moonlight Trail i Stellar Trail.
Mjesečeva staza bila je kraća i iznosila 16 kilometara. Najbrže žene na njoj, prva Marijana Švajda i druga Dajana Gašo – Sokač za svaki su se slučaj držale zajedno te u cilj stigle u sekundu, za 1:58 sat. Treće mjesto postolja zauzela je, šest minuta sporija Manuela Tomljenović. Ništa manje mraka se nisu bojala ni prva dva muškarca, redom Ivan Cuca i Matko Bednjanec kojima je za zajednički ulazak u cilj trebao 1:34 sat. Treći Vedran Jesenović stiže nakon 1:42 sata na stazi.
Na dužoj stazi, 22 kilometra bila su posuta zvijezdama i obavijena komarcima, a ženska zvijezda na njoj bila je Dunja Straka nakon 2:25 sata u baranjskoj noći. Druga Ana Tomaić Bernat i treća Jasna Plemeniti, također su zajedno lutale mrakom te utrčale u cilj u vremenu 2:41 sata s nekoliko sekundi razlike. Najbrži muškarac Damir Kligl iz mraka je istrčao nakon 1:58 sata, drugi Antonio Dujmović slijedi ga s dvije minute razmaka, a tek nekoliko sekundi kasnije u cilju im se pridružuje i treći Vedran Rožić.
Popularni Fužinarski polumaraton još nazvan i “Tri jezera“ pohodilo je 600-tinjak zaljubljenika u trčanje. Posebnost ovog polumaratona krije se u njegovom nazivu – naime, staza utrke veže upravo tri jezera Bajer, Lepenicu i Potkoš. Uz 21 kilometar, trčala se i utrka u dužini sedam kilometara te ona za najmlađe.
Ovogodišnji pobjednik je Mađar Laszlo Gregor s vremenom 1:11:54 sat. Drugi u cilj utrčava Kenijac Moses Kipruto Kibire (1:12:35), a treći njegov sunarodnjak Mark Kipchumba Rotich (1:13:59). Odmah za njima pristižu najuspješniji hrvatski trkači Goran Grdenić u vremenu 1:14:47 sat i Ivan Dračar (1:15:10), a kasnije i treći Hrvat Kristijan Rubenić (1:19:51). U ženskoj konkurenciji prvo i drugo mjesto zauzimaju kenijske trkačice Euliter Jepchirchir Tanui s 1:21:32 satom na stazi, te Jane Ngima Mbogo (1:22:11). Treća je Mađarica Tunde Szabo (1:22:36), a četvrta, ujedno i najbolja predstavnica Hrvatske i prošlogodišnja braniteljica naslova Barbara Belušić s vremenom 1:24:39 sat. Nakon nje u cilj stižu i Maja Urban (1:36:35) i Valentina Šćur (1:37:10), kao druga i treća među Hrvaticama.
U najbrojnijoj utrci na sedam kilometara, pobjednik je Mate Nižić (25:46 minuta) ispred Dine Vidmara (26:17), dok treće mjesto osvaja Petko Drakulić (26:58). U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Ivana Kinkela (32:42), druga je Lucija Kolovrat (33:05), a treća Vanja Pleše (33:11).
Vrbovečki polumaraton ima 26-godišnju tradiciju, a na središnjem vrbovečkom trgu startalo se i ove nedjelje – što na polumaratonsku dužinu, što na cener i petak, što na Atletske utrke djece od 60 do 600 metara.
Ovogodišnji pobjednik je Blaž Car Pavlic, Krešimir Balaško u cilj je utrčao kao drugi muškarac, dok Hrvoje Zebić zauzima treću poziciju u muškoj konkurenciji. Tunde Szabo iz Mađarske koja je dan ranije odnijela pobjedu u Fužinama, i u Vrbovcu je odnijela pobjedu i novčanu nagradu. Marija Vrajić bila je srebrna, a Mirela Mihajlović u ženskoj konkurenciji staje na treću stepenicu postolja.
Piše: Martina Maloča
Foto:
Baranja Night Trail, Paulo Dukić, Lario Tus,
Dinko Bažulić, Promoart Studio
Fužinarski polumaraton, Vrbovečki polumaraton/Radio Vrbovec
Svakog petka tijekom cijelog ljeta, počevši od 28. 6. 2019., održavat će se kros liga na preloškoj Marini. Trkači mogu sudjelovati u dvije discipline i to 3.2 ili 6 km, dok hodači mogu prehodati kraću distancu od 3200 m.
Osim odraslih trčat će i djeca i to svih uzrasta. Od najmanjih koji trče 100 m, pa do juniorki i juniora koji trebaju istrčati distancu od 800 metara.
Start svakog kola lige je u 18:45 za dječje utrke, te u 19:00 za glavne utrke odraslih. Trčat će se devet kola, a na posljednjem, desetom bit će proglašenja pobjednika, bogata tombola i veselo druženje svih sudionika.
– Svake godine na Ljetnoj kros ligi u Prelogu sudjeluje sve više trkačica, trkača i hodača svih dobnih skupina, stoga vas pozivamo da se i ove godine odazovete u velikom broju, družite se i trčite s nama, te provedete aktivno ljeto – poručuju organizatori iz TK Kotoripski begači.
Trkači su jedna velika, proširena obitelj, a u obitelji si međusobno pomažemo. Ovo je kratka priča s margina ovogodišnjeg Karlovačkog cenera, koja nikog od svjedoka nije ostavila ravnodušnim. Najbolje da događaj ispričaju akteri.
– Na kraju za mene napornog tjedna, ali i dugog radnog dana bez adekvatne prehrane, uspio sam u zadnji čas stići na utrku. Nije baš pomoglo ni to, što zbog ozljede nisam odradio pošteni trening na višim temperaturama, nakon hladnijeg vremena. Planirao sam uhvatiti 48 minuta, što je za mene izazovno vrijeme. Oko 200 metara prije cilja, odjednom su otkazale noge, no glava je htjela dalje. Ostalo mi je u sjećanju da mi je netko priskočio u pomoć, no idućih desetak minuta jednostavno mi je nestalo iz pamćenja. Ekipa iz hitne mi je dala infuziju i brzo sam došao sebi. Bio sam jako razočaran što nisam završio utrku pred samim ciljem, najradije bih se bio vratio. No shvatio sam uskoro, vidjevši svoje ime na rezultatima da sam ipak završio, no još jedno vrijeme nisam znao kako. Nekoliko dana sam tražio očevice, dobio par informacija i tek u petak pronašao na vašoj stranici fotografiju iz cilja. Kako smo mala zemlja, prijatelj Mladen je našao prijateljicu Ivanu koja poznaje momka koji mi je prvi priskočio, Dragana Jurjevića iz Zadra. Čuo sam se s njim, čovjek je sjajan, pravi sportaš. Kasnije mu se priključila i jedna od djevojaka iz štafete tima Kornjače, Dragana Benić. Kako je niža od mene, njoj je sigurno bilo puno teže nego Draganu. Veliko hvala Dragani i Draganu! Sjajan je osjećaj da se u ovoj našoj zajednici trkača možeš osjećati kao u široj obitelji, da uvijek ima nekoga tko će ti pomoći u nevolji – izjavio je glavni akter ove naše priče, Dinko Crkvenac, koji se osjeća dobro i nema nikakvih problema nakon utrke.
Prvi mu je priskočio pomoći Dragan Jurjević.
– Sudjelovao sam na utrci u 19 sati, zasluženo se rehidrirao pivom i promatrao glavnu utrku s japankama na nogama. Stajao sam nekakvih 200 metara od cilja kad je jedan od trkača kolabirao na stazi, izgledalo je kao da mu noge više ne funkcioniraju, samo se spustio na koljena. Odmah sam dotrčao do njega, bio je pri svijesti, ali nije mogao sam na noge. Uhvatio sam ga na svoje rame i htio nositi, ali oni koji su to pokušali znaju koliko je čovjek težak kada mu mišići ne pomažu. Vidio sam da ne mogu nastaviti u japankama pa sam ih bacio i nastavio bos. Bilo je jako teško, ali onda ga je s druge strane primila jedna od trkačica koja je sudjelovala u utrci. Tako smo korak po korak kolegu dovukli do cilja, mislim da je kroz cilj prošao ispod 51 minutu. Iza cilja ga je preuzela hitna. Nitko sretniji od mene kad je uspio završiti utrku, jer ni on sam nije odustajao i želio je doći do cilja – rekao nam je Dragan Jurjević.
Na manje od minute do cilja, na mjestu gdje je kolega već pomagao trkaču koji je kolabirao, našla se Dragana Benić.
– Igrom slučaja našla sam se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Gospodina koji je trčao su izdale noge, s obzirom da se to dogodilo tek stotinjak metara od cilja, a i ostvario je respektabilan rezultat, bila bi prava šteta da nije završio utrku. Kolega Dragan je prvi utrčao u pomoć, no imali su poteškoća i tu sam ja uletjela. Nakon što je kolega Dinko završio utrku, u ruke ga je preuzeo tim Hitne pomoći. Drago mi je da je sve super završilo i držim mu fige za još puno uspješnih utrka – zaključila je Dragana Benić, koja je trčala prvu izmjenu štafete pod nazivom “Kornjače” i iz publike utrčala pomoći.
Ugodni večernji sati kad je sunce na zalasku, idealno su vrijeme da se nađeš u Šibeniku na startu utrke Lanterun, kod Svjetionika Jadrija odnosno na Martinskoj rivi. Možeš trčati pet ili dva i pol kilometra, a možeš uposliti i klince da se dobro izmore na dječjoj utrci, pa ćeš nakon romantične utrke imati i romantičnu noć sa svojom boljom polovicom. 😉
Na području Šibensko-kninske županije FORCA Šibenik i SAK FIT Zaprešić rade na Adventure Sport ligi sa ciljem promocije sporta i zdravog načina života u lijepoj nam našoj, a u okviru toga organiziraju sportsko-rekreativnu utrku Lanterun Jadrija – Martinska na ulazu u Šibenski kanal.
Prijave traju do 19. lipnja u ponoć, a svi koji se prijave i uplate startninu do 17. lipnja u 12:00h dobiju i trkačku majicu. Na registracijama se sudionici svih dionica moraju naći u subotu 22. lipnja od 17 do 18 sati kod šibenskog Svjetionika Jadrija. Otamo starta i utrka na pet kilometara u 19.30 sati. Staza je ravna i brza, sa završnim spustom prije cilja na Martinskoj rivi. Najbolje troje na ovoj stazi, uz plaketu i poklon bon, očekuje i novčana nagrada, a dijelit će se i nagrade po dobnim kategorijama.
Svjetionik Jadrija
Za natjecatelje kraće utrke i one dječje start će biti na rivi Martinska od 18.40 sati. Klinci i klinceze nadmetat će se na 100 i 200 metara, ali mogu se pridružiti i svojim obiteljima te početnicima i Nordijskim trkačima u rekreativnoj utrci na 2,5 kilometra. Ovdje će prvo troje biti nagrađeno pobjedničkim medaljama, dok će svi dobiti i one finišerske.
Događaj je namijenjen svima koji vole trčanje, a želja organizatora je da zajedničkim snagama i aktivnostima na području Šibenika stvore primamljivu trkaču destinaciju. Zato, brzo klik na prijavu jer broj mjesta je ograničen na 150 za 5 K te po 100 na kraće utrke.
Finišerska medalja
Martinska
Priča o Martinskoj započinje od sredine 15. stoljeća, vremena iz kojeg potječe crkvica sv. Martina, po kojoj je Martinska i dobila ime. Još i tada je postojao čuvar pristaništa, a sačuvan je cjenik prijevoza iz sredine 19. stoljeća kojeg nalazimo i u knjizi “Stari Šibenik kalama, skalama i butama”, Milivoja Zenića. Tako saznajemo da je prijevoz lađom na vesla po mirnom moru koštao 3 karantana, a po uzburkanom 5. Prijevoz konja koštao je nešto skuplje, od 15 do 16 karantana, ovisno o uvjetima na moru. Prema nekim istraživačima, dvije točke na suprotnim stranama šibenskog kanala bile su povezane i u kasnoantičkom vremenu.
Martinska je, čini se, oduvijek imala važnu prometnu ulogu. Da je riječ o važnom komunikacijskom pravcu koji je povezivao Trogir i Zadar, svjedoče i titulari crkava na objema stranama – sv. Jakova i sv. Martina. U srednjem vijeku bili su uobičajeni za crkve na važnim prometnim točkama.
Crkvica je 1940. pretvorena u ugostiteljski objekt namijenjen kupačima, a vrlo brzo postala je omiljeno gradsko kupalište na kojem su se kupale generacije Šibenčana.
Do Martinske se dolazilo trajektima i pinicama koji su prevozili i automobile i kupače
sa pristaništa na šibenskoj rivi, te u dva veća broda u vlasništvu obitelji Martinović i Slavke Berović. Sagrađen je i restoran gdje je za vrijeme ljetnih večeri svirala i glazba uživo. No popularnom kupalištu došao je kraj izgradnjom Šibenskog mosta, moderne prometnice koja je trajno zamijenila Martinsku.
Most je svečano pušten u promet 27. srpnja 1966., u godini kada je Šibenik obilježavao 900. godina od prvog spomena. Šibenčani su na Martinskoj počeli kupati još početkom 20. stoljeća, a kupalište po kojem je Martinska ostala zapamćena građeno je tijekom zime i proljeća 1937. i 1938. godine. Svoje zlatno doba Martinska je doživjela pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća.
U kišnoj sagi kojom nas je počastilo ovo kasno proljeće, s Papučkim maratonom taj niz je prekinut. Njegovo drugo izdanje u okviru festivala Papuk Extreme Challenge, održano je u svojoj autentičnoj paklenoj atmosferi. Kako je za temperaturu zaslužno sunce, tako su stazu “zakuhali“ organizatori iz Belišća – SRK Baraber Extreme Team.
Ipak, papučka šuma ponad Orahovačkog jezera prema Ružica gradu i Starom gradu, pa sve do vrha Kapovac i Petrovog vrha pružala je zaklon i svježinu za 60-ak natjecatelja i natjecateljica koji su se odlučili na 11, 21 ili 42 kilometra duge staze.
Međutim, ono što ovu utrku čini specifičnom i posebno teškom jest visina dodana na ove kilometre. Tako je 15 žena i 11 muškaraca koji su odabrali najkraću utrku, praktički penjalo vertikalu do 700 metara visine, jer je prva polovica puta bila gotovo konstantni uspon do vrha Kapovac, a potom je uslijedio konstantni downhill.
Ovdje pobjedu u ženskoj kategoriji odnosi upravo Baraberka Helena Vonić kojoj je za stazu trebao 1:31 sat. Drugu poziciju zauzima Ivana Devald, dok treća dolazi Vlatka Lovrenc-Poljanac. Matija Lukina odnio je pobjedu u muškoj konkurenciji u vremenu 1:14 sat, a unutar minute slijedi ga Ivan Cuca, dok Tomislav Škegro zauzima treće mjesto.
Sudionica na istoj stazi Marina Lozić, na svojim je društvenim stranicama napisala osvrt i posvjedočila da kratkoća staze nipošto ne znači da je ona i laka.
– Utrka na 11 kilometara – umiranje, disanje na škrge, noge ubijaju, srce želi izletjeti van iz tijela, ali ići ću svake godine jer tu se dobro podsjetim da sam živa! Zaista teška staza, ali isplati se svakog prijeđenog metra… jer ja to mogu!!!
Eto dragi moji, kad prestanu izgovori i opravdanja može se sve – i ne nije lako, ali sretna sam kao nikad do sada – Marinini su dojmovi.
Polumaratonsku dužinu koja je nakon Kapovca sadržavala još uspon i na Petrov vrh te koja je brojala 900 metara uspona, pohodilo je osam žena i 11 muškaraca. Najbrži među njima bio je Siniša Kanis s vremenom 2:34 sata, a Miša Nicinger u cilj utrčava kao drugi muškarac te Vedran Jesenović treći.
Prvoj ženi Jasni Plemeniti za prelazak 21 kilometra Papuka trebala su 2:46 sata. Drugu stepenicu postolja zauzima Katja Rajačić, a treću Jasna Tušek-Lončarić.
Nakon već jednom ispenjanih zadanih papučkih vrhova i spuštanja dolje do jezera, trebala je nadljudska snaga i karakter ne skočiti u njega i ostati dolje, nego ponovno krenuti u drugi krug od 21-og kilometra i još 900 metara istoga penjanja. Na taj se hrabri podvig odlučilo tek dvoje njih – jedna žena i jedan muškarac.
Adrijana Šimić i Goran Draksler već su samim time bili pobjednici. Naravno, za postolje je trebalo, ipak, završiti utrku. Njoj je za 42 kilometra i 1800 metara uspona trebalo 6:04 sati, a njemu 5:35 sati.
– Dvije riječi – brutalno ekstreman! Ali evo, nakon pet i pol sati trčanja sve bih ponovio opet. Poštujem Zagreb i Sljeme, ali moje osobno mišljenje je da je Papuk puno teži za istrčati. Elevacija od 1735 metara, maksimalni otkucaji srca 204…
Moram zahvaliti Angelu na organizaciji te svim polumaratoncima i onima koji su trčali 11 kilometara, što su morali čekati dok se mi dovučemo. Baraberski volonteri na okrepama zaslužili su čistu desetku – riječi su to prvog i jedinog maratronca, a koji je i prvi krug završio brže od svih polumaratonaca.
– Hvala Kruni što je sa mnom podijelio jedan krug i kad mi je bilo najteže pravio mi društvo. Kad čuješ “Bravo Drax” od Damira Kligla trkačke legende, dobiješ dodatnu snagu. Hvala svima na prekrasnom dočeku u cilju i vidimo se na godinu. Ne pokušavajte to kod kuće – završna je poruka Gorana Drakslera, pobjednika Papučkog maratona 2019.
Priča oko pravilnog doskoka pri trčanju nikad ne prestaje – ako hoćeš brzo onda na prste, ako hoćeš ekonomično onda na petu, ili možda ipak ne… Nedavno smo istražili trenutna mišljenja o toj temi i uvidjeli da konsenzus još uvijek nije postignut. No, oko jednoga se svi trkački stručnjaci slažu, a to je važnost kukova i cijele glutealne regije za dobar i brz korak.
Svi bismo voljeli imati lak, savršen korak poput elitnih trkača. Zadnjih je godina trkački svijet bio usredotočen na izučavanje njihovog doskoka – zapravo smo uočili da svatko od njih gazi različito i da nema stopostotnog pravila. A što kada bismo umjesto kraja pokreta promatrali njegov početak i kada bismo pokušali vidjeti kako elitni trkači započinju svoj korak, umjesto kako ga završavaju?
Doskok je samo kraj cijelog lanca pokreta čiji je početak u središnjem dijelu tijela – području kukova, zdjelice i gluteusa. Odatle sve kreće i o tome ovisi duljina koraka i pozicija stopala pri doskoku, a mnogi stručnjaci slažu se da su pokreti kukova jedna od najvećih prednosti elitnih atletičara i razlog zašto je njihov korak toliko drugačiji od koraka rekreativnih trkača.
Što s kukovima
Od kukova želimo da nam osiguraju stabilnost pokreta i da usmjere noge u pravilan korak. Ako to ne uspije, puno gubimo na snazi i brzini. Primjerice, overstriding (česta pojava izbacivanja noge previše ispred tijela) također ima svoje uzroke u lošem položaju kukova.
Nisu kukovi krivi sami od sebe – kriv je moderni, sjedilački način života. Ljudsko je tijelo dizajnirano za puno više kretanja, a budući da nam toga često nedostaje, kukovi su nam slabi, nefleksibilni i izvan ravnoteže. Uz jačanje tog dijela tijela vježbama snage neophodno je u raspored treninga uvesti i vježbe za usvajanje pravilnih pokreta. Razlog je jednostavan: ne vrijede snažni kukovi ako ne ispraviš pogrešan pokret.
Osvijesti svoje tijelo
Osjet položaja tijela i položaja dijelova tijela zove se propriocepcija. Proprioceptori su senzori smješteni u zglobovima, mišićima, tetivama, ligamentima i osjetljivi su na promjene tlaka i napetosti. Nakon obrade informacija u središnjem živčanom sustavu postajemo svjesni svog položaja u prostoru.
Svjesnost o svakom dijelu tijela daje profićima ono lagano, stabilno i graciozno držanje. Neki sportski stručnjaci takav stav nazivaju running tall (eng. visoko/upravno trčanje). To držanje možemo usvojiti kada osvijestimo položaj svoje zdjelice tijekom trčanja. Mi često samo trčimo, bez razmišljanja o bilo kojem dijelu tijela – to bi bilo ok da nismo načinom života ulijenili prirodno funkcioniranje mnogih struktura.
Ako zamislimo svoju zdjelicu kao pravu zdjelu u kojoj je voda, cilj nam treba biti da tijekom kretanja ne prolijevamo vodu ni na jednu stranu. Zdjelica treba biti stabilna da bismo iz kukova mogli izvući optimalne pokrete. U suprotnom se odvijaju mnoga zakretanja, kukovi plešu, razbacuje se energija, gubi snaga i brzina.
Pokreni i ojačaj
Puno sjedenja skraćuje i ukrućuje mišiće odgovorne za pune pokrete u kukovima. Stajanjem i hodanjem također ne obuhvaćamo i ne aktiviramo puni opseg potreban za pravilno trčanje. Snažno podizanje noge unaprijed (abdukcija) pa njeno povlačenje unazad (ekstenzija) daje nam brzinu, a da bi se ti pokreti mogli dobro obaviti, kukovi moraju biti u stanju zauzeti sve moguće pozicije.
Uz to, za savršen su pokret nužni i jaki glutealni mišići. Jaka guza = sretan trkač. Ako ti mišići nisu dovoljno jaki, cijelo nam se držanje urušava, korak bježi ispred tijela, drugi mišići pokušavaju kompenzirati nedostatak snage i dolazi do ozljeda.
Aktivirati navedeno područje možemo pomoću jednostavnih vježbica:
Most – legni na leđa, savij noge u koljenima i podiži kukove i stražnjicu dok se ne izravnaš. Mišiće stražnjice trebaš osjetiti više nego leđa ili noge. Ako nije tako, znači da ti nisu aktivirani i da ih moraš ojačati. Stavi neko opterećenje na područje zdjelice pa podiži i spuštaj stražnjicu i kukove, uz svjesno stezanje mišića stražnjice.
Ekstenzija stojeći – stani ravno i primi se za nešto poput ruba stola, stolicu i slično. Stegni mišiće trupa, stražnjice i nogu i zatim jednu pa drugu nogu odmiči unazad bez savijanja u donjem dijelu leđa.
Donkey kicks – klekni i ruke spusti na pod kao za položaj skleka. Mišiće leđa, trbuha i stražnjice stegni, a zdjelicu fiksiraj. Iz tog položaja jednu pa drugu nogu diži, i dalje savinutu u koljenu, sve dok koljeno malo ne prijeđe ravninu leđa i stražnjice
Čučnjevi, mrtva dizanja…
Ključno je biti uporan i ne odustati od ovih vježbica. Da bismo stekli formu profesionalaca, moramo na tome često raditi i puno se koncentrirati na osvješćivanje pokreta. Mnogima se događa da zaborave na to čim je trening malo brži ili teži, a baš tada treba biti najviše koncentriran na pokrete jer bolji pokreti daju više snage za veću brzinu. Osim konkretnih treninga, u svakodnevne radnje mogu se uključiti neke sitnice koje pomažu za bolje trčanje, poput balansiranja na jednoj nozi tijekom pranja zubi ili tijekom čekanja u redu.
Jednom kad ojačaš i aktiviraš kukove i guzu, ne smiješ prestati raditi na tome jer i dalje živiš isti život s puno sjedenja – a šteta je da uloženi trud propadne. Kao i kod svega drugoga u trčanju, nužna je konzistencija – nema magične vježbe koja će te nakon jednog izvođenja učiniti bržim. Magija je u procesu!
Napokon je stiglo i to ljeto i napokon je temperatura vode pogodna za – triatlon! Barem bez neoprenskog odijela. Tako su polako i dvije najpoznatije hrvatske ljetne triatlon lige u zamahu – Jarunska triatlonska liga te Triatlon liga Aquacity.
Na zagrebačkom Jarunu naredne subote, 15. lipnja očekuje se već treće kolo lige, dok je prvo kolo svibanjskog hladnog vikenda, pretvoreno u duatlonsko zbog prehladne vode. Zato se je prve subote u lipnju, kako organizator TK Jarun kaže, vrijeme dovoljno unormalilo da se, napokon, mogao održati triatlon. Na startu su bila 22 natjecatelja, i čak ne svi u neoprenima.
Liga se održava kroz devet kola, a kategorije su sprint triatlon i supersprint triatlon, dok se pojedinci čak odlučuju i na quadratlon i rolatlon.
Triatlon liga Aquacity
Varaždinski TK Marathon 95 već osmu godinu organizira Triatlon liguAquacity na istoimenom SRC-u odnosno na Varaždinskom jezeru. Prvo kolo predviđeno je za 7. srpnja, a liga će biti raspoređena kroz četiri kola u srpnju i kolovozu u disciplinama sprint i supersprint te aquatlon, dok je peto kolo rezervirano za 1. rujna, ali samo kao natjecanje u štafetnom sprint triatlonu (2×2) te proglašenje pobjednika lige i štafete.
Moje ime je Nikolina Stepan, maratonka sam i iza sebe imam nastupe na Svjetskom prvenstvu u atletici u Londonu 2017. godine i Europskom prvenstvu u atletici koje je prošle godine održano u Berlinu. U budućnosti ću, nadam se, imati priliku nastupiti na Olimpijskim igrama, a do tada treba marljivo trenirati i na što bolji način izvući najbolje iz sebe. Maraton nije baš lagana disciplina, bez upornosti, ustrajanosti, volje i strpljenja nema ničega. Treniram dva puta dnevno i tjedno prikupim stvarno puno kilometara, što nije lako, ali vjerujem da mogu još napredovati i to je ono što me motivira i potiče.
Treninzi dovode organizam do veće potrošnje pa nije uvijek moguće nadoknaditi sve što je potrebno tijelu za bolji rad i oporavak. Samo odmor nije uvijek dovoljan, a to sam shvatila kada sam u prehranu ubacila Ultragen, izuzetno dobar regeneracijski napitak američkog brenda First Endurance namijenjen sportašima koji se bave sportovima izdržljivosti. Ultragen sadrži sve potrebne sastojke za brži oporavak od treninga, zbog čega je umor manji i mogu lakše odrađivati trening za treningom. Nakon što sam se stvarno ugodno iznenadila Ultragenom, željela sam isprobati nešto za hidrataciju.
S obzirom na to da dolazi ljeto i sve je toplije, a dobra hidratacija organizma može puno olakšati treninge, uz preporuku nutricionista iz 4Endurance-a, odlučila sam probati EFS. EFS je energetski napitak namijenjen sportašima koji, u odnosu na sve ostale napitke tog tipa prisutne na tržištu, sadrži najveću koncentraciju elektrolita (1160 mg svih pet elektrolita po dozi) s dodatkom BCAA i glutamina.
Energija i hidracija bitni su za zdravlje organizma i imaju veliku ulogu u sportovima izdržljivosti. Energija koju proizvodimo (masti, ugljikohidrati, proteini) nakuplja se u našim mišićima i jetri, i služi kao pokretač, a naše je tijelo u velikom postotku izgrađeno upravo od vode, zbog čega je dobra hidratacija neophodna.
Važno je piti dovoljno tekućine tijekom aktivnosti jer prilikom njezina gubitka izlučujemo minerale i elektrolite (kalcij, magnezij, klor, kalij, natrij), što najčešće dovodi do neravnoteže minerala u tijelu, a posljedica svega je umor i grčenje mišića. Ukoliko u takvim situacijama pijemo isključivo vodu ona će na neki način dodatno isprati organizam, no neće nadopuniti već dovoljno razrijeđene minerale i elektrolite.
Oni koji treniraju par puta tjedno i čije tijelo nije pod tolikim stresom, dobru će zamjenu za bolju hidraciju organizma napraviti vodom s malo limunovog soka i soli, ali kada redovito i intenzivno treniramo, tijelu je potreban bolji izvor energije.
S više od 1 g elektrolita po porciji, EFS te potrebe sigurno može zadovoljiti. Osim toga 4Endurance je za ovaj proizvod koristio najbolji oblik eletrolita – malat (kiselina od jabuka) tako da svaka doza sadrži 700 mg jabučne kiseline. Ona je, osim što olakšava apsorpciju tekućine i potiče potrošnju kisika, zaslužna za stvaranje važnog izvora energije u tijelu (ATP).
Uz to, EFS sadrži i nezaobilazne aminokiseline i to u najraspoloživijem obliku. Razina čistoće korištenih AjiPure aminokiselina je 99 – 100%, zbog čega se brže i bolje apsorbiraju. Također ovaj napitak sadrži i vitamine, kalcij i magnezij, čija je apsorpcija izuzetno dobra zbog izvora koji su korišteni (dikalcij malat i dimagnezij). Cijela kombinacija sastojaka koje sadrži EFS uz ugljikohidrate pruža optimalnu razinu energije za vrijeme treninga koja duže ostaje na raspolaganju.
Kada je o okusu riječ nemam zamjerke. EFS je dostupan u nekoliko voćnih osvježavajućih okusa: voćni mix, naranča, limun-limeta i grožđe. Probala sam voćni mix i meni baš odgovara. Okus nije preintenzivan, a jedna mjerica praha može se miješati s 250 – 800 ml vode pa si svatko po želji napitak može dozirati ovisno o tome voli li slađe ili neutralnije.
Konzumira se tijekom treninga, svakih 45-60 min jedna doza, no može se piti i nakon ili između treninga kako bi se tijelo bolje hidriralo. Osobno, za vrijeme treninga baš ne volim piti ništa osim vode, no EFS mi nije radio nikakve probleme. Jako mi je bitno da nemam nikakvih nuspojava ukoliko unosim nešto prije ili za vrijeme treninga, a EFS je po tom pitanju dobar izbor jer je lagan za probavu i stvarno dobro sjeda.
Za svaki od segmenata koje sadrži ovaj napitak korišteni su gotovo najbolji postojeći izvori koji omogućavaju bolju apsorpciju. Osim što je jako dobar za hidrataciju, utječe na smanjenje grčeva, ali i smanjuje hormon stresa što automatski olakšava regeneraciju.
Osobno nikada nisam bila osobiti zastupnik konzumacije bilo kakvih dodataka prehrani, no intenzivno bavljenje sportom, osobito kada govorimo o sportovima izdržljivosti, zahtijeva posvećenost prehrani kao segmentu treninga. EFS kao hidratacijski napitak brže vraća tijelo u optimalno stanje, zbog čega sigurno može olakšati treninge, no ono ćemu pridonosi je prije svega zdravlje organizma koje ima veliki utjecaj u bavljenju sportom. Svakako bih svim aktivnim sportašima preporučila EFS kao idealnu opciju za odličan energetsko-hidratacijski napitak!
Hrvatska trail reprezentacija u subotu je nastupila na Svjetskom prvenstvu u trail trčanju u portugalskom gradu Miranda do Corvo. Među 363 sudionika i sudionica iz 52 zemlje, svoje je snage odmjerilo i sedam Hrvatica te šest Hrvata. Svi su finišeri staze duge 44 kilometra s 2200 metara uspona.
Hrvatska vrsta odabrana je na temelju izborne utrke Dalmacija Ultra Trail 2018. godine. U pratnji naše reprezentacije bili su izbornik Dragan Janković, Alen Paliska kao vođa delegacije, dok je stožer reprezentacije zaokružen Nikolom Domitrovićem. Očekivanja od naše reprezentacije bila su realna i skromna – ulazak barem dvoje naših predstavnika u prvu polovicu poretka te da Hrvatska ekipno bude među prvih 25-30 ekipa.
“Očekivali smo više, od iduće godine sustavniji pristup“
Moglo bi se reći da je, prema tome, uspjeh polovičan. Naime, u prvu polovicu ženskog poretka i to uvjerljivo, ušla je mlada Ines Jozić te time postigla najveći uspjeh u hrvatskoj reprezentaciji. Od Hrvatica u cilj dolazi gotovo pol sata prije druge Irene Smojver, a od 159 žena ukupno zauzima 63. poziciju. Međutim, dečki nisu uspjeli ispuniti očekivanja te najbolji među Hrvatima Nikola Špoljar, nakon 4:36 sata utrku završava kao 128. od 204 muškaraca, dok ga državni prvak prethodne dvije godine Matija Grabrovečki slijedi s tri minute zaostatka i zauzima 137. poziciju. Od trećeg Hrvata, aktualnog prvaka Hrvatske Marina Mandekića izbornik je, također, očekivao više – završava kao 149. u muškoj konkurenciji u vremenu 4:51 sata. Prošlogodišnja državna prvakinja Maja Urban sad je bila četvrta od sedam Hrvatica, a u ženskoj konkurenciji zauzima 133. mjesto.
Što se ekipnog poretka tiče, žene jesu bile u prvih 25 ekipa, ali tek 24. od 31 ekipe. Dok su muškarci bili 32. ali malo više mjesta od kraja, konkretno od 42 ekipe.
Ines Jozić uvjerljivo je ušla u prvu polovicu ženske konkurencije
Izbornik Dragan Janković dao je svoj stručan sud rezultata i staze te podijelio svoja očekivanja.
– Očekivao sam od svih njih više, a i oni sami od sebe. Splet okolnosti je takav da ni jedan muški reprezentativac nije upao u prvu polovicu, a svi smo očekivali barem dvojicu. Malo smo zatečeni vremenskom razlikom od sat vremena zaostatka za prvacima – naime, pobjedničko vrijeme dobro smo procijenili, ali svoje nismo. Mi smo ostali dosta vremenski u zaostatku. Nekoliko je razloga tome. Prvi je razlog što je većina jakih reprezentacija mnogo profesionalnija od nas. Nitko od njih nije u radnom odnosu i to bi bila ključna stavka. Također, nitko od naših reprezentativaca nije bio fokusiran na to prvenstvo u periodizacijskom smislu. Imali su svoje fokuse na Istru i Grebengrad, a i u tjednima prije Prvenstva išli su na velike utrke. U Portugal su došli potrošeni i bez isključivog fokusa upravo na tu utrku. Ona im nije bila prioritet, ali svi su rekli da će od iduće sezone mnogo sustavnije prići tome – obrazložio je Janković.
Hrvati i Hrvatice briljiraju na dužim stazama
Kako kaže, još je jedan čimbenik koji utječe na rezultate naših reprezentativaca, a to je dužina staze. Naime, većina naših trail trkača zablista tek na ultramaratonima.
Marin Mandekić na dužoj bi stazi briljirao
– Primjerice, Mandekić i Josip Stipčević specijalisti su za dugačke staze te je ova staza za njih prekratka i temperamentna, bez prostora za laganije trčanje na dužim trailovima. Međutim, za ova 44 kilometra konkurencija je bila vrlo jaka. Ines Jozić učinila je i više od očekivanog, zbog staze tehnički ne tako primjerene njoj, jer je ona za nju prekratka. Na prvom je prolazu bila je 82. i tad se približila našim muškima. Da je utrka trajala dulje pohvatala bi i preostale naše dečke – kaže izbornik.
Međutim, tvrdi da se na stazu ne treba izgovarati.
– Nije bit u stazi i svaka je staza teška, a ovo je čak možda jedna od lakših. Nisu ni uvjeti bili loši, niti je bila neka ekstremna visina da bi igrala ulogu – iskren je trener.
Između ostalog, osvrnuo se na koncept izborne utrke te najavio neke promjene.
– Koncept izborne utrke mogao je i trebao je biti i bolji. Od idućeg prvenstva, više nećemo iz te jedne kvalifikacijske utrke birati određeni broj najboljih koji će činiti cijelu državnu reprezentaciju. S državnog prvenstva u vrstu će ući samo najbolja žena i najbolji muškarac. Ostatak će se birati na temelju ITRA-bodova i to će se bodovati dvije godine unaprijed. Tako da svaka utrka koja zadovoljava koncept ITRA bodovanja, bit će kriterij za ulazak u reprezentaciju. Također, sastav reprezentacije odlučit ćemo mnogo ranije – najavio je izbornik.
Od iduće godine hrvatska reprezentacija planira mnogo sustavniji pristup
POREDAK HRVATSKE REPREZENTACIJE NA SP-u
363 sudionika i sudionica
159 žena
63. Ines Jozić (UMK Mazator) 5:08 sati (234. u ukupnom poretku)
118. Irena Smojver (AK Sljeme) 5:36 (311.)
124. Tea Faber (AK Dubrovnik) 5:40 (318.)
133. Maja Urban (AK Dubrovnik) 5:53 sata (329.) – prošlogodišnja prvakinja Hrvatske
134. Petra Kulić (AK Sljeme) 5:55:46 (330.)
135. Ivana Vrvilo (AK Omiš) 5:55:46 (331.)
157. Jelena Brezak (AK Zabok) 7:30 (358.)
204 muškarca
128. Nikola Špoljar (AK Zabok) 4:36 (150.)
137. Matija Grabrovečki (AK Zabok) 4:39 (161.) – hrvatski prvak 2017. i 2018.
149. Marin Mandekić (AK Kvarner) 4:51 (191.) – aktualni prvak Hrvatske
162. Josip Stipčević (AK Sljeme) 5:02 (217.)
163. Nikola Smolić (AK Sljeme) 5:04 (218.)
165. Ivan Bulić (AK Dubrovnik) 5:05 (224.)
Ekipno (poredak se računa zbrajanjem rezultata troje najboljih iz svakog tima):
Žene 24. od 31 16:26:33 sati
Muški 32. od 42 14:06:50 sati
Hrvatska ima još žena u rangu svjetske elite
Prema riječima izbornika, u muškoj konkurenciji Hrvatska nema prostora za napredak, u smislu nekih novih imena uz čiju bismo pomoć mogli napredovati.
– Za osobni napredak upravo ovih trkača možda ima prostora. Međutim, ovo sad trenutno je najbolje na hrvatskoj muškoj trail sceni što može biti. Tako da se tu ne možemo vaditi u smislu „da je ovaj ili onaj trčao, bili bi bolji“ – Jankovićeve su riječi.
Ipak, kaže, u ženskoj konkurenciji ima dosta prostora za napredak.
– Jozić je potpuno opravdala očekivanja pa čak i više. Mislim da smo dobili jednu fenomenalnu ultramaratonku i u njoj postoji veliki prostor za napredak. Uz nju, tu je i aktualna prvakinja Hrvatske Ingrid Nikolesić koja je otprilike u istom rangu. Zapazio sam još nekoliko cura koje bi mogle iskočiti, ali neću sad ulaziti u imena – rekao je izbornik.
Hrvatska ima žene u rangu svjetske elite
Također, istaknuo je hrvatske elitne ultramaratonke koje bi za ovu reprezentaciju mogle biti prave zlatne koke.
– Ultramaratonka Veronika Jurišić kojoj trail, nažalost, nije prioritet, na ovakvim je stazama nepobjediva. Volio bih da se njom uspijemo dogovoriti za nastup na prvenstvu u trailu. Tako je tu i Nikolina Šustić koja voli povremeno trčati trailove, ali isto tako ima svoje prioritete. Mi imamo cura s kojima bismo mogli ući u prvih pet-šest ekipa, pogotovo kad bi staza bila duža. Njima svima odlično odgovaraju ultratrailovi. To su djevojke koje su prvakinje na utrkama od 100 kilometara i 24 sata. Recimo, kad bi staza bila na 80 do 100 kilometara traila, da se njih četiri pojave bile bi među prvih pet, ako ne bi osvojile i medalju. Definitivno imamo cure koje se mogu nositi sa svjetskom elitom – procjena je iskusnog trenera Dragana Jankovića.
Reprezentativci puni dojmova
Ipak, ono što je najvažnije, naši reprezentativci nisu se kući vratili razočarani i iz ovog su iskustva izvukli najbolje. Najbrži među Hrvatima Nikola Špoljar, tako, kaže da mu je drago što se kvalificirao i prisustvovao tako velikom prvenstvu.
– Vrlo sam zadovoljan rezultatom, rekao bih čak zlatna sredina u vrlo jakoj konkurenciji. Što se tiče reprezentacije, mislim da smo svi dali sve od sebe. Staza je bila dosta brza, ali na navrate jako tehnički zahtjevna, baš onako kako trail i treba biti. Bilo je svega pomalo – od prelaženja potoka, preko penjanja po strmim uzbrdicama pa do prekrasnog spusta kroz šume, do ulaska u cilj kroz tunel ljudi koji navijaju kao da si dao gol u finalu Lige prvaka. Portugal je odlično to priredio i dobro nas sve ugostio – Špoljarove su riječi.
Nikola Špoljar najbrži je hrvatski reprezentativac / Foto: Prozis. Miro Cerqueira
Prva Hrvatica Ines Jozić, kao uvijek, i ovaj je put bila puna ushita i oduševljenja.
– Za mene je ovo bilo pravo Portugalsko ludilo. Uživali smo i rastrčavali se po divnim šumicama i parkovima mjesta Coimbra, gdje smo bili smješteni. Ekipa iz Hrvatske me oduševila, svi su bili opušteni i željni avanture. Jedva smo dočekali jutro i odlazak u Mirandu do Corvo, gdje je atmosfera bila genijalna, a start “opasan” s dosta gužve i guranja, ali poslije je za mene sve bila avantura i uživanje. Od prolaska kroz potoke, do drvenih mostova i slapova, uskih staza, kamenja i odličnih navijača tijekom utrke. Kraj njih i da hoćeš malo prošetati uzbrdicu, morao si trčati koliko glasno navijaju i tjeraju te da trčiš – njeni su dojmovi sa staze.
Kako kaže, ekipa je zadovoljna rezultatima, a ona je utrku završila s ponosom jer joj nigdje nije bilo teško.
Rastrčavanje portugalskim krajolikom
– Nikakav umor nisam osjetila. Valjda je to previše dobre atmosfere pa se nije imalo vremena za nekakve teške trenutke. Vesela sam i ponosna na to što sam uopće sudjelovala u ovom događaju, jer nije mala stvar otići na takav događaj i ostaviti svoj trag. Ovo je bio poseban trenutak kojeg ću zauvijek pamtiti. Zahvaljujem cijeloj ekipi koja je sudjelovala sa mnom na utrci i našim susjedima iz Bosne i Hercegovine, te ekipi iz rodnog Slavonskog Broda koja me vjerno odmah s puta dočekala, ponosna mojim uspjehom. Nadam se ponovnom odlasku na Svjetsko prvenstvo u trailu – zaključila je Ines.
Na spomen susjeda, od zemalja iz regije, nastupila je još samo sedmeročlana reprezentacija Bosne i Hercegovine, gdje su najuspješniji bili Jasmina Kavazović (6:20) kao 145. žena, te 146. muškarac Marko Kožul (4:50), minutu brži od ovogodišnjeg prvaka Hrvatske Marina Mandekića.
5090 fotografija trkačica i trkača glavne utrke 7. Karlovačkog cenera spremno je za preuzimanje iz našeg RaceMoment sustava.
Postupak je jednostavan, dovoljno je upisati startni broj s utrke, izabrati fotografije koje želite preuzeti i na kraju ih preuzeti na računalo. Naše RaceMoment foto zone bile su ispod Heineken 0.0 napuhanca i u cilju.
Napominjemo da ovaj posao obavite na računalu, ne na mobitelu.
U subotu, 8. lipnja rekordnih 15.000 trkačica i malih trkača okupilo se na Jarunu kako bi s dm-om i svojim obiteljima promovirali zdrav i aktivan način života te podržali rad Hrvatskog foruma protiv raka dojke Europa Donna.
„Trkačice, mali trkači, njihove obitelji i navijači ponovno su nam pokazali pravi sportski duh i zajedništvo. Od 2012. godine, kada je održana prva dm ženska utrka, više od 43.500 sudionika uveličalo je ovo naše veliko okupljanje kako bismo zajedno promovirali aktivan način života i bavljenje sportom, brigu o zdravlju i pružanje podrške drugima. Ponosni smo i zahvalni svima koji su nam se pridružili na Jarunu, čestitam svim natjecateljicama uime dm-a i jedva čekamo sljedeću dm žensku utrku“, izjavila je članica Uprave dm-a zadužena za marketing i PR Gordana Picek.
U sklopu tradicionalne, osme dm ženske utrke održane su ukupno četiri utrke, a vrhunac večeri bila je napeta natjecateljska utrka oko Jaruna u kojoj je pobjedu odnijela Katarina Vukančić za samo 21 minutu i 56 sekundi. Sa svega nekoliko sekundi razlike u cilj su utrčale drugoplasirana Ana Štefulj i trećeplasirana Marija Vrajić. dm je svim sudionicima utrka osigurao bogate poklon-pakete, a 10 najbržih natjecateljica osvojilo je vrijedne nagrade dm-a i partnera utrke.
Voditeljski dvojac Ana Miščević i Ivan Vukušić pobrinuli su se za dobar ugođaj tijekom cijelog događanja, a food blogerice Lana Klingor Mihić, Helena Malogorski i Sandra Rončević oduševile su posjetitelje svojim kulinarskim specijalitetima spravljenima od dmBio namirnica. Kao i proteklih godina dm je u suradnji s Hrvatskim dermatovenerološkim društvom organizirao besplatne dermatološke preglede za sve posjetitelje dm ženske utrke. Pregledano je 306 posjetitelja, pri čemu su dijagnosticirana dva karcinoma kože, dva melanoma i trinaest atipičnih madeža.
Natjecateljice, njihove obitelji i navijači uplatama kotizacija i kupovinom promotivnih materijala na osmoj dm ženskoj utrci osigurali su donaciju koju je dm namijenio Hrvatskom forumu protiv raka dojkeEuropa Donna Hrvatska, a čiji rad je na utrci svojim dolaskom podržala i Josipa Pavičić. Udruga se bavi edukacijom žena o važnosti pregleda i ranog otkrivanja raka dojke i svojim aktivnostima pomaže oboljelima od te bolesti. Jedan od programa koji udruga provodi je i besplatna psihološka pomoć za osobe oboljele od raka dojke i članove njihovih obitelji. Upravo za tu svrhu će se koristiti i sredstva od kotizacija za dm žensku i dječju utrku.
Više od 500 trkača i rekreativaca subotnju je večer odlučilo provesti u Umagu, na drugom izdanju zabavne noćne utrke Umag Night Run. Trčalo se uz more, kružnim stazama dužine 2,5, 5 i 10 km, a prije odraslih, 97 djece sudjelovalo je na Kids RUN utrkama na 400 i 800 metara.
U utrci na 10 km u muškoj konkurenciji pobjedu je odnio Janez Mulej, dok je kod žena najbrža bila Dominika Ahačič. Utrku na 5 km u ženskoj je konkurenciji osvojila Ivana Grgurević, a kod muškaraca je Ervin Furlan najprije došao do cilja. Utrka na 2,5 km bila je rekreativnog karaktera, a najbrži su bili Leona Brankovič i Primož Cergolj.
“Iako je ovo rekreativno-zabavna utrka, osjetio se pravi sportski duh, a organizacija je zadovoljila sve kriterije profesionalnih trkačkih manifestacija. Čestima svima i vidimo se nagodinu.“, istaknuo je Robert Radojković.
Sam događaj je privukao više od 1500 ljudi koji su jučer posjetili Stella Maris Resort i bodrili trkače na startu i cilju, tik uz popularni umaški ATP stadion Gorana Ivaniševića. Sudionici utrke su prije starta imali vođeno zagrijavanje, a najmlađi su sudjelovali u bogatom animacijskom programu uz stručni nadzor. Svi koji su uspješno završili utrku, mali i veliki, dobili su finišersku medalju za uspjeh i uspomenu, a zabavni program se nastavio i nakon dodjele nagrada najboljima uz Pasta Party, DJ-a i izvlačenje bogate tombole u kojoj su najsretniji osvojili nagrade poznatih brendova – sponzora utrke. Sudionici su tako dobili priliku za osvajanje Garminovog sportskog sata, Sauchony opreme, opreme iz Keindl Sporta te brojnih drugih vrijednih nagrada.
“Ovo je bilo posebno trkačko iskustvo, deset kilometara trčanja uz more i zalazak sunca nešto je što bih svima preporučila. Ponosna sam i na stariju kćer Unu koja je u Umagu trčala svoju prvu utrku, i to na 800 metara, dok sam posljednji krug utrke istrčala s mlađom kćeri Adom na leđima. Namjeravam sudjelovati i iduće godine te pozivam sve da nam se pridruže“, izjavila je Belma Džomba.
U Umag je pristigao i proslavljeni hrvatski rukometaš Mirza Džomba koji je, osim bodrenja supruge tijekom utrke, usrećio male trkače prije starta Kids RUN utrke fotografiranjem za uspomenu.
Umag Night Run okupio je trkače iz 11 različitih zemalja. Najbrojniji su bili Hrvati, a na utrci je sudjelovao i značajan broj trkača iz Slovenije, Austrije, Italije i Poljske. Posebno veseli što je dio turista koji trenutno borave u Umagu prepoznao zanimljivost manifestacije te se prijavio na sam dan utrke. Kao klub s najviše trkača na Umag Night Run-u istaknuo se Olimpik Umag, a osim trčanja, klub je sudjelovao i u organizaciji manifestacije.
Pripreme za iduće izdanje utrke su već u tijeku, a ona će se održati 6. lipnja 2020., dok se prijave otvaraju najesen. Zainteresirani su pozvani da poprate Facebook stranicu Umag Night RUN na kojoj će dobiti sve pravovremene i relevantne informacije o održavanju idućeg izdanja ovog događaja.
Umag Night Run manifestacija je u organizaciji klastera Sjeverozapadne Istre koji razvojem i unapređenjem sportsko-zabavne turističke ponude u Istri svake godine privlači sve veći broj zainteresiranih.
U četvrtak i petak grad Karlovac bio je centar trčanja u Hrvatskoj. Visoko podignuta ljestvica organizacije i kvalitete utrke u prijašnjim godinama, ovaj je put podignuta još više.
Prije svega, treba spomenuti da je u sklopu manifestacije dodana i nova utrka, namijenjena najviše Karlovčanima. Grad Karlovac utemeljen je 1579. godine pa je nova utrka prigodno bila točno te dužine. Karlovačka milja održana je po prvi put i odmah je privukla više od 100 sudionika. U sklopu prvog dana Karlovačkog cenera održane su i odlično posjećene utrke za djecu vrtićkog i osnovnoškolskog uzrasta.
Karlovački cener – elitna utrka
Petak je bio vruć, ali kako se večernja utrka približavala, živa u termometru se spuštala. No i dalje je bilo pravo lipanjsko toplo vrijeme. Nakon prošlogodišnjeg proloma oblaka i oluje za vrijeme utrke, ove su godine trkači malo osvježenja mogli pronaći tek u vjetru.
Karlovački cener i ovaj je put održan kao dvije utrke. Želja direktora utrke Roberta Franjkovića je da Karlovački cener postane prva utrka u Hrvatskoj koja će nositi prestižnu IAAF Bronze Label “markicu”. Zbog toga su odvojene utrke i oni najbrži trče Elitnu. Startalo ih je 41, a među njima su se isticali afrički trkači iz Kenije i Ugande.
No, pobjedu je na kraju zasluženo odnio Marokanac Mustapha El Aziz koji je s rezultatom 28:24 min postavio novi rekord Karlovačkog cenera i istrčao najbržih 10 km na cesti u Hrvatskoj. Na drugo i treće mjesto elitne utrke plasirali su se ugandski trkači Moses Kurong (28:30 min) i Felix Chemonges (28:34 min). Zanimljivo je da je čak pet trkača istrčalo utrku ispod 30 minuta.
U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Kenijka Caroline Chebet (32:53 min) ispred svoje sunarodnjakinje Naumi Vaati (33:18 min) te najbrže Hrvatice na utrci Matee Parlov Koštro koja je istrčala odličnih 33:41 min.
Glavna utrka
Glavna utrka bila je rezervirana za one malo sporije, ali ostvareni su i neki odlični rezultati. 900 trkačica i trkača moglo na utrci sudjelovati u pojedinačnoj konkurenciji ili kao bio tročlane štafete. Točno u 20 sati krenuli su na tri kruga karlovačkim ulicama, na novoj zanimljivijoj stazi s manje skretanja.
Iako na glavnoj utrci rezultat nije bio u prvom planu, spomenimo najbrže. Bili su to Kristijan Sušilović, Ante Živković i Ivan Maletić u muškoj, te Breda Škedelj (SLO), Tanja Samardžić i Marina Jurjević u ženskoj konkurenciji.
Svi su nakon protrčavanja kroz cilj dobili lijepu finišersku medalju, za sve je bio organiziran jednostavan obrok, a nije nedostajalo besplatnog Karlovačkog i Heineken 0.0 piva. Prisutne je rock repertoarom zabavljao New Retro Band.
Odlično organizirana utrka koju svakako treba posjetiti i iduće godine.
Hrvatska trail reprezentacija od 6. do 9. lipnja nastupa na svjetskom prvenstvu u trailu koje se održava u portugalskom gradu MIranda do Corvo. Na prvenstvu nastupa više od 400 natjecatelja iz 55 reprezentacija na stazi dužine 44 km s ukupno 2.200 m visinske razlike. Naslove svjetskih prvaka brane Nizozemka Ragna Debats i Španjolac Luis Alberto Hernandez. U ekipnom poretku naslove svjetskih prvaka pokušati će obraniti Španjolke i Španjolci.
Hrvatska trail reprezentacija, kao regionalni lider u trail trčanju, kontinuirano nastupa na SP od 2016. godine. Sastav reprezentacije odredio je izbornik Dragan Janković, vođa delegacije je Alen Paliska, a stožer reprezentacije zaokružuje Nikola Domitrović.
– Četvrto Svjetsko prvenstvo i četvrti nastup hrvatskog tima, koji će ovoga puta nastupiti s 13 predstavnika, 7 u ženskoj i 6 u muškoj konkurenciji. Hrvatska vrsta je odabrana na temelju izborne trke Dalmacija Ultra Trail, krajem 2018. godine.
Aktualna prvakinja Ingrid Nikolesić se vrlo korektno zahvalila pozivu uz objašnjenje da nije bila na izbornoj trci i da nije fer prema ostalim curama da im uzima mjesto u timu – rekao je prije utrke Dragan Janković.
Dragan Janković
Očekivanja od naših najboljih trail trkača su optimistična ali i realna, a to je ulazak barem dva naša predstavnika u prvu polovicu generalnog poretka. To bi trebao biti dobar korak ka vrhu, ili bolje rečeno bijeg iz donjeg doma svjetske trail scene. Prvenstvo je izuzetno jako i rekordno masovno (53 zemlje sa svih 6 kontinenata), što znači da se trail stihijski širi diljem planete i trenutno je daleko najbrže rastuća atletska disciplina.
Alen Paliska, vođa delegacije
Staza je najkraća u odnosu na prethodna prvenstva (44 km), što će na neki način pogodovati našoj ekipi jer je na hrvatskoj sceni jako malo dugačkih trailova od 50 i više km.
– Prvenstvo je osim pojedinačno, ujedno i ekipno, a poredak se računa zbrajanjem rezultata troje najboljih iz svakog tima. Muška ekipa nam je ovog puta nešto jača od ženske, ali je zato muška konkurencija općenito jača i gušća. Uglavnom, ekipni plasmani unutar prvih 25-30 ekipa bi u potpunosti zadovoljili sve naše timske apetite i rezultatski opravdali odlazak u ovaj lijepi dio Portugala – zaključio je Janković.
Sav prihod od kotizacija dm će donirati Hrvatskom forumu protiv raka dojke Europa Donna
U subotu, 8. lipnja 2019., na Jarunu (livada između ulaza Hrgovići i Hrvatskog Sokola) održat će se osma dm ženska utrka. Program dm-ove tradicionalne proslave aktivnog života kojom se promovira bavljenje sportom i briga o zdravlju započet će u 17 sati. Ana Miščević i Ivan Vukušić vodit će program dm ženske utrke koji obuhvaća utrke u četiri kategorije:
dječja utrka (2 – 6 godina) duljine 300 metara, s početkom u 18 sati; kotizacija 10 kuna
dječja utrka (7 – 11 godina) duljine 600 metara, s početkom u 18 i 30 sati; kotizacija 10 kuna
dm ženska utrka (rekreativna) duljine 3 kilometra, s početkom u 19 sati; kotizacija 20 kuna
dm ženska utrka (natjecateljska) duljine 6,5 kilometara s početkom u 19 i 30 sati; kotizacija 30 kuna
Svi zainteresirani mogu se prijaviti i na sam dan utrke na Jarunuod 10 do 17 sati te u prodavaonicama dm-a do 17 sati. I ove godine dm ženska utrka ima i društveno-odgovoran cilj te će dm novac od kotizacija donirati Hrvatskom forumu protiv raka dojke Europa Donna Hrvatska.
Na dm ženskoj utrci svi posjetitelji imat će priliku počastiti se specijalitetima poznatih food blogerica Lane Klingor Mihić, Sandre Rončević i Helene Malogorski iz dmBio kuhinje, a sve sudionike očekuju poklon-paketi i nagrade dm-a. Također, za posjetitelje su organizirani i besplatni dermatološki pregledi te zabavni park za najmlađe kao i kvizovi i nagradne igre za cijelu obitelj. dm poziva sve građanke i građane da dođu na dm žensku utrku kako bi zajedno proslavili aktivan i zdrav način života.
Natural Wealth® pripremio je nagradnu igru za kupce Natural Wealth® magnezija, najprodavanijeg branda magnezija na hrvatskom tržištu.*
U razdoblju od 1.6. do 31.7.2019. kupite bilo koji magnezij iz Natural Wealtha® i osvojite atraktivne nagrade:
1 x ljetovanje po izboru u vrijednosti 10.000 kn
5 x Natural Wealth® ležaljka
5 x Natural Wealth® poklon paket
Kako sudjelovati:
Slanjem SMS poruke sadržaja: NATURAL WEALTH, broj računa, ime i prezime, adresa (ulica, mjesto i poštanski broj) na broj Cijena SMS poruke je 2,40 kn, PDV uključen.
Natural Wealth® u svojoj paleti nudi čak 8 proizvoda magnezija:
Natural Wealth® Magnezij 375 mg + B1 + B6 + C šumeće tablete ugodnog su okusa naranče i grejpa i odlično su osvježenje u vrućim ljetnim danima. Samo jedna šumeća tableta dnevno osigurava preporučenu dozu magnezija, a obogaćena je vitaminima B1, B6 i C.
Natural Wealth®Magnezij Direkt 375 mg + B + C u samo jednoj vrećici dnevno osigurava preporučene dnevne doze magnezija, vitamina C i svih vitamina B skupine. MAGNEZIJ DIREKT 375 mg + B + C primjenjuje se i otapa direktno u ustima bez upotrebe vode, a odličnog je okusa zahvaljujući osvježavajućim prirodnim aromama naranče i limuna. Pakiranje sadrži 20 vrećica.
Natural Wealth® Magnezij Sport Direkt sadrži idealnu kombinaciju sastojaka koji pružaju energiju, štite imunitet i funkciju mišića kod sportskih napora. Dostupan je u pakiranju od 20 vrećica s granulama okusa limete za direktno otapanje u ustima, što omogućuje bržu apsorpciju. Svaka vrećica sadrži preporučenu dnevnu dozu magnezija (375 mg), vitamine B6 i C te L-karnitin.
Natural Wealth® Magnezij Sport sprej je visokokvalitetni mineralni sprej koncentriranog magnezijeva klorida, za direktnu primjenu na koži. Pogodan je za njegu kože i masažu mišića nakon sportskih napora, kao i za sportsku masažu napetih mišića. Specijalna kombinacija magnezija, mentola i eteričnih ulja, umasirana u kožu tijela, ima opuštajući učinak i pruža trenutno olakšanje umornim mišićima. Formula istovremeno hladi, osvježava i njeguje kožu, a može se koristiti više pita dnevno.
Natural Wealth® Magnezij More + B6 sadrži prirodni magnezij iz čiste morske vode s visokim udjelom elementarnog magnezija do 6 puta bolje bioraspoloživosti**, prirodne morske minerale u tragovima koji djeluju u sinergiji s magnezijem te vitamin B6 koji pomaže ulasku magnezija u stanice. Pakiranje sadrži 20 biljnih kapsula, a uzima se jedna kapsula dnevno.
Natural Wealth® Magnezij 500 mg – svaka tableta osigurava snažnu dozu od 500 mg magnezija, a proizvod je dostupan u pakiranju od 60 tableta.
Natural Wealth® Magnezij 250 mg tablete preporučuju se za svakodnevnu nadopunu magnezija, a dostupne su u ekonomičnom pakiranju od 100 tableta.
*prema podacima IQVIA za 2018.; kategorija: magnezij
**u usporedbi s magnezijevim oksidom, Felice VD et al (2018). Podaci proizvođača
Magnezij doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti, normalnom metabolizmu stvaranja energije, normalnoj funkciji mišića i živčanog sustava. Vitamin C doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava.
Više od 1.000 trkača diljem Hrvatske u nešto više od mjesec dana je kroz sudjelovanje u izazovu PoKRENI zajednički prikupilo 100.000 kilometara za nabavku proteza za troje djece
Borna, Karlo i Marija prva su djeca u Hrvatskoj s amputacijom donjih udova koja će dobiti sportske proteze i to one koje će im omogućiti njihovu veliku želju – bavljenje sportom, što do sada zbog svog zdravstvenog stanja nisu mogli ostvariti.
Borna je trinaestogodišnjak iz Slavonskog broda i velika mu je želja baviti se trčanjem, Karlo je devetogodišnji Međimurac i želi se baviti rukometom, a i jedanaestogodišnjoj Mariji iz Dugog Sela nova će proteza uvelike olakšati svakodnevnicu.
Zahvaljujući više od 1.000 trkača koji su u nešto više od mjesec dana zajednički prikupili 100.000 kilometara u PoKRENI – Pokloni svoje kilometre izazovu, osiguravajuće društvo GRAWE Hrvatska donirati će prikupljene kilometre u obliku 100.000 kuna Udruzi osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije upravo za nabavku sportskih proteza za Bornu, Karla i Mariju i njihove prve trkačke korake.
„U ime cijele udruge i naših troje mališana zahvaljujem se svim trkačima koji su prepoznali ovu vrijednu inicijativu i uključili se trčanjem i prikupljanjem kilometara kako bi zajednički omogućili Borni, Karlu i Mariji da i oni uz pomoć sportske proteze naprave svoje prve trkačke korake i potrče ravnopravno sa svojim prijateljima“, rekla je Ana Sršen, predsjednica udruge UAZ i dodatno istaknula: „Nažalost, ovakva su aktivna sportska pomagala iznimno skupa i mnogima nedostupna. Zbog klasičnih proteza koje im ne omogućuju lakše kretanje, a posebice bavljenje sportom, ta su djeca zakinuta za svoje osnovno pravo, pravo na igru ravnopravno sa svojim prijateljima, a proteze će im upravo to i omogućiti“.
Te praktične, lagane i prilagodljive proteze za stopalo, potkoljenicu ili cijelu nogu toj će djeci ispuniti njihov najveći san – da prvi puta u životu potrče, zaigraju rukomet ili se bave omiljenim sportom. Uz pomoć fizioterapeuta i trenera njih će troje u samo nekoliko tjedana uspjeti napraviti svoje prve trkačke korake. Osiguravajućem društvu GRAWE Hrvatska posebno je zadovoljstvo što su te proteze dugog vijeka, stoga će jednog dana kada ih Borna, Karlo i Marija prerastu, proteze biti vraćene Udruzi UAZ te pružiti i nekom sljedećem djetetu mogućnost lakšeg kretanja i bavljenja sportom.
Entuzijazam i veselje ovih mališana dokaz je i dovoljna motivacija svima kako je sport i rekreacija nužna za održavanje zdravlja. Primjer je to i za mnogu djecu koja nemaju zdravstvenih poteškoća, a opet najviše vremena provode ispred računala i mobitela.
Inicijativu PoKRENI trčanjem na GRAWE noćnom maratonu 31. kolovoza na zagrebačkom Bundeku podržat će i Maja Drobnjaković, članica Udruge osoba s amputacijom Grada Zagreba i Zagrebačke županije i profesorica kineziologije. Ona je ujedno i jedina osoba s amputiranom potkoljenicom u Hrvatskoj koja trči na duge staze. Maja će u svoj niz otrčanih utrka uključiti i trčanje na GRAWE noćnom maratonu i tako svojim primjerom motivirati i druge osobe na važnost bavljenja fizičkom aktivnošću radi održavanja zdravih životnih navika.
„U svom radu u Udruzi susrela sam se mnogim osobama s nekim oblikom amputacije donjih udova, a koje u potpunosti zaziru od bilo kakvih duljih trkačkih aktivnosti jer smatraju kako to ne mogu. No, smatram kako je trčanje na duže staze itekako moguće i za osobe s amputacijom donjih udova i da ne postoje nikakve prepreke za bilo kakvim oblikom fizičke aktivnosti, pa tako i trčanjem. Mene moje zdravstveno stanje i amputacija potkoljenice nikada nije demotivirala nego dapače, želim pokazati da sam ravnopravna s ostalima i da se jednako mogu i dalje baviti sportom čime sam se oduvijek i bavila“, rekla je Maja.
GRAWE noćni maraton finalno je događanje PoKRENI – Pokloni svoje kilometre izazova. Prijave za GRAWE noćni maraton su u tijeku, a podsjećamo kako je ova utrka prije svega namijenjena svima onima koji žele istrčati svoju prvu utrku. Njima je na raspolaganju posebna disciplina ‘Desetinka’ od četiri kilometra uz one od 10 kilometra, polumaratona ili cijelog maratona.
Velebit ultra trail prva je naša treking & trail utrka, s kojom je davne 2003. godine počela outdoor i treking manija u Hrvatskoj. Kao i svake godine, ove sezone nudi izazove kojima je teško odoljeti, a neke još teže savladati, poput najduže discipline Velebit 50 milja (82 km).
Osim što se mnogi bruse skinuti rekord ove staze, koji trenutno iznosi 13:30 sati, oni manjih apetita moći će izabrati neku od kraćih kategorija: 7 km, 16 km, 28 km i 42 km, a koje sve prolaze kroz područje Nacionalnog parka Paklenica.
Kategorije Velebit ultra traila
50 miles Najduža i najzahtjevnija kategorija Velebit ultra traila je 50 milja, odnosno 80 kilometara. Na njoj najambicioznije trkačice i trkače očekuje oko 3.750 metara visinske razlike penjanja te oko 4.650 metara visinske razlike spuštanja. Starta se u 22 h 21. lipnja 2019. u Baškim Oštarijama, a cilj utrke je u Starigradu Paklenica. Limit utrke je 26 sati.
Marathon
Maratonska kategorija od oko 43 kilometra starta u subotu 22. lipnja u 7 sati iz Starigrada Paklenica, gdje je i cilj. Limit je 13 sati, a kružna utrka pred sudionike stavlja oko 2.200 metara visinske razlike penjanja i isto toliko spuštanja.
Challenger
Izazovna će biti i utrka Challenger kategorije od 28 kilometara. Ukupno 1.350 metara penjanja i spuštanja očekuje trkačice i trkače ove kategorije, a start i cilj su u Starigradu Paklenica. Start ove utrke je 22. 6. u 7:30 h.
Active
“Samo” 16 kilometara i 850 metara razlike penjanja i spuštanja očekuje “aktivne” trkače i trkačice. Oni startaju zajedno s Challenger kategorijom, u subotu 22. 6. u 7:30 h.
Light
Za one koji žele nešto lijepo doživjeti, a ne žele se pretjerano izmoriti, postoji Light kategorija, od 7 kilometara. Ova kategorija starta u subotu 22. 6. 2019. u 8:30 na ulazu u Nacionalni park Paklenica.
I ove godine Velebit ultra trailu domaćin je Starigrad Paklenica i NP Paklenica, a uz potporu partnera Naturel i Adidas Terrex te Continental Treking lige, čiji je i ova utrka neodvojiv dio.
Provedite sportski vikend 21. i 22. lipnja u Paklenici!
7482 fotografije trkačica i trkača na nedjeljnom Plitvičkom maratonu i polumaratonu spremno je za preuzimanje iz našeg RaceMoment sustava.
Postupak je jednostavan, dovoljno je upisati startni broj s utrke, izabrati fotografije koje želite preuzeti i na kraju ih preuzeti na računalo. Naše RaceMoment foto zone bile su na 12. kilometru i u cilju.
Napominjemo da ovaj posao obavite na računalu, ne na mobitelu.
