Naslovnica Blog Stranica 44

U nedjelju trčimo Zagreb 5×5 Winter Classic, još se stigneš uključiti

Dočekali smo konačno snijeg u Zagrebu, a i temperature su prave zimske. Pravo je vrijeme za Zagreb Winter Classic!

 

Dobro se, višeslojno odjenite, i vidimo se u nedjelju 27. siječnja 2019. u 11:00 sati na startu u zagrebačkim Ravnicama na Teniskom centru Maksimir. Prijaviti se još možete na www.utrka.com , a startne brojeve preuzeti od petka poslije 15:00 sati u Run&Treku u Centru Kaptol. Organizator se pobrinuo za grijane svlačionice i topli čaj, a za osvježenje bez obzira na hladnoću, tu je i Heineken 0.0!

Zagreb Winter Classic utrka je na 5 km i prva utrka iz serijala Zagreb 5×5 powered by Heineken 0.0. Svaka utrka je posebna i trči se na različitim zagrebačkim lokacijama, a najbolje u cijelom serijalu organizator posebno nagrađujete.

Do subote se još uvijek možete prijaviti i na cijeli serijal uz pogodnost jedne utrke gratis.

Vidimo se na Zagreb 5×5!


Ovako je bilo prošle godine:

Zagreb 5×5 počeo s rekordnim brojem trkača na Winter Classicu

Pozdravi proljeće na ZAGREB21 Zagrebačkom proljetnom polumaratonu powered by Heineken 0.0!

Proljeće se bliži, a oko prvog dana proljeća održava se ZAGREB21 – Zagrebački proljetni polumaraton powered by Heineken 0.0. I ove godine čeka nas odlično organizirana utrka, ovaj put na novoj atraktivnoj stazi i s preodličnom finišerskom medaljom.

 

Kao i prethodnih godina, start i cilj će biti ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice, na Aveniji Većeslava Holjevca. No za razliku od prethodnih godina, starta se u suprotnom smjeru i trči u smjeru centra, na sjever. Na semaforu skrećemo lijevo i trčimo Avenijom Vukovar do Savske ulice. Savskom trčimo do Prisavlja i onda tom ulicom do HTV-a i kroz HTV. 🙂 Vraćamo se na Aveniju Većeslava Holjevca, okrećemo prema Bundeku pa oko njega i zatvaramo prvi polumaratonski krug povratkom pred NSK. Drugi polumaratonski krug je kraći, trči se Avenijom Većeslava Holjevca i oko Bundeka, s ciljem ispred NSK.


Zabilježi datum utrke: 17. 3. 2019.


 

Osim polumaratona, moći ćete trčati kao dio štafete od četiri člana ili kratku utrku od 5 kilometara.

Spominjali smo i preodličnu medalju, ali nećemo otkriti baš sve u ovom tekstu, nju ćemo predstaviti uskoro. 🙂

Startni paketi uključuju:

za polumaraton

  • startni broj i čip (brojevi se ne vraćaju)
  • okrjepu za vrijeme i nakon utrke
  • vrećicu za tenisice s logom utrke
  • atletsku dri fit majicu s logom utrke
  • finišersku medalju
  • obrok nakon utrke

(startni paket za štafete uključuje sve gore navedeno za svakog natjecatelja)

Ako ti je 21 km previše, skupi ekipu za štafetu

za utrku na 5 km

  • startni broj i čip (brojevi se ne vraćaju)
  • okrjepu za vrijeme i nakon utrke
  • vrećicu za tenisice s logom utrke
  • pamučnu majicu s logom utrke.

Prijave su u tijeku, u trenutku pisanja ovog teksta prijavilo se već oko 800 trkačica i trkača.

Budi dio pozdrava proljeću na ZAGREB21 Zagrebačkom proljetnom polumaratonu powered by Heineken 0.0!

Ovako je bilo prošle godine:

Promo tekst

Što je canicross i kako se uključiti u utrke s ljubimcem

Foto: Sonja Ukmar

Unazad nekoliko godina, canicross je postao, isprva, novost u Hrvatskoj, a otad i sve popularnija sportska disciplina. Prije dvije godine na “ljudskoj” trail utrci, Popišanac Trail u Slatini prvi je put osmišljena i uvrštena canicross staza, kao jedna od ponuđenih opcija na događaju, a sad se pokreće i prava canicross liga u Hrvatskoj.

 

Trčanje sa psima u formi canicrossa kao zasebna disciplina razvilo se iz treninga sportskih pasa koji zimi vuku zaprege, a održavaju kondiciju čitave godine, odnosno i onda kad nema snijega. To je nova disciplina koja je postala popularna u 2000-tima, a 2003. godine održano je prvo svjetsko prvenstvo.

 

Osnovne značajke canicrossa

International Federation of Sleddog Sports, krovna organizacija u okviru koje se organiziraju kontinentalna i svjetska prvenstva, propisuje da canicross staze moraju biti dugačke između dva i osam kilometara te da njihove tehničke značajke ne smiju ugrožavati sigurnost natjecatelja – čovjeka i psa. Imajući to u vidu, podloga staza mora biti pretežno zemljana jer to psima najviše odgovara, a posebno se vodi računa i o vremenskim uvjetima na dan utrke.

Sportska događanja na kojima se trči canicross, obuhvaćaju i bikejoring – disciplinu u kojoj pas vuče biciklista, scootering – disciplinu u kojoj pas vuče čovjeka koji je na specijaliziranom skuteru, te zapregu koju vuče četiri do osam pasa.

 

Začeci trkačke discipline čovjeka i njegovog najboljeg prijatelja, u Hrvatskoj

U Hrvatskoj  je dosad organizirano svega nekoliko canicross utrka – 2015. i 2016. godine Kros DOGađanje “Brze šape”, te 2017. i 2018.  Alfa Canis Dog Race. Organizatori utrke Popišanac trail u Slatini su 2017. godine u sklopu svoje utrke uvrstili canicross disciplinu na stazu dugačku sedam kilometara, a 2018. pridružili su im se još jedni kolege iz Slavonsko-baranjske Trail Lige, organizatori Podunavlje traila u Erdutu.

U sve što nismo znali o toj sportskoj disciplini te utrkama koje se u zadnje vrijeme odvijaju u našoj zemlji, uputila nas je Irena Smojver, poznata po postizanju odličnih rezultata na trail utrkama sa svojom ptičarkom Harley, u vrijeme kad canicross u Hrvatskoj još nije ni postojao.

– Usprkos manjku iskustva u ovom sportu, te prve canicross utrke bile su organizirane na visokoj razini, a natjecatelji su imali izrazito pozitivna iskustva. S obzirom na to da je canicross kao sport kod nas u samom začetku, naglasak je više bio na promicanju aktivnog života s našim psima, a manje na postizanju rezultata – Irenino je mišljenje.

 

Prins Canicross Croatia trail liga

Mateja Tuščić, koja je ove godine nakon sudjelovanja na canicross utrci Popišanac traila, pokrenula Facebook stranicu Canicross Croatia, idejna je začetnica Prins Canicross Croatia trail lige u čijoj organizaciji sudjeluje i sama Irena.

– Mateju i njezinu pseću ljubimicu, bordericu Albu upoznala sam na već spomenutom Popišanac trailu, a ubrzo nakon toga zajedno smo otišle u Erdut, kako bismo sudjelovale na canicross utrci organiziranoj u sklopu Podunavlje traila. S obzirom na to da obje redovito trčimo u društvu svojih pasa te izrazito pozitivno iskustvo s navedenih utrka, canicross nas je kao disciplina oduševio te smo odlučile potaknuti razvoj ovog sporta i na našim prostorima – priča nam Irena, jedna od pokretačica canicross lige u Hrvatskoj.

Prins Canicross Croatia trail liga sastojat će se od deset utrka, a sedam najboljih nastupa bodovat će se za ukupni poredak. Devet canicross utrka lige bit će organizirane kao zasebna disciplina u sklopu trail utrka. Planirano je da posljednja utrka lige bude isključivo canicross i to u organizaciji Canicross Croatia projekta.

Foto: Lana Šokota

Organizirani treninzi, čak i sa psima koji traže dom

Na stranici Canicross Croatia može se vidjeti da su osnivači lige, ujedno i osnivači jednog cijelog pokreta te da organiziraju i druge sadržaje poput treninga.

– Nas nekoliko zaluđenika trail trčanjem  i psima, okupljenih pod nazivom Canicross Croatia od početka studenog organiziramo zajedničke treninge na području Zagreba. Glavni nam je cilj potaknuti ljude i pse bez obzira na godine i kondiciju, da se aktiviraju i uključe u ovaj sport – kaže nam Irena.

Na treninzima je ponuđeno nekoliko grupa – šetači i trkači početnici razine 1, 2 i 3, te trkači na pet i sedam kilometara. Također, plan je organizirati ovakav tip treninga na različitim lokacijama diljem Hrvatske.

– Posebno smo ponosni što na našim treninzima, u suradnji s udrugama koje skrbe o nezbrinutim životinjama, sudjeluju i psi koji traže dom. Sve osobe koje žele sudjelovati na treninzima, a nemaju psa, mogu nam se obratiti te ćemo im među psima koji traže dom pronaći partnera za šetnju ili trčanje – još je jedan benefit koji Irenina skupina nudi.

 

Tebi trebaju samo tenisice, a psu orma

Canicross opremu sačinjava orma odnosno oprsnica za psa te rastezljiv bungee povodac koji je pričvršćen za pojas trkača. Postoje duži i kraći tipovi ormi koji se biraju ovisno o načinu trčanja psa. Primjerice, ako pas cijelo vrijeme vuče trkača odgovarat će mu duže vrste ormi, a ukoliko pas ne vuče cijelo vrijeme ili trči sa strane, bitno je voditi računa da orma stoji fiksno na leđima psa i ne pomiče se.  Orme specijalizirane za canicross dizajnirane su na način da ne ograničavaju prirodno kretanje i disanje psa, kako smo doznali od naše sugovornice.

 

Kako uskladiti svoju energiju s energijom psa

Ukoliko vlasnik i pas nisu u mogućnosti sudjelovati na canicross treningu s drugima te trče sami, postoji više načina da se psa potakne da „vuče“ vlasnika. Od korištenja asistencije druge poznate osobe koja će trčati ispred i za kojom će pas vući, do stavljanja omiljene igračke ili hrane na udaljenost od, primjerice, 50 ili 100 metara ispred.

Canicross trening mora mu biti prikazan kao pozitivno iskustvo, uz mnogo pohvala i nagrada u obliku poslastica. Psa je bitno obilno nagraditi za poželjno ponašanje odnosno vučenje trkača, te ne pretjerati s dužinom i intenzitetom treninga, kao i kod trkača-početnika. S vremenom, pas će shvatiti što mu je činiti čim mu se stavi oprema za canicross – Irenine su riječi.

Naša nas sugovornica upućuje kako bi bilo dobro, ako je ikako moguće, kod zagrijavanja na samom početku canicross treninga, da pas trči odvezan.

– To je važno kako nas ne bi povukao do prejakog tempa koji nam ne odgovara i kako se sam ne bi pregrijao dok je „nabrijan“. Na canicross utrkama u Sloveniji primjetila sam da se iskusniji trkači zagrijavaju bez svojih pasa – Irenini su dojmovi.

Vrhunski canicross trkači i njihovi psi, zapravo, samo jednom tjedno treniraju u canicross formaciji“ i tu se uvijek radi o kratkom treningu visokog intenziteta, kako bi psi naučili da, kada im se stavi oprsnica, trče punom snagom u vidu pripreme za utrke. Ostale dane treniraju po planu i programu kao i svi ostali trkači, dok psi slobodni  trče oko njih u tempu koji im odgovara.

 

Koliko pas može izdržati

Canicross je pogodan za sve pse, bez obzira na njihovu veličinu i pasminu, doznajemo. Pritom je bitno da je pas zdrav i da treninzi budu prilagođeni njegovim mogućnostima i kondiciji.

Kao kod trkača, i među psima se brzina i izdržljivost uvelike razlikuju. Ukoliko redovito trenira sa svojim psom, svaki trkač trebao bi znati njegove mogućnosti te sukladno tome prilagoditi dužinu i zahtjevnost staza na koje će ga odvesti. O tome uveliko ovisi i temperatura – neki psi ne podnose visoke temperature i skloni su pregrijavanju, dok drugima smeta hladnoća.

– Moja trkačka partnerica Harley, koja je uz mene na svakom treningu, vrlo je izdržljiva te često trčimo po trail stazama dužim od 20 kilometara. Napominjem da smo do toga došle postepeno te da za vrijeme takvih treninga nosim vodu i za nju. Dojma sam da psi u trčanju napreduju mnogo brže od nas ljudi te im vrlo brzo raste izdržljivost i tempo – podijelila je svoja iskustva naša sugovornica.

 

Kalendar lige

  1. kolo – 26. siječnja 2019. – Samoborski zimski canicross trail (Samobor)
  2. kolo – 9. veljače 2019. – Neptun canicross trail (Osijek)
  3. kolo – 23. ožujka 2019. – Kalnik canicross trail (Križevci)
  4. kolo – 6. travnja 2019. – Ban canicross trail (Zaprešić)
  5. kolo – 26. svibnja 2019. – Poniq canicross trail (Zagreb)
  6. kolo – 7. rujna 2019. – Popišanac canicross trail (Slatina)
  7. kolo – 28./29. rujna 2019. – Podunavlje canicross trail (Erdut)
  8. kolo – 5. listopada 2019. – Ždral canicross trail (Daruvar)
  9. kolo – studeni 2019. – Papuk canicross trail (Velika)
  10. kolo – prosinac 2019. – Canicross Croatia trail (Zagreb)

 

Piše: Martina Maloča

PRVI KALNIK TRAIL – Ranoproljetna priprema za sezonu uz trčanje s kalničkim vilama

Kao idealnu pripremu za epsku utrku 100 milja Istre, u kalendare sad možete ubilježiti još jednu utrku kalničkog lanca – Kalnik Trail. Datum je 23. ožujka i u idealnom je, dvotjednom razmaku, iza obližnjeg ludbreškog Crazy Hilla, te tri tjedna ispred Istre. Lokacija je, kako i sam naziv govori, Kalnik ponad Križevaca.

 

Udruga kineziologa Grada Križevaca, uz skupinu građana entuzijasta odlučila je predivnim kalničkim gorjem organizirati prvu trail utrku u tom kraju. Utrka će krenuti iz centra sela Kalnik, kružiti Kalničkim gorjem te završiti gdje je i počela. Natjecatelji će trčeći ili hodajući službeno označenom stazom po šumskim, zemljanim i makadamskim putovima, utrku morati završiti u zadanom vremenu sa svim kontrolnim točkama.

 

BOR, POTOK & KAMEN

Rute su određene, i to u četiri kategorije. Prvotno su bile predviđene tri, ali s obzirom na sve veći interes i za pseću kategoriju, organizator se odlučio prikloniti i tom prohtjevu. I ne samo to, nego se time priključio u Canicross ligu Hrvatske.

Osim sedam kilometara trčanja s ljubimcima, istu kilometražu i rutu obuhvaćat će i obiteljska kategorija BOR. Iduća veća je POTOK, a iznosit će 14 kilometara s 500 metara uspona. Najduža, ona od 25 kilometara staza, zove se KAMEN te će se po njoj natjecatelji penjati 1000 metara uvis.

– Kategorije utrke odlučili smo nazvati po pitoresknim potkalničkim naseljima na južnim padinama Kalnika. To su, od zapada prema istoku – BOR po Borju, POTOK po Potoku Kalničkom, te KAMEN po Kamešnici – pojasnio nam je jedan od organizatora Vilim Ivančan.

Najdulje dvije kategorije startat će u 10 sati, BOR starta 15 minuta kasnije, dok canicross kreće u 10:30 sati. Nema straha, sasvim je dovoljno okrepnih stanica određeno za sve kategorije.

 

Uvažavajte jedni druge na stazi

Iako se trči na istoj dionici, organizatori su u dogovoru s Canicross Croatia, odlučili start canicross kategorije vremenski pomaknuti od kategorije BOR, tako da si trkači međusobno ne smetaju.

– Ukoliko vas pretrčava brži trkač ili canicrosser potrebno je pomaknuti se u desnu stranu. Općenito je bitno paziti da psi ne smetaju drugim trkačima, ali upravo zato je start napravljen s odmakom od 15 minuta, kako bi susreti bili minimalni – upute su Mateje Tuščić iz Canicross Lige.

 

Sve što Kalnik ima za ponuditi…

Osim što je i sam Vilim trail entuzijast, poanta ove utrke je i poticanje svih na tjelesnu aktivnost, a posebice obitelji s djecom na boravak u prirodi. Također, tu je i turistička promocija Kalnika koje svakako ima nevjerojatan potencijal za to – sa svojih, bogomdanih, sedam stjenovitih zubi te zidinama staroga grada, uz legende o Šljivarima, Crnoj kraljici, vilama planinkinjama i šumskim deklama. Stoga je događaj dobio svesrdnu podršku Općine Kalnik.

Priču o zametku i realizaciji ideje s nama je podijelio Vilim.

Vilim Ivančan, idejni začetnik i jedan od organizatora utrke

– Otkad sam počeo pohoditi ovakve utrke prije gotovo pet godina, mislio sam kako bi bilo sjajno imati jednu takvu utrku u susjedstvu. Prošle godine napokon se okupila skupina istomišljenika, i zajedničkim snagama smo, uz puno upornosti i truda, uspjeli organizirati prvo izdanje Kalnik Traila. Ondje će se 23. ožujka prikazati Kalnik i kalničko gorje u svojem najboljem svjetlu – Vilimove su riječi.

Ipak, organizatori su rutama odlučili zaobići spomenute atrakcije jer su ponešto opasnije za natjecateljsku gužvu i brzinu, posebice za one neiskusnije. Stoga, zubi i grad ostaju za ležerniji obilazak nakon utrke, ukoliko ostane snage, ili pak kao motivacija za povratak na ovu bajkovitu lokaciju.

Stoga se utrka odvija na terenu pristupačnom baš svima koji bi željeli sudjelovati, pa i onima koji nemaju veliko sportsko iskustvo.

– Ovakva je utrka sportski događaj kakav još nije bio u ponudi u našem kraju i pomoću nje željeli bismo upoznati ljude s trail trčanjem kao posebnim i vrijednim oblikom sportske aktivnosti – riječi su organizatora.

 

Da ne zaboravimo…

Natjecatelji, naravno, neće otići s utrke gladni, ni praznih ruku. Nakon teškog posla na stazi, u cilju ih očekuje obrok, a startnina uključuje majicu, finišersku medalju i ostalo. Također, dodijelit će se nagrade za ukupne pobjednike u kategorijama te najmlađeg i najstarijeg trkača.

Piše: Martina Maloča

 

KLJUČNI SUPLEMENTI ZA IZDRŽLJIVOST: Regeneracija

U prethodnom članku razjasnili smo važnost energije i nadomjestak minerala nakon zahtjevnog treninga. Sada kada smo završili s treningom, vrijeme je za regeneraciju. To znači da se moramo dobro odmoriti i naspavati, no najprije, u prvih dvadeset minuta moramo nadomjestiti tijelu sve hranjive tvari koje je “izgubilo”.

 

Pročitaj: KLJUČNI SUPLEMENTI ZA IZDRŽLJIVOST: Energija i hidracija

U principu, većina sportaša koristi već gotova regeneracijska pića, no naravno, njih se može obogatiti raznim osnovnim sastojcima prema vrsti treninga, prehrani sportaša i njegovom ili njezinom općem zdravlju. Dobro regeneracijsko piće za sportaše koji se bave sportovima izdržljivosti sadrži jednostavne šećere (monosaharide), odgovarajući omjer visokokvalitetnih proteina (sirutke ili proteina sirutke), suplement aminokiselina (BCAA, glutamin), kao i vitamine i minerale. Pravilna regeneracija tijekom perioda anaboličkog prozora krucijalna je za rast funkcionalne mišićne mase i obnovu zaliha glikogena te sprječavanje iscrpljenosti i pretreniranosti.

 

Dotaknimo se mitova

Šećer je loš. Naravno, jedete li ga uvečer prije spavanja ili gledanja televizije. Regenerativna pića sadrže ga u najjednostavnijem obliku (dekstrozi), budući da se neposredno nakon treninga zalihe glikogena mogu napuniti do posljednjeg grama kako bismo mogli više trenirati sljedeći dan. Dekstroza, kao takva, lako prodire u stanice i potiče rast mišićne mase inzulinskim odgovorom. Naravno, potrebno je odrediti zdravu mjeru i prilagoditi dozu vrsti treninga i količini konzumirane dekstroze u samom hidracijskom piću.

Treći problem, koji je poznat većini, čine proteini i povezane tvari. Osim onih koji su već stari kupci, u našu trgovinu dolaze najčešće dvije vrste novih kupaca. Prvi koriste čokoladno mlijeko za regeneraciju. Čokoladno mlijeko nije posve pogrešna odluka, ali nije ni najprikladnija namirnica s obzirom na njegovu strukturu i dostupnost. Prije svega, sadrži popriličnu količinu masti koja usporava prijenos tvari u krv, a potom, ne sadrži prikladan odnos makronutrijenata ni odgovarajuću količinu istih.

Ako u prvih dvadeset minuta nakon treninga ne konzumiramo odgovarajuće regeneracijsko piće, bit ćemo umorni, često mrzovoljni, naš mozak neće raditi, no što je najproblematičnije, u sljedećem periodu, takozvanom epidemiološkom prozoru, bit ćemo podložniji prehladama.

Nije potrebno privlačiti pozornost na činjenicu da neregenerani mišić (drugim riječima, mišić u katabolizmu, koji nije dobio odgovarajuće tvari) ne samo da je manje učinkovit, već je i podložniji ozljedama.

Obje dimenzije, i energija i hidracija, kao i regeneracija idu rukom pod ruku, koristeći nam i s fiziološkog gledišta, o čemu često ne razmišljamo. Produžen trening izdržljivosti, za razliku od onoga s utezima, često uništava našu hormonsku ravnotežu – čemu je razlog povećanje razina hormona stresa kortizola zbog produžene anaerobne aktivnosti.

Potrebno je znati da naši spolni hormoni dolaze od istog prethodnika (drugim riječima, iz iste “rezerve”), a što ga više pretvaramo u stres, to će manje mjesta ostati za testosteron i progesteron, a više će biti kortizola, estrogena, adrenalina. Konstantno povišene razine kortizola govore nam da treba stati jer utječu na mnoge funkcije (uključujući imunološku).

Odgovarajuća kombinacija konzumiranih proteina, ugljikohidrata, antioksidansa i minerala efektivno sprječava nepotrebno “trošenje” tijela. Naravno, u današnje vrijeme nemamo vremena pripremati vlastite regeneracijske shakeove, ali ih možemo dobiti gotove.

Obično, za vrlo zahtjevan trening, biramo piće s visokim sadržajem aminokiselina, vitamina i minerala, a za običan trening, potrebno je pobrinuti se da ne konzumiramo proizvode koji sadrže bilo kakve umjetne dodatke – prema tome, proizvod ne smije sadržavati bojila, štetne arome ni umjetne zaslađivače.

U sljedećem nastavku pisat ćemo o parcijalnijoj, ali ipak važnoj stvari – aminokiselinama koje grade naše tijelo i koje gubimo tijekom treninga izdržljivosti, stoga ih ima smisla dodavati našoj prehrani.

PROMO tekst

[PITAJ TRENERA] Stigli su prvi odgovori na vaša pitanja treneru Slavku Petroviću

Moramo priznati da smo poprilično iznenađeni brojem i kvalitetom pitanja koje ste nam poslali. Stiglo ih je više od 40,  a u ovom ćete tekstu pronaći odgovore na neka koja smo izabrali. Nadamo se da će biti korisna svima, a ne samo osobi koja je pitanje postavila. 🙂

 

Trčim jednom tjedno, a želim biti brža

Tanja ima 36 godina, za sebe kaže da je rekreativka, trči jednu i pol godinu, a najbolji joj je rezultat na 10 km 58:45 min.

PITANJE: Da li je moguće ubrzati se, ostvarivati PB-ove ukoliko se trči jednom tjedno? Dosegla sam svoje najbolje, brže više ne ide, držim konstantu već par mjeseci, jer realno jednom tjedno, rijetko dvaput, trčim. Tri puta tjedno redovito idem na funkcionalne treninge gdje radim aerobne i anaerobne i vježbe snage. Kada trčim, to bude najčešće dužina 5-10 km, rijetko više. Dva puta sam do sada otrčala half. Koji bi bio primjer intervala ili fartleka koji bi mi pomogli da se ubrzam na 5 i 10 km?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Jednom tjedno je zaista premalo da bi se reklo da treniraš trčanje, a kamoli da očekuješ neki napredak. Preporuka je tri treninga tjedno, a tako radi većina škola trčanja. Razni treninzi snage ne mogu u potpunosti zamijeniti trčanje, iako je i to bolje nego uopće ne trenirati. Polumaraton trčati s tako malo treninga nema baš nekog smisla, osobito s tako malom dužinom od 5-10 km/tjedan. Što se tiče tipova treninga za 5-10 km, fartlek je sigurno dobar odabir, ali ga ne preporučujem početnicima. Dobar je za podizanje forme, ali iziskuje previše intenziteta, pogotovo kad nemate osjećaj za ritam, pa radite intenzivne promjene. Za početnike je ipak bolje raditi intervale s pauzom (hodanjem ili potpunim mirovanjem). Uzbrdice (200 m) su dobar odabir, njima radimo na snažnoj izdržljivosti, a težim trkačima u prilog ide i to što tako ublažavaju udarce. Trebalo bi svakako jednom tjedno ubaciti trčanje srednjeg tempa (aerobnog praga), što je zapravo tempo trčanje u ritmu onog prvog osjećaja nelagode. Intervali ne trebaju biti duži od 1000 m. Intervale ne forsirati jer na tom tempu može se napredovati sa samim aerobnim treninzima, ali sa više treninga tjedno.

Imam problem s anemijom, ima li pomoći?

Vojko ima 34 godine od kojih trenira četiri. Kaže za sebe da je rekreativac iako ima odlične rezultate.

PITANJE: Postoji li nekakvo kvalitetno rješenje za problem trkačke anemije? U prvoj godini sam došao do svog osobnog u polumaratonu i od tada ne uspijevam postići kontinutet u treningu duži od 2-3mjeseca. Probao sam i s prehranom, stalno uzimam suplementaciju i tablete za taj problem, smanjujem tjedne kilometre, treniram svaki drugi dan. Inače, kad ne treniram krvna mi je slika jako dobra. Problem je u tome što ne mogu držati kvalitetnu razinu treninga kad željezo padne, a ubrzo zatim jedva i ikakvu razinu. Zanima me jesi li se susreo do sada s nekim koga si trenirao da je imao taj problem?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Anemija je veliki problem kod trkača. Problemi kod treninga počinju već kada hemoglobin padne za 10%. Novi problem nastaje kada odemo kod liječnika koji kaže da je sve uredu jer je sve još uvijek u granicama normale. Nakon što još malo padne nastaju veliki problemi i ne možete i ne smijete raditi ništa, jer i od malo intenzivnijeg treninga padate u  “rupu”. Važno je napomenuti da željezo nije toliko bitno, već feritin tj. zaliha željeza. Imao sam više problema kod trkačica i krvnom slikom, međutim i s nekim mlađim dečkima. Savjet, ako imaš problema sa željezom, češće ga kontroliraj i reagiraj prije nego što padneš u “rupu”, jer tada treningom imaš kontra efekt. U slučaju slabe krvne slike samo lagano trčkaranje dolazi u obzir. Visinske pripreme tj. boravak na visini također može pomoći. Boravak na 2000 mnv može ti popraviti hemoglobin za 7-10 %, naravno ako ne preforsiraš gore s treningom.

 

Kako da budem brži?

Kondor ima 43 godine, trenira jednu godinu i za sebe kaže da je rekreativac. Visok je 185 cm i ima 90 kg.

PITANJE: Trenutno trčim trke od 6 do 10 km na brzini 5:30 – 6:00 min/km, ovisno o stazi.Što napraviti da spustim to na 5 min/km i tu brzinu pokušam održavati barem do polumaratona, što mi je cilj odraditi u 2019.  godini.

ODGOVOR Slavka Petrovića: Treniraš tek godinu dana, a postavio si dosta ambiciozan cilj. Vjerujem da možeš doći do tog rezultata, no pitanje je koja je cijena tog uspjeha. Trebao bi raditi na kvaliteti i doći  do tempa od 4:40 min/km na 10 km da bi mogao krenuti u polumaratonski trening i ostvariti cilj od 5:00 min/km u polumaratonu. Vidim da imaš i podosta kilograma i kada kreneš u dužinsko trčanje moglo bi doći do povrede, prije svega koljenja, leđa ili možda stres frakture stopala. Na početku kada trkač počne trenirati, već nakon mjesec dana se vide veliki pomaci,  pa gledamo kao da će rezultati cijelo vrijeme ići istom krivuljom, međutim nije baš uvijek tako. Moj savjet je da radiš na sebi, pravilnom prehranom i treninzima dođeš na optimalnu težinu, ubaciš 2x tjedno trening snage i tek kada spustiš 5 km na 22-23 min i 10 km na 47-48 min kreneš hvatati 21 km 5:00 min/km. Naravno da kao trening možeš odraditi i polumaraton, ali shvati to kao trening i uživanciju. 

 

Muči me petni trn, što da radim?

Bojan ima 37 godina, visok je 190 cm i težak 90 kg, za sebe kaže da je rekreativac, a mogli bi reći i da je početnik, jer je ispunio da nema ni jednu godinu trkačkog staža.

PITANJE: Dijagnosticiran mi je petni trn, i zanima me na koji način se mogu najbrže riješit tog problema i koliko ne smijem trčati? Teško se suzdržavam zbog velike želje za polumaraton.

ODGOVOR Slavka Petrovića: Petni trn je ozbiljna ozljeda i svakako trebaš pregled liječnika. Imam puno iskustva s ozljedama, ali nisam liječnik i ne smatram se kompetentnim da dajem medicinske savjete. Svaka ozljeda koja traje duže vrijeme zahtjeva odlazak stručnoj osobi. Kada govorimo o ozljedama i zašto do njih dolazi, tu ima puno čimbenika. Prije svega ozljeda je sastavni dio svakog sporta, ali mi moramo preventivno raditi da do ozljede ne dođe, odnosno da bude što slabijeg oblika. To ćemo postići pravilnom pripremom za trening počevši od pravilne obuće tj. kvalitetnih tenisica koje ćemo u pravo vrijeme zamijeniti novima, kvalitetnog zagrijavanja, istezanja i doziranja treninga. Znam da ti nisam pomogao u odgovoru, ali kvalitetan odgovor možeš dobiti samo kod liječnika koji će prije svega dati točnu dijagnozu, vidjeti koliko je ozljeda  ozbiljna i u konačnici dati kvalitetnu terapiju da problem riješiš.

 

Željela bih održati formu na 1500 metara

Ana ima 19 godina, 175 cm i 64 kg, za sebe kaže da je rekreativka, a trči 1500 metara za 4:47 min.

PITANJE: Zanima me koliko je za osobu od 19 godina tjedno kilometara poželjno trčati kako bi se održala forma za 1500 m? Sama sebe treniram i sama sebi mjerim vrijeme. Uvijek mi je problem pronaći balans između dobre pripreme i pretreniranosti. Također me zanima koliko je štetno trčanje po asfaltu, tartanu i sl. za zglobove i što raditi kada se upale tetive?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Prije svega, ne možeš se nazvati rekreativkom ako trčiš 1500 m –  4:47, pogotovo ako imaš 19 godina. Svaki trener će ti reći da je velika šteta da se ne javiš u neki klub i pronađeš si trenera. Ipak je to vrhunski rezultat s kojim se skoro ulazi u reprezentaciju. Tjedna kilometraža ovisi o tome jesi li “brzi” ili “spori” trkač, odnosno da li taj rezultat izvlačiš iz brzine ili izdržljivosti. Što se tiče balansa i pretreniranosti, dolazimo ponovno do trenera koji će kontrolom treniranosti znati dozirati trening. Ako treniraš 1500 m onda ti svakako trebaju treninzi na stazi. Po upalama tetiva rekao bih da i dosta intenzivno treniraš. Prije dvadesetak godina podloga na kojoj se trenira bilo je izuzetno važna. Danas, kada su tenisice puno kvalitetnije i dobro amortiziraju udarce kod doskoka, nije više presudno. No i dalje je zemljana podloga najbolja pogotovo u bazičnom periodu. NAĐI TRENERA!

 

Ima li smisla kopirati način fitness treninga i koliko utrka godišnje trčati

Josip ima 22 godine i rekreativac je, ali ima dobre rezultate, npr. 5 km za 22:52 min. Početnik je i trenira četiri mjeseca.

PITANJA: 1 – Preporučate li promjenu rasporeda treninga unutar tjedna i njihove duljine? Često čujem fitness trenere da govore o tome da za konstantan napredak treba tijelu razbijati rutinu i raditi što raznolikije treninge pa me zanima je li i u trčanju neka analogija tome preporučljiva.
2 – Postoji li optimalan broj utrka godišnje i koliko često bi ih uopće trebalo trčati? Kakvi se treninzi preporučaju u tjednu nakon utrke?

ODGOVORI Slavka Petrovića: U periodizaciji treninga postoje razni periodi po kojima se treninzi slažu. Tako u pripremnom periodu marljivo skupljamo kilometre i glavni cilj nam je kvantiteta da bi u prednatjecateljskom periodu smanjili količinu i počeli raditi na kvaliteti kroz brže intervale koji nam u konačnici podižu formu. Trening je po definiciji programirani stres i adaptacija na taj stres, tako da je potrebna raznolikost treninga. Međutim,  kada govorimo o promjeni rasporeda unutar samog tjedna kada se što radi, jer npr.  za trening brzine tijelo mora biti odmorno, a svaka pojava umora znak je za prestanak treninga (zbog rizika od ozljede). Napomenuo bih da za rekreativne trkače duži intervali mogu biti opterećenje kao kratki sprintevi. Tako nakon dužinskog treninga ne bih preporučio  intervale već dan odmora. ZATO OPREZ!

Broj utrka godišnje ovisi o njihovoj dužini i opterećenju. Ako utrke shvaćate kao dio treninga i odradite ih na lakšem tempu može ih biti puno (svi volimo utrke i druženje s ljudima). Međutim, ako svaku utrku gledate ozbiljno i dajete 100% sebe, broj bi trebao biti puno manji. Nepisano je pravilo da je za svaki istrčani kilometar na utrci potreban jedan dan odmora od utrke. O  intenzitetu i dužini utrke ovisi kakav će biti tjedan nakon utrke. Svakako bi preporučio rastrčavanje. Isto tako umor od utrke ili jakog treninga često se zna osjetiti  tek nakon 48 h, pa nerijetko svojim trkačima dajem odmor tek nakon dva dana.

Možda sam preteška za povećanje brzine

Natalija ima 52 godine, od kojih trči tri. Najbolji joj je rezultat 1:47 na polumaratonu, a ima i maraton ispod 4 sata.

PITANJE: Moj problem je težina, jer ni uz svakodnevne treninge trčanja i teretane ne idu kile dolje, a mislim da bi moji rezultati bili sigurno bolji da sam lakša.

ODGOVOR Slavka Petrovića: Za dupogrugaško trčanje važno je biti lakši. Međutim to ovisi i o našoj građi, odnosno postotku masnog tkiva. Možda problem leži i u načinu prehrane (veličini obroka, kvaliteta…). Pokušajte se posavjetovati sa nutricionistom, kada mu kažete što i koliko jedete sigurno će vam znati dati odgovor na vaš problem.

 

Brz sam, htio bih biti još brži

Nero za sebe kaže da je rekreativac, trči 2 godine, visok je 181 i težak 77 kilograma, a ima 35 godina. Ima polumaraton za 1:26, 5 km za 19:10, a 10 km za 39:54 min.

PITANJE: Kako još poraditi na brzini i kako držati isti  tempo bez padanja ritma na 10 km ili 21 km. Treniram četiri do pet treninga tjedno, a cilj mi je ostvariti rezultat na 10 km za 37:55 min i half za 1:20 h. Molio bih neki savijet za brži napredak, tj. da dobijem izdržljivost na tempu 3:50 po km na duže staze. Zavolio sam trčanje i posvetio sam se tome maksimalno, šteta što ranije nisam počeo.

ODGOVOR Slavka Petrovića: Tvoji rezultati su jako dobri, pogotovo ako se u obzir uzme trkači staž. Svakako bi ti preporučio da angažiraš trenera, jer jednostavne formule na tvom nivou nema. Potrebno je sustavno trenirati, da bi se zadržao odgovarajući tempo na određenoj dionici, prije svega potrebno je trčati ujednačenim tempom (ne zaletjeti se na početku). Što se tiče samog treninga, potrebno je napraviti kvalitetnu bazu kako bi kasnije napravio kvalitetne intervale i to u konačnici što bolje povezao na samoj utrci. Od intervala ti preporučujem dionice 1000-3000 m, nekoliko sekundi  brže od tempa utrke. Šteta što nisi ranije počeo, ali utjeha ti može biti što nisi trkački potrošen.

 

I dalje primamo sva vaša pitanja na temu trčanja. No imajte na umu da sve dugotrajne ozljede treba rješavati liječnik, a ne trener.

 


Tko je Slavko Petrović?

Rođen je 1980. godine u Zagrebu. Atletiku, srednje i duge pruge, počeo je trenirati 1992. godine. Bio je dugogodišnji reprezentativac i sudionik velikih natjecanja (Mediteranske igre, Univerzijada, Europsko prvenstvo…). Još uvijek je aktualni rekorder hrvatske na 10.000m i 10 km. Nakon završetka atletske karijere, kao viši sportski trener počinje raditi u atletskim klubovima Zagreb i Svetice. Trenirao je i trenira mnoge hrvatske rekordere i reprezentativce koji su bili sudionici mnogih velikih natjecanja (Lisa Nemec, Nikolina Stepan, Matea Parlov, Kristina Božić, Zoran Žilić, Danijel Fak, Nikola Mikulić, Karlo Sušilović i još mnogi drugi). Zadnje dvije godine glavni je trener u “Akademiji trčanja Slavko Petrović” gdje trenira početnike ali i one koji žele postići malo zapaženije rezultate.

Posjeti…

Web stranica Brooks Akademije trčanja Slavko Petrović
Facebook stranica Brooks Akademije trčanja Slavko Petrović

Na proljeće 2019. i 2020. Plava Laguna 5150 triatlon u Zelena Resortu, Poreč

Na danas održanoj konferenciji za medije predstavnici javnog sektora – Istarske županije, Grada Poreča, Općine Funtana te pripadajućih turističkih zajednica potpisali su pismo namjere o podršci nove top manifestacije koja na proljeće 2019. godine stiže u Poreč, u organizaciji Plave Lagune i vlasnika licence za Ironman, World Triathlon Corporation.

 

Plava Laguna proteklih godinu dana radila je na dovođenju olimpijskog triatlona 5150 u Poreč, i u tome uspjela! Plava Laguna potpisala je ugovor sa World Triathlon Corporation, vlasnikom licence za Ironman, za  utrku 5150, koja će 2019. i 2020. godine održati u Zelena Resortu. Direktor utrke bit će Goran Vrus koji je predstavio okvirni raspored i trasu utrke kroz Poreč i Funtanu koja će zasigurno privući niz triatlonaca iz regije. Riječ je o 5150 utrci, odnosno olimpijskom triatlonu, što znači 1.5-km plivanja, 40-km biciklizma i 10-km trčanja, a koja će se održati 5. svibnja 2019.

Osim Plava Laguna 5150 Triatlon Poreč, što će biti njezin formalni naziv, u planu su održavanje IRONKIDS®i IRON GIRL® utrka 6. kolovoza 2019. godine. Tako je IRONKIDS® brendirani triatlon utrka za djecu, za koje će se točne discipline i udaljenosti još dogovoriti, no biti će riječ o jednoj od tzv. fun run utrka, a distance će biti prilagođene uzrastima, dok je IRON GIRL® utrka, namijenjena isključivo sportašicama u disciplini trčanje i to 5 km.  

Plava Laguna bit će u potpunosti zadužena za organizaciju i promociju ove mega manifestacije, dok se javni sektor potpisivanjem pisma namjere obvezao na podršku kroz infrastrukturnu, tehničku i financijsku pomoć, s obzirom da će ova manifestacija uvelike doprinijeti promociji Poreča, Funtane i Istre kao poželjne sportske i zabavne destinacije. Zajednički cilj je da ova manifestacija postane tradicionalan promotor turizma, sporta, zdravlja, raznolikosti i zabave u Istri, naglasili su iz Plave Lagune.

PR tekst

Iskoristi priliku ranih prijava za utrke 34. Plitvičkog maratona

U ljepotu Plitvičkih jezera nikoga više ne treba uvjeravati. Zbog svoje ljepote i jedinstvenosti, prije 70 godina postale su naš prvi nacionalni park, a prije 40 godina su zaštićene kao prirodna baština UNESCO-a. I ove godine, po 34. put, kroz tu ljepotu ćemo – trčati.

 

Naš najstariji maraton ove godine trčimo po 34. put. Kao i unatrag nekoliko godina, utrke se odvijaju u dva dana.

 

Subota 1. 6. 2019.

Prijave počinju već u petak 31. svibnja, a u subotu se uz njih održava i tradicionalni “obiteljski dan”. Trči se kratka utrka od 5 km, a za djecu su na rasporedu dječje utrke u blizini sportske dvorane u Mukinjama.

 

Nedjelja 2. 6. 2019.

Centralni dan događanja je nedjelja, kada u 9:00 sati kreću maratonska i polumaratonska utrka, na poznatom mjestu kod dvorane u Mukinjama. Osim solo maratona, može se trčati i maratonska štafeta u ekipi od četiri trkača/trkačice/mješovito.

Uvijek je puno veselja na utrci štafeta

 

Kraj ranih prijava

Kako bi troškovi za trkačice i trkače bili što manji, i ove godine otvorene su rane prijave za utrku. Do sada je već prijavljeno 500 sudionika iz 17 zemalja, pa nema sumnje da će kroz Plitvička jezera opet poteći rijeka trkača.

Rane prijave završavaju 15. siječnja 2019. godine u 24:00, nakon čega cijena startnine raste za 50 kuna za maraton i polumaraton, odnosno 20 kuna za utrku na 5 kilometara. Iskoristi priliku i uštedi. 🙂

 

Bogat startni paket za sve

U startnom paketu će svatko pronaći ulaznicu za Nacionalni park, koja sama praktično pokriva cijenu startnine. Osim toga, polumaratonce i maratonce čekaju i:

  • atletska dri fit majica s logom utrke                                                                               
  • vrećica za tenisice s logom utrke                                                                               
  • pasta party                                                                                              
  • obrok nakon utrke                                                                                
  • energetski gel ili napitak
  • finišerska medalja

a trkačice i trkače na 5 km:

  • pamučna dri fit majica s logom utrke                                                                            
  • vrećica za tenisice s logom utrke                                                                               
  • pasta party.

Prijavi se i trči najzeleniju utrku u Hrvatskoj! 🙂

Ovako je bilo lani:

 

 

Ostalo je još manje od 200 mjesta za Dubrovački polumaraton 2019.

Važna informacija za sve koji razmišljaju o sudjelovanju na petom izdanju Dubrovačkog polumaratona 28. travnja 2019.: trenutno je preostalo manje od 200 slobodnih mjesta!

 

Stoga, želite li biti dio ove utrke, savjetujemo vam da se registrirate čim prije. Posjetite Du Motion shop i izaberite osnovni ili VIP paket, ovisno koliko pogodnosti želite uz samu startninu. Već kod osnovnog paketa one, između ostalog, uključuju besplatni javni prijevoz, ulaz na gradske zidine, ulaz u gradske muzeje i izlet na Lokrum.

Imajte na umu i da cijena registracije raste od 1. siječnja.

Pored Dubrovačkog polumaratona, možete se registrirati i za druge Du Motion utrke, iznimno atraktivnu Utrku zidinama i humanitarnu 5K utrku građana.

Atraktivna utrka dubrovačkim zidinama

U sklopu programa najinternacionalnije hrvatske trkačke manifestacije, koja 27. i 28. travnja 2019. obilježava svojih prvih 5 godina, održat će se i Du Motion Expo, Du Motion Chat te drugi popratni sadržaji. 

Odlična atmosfera, brojni volonteri i zanimljive panoramske staze koje prolaze kroz staru gradsku jezgru i uz dubrovačku obalu glavni su razlozi zbog kojih se brojni trkači iz godine u godinu vraćaju podno Srđa.

Pridružite se slavlju, budite dio jedinstvenog Du Motion iskustva!

 

Promo

[INTERVJU] Matea Parlov: Napravit ću lijepe stvari za hrvatsko trčanje, najvažniji su snaga volje i jasno zacrtan cilj

Iako nam igrom slučaja zvuči poznato, Matea Parlov nije ime koje je naslijedila, nego za koje se dobro pomučila da ga izgradi. Ova 26-godišnjakinja, trkačica Atletskog kluba Svetice osmerostruka je prvakinja Hrvatske na dugim prugama, ali i višestruka rekorderka.

 

Najpoznatiji rekord joj je državni, na Hanžekovićevom memorijalu 2015. godine, na 3000 metara (9:08). Iza nje je i prvi maraton, u Berlinu na kojem je odmah postigla treći ženski maratonski rezultat Hrvatske ikad (2:38). Tim si je maratonom, kao hrvatska reprezentativka, Matea postavila normu za svoj idući cilj – Olimpijske igre u Tokiju 2020.

A kako Matea diše, koliko trči, što radi kad ne trči, što jede i što ju pokreće, ispričala nam je ona sama.

 

Odakle se stvorila mala rođakinja velikog boksača?

Pri spomenu intervjua s Mateom Parlov nekim ljudima malo starije generacije, doslovce se mogao vidjeti veliki upitnik nad glavom i prva reakcija bila bi “Zar nije on umro?” ili “Je li ona Matina kćer?”. Tako da odmah u startu raščistimo situaciju, upitali smo Mateu što je njoj legenda hrvatskog boksa.

– Inače me dosta ljudi povezuje upravo s Matom Parlovom i to me jako usrećuje jer, osim što dolazimo iz istog mjesta i rođaci smo, on mi je također i sportski uzor. Nisam dobila ime po Mati, ali svakako sam mu zahvalna jer zbog njega imam poznato prezime, barem u svijetu sporta – pojasnila nam je Matina imenjakinja, iz čijih se objava na društvenim mrežama nerijetko može vidjeti da crpi inspiraciju upravo iz njega. Ipak, boks nije sport po njenom izboru, ali isto tako, doznajemo, nije ni trčanje bilo njen prvi izbor.

– Moji prvi sportski koraci bili su vezani uz rukomet koji mi je prva ljubav. Igrom slučaja, nastupala sam na školskom prvenstvu na 600 metara, gdje me je jedna atletska trenerica, uvidjevši moj talent, pozvala da počnem trenirati atletiku. U početku mi se  nije svidjela ideja jer mi nikako nije bilo primamljivo trčati u krug, ali jako sam brzo promijenila mišljenje – prisjeća se naša sugovornica kojoj je trčanje, potom, postalo svakodnevica. Kako kaže, nikad nije požalila što se u konačnici opredijelila za ovaj sport.

A kad je vrijeme za zabavu? I svadbena zvona?

Kako bi postigla rezultate koje postiže, a jasno, i za daljnji napredak, potrebna su velika odricanja i disciplina. Uz to, treniranje nije jedina stvar u Mateinom životu. Naime, ona je ljetos magistrirala na Kineziološkom fakultetu, a kako kaže, želja joj je upisati doktorski studij na istome ili, pak, neki drugi fakultet u skoroj budućnosti.

– Bilo je jako teško usklađivati fakultetske obaveze s treninzima jer na Kineziološkom fakultetu mnogo vremena morate izdvojiti za uvježbavanje raznih elemenata iz velikog broja sportova. U tom periodu sam rijetko kad trenirala dva puta dnevno, izuzev  priprema – objašnjava nam najbrža Hrvatica kojoj je sad, nakon diplome, napokon lakše uskladiti dnevni ritam s treninzima. Prema njenim riječima, trenutno je fokusirana samo na treninge i ima dovoljno vremena za oporavak između njih.

– Ujutro uglavnom odrađujem glavni trening, a popodne onaj nešto lakši. Između treninga se pokušavam što više odmarati, a budući da sam po prirodi živahna, to mi ipak predstavlja mali problem, što se nikako ne sviđa mom treneru Slavku Petroviću – priča nam kroz smijeh mlada atletičarka.

Iako razigrana, to nipošto ne znači da Matea nema ozbiljne ciljeve pred sobom.

– Što se tiče atletskih voda, definitivno su mi cilj Olimpijske igre u Tokiju 2020. kao i svakom imalo ambicioznom sportašu – najavljuje ona.

Ipak, zanimalo nas je gdje se tu uklapa društveni, obiteljski i, ono najvažnije, ljubavni život te kako to sve uspijeva uskladiti.

– Moram priznati da mi društveni život dosta pati, iako se trudim izdvojiti vrijeme za meni drage ljude. Obitelj – mama, tata, brat pa čak i ujaci i ostali rođaci – uvijek su uz mene. Bodre me i jako su ponosni na moje uspjehe, tako da mogu reći da nisam mogla poželjeti bolju obitelj – zadovoljna je Matea i posebno ističe svog oca kao najveću podršku po pitanju sporta.

Što se tiče ljubavi, i na tom ju je polju život pomazio.

– Zaručnik mi je magistar kineziologije, tako da u potpunosti razumije moje obveze i predanost trčanju. Ove godine uplovljavam u bračne vode. Također, cilj mi je odraditi stručnu praksu kako bih položila stručni ispit, tako da me čeka veseli period – neumorna je Matea.

 

Ima li budućnosti u Hrvatskoj?

Iako sve popularnije među općom populacijom, nije tajna da je trčanje općenito, a tako i profesionalna atletika, još uvijek vrlo podcijenjeno. Zanimalo nas je je li naša sugovornica zbog nedostatka financijskih ulaganja u njen sport, ikad bila u iskušenju otići iz zemlje.

– Država nažalost ulaže premalo sredstava u sport, pa tako i atletiku. Na sreću, zanimljiva sam sponzorima, kao što su Gradska plinara Zagreb, tim nutricionista iz Nutrija i još jedan veliki sportski brend s kojim bih uskoro trebala potpisati ugovor. Tako da uspijevam pokriti neke osnovne troškove – priča nam mlada trkačica.

Ipak, otkriva kako je imala priliku završiti fakultet u Americi, no tvrdi da se sve događa s razlogom, pa tako i taj propust.

– Vjerujem da bi mi to bio vrlo dobar potez, ali u tom sam trenutku bila premlada da bih razmišljala na način na koji sada razmišljam. Tako da, ipak, nisam iskoristila tu vrlo dobru priliku – osvrće se naša sugovornica.

 

Prepreke ili bez? Srednje pruge, duže ili možda ultramaraton? Stadion, cesta ili čak brdo?

Matea nam se povjerila koja joj je disciplina najdraža te koja joj predstavlja izazov, i ispričala nam kako diše sad nakon svog prvog maratona u Berlinu, kojim je postigla treći ženski rezultat u Hrvatskoj ikad.

– Definitivno mi je najdraža disciplina na 3000 metara, na kojoj ujedno držim i seniorski rekord. Međutim, poseban izazov mi predstavlja maraton jer sam nova u tome, ali i zato što  je to utrka u kojoj morate pokazati ne samo fizičku pripremljenost nego i psihološku, što je uistinu zahtjevno – upućuje nas naša sugovornica.

Pod snažnim je dojmom berlinske utrke i ne krije zadovoljstvo time kako je odradila svoj prvi maraton u životu.

– Atmosfera je bila sjajna i bila sam jako uzbuđena što ću otrčati svoj prvi maraton. Velik broj trkača i trenera, među njima i moj trener, uvjeravao me kako bih se trebala okušati na nešto duljim prugama – zadovoljna je Matea, pritom se pohvalivši kako su pale i brojne ponude poslije maratona.

– Ljudi su bili oduševljeni i istinski sretni što sam konačno upala u svijet maratona, tako da sam odlučila fokusirati se i dalje na ovu disciplinu, jer mislim da bih u skoroj budućnosti mogla napraviti lijepe stvari za Hrvatsko trčanje – pozitivna je mlada nada hrvatske atletike.

Naravno, nismo mogli, a da ju ne upitamo je li ju ikad možda „zaškakljala“ ideja o ultramaratonima, planinskom trčanju odnosno trailu i trekingu.

Trenutno se ne vidim u ultramaratonu niti planinskom trčanju, ali svaka utrka koja mi može poslužiti kao dobra priprema za maraton dolazi u obzir – nije isključiva Matea.

 

Red, rad i disciplina

Isprva smo ostali zatečeni kad je Matea rečenicu započela s „Treniram četiri puta tjedno, dva puta na dan“. Prvo što upadne u oko je kako samo četiri puta tjedno jednoj prvakinji i rekorderki može biti dovoljno. Međutim, nastavak je uslijedio…

– Ostatak dana u tjednu imam samo jedan trening – sada je bilo jasnije – Treninzi ovise o trenažnom periodu u kojem se nalazim. Tako, u bazičnom periodu radim veći broj kilometara, ali manjim intenzitetom, dok u prednatjecateljskom periodu radim nešto manje kilometara, ali većim intenzitetom. Ono što je drugačije u odnosu na prijašnji način treniranja, veći je broj kilometara koji pretrčim i bolja kontrola treniranosti koja je vrlo bitna, a koju održavam postavljanjem laktatne dijagnoze – konkretna je novopečena maratonka.

 

Ono si što jedeš

Morali smo saznati da li tajna Mateinog uspjeha dijelom leži i u prehrani, ili je kontrolirana prehrana u trkača samo mit, dok je sve, ipak, u upornom treniranju. Pa smo ju upitali broji li svaku unesenu kaloriju i ima li posebni režim prehrane te koristi li neke superfood namirnice koje bi joj pomogle pri sportskoj izvedbi.

– Dosta pazim na prehranu, ponajviše na kvalitetu namirnica. Prehrana je vrlo važna i potrebno je unijeti dovoljnu količinu kalorija, kako bih mogla izdržati napore na treninzima. U tome mi uvelike pomaže tim nutricionista iz Nutrija koji mi slažu prehranu i brinu o unosu dovoljne količine masti, proteina i ugljikohidrata, kao i kalorijskom unosu ovisno o tipu treninga – upućuje nas ova kineziologinja.

Stavlja naglasak na važnost triju velikih obroka, ali i međuobroka te ne preskakanja doručka.

– Ujutro radim glavni trening i potrebna mi je energija za njega. Zatim, za međuobroke volim kombinirati različito suho voće, proteinske pločice, orašaste plodove ili probiotike. Ručak i večera su mi slični, a sastoje se od nekog komada mesa, povrća i salate u kombinaciji s ugljikohidratima. To može biti tjestenina, riža, krumpir, cous cous i slično. Večeru pojedem do 19 sati i ukoliko osjećam glad prije spavanja priuštim si jogurt sa chia sjemenkama – disciplinirana je Matea.

Ipak, vrag nam nije dao mira, i morali smo znati zgriješi li i ova profesionalna atletičarka kad, i skrene li ikada u pekaru ili slastičarnu.

– S obzirom da pretrčim dosta kilometara, često si priuštim slatkiše, od kojih mi je definitivno najdraži sladoled, te različite grickalice – priznaje.

 

Misli o nemoći i odustajanju – naš najveći neprijatelj

Za što bolju i bržu sportsku izvedbu, potrebna je velika izdržljivost i mentalna snaga. Matea je to dokazala svojim polumaratonom u Mostaru, gdje je u jednom trenutku umalo kolabirala, a zatim ponovno ustala i svejedno utrku završila prva.

– Polumaraton Mostar mi je definitivno bila najteža utrka u karijeri, jer sam startala u dosta lošem stanju, ali sam jako puno naučila iz te utrke. Ponajviše da za mene nema odustajanja i da utrku treba izgurati do kraja ma koliko ona zahtjevna bila – povjerila nam se Matea.

Objasnila nam je odakle proizlazi kriza i kako ju prevladati te što je Matein pokretač.

– Trkače najčešće koči glava odnosno misli koje vam govore da više ne možete. Tada je bitna snaga volje koja će vam pomoći da prevladate krizu, a potom se uvjerite da vaše tijelo može izdržati mnogo veće napore nego što vi uistinu mislite – poučila nas je ova prvakinja.

Za kraj je podijelila svoj tajni recept.

 – Meni osobno u treningu i utrkama jako puno pomaže cilj koji imam pred sobom. Kada imate jasno zacrtan cilj i vlastiti put koji vas vodi k tom cilju, lakše je prevladati sve poteškoće koje vas susretnu na putu – zaključuje naša sugovornica.

Da spomenemo još neke Mateine uspjehe; osim što je seniorska rekorderka na 3000 metara, također je i mlađa seniorska rekorderka Hrvatske na 3000 metara sa zaprekama, kao i na 2000. Na Dinamovu mitingu, na 5000 metara skinula je svoj osobni, ali i rekord mitinga. Također, bila je i rekorderka Hrvatske na 10 kilometara na cesti. Pobjednica je polumaratona u Mostaru s vremenom 1:17:23 sat. Iza nje su i dva finala Univerzijade na 1500 i 5000 metara, a iduće velike uspjehe očekujemo već ove godine i želimo joj dobar plasman na olimpijskom maratonu u Tokiju.

Piše: Martina Maloča

 

Serijal Zagreb 5×5 powered by Heineken 0.0 – kratko i brzo!

Popularni serijal cestovnih utrka na 5 km na raznim zagrebačkim lokacijama spreman je za novu sezonu. Pet utrka na pet kilometara, svaka sa svojim posebnostima, a u konačnici sve čini cjelinu – to je Serijal Zagreb 5×5 powered by Heineken 0.0

Početak je tradicionalno posljednje nedjelje u siječnju – omiljeni Zagreb Winter Classic. Start i cilj ostaju na zagrebačkim Ravnicama uz TC Maksimir gdje su osigurane i svlačionice kako bi svi lakše svladali zimske uvjete koje očekujemo.

 

Nova staza već na prvom kolu

Promjena će biti već na prvom kolu. Predviđena staza ulicama istočnog dijela grada sastojat će se od dva istovjetna kruga umjesto dosadašnja tri. Datum koji si trebate zabilježiti u kalendar, kao buđenje iz zimskog sna, je nedjelja, 27. siječnja 2019. u 11:00 sati. Navijamo za prave zimske uvjete i koju pahulju snijega!

 

Novosti i u nastavku

Za ovu godinu, organizator je najavio i promjene određenih lokacija, ali to nas očekuje u jesenskom dijelu serijala koji u 2019. završava krajem studenog. Novost je Heineken 0.0 kao dodatna okrepa nakon otrčanih 5 km 😊.

Prijave su otvorene na www.utrka.com , a možete se prijaviti i direktno na cijeli Serijal čime  osiguravate jednu kotizaciju gratis uz atletsku majicu dugih rukava s motivom utrke.

Nakon svake utrke, nagrađuje se najboljih pet trkača i trkačica u ukupnom poretku, a po završetku Serijala Zagreb 5×5 powered by Heineken 0.0 nagrađuju se najbolja tri natjecatelja po kategorijama.

Vidimo se na Serijalu Zagreb 5×5 powered by Heineken 0.0!

 

 

Utrka ZagrebLove.Run – Ljubav nema granica

Utrke na 5 km oduvijek su privlačile najrazličitije tipove trkača. Za neke je ona testiranje forme prije početka sezone, drugi ovdje vide priliku za ozbiljnijim početkom aktivnog bavljenja trčanjem, dok, vjerujemo, za većinu ona predstavlja savršenu priliku za druženjem i zabavom.

 

U 2018. godini ova popularna utrka dobiva novi službeni naziv ZagrebLove.Run s ciljem motivacije i ostalih sredina u Hrvatskoj za organizaciju slične utrke. Ovogodišnje, unaprijeđeno izdanje najzaljubljenije utrke u Hrvata donosi i mjerenje vremena čipom, a pod motom “Ljubav nema granica”, kategorije u kojima se može nastupiti jesu: pojedinačno, mješoviti parovi, te istospolni parovi.

 

– Ljubav, osim kod zaljubljenih, može biti roditeljska, bratska, sestrinska, prijateljska itd. Vi birate kako volite ili kako ćete voljeti. A mi smo u suradnji s našim sponzorima (Saucony, Zeropoint i Medvegrad) odabrali i osigurali nagrade za najbolji par u 3 kategorije (Muško i muško, muško i žensko, žensko i žensko), te, naravno, za one najbolje u pojedinačnoj ženskoj i muškoj konkurenciji. Volimo se i vidimo se 10. 2. 2019. na Jarunu! – poručuju iz TK SWIBIR.

 

PR tekst

Imaš problem s trčanjem? PITAJ TRENERA!

Lijepo je biti u klubu i imati pomoć trenera na svakom treningu. No realnost je sasvim drugačija – većina se trkača snalazi kako najbolje zna, probleme rješava s iskusnijim kolegama ili odgovore traži na internetu. Upravo njima želimo pomoći kroz novu rubriku na portalu – PITAJ TRENERA.

 

Jednom tjedno na pitanja trkača odgovarat će jedan od najboljih hrvatskih trenera trčanja Slavko Petrović. Zadatak vas trkača je da popunite osnovne podatke o sebi i postavite pitanje, a naš je zadatak izabrati zanimljiva pitanja na koje će trener odgovoriti. Na kraju ćemo pitanja i odgovore objaviti kao članak na portalu 3sporta.com.

 

Gdje postaviti pitanje?

Na ovom linku pronaći ćeš kratki upitnik koji trebaš popuniti i poslati pitanje. Sva pitanja su (skoro) anonimna. Ovo “skoro” znači da se očekuje da napišeš svoje ime i inicijal prezimena, ali i to možeš izmisliti ako želiš potpunu anonimnost. Osim toga, treba popuniti osnovne podatke, dob, visinu, težinu i slično, sve u svrhu što kvalitetnijeg odgovora.

U upitniku ne prikupljamo nikakve osobne podatke (mail, broj telefona i slično), pa nema nikakvog straha od narušavanja privatnosti.

 

Kada počinjemo?

Odmah! 🙂 Upitnik je dostupan na ovom linku, čekamo tvoje pitanje!

 

Tko je Slavko Petrović?

Rođen je 1980. godine u Zagrebu. Atletiku, srednje i duge pruge, počeo je trenirati 1992. godine. Bio je dugogodišnji reprezentativac i sudionik velikih natjecanja (Mediteranske igre, Univerzijada, Europsko prvenstvo…). Još uvijek je aktualni rekorder hrvatske na 10.000m i 10 km. Nakon završetka atletske karijere, kao viši sportski trener počinje raditi u atletskim klubovima Zagreb i Svetice. Trenirao je i trenira mnoge hrvatske rekordere i reprezentativce koji su bili sudionici mnogih velikih natjecanja (Lisa Nemec, Nikolina Stepan, Matea Parlov, Kristina Božić, Zoran Žilić, Danijel Fak, Nikola Mikulić, Karlo Sušilović i još mnogi drugi). Zadnje dvije godine glavni je trener u “Akademiji trčanja Slavko Petrović” gdje trenira početnike ali i one koji žele postići malo zapaženije rezultate.

Posjeti…

Web stranica Brooks Akademije trčanja Slavko Petrović
Facebook stranica Brooks Akademije trčanja Slavko Petrović

 

Hrvatska produkcija Wolfgang & Dolly priprema film o “Iron Nudži”

Ovo nije običan film o trčanju – ovo je film o mladoj ženi koja je odlučila pretrčati sve svoje tragedije i društvene predrasude

 

U produkciji zagrebačke tvrtke Wolfgang & Dolly nastaje inspirativna dokumentarna priča Kuća Male Zvijezde o Nudžejmi Softić, mladoj ženi koja je sve svoje životne teškoće i tragedije odlučila – pretrčati.

Tenisice je prvi put obula u dobi od 28 godina, odlučivši se, nakon mučnog razvoda i puno previše pojedene čokolade, rekreativno baviti trčanjem. Savladavši svoj prvi maraton, shvatila je da želi završiti triatlon, premda nikad nije vozila bicikl niti je znala plivati. Do tridesete je istrčala maraton i završila half Ironman triatlon, postavši tako jedna od prvih pokrivenih Europljanki kojoj je to pošlo za rukom.

Nudžejma, čije ime u prijevodu znači “mala zvijezda”, nosi hidžab te neki ljudi smatraju da zbog toga ne bi trebala trčati, putovati ili družiti se. Neki misle da ga uopće ne bi trebala nositi. Bez dlake na jeziku Nudži, koja je na utrkama postala prepoznatljiva po raznim kombinacijama marame i simpatičnih raznobojnih suknjica od tila, spremna je odgovoriti svakome i nastaviti trčati prema svome cilju unatoč društvenim predrasudama.

Osim dijela filmske ekipe okupljene iz dvije države i sedam gradova, Nudžejmu, koja inače živi u Sarajevu, uz Hrvatsku veže i djelić biografije – dio djetinjstva provela je s majkom i sestrom na Kvarneru nakon izbjeglištva iz njihovog rodnog sela pored Prijedora, a jedan od svojih najvećih sportskih uspjeha, međunarodnu triatlon utrku IronMan 70.3, ostvarila je 2017. u Puli.

Nudžejma svakodnevno trči za svojom srećom, a pomaže i svima onima koji su spremni uložiti malo truda da promijene igru života nabolje – u svojoj grupi Trčanje i to (TiTo) okuplja obične ljude svih profila i pomaže im da svoj život učine ljepšim, boljim i kvalitetnijim.  

Autorsku ekipu dokumentarca Kuća Male Zvijezde čine redateljica i scenaristica Slađana Lučić, producentica Tamara Babun, direktor fotografije Vjeran Hrpka, snimatelj Mirsad Hodžić, tonski snimatelj Almir Kozić, montažerka Ana Štulina i skladateljica Merima Ključo.

Na Indiegogo stranici Little Star Rising i vi se možete uključiti u projekt u fazi postprodukcije te postati dio ove lijepe filmske priče.

PR tekst

KLJUČNI SUPLEMENTI ZA IZDRŽLJIVOST: Energija i hidracija

Mora se priznati da je današnja sportska prehrana poprilično stigmatizirana – čak više nego prije nekoliko desetljeća kada su se prvi “kanistri” jaja u prahu pojavili na policama rijetkih trgovina. Stoga nije rijetko čuti: “Ah, nema ničega boljega od kulena”” Tu je sportašima potrebno objasniti da, iako je kulen zbilja ukusan, on ne zamjenjuje ključne hranjive tvari koje trkač, biciklist ili plivač izgubi tijekom napornog treninga.

 

Upravo radi toga, u suradnji s trgovinom sportske prehrane 4Endurance – www.4endurance.hr u nizu od pet članaka, objasnit ćemo prije svega dvije stvari: važnost zamjene ključnih mikro- i makronutrijenata, i važnost općeg zdravlja tijekom napornog vježbanja.

 

Što je sportska prehrana za sportove izdržljivosti

Sportska prehrana za sportove izdržljivosti (biciklizam, plivanje, triatlon, nogomet, košarka, veslanje…) visoko je specijalizirana i razlikuje se od fitness prehrane. Naravno, važno je spomenuti da vježbe snage odavno – a posebice u posljednje vrijeme – čine važan dio treninga izdržljivosti, i s gledišta postizanja optimalnih rezultata a i samoga zdravlja. Ne osnažite li ligamente koljena (govorimo o zagrijavanju, stabilizaciji, propriocepciji i naravno samoj snazi), mogli biste se ozlijediti, no što je jednako važno – do ozljeda može doći i zbog nedostatka mikro- i makronutrijenata koje često ne možemo nadoknaditi tijekom dugotrajne aktivnosti “običnom” hranom.

Prisjetimo se one priče o skijašu – ako se ne varamo, radilo se čak o instruktoru skijanja – čiji je mišić lista (musculus tricept surae) pukao u jednoj od apsurdnijih situacija. Tijekom jedne skijaške ture, otišao se pomokriti iza smreke u svojim pancericama. Stao je na prste i… zbog gubitka elektrolita dehidracijom i nedostatka aminokiselina, dogodilo se pucanje mišića. Naravno, budući da je bila zima, nije razmišljao o znoju i soli koje je gubio, kao što ni glad nije bila glavna briga na prekrasnom, sunčanom planinskom vrhu. Stoga, najprije ćemo se pozabaviti energijom i hidracijom, budući da je to, više od ičega, povezano s općim zdravljem organizma.

 

Energija za aktivnost

Energija koju tijelo proizvodi od svih makronutrijenata (masti, ugljikohidrati, proteini) pokretač je pokreta. Točnije, glikogen je polisaharid koji se nakuplja u našim mišićima i jetri (prosječna osoba ondje pohranjuje otprilike 450 grama), koji tijelo troši za pokrete skeletalnih mišića te koji velikim dijelom troši i naš mozak.

Tijekom aktivnosti izdržljivosti, on se razgrađuje te omogućuje biciklistu gurati pedala i uz najveću uzbrdicu. Sljedeći dio jednadžbe čini hidracija – zbog toga što su naše stanice izgrađene uglavnom od vode, potrebno je piti dovoljno tekućine tijekom njezina isparavanja.

Svaki je postotak dehidracije povezan sa smanjenjem nekoliko postotaka u ukupnom kapacitetu. Gubitkom tekućine (znoj, urin) osim vode izlučuju se i minerali i elektroliti: kalcij, magnezij, klor, kalij, natrij. Kada nam oni ponestanu, prvi je rezultat – osim umora – početak grčenja mišića.

Obično grčeve ne uzrokuje nedostatak magnezija, kako se često pogrešno misli, već neoptimalan omjer iona svih minerala (npr. pretjerana ekscitacija), stoga si dodavanjem dodatnog minerala možemo više naštetiti nego pomoći. Naravno, grčeve može uzrokovati i preopterećenje kada je mišić u anaboličkoj fazi, što nijedan mineral ne može spriječiti.

 

Pravila hidracija je preduvjet zdravlja

Drugi, još važniji aspekt hidracije jest dimenzija zdravlja. Znate li zašto trčimo 42-kilometarski maraton? Trčimo u sjećanje na atenskog ratnika Filipida, koji je nakon pobjede nad perzijskom vojskom u Maratonskoj bitci trčao 42 kilometra do Atene gdje je izviknuo “Građani, radujte se! Pobijedili smo!” nakon čega se srušio i umro. Možemo li vjerovati povijesti, to je najvjerojatnije zbog nedostatka elektrolita i nepravilnog prijenosa električnih signala do srčanog mišića.

Što možemo učiniti kako bismo postigli najbolje rezultate na najzdraviji način? Trkaču koji trči samo vikendom vjerojatno će biti dovoljna mješavina soka od maline i prstohvat soli u boci, ali nekomu tko trenira redovito, intenzivno, i čije je tijelo, unatoč tomu što uživa u tom sportu, pod stresom, prva i najvažnija stvar koja mu je potrebna jest hidracijsko piće.

Potrebno je znati da danas – ili zbog strasti ili (ne)zdravog rivalstva – mnogi rekreativci treniraju intenzivnije od profesionalnih sportaša prije 40 godina. 

 

Što sadrži dobro hidracijsko piće

Kao što smo već spomenuli, tijelu je potreban pouzdan izvor energije. To se može postići kombinacijom različitih vrsta hidrata (dekstroza, maltodekstrin, fruktoza). Bilo bi idealno da sadrži i aminokiseline (BCAA je kratica za tri najvažnije aminokiseline razgranatog lanca) – to su osnovni gradivni elementi proteina, a kada se mišić raspadne uslijed napora i nedostatka aminokiselina, ove aminokiseline neprestano popravljaju mišić.

Kombinacija šećera i BCAA pridonosi još nečemu – snižava razinu hormona stresa kortizola, što nas čini manje umornima i podložnima virusnim bolestima tijekom perioda takozvanog anaboličkog prozora (nakon treninga). Napokon, glavna stvar, minerali ili elektroliti. Bez njih ne bi bio moguć prijenos živčanih signala, mišićnih kontrakcija, bez njih ne bismo doživljavali grčeve tijekom pokreta, i posljednje, ali ne manje važno, najvažniji bi organi počeli funkcionirati neispravno.

Gubitak elektrolita može se nadomjestiti solju za lakše do srednje zahtjevne aktivnosti, dok za zahtjevnije i dugotrajnije aktivnosti, preporučljiva su hidracijska pića s optimalnim omjerom elektrolita i, naravno, minerala u oblicima koji se najlakše mogu apsorbirati. Sportašu su na raspolaganju hidracijska pića za treninge srednjeg intenziteta, kada je tijelu potrebno više kalorija, i ono za najekstremnije napore, kada preveliki napor može uzrokovati grčeve i određene probleme u mišićnim kontrakcijama.

 

I djeca intenzivno treniraju

Danas, posebnu pozornost posvećujemo našim najmlađim sportašima – roditelji nas često pitaju je li sigurno da se počne sa sportskom prehranom od rane dobi. Preporučena hidracijska pića ne samo da ne sadrže štetne aditive i umjetna bojila, već prvenstveno zamjenjuju esencijalne tvari koje se gube tijekom treninga (elektrolite, aminokiseline) – što znači da se dječji organizam brže vraća u optimalno stanje.

Unatoč brojnim pozitivnim i negativnim argumentima koje razni kineziolozi zagovaraju, dodatak ektrolita, kako tvrde liječnici, a najviše nefrolozi, jest zdrav. Neposredna zamjena elektrolita tako rezultira balansiranijom koncentracijom plazme, čime pritom pomažemo tijelu (posebice bubrezima) da brže izbaci štetne tvari koje nastaju uslijed kidanja mišićnih vlakana (kreatinin, sulfiti). To znači da su naša djeca zdravija, odmornija i brža.

U sljedećem ćemo članku opisati regeneraciju – govorit ćemo o drugom skupu suplemenata koje obično zaboravljaju mnogi koji već imaju “sve što im treba”.

PROMO TEKST

Kad trčiš, čuvaj se oštrog – vlasnika!

Malo se koji trkač, pa i biciklist, može pohvaliti da za vrijeme treninga ili utrke nije imao bliski susret s agresivnim psom. U najmanju ruku, barem biste pri susretu sa psom zastali i, ne znajući procijeniti njegovo raspoloženje, proveli čitavu malu vječnost održavajući s njim natjecanje u zurenju. Ili biste u strahu od zaigranog psa, bježeći postigli svoj PB na nekih kilometar-dva, dok bi vam sat javljao predinfarktno stanje.

 

Ipak, ponekom sportašu ostvari se i ta najgora noćna mora pa završi izgrižen. Međutim, ono što se dogodilo u četvrtak, 3. siječnja u Oaklandu u Kaliforniji, neobičan je obrat događaja koji bi malo tko očekivao. Kako prenose strani mediji, trkačica koja je džogirala u lokalnom parku imala je bliski susret s agresivnim psom. Preplašena, reagirala je poprskavši ga paprenim sprejom za samoobranu. Nakon toga, vlasnica psa odlučila je neuspješan pseći napad kompenzirati sama.

Prema policijskom izvještaju za medije, vlasnica je trkačicu oborila na zemlju, izudarala ju i, kako pas nije stigao – ugrizla ju sama! Prema ugrizu na podlaktici, utvrđeno je da se očito radi o otisku ljudskih zubi.

Policija je u javnost pustila fotografiju ugriza karakterizirajući ga kao tešku ozljedu, te video s mobitela kojim je trkačica snimila napadačicu u odlasku s mjesta događaja. Tim je putem zatražena pomoć javnosti u identificiranju napadačice, što je ubrzo urodilo plodom.

Već u petak, identificirana je 19-godišnja djevojka iz Oaklanda, imenom Alma Cadwalader. Prema zatvorskoj evidenciji, uhićena je i pritvorena u zatvoru Santa Rita pod sumnjom za napad, nezakonito zadržavanje i pljačku odnosno oduzimanje spreja. Odvjetnik osumnjičene za medije je izjavio kako je njegova klijentica postupala u samoobrani.

Piše: Martina Maloča

Team Bahrain Merida svoj lov na ružičastu i žutu majicu i ove godine počeo na Hvaru!

Mnogobrojne sportske ekipe sve više biraju Hrvatsku za pripreme izvan sezone. Team Bahrain Merida i ove je godine za  početak priprema i predstavljanje ekipe izabrao sunčani Hvar. Pitali smo Paola Slonga, trenera Vincenza Nibalija o ljepotama Hvara i zašto je izabrao baš Hrvatsku kao bazu za pripremu nove sezone.

 

Početkom prosinca, već drugu godinu zaredom Team Bahrain Merida odabrao je Hvar kao lokaciju uvodnog trening kampa. Ova momčad najvišeg ranga (World Tour) je zaista svjetska momčad. Glavni sponzor je Bahrein, tehnički sponzor bicikala Merida je s Tajvana, a vozači iz Australije, Azije i Europe. Na preporuku Vladimira Miholjevića i Ozrena Mullera, koji rade u managementu ekipe, te nakon odličnog iskustva prošle godine i i ove su se godine vratili na naš najsunčaniji otok.

3sporta.com je kontaktirao Paola Slonga, trenera koji je vodio Vincenza Nibalija do pobjeda na Touru, Giru i Vuelti. Zanimalo nas je zašto je baš Hvar izabran kao baza za početak priprema za novu sezonu.

 

Kako vam se sviđa na Hvaru?

Evo već drugu godinu zaredom smo izabrali Hvar kao našu bazu za prosinac. Ovo nam je vrlo bitan kamp zato jer je ovo jedini termin u godini kada imamo kompletnu momčad na okupu. Od novih vozača koji su tek potpisali za momčad, do pratećeg osoblja i managementa. Ovo je kamp na kojem se trenira ali održavamo i različite sastanke na kojima dogovaramo planove za sezonu, a tehnički partneri izvode mjerenja i testiranja. Ove godine smo održali i službenu prezentaciju ekipe za 2019. Hvar se je još jednom potvrdio kao idealan otok za sve ove aktivnosti. Savršen iz svih ovih kutova gledišta. Nezaboravna lokacija zimi, a ako mogu reći i ljeti.

Kakve su ceste na otoku?

Ceste na Hvaru su vrlo prikladne za treninge u ovo doba godine, kada se sportaši vraćaju u trenažni proces nakon dužeg perioda bez utrka. Valoviti teren, s nekoliko interesantnih uspona i mogućnostima da se organiziraju i duži treninzi do skoro četiri sata.

 

Kako vas je služilo vrijeme?

Vrlo dobro za ovo doba godine. Treba uzeti u obzir da mnogi naši vozači žive u mjestima gdje bi zbog hladnoće, vlage, snijega i kiše u prosincu bili ograničeni na treninge na zatvorenom.

 

Kako bi ocijenili smještaj i popratne sadržaje?

I prošle i ove godine, bili smo smješteni u odlične objekte visokog nivoa udobnosti i komfora. Našim vozačima je bilo vrlo ugodno provoditi i slobodno vrijeme. Iz našeg hotela se pružao pogled na more koji oduzima dah i svi su ga ovjekovječili na društvenim mrežama. Ljepota mjesta je znatno pridonijela i kvaliteti treninga.

Osim slika na društvenim mrežama, vozači su na Stravi objavljivali i GPS zapise svojih treninga s podacima o brzini i snazi. Na primjer slovenski sprinter Grega Bole je objavio ovaj trening 19. 12. Taj dan su vozači prešli cijeli otok po dužini. Skupili su ukupno 154 km, preko 5 sati i skoro 2500 metara penjanja.

Paolu, Vincenzu i ostatku momčadi želimo sve najbolje u novoj godini i novoj sezoni!

Tekst: Zlatko Tomšić
Foto: Kl-photo

Snježna ludnica ponovo u najvišem gradu Hrvatske

Gorski Kotar je poznat po raskoši zimskog snježnog pokrivača koji vam je Generator team na najljepši mogući način odlučio dočarati. Nakon tri uspješne sezone i ove zime pripremaju rekreativne snježne utrke pod nazivom ”GENERATOR SNOW BIKE & trail RUN”

 

19. i 20. siječnja 2019. godine grad Delnice podno Petehovca će u organizaciji Generatora na 4. izdanju Generator snowa ponovo ugostiti zaljubljenike u outdoors aktivnosti koji uživaju u svim vremenskim uvjetima.

Prvoga dana točno u podne, prve tragove stazom pustit će biciklisti koji će iz grada krenuti put prekrasnih šuma. Biciklisti će se moći okušati u dvije dužine, onoj rekreativnoj na 6 km ili nešto dužoj na 18 km, a dječica u utrci na 800 m koja će startati 15 minuta do podne.

Sljedećega dana kreće avantura za trkače koji će također moći birati između dvije dužine 6 i 11 km, kao i za djecu za koju je predviđena 800 m duga staza.

I ove godine će uz zasebne utrke u oba dana biti i proglašenje za apsolutne pobjednike koji će biti okrunjeni kao Kralj i Kraljica te Princ i Princeza Generator snowa.  Za Kralja i Kraljicu GS se možete boriti nastupom na obje utrke dužih distanci, a za Princa i Princezu nastupom na obje utrke kraćih distanci.

Broj startnih mjesta je ograničen, pa požurite s prijavom koju kao i sve detalje možete pronaći na web stranici: www.generator-race.com

Utrka “Nova na Savi” privukla rekordan broj trkačica i trkača

Danas je točno u podne u organizaciji zagrebačkog AK Maksimir održana tradicionalna 9. utrka “Nova na Savi”. Trčalo se 5 km od nasipa pored Boćarskog doma, preko Savskog mosta, Mosta slobode i natrag do nasipa kod Boćarskog doma. 

 

Na utrci je sudjelovalo više od 500 trkačica i trkača, a utrka prije svega ima rekreativni karakter i prilika je da se trkači okupe i prijateljima zažele sretnu Novu godinu. Vrijeme za trčanje je bilo idealno, s temperaturom oko 7 stupnjeva Celzija.

Pobjednik utrke kod muškaraca bio je Bruno Erent, a u ženskoj konkurenciji Veronika Jurišić.

Ovom utrkom Atletski klub Maksimir (prije Veteran) započinje proslavu 45 godina djelovanja.

 

U Varaždinu 41. put utrčali u novu godinu

Točno u ponoć, prvog dana 2019. godine, po 41. put održana je Novogošnja utrka u Varaždinu. Ugodno vrijeme za trčanje i poseban ugođaj noćne utrke zaslužni su da se na startu pojavilo više od 410 trkačica i trkača iz desetak zemalja.

 

Utrka je opet vraćena na varaždinski Korzo, a promijenjena je i trasa i dužina. Ove se godine trčalo 4.8 kilometara gradskim ulicama, u jednom velikom krugu oko centra Varaždina.

Najbrži su bili Kenijac Samuel Naibei Kiplimo (12:58 min)i Katarina Vukančić (15:36 min) iz Zagreba. Nakon njih ciljem su prošli Laszlo Gregor iz Mađarske (13:28) i Matej Fujs iz Slovenije (15:15) u muškoj, te Olivera Jevtić iz Srbije (15:56) i Zita Kacser iz Mađarske (16:11) u ženskoj konkurenciji.

Novogodišnju utrku organizirala je Zajednica sportskih udruga Grada Varaždina, a glavni tajnik Zajednice Patrik Koščak zadovoljan je i ovogodišnjim odazivom trkača na prvi sportski događaj u Hrvatskoj u 2019. godini.

– Svake godine idemo sve više. Drago nam je da možemo organizirati ulazak u Novu godinu na jedinstveni način. Ovo je prvi sportski događaj u godini u Hrvatskoj, a prije je to bio i broj jedan u svijetu, no kasnije su se pojavile neke druge utrke. Ali mi imamo tradiciju od 41 godine. Dolaze nam i profesionalci i rekreativci i svi se vraćaju u Varaždin koji je poznat po dočeku na ovakav način, rekao je Koščak.

Rezultati

 

Najnoviji tekstovi