Naslovnica Blog Stranica 43

Osječki Pampas bit će start za trailere i canicrossere na utrci dravskim krajolikom – Neptun Trailu

Ako ti se s podizanjem temperature, podiglo i raspoloženje za trčanje, a ne znaš što bi i kamo bi sa sobom ovaj vikend, osječki Pampas destinacija je za tebe. Veljača je i svi smo polako spremni za početak nove trail sezone. Zato je tu SRK Žuti šešir koji organizira prvo kolo Slavonsko-baranjske Trail Lige pod nazivom Neptun Trail.

 

Osim toga, ova je utrka i drugo kolo Canicross Croatia trail lige, stoga su pozvani i svi oni koji uživaju trčati u paru sa svojim najboljim četveronožnim prijateljima. Njih u subotu, 9. veljače čeka staza od šest kilometara koja starta iz dvorišta Udruge “MOGU” te ih vodi obalom Drave.

Također, i ostale dvije kategorije, od 21 i od 12 kilometara startaju s iste pozicije na Pampasu te slijede tok Drave po neravnom terenu odnosno single tracku. Staza će biti označena trakicama, planinarskim markacijama i drugim oznakama.

Duga utrka kreće u 10 sati, a krajnja joj je točka novi cestovni most kod Petrijevaca, po čemu se natjecatelji okreću i istom rutom natrag, zaokružuju svoju polumaratonsku dužinu.

Kratka utrka starta 15 minuta kasnije, trči se istom trasom, no ne čak do petrijevačkog mosta, nego se okreće već kod ušća Karašice u Dravu. Canicross kategorija ima start u 10.30 sati.

Sudeći prema prijavama, očekuje se dosad rekordnih 200 sudionika, a prijave su moguće i na startu ili putem stranice. Startnina iznosi samo 70 kuna. Stoga, dobro se obuci i zagrij prije starta, pa na Neptun Trailu razbudi svoje tijelo od zimskog sna za novu sezonu, a u cilju te očekuju finišerska medalja i pizza party.

Piše: Martina Maloča

ISTRAŽILI SMO: Što outdoor sportaši žrtvuju uime svoje najveće ljubavi, vuku li u civilu na klošarski stil i što njihovi partneri misle o tome

Huh, tvoja dnevno-tjedna rutina posla i treninga, kao i “egzotičnih“ vikenda po šumama i gorama te utrkama, opet je narušena! Čeka te ta neka svadba ili božićni domjenak, a ti tupo gledaš u ormar i možeš birati između: crnih i šarenih dugih tajica u kombinaciji s gtx trail tenisicama, ili trifrtaljki s cestovnjačama. OK, ima tu i neka suknjica – za trčanje…

 

Koliko se puta godišnje dovodiš u takvu situaciju? Vjerojatno ne puno jer su ti, ionako, prioriteti posloženi na način da si počeste izlaske, cuge, večere, koncerte s prijateljima žrtvovao kako bi se skupilo para za onu utrku na Cresu, a već dva tjedna potom ideš na Velebit.

Sigurni smo da se većina koja prati ovu stranicu, kao poklonici outdoor sportova, prepoznaje u ovom scenariju već od samog uvoda. Stoga, odlučili smo među ciljanom populacijom napraviti malu anketu kako bismo se lakše nasmijali tim slatkim mukama, znajući da nismo sami.

 

Pohani kruh i hladno pivo s mog balkona

Naš prvi ispitanik je triatlonac Hrvoje Pauković koji za sebe kaže kako se – u manjoj ili većoj mjeri – s ponosom, po pitanju kupnje sportske opreme, pronalazi u izrazima „pa može na rate“, „pijani milioner“ te „nije tako skupo“. I to za bilo koji od tri sporta ujedinjena u triatlon.

–  Smatram se predstavnikom onih koji bez većih problema ne rade dvojbu pri odluci, da li kupiti neki dio opreme za bicikl, ili pak ispaliti za tenisice sumu koju otprilike mjesečno pojedem. Dobro, nije baš da jedem ptičje mlijeko i kavijar, nego se na meniju nađu i kruh u jajima i kokice u rinfuzi pečene na ringli vlastitog šporeta – podijelio je s nama ovaj sportaš.

Kako on kaže, kava i pivo u birtiji piju se u znatno manjoj mjeri, nego u nekih prosječnih posjetitelja spomenutih ustanova. I tu on ima praktično rješenje.

– Kavu proizvodi “wall-e“, kućni ljubimac koji omiljeni napitak automatski iscijedi kad ga ubodete prstom u gumbić, a pivo se čuva u omanjem skladištu na balkonu, kojeg se ne bi postidjela ni neka od renomiranih pivovara – pohvalio se Hrvoje.

Također, naglašava kako su startnine veća stavka u financijskoj kontrukciji. Osim što su one, razumljivo, nešto od čega i organizator mora živjeti, kaže kako se u paketima nađe korisnih sportskih pomagala, prehrambenih artikala, a i odjevnih predmeta.

– Ni cuga tu ne zaostaje, naravno. Sve su to korisne stvari koje se samelju u sportskom načinu življenja, pa se startninom nekako kompenzira uloženo-dobiveno za preživljavanje do sljedeće utrke – pojasnio je Hrvoje.

 

Život na vagi

Tako su se tvoji izlasci za koje se moraš, ipak, malo “podaprat“ sveli na neka četiri puta godišnje. I to je onaj minimum koji ne smiješ odbiti. Stojiš pred ogledalom, pokušavajući iscijediti posljednje sasušene grudice iz maskare, odnosno „gruntaš“ hoće li se na ovoj svadbi ponoviti koji od gostiju, a koji je bio na krstitkama bratićeve male – pa da možeš i ovaj put “profurati“ istu haljinu. Kombinirat ćeš ju s onim drugim parom cipela (drugim od dva jedina za pristojne prilike) i ogrlicom iz second handa.

Hrvoje je po tom pitanju pribjegao “jeftinoj“ i korisnoj taktici – dvije muhe jednim udarcem!

– Šoping centre zaobilazim u širokom krugu. Tko je lud ići u zatvoreni klimatizirani mega dućan, kad je Hrelić usput na treningu dužine. Također, nerijetko se potepeš i na second hand pa se, takoreći, večernja toaleta ili fina košulja kupi usput. To ja zovem dva u jedan iliti trkački šoping. A o cifri nema rasprave – praktičan je triatlonac.

Nećemo se lagati, možda se je mogla preskočiti posljednja kupnja onih cestovnjača jer su i one zadnje još uvijek u dobrom stanju. Ali tako dobra akcija se ne propušta! Stajat će u ormaru i čekati dok se ove ne istroše. Od viška glava ne boli! Sačuvaj bože da se dogodi da su trenutne dale svoje, a ti baš nemaš novca za nove. To bi tek bilo ravno katastrofi!

U trkačko-biciklističkom paru poznatom kao Nataša i Dobriša Dobrenić, jedno od njih sklonije je takvom razmišljanju, dok je drugo… Pa, procijenite sami na temelju njihovog razgovora u automobilu, kako to rješavaju (ili ne) parovi gdje su oba partnera u sportu.

– Nataša: Čuj, pitala je frendica… Trebali bismo joj poslati par rečenica. Piše neki članak o tome kako tko troši na kupovinu opreme ili tako nekako.
– Dobriša: To je jednostavno, ti imaš troje tenisice koje ti ne valjaju, a ja imam jedne koje su mi super.
– Nataša: Ha? Kak to misliš?
– Dobriša: Pa, tak je…
– Nataša: ?????

Ostatak rasprave nije za prepričavanje. Stigli su na odredište i prekinuli poprilično žestoku raspravu. Ona se još uvijek malo duri, jer nije istina da joj te troje tenisice ne valjaju.

– Dobro, nije to skroz baš tako, ali u globalu je. Ja ću puno lakše i jednostavnije potrošiti novce i kupiti i treći par tenisica, iako ih imam tko zna koliko, dok će Dobriša razmišljati, procjenjivati trebaju li mu još jedne i vrlo često ostati na tim jednima. Većinom je to tako i s ostalom opremom. Ja imam deset tajica, tko zna koliko jakni i majica. Dobriša ima dvoje, pa bude frka ako na vrijeme ne operem opremu s treninga. Šalu na stranu, ja ću uvijek puno lakše potrošiti i više nego sam si zacrtala za opremu, ali kad su te još jedne tajice, baš to kaj sam si zamislila i super su povoljne… – iskrena je Nataša.

 

Za stazu samo najbolje, a u privatnom životu “klošarluk“

Bio je tu jedan pokušaj da se ode kupiti nova košulja za tu svadbu. I hlače čak! Međutim, i ovaj si se put nekako našao pred policom nepreglednog niza tenisica u dućanu do. Nažalost, već je bilo prekasno kad si izašao iz transa, pružajući karticu trgovcu na kasi.

Moožda bi već polako bilo vrijeme obnoviti zalihu gaća, ali propisana oprema na Istri iziskuje vjetro i vodootporni šuškavac, s minimalnom otpornosti od 20000 milimetara vodenog i zračnog stupca. Nećeš valjda završiti baš u tom roku u bolnici pa da doktor vidi da nosiš izlizane gaće. Šavovi se zasad još drže, a kad prođe Istra, na idućoj plaći ćeš…

Koliko ti je poznat onaj scenarij kad napokon, na jedvite jade, izvodiš ženu na večeru i u kino jer, ruku na srce, godišnjica vam je i bio bi red… Ona se pojavi pred tobom u “milijun dolara“ izdanju, blista kao prvoga dana, a onda ona tebe dobro odmjeri od glave do pete i pita “To ćeš obući?“, na što ti odgovaraš “A šta tome fali? Pa šta da obučem?“

“Pa ne ideš valjda u patikama?! Jel’ ti nemaš košulju?!“ zahučalo je iz usta tvoje kraljice.

Foto: Matija Turkalj

Tihomir Šatrović bavi se brdskim biciklizmom i jedan je od onih koji imaju manjih problema s kombinacijama za svečane prilike. Kako kaže za sebe, blato među zubima bliskiji mu je modni detalj od kravate.

– Kako oduvijek imam čudan stil oblačenja, tako i odjeće, svaki odlazak na neko formalno pojavljivanje u javnosti predstavljao je problem. Isprva je bilo sve crno, koža, nitne, prišivke, a danas ih zamjenjuju dres kratki, dres dugi, bicke kratke, duge, termo bicke… Mislim kako voziti zimi ako nemaš termo odjeću – podijelio je s nama Tihomir kojemu je, srećom, supruga potpora u trošenju.

 

Put putujem… i cijenu plaćam

Dok ti štediš na gaćama, tvoj dragi (netrkač) štedi kako biste napokon na garaži podignuli normalni krov koji ne prokišnjava, ali njemu ni ta štednja baš ne drži vodu… Naime, nakon godina iščekivanja i priprema, napokon si izvučena na bubnju za UTMB. To se zove preusmjeravanje sredstava, i sasvim je legitiman postupak, uvjeravaš ga. I ministarstva to rade! Nažalost, odabraniku tvog srca taj argument nije baš sjeo najbolje.

Hrvoje nam je ispričao kako se on i njegova djevojka Maja Urban, koja je također triatlonka i jednako često hodočasti na utrke, snovčavaju i snalaze za transport na ta “luksuzna“ putovanja.

– Sve startnine i kotizacije za utrke koštaju, a i na put se mora potegnuti koji košta, jer teleporter još nije pušten u pogon. Srećom, na utrke se gotovo uvijek ide čoporativno, pa se podijele troškovi. A ako pak čopor zakaže, tu je nama blažena izmišljotina zvana BlaBlaCar, pa se trošak puta drastično smanji. Utrpaš sebe u nečiji ili nekog u svoj „vremeplov“, platiš manje nego javni prijevoz i svi sretni. Jedino što ne možeš računati na vozni red – snalažljiv je ovaj sportski par.

Osim putovanja na utrke, nađe se tu mjesta i za poneko drugo, onako za gušt. Primjerice, za doček Nove godine. Dobro, i to je sad diskutabilno, jer ne podrazumijevaju svi istu stvar pod gušt.

Visokogorac Matej Perkov koji je sve u svom životu podredio svojim ekspedicijama i novac usmjerio isključivo na opremu i putovanja na najveće svjetske vrhove, podnosi i druge žrtve nefinancijske prirode. Njegova djevojka i okolina, također. Kako kaže prijatelji su mu odavno odustali od pozivanja na rođendane, a cura je već unaprijed otpisala zajedničke vikende. Ipak, imao je najbolju namjeru za zajednički doček Nove godine…

– Moja djevojka i ja pričali smo o dočeku Nove. Nasmiješena iskazuje svoje želje, a ja gledam njeno lijepo lice. Lijepa je, ali lijepi su i oni – Bijeli divovi Balkana, vrhovi koji zimi okovani snijegom i ledom razdiru plavo nebo. Ona nešto priča, ali ja čujem u ušima samo vjetar koji bijelom pustoši raznosi kristaliće leda, dok dereze škripe na tvrdom snijegu. Stiže SMS “Idemo na Dinaru na doček Nove, spavamo u planinarskoj kući pod Troglavom. Imamo još jedno mjesto u kombiju.” Prekidam djevojku u njenom izlaganju ideja s “E, a da pitaš frendice jel bi mogla na doček s njima?” – prepričao nam je Matej poetski jedan od klasičnih scenarija u životu jednog outdoor entuzijasta. Njegovoj djevojci ta, već poznata pjesma nije bila poezija za njene uši, ali nije ni novogodišnji “provod“ u planinarskom domu usred zime i divljine, tako da se, kao i većina partnera sportaša pomirila sa sudbinom.

Piše: Martina Maloča

Rasprodan Dubrovački polumaraton!

Zbog velikog zanimanja domaćih i inozemnih trkača, peto izdanje Dubrovačkog polumaratona rasprodano je gotovo tri mjeseca uoči održavanja! Globalno popularna perjanica manifestacije Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik ponovo u grad podno Srđa dovodi ljubitelje sporta i rekreacije iz gotovo 50 zemalja svijeta.

 

Mnogi od njih iznova se vraćaju trčati Dubrovnikom, jer žele ponovo doživjeti njegove najveće adute, prije svega stazu koja prolazi najljepšim dijelovima grada, sa startom i ciljem na Stradunu, kao i predivan ambijent tijekom cijele manifestacije i nadaleko poznato dubrovačko gostoprimstvo.

Tu su i bogati startni paketi koji uključuju, između ostalog, atraktivnu finišersku medalju, besplatni javni prijevoz, ulaz na Dubrovačke zidine i izlet na Lokrum. Svi koji su do sad trčali na Du Motion utrkama jednoglasni su u ocjeni kako je u pitanju nezaboravan doživljaj kojeg svakako namjeravaju ponoviti.

Taj doživljaj će 27. i 28. travnja činiti još tri utrke, Utrka zidinama i humanitarna utrka 5K, za koje su prijave još uvijek otvorene, te Dječja utrka u kojoj sudjeluju dubrovački vrtićarci i osnovnoškolci nižih razreda. Održat će se i tradicionalni Du Motion Expo, kao i prošle godine pokrenuti Du Motion Chat s istaknutim inozemnim gostima iz svijeta trčanja.

“Kada smo prošle godine kretali u aktivnu promociju polumaratona, zacrtali smo si kao cilj rasprodati ga, no vrijeme koje nam je za to bilo potrebno premašilo je sva optimistična predviđanja. Ovaj uspjeh je najbolji mogući uvod u proslavu petogodišnjice i velika motivacija za godine pred nama,” istaknuo je Alen Bošković, direktor Du Motiona.

Pridružite se i vi najinternacionalnijoj hrvatskoj trkačkoj manifestaciji u obilježavanju njenih prvih 5 godina, budite dio jedinstvenog Du Motion iskustva!

Više o utrkama, prijavama i trkačkim paketima, kao i rezervaciji smještaja i svim ostalim informacijama potražite na službenoj stranici.

Facebook / Twitter / Instagram

Video: Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik 2018

Promo tekst

Nećete vjerovati što je ovaj čovjek napisao o školi trčanja!

Jednog neutvrđenog zimskog dana, dva prijatelja našli su se u lokalnoj stajačici na jednu ili dvije ljute s nogu. Jedan prijatelj bio je sumoran i jako nesretan.

 

– Pero, šta je čovječe?
– Ma pusti. Uvoz mikro dronova za usisavanje stanova nije uspjelo jer je ispalo da još ni ne postoje, a projekt električnog borbenog aviona kojeg sam htio ponuditi hrvatskoj Vladi nije uspio i sad šta… ostao sam bez posla i bez ideja.
– Čekaj… u kojoj ulici ti živiš?
– Baštijanovoj, zašto?
– Pa čovječe, Baštijanova još nema školu trčanja! Ima Vitezićeva, Puljska, Selska, Premanturska, ali Baštijanova ne. I to je to – otvori školu trčanja!
– Mate, ti si car!

Ovaj razgovor možda se odvio samo u mojoj glavi, ali ovakvi ili slični sigurno su se zadnjih godina vodili po raznim natjecanjima, klupskim tulumima i vijećima organizatora kojekakvih evenata. Danas je normalno da u radijusu od petsto metara od bilo koje lokacije imaš bar jednu školu trčanja, jer eto, zašto ne? Koliko to teško može biti pokrenuti? Uzmeš malog iz susjedne zgrade koji studira na Kineziološkom, daš mu honorar tek toliko da mali ima za separe s cugom jednom mjesečno u nekom lokalnom klubu, kupiš mu tenisice, naštampaš “PERO RUNNING SCHOOL” na leđa (jer engleski je totalno više kul od hrvatskog) i počneš ubirati mjesečnu članarinu od polaznika. Zvuči kao sjajan plan. I je. Dok prestane biti.

Škole trčanja, odnosno klupski projekti u kojima se treniraju trkači početnici proširili su se kao kuga u 16. stoljeću i stvarno je teško odvojiti one koje nečemu vrijede od onih koje su nastale nakon razgovora sličnih onima na početku teksta… i tu dolazimo do velikog problema jer, svi znamo staru engleski izreku – there is no second chance to make first impression (hrv. ako zezneš, zeznuo si) i puno previše potencijalnih trkača koji su željeli promijeniti svoje životne navike, početi se aktivno baviti sportom i upoznati super ekipu, odustane nakon par tjedana jer je trening u subotu otkazan zbog toga što je mali s Kineziološkog u separe večer prije donio dvije boce votke umjesto jedne. Ujutro mamurluk, čemer  i jad. A polaznici, uzročno posljedičnom vezom, izvise.

I ne, naravno da neću imenovati o kojim se školama radi. Zašto bi im radili reklamu jer, kažu, i loš publicitet je dobar publicitet (iako, mislim da se Kevin Spacey ne bi s tim složio), ali ću definitivno naglasiti da ima dobrih škola koje se naslanjaju na dobre klubove i koje vode ljudi koji i nakon dvije flaše votke mogu u subotu ujutro doći na trening.

U njihovim redovima ima trenera koji su potekli iz škole trčanja, a ima i trenera koji su ni više ni manje nego državni ili svjetski prvaci u dugoprugaškim disciplinima. Te škole imaju i ljude koji su kao neki copywriteri ,koji pišu ovakve i slične objave iz nekih mračnih klupskih podruma zavezani u lance uz uvjet da će biti pušteni ako njihov tekst privuče dovoljno novih prijava u školu.

Nikako drugačije. Ima takvih škola i klubova, naravno da ima. I umjesto da nabrojimo ove koje ne valjaju, spomenut ćemo jednu koja valja, a organizira ju Atletski klub Sljeme i, kako kažu, mogu piti, trčati, plesati i dovesti vas do polumaratona.

Naravno da je sve to istina i naravno da je AK Sljeme super. I bilo bi super da se upišete u nju. Ne samo zato što ćete upoznati ludu ekipu koja će vam postati bolji frendovi od vlastitog vjenčanog kuma, već i zato što će mene iz ovog mračnog i vlažnog suterena napokon pustiti da malo prošećem po svježem zraku. Rekli su, a tu sam se posebno razveselio, ako vas bude preko 100 da ću dobiti i obrok.

Jako se veselim vašim upisima.

AK Sljeme copywriter iz podruma
PROMO TEKST

Drugi Krka polumaraton – u predivnoj prirodi kroz pradavnu povijest

Ako niste znali, na prostoru Nacionalnog parka Krka nalazi se rimski vojni logor Burnum. Upravo u njegovom amfiteatru smješten je cilj drugog Krka polumaratona!

 

Ovogodišnje izdanje utrke održava se u subotu 13. travnja, a start je na još jednom atraktivnom mjestu, pored Eko kampusa Puljane, na samom rubu kanjona rijeke Krke. U Eko kampusu je nedavno predstavljen postav arheološkog muzeja Burnum koji svakako valja posjetiti.

Staza utrke je u prvom dijelu uglavnom ravna, ali pred kraj valja se spustiti u kanjoj Krke i onda uspeti iz njega. Poseban izazov svim trkačima predstavlja taj završni uspon iz kanjona Krke – cestom kojom je prolazio car Trajan sa svojim legionarima na putu prema Burnumu.

Osim uživanja u trčanju kroz Nacionalni park Krka i nagradama za najbolje u polumaratonu i Fun Run utrci na 5.5 kilometara, organizator je pripremio i posebnu nagradu za muškarca i ženu koji najbrže savladaju upravo taj završni uspon – Corona Traiani!

Dođite na jedinstveni Krka polumaraton u subotu 13. travnja 2019.

Ovako je bilo prošle godine:

 

[PITAJ TRENERA] Zanimalo vas je – Kad je puls previsok, je li trčanje na traci nadomjestak za trčanje vani i kako se vratiti u formu nakon gripe

Svatko od vas ima neki svoj način i program treniranja s određenim ciljem – bila to što veća brzina na pet kilometara, ili priprema za maraton ili polumaraton, ili pak, samo vidjeti napredak bez ozljeda. Dobro je što se preispitujete oko toga radite li kvalitetno, a još je bolje što mi imamo rubriku “Pitaj trenera”, gdje možete postaviti sva pitanja koja vas muče jednom od hrvatskih najboljih trenera trčanja Slavku Petroviću.

 

I dalje nam šaljite svoja pitanja, dovoljno je ispuniti jednostavan formular. Pitanje možete postaviti OVDJE.

Kako trenirati za pet kilometara ispod 20 minuta, te kad ću biti spremna za maraton unutar 3:10 sata

Ena ima 30 godina, s masom 57 kilograma na 176 centimetara visine. Rekreativka je s godinom konstantnog trkačkog treninga. Najbolji rezultat na pet kilometara joj je 20:55 minuta, dok joj je PB na polumaratonu 1:37 sat.

PITANJE: Htjela bih biti brža na navedenim dionicama, plus 10 kilometara. Htjela bih trčati pet kilometara ispod 20 minuta. Trčim šest puta tjedno oko 55-70 kilometara, mnogo od njih i sporih na 5:45 – 6:00 min/km, jedanput dionice ili “fartlek“. Ponekad trčim kros ligu kao tempo trening, radim cardio treninge i ponekad plivam i vozim bicikl. Što bih još mogla raditi da dobijem na brzini? Koje, konkretno, treninge dionica i u kojim serijama, tempu i s kolikom pauzom između? Nakon koliko godina redovnog treninga je optimalno trčati maraton ako ga želimo istrčati solidno, primjerice oko tri sata, do 10 minuta više?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Trening za pet kilometara i polumaraton nije baš isti. Dok još u bazičnom dijelu ima sličnosti, kasnije se to ipak malo mijenja. Odnosno, za pet kilometara, ipak se mora raditi više kraćih intervala nego li za polumaraton. Da budem jasan, atletičari su mi znali rušiti rekorde na pet kilometara iz maratonskih treninga, zato što su imali nevjerojatnu izdržljivost, ali ne bih rekao da su tim načinom izvukli maksimum za dionicu od pet kilometara. Dakle, za ispod 20 minuta treba odraditi malo drugačije tipove treninga, za koje moraš pripremiti tijelo. Poraditi malo na skočnosti te brzini. Međutim, oprezno zbog ozljeda.

Jedan specifičan tip treninga koji možeš napraviti 14 dana prije utrke je: 4 x 1000 m – 400 m. Tisuću metara ideš stopostotnom brzinom ritma utrke, dok 400 metara ideš na 110 posto.

Za tvoj zadani cilj, ispod 20 minuta to bi bilo 1000 metara na 4 min/km te 400 metara na 1:26, s pauzama 3 min/2 min. I to ponoviti četiri puta. Međutim, da bi to mogla odraditi, prije treba napraviti puno popratnih treninga.

Što se tiče maratona na 3:10 sata, trebala bi prvo još malo napredovati na polumaratonu, a tek tada krenuti u maratonski tip treninga. Bilo bi dobro da bar godinu dana postepeno povećavaš dužine prije prvog maratona.

 

SVA DOSADAŠNJA PITANJA I ODGOVORI TRENERA SLAVKA PETROVIĆA

 

Režimski se pripremam za polumaraton, ali osjećam da nešto nedostaje…

Miloš je 22-godišnjak visok 1,89 metar s kazaljkom na vagi na 79 kilograma. Rekreativac je sa četiri godine trčanja iza sebe. Najbolji trkački rezultat na 10 kilometara mu je 37:52 minuta, dok mu je za polumaraton potreban 1:26:15 sat.

PITANJE: Trenutno sam u bazi i na 40-45 dana do polumaratona, te prelazim na brzinske treninge. Tada ću raditi jednom kratke i jednom duge intervale. Osim tih treninga, i još dva kratka lagana, koje je još potrebno odraditi? Dosad sam radio od 15-18 kilometara i uvijek laganim tempom. Osjećam da mi nedostaju specifični duži treninzi. Ne mogu procijeniti je li to tempo/trka na 10 kilometara i/ili još nešto.

ODGOVOR Slavka Petrovića: Nisam shvatio koliko treninga radiš tjedno, pretpostavljam pet. Međutim, osim intervala i laganih ne vidim najvažniji trening – srednja kilometraža odnosno trčanje na aerobnom pragu 12-14 kilometara. Također, što podrazumijevaš pod kratke i duge intervale? Da, pod duge intervale možeš napraviti 5×2 km i 4×3 km, a umjesto dugih intervala u pokojem tjednu možeš ubaciti duži “fartlek“ od osam do 10 kilometara. Nemoj nikako prekasno pred utrku raditi duge intervale. Tempo trka na 10 kilometara je, isto, dobar odabir. Kad kreneš s treningom za probijanje brzine za polumaraton, nemoj biti rob pauze. Daj tijelu vremena da se oporavi.

 

Što da jedem na maratonu i da li u mojim godinama trenirati nizbrdice kako ne bih gubila na brzini

Petra s 51 godinom ima tri godine rekreativnog trkačkog staža. Visoka je 170 centimetara, a teška 64 kilograma. Polumaraton trči na 1:55 sat, a maraton na 4:13.

PITANJE: Kakva bi za mene bila optimalna prehrana za vrijeme maratona, s obzirom na moje godine, masu i osrednji rezultat?

Tijekom prošle godine pretrčala sam 2000 kilometara, što mi je otprilike maksimum, od čega pet polumaratona i dva maratona. Zadnjih 10-12 kilometara budem izrazito iscrpljena i znatno usporim, iako sam poboljšala rezultat maratona za 25 minuta. Ne podnosim krutu hranu radi mučnine, jedino gelove i šećer.

Negdje sam pročitala da bi trebalo svakih pet kilometara ili pola sata uzeti nešto, ali mi to nije baš jasno, jer dok se gel resorbira potreban je oko jedan sat. Zar čak osam(?!) puta tijekom maratona? Napominjem da prvih 20-tak kilometara uopće ne osjećam potrebu za hranom ili energijom.

Drugo što me muči jest trčanje nizbrdo. Ne mogu postići brzinu koju mislim da bih trebala s obzirom na svoju brzinu na ravnom, a i primijetila sam da me na utrci prelaze oni od kojih sam bolja uzbrdo ili na ravnom.

ODGOVOR Slavka Petrovića: Jedna moja kolegica napisala je “Ja sam kineziolog nisam nutricionist“. Svidjelo mi se jer, kako ja ne volim da nutricionist radi plan treninga, tako ni on ne voli da ja svojim sportašima slažem način prehrane. Evo i malo reklame za tim nutricionista Nutrio, koji se bavi planom prehrane za moju maratonku koja je istrčala maraton na 2:38 sata. Nutrio je uvijek otvoren za razgovore i savjete.

Prehrana je izuzetno bitna kako za vrijeme utrke tako i za vrijeme samih priprema za maraton. Postoje preparati kojima je resorpcija brža. Također, cilj je pokušati zadržati što dulje rezerve glikogena. Kasno je kad osjetiš glad, kao i kad osjetiš žeđ. Također, problem možda leži i u nekvalitetnoj pripremi za maraton ili prebrzom početku utrke.

Trčanje nizbrdo je izuzetno zahtjevno i dosta ovisi i o samoj tehnici. U vašoj dobi ne bih išao za tim da mijenjam tehniku ili da radim treninge nizbrdo radi poboljšanja rezultata, jer su velike šanse za povredom. Radije bih se posvetio razvoju onog što mi ide, primjerice trčanje uzbrdo. Na samom odabiru utrka tražio bi ravne staze, bez većih nizbrdica.

 

Domagoja brine je li 165 – 180 otkucaja u minuti previsok puls u treningu

Domagoj ima 39 godina te je rekreativno počeo trčati prije godinu dana. Uz visinu od 1,84 metar i masu od 90 kilograma, “cener“ istrči u vremenu od 48:35 minuta.

PITANJE: Trebam li se zabrinjavati zbog broja otkucaja srca kad trčim. U prosjeku je od 165 – 180 otkucaja u minuti, bilo da se radi o kraćim ili dužim treninzima. 

ODGOVOR Slavka Petrovića: Puls je samo jedan pokazatelj u kakvom se stanju nalazimo. Pitanje je što za tebe znači otkucaj od 165. Nekome je to blizu maksimalnog broja otkucaja srca, a nekome nije. Sat ponekad ne pokazuje točan broj otkucaja. Također, oni će ovisiti i o tome jesi li se dobro naspavao, je li jako toplo i drugo. Mnogo je razloga. Preporučujem ti da napraviš testiranje, gdje ćeš dobiti zone opterećenja i tako saznati koliko je zapravo problem ili ne tvoj puls od 165 otkucaja. Ako ti je maksimalni broj otkucaja 190 – 200 , 165 otkucaja je relativno umjereno opterećenje. Također, svi registrirani sportaši u Hrvatskom atletskom savezu dvaput godišnje moraju proći liječnički pregled gdje se radi i EKG. Cijene takvih pregleda nisu velike, a preporučio bih ga svakome, kako profesionalnom tako i rekreativnom trkaču. Čisto iz preventivnih razloga.

 

Želim se vratiti u trening nakon gripe za skori polumaraton, a ne znam stignem li

Nikolina ima 38 godina, visoka je 163 centimetra i ima 63 kilograma. Rekreativno se bavi trčanjem dvije godine, prije čega se nikad nije bavila sportom. Iza nje su tri polumaratona, a tempo joj se kreće od 5:50 do 6:30 min/km, ovisno o stazi i njenom stanju.

PITANJE: Nisam ni u kakvom klubu, niti imam trenera. Idem na utrke zbog putovanja te ne “ganjam“ nikakva vremena niti postolja. Cilj mi je vidjeti napredak bez ozljeda. U pravilu, trčim tri puta tjedno i jednako toliko idem i na kondicijski trening. Zanima je kako se vratiti nakon gripe. Tjedan i pol dana sam bez fizičke aktivnosti zbog gripe. Muči me što sam preskočila plan treninga kojim se pripremam za Splitski polumaraton, a koji je za mjesec dana. Zadnja dužina koju sam odradila bila je 14 kilometara na 6:22. Znači, doslovno imam još vrlo malo vremena, s tim da zadnja dva tjedna prije Splita nisam mislila ništa posebno trčati. Ima li smisla ići i stignem li se pripremiti, i kako?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Gripa jako zna unazaditi trkača, pogotovo ako je popraćena visokom temperaturom. Svako tijelo je drugačije, pa mi je teško reći imaš li dovoljno vremena. Međutim, sama kažeš da ideš na utrke radi putovanja, pa shvati i taj polumaraton kao izlet. Ako se budeš osjećala dobro, onda stisni gas. Važno je da ne kreneš s treninzima kao da gripe nije bilo. To bi te moglo još više unazaditi jer je tijelo iscrpljeno od bolesti. Mogla bi se čak vratiti neka viroza odnosno prehlada. Jednom me je pokosila gripa s visokom temperaturom pa sam trčao minutu sporije po kilometru, a i dalje mi je bilo teško. Radi nekoliko dana slabijim intenzitetom i skupi koji kilometar više. Kad se ponovno budeš dobro osjećala odradi koji intervalni trening ili tempo-trčanje.

 

Jesu li dva polumaratonska i jedan maratonski trening tjedno dobra priprema za maraton

Đorđe je 42-godišnjak s rezultatom na polumaratonu od 1:29 sat, naok godine rekreativnog trčanja. Tjelesna masa iznosi mu 77 kilograma, a visina 176 centimetara.

PITANJE: Rekreativac sam kojemu se nakon 20 godina opet probudio trkački duh. Treniram zadnjih osam mjeseci tri puta tjedno. Dvaput po 21 kilometar, u tempu 4:20 – 4:40 min/km, dok vikendom trči 40 – 42 kilometra s tempom 5 – 5:30 min/km. Nakon istrčanog polumaratona, na jesen želim istrčati i maraton. Je li broj mojih treninga, tjedna kilometraža i tempo dovoljno dobra priprema za maraton?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Ako ti nije cilj neki ultramaraton nema potrebe da svaki tjedan radiš 40 – 42 kilometra. S obzirom na rezultat polumaratona od 1:29 sat, svakako prejako radiš te kilometraže. Ne znam koji ti je plan, odnosno planirani rezultat u maratonu, ali 5:00 min/km je prebrzo za lagane dužine. Ako treninge radiš triput tjedno podjeli ih u:
– kilometražu srednjeg tempa (aerobni prag), u tvom slučaju to 15 – 18 kilometara ne brže od 4:40 min/km
– intervalni trening (intervali 2 – 5 kilometara u tempu 4:15 min/km)
– dužina 30 – 35 km, tempo 5:30 – 6:00 min/km

To je prijedlog kako da treniraš kako bi odradio maraton u jesen. Naravno, ako želiš neki ozbiljniji rezultat potreban je veći broj treninga. Ovo je prijedlog za bazični dio treninga.

 

Skeptičan sam oko učinkovitosti treniranja na traci

Patrik sa svojom 41 godinom i tri godine trčanja, polumaraton istrči za 1:59 sat. Ovaj rekreativac visok je 193 centimetra, a na što dolazi masa od 93 kilograma.

PITANJE: Želio bih popraviti svoje vrijeme na polumaratonu, ali zbog posla i načina života, nemam vremena za trčanje popodne, pa u šest sati ujutro idem u teretanu gdje trčim na traci. Ondje radim na brzini – na traci trčim mnogo brže (4:15 min/km), nego na cesti. Ipak, skeptičan sam oko toga hoću li si popraviti brzinu, jer imam osjećaj da to dvoje nije isto. Imate li kakve savjete za trčanje na traci?

ODGOVOR Slavka Petrovića:  Trčanje na traci je dobra zamjena, ako zbog određenih razloga ne možeš trčati vani. Traka dobro dođe u zimskim danima kad je loše vrijeme, ali nije dobro da treniraš isključivo na njoj. U početku, trkačima je teže trčati na traci, ali kad se navikneš postaje lakše, jasno, do određene brzine. Lakše je zato što unatoč malom nagibu koji namjestiš nemaš fazu odraza. Svakako, trčanje u tempu 4:15 min/km je dosta brzo s obzirom na polumaraton u vremenu 1:59 sat. Predložio bih da kad malo zatopli, ipak, ujutro u šest sati izletiš van i odradiš trening. Nema velikih prometnih gužvi pa se može trčati po svuda. Sada, da bi popravio rezultat, trebaš mi reći malo više informacija kako treniraš.

 

Koliko je treninga potrebno za utrke dužina

Goran ima 40 godina, 83 kilograma i 185 centimetara. Smatra se ozbiljnim trkačem s tri godine staža u tenisicama, a s najboljim rezultatom na 50 kilometara za 5:30 sati.

PITANJE: Svoje trčanje bazirao sam na trail utrke odnosno dužine. Koliko je poželjno da imam treninga i istrčanih kilometara tjedno, a da ne pretjeram i ne budem umoran za utrku?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Profesionalni trkači treniraju i dvaput dnevno, pa tjedni broj treninga bude i 10 do 12 puta. Međutim, za jednog ozbiljnog trkača kojem trčanje nije egzistencija i, naravno, vjerojatno radiš – pet treninga u tjednu bilo bi dovoljno. Količina kilometara opet ovisi u kojoj fazi priprema se nalaziš. Ako radiš lakšim intenzitetom možeš sakupiti 90 – 100 kilometara. Kako se bliži utrka moraš smanjiti, te u tjednu utrke odradi dva do tri lagana treninga bez intervala.

I dalje primamo sva vaša pitanja na temu trčanja. No imajte na umu da sve dugotrajne ozljede treba rješavati liječnik, a ne trener.

 

Tko je Slavko Petrović?

Rođen je 1980. godine u Zagrebu. Atletiku, srednje i duge pruge, počeo je trenirati 1992. godine. Bio je dugogodišnji reprezentativac i sudionik velikih natjecanja (Mediteranske igre, Univerzijada, Europsko prvenstvo…). Još uvijek je aktualni rekorder hrvatske na 10.000m i 10 km. Nakon završetka atletske karijere, kao viši sportski trener počinje raditi u atletskim klubovima Zagreb i Svetice. Trenirao je i trenira mnoge hrvatske rekordere i reprezentativce koji su bili sudionici mnogih velikih natjecanja (Lisa Nemec, Nikolina Stepan, Matea Parlov, Kristina Božić, Zoran Žilić, Danijel Fak, Nikola Mikulić, Karlo Sušilović i još mnogi drugi). Zadnje dvije godine glavni je trener u “Akademiji trčanja Slavko Petrović” gdje trenira početnike ali i one koji žele postići malo zapaženije rezultate.

Posjeti…

Web stranica Brooks Akademije trčanja Slavko Petrović
Facebook stranica Brooks Akademije trčanja Slavko Petrović

 

 

Zimski polumaraton i Mrzli cener u Varaždinu – od zajedničkog treninga do respektabilne utrke

Malo bolji poznavatelji glumačkog opusa Kevina Costnera znaju za film “Field of Dreams” u kojem spomenuti glumac čuje glasove da usred kukuruzišta, negdje bogu iza nogu, sagradi igralište za baseball. On vjeruje glasu i u tome da igralište neće ostati prazno i da će na njemu zaigrati neki od najboljih (mrtvih) igrača baseballa.

 

E sad, nekako sumnjam da su organizatori iz TK Marathon 95 Varaždin čuli glasova (ali tko zna) kada su odlučili organizirati polumaraton usred zime na “kontinentu”. No bez obzira na to otkud im ideja, “oni su došli”. Jučerašnju je utrku istrčalo više od 330 trkačica i trkača, a utrka je privukla i goste iz BiH i Slovenije. Ove su godine prvi put trkači mogli trčati kraću utrku od 10 km.

Zimski polumaraton i Mrzli cener u svojim nazivima prizivaju hladno vrijeme, no ono se jučer nije dogodilo. Temperatura je bila oko 10 stupnjeva, uvjeti gotovo idealni za trčanje, osim povremene slabe kiše, koja mnogima godi.

Posebnost Zimskog polumaratona je i mjerenje vremena po hendikepu. Tako su najstariji trkači startali prvi, a u razmaku od 3 minute i sve mlađi i mlađi do seniora koji su sa starta krenuli 21 minutu nakon najstarijih. Bila je to odlična prilika za igru “lovice”, no među veteranima je bilo i ozbiljnih trkača koji nisu dozvolili da ih “klinci” preteknu.

Uz dodjelu nagrada prema hendikepu, dodijeljene su i standardne nagrade za najbrže po vremenu.

Evo najbržih:

Najbolja vremena na polumaratonu imali su Igor Goričanec (1:14:39), Matija Zadravec (1:17:03) i Andrej Hladnik (AK Varaždin – 1:18:34) te Nada Siladi (1:40:01), Višnja Čonkaš (AK Varaždin – 1:40:10) i Irena Kos Kukec (1:40:55).

I po hendikepu je najbrži bio Igor Goričanec (AK Varaždin) koji je ciljem prošao nakon 1 sata, 35 minuta i 39 sekundi, ispred Ljube Zajkovskog (DSR Maraton-Uljanik Pula – 1:36:29) i Matije Zadravca (AK Varaždin – 1:38:03). Kod žena najbrža je bila Anica Lacković (AK Varaždin) s vremenom 1:54:30, ispred Jasenke Martinez (TK Marathon 95 – 1:57:13) i Nade Siladi (AK Međimurje Čakovec – 1:58:01).

Na prvi put održanom Mrzlom ceneru najbrži su bili Simon Malek Kuzmič (AK Varaždin) s vremenom 35:42, ispred Nikole Štefanića (TK Maraton Krapina – 36:14) i Saše Horvata (TK Kotoripski begači Kotoriba – 36:22) te Nives Zebić (AK Maksimir Zagreb) s vremenom 42:12 ispred Paule Šimunčić (AK Sloboda Varaždin – 43:03) i Anđelke Kasum (Zagreb Runners – 44:37).

Ideja zajedničkog dugog treninga pretvorila se u respektabilnu utrku, vjerujem da ima potencijala za rast i u idućim godinama.

REZULTATI

Facebook album 1

Facebook album 2

[TRČIM DAKLE JESAM] Milan Komljenović Art: Za moje vrhunske rezultate najzaslužnija je Fanny te kvalitetni voćni destilati koje uzimam prije utrke

Postoji trkački svijet, daleko od profesionalnog. Svijet amatera i zaljubljenika u trčanje… bio je uvod u seriju intervjua „Trčim dakle jesam“. Rekli smo da ovaj put ne razgovaramo s perspektivnim trkačkim imenima koja će jednog dana nastupiti na Olimpijskim igrama. Ipak, za našeg idućeg sugovornika ne možemo garantirati da pred njim ne stoji svijetla budućnost.

 

Ako je vjerovati njegovom PR timu dežurnom na društvenim mrežama, zaduženom za izvještavanje njegovih obožavatelja i potencijalnih konkurenata o njegovom strogom režimu treninga, taj se “furt“ za nešto priprema. Pogađate, radi se o Milanu Komljenoviću koji se u virtualnom svijetu još odaziva i na ime Art, a u trkačkom je “podzemlju“ znan i kao Zemo ili Mile.

U startu uvijek prvi / Foto: Treking liga

 – Ako se smijem ubaciti, odazivam se još i na svoj omiljeni nadimak Gazda, ali samo svojim šarmantnim prijateljicama koje su mi ga nadjenule nakon moje prve treking utrke, a koje ovim putem pozdravljam i šaljem im poljupce – ne zaboravlja Milan svoje obožavateljice.

PAPUK TREK & TRAIL – Pećinske pripreme / Iz dnevnika šampiona “Noćas u gluho doba noći pokušao me medvjed istjerati iz pećine. Naišao je baš u trenutku dok sam završavao sedmosatni brutalni trening snage za predstojeći Papuk trek & trail. Vidjevši u kakvoj sam vrhunskoj top formi, pobjegao je bez traga. Kada sam napuštao pećinu iza mene se čula neka strašna buka. Čini mi se da sam vježbajući destabilizirao stijenu koja se, nakon što je tisućama godina mirovala, sručila u potok i pregradila ga. Možda ćemo imati novo jezero u Žumberku. (prevedeno – korisno djelovanje čovjeka u okolišu)”

U rascjepu između obožavateljica i Fanny

Da se nadovežemo, Milanov PR tim ima još jedno opsežno zaduženje, a to je odgovaranje na brojna pisma njegovih obožavateljica. Ipak, tu sad iskače jedna stavka u njegovom životu, a zbog koje nismo sigurni kako se Milan nosi sa svom tom slavom među ženskom populacijom. Naime, postoji izvjesna Fanny koju naš sugovornik predstavlja kao svoju trenericu i mentoricu, usudili bismo se reći duhovnu voditeljicu. Međutim, temeljem promatranja dinamike njihovog odnosa, nismo sigurni govori li nam Milan baš sve. Stoga smo odlučili pitati ga direktno i bez uvijanja – Tko je Fanny, odakle se stvorila, što ti je ona, što ti znači i gdje ju skrivaš?

– Nema tu nikakve tajne. Fanny je najpoznatija svjetska trenerica, dolazi iz Konga. Ona je najzaslužnija za moje vrhunske rezultate. Ne skrivam je nigdje, najčešće je u šopingu i na frizuri. Kaže da joj je super u Hrvatskoj, ali su joj mnoge stvari neobične. Pojavi se na feštama tu i tamo. Zapravo je veoma sramežljiva i nije sklona javnosti – ipak nas je zadržao Milan na distanci.

Žene su u pravu – Fanny i “najdraža trenerica” / Isječak iz dnevnika šampiona Vratila se jutros Fanny sa trotjednog putovanja po svijetu. Troši se izdašni bonus. Kaže da se najduže zadržala u Hollywoodu kod frendice i moje “najdraže trenerice”. Ovdje ih vidimo kako se provode u nekom glamuroznom hotelu. “I kako vam je bilo?” “Fenomenalno dok nije počela pričati o tebi. Skoro smo se posvađale.” “Zašto?” “Zamisli, kaže, dok te je ona trenirala uvijek si bio skockan i dotjeran, izlagao si slike na elitnim mjestima i imao kupce među svjetskim oligarsima i magnatima a sada se družiš sa klošarima, prevlačiš se po žumberačkim pećinama i praviš izložbe na opskurnim mjestima.” “Što si joj na to odgovorila?” … (Nastavak pročitajte na Milanovoj fan stranici)

„Ne biram prijatelje prema brzini i popularnosti, ali režim treninga ne dijelim ni s kim“

Vrativši se na spomen prve treking utrke, zanimalo nas je kad se rodila Milanova ljubav prema trčanju i kako se razvijala, te je li sve baš u trek&trailu, prirodi i šumi, ili ima nešto i u asfaltu.

– Sportom se bavim od trećeg mjeseca kad sam počeo trčati za mamom i dosad se nisam bavio jedino karlingom. Iako sam većinom trek&trail trkač, ponekad trčim i cestovne utrke. Između ostalog, istrčao sam dva maratona, Zagrebački i Bečki, pa sam ponosan što ću umrijeti kao maratonac. Bliži mi se dvjestota utrka u veteranskoj karijeri i do sada nisam odustao, niti se ozlijedio ni na jednoj utrci – s ponosom je istaknuo ovaj veteran.

Nakon napornih i upornih priprema lani, Milanu je tron na Treking ligi umaknuo za dlaku. Vjerujemo kako si to nikako ne može oprostiti jer, sudeći prema još rigoroznijim treninzima na raznim izazovnim lokacijama, ove sezone vraća se snažniji i odlučniji nego ikad. Čak je odlučio rasprodati sve svoje umjetnine, kako bi uložio u što kvalitetnije pripreme koje iziskuju putovanja u vrlo udaljene egzotične krajeve.

U zadnje vrijeme tu su se naredali Madagaskar, Mauricijus pa Sejšeli, gdje se Milan susreće, druži i nadmeće sa svojim starim prijateljima i kolegama, najpoznatijim imenima trkačke scene. Sudeći prema fotoaparatom dokumentiranim trenucima, ponajviše uživa u šetnjama s njima (iako je to pokret u kojem ih se rijetko može zateći), a gdje razmjenjuju mudrosti i iskustva temeljene na dugogodišnjem trkačkom stažu.

Sejšeli – 200 metara / Iz dnevnika šampiona
Pred večerašnji nastup na 200 metara na Sejšelima danas sam malo prošetao gradom sa kolegama, ovdašnjim atletičarima. Oni kažu da nikada nisu išli ispod dvije minute na 200 metara ali će se truditi da mi pomognu kako bih nadmašio Noaha Lylesa iz Amerike, koji ima najbolji svjetski rezultat prošle godine: 19:65.
Ja sam po prvim testovima tu negdje pa će biti jako uzbudljivo.
Prijenos možete večeras gledati na: sejšeli.davež.xy

Pri zamolbi da među svojim (stvarnim i imaginarnim) kolegama i kolegicama izdvoji one najdraže, najbrže i najšarmantnije, naš šampion ostao je velik i u svojoj jednostavnosti, te je odbio ikoga izdvajati.

– Na utrkama sam stekao toliko prijatelja i poznanika koliko nisam u cijelom prethodnom životu. Kao sportaš cijenim i prve i posljednje na utrkama. Ipak, pozdravio bih ekipu iz mog kluba, KCIPT Samobor i sve svoje fanove diljem svijeta i Hrvatske – zahvalan je ovaj veliki sportaš.

Poželjeli smo malo dobiti uvid u to kako izgledaju njegove pripreme, prvenstveno iz razloga, kako bi njegovi sljedbenici mogli učiti od najboljeg, od svog idola te jednog dana možda postati barem približno veliki poput njega.

– Primijetili smo da se za dugoprugaške trail utrke pripremaš skidajući rekorde u kratkim sprintovima na 100 i 200 metara. Možeš li nam objasniti poveznicu i produktivnost ovakvog sustava rada? – upitali smo ga.

 – Treniram kao i svaki vrhunski sportaš šest puta tjedno. Moji treninzi dizajnirani su specijalno za mene, od moje trenerice. Pokušaji kopiranja završili su teškim ozljedama ili frustrirajućim neuspjesima – odrezao nas je Milan i ostavio u neznanju.

 

Sportaš s dušom umjetnika

Naš uvaženi sugovornik, ne samo da trenira (da ne kažemo pozira) na najluđim lokacijama, nego ondje i izlaže svoje radove, ali i radi. Doći u prirodu, postaviti izložbu ispred slapa, okititi svojim radovima živi bor u šumi, bojama uljepšati ondje zaboravljenu olupinu automobila ili ogrnuti vilinski vrat svilenim šalom, vlastoručno oslikanim – usudili bismo se to nazvati konceptualnom umjetnošću.

Izložba u prirodi / Privatna arhiva

Neodoljivo nas je zanimalo odakle samo crpi toliku inspiraciju. Je li ljubav prema prirodi koja se ogleda i u njegovom trčanju i u njegovim radovima, jedina muza… ili tu svoje prste ima i izvjesna Fanny?

– Završio sam ekonomiju i radio sam u banci osam godina, a onda sam spletom životnih okolnosti postao profesionalni slikar i time se bavim zadnjih četvrt stoljeća – bavim se onim za čime sam težio cijelog života. Moje slike stigle su na sve strane svijeta. Glavni mi je stil hiperrealizam, a kako sam veliki ljubitelj prirode naviše nju i slikam – ponovno nas je diplomatski poklopila trkačka i slikarska zvijezda, očito dobro istrenirana od svojeg PR tima.

 

Dobra hidracija kao ključ uspjeha

Naravno, nismo mogli previdjeti da su fotići paparazza skriveni u grmlju, počesto na utrkama i pripremama Milana ulovili s bočicama sumnjivog sadržaja u rukama…

– Na što ti ideš? Koristiš li doping i koji je tvoj stav o njemu? – bili smo besramni.

– Idem na sve, samo ne na vodu. Prije utrke koristim kvalitetne voćne destilate, a poslije utrke kao i svi trkači oporavljam se pivom i ugodnim after-razgovorima – iskreno je odgovorio.

PAPUK TREK & TRAIL – Rutinski testovi / Iz dnevnika šampiona
Danas na povratku iz Bibinja malo sam ubrzao i na sedamdesetsedmom kilometru, dok sam pretrčavao kolonu auta, zaustavi me nadležna služba na određeno testiranje.
Rezultati su samo potvrdili da se radi o vrhunski pripremljenom sportašu, prespremnom za spomenutu utrku.
alkohol: 0-0
brzina: 2:45 min/km (iznad dopuštene brzine ali se tolerira)
puls: 230
VO2max: 95
Vidi se (iako nepotpuno zbog cenzure) da je nadležna djelatnica impresionirana.

 

“Skidanje“ SPO-a i ostali životni uspjesi

Milan će svakako biti upisan u legendu kao trkač koji je postavio prvi svjetski rekord SPO-a i time utro put onima koji dolaze poslije. Zamolili smo ga da nam pojasni o čemu se tu točno radi.

– Radi se o pustolovno-avanturističkoj utrci u Samoborskom gorju, dužine cca 60 kilometara, što ju čini najvećim svjetskim sportskim izazovom. I već imamo novog rekordera i rekorderku. Do sada je tu utrku u limitu od 15 sati završilo samo pet princeza i osam vitezova – izvijestio nas je prvi među prvima.

Također, zanimalo nas je što bi izdvojio kao svoje najveće ili najupečatljivije uspjehe, kako u trkačkoj karijeri, tako i one životne.

U društvu obožavateljica i konkurenata

– Kako imam izražen natjecateljski duh, već šest sezona natječem se u Treking ligi. Tri puta sam završio u Top 10 ukupnog poretka. S 58 utrka četvrti sam u povijesti lige po broju utrka. Ipak, najponosniji sam na svoje sinove Josipa i Marka koji se od djetinjstva bave sportom, završili su trenerske škole i rade u sportskoj branši – i na vrhuncu slave, naš sugovornik na prvo mjesto stavlja obitelj.

 

A što s Treking ligom?

Upitali smo ga, što ako nikad ne osvoji Treking ligu te to uvijek ostane njegov neuhvaćeni i neukroćeni jednorog.

– Hoćeš li se zadovoljiti time da ostaneš prvak u svom dvorištu/na svom brdu ili razmišljaš o vješanju tenisica o klin? Ili, ipak, držiš da imaš još mnogo za dati hrvatskom, ali i svjetskom trčanju? Kad je vrijeme za mirovinu i kakvu ostavštinu prepuštaš svojim nasljednicima? – izrešetali smo ga.

– Treking ligu sigurno nikad neću osvojiti, ali ona je osvojila mene. Preko njenih utrka prošao sam mnogim prekrasnim krajevima i upoznao mnoštvo pozitivnih i neopterećenih sportaša. Planovi su veliki. Po procjeni moje trenerice u 75-oj godini bit ću spreman napasti svjetski rekord u maratonu. Rekao sam neki dan svojim prijateljima da se povlačim na vrhuncu karijere. Oni graknuše: “Joj Milane ostani bar do stote.” … pa to sam i mislio – nije se dao smesti naš sugovornik, jasno zacrtanog cilja.

– U nekoliko rečenica opiši ovog prostodušnog i tajanstvenog čovjeka, i reci nam – tko je Milan? – zamolili smo ga za kraj.

– Milan je samo jedan od vas, ništa više niti manje – ostala je skromna i jednostavna ova trkačka zvijezda, a mi bismo ovo poglavlje zaključili s dubokim stihovima s njegove fan-stranice, pod nazivom…

 

Leteće žene

Neki tvrde da sam vidovit, drugi pak da sam duhovit.
Mnogi se slažu da sam davež i da samo glumatam.
Stanoviti misle da sam samozvani umjetnik i da su mi slike bez veze.
Pojedini “veliki sportaši” kažu da sam ove godine bio tako uspješan u Treking ligi jer oni nisu dolazili na utrke.
Ipak nikome nije jasno kako žene u mom društvu tako brzo nauče letjeti.

Piše: Martina Maloča

Osvoji originalnu medalju ZAGREB21 proljetnog polumaratona powered by Heineken 0.0!

Jedna od najpopularnijih proljetnih utrka u Hrvatskoj ove godine ima pregršt novosti. Promijenjena je staza, tako da se utrka većim dijelom odvija na sjevernoj strane Save. Dio staze koji je promijenjen trčimo odmah nakon starta ispred NSK – idemo prema Vukovarskoj do Savske, pa Savskom do Prisavlja, kroz dvorište HTV-a (!) i natrag do NSK.

 

Osim puno ljepše staze, ove će se godine svi finišeri polumaratona i oni koji istrče utrku u sklopu štafeta, okititi originalnom, atraktivnom medaljom. Veliki, teški komad metala, na kojem je stilizirana zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice, dimenzija je 7×8 cm i zasigurno će biti predivna uspomena na ovu proljetnu utrku.

Osim polumaratona i polumaratonskih štafeta održava se i kratka utrka na 5 km, za sve koji vole kraće i/ili brže. 🙂

Utrka se održava u nedjelju 17. ožujka 2019. sa zajedničkim startom u 9 sati ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Na utrku je već prijavljeno gotovo 1000 trkačica i trkača!

Budi dio pozdrava proljeću na ZAGREB21 Zagrebačkom proljetnom polumaratonu powered by Heineken 0.0!

 

Startni paketi uključuju:

za polumaraton

  • startni broj i čip (brojevi se ne vraćaju)
  • okrepu za vrijeme i nakon utrke
  • vrećicu za tenisice s logom utrke
  • atletsku dri fit majicu s logom utrke
  • finišersku medalju
  • obrok nakon utrke

(startni paket za štafete uključuje sve gore navedeno za svakog natjecatelja)

za utrku na 5 km

  • startni broj i čip (brojevi se ne vraćaju)
  • okrepu za vrijeme i nakon utrke
  • vrećicu za tenisice s logom utrke
  • pamučnu majicu s logom utrke.

 

 

Coastal & Mountain Trails Liga – čak osam utrka s najljepšim pogledima na planine, otoke i more

Da nepregledno, slano i mokro jadransko plavetnilo nije jedino što hrvatska obala ima za ponuditi, dokazuje Zadarska županija odnosno liga koja se odvija na osam njenih lokacija. Osim same obale, liga nudi i čari otoka, od njegovog krša, preko pastirskih staza do lokalnih delicija. Potom je tu i planinski kamenjar s ishodištem u nadrealnom nacionalnom parku Paklenica.

 

Ovih je dana objavljen službeni kalendar Coastal & Mountain Trails Lige koji obuhvaća osam outdoor utrka na ovakvim atraktivnim lokacija diljem županije. Organizatorice Romana  Župan i Danijela Bucić istaknule su kako su se prilikom slaganja datuma držali prethodnih termina utrka, a ovogodišnja novost je primanje još jedne utrke u obitelj lige – Otok Pag traila.

Utrke se odvijaju na području nekoliko parkova prirode i nacionalnih  parkova Sjeverne Dalmacije, a karakterizira ih već spomenuti jedinstveni spoj mora i otoka, planina i rijeka.

 

Trailom do turističke promocije kraja

 – Ljudi su se počeli sve više okretati prirodi te je sve više prisutna kultura zdravog življenja, kako kroz prehranu, tako i kroz aktivan život. Ono što mi, kao agencija možemo primijetiti, je da na Zrmanju dolazi sve više  ljudi koji traže prostor za planinarenje, pješačenje i slično – rekla je Romana Župan iz Riva rafting centra.

Istaknula je kako im je želja da sve staze, koje se urede za utrke, ostanu kao infrastruktura turistima i ostalim ljudima koji će naknadno doći prošetati i uživati u prirodnim ljepotama. Za sve trailove je karakteristično što su odabrane vrlo atraktivne lokacije koje svojim specifičnostima i ljepotama privlače brojne turiste koji potom šalju slike i informacije te čine svojevrsnu reklamu ovog područja.

 

Paški sir, krš i pastirski putevi

Na konferenciji za novinare bile su predstavnice organizatora – Mountain Traveller Croatia, te većine turističkih zajednica koje su uključene u  ligu, kao i Riva Rafting Centra d.o.o.

– Zadarska županija izvrsno je igralište za organizaciju trail i outdoor  utrka i događaja, a na taj način promoviramo našu županiju, ali i ovu vrstu sporta. Želimo istaknuti kako su i natjecatelji i posjetitelji ocijenili ligu vrlo pozitivno. Također, imamo i odličnu suradnju s parkovima prirode i nacionalnim parkovima na čijim područjima se liga održava – izjavila je Danijela Bucić.

Kalendar Coastal & Mountain Trails Lige za 2019.

16. 3. 2019. Dugi otok trail

30. 3. 2019. Pakoštane trail

6. 4.  2019. Otok Pag trail

27. 4. 2019. Trail tri rijeke

18. 5. 2019. Paklenica trail

1. 6. 2019. Božava trail

31. 8. 2019. Absolute Paklenica Vertical race

21. 9. 2019. Sukošan Magunja trail

Piše: Martina Maloča

Uvati Vitar na Braču i ove godine!

Još jedno izdanje vaše omiljene biciklističke utrke,“Uvati Vitar” maraton, održava se i ove godine na Braču, sa startom i ciljem u Sutivanu. Čarobne morske vizure otoka Brača i čistog užitka na gotovo svakom dijelu staze, potvrdit će vam još jednom zašto je ovaj otok toliko poseban, a XCM utrka “Uvati Vitar” obavezna u vašem biciklističkom kalendaru.

 

I ove godine na odabir su vam tri dinamične i zanimljive staze, Bura 70+, Vitar 40+ i Bonaca 20+. Za one koji “vole dugo”  tu su atraktivne single trail dionice, brzi spustevi, zahtjevni usponi te tehnički dijelovi, dok je za rekreativce željne uživanja osigurana “vožnja s pogledom”.

– Staze su doživjele manje kozmetičke izmjene u odnosu na lani kako bismo biciklistima ponudili još više atraktivnih dionica. Novost ove godine je i E-bike maraton koji se vozi na električnim Pedelec biciklima s EPAC sistemom (Electric Power Assisted Cycle). Start je vremenski odvojen od ostalih natjecatelja, a vozi se staza Vitar 40+ km. Starosne kategorije su također ponešto korigirane i prilagođene. – poručuju organizatori.

Utrka se održava u subotu, 18. 5. 2019., no Sutivan je tijekom cijelog vikenda 17.-19.5., domaćin niza događanja. Tako vas u petak popodne očekujemo uz piće dobrodošlice i DJ-a, u subotu prije utrke organiziran je Dukat doručak za sve natjecatelje te cjelodnevno druženje s najjačim biciklističkim brandovima.

– Poslije utrke moći ćete uz čašu vina i zvukove benda uživati u gastronomskoj ponudi otoka Brača i fešti do dugo u noć. U nedjelju ujutro pozivamo vas na besplatnu kavu s izlagačima, dok vam stručnjaci pregledavaju bicikl, a vi navijate za najmlađe na njihovoj utrci. – kažu organizatori.

Kako vam odlazak na otok ne bi bio izgovor za nedolazak, za bicikliste i navijače, osiguran je povoljniji smještaj za vrijeme utrke, a uz plaćenu startninu tu je i popust za trajekt. U startni paket su, osim majice utrke, ubačeni i promo artikli naših sponzora, te bon za bogatu tombolu.

Za rezervaciju smještaja, prijevoz do Brača, najam bicikla za utrku ili ručak i večeru za vašu pratnju, bacite pogled na nekoliko paketa dostupnih na stranici našeg partnera, Travel eKupi.

Early Bird startnine po promotivnoj cijeni od 130 kn u prodaji su do 31. 1., po cijeni od 180 kn do 31. 3., te po cijeni od 250 kn do 12.5. Sve ostale informacije o utrci možete pronaći na stranici utrke www.uvati-vitar.hr.

Vidimo se na sunčanom Braču!

PR tekst

KLJUČNI SUPLEMENTI ZA IZDRŽLJIVOST: Aminokiseline – izgradbeni elementi proteina

Nećemo predugo raspravljati o aminokiselinama, budući da smo ih već djelomično pokrili proizvodima koje smo predstavili u ranijim tekstovima hidracija i regeneracija. Aminokiseline su sastavni dijelovi proteina. U principu, govorimo o dvadesetak standardnih aminokiselina – neke su esecijalne, koje moramo dobiti hranom, budući da ih naša tijela ne sintetiziraju sama.

 

Kod sportaša je važno da se u slučaju napora kada se očekuje raspadanje tkiva, zajedno s postojećim suplementima i hranom, u organizam unese i mala količina aminokiselina. Te su kiseline poznate pod kraticom BCAA, koja označava aminokiseline razgranatog lanca, poput leucina, izoleucina i valina – od kojih je najvažniji leucin budući da potiče sintezu mišićnog tkiva.

BCAA se dodaju u bocu (ili se konzumiraju prije treninga) ako trening traje duže od dva sata; u ostalim slučajevima, BCAA sadržani u  hidracijskom piću pokrivaju sve potrebe prosječnog rekreativca entuzijasta.

Iako su BCAA dokazano učinkoviti i dobro poznati, danas se uporaba HMB-a preferira u vrhunskim sportovima, budući da su aminokiseline već dovoljno zastupljene u sportskoj prehrani. Radi se o derivatu već spomenutog leucina, koji ne samo da je iznimno bioraspoloživ, već u isto vrijeme štiti mišiće od pucanja i ubrzava izgradnju mišićnog tkiva. Naime, HMB se nekada upotrebljavao kod pacijenata pod dugotrajnom bolničkom skrbi, budući da sprječava atrofiju skeletalnih mišića i ligamenata bolje od bilo kojeg drugog suplementa.

Iz svjedočanstava naših korisnika, najprije biciklista, saznali smo kako ovaj suplement ima još jedan nepoznati učinak – mišić se, kada konzumiramo ovaj suplement prije zahtjevnog treninga ili utakmice, umara kasnije i generalno “izgara” slabije. Zaključak je da se tkivo – naravno, uz primjerenu koncentraciju aminokiselina – regenerira već tijekom treninga, ili drugim riječima, mikroozljede zacjeljuju brže.

Posljednji nutrijent koji se uzima nakon vježbe, i koji, naravno – ili kao dodatak ili kao dio proteina – već postoji u kvalitetnom regeneracijskom piću, jest glutamin. Glutamin je najmanje poznat, iako gradi većinu skeletalnih mišića. Glutamin neće čudesno povećati muskulaturu, ali će zato znatno smanjiti vrijeme ozljede (štetom možemo smatrati mikroozljedu ili gubitak tkiva u trenutku napora), i time omogućiti bržu regeneraciju. 

Glutamin je jeftin i siguran suplement koji će biti najkorisniji vegetarijancima i veganima kojima nedostaje glutamina u prehrani, kao i, naravno, sportašima koji se oporavljaju od ozljeda.

U sljedećem dijelu moći ćete čitati o najzanimljivijoj temi koja će zanimati svakog sportaša koji se bavi sportom izdržljivosti – maksimalnom aerobnom kapacitetu (VO2max).

Promo tekst

 

 

Istražili smo je li deda Toni u pravu te jesu li ga tri sata vježbanja dnevno dopratila u sretnu i zdravu starost

Posljednjih tjedana, sa sezonom gripe kao aktualnom temom u medijima, pojavio se još jedan viralni hit – deda Toni s lijekom protiv gripe, odnosno s tajnom dugovječnosti i zdravlja. “Vježbaj, pi… ti materina!“ u rekordnom je roku prihvaćena fraza epskih razmjera, a sad ćemo vidjeti koliko će se održati i usvojiti u hrvatskom društvu.

 

Toni je trenutno, svima prvenstveno zabavan jer je kroz, općoj populaciji blisku psovku na vrlo jednostavan način otkrio esencijalnu životnu filozofiju. I vjerojatno će većina reći kako čovjek ima pravo, posebice sudeći prema njegovom primjeru vitalnog 82-godišnjaka koji svaki dan uloži tri sata u tijelo – ali i umnu – vježbu. Također, vjerojatnost je da će ta ista većina nastaviti sa svojom svakodnevnom rutinom ne uloživši u svoje tijelo, zdravlje i pozitivan stav prema životu ni tri minute.

 

Je li bolest stanje uma?

Možemo li uistinu pričati o tome da gripa odnosno bolest baš ne postoji, ili da moždani udar ne postoji ako vježbaš glavom? Kako deda Toni kaže, umirovljenici su uništili zdravstvo jer se previše okreću doktorima za pomoć, dok on u čitavom svojem radnom vijeku nije dana proveo na bolovanju.

Vjerojatno se možemo složiti da je njegov stav, ipak, ponešto ekstreman, ali i s tim da ima nečega u svemu što on govori i živi. Nećemo sad ulaziti u dio gdje i genetika nosi svoje, te da kao protudokaz postoji sasvim dovoljan broj sportaša i ljudi koji žive zdravim i urednim životom, sa zdravom prehranom i bez poroka, a koji se uspijevaju razboljeti od najzloćudnijih bolesti.

 

Hrvati žive kraće od europskog prosjeka

Međutim, ni nama vrag nije dao mira, te smo odlučili malo “pročačkati“ da li i koliko uistinu tjelovježba produljuje životni vijek. Trenutna situacija u Hrvatskoj je takva da je prosječni životni vijek njenih žiteljica 81 godina, dok muškarci dožive oko 75. U odnosu na 2000. godinu, očekivani životni vijek produljio se za gotovo tri godine, no i dalje je kraći od prosjeka EU gdje prosječni životni vijek iznosi 80,6 godina, stoji u izvješću Europske komisije.

Na globalnoj razini, u narednih 40 godina očekuje se da će se broj ljudi koji dožive i nadžive 90. čak učetverostručiti, ali nismo sigurni koliko se to može očekivati i u našoj zemlji. Prekomjerna težina proizašla iz neumjerene ljubavi prema špeku i kobasama te ostalim mesnim prerađevinama i ugljikohidratima, te alkoholu i cigaretama uzima danak. Ruku pod ruku s tim, tu je i prijezir prema fizičkoj aktivnosti pa dolazimo do 76-postotnog uzročnika smrti kroz rak i bolesti krvožilnog sustava, čak dvostruko većeg u odnosu na EU. Po pitanju karcinoma pluća, dojke i debelog crijeva stope smrtnosti se među najvišima u EU.

 

Ženama je dovoljno do sat vremena vježbanja, a muškarci se moraju pomučiti bar pola sata dulje

Runner’s World objavio je podatke temeljene na istraživanju koje je pokazalo koliko je vježbanja dnevno potrebno kako bismo doživjeli duboku starost od 90 i više godina. Također, zanimljivo je da za muškarce i žene kriteriji nisu isti.

Istraživanje je započeto na 7800 ispitanika i ispitanica, da bi završilo na gotovo 5500 živućih 90-godišnjaka. Pokazalo se da je u muškaraca koji su se bavili tjelesnim aktivnostima više od 90 minuta dnevno, vjerojatnost da će ući u 90-e bila 39 posto veća, nego li u njihovih vršnjaka koji su vježbali manje od 30 minuta dnevno. Također, dokazano je da svakih dodatnih 30 minuta tjelovježbe, povećava vjerojatnost doživljavanja 90-ih za pet posto.

Kod žena se, pak, pokazalo da je idealna formula za dulji život oko sat vremena sporta dnevno. Uz vježbanje od pola sata do sat vremena na dan, povećale su svoje šanse za doživjeti devedesete za 21 posto. Što su dulje vježbale unutar tih sat vremena, šanse su im se poboljšavale. Međutim, zanimljivo je da se vježbanje za žene iznad sat vremena, nije pokazalo ništa učinkovitijim u smislu produljenja životnog vijeka iznad 90 godina.

Dobra vijest je da ne moramo kvotu ispuniti u komadu. Ponekad nam dnevni raspored to ni ne dozvoljava. Stoga je, prema Runner’s Worldu, dovoljno raditi malo vježbi snage ujutro, pod gablecom ne izbjegavati stubišta te kroz dan još tu i tamo “ukrasti“ vremena za svoje male trkačko-vježbačke strasti.

 

Prisjeti se naših tekstova na temu “Sport i starenje“:

Zašto starimo i kako sačuvati vitalnost

Koje su najbrže promjene i kako ih usporiti

Najvažnije je ostati aktivan

Piše: Martina Maloča

 

Slatko i pitko trčalo se na Winter Classicu u sklopu 5×5 serijala zagrebačkim Ravnicama

Ravno 300 trkačica i trkača započelo je sezonu 2019. na serijalu Zagreb 5×5 powered by Heineken 0.0, kvartovima hrvatske metropole. Prva u nizu od pet utrka kroz godinu, održana je posljednje siječanjske nedjelje, a nazvana je Winter Classic. Ishodište joj je bilo na Ravnicam, s ciljem na Teniskom centru Maksimir.

 

Uz 300 finišera, bilo je i nekoliko DNF-ova, no kako se trčalo oko Kraša, pretpostavka je da su neki od natjecatelja omamljeni “zovom čokolade” nastavili raditi krugove oko tvornice. 😉

Nakon starta u 11 sati, već 15:34 minuta kasnije prvi se natjecatelj domogao toplog čaja (čitaj: Heinekena) u cilju. Riječ je o Tomislavu Novoselu koji je svojih pet kilometara odradio u tempu 3:07 min/km. Za njim slijedi Silvije Tomac sa 26 sekundi zaostatka, a potom dolazi i Blaž Car-Pavlic. Unutar minute razmaka dolaze još i Danijel Peček i Kristijan Rubinić.

Među ženama, slavila je Anda Tomaš kojoj je trebalo 18:25 minuta da ugleda cilj, a potom su se naredale Tea Faber, Breda Škedelj te četvrta i peta, Doris Blažević i Mirja Pavić.

REZULTATI

Iduće kolo, Spring Break iz Zagreb 5×5 series na rasporedu je 10. ožujka, u organizaciji Trčanje d.o.o. odnosno Run&Trek trgovine za trčanje.

Prijave su u tijeku, a već je sad na listi gotovo 300 natjecatelja.

 

Piše: Martina Maloča

[TRČIM DAKLE JESAM] Elza Božić: Za mene je trčanje terapija, mentalna higijena i stil života

Postoji trkački svijet, daleko od profesionalnog. Svijet amatera, rekreativaca, zaljubljenika u trčanje. To nisu trkači koji su počeli trenirati u ranoj mladosti, ne bi li postali trkačka imena koja obećavaju te koja će jednog dana nastupiti na Olimpijskim igrama. Štoviše, rijetko će se naći na postoljima. Počesto to nisu ni dugonogi trkači idealne trkačke figure. Međutim, ako itko može poslužiti takvima kao inspiracija i primjer vječite motiviranosti, to su upravo ti trkači amateri i entuzijasti koji predano trče iz jednostavnog razloga – jer to vole. Stoga, nadolazeću seriju intervjua posvećujemo upravo njima.

 

Ne možemo zamisliti bolju osobu s kojim bismo počeli ovaj serijal od – Elze Božić. Na fotografijama s mnogih utrka u našim krajevima, u oči odmah upada oniža plavokosa trkačica – kako sama za sebe voli reći, metar i šumska jagoda – s uvijek širokim osmijehom i u veselim šarenim tajicama.

 

Prvi koraci u tenisicama za aerobic

Jednako tako, Elza može poslužiti i kao dokaz onima ne više tako mladima, da nikad nije kasno početi trčati. Nakon što je otkrila taj zavodljiv i zarazan, sasvim novi svijet, Elza živi i diše trčanje… ali ne samo to! Gotovo da nema utrke na kojoj ju nećete susresti.

– Moja trkačka priča ima mnoge početke odnosno faze. Prva je bila čitanje teme na Forum.hr “Od jogginga do Maratona“ (iz poštovanja prema toj, meni jako teškoj, ali primamljivoj disciplini, Maraton uvijek pišem velikim slovom). Pročitala sam beskonačni broj svih postova na toj temi, i čudila se tim nekim “luđacima“ što trče od točke A do točke B. ZAŠTO POBOGU?!?! – bili su to Elzini prvi koraci upoznavanja s ovim sportom.

Potom je počela trčati, potaknuta životom i nekim ružnim događajima, kako ona kaže, samo da ostane normalna.

– Upis u tadašnju školu trčanja Brooks Running Team, a današnju školu AK Sljeme, 6. lipnja 2012., bio je prava prekretnica i konkretniji početak. Bio je to moj prvi dolazak na trening, i to u tenisicama za aerobic – divno zar ne? Istina, treneru to i nije bilo baš tako divno – sjeća se kroz smijeh naša sugovornica tog datuma u detalj.

Spominje se još jednog, prema njenim riječima, smiješnog događaja koji je prethodio odluci o upisu škole trčanja.

– Otišla sam na DM žensku utrku. Stala na startu uz žene raznih formi i tjelesnih oblika, startala i dušu ispustila već nakon 400 metara. A te, ženske raznih oblina, odošeee… rekoh si tad “Ovako nećeš stići do NY Maratona“, a to mi je bila, i još uvijek je, velika želja – priča Elza o svojim počecima, koja trči i danas, šest i pol godina poslije.

Što se tiče interesa za sport prije trčanja, kaže kako je uvijek bilo nešto, ali ne s tolikom strašću i predanošću.

– Bili su tu svi mogući aerobici, Zumba, ples, planinarenje… Ah, tu su i motori – moja ljubav koja je na čekanju. A, na čekanju je i moj snowboard. Trčanje me sad, još uvijek, čini sretnijom – uspoređuje ova strastvena trkačica.

 

Neslomljiv duh i jednostavan pristup

Ne može se previdjeti da Elza ponešto odstupa od standarda atletske građe. Međutim, isto tako, tko god je trčao utrku s njom, ne može previdjeti ni to da ona svoje utrke, koliko god duge i teške bile, redovno završava s osmijehom na licu.

Elza uvijek, od samog starta izgleda neopterećeno brzinom, puštajući druge da pojure od trena kad krene utrka. Potom, u svom ustaljenom ritmu i optimalnom tempu, nakon nekog vremena, sigurnim korakom počne prestizati jednog po jednog trkača. Često su među njima i mnoge, naoko, puno više “fit“ natjecateljice koje “umiru“ pokušavajući savladati još jedan uspon. Sve to bez znatnijeg ubrzanja – u istom modeu startajući i završivši utrku, ne opterećujući se koliko je tko odmaknuo ispred nje. Da bi na kraju utrku završila u jednom sasvim solidnom, pa čak i zavidnom vremenu.

Stoga smo ju upitali koja je njena tajna i što ju pokreće. U čemu leži mentalna snaga i ravnoteža takve trkačice i kako, dovraga, tijekom utrke uvijek uspijeva ostati pozitivna.

– To je iz razloga jer, prije svega, trčim za sebe. Trčim jer volim trčati. Nisam brzi (polu)profesionalac pa sam automatski oslobođena aspekta utrkivanja i ispuštanja duše za postolje. Dakle, iz činjenice da sam takva kakva sam, izvučem najbolje za sebe i uživam… najčešće – objasnila je Elza.

Zanimalo nas je razmišlja li ona uopće ikad o svojoj brzini i plasmanu te utrkuje li se kada s drugima.

– Iskreno, “uhvatim se“ i ja ponekad za nadmetanje ali, ubrzo uvidim da mi ne ide, pa se lijepo vratim u “uživaj-film“ – jednostavna su razmišljanja naše sugovornice.

Dobro, dogodi li se ovakvoj osobi ikad na utrci da mrzi samu sebe što se odlučila na nju i da baci patike što dalje izvan vidokruga, pitamo se u nevjerici od ovolike pozitive.

– Dogode se, iako rijetko, i momenti kad nisam baš nasmiješena i kad mi je teško i ne ide… ali ne, nikad nisam pomislila odustati. OK, imam ja već i DNF. I to sam odradila, čisto da vidim kako je to – podijelila je Elza s nama.

 

Trening prije posla – prije zore!

Kao članici AK Sljemena i Zagrepčanki, Elzi ne nedostaje sadržaja za treniranje. Na raspolaganju su joj razne lige koje se trče na tjednoj i mjesečnoj bazi po Medvednici te nema one koju Elza ne trči. Ima i onih za koje ustaje rano (ili kasno), prije nego li svane zora, kako bi odradila trkački trening prije odlaska na posao… Ako to nije entuzijazam, ljubav, posvećenost i snaga volje, onda ne znamo što je.

– Puntijarka ljeti, Lagvić zimi, Maksimirska liga po nasipu ili Maksimiru… Da, ima Zagreb liga i volim ih. Kratke su i ima nešto mazohističko u njima. Na njima znam ponekad i dušu ispustiti, zagristi, truditi se da budem bolja od sebe na prošlom kolu – opisuje Elza.

Ispričala nam je što ju tjera da ustane tako rano i ode po mrklom mraku i hladnoći, dok svi drugi spavaju, trčati po šumi i brdima.

– Najdraža moja, neprikosnovena, totalno luda, nekada i opaka jest JGL odnosno Jutarnja gelender liga. To je underground utrka/liga koja starta svake prve srijede u mjesecu, u 5:30 sati. Prekrasno je, iz mjeseca u mjesec, dočekati zoru na najdražoj mi planini, a svaki put na drugom mjestu. Ti si gore, neopisivo sretan, i baciš pogled na sneni Zagreb – i sve ti se čini manje važno. Sve osim tog trenutka, za koji se, ipak, uvijek isplati dići iz toplog kreveta u 4:30 ujutro – entuzijastična je ova trkačica.

Također, i kad nije neka liga, Elza će ustati i odraditi trening sama dok se ni pijevci još nisu probudili.

– Uistinu ne znam zašto mi ljudi ne vjeruju, ali nema boljeg dijela dana, niti boljeg načina započeti dan, od jutarnjeg futinga, ili treninga snage. To kažem ja, koja jaaako volim spavati. Stoga, provjerite sami, ustanite jedno jutro, prije svih, i otiđiite na kratki jogging. Bit će vam neizmjerno drago – njena je preporuka.

 

“Svaka završena utrka meni je uspjeh, pa čak i nezavršena!“

Zatražili smo od Elze da izdvoji najdraži vid trčanja i možda još koji drugi outdoor sport koji ju zanima.

– Izdvojila bih ovdje dvije vrste – cestovno i offroad. Osobno, više sam za uživanje u prirodi, van asfalta, u šumi, među pticama. Međutim, istrčati Maraton, isto tako ima svoju čar. Čar onog trenutka kad uđeš u cilj i kažeš si: „Wow, ja sam istrčala Maraton!!!„ – tumači nam ljubiteljica različitih staza i nadovezuje se.

– Postoji želja za bicikliranjem, ali, zasad je na čekanju, ništa ozbiljno. Kao i plivanje. Kad nađem jako strpljivog trenera, krenut ću i tim putem, a poslije … tko zna – njene su želje.

Što se tiče idućeg izazova i veće utrke za koju se sprema, Elza najavljuje utrku od 100 milja u Istri, i to po treći put zaredom.

– Ima nešto čarobnoj u toj Istri. Voljela sam ju i puno prije trčanja. A sad, kad sam ju dvaput prošla kroz utrku “100 milja Istre“, još ju više volim. I eto, sad se pripremam za proći sve to još jednom – njeni su planovi.

Elza, na naš upit što joj ono predstavlja, za trčanje kaže da joj je to terapija, mentalna higijena i stil života.

– Ako ćemo to gledati kao ispit predanosti i snage volje, iskreno, trčanje je jedini segment gdje sam primijetila postojanje iste… a onda se, ponekad, sjetim prenijeti to i u druge segmente života – objašnjava.

Za kraj, u svojem stilu, ova ljubiteljica trčanja, odbija izdvojiti bilo koju utrku iz šarolike lepeze onih u kojima je sudjelovala, bilo kao najtežu, najdužu, najvažniju ili najveći uspjeh koji je ostvarila.

– Uspjesi?! Najveći?! Meni je svaka moja završena utrka uspjeh. Ma, čak i ona DNF je uspjeh. Svaka je ostavila traga, svakoj sam dužna nešto novo i pozitivno u svojoj glavi. Da ne filozofiram, ako dosad nije već jasno, ja jednostavno volim trčanje i točka – zaključila je temu naša sugovornica.

Piše: Martina Maloča

[PITAJ TRENERA] Trener odgovara – Kako postati brži, kako se vratiti trčanju nakon pauze i još ponešto

Opet ste nam poslali pregršt pitanja za rubriku “Pitaj trenera”. Slavko Petrović, jedan od naših najboljih trenera trčanja, potrudio se i odgovorio na devet vaših konkretnih pitanja. Sigurni smo da će, osim ljudima koji su ih postavili, njegovi odgovori biti poučni i ostalima.

 

I dalje nam šaljite svoja pitanja, dovoljno je ispuniti jednostavan formular. O tome kako postaviti pitanje pročitajte OVDJE.

 

Trčao bih maraton, mogu li ispod tri sata

Bruno ima 20 godina, za sebe kaže da je ozbiljan trkač s rezultatom 36:57 na 10 km

PITANJE: Mogu li ići ispod 3 sata na sljedećem maratonu (78 km  mi je tjedni prosjek  zadnjih 12 tjedana, trenutna forma 1:21 half) te koliko energetskih gelova bih trebao uzeti da izbjegnem manjak glikogena u kasnijoj fazi utrke?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Imaš 20 godina, idealnu visinu i težinu, rezultat na 10 km ispod 37 min. Zašto maraton? Savjetujem ti da se posvetiš razvoju kvalitete kroz par godina, da trčiš kraće utrke (5 km i 10 km). Tada će tvoje pitanje biti kako ispod 2:30 na maratonu. Međutim, da li  možeš ispod tri sata ako je tempo halfa 1:21 ne mogu ti dati odgovor, vjerojatno možeš. To ovisi o tome koliko imaš maratonskih treninga. Neki maratonci povežu dva halfa 2-3 minute sporije, a nekome ni 10 min nije dovoljno. Razina glikogena će ovisiti  i o tome koliko ćeš brzo startati, kako si se hranio prije, da li si napravio carboloading (usporedi sa autom, koliko si napunio rezervar prije puta i koliko si stisnuo gas). Moji sportaši koriste napitke bogate ugljikohidratima, manje gelove. Gelovi se obično uzmu na 25. i 35. kilometru, ali je to dosta individualno. Vodi računa da pojedeš gel neposredno prije okrepne stanice kako bi mogao  vodom malo isprati usta. Preporučujem da gel isprobaš na treninzima dužine jer mnogima teško pada na želudac.

Kako se vratiti prijašnjim dobrim rezultatima

Ivan ima 36 godina, kaže da je rekreativac, ima polumaraton za 1:36 i dugu pauzu od trčanja.

PITANJE: Moj problem je što sam prije dvije godine istrčao polumaraton za 1:36 i od onda sam stao sa trčanjem. Nije bila neka ozljeda ni ništa slično, došlo je do zasićenja od trčanja, trebao mi je odmor. Sada razmišljam o povratku trčanju, ali ne znam kako početi, sve ispočetka ili da nastavim gdje sam stao?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Šteta što si prestao, jer za napredak je bitan kontinuitet treninga. Ako nisi dvije godine trenirao to je jako dugačak period. Dugoprugaško trčanje je nezahvalna disciplina, jer počinješ padati već nakon nekoliko dana netreniranja. Sada si opet na početku i kad kreneš imat ćeš osjećaj kao da nikad nisi trčao. Kreni polako,  postupno, bez forsiranja i nikako ne tamo gdje si stao. No s druge strane, tijelo pamti pa će ti trebati manje vremena da dođeš na nivo koji si već imao. Zapitaj se koji je bio razlog prestanka, zašto je došlo do zasićenja, pa da ne napraviš istu pogrešku. Doziraj trening, uživaj u trčanju i brže ćeš se vratit, a kad guštaš neće doći ni do zasićenja.

 

SVA DOSADAŠNJA PITANJA I ODGOVORI TRENERA SLAVKA PETROVIĆA

 

Želim trčati 10 km brzinom koju imam na 5 km

Marija ima 35 godina, za sebe kaže da je rekreativka, a najbolji rezultat joj je 26:32 na 5 km.  

PITANJE: Trčim svaki ili svaki drugi dan po 5 km. Je li moguće da postanem brža i da li mogu istrčati 10 km tempom kojim trčim 5 km.  

ODGOVOR Slavka Petrovića: Svakodnevnom aktivnošću napredovat ćeš do određene granice, za nešto više potreban je ipak sustavniji trening. U jednom prijašnjem odgovoru sam spomenuo da je trening stres i adaptacija na njega. Drugim riječima, napredujemo kada trening pametno doziramo. Dakle , kako nije dobro prejako trenirati tako nije dobro ni preslabo. Za napredak na 10 km, odnosno zadržavanje iste brzine kao što sada imaš na 5 km, potrebno malo duže trčanje, te raznolikost treninga . Takvim načinom popravit ćeš PB na 5 km i uspjeti zadržati trenutni tempo i na 10 km.  

 

Izrazito sam mišićav, a želim trčati brži half 

Mario trči, ali bazični sport mu je fitness. Ima 31 godinu, visok je 177 i ima 90 kilograma (mišića). Ima vrlo solidne rezultate na svim dionicama, od 5 m do maratona koji je istrčao za 3:26.  

PITANJE: Trčim 3 -4 puta tjedno s prosjekom od 40 – 45 km tjedno. S tim da trkačke treninge kombiniram kao intervalni trening, trening srednjeg tempa i trening dužine na sporijem tempu. Uz to sve kombiniram treninge snage u teretani (5 x tjedno ). Fitness mi je baza i treniram 8 godina, a trčanje je postalo kao probijanje vlastitih ciljeva i dostignuća. Ovo pišem tako da imate malo bolji uvid u ovih 90 kg tjelesne mase (nizak postotak masnog tkiva sa popriličnom količinom mišićne mase). U prvoj godini treniranja sam istrčao 10 polumaratona i maraton, pa moje pitanje glasi: kako dalje napredovati na polumaratonu sa tempom ispod 4:00 min po km, a s ovolikom količinom mišićne mase? Te kako koncepirati treninge kroz tjedan?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Kad uzmem u obzir sve tvoje rezultate trčiš solidno, jedino je maraton “loš”. Dakle,  mišićna masa ti je prevelika i ne možeš očekivati rezultat u maratonu kao na ovim kraćim disciplinama (treba ipak nahraniti te mišiće tijekom  utrke). “Loš” rezultat u maratonu leži i u premaloj kilometraži, 40 km u 3-4 treninga nije baš nešto, osobito kad znamo da u tome imaš i dužinu. Vidim da imaš raznovrsne treninge (snaga, intervali, srednji tempo i dužina), možda bi bilo dobro da napraviš neku kontrolu treniranosti, gdje ćeš vidjeti u kojoj si zoni treninga. Mnogi misle da treniraju  u određenoj zoni, ali to često baš i nije točno. Npr. trčanje srednjeg tempa bi trebalo biti na aerobnom pragu, a većina ne zna koji je to zapravo tempo.

 

Na maratonu sam udario u “zid”, htio bi to prevenirati na idućem

Hrvoje je mladić od 26 godina, a trči jednu i pol godinu. Za sebe kaže da je rekreativac, visok je 183 cm i težak 83 kg.  Njegovi najbolji rezultati: maraton 3:39, polumaraton 1:32, 10 km 39:49, 5 km 18:47.  

PITANJE: Molio bih savjet oko utrke maratona. Istrčao sam ga jednom. Do 33. kilometra uspio sam držati tempo oko 4:40 min/km. Na 33. kilometru znatno sam usporio radi bolova u nogama, disanje je bilo ok. Zanima me sljedeće – postoji li način kako prevenirati bol u nogama, i što bi bilo pametno napraviti kad već dođe do boli za vrijeme maratona? 

ODGOVOR Slavka Petrovića: Osim rezultata nisi naveo kako si trenirao za maraton. Osim težine koja nije mala za maraton vjerojatno nisi trenirao za maraton, odnosno napravio dovoljno pravih maratonskih trening. U maratonu obično nemaš problema sa disanjem, već nogama, odnosno tijelo prestane slušati kada dođe do pražnjenja glikogena. To se obično dešava nakon 35. km ali može i znatno ranije ako se zaletiš ili nemaš dovoljno maratonskih treninga. Također, ako si dobro trenirao do bolova (grčeva) može doći i uslijed dehidracije. Ne znam koliko si tekućine unosio prije maratona i za vrijeme maratona, zatim kakvi su bili uvjeti na stazi, je li bilo vruće… Puno faktora može utjecati na tvoj problem, čak i neka banalna stvar. Gledajući tvoj rezultat polumaratona, s kvalitetnom pripremom za maraton trebao bi maraton spustit za dvadesetak minuta,  a iznenadit ćeš se da će takvom pripremom i half ići dolje.

 

Kako periodizirati treninge i ima li smisla trčati s utezima 

Josip ima 22 godine, visok je 180 i ima 72 kilograma. Trči četiri mjeseca, a za sebe kaže da je rekreativac.

PITANJE: Kako bi trebao izgledati period treninga kojem je cilj povećanje brzine na manjim udaljenostima u usporedbi s periodom kojem je cilj proširenje tempa na veću udaljenost? Koja su neka preporučena trajanja tih ciklusa? Možete li dati neku preporuku za što je sad vrijeme u mojem konkretnom slučaju ako su mi ovo neke trenutne mogućnosti: 1 km – 3:30; 2.5 km – 10:00; 5 km – 21:00; 11 km- 50:45?  

ODGOVOR Slavka Petrovića: Ima li smisla lagane treninge (kod mene je to recimo tempo 5:45-6:00 min/km) “zapapriti” dodavanjem body-weighta (tipa onaj prsluk s utegićima ili oni koji se mogu staviti na ruke/noge)? Prijeti li veća opasnost od ozljeda s tim dodatnim kilogramima i ima li uopće nekog posebnog profita? Prije nego počnemo trenirati, bitno je zadati si određeni cilj. Za početnika to će biti da stekne naviku odlaska na trening, da pretrči određenu dionicu, međutim za one koji već treniraju bitno je na početku zadati si realan, ali pomalo ambiciozan cilj. Kada imamo konkretan cilj puno je lakše ući u trening, ali i odraditi ga. Ovdje počinje i odgovor na tvoje pitanje – ako imaš isplaniranu sezonu s utrkama, onda bi trebao znati da je sad za većinu trkača bazični period, dakle treba raditi na lakšim ali dužim treninzima. Ako ipak rano spremaš trku, da bi poradio na “brzini”, odnosno kvaliteti, moraš smanjiti količinu.Na ovom nivou rezultata ne trebaju ti dodatna  opterećenja tipa prsluka, na kraju onda to lagano trčanje i neće biti lagano. Ciklusi opet traju ovisno u kojoj si fazi priprema, kad je ciklus intenzivniji naravno da i kraće traje. Primjer u bazičnim dijelu priprema jedan mezociklus  mi traje 3 tjedna i onda  jedan tjedan regeneracije gdje treniram na 60% i lakšim intenzitetom. Postavljaš dobra pitanja, ali malo preopširna.

 

Kako trčati bržih 800 metara

Josipa je djevojka od 18 godina, a kaže da trči već 11. Najbolji joj je rezultat na 1000 m 3:23.  

PITANJE: Zanima me koliki omjer masti i mišićne mase mora biti kako bih još bolje otrčala 800 m i zašto primjerice mogu skočiti s mjesta 2,45 m, ali imam problem pri skakanju u dalj.   Je li moguće dobro trčati 800 m, izrazitom vidljivom građom sprintera? Bila sam osoba koja je trenirala atletiku i više sam bila sprinter, no krenula sam sama trčati na 800 m i na svojih 67 kg imam 47 kg mišićne mase. Ništa ne koristim kako bi potaknula rast mišića. 

ODGOVOR Slavka Petrovića: Koji je najbolji omjer masti i mišića na 800 m ti nitko neće reći. Možemo samo raditi usporedbe s onima najboljima. Kroz povijest se mijenjao način treninga za 800 m. Ne tako davno, dosta trkača je spajalo 800 m i 1500 m, danas puno manje. Danas je 800 m praktički sprinterska disciplina, radi se puno na snazi i brzini. Građa osamstometraša je danas s puno više mišiće mase. Aerobni  treninzi se smanjuju, radi se puno treninga brzinske izdržljivosti. U dalj s mjesta dobro skačeš, nisi napisala koliko je to slabo sa zaletom, možda je problem u tehnici. 

 

I dalje primamo sva vaša pitanja na temu trčanja. No imajte na umu da sve dugotrajne ozljede treba rješavati liječnik, a ne trener.

Tko je Slavko Petrović?

Rođen je 1980. godine u Zagrebu. Atletiku, srednje i duge pruge, počeo je trenirati 1992. godine. Bio je dugogodišnji reprezentativac i sudionik velikih natjecanja (Mediteranske igre, Univerzijada, Europsko prvenstvo…). Još uvijek je aktualni rekorder hrvatske na 10.000m i 10 km. Nakon završetka atletske karijere, kao viši sportski trener počinje raditi u atletskim klubovima Zagreb i Svetice. Trenirao je i trenira mnoge hrvatske rekordere i reprezentativce koji su bili sudionici mnogih velikih natjecanja (Lisa Nemec, Nikolina Stepan, Matea Parlov, Kristina Božić, Zoran Žilić, Danijel Fak, Nikola Mikulić, Karlo Sušilović i još mnogi drugi). Zadnje dvije godine glavni je trener u “Akademiji trčanja Slavko Petrović” gdje trenira početnike ali i one koji žele postići malo zapaženije rezultate.

Posjeti…

Web stranica Brooks Akademije trčanja Slavko Petrović
Facebook stranica Brooks Akademije trčanja Slavko Petrović

Prijestolnica mandarina poziva na vertikalni izazov!

Metković kao hrvatska prijestolnica mandarina, uz Tommy Mandarine Halfmarathon, nudi još jednu trkačku poslasticu. Nakon jedne godine pauze, vraća se utrka stepenicama u Metkoviću – IV. Metkovska skalinada.

 

Radi se o sportskom događaju koji je po mnogo čemu jedinstven u Europi, između ostalog i po kriteriju nulte tolerancije na otpad te kroz promicanje kulturne baštine i sporta. Tip utrke je vertikalna cestovna, a kakvih nema mnogo, stoga datum 17. ožujka 2019. uvrstite u svoj kalendar.

 

Prijave za stepenice nebu pod oblake

Prijave za četvrto izdanje ove jedinstvene utrke stepenicama, otvorene su i moguće isključivo na stranici stotinka.hr , do popunjenja limita ili do 12. ožujka. Utrka će se odvijati u tri kategorije – elitnoj, građanskoj i dječjoj. Dužina staze za odrasle bit će 1470 metara, dok će za djecu ona biti 110 metara. Međutim, ono što je važnije jest broj stepenica odnosno skalina koje će natjecatelji morati pretrčati. Tako odrasle čeka 538 skalina u 70 metara visine, dok će klinci i klinceze pred sobom imati uspon od 90 stepenica u 30 metara visine.

 

Brojke koje moraš zadovoljiti

Ipak, ovu utrku ne može trčati bilo tko. Barem ne u kategoriji Elite. Organizator SU Neretva Run postavio je uvjet za „elitaše“ koji u mailu moraju na neretvarun.mtk@gmail.com , poslati dokaz rezultata s utrke na pet ili deset kilometara. Za muškarce je kriterij 20 minuta na pet kilometara, odnosno 40 na ceneru, dok žene, da bi nastupile u ovoj kategoriji, moraju imati zadovoljene 22:30 minute na kraćoj, odnosno 45 minuta na duljoj distanci.

Što se građanske utrke tiče, tu su dobro došli svi rekreativni trkači, dok sva djeca koja pohađaju osnovnu školu, imaju pravo na besplatnu prijavu. Broj sudionika je ograničen, stoga požurite s prijavama, jer limit za elitnu utrku je 70 natjecatelja, za građansku 130, a za djecu 200 mjesta. Vrijeme će se mjeriti na kronometar.

 

Medalje, medalje i još malo ponešto

Svi startni paketi uključuju finišersku medalju i ručak poslije utrke te startni broj, dok odrasli uz njega dobivaju i čip radi elektronske obrade rezultata. Također, odrasli će u svojem paketu naći i majicu s logom utrke, suvenir utrke te tri fotografije i još pokoje iznenađenje.

Dok elitna utrka nema starosnih kategorija, poredak u građanskoj utrci bodovat će se i prema standardnim starosnim kategorijama po spolu, u desetgodišnjem rasponu, počevši s juniorima (12-18 g.) do „60+“ kategorije. U dječjoj utrci bit će četiri starosne kategorije koje broja po dva uzastopna razreda osnovne škole. U svim starosnim kategorijama za prvih troje dijelit će se diplome i medalje.

 

PROGRAM:

Subota 16. ožujka 2019. – Prijavni centar, Trg Kralja Tomislava, Metković, od 17 do 22 sata.
Nedjelja, 17. ožujka 2019. od 8 do 10:30 sati uplate i podjela startnih paketa isključivo za goste i strane državljane.

10:30 h – Start Dječje Skalinade
12:00 h – Start IV. Metkovske Skalinade
13:30 h- Svečana dodjela nagrada najboljima.

Garderoba za osobne stvari:
Za sve natjecatelje bit će osigurane i dvije svlačionice te čuvanje stvari do završetka utrke i dodjele medalja , na trgu Kralja Tomislava.

NAGRADE:

Elite kategorija:
Muškarci:
1.mjesto – 1500 kn
2.mjesto – 750 kn
3.mjesto –  350 kn
4.mjesto – 250 kn
5.mjesto – 150 kn
BONUS: Postignuto vrijeme – 05:01 (rekord staze – Osman Junuzović) +500Kn
+skalini, medalje i zahvalnice

Žene:
1.mjesto – 1500kn
2.mjesto – 750kn
3.mjesto –  350kn
4.mjesto – 250kn
5.mjesto – 150kn
BONUS: Postignuto vrijeme – 06:28 (rekord staze: Matea Parlov) +500Kn
+skalini, medalje i zahvalnice

Građanska utrka:
Prva tri mjesta u apsolutnom poretku:
Muškarci:
300 kn
200 kn
100 kn

Žene:
300 kn
200 kn
100 kn

STARTNINA:
ELITNA UTRKA  : 130 KN
GRAĐANSKA UTRKA : 70 KN
DJEČJA UTRKA : BESPLATNO
Uplate startnine obavljaju se isključivo preko žiro računa kod Addiko Bank
Na uplatnici navesti:
PRIMATELJ : Su “Neretva Run” , Ante Starčevića 1 , 20350 Metković
IBAN : ADDIKO BANK – HR95 2500 0091 1014 4052 8
OPIS PLAĆANJA :  IV.Metkovska Skalinada , ime i prezime, ili ime kluba koji plaća startninu za grupnu prijavu

Za sve poteškoće javiti se: Kontakt mob: 099 845 3691 ili 097 605 16 94

Kontakt e-mail: neretvarun.mtk@gmail.com

Piše: Martina Maloča

Hodanje na trail utrkama – zašto, kada i kako

Trčim trail i stignem do prestrme uzbrdice. Puf, pant, umirem, srce u grlu, a duša na jeziku. Batrgam se zadnjim snagama da istrčim to prokleto brdo, i sama sebe uvjeravam da još uvijek trčim. Čak se uvjeravam da ću sustići ovog ispred sebe, ali nikako ne smanjujem razmak. I onda skužim – pa on hoda!

 

Sa situacijom iz uvoda susreli su se mnogi neiskusniji trail trkači i trkačice. Forsiranje trčanja uzbrdo, pokušavajući održavati tempo s ravnice na vrtoglavoj strmini, može biti samo kontraproduktivno. Jednako kao i “grabljenje” velikim koracima, ne bi li se što brže savladao uspon. Takav tempo možeš održavati kratko vrijeme, ali ubrzo ćeš početi gubiti dah, osjećati kako ti srce nabija u ušima i kako su ti se mišići napunili mliječnom kiselinom. To govori da si na svom laktatnom pragu, odnosno da je tijelo ušlo u anaerobnu fazu. Da ne govorimo da time povećavaš rizik za grčeve i povrede, što ti na utrci najmanje treba.

 

Uspone trči i hodaj naizmjence – savjetuje trener

Pri treniranju uspona odnosno istrčavanju njih na utrkama, nemoj se ubijati pokušavajući ga istrčati. Koliko god on blag bio, ukoliko ti je preteško, nema koristi ako ćeš na vrhu zastati previjajući se i loveći dah, ili ćeš se, pak, popikavati na nizbrdici pokušavajući uloviti korak i ravnotežu. Među nama trailerima ima i onih koji su uvijek bili i uvijek će biti tehnički bolji, na nizbrdici i “singlicama”, dok će nam za uspone uvijek trebati više. Šteta je izgubiti snagu forsirajući na usponu, gdje inače možda zaostaješ tek minutu-dvije; da bi onda izgubio ritam na terenu na kojem možeš “zablistati”.

Na blažem usponu trčkaraj dok god si u zoni komfora i ne osjećaš pri tome opterećenje u nogama i pri disanju. U trenutku kad to počinješ osjećati, odmah korak nastavi hodajući, ali ne gubeći ritam, brzim korakom.

To potvrđuje i trener AK Sljemena Dragan Janković, iskusan u radu s trkačima raznih profila.

– Dodao bih da je dobro u treningu, pa čak i utrci, dijelom trčati uzbrdice, ali na vrlo kratkoj frekvenciji. Primjerice, 10 koraka trčiš pa 10 koraka hodaš, neovisno o nagibu. Na taj način čuvaš organizam da ne uđe na brdu „u crveno“, a ipak imaš brzinu na treningu odnosno utrci. Naravno, ni to nije za svakoga, jer i za to već treba biti spreman – savjetuje Janković.

 

Držanje tijela pri treningu elevacije

Ukoliko redovno treniraš u obližnjem brdu, to jasno, mora uključivati trkačke treninge s blago brdovitom cestom ili makadamom; kao i istrčavanje strmih kraćih uspona, dok se onda zaravan koristi za hodanje, a što funkcionira kao trening dionica.

Međutim, potrebno je redovito raditi i trening elevacije, gdje će naglasak biti na što više i što duže uspona, a gdje je najvažnije od svega pronaći svoj optimalni ritam brzog hoda (ili polaganog trčkaranja, ali u tempu ne bržeg od ritma hoda), i to sitnim korakom i što uspravnijeg držanja, kao da se penješ stepenicama. Uspravno držanje važno je da bi prsni koš odnosno pluća držao otvorenima, kako bi primao što više kisika. Bitno je skoncentrirati se na dah i pokušati ne dahtati.

Pročitaj i ovo:
Kako trčati (i hodati) trail uzbrdice

Potruditi se da uskladiš udah i izdah (izdah neka slobodno bude malo dulji od udaha), te da oni budu dulji i sporiji. Ako je uspon vrlo dug, primjerice, ako se penješ na neku planinu, u nekom će trenutku postati preteško držati se uspravno te ćeš dobiti poriv pognuti se. U tom je slučaju najbolje podbočiti kukove rukama, a kad je stvarno teško i upirati se rukama o vlastita bedra. Ipak, treba uzeti u obzir da si potonjim automatski zatvaraš pluća pa treba imati na umu, ne zadržavati se predugo u tom položaju.

Moja je taktika, tim više što imam problema s bolnim leđima i sklona sam pogrbljivati se, uprti se rukama o stražnju stranu struka, kako bih se natjerala na uspravan stav, a opet si time radim uporište i olakšavam bolove.

 

Treniranje sa štapovima – neophodno

Još jedan ključan čimbenik u svemu jest treniranje sa štapovima, jer na ultre se bez njih ne ide. Jasno, ne trebaš svaki trening i utrku odrađivati s njima, pogotovo ne one kraće i eksplozivne, gdje su štapovi počesto i smetnja. Isto tako, pri konstantnom korištenju i oslanjanjem na njih, uskraćuješ svojem tijelu osnaživanje određenih mišića i zglobova te oslabljuješ motoriku. Time ćeš na kraćim brzim utrkama, ili trčati nespretnije i popikavati se na štapove, ili ćeš trčati sporije nego bez njih.

Međutim, naučiti kretati se sa štapovima bitno je zbog pravilnog držanja, posebice na usponu, raspoređivanja snage i težine na noge i ruke, te kao uporište na vrlo dugim utrkama

 

Planinari, planinari, planinari

Pri spomenu priprema za ultru/ultramaraton, nužno je raditi polagane dužinske treninge, ali s naglaskom na što dulje vrijeme provedeno na stazi. Mnogi od nas nikad neće doći među najbolje koji u bezumnom vremenu trčeći odrade ultre, ali i za neki “rekreativni” rezultat treba učiti kako rasporediti snagu. Treninzi za duge distance podrazumijevaju i hodanje, prvenstveno planinarenje jer, jasno, trail utrke podrazumijevaju i mnogo uspona.

Stoga, s vremena na vrijeme, otiđi u planine i osvajaj veće vrhove planinareći i, naravno, sa štapovima. Nije loše uzeti barem mini godišnji i na nekoliko dana, a idealno tjedana, otići živjeti u veće visine i osvajati tamošnje vrhove. Takvi usponi i teren neće ti dozvoljavati previše trkačkog koraka, a hodanjem ćeš se naviknuti na puno vremena provedenog na stazi.

I sama sam platila danak na samo 70 kilometara utrke 100 milja Istre. U zadnjih ni dvadeset kilometara, kad je teren postao trčljiv, i više nizbrdo nego uzbrdo, počela sam krahirati zbog bolnih nogu, zato što nisam pravilno rasporedila snagu tijekom utrke. Prvih dvadeset kilometara jurila sam ponesena masom te pokušavajući loviti druge na usponima, da bih na zadnjem najlakšem dijelu staze u potpunosti zakazala, na rubu suza i odustajanja. U jednom sam se trenu čak i izula te rekla da dalje idem bosa.

 

Prehodaj kilometražu koju inače trčiš

Ono najvažnije u cijeloj priči, kad već nisam učinila to ranije na pravim dijelovima, u tim zadnjim kilometrima trebalo je moći uopće i hodati, a čak je i to postao problem. Naime, kad treniraš, nikad odjednom ne treniraš kilometražu koju ćeš trčati na ultri. To bi bilo i kontraproduktivno jer je to kao da odradiš još jednu istu takvu ultru. Time dodatno iscrpljuješ organizam, a nakon toga slijedi dugotrajni oporavak. Možda ćeš treninge koncipirati tako da ciljanu kilometražu obuhvatiš tek u tjedan dana ili vikend treninga, ovisno o dužini.

To često znači da ćeš na ultri moći istrčati onoliko kilometara, koliko si inače možeš u komadu istrčati na treninzima ili kraćim utrkama. Eventualno, nešto više. Nakon toga, gubi se i tvoj mentalni zapis izdržljivosti, a i onaj u mišićima te dolazi do raznih kriza, bolnih nogu i svih ostalih popratnih nedaća.

U tom trenutku počinješ hodati, što još dodatno opterećuje i psihu i tijelo. Prvo, hodanjem napreduješ sporije i dulje si na stazi pa imaš osjećaj da nikad nećeš doći do cilja. Drugo, korak je pri hodanju drukčiji, gaziš cijelim stopalom te je vibracija koju već izmoreno tijelo i nabijeni zglobovi moraju amortizirati, jača i time bolnija. Iziritirana stopala i žuljeve da ne spominjemo. A onda više nemaš snage ni za potrčati, pa tvoj um počne igrati razne bolesne igrice.

Ukoliko se pokušaš testirati i odeš prehodati brdsku rutu koju inače treniraš trčeći, a koju tijelo nije naviknuto prehodati, uvjerit ćeš se da je mnogo teže izdržati, primjerice, 30 kilometara hodajući pet sati, nego istu kilometražu trčeći tri sata.

Iz prve ruke mogu reći da me je sve živo boljelo, od nogu preko kukova do leđa, a duša mi je plakala pri pomisli koliko je još kilometara preda mnom, a tako sporo se krećem. Tako da, i to se mora trenirati jer na taj se način psiha priprema na ultru.

Piše: Martina Maloča

Otvorene prijave za najluđu, najblatnjaviju utrku po ludim bregima

Nije neki epski ultramaraton neke egzotične destinacije u Hrvatskoj, niti je dio kakve eminentne lige. Ipak, održava se već petu godinu zaredom i ima nevjerojatnu posjećenost trailera iz svih dijelova Hrvatske i šire, iako praktički sezona još nije ni počela, niti se snijeg još pravo otopio. Također, natjecatelji ju vole koristiti kao posljednji test kondicije prije 100 milja Istre.

 

Crazy Hill Trail, utrka luckastog naziva locirana u gradiću jednako luckastog imena, Ludbregu, iz još jednog razloga potpuno opravdano nosi svoje ime. Naime, za svojih tek nekoliko godina postojanja, postala je poznata kao najblatnija utrka u Hrvatskoj.

Stoga, ukoliko si ljubitelj terenskih izazova uvjetovanih vremenskim prilikama, konkretno, ako si u blatu sretan kao prase, prijavi se za ovu utrku. Ona starta i završava 10. ožujka u Ludbregu, a vodi te ludbreškim i potkalničkim bregima i šumama na dionicama od 16 i 34 kilometra. Kraća nosi 415 metara visine, dok te na duljoj očekuje 1040 metara uspona.

 

RASPIS
Organizator: Športsko rekreativno društvo BSV LUDBREG
Kontakt: crazyhill.trail@gmail.com
Datum: Nedjelja, 10.03.2019.
• 08:30-10:15 PRIJAVE I REGISTRACIJA
• 10:30 START – 34Km i 16Km
Start i cilj: Cafe bar „Crazy Hill“, Vinogradska 8, Ludbreg

STAZE
RED – 34KM /1040M+ (u potpunosti označena, makadam, šumski putevi i staze, tri okrjepe)
Limit natjecatelja – 150 Vremenski limit – 7.5h
DUGA STAZA

BLUE – 16KM/415M+ (u potpunosti označena, makadam, šumski putevi i staze, jedna okrjepa) KARTA
Limit natjecatelja – 350 Vremenski limit – 5h
KRATKA STAZA

Obavezna oprema: mobilni telefon, komplet prve pomoći, zviždaljka, startni broj
U slučaju odustajanja obavezno se javiti organizatoru!

NAGRADE
Nagrade za obje staze po starosnim kategorijama (MS, ŽS, M35, Ž35, M45, Ž45) i nagrade za ukupne pobjednike (M i Ž).

PRIJAVE I STARTNINA
Pred prijave za utrku zaprimaju se isključivo putem on-line prijavnice. Prijava je potvrđena uplatom startnine.
Klikni i prijavi se:
ONLINE PRIJAVE

STARTNINA
Startnina uključuje sportsku poliestersku majicu s logom utrke, organizaciju utrke, natjecateljski broj, bogate okrepe tijekom utrke, osiguranje utrke HGSS-a i MUP-a, tuširanje i zakusku.

Startnina od 120 kuna uplaćuje se na žiro račun najkasnije do srijede, 27. veljače 2019.

Športsko rekreativno društvo BSV Ludbreg
IBAN: HR2024840081105346805
Opis plaćanja: CHT2019 + ime natjecatelja
Poziv na broj: 00 ili 9, ovisno o banci preko koje obavljate uplatu
Strani državljani startninu uplaćuju na dan utrke prilikom prijave i registracije na utrku!

Piše: Martina Maloča

U nedjelju trčimo Zagreb 5×5 Winter Classic, još se stigneš uključiti

Dočekali smo konačno snijeg u Zagrebu, a i temperature su prave zimske. Pravo je vrijeme za Zagreb Winter Classic!

 

Dobro se, višeslojno odjenite, i vidimo se u nedjelju 27. siječnja 2019. u 11:00 sati na startu u zagrebačkim Ravnicama na Teniskom centru Maksimir. Prijaviti se još možete na www.utrka.com , a startne brojeve preuzeti od petka poslije 15:00 sati u Run&Treku u Centru Kaptol. Organizator se pobrinuo za grijane svlačionice i topli čaj, a za osvježenje bez obzira na hladnoću, tu je i Heineken 0.0!

Zagreb Winter Classic utrka je na 5 km i prva utrka iz serijala Zagreb 5×5 powered by Heineken 0.0. Svaka utrka je posebna i trči se na različitim zagrebačkim lokacijama, a najbolje u cijelom serijalu organizator posebno nagrađujete.

Do subote se još uvijek možete prijaviti i na cijeli serijal uz pogodnost jedne utrke gratis.

Vidimo se na Zagreb 5×5!

Ovako je bilo prošle godine:

Zagreb 5×5 počeo s rekordnim brojem trkača na Winter Classicu

1...424344...156Stranica 43 od 156

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO