Srijeda je 13. 7. u ranim poslijepodnevnim satima u Raslini, deset dana do našeg maratona. Dok vjetar nesmiljeno puše odmor nakon ručka i bijeg od sunca u sigurnu hladovinu prekida zvuk kanadera. Buknuo je požar u zaleđu Vodica, u blizini Benkovačke ceste, predio Mrdakovica.
Zvuk kanadera u Raslini je uobičajena ljetna pojava oko koje se nitko od mještana pretjerano ne uzbuđuje, a i stalni gosti su se uglavnom već navikli, jer kanaderi Prokljansko jezero vrlo često koriste kod većine požara u našoj županiji. To im je omiljena „pošta“ jer osim prometne linije od kanala prema Skradinu, brodski promet je vrlo rijedak i kanaderi mogu brzo i efikasno djelovati i skupljati vodu u tom našem „bazenu“.
Ujutro red cvrčaka i pijetlova, a popodne brujanje motora kanadera, česta ljetna raslinska simfonija.
Međutim, kako su sati odmicali, a vjetar mijenjao smjer, ovaj požar je do popodneva poprimio čudovišne razmjere. Prevrtljiva tramuntana ga je razlila preko Zatona prema Raslini koju je požar opkolio sa sve tri kopnene strane i kao jedini spas je ostala morska strana, krenula je evakuacija djece i starijih u kojoj su mnogi pomagali, a pogotovo najbliži morski susjedi iz Bilica koji su uvijek tu kad ih čovjek treba, to njihovo veliko srce se i ovaj put pokazalo na djelu.
Mještani i turisti koji su ostali u Raslini su uz pomoć vatrogasaca i volontera, koji su se uspjeli probiti do mjesta kroz požarno područje, nadljudskim naporima branili mjesto i ovaj strahoviti požar je srećom prošao bez ljudskih žrtava, ali s jako puno druge štete – zapaljenih ili djelomično nagorenih stambenih i poljskih kuća, uginulih životinja, oštećenih automobila, maslinika, vinograda…
U prvim danima nakon požara zbrajala se šteta što materijalna, što ona na psihi, ali kao što je to kazao naš dragi pjesnik Krste Juras u izvedbi Vice Vukova: “Kad raziđe se dim, kad prođe prva bol…” tako smo i mi sebi definitivno potvrdili da ćemo se iduću subotu u našoj Raslini rasplivati uz mol! Bez obzira na ove teške okolnosti maraton se mora održati, a odlučili smo da sav prihod od svih kotizacija ide za pomoć Raslini u obnovi od požara!
Ova humanitarna namjena nam je dala još veće pogonsko gorivo da već poodmakle pripreme što bolje i kvalitetnije privedemo kraju.
Odmah u prvim danima smo vidjeli da smo donijeli najbolju moguću odluku jer se puno ljudi odmah uključilo u donacije – neki plivači su uplaćivali duple kotizacije, naša draga plivačica Antonia Buličić je svoju nagradu s netom održane utrke u Podstrani odlučila također donirati, dio firmi koje angažiramo za održavanje maratona se odrekao cijele ili dijela svoje naknade, naši sportski prijatelji iz Dančarskog maratonu su također odlučili u sklopu svog maratona koji će se 27.8. održati u Dubrovniku skupljati za pomoć Raslini od požara… Hvala im svima, osjećamo se kao dio zajednice u daljinskom plivanju gdje i lijepe namjere daleko dosežu!
Nedaće s požarom nažalost nisu bile jedine u danima uoči maratona. Naš glavni brodar i sudac na okretu je nekoliko dana prije maratona imao smrtni slučaj u obitelji pa je propustio ovogodišnji maraton, a nakon duge i teške bolesti nas je napustio i naš dugogodišnji brodar Bore Rajić, kojem smo se minutom šutnje na maratonu zahvalili za sve barkarijolske dužnosti svih godina koje je bio s nama.
Svega dva dana prije maratona, kad smo mislili da nas više ništa ne može iznenaditi naša „Katica za sve“, koja se odaziva na ime Marijana, je primijetila da sveznajući Google i nije tako sveznan jer nije imao informaciju da je otvorena cesta od Zatona do Rasline, koja je na dan požara zatvorena za promet s obzirom da je bila potpuno opkoljena vatrom. Tako je Google putnike namjernike upućivao na cestu od Gaćeleza do Rasline, odnosno na makadamski put koji nije prohodan za osobne automobile, pa čak ni za one službene, koji u onoj doskočici mogu svugdje prolaziti. Za tu cestu se Raslinjani inače nadaju da će se ova fantazija iz Google-a jednom uistinu ostvariti i da morski put neće biti jedina alternativa kod ovakvih nepogoda.
Pisali smo u Google (kad već nemamo tamo nekog našeg čovjeka kojeg bi se moglo nazvati da riješi situaciju) i klikali smo bjesomučno da je cesta otvorena, tako da je do večernjih sati to promijenjeno i više nije bilo onih realnih bojazni da će nam dobar dio plivača zalutati u prometu pri samom dolasku na utrku.
Na dan utrke, u subotu 23.7., plivači su počeli pristizati ranije nego inače s obzirom da smo zbog velikih vrućina, ali i vjetra, koji se kao po pravilu svake godine dizao tijekom utrke, ove godine start pomaknuli pola sata ranije nego inače, na 9:30h.
S obzirom da je atmosfera na dan maratona u svakom smislu bila uzavrela, s živom u termometru koja se penjala i do 38 stupnjeva i temperaturom vode od čak 27 stupnjeva, ova odluka se pokazala vrlo mudrom.
Plivači su pristizali s knedlom u grlu jer su na dolasku prošli kroz spaljenu zemlju ili ono što je od nje ostalo. Kao i uvijek u velikom broju su došli Zadrani (KDP Donat i KDP Zadar) te Splićani (KDP Split) i mnogi drugi klubovi, a ove godine je na startu bilo i nekih starih lica koja su nastupala prvih godina maratona, ali zadnjih godina nisu često dolazila. Međutim, ovaj poseban humanitarni karakter nisu htjeli propustiti – tako smo na startu između ostalih vidjeli i Renata Richtera, Sinišu Staničića, Zdravka Stefanovskog…. Mnogi koji su bili spriječeni i nisu mogli nastupiti su se javili s riječima podrške i također uplaćenom kotizacijom, a i mnogi gledatelji su napravili donaciju na licu mjesta u za to predviđene kutije koje smo napravili za ovu namjenu.
Na startu se pojavilo ukupno 163 plivača, od čega 75 u kategoriji 5000 m i 88 u kategoriji 1500 m. Kao i svake godine, osim natjecatelja iz Hrvatske, imali smo i inozemnih natjecatelja – ovaj put je bilo predstavnika iz Njemačke, Italije, Poljske, Slovenije, Srbije, Australije, Mađarske i čak 5 predstavnika iz Irske.
U kategoriji 1500m je kod muškaraca pobijedio Toni Radak iz PK More s vremenom 21:23. Toni je slavio i kod zadnjeg izdanja ove utrke iz 2019 (u 2020 i 2021 zbog koronavirusa nije održan ovaj format utrke), a kod žena je po prvi put slavila Lucija Brkičić iz Zagreba s vremenom 21:58.
Nakon nešto više od sat plivanja Grgo Mujan kao prvi ulazi u cilj na 5 km s vremenom 1:02:54, a nekoliko minuta nakon kao prva kod žena u cilj je ušla Antonia Buličić s vremenom 1:06:36.
U pozadini videa s cilja koji smo objavili na našem Facebook-u, jedan gledatelj iz Osijeka, koji je prvi put bio na maratonu u Raslini je i za Grgu i za Antoniu pitao jesu li oni domaći?
Pa odgovor je jednostavan – oni su iz KDP Split, ali su i naši, domaći, s obzirom koliko vole dolaziti u Raslinu i koliko puta su tu pobjeđivali!
Grgi je ovo peta pobjeda u Raslini (uvjerljivo najviše u muškoj konkurenciji), a Antonia ih sad ima tri, s čime se izjednačila s Karlom Šitić i Doris Beroš koje su također po tri puta slavile na našoj stazi.
Vidjeli smo i puno drugih zanimljivih rezultata u starosnim kategorijama, a najzanimljivije je bilo u muškoj kategoriji 50 do 59 godina gdje smo vidjeli sudar prekaljenih plivačkih majstora i tijesnu završnicu u kojoj su prva tri mjesta stala u jedan uzdah i dvije sekunde – u finišu su bili Siniša Staničić, Vlado Pilipović i Toni Pavičić Donkić.
Toni je po prvi put bio na maratonu u Raslini, kaže da je jako zadovoljan organizacijom i da se nada nastupima i u narednim godinama, a nama je bila iznimna čast i gušt što smo imali priliku u našoj Raslini na djelu vidjeti jednog od najtrofejnijih i najboljih plivača i maratonaca u Hrvatskoj. Bio je višestruki prvak i rekorder Hrvatske i bivše Jugoslavije u raznim disciplinama od 50 m do daljinskog plivanja na 16 km gdje, dionici na kojoj je 1991 bio prvi prvak Hrvatske u daljinskom plivanju. U svojoj niski uspjeha važno i neizostavno mjesto imaju preplivani La Manche iz 2006 i preplivani Gibraltar iz 2007.
Nakon glavnih utrka su održane i dječje utrke prema godištima. Nastupilo je ukupno 51 djevojčica i dječaka koje su bodrili roditelji, djedovi, bake… ali i popularna maskota Dječak Paško, tako da je osim utrka bilo i drugog zanimljivog animacijskog programa za djecu!
Dan nakon maratona smo prvi put organizirali i aquathlon. Malo pojašnjenje za one koji se još nisu susretali s tom disciplinom – to je nešto kao “triatlon za siromašne” – jer nema bicikla već se “samo” pliva i trči. Utrka je bila u dužini od 700 m plivanja i 3400 m trčanja gdje su natjecatelji mogli nastupiti u pojedinačnoj i ekipnoj disciplini, a na startu smo imali čak 72 natjecatelja (30 pojedinačno i 21 ekipa),a među njima i natjecatelja iz Bosne, Poljske, Slovenije i Njemačke. Na ovoj utrci smo vidjeli puno novih lica koja su po prvi puta bila u Raslini i koja do sad nisu nastupala na plivačkim utrkama, nadamo se da će se to promijeniti u godinama koje su pred nama. U pojedinačnoj konkurenciji je kod muškaraca pobijedio Goran Perica iz Triatlon kluba Šibenik, a kod žena Sabina Rzepka iz Cyklosport Boleslawiec iz Poljske.
U timskim utrkama kod muškaraca je pobijedio Duo Pomalo (Karlo i Robert Budimir-Bekan), kod žena Domaćice (Marijana Lubina i Marina Tadić), a u mješovitim parovima TNT & P (Anđela i Marin Talić).
Sve rezultate aquathlona kao i sve rezultate subotnjih utrka na 5000 m i 1500m možete vidjeti na www.stotinka.hr dok je fotogalerija dostupna ovdje (fotograf Luciano Mutavdžija)
Ovim utrkama smo ovaj sportsko-humanitarni događaj priveli kraju, a ukupno je u cijelom vikendu na svim utrkama nastupilo čak 286 natjecateljica i natjecatelja.
Do trenutka pisanja ovog teksta je od svih kotizacija, donacija i prodaja majica tijekom vikenda plivačkog maratona u Raslini prikupljeno ukupno 36.083,40 kn, a neke donacije još pristižu tako da će ukupan iznos biti još i veći.
Uskoro ćemo definirati i objaviti točnu namjenu u koju će biti utrošena sva ova sredstva. Hvala svima na velikom srcu te dolasku i pomoći Raslini. Također hvala svim sponzorima i volonterima u organizaciji koji su, kao i uvijek do sad, dali sve od sebe da maraton opet bude održan na vrlo visokom nivou!
Autor: Tonći-Ante Lokas, DSR Raslina