Na učinkovitost trčanja utječu mnogi mjerljivi i nemjerljivi čimbenici, objektivni i subjektivni, fizički, ali i psihički. Kad jednom dostignemo vrhunac fizičke spreme za ostvarenje maksimuma svojih mogućnosti, uvijek postoji način kako “izvući” još više. Tajna je u… glavi!
Iako bismo voljeli tijekom svakog trčanja osjećati runners high – nije uvijek tako. Često se, zapravo, osjećamo neraspoloženi, obeshrabreni, bez samopouzdanja. Možda se na prvi pogled čini kako to ne može utjecati na izvedbu, no ipak, smjer naših misli često ima za posljedicu baš takav rezultat trčanja.
Jednostavna i naizgled smiješna studija provedena je na 20 iskusnih trkača kojima je mjerena ekonomičnost trčanja u tempu 75% VO2max. Jedna je skupina prilikom dvadesetominutnog trčanja bila izložena pozitivnim komentarima i pohvalama, dok drugoj nije bilo govoreno ništa.
Skupini koja je bila izložena pozitivnom feedbacku (iako potpuno izmišljenom) potrošnja kisika polako je opadala, dok se na drugoj skupini evidentirao veći umor i povećana potrošnja kisika.
Naravno, čini se pomalo smiješno vjerovati da obična pozitivna sugestija o trčanju u trenutku aktivnosti može imati ikakav utjecaj na tu motoričku radnju, no sjetite se poleta koji ste sigurno više puta doživjeli na utrci ili treningu, kada ste dobili ohrabrenje i pohvalu promatrača, navijača.
No, možda je lakše vidjeti kako negativna povratna informacija utječe negativno: informacija o tome da naše trčanje nije onakvo kakvim bi željeli da bude, ili čak samo izazivanje nesigurnosti, prema svemu sudeći aktivira samoregulacijske misaone procese i afektivne reakcije. Drugim riječima, aktivira se osjećaj nesigurnosti koji utječe na glatku izvedbu. Naravno, do određene mjere taj je osjećaj uvijek prisutan, pa je korist pozitivnog razmišljanja i povratne informacije upravo u tome da se nesigurnost u što većoj mjeri eliminira. To tada rezultira većom efikasnošću trčanja – promjenama u potrošnji energije, u povećanoj efikasnosti pokreta i njegove stabilnosti, te općenito ponavljanje uzoraka ekonomičnije mišićne aktivacije.
Što nam to govori?
Ovo je samo još jedan dokaz u prilog treniranju kroz fokusiranje na pozitivan stav i pristup, za razliku od (samo)kritičnog i negativnog polazišta.
Ono o čemu razmišljamo, kako se motiviramo i kakav stav u glavi izgradimo prije trčanja, ali i tijekom same aktivnosti, utječe na potrošnju mentalne energije, ali očito – i fizičke.
Kao što treniramo trčanje, tako trebamo trenirati i svoju svijest, a evo nekoliko najjednostavnijih načina kako to postići:
1. Kada ne trčite sami – trčite s pozitivnim osobama Energija je, bilo pozitivna ili negativna – „zarazna“ – ako trčite s nekim tko se često žali i negoduje može vaše trčanje pretvoriti u negativno iskustvo. U takvom slučaju vrijeme je da potražite novo društvo, ili da trčite sami.
2. Igrajte igru „uvijek može gore“ Kada se osjećate loše tokom treninga ili utrke, osvijestite koliko ste zapravo sretni jer možete trčati, sjetite se vremena kada zbog povrede niste mogli na trčanje. Ili pak možete razmišljati o tome kako bi sada mogli biti na gorim mjestima, da radite poslove koje ne volite i slično.
3. Zamislite da ste elitni trkač Prisjetite se elitnog trkača ili trkačice koju cijenite i pokušajte zamisliti da trčite besprijekorno kao on/a.
4. Mantrajte! Ako vam se u podsvijest zavuku negativne misli, pokušajte unaprijed osmisliti neku pozitivnu mantru koju ćete ponavljati, te tako promijeniti ono kako se osjećate.
5. Sjetite se svojih dobrih utrka, rezultata Kada vam trenutno trčanje ne ide baš od ruke, sjetite se utrka na kojima ste briljirali i kako ste se osjećali kada ste ostvarili odlične rezultate.
Unatoč mnogim informacijama koje su danas dostupne putem interneta i unatoč brojnim biciklističkim trgovinama u kojima, u pravilu, možete pronaći one osnovne informacije vezane uz pravilan odabir bicikla, čim se krene u neku ozbiljniju diskusiju o mjerama, geometriji, položaju sjedala, pedala, duljini lulice, veličini okvira, veličini volana, dakle, općenitom položaju na biciklu, vrlo brzo se ispostavi da stvari baš i nisu tako jednostavne i da ima mnogo faktora na koje je potrebno obratiti pozornost.
Kako je informacija bezbroj, baš kao i mišljenja oko vas, nijedno od navedenog se obično u potpunosti ne podudara. Sve to može biti jako zbunjujuće, a rezultat može biti da vam vaš novi bicikl na kraju apsolutno ne odgovara.
Kod cestovnog/trkaćeg bicikla veoma je bitno da sve stavke savršeno odgovaraju i zbog same činjenice da je položaj tijela, zbog potrebe postizanja što bolje aerodinamike, mnogo zahtjevniji nego na ostalim vrstama bicikla, pa i najmanji odmak može rezultirati neugodnostima, a u težim slučajevima i jakim bolovima, utrnućima i istegnućima. Najčešće se najviše pozornosti posvećuje visini sjedala, što proizlazi iz uobičajenog pogrešnog shvaćanja da je to gotovo jedini važan element. To, naravno, nije točno. Pozicija na biciklu se dobiva nizom različitih mjerenja. Prvo je određivanje veličine okvira, a odmah nakon toga i visine sjedala. Zatim pravilno postavljanje blokeja na sprinterici. Nakon toga, pozicija se određuje pomicanjem sjedala naprijed-nazad, potom visinom i duljinom lulice volana, postavljanjem volana pod optimalnim kutom, te podešavanjem ručki kočnica u najugodniju poziciju.
Veličina okvira
Bez dobre veličine okvira gotovo je nemoguće postići dobru poziciju na biciklu. Uobičajene greške su pokušaji kompenzacije premalog ili prevelikog okvira pomicanjem sjedala naprijed ili nazad. Veći okvir je teži i dulji, stoga je vrlo teško dobiti pravilnu naprijed-nazad poziciju. S druge strane, manji okvir zahtjeva odabir dulje lulice volana, koja je podložnija lomljenju, a bicikl premalog okvira se u vožnji i teže kontrolira.
Da bi se odredila prava veličina okvira, prvo se treba izmjeriti unutarnja duljina noge. To se, po mogućnosti, radi s odjevenim biciklističkim hlačama, koje u sebi imaju uložak od spužve, jer debljina spužve utječe na ukupnu duljinu koju mjerimo. Uzme se knjiga s tvrdim koricama, stane se licem okrenutim prema zidu i postavi se između nogu, kako bi „odglumila“ sjedalo, a prednji rub knjige je okomit na površinu tla i naslonjen na zid. Povuče se crta na zidu iznad gornjeg ruba knjige i izmjeri se visina od poda do oznake. Dobiveni broj se pomnoži s 0.65 i konačan rezultat je mjera za veličinu okvira. Dobivena mjera odgovara većini standardnih veličina okvira, međutim, u slučaju većih tjelesnih neproporcionalnosti sitna odstupanja mogu se korigirati duljom ili kraćom lulicom. Ako je dobiveni broj, tj. mjera, sredina između dvije standardne veličine, prvo treba isprobati manji okvir, jer je pravilo da treba imati najmanji mogući okvir. Ako je lulica sjedala previše iznad okvira i ako ste stisnuti jer je volan preblizu, uzmite veći okvir.
Ukupna visina (visina sjedala)
Pogrešno određena ukupna visina može ozbiljno utjecati na vožnju, pa čak i prouzročiti ozljedu. Glavnina aktivnosti u biciklizmu pripada nogama. Ruke odrade nešto manji dio posla pridržavanjem i povremenim dodavanjem snage prilikom vožnje iz auzica. Donji dio leđa je također aktivan, no usko je vezan uz rad nogu i koristan je samo onoliko koliko možete iskoristiti noge.
Kod preniskog sjedala, noge će biti previše stisnute i nećete biti u mogućnosti upotrijebiti svu njihovu snagu. Opterećenje se pojačava jer se za postizanje iste brzine mora raditi više. Iz toga proizlazi bržeumaranje, a prekomjerno opterećenje mišića postaje izvor stresa za ligamente, tetive i hrskavicu. Kod previsokog sjedala, noge su previše istegnute i izostaje snaga u donjem dijelu okretanja pedala. Riskira se istegnuće mišića i ozljeda vezivnog tkiva.
Mnogi biciklisti pri podešavanju visine sjedala koriste tradicionalnu metodu postavljanja pete na pedalu. Međutim, takav način gotovo uvijek za rezultat ima previše nisko sjedalo. Pronalaženje prave visine zapravo je vrlo jednostavno. Ukupna duljina nogu se pomnoži s 0.883 i dobiveni broj mora označavati razmak izmjeren od centra srednjeg pogona do gornje površine sjedala.
Ako se ispostavi da ste cijelo vrijeme vozili na preniskom sjedalu, problem se ne može riješiti preko noći i bit će potrebno izvjesno vrijeme prilagođavanja novoj poziciji. Visinu sjedala treba povećavati postepeno, ne vise 7-8 mm unutar dva tjedna. Na početku će se možda pojaviti čudan osjećaj tijekom vožnje, no stvar je samo u prilagodbi i mišićnoj koordinaciji, pa će se čudan osjećaj s vremenom izgubiti. Visinu sjedala poželjno je mijenjatizimi, kad tijelo nije pod stresom natjecanja i jakih treninga. Ako se visina neizbježno mijenja tijekom sezone, potrebno je to činiti u još manjim koracima, gdje svaki novi milimetar doslovno čini veliku razliku.
Namještanje blokeja
Prije nego se krene u namještanje pozicije sjedala naprijed-nazad, moraju se pravilno namjestiti blokeji. Ovdje, nažalost, ne postoji formula, kao što je to bio slučaj u prethodnim primjerima. Opće je pravilo da blokej treba postaviti na sredinu prednjeg dijela stopala (najširi dio stopala, jastučić), jer noga na tome mjestu prenosi svu svoju snagu na pedalu. Ako su blokeji postavljeni malo iza jastučića, blokej se nalazi preblizu svodu stopala, koji nema tako dobar kontakt s pedalom, a to može rezultirati bolovima u stopalu, pa i ozljedom koljena. Neki vozači su skloni postavljanju blokeja ispred jastučića stopala, što im daje slabiju polugu, no više izravne snage. Takav položaj koriste najčešće sprinteri u svojoj disciplini, stoga se ovakav položaj ne preporučuje cestovnim vozačima.
Najbolje je, dakle, početi s „nultim“ položajem, blokejima na sredini jastučića i vrhom cipele usmjerenim ravno naprijed. Nerijetko je potrebno i nekoliko dana vožnje da bi se definirao konačan i najbolji položaj, a jednom dobivena prava pozicija blokeja se ne mijenja sve dok se ne promijene cipele.
Pozicija na biciklu (pomicanje naprijed-nazad)
Nakon određivanja ukupne visine i podešavanja blokeja, sljedeći korak je određivanje pozicije na biciklu. Obucite hlače u kojima inače vozite i obujte svoje sprinterice s podešenim blokejima. Sjedalo pomaknite do kraja unatrag. Uzmite komad konopca ili debljeg konca i za jedan kraj privežite neki manji metalni predmet, poput ključa. Naslonite bicikl na zid, popnite se na njega, a pedale okrenite tako da poluge budu paralelne s tlom. Nakon što ste se namjestili i zauzeli poziciju na biciklu, uzmite konopac za slobodan kraj i pustite ga da visi oslonjen na prednji rub koljena, okomito u odnosu na tlo. Pravilan položaj se dobiva tako ključ ili neki drugi predmet privezan na donji kraj mora biti u položaju da siječe osovinu pedale točno u njenom centru.
Ako se odmah na početku mjerenja, sa sjedalom pomaknutim maksimalno unatrag, ispostavi da predmet siječe osovinu točno na sredini, vaš bicikl ima najstrmije moguće kutove, koji još uvijek dozvoljavaju pravilnu poziciju pedaliranja. Ipak, vjerojatnije je da će predmet prolaziti iza osovine pedale i sve što trebate napraviti je pomicati sjedalo prema naprijed dok ne dobijete idealan položaj.
Pomicanjem sjedala može se dogoditi da više neće odgovarati visinom, jer su ukupna visina i pozicija naprijed-nazad usko povezane, stoga valja i na to pripaziti i, po potrebi, dodatno korigirati.
Ispruženost trupa
Sljedeći korak je pronalaženje idealne ispruženosti trupa. U ovome slučaju, isto kao i kod namještanja blokeja, nema univerzalne formule i sve se svodi na individualan osjećaj. Mnoštvo je tih subjektivnih faktora, poput kratkog ili dugog trupa, kraćih ili duljih ruku, te samog osjećaja istegnutosti. Npr., ako ste visoki, trebat će vam dulja lulica i obrnuto. Ispruženost trupa treba biti kompromis između udobnosti i aerodinamike. Zbog toga je važno odrediti pravu duljinu lulice volana.
Sjednite na bicikl, rukama obuhvatite donji, zaobljeni dio volana. Koljeno neka vam bude u položaju najbližem laktu, a laktovi neka budu blago savijeni. U takvoj poziciji, udaljenost između laktova i koljena bi trebala biti cca 2-4 cm. Ako je odstupanje veće, trebat će vam kraća lulica.
Kad se prvi put namjestite u dobru poziciju, imat ćete osjećaj da ste vrlo istegnuti, no ako ste sigurni u to da ste sve prethodne korake napravili kako treba, to vas ne treba brinuti. Dajte si nekoliko dana ili tjedana vremena da se naviknete. Važno je upravo to da na biciklu niste stisnuti. U početku bi vam se moglo činiti da je takva pozicija ugodnija, no nakon nekog vremena ćete početi osjećati posljedice takvog položaja. Bolovi u donjem dijelu leđa zbog nedovoljno istegnutih kralješaka, ruke umorne od pridržavanja težine tijela, a šake utrnule od pritiska na volan.
Visina lulice upravljača je također vrlo subjektivna stavka, a predstavlja kompromis između aerodinamike i udobnosti. U pravilu, vrh lulice bi trebao biti 5-8 cm ispod gornje površine sjedala. Ako ste visoki, taj razmak će biti veći, a ako ste niski, razmak je manji. S previše niskom lulicom uskraćujete si udobnost, a s previše izvučenom lulicom riskirate lom i ozljedu. Navedeno je samo orijentir, no ona fina podešavanja se u konačnici rade nakon isprobavanja na cesti.
Veličina volana
Veličina, odnosno širina volana određuje se vrlo jednostavno. Potrebno je samo izmjeriti širinu ramena i dobiveni broj je širina vašeg volana. Iako se uži volan čini aerodinamičnijim, većini vozača je obično nešto širi volan bolji od užeg, jer takva pozicija pridonosi manjem zamoru prsnih mišića.
Volan treba biti postavljen tako da su njegovi krajevi paralelni s tlom, a poluge kočnica moraju biti na sredini zaobljenog dijela volana.
S namještenim svim prethodno navedenim dijelovima, vaš bicikl je pravilno podešen i spreman za cestu. Ako vam ovo nije prva vožnja i ranije ste navikli voziti u drugačijoj poziciji, nemojte mijenjati sve odjednom. Zasebno podesite svaki dio bicikla i dozvolite tijelu da se navikne na promjene prije nego krenete u nove zahvate.
I, zapamtite-bez dobre pozicije sav trud i rad bit će uzalud. Stoga, malo strpljenja za puno dobrih rezultata! A ako želite profesionalni bike fitting, možete ga obaviti već za vikend 16. i 17. 4. 2106. u Zagrebu gdje će slovenska ekipa iz RS Sporta obaviti to za vas. Za dodatne informacije obratite se na mail: info@rssport.eu ili marko.milicic@tkswibir.hr
Proizvodi koji se upotrebljavaju za masažu postaju popularniji iz godine u godinu. To su različite vrste rollera, štapova i lopti. Proizvodi nisu skupi, mogu postati dio svakog doma i čak svakodnevne upotrebe te mogu zamijeniti profesionalne masaže za koje nemamo vremena ili novca.
Naravno, u slučaju ozbiljnih povreda i bolova uvijek se obratite stručnim osobama i liječnicima! Navedene proizvode, ali i njihove podvrste i izvedenice, možete pronaći na našem tržištu u lancima sportske opreme, a naravno, i preko internet trgovina.
Upotreba
Proizvodi se mogu upotrebljavati nakon trčanja, ali i nakon treninga snage tj. nakon svakog fizičkog napora kada vam je potrebna pametna strategija za oporavak. Kod nekih se strategija, uz pravilnu prehranu i san, može sastojati samo u istezanju, kod nekih u upotrebi spomenutih proizvoda, a kod nekih u kombinaciji elemenata.
Također, proizvodi se mogu upotrebljavati i prije treninga, za vrijeme treninga, u danima bez treninga, kod kuće ili na otvorenom: svuda i uvijek kada osjetite potrebu te kada zatrebate pomoć magične i prijenosne treće ruke.
*ROLLER
Roller je odlično sredstvo za masažu, a postoji više vrsta i oblika: foam (spužva, najmanja kompresija na mišiće, za početnike), grid (čvršći od klasičnog, ne gubi oblik dugotrajnim korištenjem, ima izbočene dijelove), rumble (najčvršći, ima još izbočenije dijelove od grid rollera). Rollerom masiramo mišiće i vezivna tkiva te uklanjamo miofascijalne žarišne točke (eng. trigger points, točke na mišiću koje su bolne te iz kojih se bol širi i na druge dijelove tijela). Rolanjem opuštamo mišiće, smanjujemo napetost, potičemo cirkulaciju i oksigenaciju krvi te poboljšavamo fleksibilnost, povećavamo opseg pokreta i smanjujemo rizik od ozljeda. Pritisak na mišić stvaramo vlastitom tjelesnom težinom: ako više vlastite tjelesne težine upotrijebimo, veći je pritisak na konkretan dio mišića.
Ako ste kreativni, možete sami načiniti svoj roler od obične PVC cijevi koju ćete omotati spužvom za jogu. primjer:
*LOPTE ZA MASAŽU
Lopte postoje u različitim dimenzijama i materijalima. Kada obične masaže i roleri zakažu te kada je potreban točan i ciljani tretman, možemo upotrijebiti lopte za masažu. Zbog svog oblika bolje djeluju na bolne tjelesne točke, a pogotovo na dijelovima tijela koje ne možemo lako dohvatiti, kao što su npr. leđa. Odlične su za masažu iliotibijalne tetive, listova i stopala.
U nedostatku kupovnih loptica možemo koristiti npr. loptice za golf ili za tenis. primjer:
*ŠTAP ZA MASAŽU Štapovi postoje u različitim dužinama i debljinama, fleksibilni su, a za mišiće imaju značaj ‘četkice za zube’ jer bi trebali biti sastavni dio trkačke ‘higijene’. Štap se prvenstveno koristi za noge i za veće mišićne skupine. Funkcija mu je ista kao kod rolera, a razlika je u pritisku koji kod štapa stvaramo rukama. primjer:
Isprobajte nešto novo i zanimljivo, brinite o sebi, razmazite se: duh i tijelo će vam biti zahvalni!
Vaterpolo klub “Jug” podržao je humanitarnu 5K utrku za Karlu koja se trči uz Dubrovački polumaraton
Vaterpolisti “Juga”, aktualnog prvaka Jadranske lige, podržali su humanitarnu “5K – utrkugrađana” koja će se 1. svibnja trčati nakon starta Dubrovačkog polumaratona, a kojoj je cilj skupiti sredstva za daljnje liječenje teško oboljele 17-godišnje Dubrovčanke Karle Sentić.
Jugaši, koji su se posebno za ovu prigodu fotografirali u majicama Dubrovačkog polumaratona, poželjeli su mladoj sugrađanki što skoriji oporavak. Uz igrače “Juga”, utrku su dosad podržale mnoge dubrovačke osnovne i srednje škole te brojni građani.
Podržati je možete i vi!
Cijena startnine za utrku iznosi simboličnih 50 kn, a svi registrirani dobit će prigodnu 5K majicu.
Pridružite nam se 1. svibnja i trčite za Karlu! Pošaljimo joj poruku da ustraje u svojoj borbi!
Dubrovački polumaraton i utrka “5K – utrka građana” dio su dvodnevne trkačke manifestacije “Du Motion 2016.” koja se 30. travnja i 01. svibnja održava u Dubrovniku.
Jučer je po vjetrovitom i izrazito toplom vremenu za ovo doba godine, održana naša najduža cestovna utrka – Supermaraton od Zagrebačkog do Čazmanskog Kaptola u dužini od 61 km i 350 m.
Bilo je ovo 41. izdanje kultne ultramaratonske utrke koja je svoj početak imala davne 1976. godine. Na inicijativu Varaždinca Borisa Kožara održano je tada prvo izdanje ove utrke koja se trčala od stadiona NK Dinama do Čazme, u dužini od 58. Na tom prvom izdanju, startala su trojica, a svi su sretno stigli do Čazme – pobijedio je Boris Kožar (6:35:02), drugi je bio Slovenac Miran Šlajmer (7:17:20), a treći još jedan Varaždinac, Petar Jelenečki. Puno je automobila prošlo cestom od Zagreba do Čazme od tada, a utrka je rasla i uvećavala svoj kultni status. Pretrčati “Čazmu” je svakako domet vrijedan divljenja.
Na jučerašnjoj utrci nastupilo je devedesetak trkačica i trkača, a njih 89 je po neugodnom, vrućem vremenu prošlo ciljem u Čazmi. Najbrži su bili Mađari – prvi je bio Peter Steib (TFSE-A-Tomsport) koji je 61.350 m pretrčao za 3:55:55 h odnosno u prosječnom tempu od 3:51 min/km. Drugi je bio njegov sunarodnjak Rudolf Tamas (Kanizsai Futoklub) s vremenom 4:12:51 h. Na izvrsno treće mjesto plasirao se najbolji hrvatski natjecatelj, Matija Zadravec (TK Kotoripski Begači) koji je za drugoplasiranim Tamasom zaostao manje od 3 minute. Njegovo vrijeme je bilo 4:15:39 h. Matiji je tek 27 godina i sa sigurnošću možemo reći da njegovo vrijeme tek dolazi i da ćemo još puno puta pročitati ime ovog mladića iz Kotoribe na listama najboljih.
Foto: Super radio
U ženskoj konkurenciji utrku je završilo 13 trkačica. Na pobjedničko postolje u Čazmi popele su se Szilvia Lubics iz mađarskog Kanizsai Futoklub koja je utrku završila za 4:43:28 h (4:37 min/km) na najviše postolje, drugoplasirana je bila i najbrža hrvatska predstavnica na utrci Ingrid Nikolesić (AK Sljeme) s vremenom 5:05:23 h, a treća je bila Slovenka Alma Rihtaršič, DMP Celje, s vremenom 5:43:04 h.
Čestitke svima koji su završili utrku, svi ste pobjednici!
Trkač AK Koprivnica Zoran Žilić te Danijela Barać iz Partizana Beograd pobjednici su 12. izdanja Osječkog Ferivi polumaratona.
Iz godine u godinu, ova utrka raste i sve je kvalitetnija, tako da organizatorima treba uputiti čestitke. Uz glavnu utrku na 21.1 km održana je i utrka “Jel’ trčiš, lega” na 5 km kao i utrke za djecu.
Zoran Žilić je prvi prošao ciljem na Trgu Ante Starčevića, a polumaratonsku dionicu istrčao je za 1:15:08 i to mu je treća pobjeda u Osijeku, nakon 2010. i 2011. godine. Drugi je ciljem prošao Drago Paripović (1:15:39), a treći Damir Mesec (1:17:01).
– Ovo je odlična utrka u organizacijskom smislu, ali i po kvaliteti iz godine u godinu sve bolja. Lijepo je trčati kroz grad, danas je vjetar dosta smetao tako da i nisam osjećao kao da trčimo po ravnici i totalno ravnoj stazi, komentirao je Žilić za Glas Slavonije.
Kod žena najbrža je bila gošća iz Beograda, Danijela Barać koja je stazu istrčala za 1:25:03, a nakon nje ciljem su prošle Dubravka Vešligaj (1:26:12) i Ingrid Nikolesić (1:27:11).
– Lani sam bila osma u Osijeku, za ovu godinu sam se bolje pripremila, a mislim da je i kod trkačica konkurencija bila nešto slabija. Meni je ovdje fenomenalno, Osječki polumaraton je po kvaliteti i organizaciji bolji od Beogradskog maratona, koji ima i dužu tradiciju i maratonska je utrka, izjavila je Danijela Barać za Glas Slavonije.
Ukupno je polumaraton završilo oko 540 trkačica i trkača.
Kratko, ali pakleno! Tim su riječima trkači opisali danas održanu utrku Trsatskim stubama “539 skok” kojom je otvoren 20. Festival sporta i rekreacije “Homo si teć”.
Njih 97 odvažilo se iskušati svoju brzinu i izdržljivost na ovoj jedinstvenoj utrci duljine 493 metra i visinske razlike od 91 metar, a dobre vremenske prilike pomogle su im u ostvarenju sjajnih rezultata.
Najbolje u ženskoj konkurenciji bile su Paula Tepuš – AK Kvarner (4:19min), Ljubica Tonković – AK Sinj (4:27min) i Veronika Erlić – Ak Kvarner (4:44min), dok su u muškoj konkurenciji titule najbržih ponijeli Matjaž Štanfel – AK Koprivnica (3:08min), Matija Kauzlarić – Ri Run (3:23min) i Romano Polić – AK Kvarner (3:29min). U obje kategorije postavljeni su novi rekordi utrke.
Trčalo se od podnožja stuba na Školjiću do platoa u Ulici Joakima Rakovca na Trsatu, ukupno 539 stepenica, po čemu je utrka i dobila naziv.
A trčali su svi, od djece pa sve do onih u zrelim godinama. Čak 67 godina razlike dijeli najmlađeg i najstarijeg prijavljenog trkača, što je najbolji dokaz kako “Homo si teć” privlači pobornike aktivnog života svih životnih dobi.
Najstariji prijavljeni trkač bio je 71 – godišnji Maks Kosjek, koji je bez problema istrčao ovu zahtjevnu utrku, dok je najmlađi sudionik bio 4 – godišnji Ivan Juričić.
“Homo si teć“ nastavlja se sljedeće subote, 09. travnja utrkom “Molo longo trk” po najpoznatijoj riječkoj šetnici. U velikom finalu, 16. i 17. travnja, na kojem se očekuje 15.000 sudionika, svi će trkači i posjetitelji moći uživati u bogatom programu s čak 6 utrka od kojih treba izdvojiti premijerni 1. riječki maraton.
Kroz posljednjih nekoliko godina sve češće se spominju različite vrste namirnica ili sastojaka prehrane koje stvaraju određene probleme u organizmu prilikom konzumacije. Posebnu pozornost tomu se pridaje u svijetu sporta, jer, kako znamo, sportska prehrana je izuzetno zahtjevna i zahtjeva određenu disciplinu, pa se i najmanji negativan događaj vezan uz sportsku prehranu veoma pozorno prati.
O pravilnoj prehrani sportaša direktno ovise sportski uspjeh i rezultati, stoga je svaki poremećaj u apsorpciji hrane važno u što kraćem roku identificirati i eliminirati.
O glutenu
Gluten je po svom kemijskom sastavu protein. Raširen je i gotovo redovan sastojak hrane, a njegovu prisutnost možemo zamijetiti npr. kad mijesimo tijesto, koje svoju ljepljivu i elastičnu konzistenciju duguje upravo djelovanju glutena. Ponekad se gluten dodaje namirnicama koje ga prirodno ne sadrže, kako bi konačan proizvod bio ukusniji i prihvatljiviji za obradu tijekom procesa proizvodnje.
Kod zdravih ljudi gluten ne izaziva nikakve poteškoće, obzirom da je sastavni dio svakodnevne raznovrsne prehrane. Međutim, prema brojnim istraživanjima, kod sve većeg broja ljudi se javljaju određeni problemi prilikom konzumacije hrane koja sadrži gluten. Kod blažih oblika intolerancije, simptomi mogu i potpuno izostati, no kod težih, izraženijih oblika bolesti, a naročito u prehrani s vrlo visokim koncentracijama glutena (tzv. visokoglutenskoj prehrani), gdje je izloženost glutenu u prehrani izrazito dominantna, simptomi mogu biti veoma teški i ozbiljno narušiti zdravlje i kvalitetu života.
Celijakija ili glutenska enteropatija
Celijakiju ubrajamo u jednu od najčešćih bolesti probavnog sustava. Iako se donedavno smatralo da se bolest javlja rijetko, pretežno u dječjoj dobi, dokazano je sve raširenija među odraslom populacijom. Bolest je imunološki posredovana, a javlja se u genetski predisponiranih osoba. Uzrokovana je intolerancijom glutena, što rezultira upalnim promjenama sluznice i posljedično smanjenom apsorpcijom hranjivih sastojaka iz hrane. Prema nekim istraživanjima, bolest češće pogađa žene.
Gluten se sastoji od dvije frakcije-glutenina i glijadina, a kod ljudi koji su skloni nepodnošenju glutena, javlja se intolerancija na glijadin. U genetski osjetljivih pojedinaca T-limfociti, obrambene snage organizma, aktiviraju se pri osjetljivosti na gluten, javlja se upala, a pri opetovanom upalnom odgovoru posljedično dolazi do atrofije sluznice tankog crijeva. Dugotrajno oštećenje sluznice tankog crijeva može rezultirati razvojem vrlo teških, pa čak i životno ugrožavajućih bolesti, poput malignih bolesti probavnog sustava (karcinomi usne šupljine, ždrijela, jednjaka, želuca).
Kod celijakije dolazi do oštećenja resica u tankom crijevu.
Bolest s mnogo lica
Kaže se da ne postoje dvije osobe s istim simptomima ove bolesti. Oni uvelike ovise o dobi bolesnika, trajanju i stupnju manifestacije bolesti, kao i o oštećenju organa. Ipak, prema načinu ispoljavanja bolesti, celijakiju možemo podijeliti u tri kategorije:
Tipična-dugotrajan proljev, gubitak tjelesne težine, bol u trbuhu, nadutost, gubitak teka, umor, opća slabost, anoreksija, mišićna distrofija, itd.
Atipična-anemija, nizak rast, rahitis, osteopenija, osteoporoza, povraćanje, bolovi u trbuhu, „masna jetra“, dermatitis, neplodnost, impotencija, srčane bolesti, epilepsija, depresija, itd.
Tiha– nema simptoma i bolesnici su prividno zdravi, no prisutno je oštećenje sluznice crijeva
Kod oboljelih od celijakije češće se javljaju neke druge bolesti. Isto tako, kod prisustva nekih drugih bolesti i kroničnih stanja, povećane su šanse od obolijevanja od celijakije. Uzročno-posljedična veza najčešće je zamijećena kod pojave dijabetesa, zatim Hashimotovog tireoiditisa, autoimunog hepatitisa, Addisonove bolesti (poremećaj u radu kore nadbubrežne žlijezde), psorijaze, ciroze, itd.
Dijagnoza bolesti
Pravilna i točna dijagnoza celijakije započinje uzimanjem obiteljske anamneze, obzirom da genetski, nasljedni faktor igra važnu ulogu u pojavi bolesti. Kod nejasnih i prikrivenih simptoma, poput malapsorpcije, potrebno je učiniti laboratorijske pretrage, kojima se pacijentu iz krvi dokazuju protutijela na gluten. Vrlo čest slučaj celijakije prisutan je i kod ljudi s čestim nedostatkom željeza.
Ponekad test krvi može biti negativan, no to ne znači da celijakija nije prisutna. Stoga je najsigurniji način postavljanja dijagnoze biopsija sluznice tankog crijeva.
Prehrana bez glutena
Mnoge namirnice prirodno ne sadrže gluten i oboljeli od celijakije ih mogu konzumirati bez bojazni. Znatan izvor glutena su skriveni izvori glutena, koji se nalaze u aditivima, industrijski prerađenoj hrani, lijekovima, oralnim higijenskim proizvodima, stoga je od velike važnosti čitati deklaracije proizvoda.
Danas je na tržištu dostupno mnogo namirnica koje su prilagođene oboljelima od celijakije, kao što su kruh, tjestenina, brašno, keksi, tako što je industrijskim postupkom gluten iz njih odstranjen. Takve namirnice jednostavno je prepoznati po ambalaži na kojoj se nalazi karakterističan znak koji upućuje na odsustvo glutena. Takva oznaka znači da je gluten u toj namirnici unutar dopuštene razine (nikadnije u potpunosti odsutan!). Hrana s oznakom „bez glutena“ ne smije sadržavati količinu glutena veću od 20 mg/kg u gotovom proizvodu. To za bolesnika znači da je potreban određen oprez čak i kod konzumacije ove vrste hrane, jer unošenjem velikih količina bezglutenskih proizvoda može se dosegnuti ona kritična razina glutena koja izaziva smetnje. Pravilnom i dobro raspoređenom prehranom takvo što je ipak manje vjerojatno, što znači da je uravnotežena prehrana ipak ključ u borbi protiv svih tegoba ove bolesti.
Namirnice koje je potrebno izbjegavati su pšenica, raž, ječam, zob, pir, kus-kus, ječmeni slad, različite komercijalne žitarice, poput müsli. Heljda je odlična zamjena za pšenicu ili raž i mogu je konzumirati osobe oboljele od celijakije.
Bezglutenska dijeta nije štetna za organizam jer gluten nije esencijalan protein, što znači da organizam bez glutena može normalno i pravilno funkcionirati. S druge strane, ako se provodi neutemeljeno, može imati ozbiljne posljedice, zbog eliminacije čitavog niza namirnica koje ga sadrže.
Celijakija u sportaša
Celijakija je doživotna bolest. Iako se naglasak najčešće stavlja na genetsku predispoziciju, sve češće se navodi stres kao mogući okidač pojave bolesti. Neuredan način života, nepravilna i nekvalitetna prehrana također mogu biti okidači pojave bolesti. Stresu smo svakodnevno izloženi, kako u svakodnevnom životu, tako i u sportu. Svakodnevni naporni treninzi iscrpljuju organizam i takav stres može uzrokovati pad imuniteta, slabost, pretreniranost i učiniti naš organizam slabijim i podložnijim bolestima.
Kod osoba koje ne znaju da boluju od celijakije, s vremenom dolazi do vrlo teških promjena sluznice tankog crijeva, prvenstveno do smanjene apsorpcije i prolaska hranjivih tvari u krvotok. Tijekom treninga, propusnost crijeva se mijenja i ona je znatno veća. Namirnice koje sadrže gluten, kod intolerantnih osoba, brže i u većem broju ulaze u krvotok i tako stvaraju upalu. Simptomi poput umora, glavobolje, probavnih smetnji, sklonosti ozljedama, te nedovoljne razine energije tijekom čitavog dana i na treningu, ozbiljno narušavaju sportske rezultate.
Često su namirnice koje sadrže gluten upravo najdostupnije i najčešće konzumirane među sportašima, radi održavanja potrebne razine ugljikohidrata tijekom treninga. Namirnice poput pšenice, raži i ječma nerijetko su sastavni dio prehrane sportaša. Jedete li stalno istu hranu i sve češće primjećujete smetnje od strane probavnog sustava, ali i neke druge, neodređene simptome, koji se stalno ponavljaju, vrijeme je da razmislite odgovara li vam zaista takav način prehrane. Ugljikohidrata ima mnogo vrsta i mnogo je različitih vrsta hrane koja sadrži kvalitetne ugljikohidrate, poput povrća, voća, mahunarki i nekih drugih, lakoprobavljivih žitarica, stoga je mogućnosti bezbroj.
Gotovo da nema bolesti crijeva koju ne prati gubitak proteina. Celijakija je, u odnosu na ostale bolesti crijeva iznimka, obzirom na to da je uzrok pogoršanja stanja dobro poznat. To joj daje određenu prednost nad ostalim bolestima probavnog sustava, no samo ako se pravodobno dijagnosticira i pravilno liječi. Prehrambeni status ovisi o trajanju bolesti, stupnju oštećenja probavnog sustava, te stupnju malapsorpcije.
U sportaša je bitno obratiti pozornost na gubitak proteina, ugljikohidrata, masti, različitih vitamina i minerala, kao i tekućine. Potrebno je, dakle, nadoknaditi gubitak hranjivih tvari, te obratiti pozornost na prevenciju bolesti i stanja koja se javljaju uz to (osteoporoza, anemija, grčevi mišića, itd.). U periodu malapsorpcije, energetski unos potrebno je povećati minimalno 20%, a to ovisi o stupnju opterećenja organizma i zahtjevnosti treninga. Manjak kalcija i vitamina D obavezno treba nadoknaditi suplementacijom. Vrlo česta pojava anemije može se liječiti dodacima željeza, folne kiseline, vitamina B₆ i B₁₂, a zanimljiv je podatak da se 78-94% odraslih oporavi od anemije provođenjem bezglutenske prehrane. Pri oslabljenom imunološkom sustavu, preporuka je dodati vitamine A, C i E, te neke aminokiseline u prehranu, a dodatkom vitamina K prevenira se mogućnost pojave krvarenja i osteoporoze.
Od velike koristi može biti suradnja sportaša i nutricionista, koji će u suradnji s liječnikom odrediti količinu vrlo korisnih prehrambenih vlakana, koja se nadomještaju cjelovitim bezglutenskim žitaricama (heljda, kukuruz, lan, proso, integralna riža), te voćem i povrćem.
Mnogi poznati i uspješni profesionalni sportaši imaju problema s celijakijom i dokaz su da ta bolest ne mora biti prepreka bavljenju sportom. Pravilnim odabirom namirnica i discipliniranim načinom prehrane naporni treninzi se odvijaju bez problema, zdravlje ne mora biti narušeno, a sportski rezultati su jednaki onima kojima je gluten samo još jedna riječ u nizu sastojaka na svakodnevnom meniju.
Ovo je više od dodira, ovo je više od tjelesnog. Mi se volimo! Već nakon prvog upoznavanja bilo je jasno da će ova veza trajati. Miris novog oplahivao je moje nosnice dok sam prvi put ulazio u njih. Taj meki, a sigurni dodir, nosio me satima i satima i ne želim da se rastanemo – ikad!
Ovaj patetični uvod samo je karikirani opis odnosa koji mnogi trkači i trkačice imaju sa svojim tenisicama (patikama, cipelama za trčanje). Jer, priznajte si, koliko ste omiljenih tenisica bacili u zadnjih nekoliko godina? Ako je odgovor – nula! onda imate uobičajeni trkački “poremećaj” vezivanja za ovaj neophodni dio opreme. Ali, nemojte trčati u davno otpisanim tenisicama, evo i zašto…
Troše se
Svaka obuća koju nosite će se s vremenom potrošiti. No kod obuće za trčanje ovo može utjecati na biomehaniku svakog koraka koji napravite, može vas usporiti, a što je najopasnije može uzrokovati ozljedu. Nekakvo nepisano pravilo kaže da tenisice treba mijenjati nakon 500-tinjak kilometara koje u njima istrčite. No, to ne samo da je nepisano, već je i izmišljeno pravilo. Na vrijeme koje možete provesti u njima utječe mnogo faktora: vrsta i kvaliteta tenisice, teren na kojem trčite, način na koji trčite, tjelesna masa…
Većina oštećenje koje vidite s gornje strane zapravo su nevažna – ona prava oštećenja obuće za trčanje događaju se na potplatu. Uglavnom se izrađuju od EVA (etilen vinil acetat) materijala koji je izuzetno otporan, ali ima svoj vijek trajanja. Njegova je zadaća da ublaži udarac stopala o podlogu, a svojom elastičnošću daje trkaču osjećaj mekog “slijetanja” noge na cestu. Upravo elasticitet, svojstvo da se nakon kontakta s površinom potplat ponovno vraća u prvobitno stanje, smanjuje se sa svakim kilometrom koji pretrčite. Njegovo smanjenje direktno utječe na osjećaj prilikom trčanja, a udar na podlogu se prenosi na mišiće, kosti i vezivna tkiva.
Što se događa za vrijeme korištenja patika?
Osim normalnog nakupljanja prljavštine, znoja i vanjskih oštećenja, potplat se stanjuje i troši se guma koja je u dodiru s podlogom. To se kod kvalitetnih tenisica događa sporo. Ako se ne radi o tenisicama namijenjenim za utrke (ultra lagane, imaju kratki vijek korištenja, tj. malo kilometara), značajnije promjene na potplatu događat će se tek nakon 300-500 kilometara. Za to vrijeme, a i kasnije, ako ih nastavite koristiti, tijelo će automatski kompenzirati tenisicu koja je sve tvrđa i prilagođavat će joj se. Dokazano je da mišići preuzimaju dio posla “amortizacije” kada trčimo u tvrđim tenisicama.
Kako prepoznati da je vrijeme za nove?
Prije svega, slušajte svoje tijelo. Nakon 300-500 kilometara osjetit ćete da su postale manje mekane i sve više krute. No to opet ovisi o ranije spomenutim faktorima. Možda će se pojaviti i bolovi, u koljenima ili zglobovima, nepovezani za obujam ili način treniranja. Osim toga, trošenje kontaktne površine potplata, jednako kao kod auto-guma, bit će jasan indikator u kakvom su stanju tenisice. Ne biste vozili s “ćelavim” gumama, pa ni trčanje u takvim patikama nije preporučljivo. Ako je kontaktna površina jako potrošena, krajnje je vrijeme za zamjenu. Kada odlučite da je vrijeme za nabavku novih, kupite ih i polagano uvodite u rotaciju. Trčite i dalje većinu vremena u starima i postupno uvodite nove. Kroz nekoliko tjedana ovakvog “uhodavanja” pošaljite svoje stare tenisice u zasluženu mirovinu.
Trebam li imati različite tenisice za različite namjene i koje su koristi od toga?
Odgovor na prvo pitanje je – ako možete. Ukoliko vam prilike (financijske) dozvoljavaju dobro je imati dva ili više pari obuće za trčanje i koristiti ih naizmjence. Ako imate samo jedan par i koristite ga mjesecima iz dana u dan, vaše će noge neprekidno trpjeti isti stres na istim mjestima i to može potencijalno voditi k ozljedi. Rotiranjem tenisica u kojima trčite omogućavate da se taj stres rasporedi.
Nakon godina trčanja (i čuvanja tenisica) moguć je scenarij u kojem netko od ukućana pita: Koliko ti to imaš pari tenisica? Odgovor je uvijek isti: “n-1” gdje “n” označava – dovoljno!
Ovoga proljeća, 24. travnja, Generator tim predstavlja trkačku poslasticu u rekreativno-športskom centru Jarun, pod nazivom MET – GENERATOR RUN.
Utrka nudi razne mogućnosti izbora distance – osim polumaratona i cenera, tu je i posebna, štafetna utrka za tvrtke (3×7 km). Poslovnu štafetu omogućio je generalni sponzor, tvrtka MET Croatia, neovisni opskrbljivač energijom, jedan od 3 najveća dobavljača prirodnog plina u zemlji. MET Croatia poziva partnere, kao i druge tvrtke da se pridruže utrci.
Na samoj utrci imati ćete mogućnost testirati najnoviju liniju Salomonovih tenisica za cestovno trčanje –Sonic te Suunto satove.
U suradnji sa Zagrebačkim humanitarcima radimo akciju u kojoj pozivamo sve trkače kao i ostale posjetitelje da sa sobom donesu neke od potrebnih namirnica navedenih na našim stranicama (hranu u konzervama, higijenske potrepšitne i sl.) a naravno i svaka kuna je više nego dobrodošla, tako ćemo mi kao organizatori dio svake startnine odvojiti za pomoć Udruzi.
Prijave kao i detalje o utrkama možete pronaći na web stranici:
Ultramaratonka Marija Vrajić i maratonka Matea Matošević, obje hrvatske predstavnice u maratonu na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Riu, podržale su suradnju Vipneta i organizatora utrka naglasivši kako će to značajno utjecati na veću promociju sporta koji postaje sve veći trend u Hrvatskoj. Osim toga, utrke privlače sve veći broj turista, a njihove prekrasne lokacije najljepše su razglednice i odlična promocija Hrvatske u svijetu.
Suradnju na 13 utrka diljem Hrvatske predstavila je Martina Rizman Matić, direktorica Korporativnih komunikacija Vipneta u društvu Roberta Franjkovića, direktora utrka CroRun, Senada Hodžića, predstavnika utrke Istrian Wine Run, Zorana Medveda, predstavnika riječkog polumaratona Homo si teć te ultramaratonke Marije Vrajić, vrsne sportašice i skorašnje olimpijske debitantice koja je neke već održane utrke iskoristila kao pripremu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru.
„Iznimno nas veseli što smo partneri utrka na kojima sudjeluje preko 29.000 natjecatelja koji trče na preko 300 km staza. Prošle godine najavili smo sponzorstvo utrke Wings for life, a ove godine suradnju proširili na još 12 utrka na predivnim lokacijama diljem Hrvatske. Trčanje je sjajan primjer rekreacijskog sporta koji je sve popularniji, kako kod naših korisnika, tako i kod naših zaposlenika za koje smo osigurali i poseban program treniranja“, rekla je Martina Rizman Matić, direktorica Korporativnih komunikacija Vipneta. Velik broj Vipnetovih zaposlenika priprema se za sudjelovanje u jedinstvenoj utrci Wings for Life World Run koja svuda u svijetu započinje u istom trenutku, dok će dio njih sudjelovati kao volonteri na utrkama u sklopu interne inicijative društveno odgovornog poslovanja ‘Čini pravu stvar’.
Prva u nizu utrka kojima je Vipnet partner bila je Splitski polumaraton na kojem je 1.400 natjecatelja trčalo kroz Dioklecijanovu palaču, stadion Poljud te vojnu luku Lora posebno otvorenu za ovu priliku. Proljetni zagrebački polumaraton Vip ZAGREB21, održan sredinom ožujka, prvi je iz serije utrka CroRun. Riječ je o osam cestovnih utrka kroz cijelu Hrvatsku s više osnovnih ciljeva: promocija zdravog načina života, promocija Hrvatske kao turističke destinacije i jedne od najljepših zemalja na svijetu i promocija trčanja, odnosno atletike kao sporta, naglasio je na konferenciji za medije Robert Franjković, direktor utrka.
U subotu 2. travnja u Osijeku se trči slavonski polumaraton Ferivi na koji se prijavilo više od 1.000 natjecatelja, a istovremeno u Rijeci počinje jubilarni 20. festival sporta i rekreacije Homo si teć koji nudi čak osam utrka pod sloganom ‘Svi su pobjednici’ s ciljem promicanja svijesti o osobama sa sindromom Down. Istrian Wine Run je utrka koja prolazi vinskim cestama, kroz vinograde i podrume poznatih istarskih vinara te ujedno prezentira i promiče istarsku eno gastronomsku ponudu. Prema riječima Senada Hodžića iz organizacijskog odbora utrke, ove godine očekuju dvostruko veći broj sudionika u odnosu na prošlu godinu, njih čak 1.500.
Osim što privlače sve veći broj sudionika i njihovih obitelji, promiču turističku ponudu, posebitosti utrka kojima je Vipnet partner su da natjecatelji imaju prilike trčati najatraktivnijim stazama Hrvatske, odnosno kroz nacionalni park, park prirode, kroz ili pored četiri Unescova spomenika, u Europskoj prijestolnici kulture. Posebna je utrka i Šibenska desetka koja se održava na rođendan košarkaškog Mozarta Dražena Petrovića, a staza prolazi i pored njegovog spomenika na Baldekinu.
Marija Vrajić istaknula je pozitivan utjecaj trčanja ne samo na fizičko, nego i psihičko zdravlje te se dotaknula svojih početaka i najvećih uspjeha. Ona je ujedno i pobjednica ovogodišnjeg polumaratona Vip ZAGREB21, a u godinu dana pretrči desetak maratona i polumaratona te čak četiri ultramaratona – najdužu trkačku disciplinu koju priznaje IAAF.
Maratonka Matea Matošević koja je također ispunila normu i putuje na Olimpijske igre u Rio de Janeiro, vlasnica je juniorskih i državnih rekorda na 5.000 m i 10.000 m za mlađe seniorke te je višestruka državna prvakinja na srednjim i dugim prugama, u krosu i planinskom trčanju. Pobijedila je 2015. godine u maratonskoj utrci u San Sebastianu što joj je bio tek drugi maraton u karijeri.
Ako volite putovati, onda već imate planove za sljedeće putovanje. Imamo odličnu ideju za vas – posjetite Makedoniju i budite dio Wizz Air Skopje Maratona!
Trčanje je sport koji vas istinski može odvesti bilo gdje. Trčeći Skopjem, glavnim gradom Makedonije, možete razgledati cijeli grad, mješavinu povijesne i moderne arhitekture o kojem svi pričaju, a The New York Times ga je proglasio gradom koji “morate vidjeti”. Jednom kada dođete u Skopje, uvijek ćete mu se vraćati.
Maratonska staza je brza, ravna, bez prometa i sigurna. Start utrke je ispred zgrade Makedonskog parlamenta, a svakim kilometrom koji pretrčite svjedočit ćete izgradnji i rastu Skopja. A cilj je stvarno nešto posebno – trčite kroz pobjedonosna Vrata Makedonije. Staza polumaratona trči se u jednom, a maratona u dva kruga.
Otvorite kalendar i zaokružite 8. 5. 2016. – dan kada u Skopju možete istrčati maraton, polumaraton ili se dobro zabaviti u trčanju maratonske štafete, utrke na 5 km ili Team Building utrke. Ne propustite novi izazov – Wizz Air Skopje Marathon 2016. koji je 2014. godine promovirao i Wilson Kipsang, najbrži svjetski maratonac.
Svakom uplatom izuzetno povoljne startnine dobivate i WIZZ voucher u vrijednosti 20 Eura za let u Skopje Wizz Airom. Svi natjecatelji imat će svoj osobi video s utrke, poklone i nagrade.
Startnine za maraton i polumaraton:
– do 8. 4. 2016. – 16 EUR
– do 29. 4. 2016. – 19 EUR
Startnine za maratonske štafete:
– do 8. 4. 2016. – 53 EUR
– do 29. 4. 2016. – 60 EUR
Startnina uključuje:
– Dry fit majicu
– startni broj s čipom
– vrećicu
– osobni video
– medalju na cilju
– magazin utrke s uputama
– okrepu na utrci
– on-line diplomu
– 20 EUR WIZZ voucher
– osiguranje za slučaj nezgode
– poklone partnera utrke.
Budite pobjednici – trčite Wizz Air Skopje Marathon!
Sportska prehrana je izuzetno zahtjevna i o pravilnom izboru namirnica nerijetko ovisi čitav sportski uspjeh. Nažalost, sve se češće događa da se sportaši susreću s nekom vrstom problema vezanim uz hranu koju konzumiraju, a sve to može dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica za zdravlje.
U mnogo slučajeva je teško prepoznati radi li se samo o prolaznim smetnjama, alergijskoj reakciji ili intoleranciji na neku određenu vrstu hrane, a nerijetko su simptomi toliko neodređeni, da je problem s prehranom zadnje na što bismo mogli pomisliti.
Intolerancija na hranu – što je to?
Intolerancija na hranu ili nealergijska preosjetljivost na hranu je zakašnjela patološka reakcija organizma na hranu, piće i aditive u hrani, a uzrokuje smetnje manjih ili većih razmjera u jednom ili više organskih sustava. Intolerancija na neke tvari, koje su dio svakodnevne prehrane, može nastati i zbog nedostatka specifičnih kemijskih tvari ili enzima koji su potrebni za probavu hrane.
Crijeva posjeduju vlastiti imunološki sustav i njihova uloga nije isključivo u probavljanju hrane. Crijeva imaju vlastitu barijeru, kojom neke tvari propuštaju dalje u krvotok, a neke ne i tako nas aktivno štite od različitih štetnih mikroorganizama, poput bakterija i virusa, sprječavajući njihovu apsorpciju iz hrane koju unosimo u organizam. Ponekad se, međutim, dogodi da, uslijed nekakvog stresa ili infekcija kojima smo izloženi, osjetljiva stjenka crijeva biva oštećena, obrambeni sustav oslabi, njegova funkcija se smanji, te postane podložan različitim upalama. Samim time, mijenja se i propusnost crijeva na određene antigene iz hrane.
Vrste intolerancije
Obzirom na mehanizam nastanka i vrste reakcija, intolerancija na hranu može izazvati tri skupine poremećaja:
Metaboličke reakcije na hranu ili tvari iz hrane, koje su uzrokovane urođenom ili stečenom greškom u metabolizmu hranjivih tvari (celijakija, dijabetes, fenilketonurija, deficit laktaze)
Farmakološke reakcije na tvari koje se prirodno nalaze u hrani (salicilati, amini) ili u različitim aditivima (boje, emulgatori, konzervansi, pojačivači okusa)
Toksične reakcije kao posljedica kontaminacije, a izazvane su otrovima koji se oslobađaju iz hrane (bakterije), npr. kod trovanja hranom
Simptomi intolerancije
Bolest, zbog neodređenih simptoma širokog raspona djelovanja, često ostane neprepoznata, ponekad i kroz dulji period. Iako nije opasna po život, može imati ozbiljne posljedice na sportaša koji je svakodnevno izložen jakim psihofizičkim naporima. Trudimo se jesti normalno, misleći pritom kako dobivamo sve hranjive tvari koje su prijeko potrebne za održavanje zdravog metabolizma i u konačnici i sam napredak, a tijelo pokazuje sve više simptoma koji nas koče u održavanju normalne sportske aktivnosti. Stanje s vremenom postaje kronično, a ponekad simptomi mogu i potpuno izostati, što omogućava bolesti da fino napreduje, organizam se sve više iscrpljuje, a sportski uspjesi zaostaju.
Smetnje obično dolaze do izražaja oko pola sata ili sat vremena nakon obroka, no ponekad se prvi znakovi reakcije mogu pojaviti i nakon 48 h:
Probavni sustav (grčevi, mučnina, nadutost, ranice u ustima, proljev, zatvor)
Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju osobne i obiteljske anamneze. Prvenstveno se primjenjuju testovi na alergiju, kako bi se eliminirala mogućnost alergijske reakcije, obzirom da se mnogi isti simptomi mogu pojaviti u oba slučaja. Nakon što se ukloni sumnja na alergiju, te drugih mogućih uzroka bolesti, radi se test intolerancije na hranu, kojim se iz seruma bolesnika dokazuje prisutnost IgG antitijela. Ova antitijela nastaju nakon što je u organizam unesena hrana koja potiče intoleranciju, spajajući se s antigenima iz hrane, koje organizam na taj način želi ukloniti. Pritom nastaje kompleks antigen-antitijelo. Ovakvih spojeva se stvara sve više i više i naposljetku ih ima toliko mnogo da se, putujući kroz organizam, zadržavaju u različitim dijelovima tijela i tamo uzrokujuprobleme.
Testovi intolerancije na hranu su raznovrsni. To su npr. izdisajni test, različite krvne pretrage, zatim molekularna dijagnostika, ali i tzv. eliminacijska dijeta, kojom se izbjegavanjem određenih namirnica kroz neko dogovoreno vrijeme nastoji potvrditi povezanost simptoma uz tvari koje se u tim namirnicama nalaze. Provode se ciljano i ovisno o tome koji se poremećaj nastoji dokazati, stoga je kvalitetno informiranje od velikog značaja za sportaša.
Od velike pomoći u otkrivanju bolesti može biti i vođenje dnevnika prehrane u kojemu se bilježi vrsta hrane koja se jede, vrijeme i količina, te se prate simptomi koji se potom razviju. Određene namirnice je potrebno naizmjenično unositi i izbacivati iz prehrane kako bi se sa sigurnošću uspjelo utvrditi koje od njih izazivaju reakciju. Takav način može biti efikasan i od velike pomoći, no za konačnu dijagnozu su laboratorijski testovi neizostavni.
Liječenje intolerancije
Prvi korak ka izlječenju je potpuno izbacivanje namirnica koje uzrokuju intoleranciju. To je prva, tzv. inicijalna faza liječenja, kojom je cilj postići potpuno povlačenje simptoma, a to se ne može dogoditi preko noći, zbog čega valja biti strpljiv i ustrajan. Simptomi ne dolaze naglo, već je to proces koji traje, stoga je za očekivati da će do povlačenja simptoma također doći postupno, obično kroz period od 4 do 6 tjedana. U drugoj fazi, tzv. fazi održavanja, trajno se izbjegavaju namirnice, kako bi se postiglo dugoročno poboljšanje i spriječio povratak bolesti.
Kao nuspojava čišćenja od uzročnika može se pojaviti učestalo mokrenje, no to je zapravo pozitivna reakcija organizma, koji se tim putem rješava nakupljenih imunokompleksa (IgG-antigen iz hrane), koji zapravo i stvaraju probleme u čitavom procesu bolesti.
Iz svega navedenog se vidi da, obzirom na simptome koji se mogu pojaviti, različiti poremećaji intolerancije na hranu mogu drastično smanjiti kvalitetu i opseg treninga. Od svih fizičkih simptoma, koji mogu biti izuzetno neugodni, pa u nekim slučajevima i teški, možda se ipak najteže nositi s onim psihogenim faktorima. Tjeskoba, letargija, gubitak motivacije, depresija i umor su redoviti pratitelji ozbiljnog stanja u sportu, kojega zovemo pretreniranost, pa se čini gotovo nemoguće odrediti je li zaista došlo do toga ili se ipak radi o bolesti. Izbjegavanjem nekih vrsta hrane, dok još ne znamo od čega bolujemo, nosi sa sobom rizik pojave deficita tvari, poput vitamina i minerala, koji su nužni za bavljenje sportom kao i za uspješan oporavak nakon treninga.
Ključno je, dakle, na vrijeme pokušati otkriti bolest, kako bi se uspješno držala pod kontrolom i omogućila nesmetano uživanje u sportu i daljnje nizanje sportskih uspjeha.
Uskrsni produženi vikend bio je prepun raznovrsnih utrka koje su se trčale diljem Hrvatske, a događajima je pogodovalo i vrijeme. Na sjevernom dijelu održao se Dravski Ultracross, zapadno se trčao zanimljivi Compressport IstraTrek, a jug je imao čak dvije utrke, jednu u Splitu, a drugu u Dubrovniku.
Hrvatska postaje trkački sve aktivnija i zanimljivija, kako domaćoj populaciji tako i inozemnim gostima.
*COMPRESSPORT ISTRATREK
Foto: Dejan Hren
U subotu 26. ožujka 2016. održan je Compressport IstraTrek u organizaciji SRK Alba. Trčalo se na području Gračišća i okolice u kategorijama Ultra 40km, Challenger 21 km i Light 10 km. U Light kategoriji prva tri mjesta kod muškaraca osvojili su Valter Cetina (1:03:07), Ervin Radulović (1:03:08), Vladimir Šimović (1:07:07). Prva tri mjesta kod žena osvojile su PatriciaGolja (1:16:47), Maja Vančina (1:18:03), Ana Blečić (1:19:41).
U Challenger kategoriji prva tri mjesta u muškoj skupini osvojili su Robert Orehoci (2:11:55), Luka Bakarić (2:11:56) i Dean Sošić (2:12:56). Kod žena prva tri mjesta osvojile su Mateja Blažević (2:20:33), Jelena Sekelj (2:42:47) i Tamara Ravnak (2:43:09).
U Ultra kategoriji prva tri mjesta kod muškaraca osvojili su Andraž Hribar (4:04:25), Toni Vencelj (4:27:16) i Jure Cebasek (4:33:19). Kod žena prva tri mjesta osvojile su Katja Vencelj (4:31:26), Meta Dagarin (4:45:02) i Jelena Brezak (5:19:27).
Utrku je otrčalo čak 413 natjecatelja te je svakom od njih organizator darovao bocu vina koju su napunila „Vina Matošević“, a najbolji su dobili i posebne nagrade. Ostale rezultate možete pogledati ovdje: https://stotinka.hr/hrv
*MARJANSKA SKALINADA SPLIT
Četvrta Marjanska skalinada održana je 28. ožujka 2016., na Uskrsni ponedjeljak. Prijavljeno je 183 natjecatelja od kojih je najstariji bio Neven Svetec sa 80 godina, a najmlađi Pavo Bošković koji će u svibnju navršiti četiri godine. Natjecatelji su trčali od Solurata do Telegrina te su prešli 819 skala odnosno 1320 metara.
U muškoj kategoriji najbrži je bio Ante Živković iz Metkovića koji je postavio i novi rekord splitske utrke s vremenom od 7 minuta i 83 stotinke. Drugi je bio Marinko Duka (7:12), a treći Dalibor Vujević (7:25). U ženskoj kategoriji pobijedila je Nataša Šustić iz Splita s vremenom 8:58. Druga je bila Katarina Kokan (9:05), a treća Petra Koceić (9:50).
Ostale rezultate možete pogledati ovdje.
*DRAVSKI ULTRACROSS VARAŽDIN
Peti po redu Dravski ultracross održan je 28. ožujka 2016. u organizaciji varaždinskog trkačkog kluba Marathon 95. Prijavilo se ukupno 95 trkača i trkačica iz cijele okolice, uključujući i trkače iz susjedne Slovenije.
Start je bio kod pješačkog mosta na Dravi u Varaždinu, a utrka je dugačka 16 kilometara.
U muškoj kategoriji pobijedio je Matija Zadravec, član Kotoripskih begača, s vremenom 58:23, a u ženskoj je pobijedila Mirela Turk, članica Marathona 95, koja je trasu pretrčala za 1 sat i 13 minuta.
Drugi u muškoj kategoriji je Mario Špoljar (AK Oroslavlje), a treći Damir Balaško (AK Rudolf Perešin). Druga u ženskoj kategoriji je Alenka Horvat (AK Varaždin), a treća Katarina Nestić (TK Međimurje). Rezultati: ovdje.
*DUBROVNIK RUN
U subotu 26. ožujka 2016. godine u 12 sati održala se prva utrka Dubrovnik Run lige. Start utrke je bio na Rijeci dubrovačkoj, a dužina utrke je iznosila 6 kilometara. Događaj je obilovao lijepim vremenom i odličnim druženjem. U muškoj kategoriji pobijedio je Ante Živković s vremenom 20:56, drugi je bio Enis Hrustić (21:15), a treći Luka Čupić (22:32). U ženskoj kategoriji pobijedila je Maja Bonačić s vremenom 25:41. Druga je bila Nela Madeško (28:33), a treća Doris Cvitić (29:52).
Ostale rezultate možete pogledati ovdje.
Polako se približava vrijeme zaključivanja prijava za 2. Dubrovački polumaraton koji je ove godine i Pojedinačno prvenstvo Hrvatske. S posljednim danom ožujka ističe rok za prijave – požurite!
Već nakon prvog Dubrovačkog polumaratona održanog prošle godine bilo je jasno – Dubrovnik, uz sve što nudi posjetiteljima, ima i perfektno organiziranu utrku. Sve – od sustava prijava i uplate startnine, prihvata trkačica i trkača, povoljnog smještaja, bogatog startnog paketa koji vrijednošću daleko prelazi iznos plaćene startnine, pa sve do predivnih finišerskih medalja, sve je organizirano na najvišem svjetskom nivou.
U startnom paketu polumaratona su: startni boj sa čipom, sportska majica, sportska vrećica, pasta party kupon, ulaznica za dubrovačke zidine, ulaznica za dubrovačke muzeje, besplatan gradski prijevoz te posjet rezervatu Lokrumu na kojem se čuva “Game of Thrones” željezno prijestolje. Naravno, svako prolazak kroz cilj nagrađen je finišerskom medaljom.
I zato – ne dvojite želite li prvomajski vikend provesti u Dubrovniku, samo izaberite neku od utrka i dođite po uspomene za cijeli život!
Neki vole samoću u trčanju, a neki vole trčati u društvu. Trkački partner nam može postati najbolji prijatelj s kojim ćemo dijeliti sretne i teške trkačke trenutke, ali i motivator s kojim ćemo prebroditi najgore krize. No, nije lako pronaći idealnog trkačkog partnera.
Neki nikada ne uspiju u svojoj potrazi jer nije baš jednostavno naići na nekog tko ima trkački stil, ali i karakter, sličan našem. Zavirimo u različite vrste malo ‘posebnijih’ trkačkih partnera!
FOTOGRAF
Trkački partner koji će svaki trenutak iskoristiti za fotografiranje staze, prirode i za ‘selfije’ te koji će sve fotografije nastojati podijeliti na društvenim mrežama uz prigodne komentare.
SIMBIONT Trkački partner koji oduzima vaš privatni prostor i koji je najsretniji kada se priljubi uz vas kao da ste u simbiozi. On dijeli s vama dah, mirise, znoj, često vas udari laktom ili vam stane na tenisicu. Otežava vam trčanje i nikako s njim ne možete na pristojnu udaljenost.
GADGETOMAN
Partner koji ima sve uređaje koje postoje u trkačkom svijetu: od najnovijih modela mobitela do trkačkih satova i senzora. Sve nosi sa sobom, sve koristi i namještava više nego što trči. Trčanje s njim je kao trčanje s računalom, a uz to stalno nešto zvoni i vibrira.
HIPOHONDAR Trkački partner koji je imao sve ozljede relevantne u trkačkom svijetu tj. onaj koji misli da ih je imao. To je partner koji je sam svoj doktor i koji svakim pregledavanjem Googla pronađe neku novu bolest, simptom i ozljedu. Svaki odlazak na trčanje za njega predstavlja mogućnost ozljeđivanja, ali ne posustaje. Ima trkačkog partnera kojem može sve reći i odmah mu je lakše.
ODMORKO
Partner koji mora svaki čas zastajati zbog raznih razloga: brzo se umori pa mora malo odmoriti ili mora svaki tren vezati vezice na tenisicama ili često osjeti ‘zov prirode’ itd. Zapravo nikad nije u potpunosti spreman na trčanje.
PRIČALICA To je trkački partner koji priča o svemu u svakom trenutku, a nije važno trčite li 3 ili 23 kilometra. Nikada se ne gasi i nikada ne pita kako ste vi. Pozitivno je jer se možete praviti kao da slušate, a zapravo se možete isključiti te fokusirati na trčanje i na svoje misli. On neće ni primijetiti da niste duhom prisutni, samo se nastavite smješkati.
KONKURENT
Osoba koja se ne želi prilagođavati vašem tempu jer želi uvijek biti malo brža, no inzistira na kolektivnom trčanju. Svako zajedničko trčanje se pretvara u njegovo nadmetanje s vama. Nemojte se boriti protiv toga. Imajte svoj tempo i ne živcirajte se.
ONAJ KOJI KASNI Vaš partner koji nikad nije došao u dogovoreno vrijeme za trčanje. Uvijek kasni i uvijek ima hrpu izgovora. Na nasipu sam susretala ljude koji imaju jako mnogo strpljenja u čekanju dok bih ja za to vrijeme napravila krug od 6 kilometara. Partner koji kasni je jedan od razloga zbog kojeg najviše volim trčati sama i nakon kojeg više nikad nisam dala šansu trčanju u društvu.
KRONIČAR
Jedan od onih trkačkih kolega koji je puno stariji od vas i koji vam uvijek u detalje prepričava kako je bilo trčati prije 20 godina. Naravno, trčanje tada je bilo puno značajnije od trčanja danas. On smatra da je danas sve prepuno lažnih trkača koji trče samo zato jer je to moderno, a ne jer istinski žive trčanje.
Ako ste našli svog savršenog trkačkog partnera, čuvajte ga i uživajte u zajedničkom trčanju jer ste zaista jedan sretan trkač, a od ovih ostalih se lagano dajte u bijeg!
running late: man running on clocks stopwatches alarms & gearwheels
Ova je zakonitost naizgled suprotna prvoj, koja naglašava kontinuitet treniranja kroz cijelu godinu. Međutim, postoji granica u količini treninga koji može biti koristan i produktivan. Svako prelaženje te granice dovodi do progresivno lošije izvedbe i u konačnici do pretreniranosti.
Iako, iz nekog razloga, dio macho dojma trkača izgrađena je na mitu da vrhunski trkači i triatlonci ostvaruju izvanredne rezultate jer prate programe treniranja daleko iznad prosječnog trkača. Prema tome, najbolji bi trkači bili upravo oni koji treniraju najjače. Nigdje nikada ne piše da je neki izvanredan atletičar ostvario svoje rezultate na malo treninga. Djelomično je to rezultat prevladavajuće svijesti o tome da okolina doprinosi mnogo više tome tko smo i što ćemo postati, naspram faktora koji su izvan naše kontrole i imaju nasljednu komponentu.
No, jasno je da je genetička predispozicija ima više veze s time zašto vrhunski sportaši pobjeđuju, nego li teški treninzi, i nema tog treninga koji može nadići fiziološke mogućnosti pojedinca.
Nažalost, mnogo (rekretivnih) trkača vjeruje da će svoje genetičke deficite nadoknaditi trenirajući (pre)jako. Međutim, umjerenim treniranjem i balansiranjem između postupnog povećavanja i prilagodbe intenziteta i brzine treniranja može se lakše identificirati trenutak kada možemo doći do točke rizičnog treniranja.
Na primjer, nigdje nije evidentirano da su iznimni trkači kao što su Walter George i A. Shrubb postizali iznimne rezultate s velikim kilometražama. George je trčao milju (1.6 km) 4:40.6 i 16 km u 49:29 na tek nešto više od 3 km treniranja – dnevno! Čak je i Paavo Nurmi, trkač s najviše Olimpijskih medalja u povijesti, trenirao malo s obzirom na nevjerojatne rezultate, i prema današnjem standardu.
Zapaženi rezultati Afričkih trkača, od Kip Keinoa do Matthewsa Temanea također su ostvareni na relativno malo treninga kod kojeg je naglasak biokvaliteti, naspram količini tj. volumenu treninga.
Što je granica?
Kada počinjete s trčanjem, procijenite koliko vremena možete posvetiti trčanju. Ako je to npr. 6-8 sati tjedno, izgledi za pretreniranost su vrlo mali. Sve što obuhvaća 8-10 sati trčanja tjedno možete biti prilično sigurni da niste pretjerali.
Opasnost započinje onda kada želite trenirati više od 10 sati tjedno, što bi bilo ekvivalentno od 120 do 160 km prosječnog elitnog trkača. To je točka na kojoj počinje progresivno opadanje izvedbe.
Kako odrediti svoju individualnu granicu na kojoj obujam treninga producira maksimalne koristi tj. dovodi do najboljih rezultata?
Vaš prioritet broj jedan trebalo bi biti – strpljenje. Imate mnogo godina da dobijete odgovor na ovo pitanje, stoga je od ključne važnosti polagan pristup. Pristupite trčanju dugoročno, i tako kroz godine, vaš cilj bi trebao biti progresivan, ali postupan napredak. To se ostvaruje tako da prvo definirate volumen treninga iz kojeg proizlaze najbolji rezultati, a tada ga postupno povećavate (od 15-30%) kako bi optimizirali treninge.
Dakle, vaša tjedna kilometraža za vrijeme intenzivnijeg perioda treniranja može se postupno povećavati – sve do točke optimalnog treninga. Ta se granica može utvrditi jedino ako trenirate i više i manje od optimalne točke. Prema tome, količina treninga treba biti povećavana progresivno i postupno dok ne utvrdite prag opadanja izvedbe.
Definiranje tog praga od ključno je za ostvarenje najboljih osobnih rezultata.
Prva zona predstavlja početak bavljenja aktivnošću gdje u kratkom vremenskom periodu ostvarujete nagli rast. U Zoni optimalne dobrobiti treniranja rast se nastavlja, bitno sporije od početnog, ali je kontinuirani. Prelaskom praga Zone optimalne dobrobiti treniranja prelazimo u Zonu opadajuće ili smanjene dobrobiti treniranja u kojoj nastaje potpuna stagnacija napretka. Ako se u ovoj fazi nastavi intenzivno treniranja uslijediti će kontinuirani pad izvedbe i pretreniranost s velikim rizikom od ozljede.
Među trkačima, kao i triatloncima imamo primjere onih koji su zahvaljujući tome što su odredili svoj praga opadanja izvedbe, koji nisu prelazili na, ostvarivali odlične rezultate, dok pak su sa suprotne strane, oni koji nisu identificirali prag svoje izvedbe i redovito ga time prelazili, trenirali preintenzivno, pretrenirali se i postizali slabije rezultate od planiranog.
Kada bi takvi trkači prestali tako intenzivno pokušavati, donekle gubiti interes i trenirati manje – počeli bi ostvarivati rezultate na svojoj razini. Tek tada počinju shvaćati koncept praga treniranja, i tek tada znaju da je previše treniranja štetno i utječe lošije na izvedbu od premalo treniranja.
Kvantificiranje opterećenja treningom
Da bi odredili optimalno opterećenje, prvo morate odrediti trenutnu težinu treninga. Većina trkača to određuje brojem tjedno pretrčanih kilometara i smatraju da je nakupljena kilometraža dovoljan pokazatelj težine treninga. Ipak, ta mjera ne određuje i kvalitetu treninga, koja je mnogo važnija u određivanju trenutne forme i predviđanju izvedbe. Prema tome, važna je i kvaliteta i kvantiteta treninga. Kvaliteta treninga ovisi o tome da li trenirate u skladu s vrstama treninga koje su za određeni cilj prikladni. Više o tome pisali smo u prethodnim Zakonitostima treniranja.
Individualni faktori su od presudnog značaja vrednovanja opterećenja treningom i nitko ih ne može odrediti bolje od vas samih. Pratite subjektivan osjećaj i testirajte svoju trenutnu spremu na nekoj od manjih utrka ili liga, procijenite napredak, stagnaciju ili pad i prema tome prilagodite daljnje treninge i ciljeve.
Izvor: Lore of running, Tim Noakes, MD
Priprema: 3sporta
Stiglo nam je proljeće, kratke zimske dane zamjenili su duži proljetni, a osim prirode bude se i trkači. Neki su marljivo trenirali cijelu zimu, neki su pauzu iskoristili za oporavak od ozljeda ili jednostavno odmor od treninga. I jedni i drugi imaju priliku da provjere formu u prvoj utrci Dubrovnik Run lige 2016.
Utrka će se održati dan prije Uskrsa, u subotu 26. 03. 2016. u 12:00 sati na Rijeci dubrovačkoj u dužini od 6 km. Start utrke biti će 100 metara nakon skretanja s mosta preko rijeke Omble, a okret nakon 3 km je u blizini stare pošte. Prijave na utrku moguće su isključivo putem stranice RaceCollector.com. Novi sustav prijava i evidencije rezultata razvijen je u suradnji sa tvrtkom Integrator Dubrovnik.
Pozivamo sve zainteresirane, stare i mlade, brze i one malo manje brze da nam se pridruže na otvaranju nove sezone i pomognu popularizaciji trčanja u Gradu. Nakon što smo dobili DuRun10K i Dubrovnik polumaraton možemo sa sigurnošću reći: trčanje je in
Bicikl je izvrstan ne samo za rekreaciju već i putovanja. Pomoću bicikla možete puno brže doći do odredišta ukoliko autom nije moguće, a pješke bi vam trebalo predugo. Osim toga, ne trošite na gorivo te štedite novac koji će vam biti potreban za druge stvari.
Hrvatske je prekrasna zemlju koju mnogi ljudi hvale, kako Hrvati tako i stranci. Toliko ljepota oko vas koje možete istražiti, a bicikl će vam biti najdraži suputnik. Tijekom ljetnog odmora u nekom prekrasnom gradu ili na otoku ponesite svoj bicikl kojim ćete obilaziti prirodne ljepote i znamenitosti te uživati u svježem zraku. U Splitu, biciklom možete proći južnom stranom Kozjaka od Rupotina do prijevoja Malačka te možete uživati u pogledu na sam grad i Kaštelanski kanal.
Osim Splita, tu su i otoci Brač i Hvar koje je najbolje razgledati upravo biciklom. Uživate u prirodnim ljepotama, a pritom se i rekreirate. Međutim, nije samo Dalmacija ta koja vam nudi beskrajne poglede i krajolike. Gorski kotar nudi svoje uređene staze i vidikovce. Staza iz Novog Vinodoslskog se diže prema Gorskom Kotaru u pravcu Begovog razdolja gdje ćete moći uživati u ljepotama prirode i prekrasnih pogleda na doline. U blizini Velebita nalazi se staza koja vodi od Baških Oštarija do Ravnog Dabra te se ide prema unutrašnjosti Velebita.
1. Kada ne trčite sami – trčite s pozitivnim osobama
