fbpx
Naslovnica Blog Stranica 30

GARMIN PREDSTAVLJA INSTINCT TACTICAL – robustan GPS sat napravljen za najteže uvjete

Garmin predstavlja Instinct Tactical edition, čvrst i otporan, outdoor GPS pametni sat s taktičkim funkcijama u dvije boje: crna i Coyote Tan (sivomaslinasta). Bazirani na satovima dokazane i pouzdane Instinct serije, Instinct Tactical Edition dodatno su dopunjeni taktičkim funkcijama preuzetim iz Garminove tactix serije satova koje uključuju kompatibilnost s naočalama za noćno gledanje, Jumpmaster aplikaciju za padobrance, istovremeni prikaz koordinate u dva koordinatna sustava, taktičke aktivnosti i projekciju točke. Instinct Tactical Edition satovi također imaju novi nevidljivi način rada (Stealth mode) koji isključuje pohranu i dijeljenje GPS pozicije.

 

“Instinct serija se brzo dokazala kao sat za korisnike koji trebaju čvrst i pouzdan alat za najzahtjevnije uvjete s kojima se susreću” kazao je Dan Bartel, podpredsjednik Garminove internacionalne prodaje. “ Uključujući taktičke funkcije iz Garmin Tactix serije satova, Instinct Tactical Edition kombinira najbolje iz obje serije satova te pruža taktičke i multisport funkcije ljudima koji provode vrijeme u prirodi i zahtijevaju sat na koji se mogu pouzdati i u najtežim situacijama.

Instinct Tactical Edition sadrži mnoštvo funkcija za navigaciju i trening te specifične funkcije za taktičke operacije koje uključuju Jumpmaster, projiciranje putne točke, prikaz točke u dva različita koordinatna sustava i kompatibilnost s night-vision uređajima.

Za padobranstvo i zračne operacije koristi se Jumpaster s programirana tri tipa skoka: HAHO, HALO i Statika. Podesite sat za dvostruki prikaz koordinata i ekran će prikazivati istu točku u dva koordinatna sustava kao XY i geografska širina/duljina. Kad je uključen noćni način rada, osvjetljenje ekrana smanjuje se toliko da ne smeta optičkim uređajima za noćno gledanje.

Uključenje nevidljivog načina rada (stealth mode) prekida pohranu i dijeljenje GPS pozicije te isključuje komunikaciju sata s drugim uređajima te GPS pozicija ostaje vidljiva samo na satu. Ova funkcija omogućuje treniranje u području na kojem postoji sigurnosni problem. U slučaju otuđivanja sata, na njemu se ne mogu vidjeti prošle pozicije niti ikakvi koordinatni zapisi. Nevidljivi način rada također odmah prekida bilo kakvu bežičnu vezu sa i prema ovom satu.

Instinct Tactical Edition je konstruiran sukladno vojnim standardima (MIL-STD-810G) za otpornost na temperaturu, udarce i vodu (deklarirano do 100 m) s vlaknima pojačanim kućištem od polimera. Ekran je kemijski ojačan i otporan na ogrebotine te jasno čitljiv, pogotovo na direktnom suncu. Također, prozračna silikonska narukvica uključuje dva neovisna zaštitna prstena za veću sigurnost nošenja.

Na terenu ćete se osjećati sigurno, istražujući nove putove, dok vam multi satelitski sustav omogućuje praćenje pozicije i u predjelima gdje samo GPS ne bi dao dovoljno dobar izračun. Prije nego što krenete, iskoristite Garmin Explore aplikaciju i planirajte putovanje unaprijed, a kad dođe vrijeme za povratak, aktivirajte TracBack funkciju na satu koja će vas sigurno dovesti na početnu točku prevaljene rute.

Bez obzira kampirate li, trenirate ili ste u svojim svakodnevnim aktivnostima, Instinct Tactical Edition prati srčani ritam, broji korake, mjeri prevaljenu udaljenost, potrošene kalorije i još mnogo toga. Planinarenje, trčanje, biciklizam, plivanje, kayaking i skijanje samo su neke od aktivnosti koje ovaj sat podržava. Kada svoj Instinct Tactical Edition upare s kompatibilnim pametnim telefonom, korisnici mogu pospremiti svoj telefon na sigurno mjesto u prtljazi, jer će se svi dolazni pozivi, SMS poruke, e-mail poruke te aktivnosti na društvenim mrežama vidjeti na ekranu sata. Instinct Tactical Edition kompatibilan je i s drugim Garmin uređajima kao inReach Mini te Alpha uređajima za praćenje pasa.

Instinct Tactical Edition ima bateriju koja mu omogućava rad u načinu pametnog sata do 14 dana odnosno 16 sati s uključenim GPS-om te do 40 sati u UltraTrac načinu. Satovi su dostupni po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 2.750,00 kn.

Satovi Instinct Tactical Edition su zadnja inovacija brzorastućeg Garmin outdoor segmenta koji proizvodi tehnologiju i inovacije za unaprijeđenje outdoor doživljaja. Bilo da su korisnici trkači, biciklisti, plivači, multisportaši ili samo žele ostati aktivni tijekom dana, Garmin ima proizvod koji im omogućava postizanje željenog fitness cilja.

Već desetljećima tvrtka Garmin je pionir u inovacijama GPS navigacije uključujući bežične uređaje i aplikacije za ljude koji žive aktivan život. Garmin proizvodi uređaje za pet osnovnih segmenata: cestovnu navigaciju, avijaciju, fitness, nautiku te outdoor rekreaciju.

Za više informacija posjetite www.garmin.com facebook.com/garmin, instagram.com/garmin, twitter.com/garmin ili youtube.com/garmin

 

Tvrtka Garmin International predstavlja dodatna dva sata unutar serije Instict. Riječ je o taktičkim varijantama Instinct satova koji predstavljaju otporne i pouzdane GPS outdoor satove. Instinct Tactical satovi konstruirani su kako bi zadovoljili američki vojni standard 810G za otpornost na temperaturne promjene, udarce i vodootpornost (deklarirano do 100 m) i uključuju kemijski ojačano staklo ekrana kompatibilno s uređajima za noćno gledanje. Ovi satovi imaju ugrađene posebne taktičke funkcije kao što je nevidljivi način rada (isključuje se pohrana i djeljenje GPS pozicije te senzor za otkucaje srca), Jumpmaster aplikaciju za padobrance, projekciju točke, istovremeni prikaz koordinata u dva različita koordinatna sustava i ostale taktičke aktivnosti.

Instinct Tactical satovi dolaze u dvije boje: Mat crna i sivo-maslinasta (Coyote Tan), a preporučena maloprodajna cijena iznosi 2.750,00 kn.

Promo tekst

[TRKAČKI PAROVI] Dubravka i Damir Mesec – Za naše vrhunske rezultate zaslužna je prehrana

Dubravka i Damir Mesec još su jedan od trkačkih parova u našem nizu “zaljubljenih“ intervjua. Žive u Našicama i oboje postižu vrhunske rezultate u trčanju, a uz to, Damir i u triatlonu, kao već dugogodišnji prekaljeni Ironman. Osim trčanja, veže ih i veganska prehrana te, naravno, ljubav iz koje je rođena i mala Petra.

 

Zanimljivo je da oni nisu jedan od onih parova u kojima je jedan partner povukao drugoga u trčanje ili svoj način prehrane, nego su veganstvo i strast prema trčanju upravo ono što ih je povezalo.

– Upoznali smo se preko društvenih mreža. Dugo smo bili poznanici pa prijatelji i imali smo puno toga zajedničkoga. Oboje smo bili trkači i vegani prije nego smo započeli vezu – doznajemo od njih.

Znamo da je Damir, između ostalog, i online trener trčanja, biciklizma i triatlona za sportaše i rekreativce te ga pratimo na njegovoj stranici Endurance Coach. To ide ruku pod ruku s njegovim trkačkim stilom života, a kako Dubravka usklađuje posao s treninzima, a sada i majčinstvom odgovorila nam je sama.

– Damir, također, vodi školu trčanja za djecu i odrasle u Našicama, a ja sam profesorica biologije i kemije u srednjoj školi u Našicama. Kad se nešto dovoljno jako želi, nađe se načina. Majčinstvo je najljepša i najteža uloga, ali me toliko ispunjava da i treninge i radne obveze odrađujem s većim zadovoljstvom – Dubravkine su riječi.

 

Cestovnjakinja i terenac/triatlonac

Zanimalo nas je trenira li Damir i svoju životnu partnericu – je li strog ili, ipak, mora biti malo popustljiviji prema njoj kao svojoj supruzi; kao i koliko je Dubravka poslušna učenica.

– Damir me trenira, ali često ga ne poslušam pa napravim nešto po svome. Obično to bude jače i brže, pa kasnije zažalim. Strog je i često me kritizira – njena je procjena.

A njegova…

– Dubravka je ponekad svojeglava, ali je disciplinirana i trudi se odraditi sve treninge, iako je to često teško zbog obveza i neispavanosti – kaže Damir.

Iako su oboje trkači, ovim supružnicima prioriteti se potpuno razlikuju. Dubravka voli cestovne utrke, odnosno maratone i polumaratone, a Damir preferira trail utrke.

– Ja uglavnom treniram na asfaltu, dok Damir često odlazi trenirati na planinu. Uvijek treniramo svatko za sebe i kada tko stigne. Izmjenjujemo se u treniranju i čuvanju Petre. Često se treninzi odrađuju i kasno navečer kad se odrade sve obveze – kaže ova mama u tenisicama.

Ipak, par Mesec nerijetko ode zajedno na cestovne utrke koje trče za AK Maksimir. To si sada mogu priuštiti, kažu, jer malena Petra je napunila godinu dana i mogu je ostaviti na čuvanje baki.

– Na utrci svatko trči svoj tempo, iako mi je Damir nekoliko puta držao tempo na važnijim utrkama. Međutim, tada sam bila utrenirana i trčala osobne rekorde na maratonu i polumaratonu – doznajemo.

I jedno i drugo na postoljima su “kao doma“. Dubravka je bila viceprvakinja u maratonu, a Damir je desetorostruki Ironman, bivši ironman prvak, ultra trkač te, kako ga je supruga nazvala, nacionalna klasa trkača.

– Dubravka je na maratonu u Barceloni zauzela šesto mjesto s rezultatom 2:54 sata, te pobijedila na ultramartonu Zagreb-Čazma dugom 60 kilometara. Poslije stanke od godinu dana trčala je na nekoliko kraćih utrka na kojima je bila među prve tri. Ja sam, pak, od posljednje tri utrke, dvije pobijedio, a jednu završio kao drugi – nabrojao nam je ovaj Ironman njihove značajnije rezultate.

 

Kao svejedi postizali smo lošije rezultate

Upitali smo par jesu li osjetili znatnije pomake u svojim sportskim izvedbama otkako su prešli na vegansku prehranu te je li im to bilo teško.

– U razdoblju dok smo se hranili uobičajeno, postizali smo lošije rezultate, često smo bili bolesni i ozlijeđeni. Lako smo prešli na veganski način prehrane te je mnogo efikasnije trenirati na biljnoj prehrani, jer se probavni sustav ne opterećuje s teškom hranom. Tako ostaje više energije za trčanje – poučili su nas.

Damir je tri godine bio na sirovoj prehrani voćem i, tvrdi, tada se najbolje osjećao i postizao najbolje rezultate. Također, zdravlje mu je bilo besprijekorno.

– Kad se prelazi na sirovu hranu, tijelo prolazi kroz proces detoksa dok se ne iščisti od nakupljenih toksina, pa je u tom razdoblju tijelu potrebno više odmora, no to ne traje dugo. Jedemo velike količine voća, koje prevladava u našoj prehrani, često ubacimo i kuhane obroke, ali trudimo se da to bude cjelovita hrana, jer ni veganske prerađevine nisu zdrave. Nakon voćnog obroka treninzi su najefikasniji i tijelo se najmanje opterećuje, tako da nam sirovo najviše odgovara – objasnio nam je ovaj veganski par.

 

Petra je napredna beba, ništa joj ne nedostaje

Zanimalo nas je kako nadoknađuju proteine i masnoće te druge vrijednosti koje gube izbacivanjem mesa te uzimaju li neke dodatke prehrani.

– Tijelu je potrebno samo 10 posto proteina i 10 posto masnoća, a ostalo otpada na ugljikohidrate. Sve to dobivamo iz biljne hrane. Ne jedemo apsolutno ništa životinjskog podrijetla iz dva razloga – zdravlje i etika. Od dodataka, povremeno suplementiramo samo željezo zbog velikih napora i trošenja na treninzima, što bismo morali i da se ne hranimo veganski – njihov je stav.

Kako kažu, ne kompliciraju s obrocima te voće jedu sezonski.

– Banane i datulje su nam uvijek osnova jer daju kalorije. Što se tiče kuhanog, vrtimo nekoliko vrsta jela. Ono što nam je najukusnije i najjednostavnije za napraviti – kažu.

Mnogi se roditelji vjerojatno zapitaju kako roditelji vegani hrane svoje dijete, te da li u početku moraju napraviti kakav kompromis kako bi mu možda nadoknadili hranjive tvari potrebne za razvoj.

– Petra je dijete koje nikada nije bilo bolesno. Jede puno voća, ne nudimo joj procesuiranu hranu, već samo cjelovitu. Jako lijepo napreduje, rodila se kao najveća beba u rodilištu, što je još jedna potvrda da veganska prehrana nije manjkava – čvrsti su roditelji Mesec u svojem stavu.

Piše: Martina Maloča
Foto: Privatna arhiva / 3sporta

Ulovi svoju prijavu za 28. Zagrebački maraton – vrijeme otkucava, lista se popunjava

I ove ćemo se godine okupiti “banu pod repom“ da iskušamo svoje granice na ulicama hrvatske metropole i istrčimo 42, 21 ili 10 kilometara njenog asfalta. Zagrebačkim maratonom dostojno ćemo okruniti jesensku sezonu 13. listopada, a na njegovoj ciljnoj liniji okititi se pravom zagrebačkom finišerskom medaljom.

 

Stoga, odaberi svoju dužinu i brzo se prijavi jer drugi, još uvijek povoljniji krug prijava, završava 15. kolovoza. Također, sudjelovanjem na utrci možeš sudjelovati i u humanitarnoj akciji, te uplatom od 20 kuna na račun udruge INSPIRO pomoći osobama s transplantiranim plućima da započnu aktivan i zdrav život.

 

Pola i cijeli maraton

Start i cilj maratona i polumaratona bit će na centralnom gradskom trgu – Trgu bana Jelačića. Trčat će se ulicama središnjeg dijela Zagreba, ravnom stazom bez uspona i puno zavoja, uz dva okreta. U 10 sati startat će se u smjeru Jurišićeve ulice pa dalje Draškovićevom, Vlaškom, Maksimirskom i Avenijom Dubrava. Na njenom križanju s Drugim Poljanicama slijedi okret i istom se rutom trči natrag, da bi se protrčalo glavnim gradski trgom te nastavilo Ilicom. Na njenom križanju sa Selskom trkači i trkačice vraćaju se na Trg, gdje polumaratonska ruta završava, a maratonci produljuju u još jedan identičan krug. Promet će u potpunosti biti obustavljen i pod nadzorom.

Duž staze bit će postavljene okrepne stanice te medicinska skrb, a također, da lakše “odguslaš“ svoje kilometre bit će i nekoliko koncertnih lokacija za usputnu animaciju. S takvom organizacijom limit (polu)maratona od pet i pol sati proći će ti u tren oka.

A u cilju, osim što će te dočekati kao pobjednika i “ovjenčati“ unikatnom finišerskom medaljom, dočekat će te i ručak kompletiran pivom, kao i duga dry-fit majica utrke i razni sponzorski poklončići. Ukoliko se istakneš posebnom brzinom pa budeš u prvih četvero odnosno šestoro, bilo domaćih, bilo sveukupno, “kapnut“ će i pokoja kuna; ili pak u svojoj dobnoj kategoriji zaradiš i dodatnu medalju i nagradu.

 

Utrka Garmin 10 km

Također, ako se odlučiš prijaviti na Garminovih 10 kilometara, i ondje ćeš istaknutim rezultatom zaraditi novčanu nagradu te, kao jedan od tri najbolja hrvatska plasmana, osvojiti Garminovu robnu nagradu.

Limit za utrku Garmin 10 km je 1:30 sat, a sa startom s glavnog trga u devet sati, ruta slijedi (polu)maratonsku, ali samo s jednim okretom – na okretištu Dubrava. Povratak se iz Vlaške nastavlja na Europski trg te cilj slijedi u Ulici Augusta Cesarca.

Osim navedenog, možeš se sa svojom četveročlanom ekipom odlučiti i na štafetu, a klinci i klinceze trčat će vlastitu utrku dan ranije, 12. listopada u 10 sati.

Posljednji (skuplji) rok za prijave je 29. rujna, ali i ranije kad se popuni lista (polu)maratona od 4000 sudionika. Svoj startni paket podići ćeš od srijede, 9. listopada do subote, 12. listopada u Europskom domu u Jurišićevoj 1, kao i na dan utrke ukoliko nisi iz Zagreba.

28. ZAGREBAČKI MARATON

FB DOGAĐAJ

Piše: Martina Maloča

Dino Bošnjak i Matea Parlov Koštro zasjali na Ekipnom Europskom prvenstvu u atletici

Proteklog vikenda Varaždinom je iz smjera stadiona Sloboda odjekivalo strastveno navijanje publike na Ekipnom prvenstvu Europe u atletici – 2. liga. Hrvatska atletska reprezentacija osvojila je vrlo dobro peto mjesto uz pomoć poznatih trkačkih imena poput Dine Bošnjaka, Matee Parlov Koštro i Bojane Bjeljac, kao i neizostavnih, velikih i ovaj put prvakinja Sare Kolak i Sandre Perković.

 

Trideset godina nakon Juniorskog atletskog prvenstva u atletici (JUPEA), Varaždin je još jednom opravdao povjerenje domaćina još jednog velikog međunarodnog sportskog natjecanja te ponovio organizacijski uspjeh na obnovljenom gradskom stadionu.

Spektaklu je pridonijelo i bodrenje punih tribina (više od 3000 gledatelja u danu) prvenstveno domaćih atletičara i atletičarki koji su činili jednu od 12 europskih reprezentacija – Austrije, Bugarske, Danske, Estonije, Gruzije, Islanda, Izraela, Latvije, Luksemburga, Malte, Slovenije i Hrvatske.

Više od 700 natjecatelja iz tih zemalja natjecalo se u 20 atletskih disciplina, a hrvatska reprezentacija nakon dva dana borbe, osvojila je petu poziciju s 306 bodova, koliko je imala i četvrtoplasirana Latvija. Plasman u Prvu ligu osvojila je Estonija s 336,5 bodova, dok reprezentacija Slovenije završava druga s 321 bodom, a Danska s 313 bodova kao trećeplasirana.

Vrlo dobrim nastupima svojih reprezentativaca i reprezentativki te pobjedama Sandre Perković, Sare Kolak i Dine Bošnjaka, Hrvatska si je petom pozicijom osigurala ostanak u ovom rangu natjecanja. Svjetska prvakinja u disku Sandra Perković odnijela je pobjedu svojim najdužim hicem ove sezone od 68.58 metara, što je najduži hitac u povijesti natjecanja u Drugoj ligi i treći ove sezone u svijetu. Dan kasnije, niz je nastavila Sara odnijevši maksimalan broj bodova za ekipu. Koplje ove svjetske prvakinje letjelo je 57.97 metara upravo stadionom na kojem je prije deset godina započela svoju karijeru.

Najugodnije iznenađenje ovog prvenstva bio je Dino Bošnjak koji je odnio pobjedu u utrci na 3000 metara te postigao svoj najbolji rezultat sezone. Uz vatreno bodrenje razdragane publike odnio je pobjedu s rezultatom 8:01.29 te 12 bodova za reprezentaciju. Luda utrka koju je poveo naš Dino s najozbiljnijim konkurentom Mikkelom Dahl-Jenssenom, odlučena je u zadnjih stotinjak metara kada je Dino kao iz katapulta ubrzao, produžio na sredinu staze i čak imao i dovoljno vremena za proslavu i pozdrav navijačima.

Pobjedu Dine Bošnjaka možete vidjeti ovdje:

 

Dugoprugašica Matea Parlov Koštro koja se priprema za OI u Tokiju, na ovom je EP-u trčala 5000 metara i zauzela drugu poziciju s vremenom 16:03.71 minuta. Time je ujedno postavila i osobni rekord, osvojivši ujedno i 11 bodova za svoju reprezentaciju.

Drugo mjesto Metee Parlov Koštro možete pogledati OVDJE.

Od istaknutijih hrvatskih imena na srednjim prugama, nastupila je i Bojana Bjeljac u kategoriji žena na 1500 metara. U cilj dolazi šesta s vremenom 4:21.88, čime je postigla najbolji osobni rezultat te donijela sedam bodova za ekipu.

Nastup Bojane Bjeljac možete vidjeti OVDJE.

Svalina Filip na 3000 metara, ali u utrci s preprekama, bio je četvrti postigavši tako PB s vremenom 9:01.45, dok je Sven Cepuš bio trećeplasirani u utrci na 800 metara.

U kratkoprugaškim trkačkim disciplinama te onima s preponama, valja još istaknuti i Kristinu Dudek i Matea Ružića, Ivanu Lončarek, Idu Šimunčić. Oni su se našli na jednoj od tri stepenice postolja u svojim disciplinama, dok su i žene na štafeti 4×400 osvojile treće mjesto (3:40.82, SB). Valja istaknuti i odlične rezultate Marije Tolj u kugli i Ane Šimić u skoku u dalj, obje su natjecanje završile na drugom mjestu.

Piše: Martina Maloča   

Uspješno održane  IRON GIRL®  i IRONKIDS® utrke u Zelena Resortu Poreč

Utrka za čelične cure, IRON GIRL® Poreč, namijenjena  isključivo ženama i djevojkama iznad 16 godina, održana je 6. kolovoza u prelijepoj laguni Zelena Resorta. Staza duga 3,6 kilometara obilazila je cijeli zaljev – isprva u jednom pravcu, vraća se kroz startno-ciljnu liniju, potom ga obilazi i na drugu stranu te se vraća u cilj.

 

Na IRONKIDS® utrci koja je održana istog dana, također u Zelena Resortu, okušala su se djeca od 6 godina do 15 godina. Start je  bio iz Ski Lifta u Zelena Resortu, s početkom u 18 sati.  Svaki mali natjecatelj i natjecateljica za hrabru borbu, sa završenom utrkom dobili su medalju oko vrata i majicu. Dobne skupine i udaljenosti/discipline po dobnim skupinama bile su:  400 metara za uzrast 6-7 godina, 800 metara za uzrast 8-9 godina, 1.200 metara za uzrast 10-11 godina, 1.600 metara za uzrast 12-13 godina i 2.000 metara za uzrast 14-15 godina.

Prvo mjesto na IRON GIRL® utrci osvojila je Lea Miletić (1995.) koja je 3,6 kilometara otrčala za 15 minuta i 16 sekundi. Drugo mjesto osvojila je Benedicte Vucić, a treće Leonida Krašević. Više o službenim rezultatima možete pročitati OVDJE.

U dječjim IRONKIDS® fun run utrkama prva tri mjesta osvojili su, prema kategorijama:

400 metara: 1. Elena Vojniković, 2. Valentin Leo Witte, 3. Yaroslav Vakhrushev
800 metara: 1. Ilya Stepanov, 2. Jaka Pajk, 3. Chiara Petretti
1.200 metara: 1. Klarisa Gorjup, 2. Hannah Matthes, 3. Petar Brajković
1.600 metara: 1. Emanuel Puhanić, 2. Sonja Rajko, 3. Adrian Ščerbakov
2.000 metara: 1. Maks Ćosić, 2. Aleksandr Vakhrushev, 3. Karlo Šulc

Više o službenim rezultatima možete pročitati OVDJE.

Utrke u organizaciji Plave Lagune d.d., uz neizostavnu pomoć javnog sektora,  samo su “pojačanje“ za obiteljsko i prijateljsko uživanje u suncu, moru i druženju u porečkom Zelena Resortu, gdje sve što vam treba za sportski odmor možete naći nadomak ruke.

Plava Laguna je potpisala dvogodišnji ugovor s World Triatlon Corporation, vlasnikom licence za IRONMAN®, te nas iduće godine očekuje još jedna Plava Laguna 5150 triatlonska trka, dana 10. svibnja, a istog dana će se održati i  IRONKIDS® i IRON GIRL® fun run trke.

PR tekst

Osmo izdanje biciklističkog maratona Istria Granfondo u listopadu

Međunarodni biciklistički maraton Istria Granfondo vraća se u sjeverozapadnu Istru koja će od 18. do 20. listopada 2019. postati regionalno središte biciklizma. Osmo izdanje Istria Granfonda ponudit će nikad bogatiji program, a sudionici će dobiti jedinstvenu priliku za istraživanje ljepota Istarskog poluotoka.

 

„Istria Granfondo je najljepši i najbolje organizirani biciklistički maraton na prekrasnoj istarskoj obali, gdje možete ostvariti svoje biciklističke ambicije ili jednostavno uživati u predivnom završetku sezone i s rekreacijom povezati sjajnu istarsku kuhinju. Sudjelujem na maratonu svake godine i nikad me ne razočara – krajolik, ljudi i organizacija su izvanredni i radujem se ponovnom sudjelovanju. Pozivam i sve ostale, neće vam biti žao!“, izjavila je Laura Šimenc, svjetska amaterska prvakinja i ambasadorica bike proizvoda sjeverozapadne Istre.

Listopadski biciklistički maraton održavat će se kroz tri dana. Subota je rezervirana za odvažne i kondicijski spremnije bicikliste koji na raspolaganju imaju 91 km dugački Istria Granfondo Small i 127 km dugu dionicu Istria Granfondo Classic. Granfondo Classic prolazi središnjim dijelovima istarskog poluotoka i vraća se natrag u sjeverozapadnu Istru, a obje utrke počinju i završavaju u atraktivnom turističkom kompleksu Stella Maris, tik uz umaški ATP stadion.

„Jedan od najbolje organiziranih Granfonda u regiji. Organizacijska ekipa koja organizira i veće projekte, zna kako se priprema trodnevni događaj na način da se mogu biciklisti svih razina opustit za kraj sezone uz more i dobar provod. Sva tri dana je otvorena Expo zona, u subotu cestovni maraton s dvije staze dok u nedjelju lagana biciklijada za cijelu obitelj uz gastronomsku ponudu. U subotu obje staze mogu zadovoljiti bicikliste svih razina fizičke spremnosti. Čak ni duga staza nije preteška i preduga za kraj sezone.“, rekao je Gregor Sikošek, slovenski biciklist koji je odvozio sva dosadašnja izdanja.

U nedjelju će se pak održati već tradicionalna rekreativna biciklijada Istria Granfondo Family & Gourmet Tour koja sudionike vodi kroz Novigrad i okolicu. Staza je duga 25 km, a prolazi pored mora te kroz razne maslinike i vinograde. Za sudionike Istria Granfondo Family & Gourmet Toura osigurano je i kušanje ukusnih tradicionalnih istarskih specijaliteta na okrepnim stajalištima.

„Vjerujem kako je upravo cikloturizam jedan od ključnih sadržaja koje je potrebno razvijati i nuditi gostima i izvan ljetne sezone. U sjeverozapadnoj Istri imamo sve što je potrebno ljubiteljima biciklizma – raznovrsne biciklističke staze, prirodne ljepote, bogatu gastronomsku ponudu, a tu su i vrhunske sportske manifestacije poput Istria Granfonda“, istaknuo je Milovan Popović, direktor Turističke zajednice grada Umaga.

Prošlogodišnji Granfondo okupio je čak 450 biciklista iz 15 zemalja, među kojima i članove raznih biciklističkih reprezentacija, a preko 300 članova u organizaciji i 150 volontera brinulo je da utrke prođu po planu. Nema sumnje kako će vrhunska biciklistička ponuda i ove godine privući velik broj zainteresiranih. Nagrade su osigurane za 67 najboljih biciklista.

Biciklistički maraton Istria Granfondo godinama u sjeverozapadnu Istru privlači brojne zaljubljenike u biciklizam. Osim sporta, u Expo zoni će se moći razgledati brojni zvučni biciklistički brandovi, osiguran je i dječji program za najmlađe, vrhunska gourmet ponuda, a odlične atmosfere zasigurno neće nedostajati. Više informacija, kao i detalje oko same prijave, moguće je pronaći na službenoj web i Facebook stranici.

PR tekst

Dođite na Cres Lošinj Triatlon i doživite drugačiju utrku!

Tri sporta, dva otoka, jedna utrka – Cres Lošinj Triatlon nešto je drugačiji triatlon od uobičajenih.

Prema riječima bračnog para Seršić, inicijatora utrke, ideja je natjecateljima pružiti jedinstveno iskustvo, omogućiti im da osjete navalu adrenalina skokom s trajektne rampe te da istraže neotkrivene ljepote Cresa i Lošinja bez ponavljanja jednom prijeđenog segmenta trase.

Prema njihovim riječima najveći uspjeh organizacije je vidjeti uz nova, i ona već poznata lica na startu. Ovu ideju prepoznali su u turističkoj zajednici Grada Malog Lošinja koja i ove godine utrku podržava kao sponzor i glavni pokrovitelj.

Format utrke je srednje dugi triatlon, tj. 1900 m plivanja, 90 km bicikla, 21,1 km trčanja.

Što vas još očekuje 6. listopada 2019. ako odlučite da je ova utrka za vas?

Provjerite na internet stranici www.creslosinjtriathlon.com

[FOTO] Istražili smo: I na najkraćim trail stazama u sudionicima gori vatra upornosti koja ih čini pobjednicima

Obično se svi osvrćemo na utrke “za velike cure i dečke“, uvijek pričamo dužinama i brzinama te izvještavamo o rezultatima, pišemo o najboljima. Znamo kakav profil ljudi ide na duže kategorije trailova – trkači. Tu se utrkuje, bori za plasman, postiže rezultat. Ovaj put, novinarka 3sporta odlučila je na najtežoj hrvatskoj brdskoj utrci Velebit Ultra Trailu, provjeriti kakva se ekipa mota po najkraćoj, obiteljskoj kategoriji i što se događa na toj stazi.

 

Na malobrojnom, ali glasnom startu light kategorije traila koji vodi kanjonom velebitske Velike Paklenice gužva se ekipica, većinom ne viša od “metar i žilet“. Najmanji su i najglasniji, najhrabriji i guraju se u prve redove „Ja ću pobijediti!“, “Ne, ja sam najbrži!“ čuje se iz dječjih grla. Iz pozadine ih na oku drže roditelji koji su odlučili svoje mališane za vikend izvesti u prirodu i na svjež zrak, te upoznati ih s jednom od najvećih ljepota njihove zemlje – velebitskim nacionalnim parkom, Paklenica.

Manji je broj odraslih koji su na ovoj kategoriji odlučili testirati svoje granice i brzinu, te oni većinom kreću ležernim hodačkim korakom već od starta. Međutim, među klincima i klincezama vlada prava napetost pred utrku, baš kao što je sat ranije bila atmosfera na startu “velike“ kategorije.

Striček na startu daje detaljne upute o stazi, odbrojavanje je završeno, start obilježen i konkurenti za vodeće pozicije kreću na pobjedu iz niskog starta i visokog sprinta 🙂 .

Među ljudstvom protrči i jedan dlakavi ljubimac, začuje se jedno “Čekaj me!“ te već na prvom brežuljčiću poteku i prve suze ostavljenoga na začelju. Mama suze obriše i sad avantura duga sedam kilometara uz 350 metara penjanja, može tek pravo krenuti.

I dok dječica na zaravnima nakratko potrče, dok se opet ne izmore na blagim uzbrdicama popločenima zapeglanim kamenom; odrasli hodaju manje-više jednoličnim i sigurnim korakom. Konstantne uzbrdice su najteže, doznajemo od nekoliko gospođa dok prolazimo “pod turom“ penjačima na stijenama pa uz idilični potok i slapiće uz stazu.

Gabrijeli Habjan ovo je bilo prvo iskustvo na trailu

– Vrlo malo iskustva s utrkama imam. Prvi put sam na Velebitu i oduševljena sam njime, ali malo je teško – priča nam početnica Gabrijela Habjan loveći dah.

Ivana Horvatinčić Ajayi nakon svojeg nedavnog prvog iskustva s utrkama, na Treking ligi, navukla se i odlučila je zajedno s obitelji upoznati i Velebit.

– Ovo mi je druga utrka. Prva mi je bila noćna u Zagrebu. Super mi je bila utrka po mraku, a Velebit mi je prekrasan – kaže ona znojnog lica, ali puna pozitivnih emocija.

Ivana Horvatinčić Ajayi na zagrebačkom noćnom trailu, zarazila se ovim sportom

Nešto kasnije na stazi susrećem i njenog supruga koji je porijeklom iz Nigerije i koji je na tečnom hrvatskom s nama podijelio svoje dojmove.

– Ovo mi je druga utrka, ali prvi put sam na Velebitu. Super mi je, malo teško, ali interesantno. Svakako bih opet htio doći, jako mi se sviđa Paklenica – oduševljen je Peter Ajayi.

Usput mi se pridružila jedna djevojčica te sam, snimajući i razgovarajući sa sudionicima ove kategorije, do kraja utrke držala tempo s njom i Peterom. Djevojčica se zove Mia Vidović i na utrci je bila s obitelji i obiteljskim prijateljima. Kratila mi je vrijeme pričom o sinu tih prijatelja koji je najbrži i uvijek prvi i koji joj daje savjete o trčanju, te priča veličanstvene priče o veličanstvenim brzinama. Malo ju je mučilo to što neće biti prva djevojčica i hoće li uspjeti upecati koju stepenicu postolja.

– Ovo mi je negdje već četvrta utrka. Bila sam i na Škrapingu i na ZG Night Trailu dosad. Najviše mi se svidjela ta noćna utrka jer je po mraku. Super mi je i Velebit, ali malo mi je teško – puna je doživljaja Mia.

Peter Ajayi i Mia Vidović bili su ugodni partneri na stazi

Borba do cilja bila je žestoka. Na zaravnima je trebala mali poticaj na trčkaranje, uspone smo hodale, malo se revijalno nadmetala sa skupinom dječaka u prolazu, malo smo se slikale s Peterom. Što je cilj bio bliži, to je umor bio veći, ali taj željno i nestrpljivo dočekani cilj na planinarskom domu, napokon je dočekan nakon sat i pol na stazi. I što je najvažnije, mala hrabra Mia osvojila je srebrnu medalju među djevojčicama.

Putem smo susreli i dvije cure u “jednom paketu“ koje su zajedničkim snagama od 28 žena sedme stigle u cilj. Naime, Anita Komljenović Zec u šestom se mjesecu trudnoće odlučila počastiti još jednom utrkom, prije nego li rodi.

– Curica nam dolazi krajem devetog mjeseca, a nadam se da ću i s njom moći trčati. Svakako mi je to u planu. Inače sam trkačica, ali sad sam, za promjenu izabrala ovu malu stazu. A na utrci… malo je bilo teže uz brijeg, ali inače mi je ok – podijelila je s nama buduća mama.

Pobjednici light kategorije

Pri završetku naše putešestvije, oni prvi već su se odmoreni spuštali natrag prema Starigradu. Vidjelo se da su se najbolji, ipak, malo ozbiljnije potrudili i da spadaju u skupinu trkača u naponu snage svojih mladih godina, te da njih tek čekaju godine u kojima će procvasti na dužinama trail staza. A među tim boljima bio je, jasno, i spomenuti četveronožni trkač s početka priče.

U hladovini planinarskog doma za stolovima je vladala zdravo umorna, ali pozitivna atmosfera i zadovoljan žamor koji je odavao entuzijazam upravo završenim podvigom.

Dočekali smo i posljednje sudionike ove kategorije – par koji se od početka držao začelja i koji se od početka držao za ruke te odlučio ovu pustolovinu završiti u vidu romantične šetnje i uživanja u prirodi.

Za kraj donosimo izjavu gospođe koja je došla među zadnjima, a koja će najviše reći o profilu sudionika najkraće kategorije na trail utrkama, te koja će poslati najljepšu poruku.

– Jedva čekam da svojoj obitelji mogu reći da sam to završila. Mislili su da ne budem mogla. Oni su se ostali dolje brćakti i sunčati na plaži – ispričala nam je ova novopečena trailerica koja je pobijedila samu sebe i sve one koji su odlučili ne startati na ovoj utrci.

Sama svoja pobjednica

Nije na odmet naglasiti da, iako je sama utrka od starta do cilja iznosila sedam kilometara u jednom smjeru, jednaku je kilometražu trebalo pješice prevaliti i natrag u civilizaciju, kako do planinarskog doma ne vode ceste. Istina, natrag je bilo lakše jer je sve bilo nizbrdo. Ipak, treba uzeti u obzir da su taj dan ljudi koji nisu prekaljeni trkači, štoviše, mnogi od njih nisu ni u nekoj zavidnoj kondiciji, pješice prevalili 14 kilometara velebitskog podnožja.

Posljednji i sretni

Piše: Martina Maloča

Odazovi se vilinskom zovu utrke Absolute Paklenica, vertikalnom usponu na Sveto Brdo

Pogled na jug koji puca na cijelu hrvatsku obalu i otoke, a lijepim danom i na talijansku obalu; na Zrmanju i Tulove grede istočno, na Liku na sjeveru te pogled na vršnu zonu sa zapadne strane – dovoljan su razlog za prijavu na utrku Absolute Paklenica, gdje ćeš na ciljnoj točki, na Svetom Brdu biti nagrađen upravo ovom panoramom.

 

Sveto Brdo (1753 mnv) od svih je vrhova na Velebitu, vjerojatno najpoželjnije među planinarima i posjetiteljima zbog pozicije koja osigurava pogled od 360 stupnjeva. Iako, samo četiri metra niže od najvišeg vrha Velebita Vaganskog vrha (1757 mnv), Sveto Brdo i dalje ostaje najmarkantnija točka te najpoželjnija osvajanja.

Vertikalom kroz sva godišnja doba

Staza duljine 12.7 kilometara nekome se možda neće činiti posebnim izazovom. Međutim, kad se u računicu ubaci činjenica da se radi o vertikalnom usponu od razine mora na gotovo najviši vrh Velebita, koji uključuje 1810 metara uspona te unutar toga promjenu svih godišnjih doba, vrijedi dvaput razmisliti hoćemo li i dalje podcjenjivati tih 12 kilometara.

 

START UTRKE: 31. 8. 2019. U 9 SATI

 

Posebnost ove vertikalne utrke start je na samoj obali uz more, u mjestu Modrič, a sa završetkom na legendarnom Svetom Brdu. Kako je vršna zona Velebita zapravo granica između mediteranske i kontinentalne klime, planina putem osigurava popriličan broj iznenađenja u obliku nepredvidivog vremena, a time i temperatura.

Utrka Absolute Paklenica kao sedmo kolo Coastal & Mountain Trails Lige, održava se u subotu, posljednjeg dana kolovoza sa startom u devet sati, na području NP Paklenica. Cijela je staza označena te ima okrijepne stanice, a zahtjevna kombinacija krškog terena i, primjerice, do vrha čak dvostrukog pada temperature s 30 stupnjeva na početnoj točki, čini ovu utrku pravim testom za fizičku pripremljenost natjecatelja.

Od prvog izdanja utrke, samo je jedne godine bilo lijepo vrijeme od početka do kraja. Ostala izdanja popraćena su svim vremenskim uvjetima, od sunca, vjetra i oblaka do kiše, grmljavine i tuče, što trkači smatraju dodatnim izazovom.

– Sveto Brdo ima neku posebnu energiju koja se teško može riječima opisati. Put do vrha je naporan i mnogi ga iz tog razloga zovu čistilištem, no nagrada je nezaboravna. Srećom, nema nikakve ceste koja bi vas mogla dovesti na vrh. Dakle, da bi se stalo na njega i uživalo u spektakularnim pogledima, treba se malo i potruditi – kaže nam Danijela Bucić, organizatorica utrke.

Upućuje nas kako je staza cijelim putem izložena, bilo da se radi o lijepom ili ružnom vremenu. To znači da nema šume, pa se za ovu vrstu natjecanja treba pripremiti na sve moguće vremenske uvjete.

– U suradnji s lokalnim prognostičarem, pratimo situaciju s vremenom kako bismo što lakše organizirali utrku, no ono što možemo reći sigurno je da nam Velebit svaki put pripremi iznenađenje – poručuje organizatorica.

 

Dušice i vilinsko kolo

Još jedan razlog zašto želiš biti dobro pripremljen za ovu utrku jest taj, što se možda ne želiš pridružiti dušama koje još nisu našle svoje mjesto na drugom svijetu pa na pašnjaku podno Svetog Brda čekaju čas kada će se vinuti u visinu. Naime, radi se o Dušicama na kojima “žive“ dušice dičice na putu u nebeski raj, a koje u obliku sitnih vatrica izbijaju iz vrtača.

Također, postoji mogućnost da na svojem putu do Svetog Brda doživiš djelovanje velebitskih vila, a ako su halucinacije dovoljno snažne, možda pokoju i ugledaš. Ako budeš te sreće da grmi i sijevaju munje, vile će se sastajati na planinskim vrhovima – proći će kroz Vilinska vrata na putu na zborovanje, na Dušicama se sastaju, a na Vilenskom kuku plešu. Ovisno o tome kako ćeš se ponijeti prema njima, i one će biti dobre ili zle.

Međutim, ako te baš zadesi vremenska nepogoda, pomoći će ti Crna kraljica, vila dobročiniteljica u nevolji. Njeni su vilenski dvori u vrletnom Velebitu te je, prema legendi, dolazila u plodonosne ravnice Ličkog polja i Gacke Doline, gdje je svojom dobrotom usrećivala narod i pomagala mu u nevolji.

Organizator utrke je Mountain Traveller Croatia, a podržavaju ju TZ Starigrad-Paklenica, Općina Starigrad, NP Paklenica, PP Velebit te partneri i sponzori.

Više o utrci pročitaj na SLUŽBENOJ STRANICI

PRIJAVE

 

PROMO tekst

Kako preživjeti biciklističke vožnje dok se asfalt topi

Za slučaj da su ti se receptori rastopili pa ne primjećuješ, vani je pasja vrućina. Ipak, kao pravom sportašu vrag ti neda mira i furt ti se nekud ide, imaš potrebu nešto raditi, a i ne možeš si dozvoliti da propuštaš treninge samo zbog malo više temperature. Jer malo vrućine nikog nije ubilo… Ili? Zato, evo nekoliko savjeta kako biciklirati dok se asfalt topi.

 

Večeras je koncert i H. i ja skroz smo nabrijane, ali što ćemo raditi cijeli subotnji dan dotad. Između isprobavanja njenih novih kremica i maski za lice i nekog laganog biciklističkog đira, odlučujemo se za ovo drugo jer šteta je provesti ovako krasan sunčan ljetni dan u zatvorenom. Naravno, već samu odluku donijele smo malo prekasno…

 

Greška br. 1

Dok smo se iskobeljale iz kreveta, popile kavicu, odlučile što ćemo doručkovati, otišle u trgovinu po doručak, jele i obukle se i spakirale – još nije bilo gotovo. Naime, ona nije bila sigurna kakve su joj gume na biciklu jer ga dugo nije vozila. Spuštamo se u podrum i vidimo da je zadnja guma potpuno prazna. Guramo bicikle do benzinske da ju napumpamo, kupujemo ulje za lanac i podmazujemo lance, a onda ona još mora kupiti kartu za bus jer sutra putuje na more. Službeno krećemo na “vožnjicu“ od 52 kilometra u 10.50 sati prije podne. Usput rečeno, moja draga H. kao vođa puta na njoj ovu već poznatu rutu, procijenila je nekih 40 kilometara vožnje.

Savjet br. 1

Imperativ za visoke ljetne temperature jest polazak na bicikliranje što ranije ujutro kad je još relativno svježe. Za duže rute odluku ne donosi spontano u “pet do 12“, nego planiraj unaprijed, barem večer prije – pripremi si što misliš doručkovati, što obući i ponijeti te kojom rutom i koliko kilometara voziti.

Greška br. 2

Ja prije polaska, dok se mažem zaštitnim faktorom: H, hoćeš da i tebe namažem?

H: Ne treba. Budem se ja sama tek tol’ko malo kol’ko mogu dosegnuti.

Vozimo se iz Zagreba, a to traje i traje dobrih desetak kilometara i čekanja na stotinjak semafora.

Ja: H, piješ vodu? Pij, nemoj čekati da počneš osjećati žeđ jer onda je kasno!

H: Ne treba mi još, budem kad izađemo iz grada.

Ja: Zašto si ne staviš šiltericu? Dobit ćeš sunčanicu.

H: Neda mi se sad stajati, budem tam’ kad dođemo do onog podvožnjaka na izlazu iz grada.

Nakon izvjesnog vremena primjećujem kako moja H. koja bi, prema svemu sudeći, trenutno trebala biti u boljoj formi od mene, sve više i više zaostaje za mnom i ja ju sve duže moram čekati. U jednom trenutku stajemo, ona pije vodu i stavlja kapu i kaže kako joj je postalo jako teško i da joj je slabo. Boji se da je dehidrirala i dobila sunčanicu. Na lijevoj lopatici (ima majicu bez rukava, s križem na leđima) pojavila joj se crvena mrlja odnosno opekotina jer se namazala tek toliko, koliko joj ruka može dosegnuti.

Savjet br. 2

HIDRACIJA, hidracija i hidracija! Ponesi dovoljno tekućine na ljetne vrućine! Nemoj se štedjeti teretom u tom pogledu. Vode (za ponijeti) nikad ne može biti previše. Posebice, ukoliko ideš u divlje, šumske predjele izvan civilizacije. Nebrojeno puta mi se dogodilo da sam naišla na presušeni izvor na koji sam računala. Jasno, u civilizaciji uvijek možeš računati na poneku birtiju ili trgovinu. U najgorem slučaju, možeš uletjeti nekome u kuću i poput zalutalog u pustinji, četveronoške zavapiti za nekoliko kapi s njihove česme J.

Dobro je imati dva stalka za bidon na rami bicikla i uzmi si najveće bočice koje stanu unutra. Također, na veće kilometraže ne idi bez ruksaka u koji ćeš, ionako, staviti rezervne gume i/ili opremu za krpanje (bez čega smo, također, krenule na put i ovaj put imale više sreće, nego pameti). U ruksak stavi bar još jednu bočicu ili čak mijeh za vodu.

Ukoliko se odlučiš na opciju bez ruksaka, biciklistička majica zahvalna je po tome što ima duboke džepove na leđima pa si možeš barem jednu manju ledenu bočicu utrpati unutra, a koja će te istodobno ugodno hladiti.

Naravno, sve znaš o tome kako se ne trebaš konstantno oblokavati čistom vodom i isprati sve elektrolite iz organizma, tako da svakako u te silne bočice ulij i izotonik i pokoji sokić. Neki preporučuju da si dio bočica zamrzneš, pa kad one dođu na red za piće, imat ćeš još uvijek hladan, osvježavajuć napitak. Ipak, ukoliko ti se tekućina ugrijala, nemoj ju izbjegavati piti koliko god neukusna bila. Bolje je piti i mlačnu vodicu, nego nikakvu. Sve je stvar navike i meni to više ne pričinja nikakav problem. Samo se sjeti beduina koji žive u pustinji pa konstantno piju čaj 😉 .

 

Savjet br. 3

a) Nemoj glumiti frajer-a/-icu i misliti da ti na biciklu, gdje “ćarlija vjetrić mio“ dok ti juriš, ne treba zaštitni faktor i pokrivalo za glavu. Sunčeve zrake i dalje dopiru do tebe, ni jedna osoba nije otporna na njih koliko god tamnoputa bila. Ako želiš konstantno mackanje skinuti s dnevnog reda, odmah se namaži faktorom 50 i imat ćeš mira do kraja vožnje. Smežurana preplanulost, ionako, je out.

b) Što se glave tiče, pravi biciklist i biciklistica znaju da se na vožnju ne ide bez kacige. Ali, recimo da je ovo bila većinom ravničarska i cestovna izletnička vožnja s minimalnim rizikom, pa je ovaj put odluka pala na šilterice. Međutim, kod nekih prekasno. U svakom slučaju, na jakom suncu i visokoj temperaturi za pokrivalo za glavu ne čeka se ni do idućeg ugla, a pogotovo ne dok ne prigusti. Također, postoje pokrivala koja se stavljaju i ispod šilterice – od bandana koje možda više imaju ulogu upijanja znoja, ali neke od njih prekrivaju i vrat; do zgodnih biciklističkih šilterica upravo za tu namjenu.

Osim toga, koliko god bilo vruće, za ljetne aktivnosti po najjačem suncu, ipak je preporučljivo obući majicu s rukavima (kratkim), a ne bez rukava ili biti bez nje. Ako još nosiš i ruksak, on može iziritirati tvoju ogoljenu kožu ispod ruke, na vratu i na lopaticama. A ne gine ti ni vrlo neatraktivan uzorak od sunca kraj tolikih tregerčića.

 

Savjet br. 4

Da malo napravimo odmak od nabrajanja pogrešaka, neke smo stvari, čak, uspjele napraviti kako treba J. Kako je gore navedeno, pažljivo isplaniraj svoju rutu i za ovakvih dana potrudi se da ona barem većim dijelom prolazi hladovinom odnosno šumom. Kada i nisi u previše pošumljenom dijelu, gledaj da dovoljno često zastaneš makar pod šljivom nečije kuće da kratko odmoriš, popiješ vode pa i okrijepiš se pokojom šljivom (osim ako nemaš sklonost trčanja prema niskom raslinju, nakon konzumacije sa spomenutog visokog 😉 ). Ukoliko neki čiča ne stoji s puškom ispod, ne sramim se iskoristiti svaku priliku ovog godišnjeg doba i pogostiti se plodovima drveća pod kojim prolazim. Voće će te uvelike podići! Mi smo, eto, na teži način morale saznati da hladovina spašava život, ali najvažnije je da smo saznale na vrijeme…

 

Savjet br. 5

Imajući na umu da si dovoljno ostaviš za piće, slobodno se osvježi polijevajući se vodom i vlažeći si odjeću. Danas ima svakakvih čuda na tržištu sportske opreme, pa tako i cooling rukava odnosno rukava za sunce sa zaštitnim faktorom. Pa kad ih još dodatno osvježiš hladnom vodom, neko si vrijeme na miru.

Neke iskusnjare savjetuju ponijeti ženske najlonke pa u njih, ako si u prilici (birc, trgovina), utrpati led i spustiti ih pod majicu, na leđa.

 

Savjet br. 6

Po pitanju planiranja rute po teškim vremenskim uvjetima, pokušaj da ona ne ide pravocrtno u jednom smjeru odnosno da njena krajnja točka nije na najvećoj mogućoj udaljenosti, pa se tek onda s iste vraćaš natrag. Nije loše da napraviš neku vijugavu, križnu ili kružnu rutu, gdje ćeš uvijek imati nekoliko alternativnih opcija za povratak kući ukoliko ti postane stvarno nepodnošljivo teško.

Ukoliko imaš tu mogućnost, pokušaj si složiti neku rutu uz jezero ili rijeku u kojima se možeš usput osvježiti.

 

Savjet br. 7

Još jedna stvar koju smo napravile dobro – ne ignoriraj kafić i trgovinu sad kad je prilika! Osim ako se ne radi o kraćem brzinskom treningu na provjerenoj ruti, ne opterećuj se vremenom u kojem ćeš odraditi svoju vožnju. Kao i u trčanju, tako i na biciklu, ljeti se ne ganjaju brzine i rezultati. Ne po cijenu života jer i najbolji sportaši, uvjerili smo se, nažalost završavaju kobno ako ne poduzmu sve sigurnosne mjere za treniranje po visokim temperaturama. Zato, radije zadrži život i zdravlje, a pametno raspoređenim lakšim treningom samo održavaj kontinuitet za pogodnije temperature. I uživaj u izletu!

 

I posljednji i ne manje važan savjet – privikavanjem na boravak na visokim temperaturama, suncu i sparini, aklimatiziraš se te tako lakše podnosiš ekstremne uvjete.

Besplatan ekstra savjet –  A možete i ostati kod kuće i imati princess party, isprobavajući kremice i maske za lice 😉

Piše: Martina Maloča

Poziv u Strizivojnu na Noćni cener najdužom ulicom u Hrvatskoj

Općina Strizivojna i službeno ima potvrdu da je njezina Ulica braće Radić sa svojih 7.8 kilometara najduža ulica u zemlji. Stoga te Odbojkaški klub Strizivojna poziva da protrčiš Noćni cener najdužom ulicom u Hrvatskoj.

 

Utrka u večernjim satima na kraju kolovoza, savršen je način da napraviš prijelaz u prvi jesenski trkački mjesec. Uz to, asfaltirana staza bez visinske razlike pruža idealne uvjete za istrčati najbolji osobni rezultat na deset kilometara.

Zato, nacrtaj se u petak navečer, 30. kolovoza u 20 sati na startu ispred zgrade Općine u Strizivojni i istrči svoj PB najdužom hrvatskom ulicom. Ne moraš se bojati da ćeš se skljokati od vrućine jer kotizacija od 75 kuna uključuje i okrepu za vrijeme utrke, kao i bon za hranu i piće poslije utrke.

Bit će ti drago čuti da, uz majicu i unikatnu sudioničku medalju koju su oslikali mališani na razrednoj nastavi, startnina uključuje i koncert nakon utrke te besplatan ulaz na bazen i u ergelu u Đakovu, u subotu i nedjelju, 31. kolovoza i 1. rujna.

Naravno, tu su i nagrade za prva tri mjesta u muškoj i ženskoj konkurenciji. Startni paketi moći će se podizati od 16 sati na dan utrke na info pultu, a vrijeme će se mjeriti elektronskim putem.

FB DOGAĐAJ

PRIJAVI SE

Piše: Martina Maloča

[PROMO] Nikolina Stepan predstavlja – HMB

Moje ime je Nikolina Stepan, dugoprugašica sam (maratonka) i iza sebe imam nastupe na Svjetskom prvenstvu u atletici u Londonu 2017. godine i Europskom prvenstvu u atletici koje je prošle godine održano u Berlinu. U budućnosti ću nadam se, dogurati i do Olimpijade, no treba biti strpljiv i svaki dan pokušati izvući najbolje iz sebe.

 

Maraton je, kao i većina sportova izdržljivosti, prilično teška disciplina. Potrebno je mentalno i fizički biti izuzetno jak, uporan i ustrajan. Treninzi su dugi, tjedno se pretrči priličan broj kilometara, ali ako postoji cilj, uvijek je lakše motivirati se i vjerovati.

Kroz nekoliko mjeseci unatrag isprobala sam nekoliko proizvoda američkog brenda 1st Endurance. Prije nego što sam se upustila u tu priču, iskreno, bila sam prilično nezainteresirana za uvođenje dodataka prehrani u bilo kakvom obliku. Ipak, isprobala sam Ultragen, regeneracijsko piće osmišljeno primarno za sportaše koji se bave sportovima izdržljivosti, a pokazalo se kao odličan izbor za brži oporavak nakon treninga. Nakon toga sam testirala energetski napitak EFS koji sadrži najveću koncentraciju elektrolita (1160 mg svih pet elektrolita po dozi) uz dodatak BCAA i glutamina, zbog čega je jako dobra opcija za hidrataciju, osobito kod ljetnih vrućina koje nam već stižu. Bazirala sam se na onome što je ključno kod sportova izdržljivosti, energiju i hidraciju, no tu nije bio kraj, odlučila sam otići korak dalje i probala HMB.

HMB…što je to? Iako često volim pročitati nešto na temu prehrane sportaša, dodataka prehrani i nutricionizma općenito, ne razumijem se baš pretjerano u to. Ipak, malo sam proučavala i naučila ponešto novo. HMB je prirodni metabolit leucina, a leucin taj koji omogućava sintezu mišića. Za čitav proces potrebno je u tijelo unijeti dovoljno bjelančevina i različitih aminokiselina, no bez dovoljno leucina cijela se ta sinteza uopće ne može odvijati. Inače se leucin primarno koristio kod problema s atrofijom mišića, no s vremenom se pokazalo da puno može pomoći i sportašima, pogotovo u sportovima izdržljivosti. Svakodnevni intenzivni treninzi oštećuju mišićna vlakna, a HMB spriječava gubitak mišićne mase, potiče rast mišića i ima anabolički učinak. Posljedica svega toga je naravno i brži oporavak. Zvuči prilično dobro, no ja sam na prvu bila malo skeptična.

Naime, HMB dolazi u pakiranju koje sadrži 150 veganskih kapsula, a preporuča se konzumirati ih 5 neposredno prije treninga. Uh! Vjerojatno bi to većini ljudi djelovalo mnogo, meni zbilja je! Međutim, ukoliko zamislimo da je to ustvari samo pola žiličice praha, mislim da to već zvuči puno bolje. Meni je upravo to stvaralo najveći problem! Teško mi je progutati toliko kapsula i gotovo bi mi uvijek nekako ostale u grlu. Mislila sam da bi bolja opcija bila da je to nekakav prah ili tekućina, ali nažalost njegov je okus toliko loš da bi tek tada konzumacija vjerojatno bila nemoguća. Zato nisam niti pokušavala!

Odlučila sam samo napraviti nešto veći odmak i piti ga pola sata do sat prije treninga, a s obzirom na to da me na početku treninga znao uhvatiti bodac s kojim inače imam problema, nekada sam HMB pila i tek nakon treninga što također nije loša opcija. Osim toga, u slobodne se dane može u jednakoj dozi od 5 kapsula popiti prije spavanja, a nije na odmet konzumirati ga i u slučajevima kada ne stignemo dovoljno pojesti. Svi smo različiti i svatko sam najbolje poznaje sebe i svoj organizam pa mislim da je najbolje za početak isprobati nekoliko puta pa vidjeti.

Učinak HMB-a najviše sam osjetila na dužim treninzima, kada postajem umorna i nekako ide sve teže. Mislim da sam nekako duže imala snage, i da su mi noge ipak duže bile u dobrom stanju. To ne bi trebalo čuditi jer HMB smanjuje oštećenja mišićnih stanica i poboljšava izdržljivost, a redovitim uzimanjem smanjuje se i vrijeme oporavka te ubrzava regeneracija zbog čega je ipak malo lakše izdržati intenzivne treninge dan za danom, u što sam se i sama uvjerila. Također se povećava aerobni kapacitet, ali i smanjuje razina kortizola (hormon stresa) kojeg tijelo luči tijekom intenzivnih treninga. Njegova prevelika količina ima loš utjecaj na imunitet, povećava mogućnost ozljeda i oštećenja mišićnog tkiva pa je nešto što svakako treba izbjeći.

Kvalitetan odmor i oporavak od velike su važnosti u svakom sportu, a ako dodatno možemo sačuvati tijelo prilikom velikih napora i dati mu veće mogućnosti oporavka, zašto ne?

HMB svakako utječe na izdržljivost i naporni treninzi ipak postaju malo lakši, no naravno da ovaj proizvod, kao niti ostale vrste suplementa nisu ono što će sportaše dovesti do cilja jer bez kvalitetnog treninga nema ničega. Ipak, smatram da konzumacijom HMB-a sigurno na neki način možemo olakšati treninge i pomoći tijelu da bolje podnese sve te napore.

Svakako ga probajte i uvjerite se sami! 

PROMO TEKST

Sunset Run – Potrči u zalazak urbanim dravskim okruženjem i mostovima Osijeka

Osijek je grad sporta. Mnogi veliki sportaši svoje prve sportske korake odradili su na obalama Drave, najčišće nizinske rijeke u Europi. Organizator Sunset Runa – Mostovi Osijeka, utrke osječkom šetnicom obećava jedan od najljepših sutona koje priroda može ponuditi.

 

Udruga trkačkih rekreativaca i zaljubljenika u trčanje Run4Fun krajem kolovoza prvi put organizira utrku Sunset Run 7/14 u Osijeku.

Okupite se 24. kolovoza u rekreativnom centru Copacabana odnosno na kupalištu Kopika ispod lampe, te u 19:14 sati startajte utrku na sedam ili 14 kilometara. Trčat ćete jedan ili dva kruga upijajući ugođaj i pogled na urbano dravsko okruženje, prolazeći njenim ili uz njene mostove koji čine dio gradske arhitekture.

– Rekreacija uz vodu posebno smiruje tijelo i um. To zna i veliki broj trkača koji svakodnevno okupiraju osječku šetnicu. Stoga, pozivamo vas da nam se pridružite u ovoj jedinstvenoj utrci, gdje vas želimo ugostiti u našem prelijepom gradu i pokazati vam sve njegove čari. Vjerujte, zavest će vas brzo i brutalno – riječi su petorke iz organizacije.

Ruta je kružna sa startom i ciljem na Kopiki, a vodi uz zoološki vrt, preko pješačkog mosta, uz cestovni pa sve do željezničkog mosta i nazad.

Svaki sudionik u startnom paketu dobiva majicu s logom utrke, sportski ruksak, unikatnu finišersku medalju te poklone sponzora, a troje prvoplasiranih u obje discipline, u muškoj i ženskoj kategoriji osvaja pehare i nagrade sponzora.

Limit je 500 trkača i trkačica, a ukoliko se prijavite unutar prvih 300, proći ćete s povoljnijom startninom.

Utrka je humanitarnog karaktera, a donirana i prikupljena sredstva bit će uplaćena Udruzi za terapijsko, rekreacijsko i sportsko jahanje “MOGU” iz Osijeka.

PRIJAVI SE

SLUŽBENA STRANICA

FB STRANICA RUN4FUN

Piše: Martina Maloča

Prvi Osječko-baranjski Ferivi triatlon – utrka za Kup Hrvatske, ali i zabava za rekreativce

Triatlon klub Tri-Tim iz Osijeka ljubiteljima triatlona podarit će novorođenu utrku na tim prostorima – prvi Osječko-baranjski Ferivi triatlon. U ovim novim vodama mogu “zaplivati“ i rekreativci i strani državljani, dok licencirani sportaši ulaze u poredak Kupa Hrvatske HTS-a u sprint triatlonu te mini akvatlonu.

 

Događaj će se održati u subotu 17. kolovoza u osječkom Bilju odnosno na Biljskom jezeru. Start za akvatlonce predviđen je za 10 sati te 10.20, dok u 11:30 sati startaju muškarci i štafete na sprint triatlonu, a pet minuta kasnije i žene.

Akvatlon će sadržavati dvije kategorije – početnici A koji će se nadmetati u 50 metara plivanja i 500 metara trčanja, te početnici B koji će plivati 100 metara, a trčati jedan kilometar.

Sprint triatlon uključivat će 500 metara plivanja, 13.5 kilometara bicikliranja te 3.3 kilometra trčanja. Utrka sprint triatlona hrvatski je kup za licencirane triatlonce u kategorijama apsolutna i U19, a pored njih, pravo nastupa na utrci imaju sudionici štafeta, strani državljani i rekreativci koji ne ulaze u poredak kupa i prvenstva Hrvatske.

Štafeta je predviđena je za sve sudionike, a čini ju tročlana ekipa od 15 godina na više, izuzev plivačkog segmenta, gdje je dozvoljen nastup i onima s navršenih 12 godina. U štafeti jedan sudionik pliva, drugi vozi bicikl i treći trči. Vremenski limit sprint triatlona za oba spola i štafete je 1:45 sat od starta utrke.

Prijave su provode do srijede, 14. kolovoza putem linka, dok na dan natjecanja one nisu moguće. Limit za prijavu je 150 sudionika.

Prvo troje natjecatelja u muškoj i ženskoj konkurenciji utrke sprint triatlona dobiva pehar, dok najboljih troje po dobnim i spolnim kategorijama u ostalim utrkama dobivaju medalje te nagrade sponzora.

Raspis-triatlon-Osijek

Organizator: Triatlon Klub Tri-Tim Osijek
Email: triatlon.tritim.osijek@gmail.com
Web: https://www.facebook.com/TriatlonklubTriTim/
Prijave: http://www.racesmanager.com/Events/Details/33

Piše: Martina Maloča

Ante Živković i Helena Gleđa ostvarili odlične rezultate na utrkama u Italiji i Francuskoj

Foto: Monte Rosa Walser Trail

Proteklog su vikenda u Italiji i Francuskoj nastupili naši trail reprezentativci Ante Živković i Helena Gleđa. I ne samo da su nastupili već su i ostvarili odlične rezultate i dva postolja.

 

Monte Rosa Walser Trail u Italiji sastojao se od četiri utrke – 114 km, 50 km, 21.3 km i Eco Traila. Start je bio u mjestu Gressoney-Saint-Jean, na ruti poznatog skijališta Staffal. Tri duže utrke bodovale su se za ITRA tablice, a Ante i Helena nastupili su na utrci 21.3 km. Ukupno je na događaju nastupilo 650 natjecatelja, a na utrci od 21.3 km 220 trkačica i trkača. Ta je utrka imala 740 m +/-.

Rezultati:
M
1. De Guio Federico Mattia 1:32:44
2. Ante Živković 1:37:37
3. Alex Perolini 1:37:42

Ž
1. Stafania Canale 1:59:21
2. Marcella Pont 2:01:47
3. Helena Gleđa 2:09:55

– Odlična utrka i organizacija, kao i uvijek u Italiji, iako vremenski uvjeti ovaj tjedan nisu naklonjeni Alpama. Tako je nakon starta utrka 50 km modificirana i skraćena, zbog vremenskih uvjeta na stazi. Na svu sreću, naša utrka, barem do moga ulaska u cilj, prošla je bez padalina i sve je prošlo super. Zadovoljan sam rezultatom i drago mi je da sam u finišu uspio osvojiti drugo mjesto, iako sam nakon spusta na 14. kilometru bio šesti. No nakon toga slijedio je blago valoviti dio staze, s nekoliko manjih uspona kroz planinu, što mi odgovara, pa sam uspio smanjiti zaostatak sa spusta i uloviti konkurenciju ispred sebe. U konačnici sam uspio i finiširati i ući svega 5 sekundi ispred Alexa.

Foto: Monte Rosa Walser Trail

 

Dobar posao i u Francuskoj

Trail Tour des Piz imao je start u mjestu Plateau s’Assy, skijalište blizu Chamonix-Mont-Blanca. Na događaju je nastupilo 1.500 natjecatelja, održane su utrke 15,5 km, 30 km, 60 km i ultra koja je na kraju odgođena. Ante i Helena nastupili su na najkraćoj utrci – 15.5 km s +/- 750m, a uz njih, utrku je završilo nešto manje od 500 natjecatelja.

Rezultati:

M
1. Simon Gosselin 1:08:40
2. Simon Paccard 1:09:57
3. Antoine Berjoan 1:14:07
…
12. Ante Živković 1:19:07

Ž
1. Camille Julien 1:29:27
2. Carole Taponard 1:37:20
3. Emma Hogben 1:37:51
…
10. Helena Gleđa 1:44:48

– Noć prije utrke padala je kiša, te je utrka ultra otkazana zbog sigurnosnih razloga, a kiša je najavljena i za cijelu nedjelju. Od samog starta utrke padalo je obilno, te je na mjestima staza bila opasna, naravno uz blato i slijevanje bujica vode stazom. Prvi put sam nastupio na nekoj utrci u Francuskoj, utrka je fantastična i bilo bi lijepo vratiti se ponovno na stazu i popraviti ovogodišnji rezultat, iako sam trčao brže od prošlogodišnjeg pobjednika, to mi danas nije bilo dovoljno za bolji plasman – rekao je Ante Živković o svom nastupu u Francuskoj.

– Bio je poseban osjećaj trčati utrku sa trkačima u Italiji i Francuskoj. Oni su toliko fokusirani na utrku i daju sve od sebe pa te emocije prenose i na sve ostale. Vremenski uvjeti, kiša i hladnija temperatura mi odgovaraju kao i konfiguracija staze tako da obje utrke upisujem u kalendar utrka za iduću godinu. Zadovoljna sam rezultatom, iako znam da to ide puno bolje te da još nisam u svojoj najboljoj formi.  – rezimirala je svoj nastup Helena Gleđa.

 

Rekordan jubilarni 10. Plivački maraton Raslina

Ovogodišnji maraton u Raslini je opravdao važnost jubileja pa nam je podario i rekordan broj plivača i rekord staze! No, krenimo redom. Ove smo godine još ranije krenuli s pripremama jer smo za ovu obljetnicu htjeli našim plivačima i posjetiteljima, uz standardno i sadržajno gostoprimstvo, priuštiti još poneko iznenađenje i novitet.

 

Jedna od ovogodišnjih specifičnosti je bila ženski i muški dizajn majice, opet nas je prijatelj maratona Josip Vrančić iznenadio sa super idejom – rimska desetka i ujedno silueta plivačice/ plivača kako veselo uskače u more, u logo, u deseti plivački maraton u Raslini!

Gledatelji su uz ovogodišnju majicu mogli kupiti i repliku majice s prvog maratona koju smo napravili u reprintu, a priredili smo i izložbu majica sa svih dosadašnjih izdanja maratona i te majice su prije samog proglašenja pobjednika bile predmet aukcije u dobrotvorne svrhe.

Majice koje su se mogle kupiti su bile i „Baza je doć plivajući II.“, dio tih sredstava ide za hranu za životinje koje čekaju udomljavanje, a dio ide za ponovni pokušaj preplivavanja 54 km od Visa do Splita od strane Dine Levačić. Dina je naša prva pobjednica i inspiracija mnogima, pa je tako dan uoči maratona jedna djevojčica, čija je majka u organizaciji našeg maratona, dobila ime po Dini!

Pregledali smo i mnoštvo slika sa svih prethodnih izdanja maratona te napravili selekciju onih koje će biti uvrštene na digitalnoj izložbi fotografija koja se od jutra prikazivala na monitoru uz info pult. Mnogi su se pronašli na starim fotografijama sa prvih maratona, u doba kada mnoga djeca koja danas već plivaju dječje utrke nisu još bila rođena, pa sve do fotografija od prethodnog lanjskog maratona. Na slikama je bilo puno poznatih lica plivača i gledatelja,  mnoštvo uspomena i pozitivne energije navire iz tih fotografija.

Majice ovogodišnjeg maratona

 

Izložba majica sa svih dosadašnjih izdanja

 

Samom maratonu je dan prije prethodio tečaj za suce daljinskog plivanja, koji je bio u organizaciji sa Hrvatskim Savezom daljinskog plivanja te „warm up“ utrka, njezino treće i do sada najbrojnije izdanje s respektabilnih 14 plivača i plivačica.

Za maraton od 5000 m i utrku od 1500 m se prijavilo rekordnih 187 plivačica i plivača, te 73 djece na tri dječje utrke, čime dolazimo do ukupne brojke od 260 plivačica i plivača.

Uz natjecatelje iz Hrvatske nastupilo je još i 24 natjecatelja iz 11 različitih zemalja, a najbrojniji su ovaj put bili Australci sa čak 8 natjecatelja. Uvijek se trudimo biti pravi domaćini našim plivačima pa smo tako ovoj ekipi dragih gostiju iz Australije organizirali besplatan prijevoz kombijem od Šibenika do Rasline i natrag.

Službeni program maratona je otvoren uz himnu te minutu šutnje za preminulog maratonca Ivana Mimicu. Ivan je bio naš prijatelj, prijatelj ovog maratona, uz koji je prije nekoliko godina zavolio plivanje i počeo se s njim rekreativno baviti. Na našu veliku žalost prerano nas je i iznenada napustio prošli mjesec i otišao plivati vječne maratone na nebesima…

Nakon govora glavnog sudca slijedio je start točno u 10 h. Vremenski uvjeti na startu i stazi su bili praktički idealni i uskoro su slijedili rekordi. Na 1500 m je Toni Radak iz PK More iz Šibenika prvi isplivao stazu za 0:19:42 čime je popravio lanjski rekord Ivana Šitića (0:20:40) za skoro cijelu minutu.

Na 5000 m je pao dugo očekivani rekord i prvi rezultat ispod sat vremena – Grgo Mujan iz KDP Split je treći put zaredom slavio u Raslini i to s rezultatom 0:59:10! To je preko dvije minute bolje od starog rekorda (1:01:24) koje je 2015. godine postavio Duje Milan u spektakularnom fotofinišu ispred drugoplasiranog Matije Luke Rafaja.

Imajući na umu da se radi o bočatoj vodi,  u kojoj je uvijek nešto teže plivati nego u slanoj, te činjenicu da je sredinom staze uobičajen kurenat, ovaj Grgin sjajan rezultat i rekord bi mogao potrajati, možda čak do idućeg jubilarca…

I pobjednice u ženskoj konkurenciji su bile iz istih klubova kao njihove muške kolege, tako je iz PK More na 1500 m slavila Lara Belakušić s vremenom 0:22:02, a iz KDP Split na 5000 m je slavila Antonija Buličić s vremenom 1:04:09.

Za njima su pristizali ostali plivači i plivačice u obje utrke i raznim starosnim kategorijama.  Na cilju ih je čekalo zasluženo osvježenje u vodi, te okrjepa u gulašu i craft pivu. Kao i lani na pozivni broj 022 se odazvao Vedran Škugor iz istoimene šibenske pivovare i još jednom podržao ovaj naš maraton.

Tri dječje utrke (50 m, 75 m i 100 m raspoređene po godištima od 2007. prema mlađima) su bile jako uzbudljive i na njima je ukupno nastupilo čak 73 djevojčica i dječaka, vidjeli smo tu i fotofiniše koji su riješeni tek nakon pregledavanja snimki.

Slijedila je spomenuta aukcija majica, a sav prihod je išao u donaciju za RokOtok – tim projektom Domagoj Jakopović Ribafish plivajući spaja hrvatske naseljene otoke s jedinstvenim ciljem – spajanje roditelja i djece, očuvanje planeta, buđenje avanturističkog duha i poticanje želje za putovanjima. Hvala svima koji su donacijom pomogli ovaj hvalevrijedan projekt!

Aukcija je bila, dugo će se pričati o njoj,  uzbudljivost i licitacija je rasla prema kraju aukcije tako da je zadnja majice s aukcije (s drugog maratona iz 2012.) prodana za čak 410 kuna nakon maratonskog licitiranja domaćih mještana Juge i Bože, a potonji je na kraju bio uporniji! Ukupno je skupljeno 1800 kn koje će se donirati.

Aukciju, kao i cijeli program je vodio Joško Lokas, rodom iz naše Rasline. Joško je svojim poznatim voditeljskim umijećem i stilom dodatno uveličao ovaj naš jubilej i humanitarnu akciju.

FOTO GALERIJA

 

Aukcija majica u humanitarne svrhe

Podijeljene su medalje i peharima najboljima, a dodijelili smo i statue našim najvjernijim natjecateljima, a to je njih 5 koji su nastupili na svih 10 izdanja našeg maratona: Vekenega Profaca, Draško Vujović, Igor Grašo, Filip Erceg i domaći plivač Frane Lokas.

Gosti ovog jubilarnog maratona su između ostalih bili i župan Goran Pauk, dogradonačelnik Danijel Mileta (podijelio priznanja najboljima), zamjenik gradonačelnika Paško Rakić te direktor TZ Šibenik Dino Karađole.

Svi oni, te svi naši sponzori, su prepoznali ovaj naš trud koji nas je kroz godine doveo do sad već velikog maratona u ovom malom mjestu! Veselimo se druženjima u godinama koje dolaze i nekim budućim jubilejima!

1500 m za žene
1500 m za muškarce
5000 m za žene
5000 m za muškarce

Piše: Tonći-Ante Lokas, DSR Raslina   

 

Koje su prednosti treniranja po vrućini – iskoristi visoke temperature

Svake se godine za vrijeme ljeta trkači počnu žaliti na visoke temperature i teške uvjete za treniranje. Svi se slažemo da treniranje po vrućini nije ugodno – no složit ćemo se i da trkači rijetko što postignu ako rade samo ono što im jest ugodno. Evo kako i zašto treba iskoristiti ljetne temperature.

 

Tijekom evolucije, ljudi su razvili visoku razinu tolerancije na temperaturne promjene i vrućinu. U našem se tijelu događaju razne promjene dok smo izloženi visokim temperaturama, koje nam kao trkačima mogu dobro doći u mnogim situacijama – ne samo na utrkama za toplih dana, nego i kroz cijelu godinu.

 

Tijelo – savršen stroj

Tijelo uvijek traži načina kako da se prilagodi uvjetima u kojima se nalazi. Treniranje u posebnim okolnostima – poput popularnog treniranja na velikim nadmorskim visinama – donosi nam benefite za treniranje u normalnim okolnostima.

Istraživanja su otkrila fiziološke benefite treniranja po vrućini:

  • Efikasnije hlađenje tijela – navikavamo tijelo da se ranije počne znojiti. Znojenje je tjelesni mehanizam hlađenja koje nas štiti od pregrijavanja. Što se prije počnemo znojiti, to više odgađamo dolazak do kritične tjelesne temperature.
  • Povećanje volumena krvne plazme – krvna plazma je tekući dio krvi koji prenosi krvne stanice po tijelu. Tijekom izloženosti visokim temperaturama, potreba za plazmom je veća pa se ona više stvara. Njeno povećanje znači da se dio koristi za hlađenje, a drugi dio nesmetano prenosi kisik do svih dijelova tijela, što nam je kasnije vrlo korisno.
  • Snižavanje pulsa – treniranje po vrućini stres je za srce. Ono u tim situacijama mora više pumpati i tako se jača, što znači da u trenucima odmora mora pumpati manje puta, jer mu je snaga veća. Iz toga slijedi da tijekom nekih budućih napora srce može podnijeti više jer je – jače.
  • Povećanje VO2 max praga – za povećanje volumena krvne plazme vezano je i podizanje VO2 max praga. Taj je prag jedan od češćih pokazatelja forme kod sportova izdržljivosti – što viši, to bolje – a treniranjem po vrućini se povećava.

Znanstvenici su ustvrdili da treniranje po vrućini bolje i brže donosi učinke nego treniranje na visini. Mi u Hrvatskoj nemamo dovoljno visoke planine, ali zato imamo dovoljno visoke temperature! Vrućine, tako, odsad možemo smatrati alatom koji nam pomaže da postanemo bolji trkači u svim uvjetima. Naravno – uz potrebnu dozu opreza.

 

Koliko i kako

Nećemo sada svi pojuriti pa trenirati po zvizdanu. Postoje neke smjernice za pametno treniranje za visokih temperatura. Kao i uvijek, glavno je pravilo slušati svoje tijelo – nemamo svi isti prag tolerancije na vrućinu i ne mogu svi isto podnijeti.

Jake, strukturirane treninge i dalje treba raditi u ugodnijim uvjetima, što ljeti znači rano ujutro ili kasno uvečer. Ako bismo jake treninge radili kad je jako vruće, previše bismo opteretili tijelo i tako si učinili loše. Znakovi pregrijavanja koje uvijek valja motriti su: jako znojenje ali koža hladna na dodir, čak i naježena; opća slabost, vrtoglavica, glavobolja, nesvjestica. U takvim slučajevima treba odmah prekinuti trening i skloniti se sa sunca.

Nadalje, tempo treninga uvijek treba prilagoditi temperaturi. Što je toplije, to sporije treba trčati kako ne bismo napravili više štete nego koristi. Optimalno trajanje treninga za vrućih dana je 60 do 100 minuta. Isto tako, trening po vrućini nikako ne spada u kategoriju lagano trčanje za oporavak, nego je zbog količine stresa koju tijelo proživljava sličniji kategoriji jaki trening. Zato trening po vrućini treba raditi jednom do dvaput tjedno, ne više.

 

Priprema, pozor…

Ako se odlučite ukomponirati treninge po vrućini u svoj raspored (ili ako nemate drugog izbora nego trenirati po vrućini), na nekoliko stvari valja obratiti pozornost. Najvažnija među njima jest pravilna hidracija. Tijekom ljetnih mjeseci generalno treba paziti na unos vode, a posebno na dane treninga. Zbog pojačanog znojenja više vode odlazi iz tijela pa moramo paziti da to nadoknadimo. Na dulje treninge po vrućini pametan je potez nositi bočicu vode. I nakon treninga se treba rehidrirati, najbolje nekim izotoničnim napitkom.

Osim vode, obratite pažnju i na odjeću: neka bude lagana i prozračna, svijetlih boja, a na odmet nisu ni sunčane naočale ili kapa. Uz sve to, naravno, neizostavan detalj mora biti sprej ili krema za zaštitu od sunca. Ako temperatura prelazi 30 stupnjeva, bolje je pričekati da se malo spusti pa onda ići na trčanje.

S obzirom na to da nam nije cilj postati ljudski ražanj već bolji trkač, ovih se mjera opreza treba držati. A nakon što dobro odradimo paklene ljetne vrućine – jesenske će trke gorjeti! 😉

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

[INTERVJU] Matija Kovačević – 726 km u 24 sata za novi hrvatski rekord

Matija Kovačević živi u Čakovcu, ima okruglih 40 godina i od ne tako davno bavi se biciklizmom. Razlog za ovaj kratki intervju njegov je rezultat na nedavno održanom Europskom prvenstvu u vožnji na 24 sata, gdje je postavio novi hrvatski rekord.

 

Koliko se dugo baviš biciklizmom, voziš li samo cestu ili i MTB, i kakva su tvoja biciklistička iskustva?

Aktivno se bavim biciklizmom četiri godine. Pretežno sam na cesti, makar znam zalutati i na makadam (s naglaskom na zalutati 🙂 ). Većinom vozim brevete, od 200 do 1200 kilometara, a od utrka sam završio HardCro za 108 h prije četiri godine.

 

Kako si se odlučio nastupiti na Europskom prvenstvu na 24 u Sloveniji, koliko su trajale pripreme, kako si se pripremao?

Za tu trku sam se odlučio jer je moj  klub OceanOrchids jedan od suorganizatora. Nisam se specijalno pripremao za tu utrku, makar mi je bila želja vidjeti koliko ću odvoziti za 24 h po ravnom. Glavni ovogodišnji cilj mi je ipak legendarni Paris-Brest-Paris.

Što te dočekalo u Sloveniji, kakvi su bili uvjeti za vožnju, kakva je bila staza?

U Sloveniji nas je dočekalo skoro pa idealno vrijeme, super ekipa koja je pratila sve naše želje što se tiče suporta. Vozio se krug od 11 km, ravnica. Nastupilo je oko 55 natjecatelja iz cijele Europe.

 

Opiši ukratko tijek same utrke, imao si na kraju prosjek od 34.1 km/h, koliko si odmarao, što ti je bilo najteže?

Sam start je bio u 12 h i uspio sam s prvom grupom voziti oko 200 km, koje smo prošli za otprilike pet sati, s 40km/h prosjekom – znači glava dolje i tiskaj 🙂 . Mentalno je bilo dosta zahtjevno jer je odmaranja bilo minimalno (ukupno oko 2 h), a i vozila se ravnica u krug. Dosada je na momente bila issue :).

Reci nam nešto više o HR rekordu na 24 sata, tko je bio dosadašnji rekorder i s kojim rezultatom?

Nažalost nisam uspio na netu naći službeni rekord, ali po biciklističkim ultramaraton krugovima sam saznao da je Ares Buršić (jedan od naših najboljih ultraša i finišer RAAM-a) napravio do sada najviše, tj. 704 km za 24h.

 

Kako si zadovoljan sa svojim nastupom, hoćeš li nastaviti s ovim tipom biciklizma?

Plan za EP mi je bio 600 km tako da je 726 km (a još k tome i rekord) daleko iznad očekivanog. Volim raditi duge vožnje. Kao što sam rekao, PBP je cilj.

 

Koju marku bicikla voziš, imaš li sponzore ili podršku kluba i slično?

Vozim Giand Defy, klupska podrška od Orhideja vrlo dobro funkcionira, a sponzore nažalost (još) nemam.

 

Garmin ulaže u zdravlje trkača – uključi se u studiju

Garmin najavljuje suradnju s RUNSAFE istraživačkom skupinom na Sveučilištu Aarhus u Danskoj kako bi istražio kako promjene u načinu trčanja utječu na različite čimbenike vezane uz zdravlje. Tijekom Garmin-RUNSAFE studije o zdravlju, istražit će se odnos između trčanja, osobnih karakteristika i rizika od ozljeda povezanih s trčanjem.

 

Svjetska studija, koja je u tijeku, pružit će RUNSAFE-u podatke za poticanje boljeg razumijevanja uzroka ozljeda i, u konačnici, pružanja boljih strategija prevencije pomoću povratne informacije u stvarnom vremenu tijekom trčanja i treninga.

„Jako nam je drago što imamo priliku surađivati s RUNSAFE-om kako bismo razumjeli zašto se događaju ozljede i kako ih bolje spriječiti“, rekao je Andy Silver, viši menadžer u tvrtki Garmin. „Kao tvrtka koja strastveno podržava trčanje, znamo da je prevencija ozljeda ključna za trkače bilo koje razine. Ova studija će istražiti kako spriječiti ozljede pridržavanjem sigurnog rasporeda trčanja, o čemu do sada nije bilo dovoljno podataka i istraživanja.“

„Istraživači su desetljećima tražili dublje razumijevanje zašto se događaju ozljede. Međutim, nedostatak podataka bio je ograničavajući čimbenik jer je dosad istražen samo jedan ili više pojedinačnih faktora rizika,, rekao je Rasmus Østergaard Nielsen, voditelj studije na Sveučilištu Aarhus. „Pojava ozljeda ovisi o puno faktora, a suradnja s tvrtkom Garmin omogućuje nam prikupljanje raznih podataka koji nam dopuštaju detaljnu i sofisticiranu analizu korištenjem novih uzročnih teorija i statističkih pristupa. To će nam pružiti jedinstven uvid, i na kraju, nadamo se da će suradnja voditi prema boljoj prevenciji ozljeda povezanih s trčanjem – što će pogodovati trkačima širom svijeta.“

Garmin-RUNSAFE studija zdravlja trajat će do 31. prosinca 2020. i otvorena je za sve trkače, bez obzira na to koliko često, brzo ili daleko trče. Sudionici mogu slobodno trčati tijekom istraživanja i mogu odustati u bilo kojem trenutku. Da biste saznali više ili se prijavili za sudjelovanje u studiji, kliknite ovdje.

Već desetljećima Garmin uvodi novu GPS navigaciju i bežične uređaje i aplikacije koji su dizajnirani za ljude koji žive aktivnim životom. Garmin djeluje na pet primarnih tržišta, uključujući automobilsku industriju, zrakoplovstvo, fitness, marine i rekreaciju na otvorenom.

Pratite Garmin:

facebook.com/garminhrvatska

instagram.com/garminhrvatska

youtube com / garminhrvatska

U ritmu Beatlesa završen dvadeseti Sljemenski maraton

Kako to obično biva, Sljemenom su se vrtjeli krugovi, a najhrabriji i najluđi među njima, nisu mogli odoljeti pa su nakon Noćne 10ke morali “zavrtjeti“ i pokoji na zagrebačkoj gori. Samsung Sljemenski maraton trčao se u organizaciji AK Sljemena po 20. put.

 

Ove godine to je bilo pod temom Beatlesa, odnosno 50. godišnjice singla “Let it be“ te su i medalju sačinjavali likovi ovog kultnog benda.

Mogli su birati jedan (gotovo 13 kilometara), dva kruga (25 km) ili “maratonska“ tri kruga (oko 38 km) ove teške brdske utrke na kojoj si se penjao uz 500 Horvatovih stuba i na Hunjku toliko puta koliko si krugova odabrao.

Od 73 maratonaca prvi u cilj dolazi Mario Špoljar, za 3:21 sata. Slijedi ga drugi Nikica Smolić sa četiri minute razmaka, dok Bojan Grbić (3:34) zauzima treću poziciju. Na tri kruga ove utrke odlučilo se 15 žena, među kojima je pobjedu odnijela Veronika Jurišić s vremenom 3:47 sata. Katica Rumbočić u cilj dolazi druga nakon 4:07 sata, dok Dolores Osvaldić trebaju četiri minute više za treću poziciju.

Dva kruga Sljemenskog maratona trčalo je 75 muškaraca. Među njima pobjedu odnosi Dejan Radanac, trčavši točno dva sata. Drugu poziciju osvaja Tomislav Lepan (2:03), dok Svenu Mujadžiću za treće mjesto trebaju dvije minute više. 28 kilometara trčalo je 26 žena, a pobjednica je bila Silvia Šimunović (2:28). Ines Bašić (2:35:27) sa četiri sekunde prednosti Kristini Marjanović oduzima drugu poziciju, koja na kraju završava na trećoj stepenici postolja.

Jedan krug ove brdske utrke trčalo je 219 muškaraca, a pobjedu je odnio Nikola Špoljar (53:55 minute). Drugo mjesto osvaja Ivan Jureša (56:42), dok ga Nikola Štefanić slijedi s nepune tri minute zaostatka i zauzima treće mjesto u poretku. Tea Faber (1:10 sat) bila je najbrža od 173 žene na 14 kilometara, a Ana Brajković (1:14:42) u cilj stiže druga. Paula Vrdoljak sa zaostatkom od 25 sekundi, zauzima treću poziciju u konkurenciji.

REZULTATI

 

 

 

Piše: Martina Maloča
Foto: Dinko Bažulić/PromoArt

1...293031...153Stranica 30 od 153

Najnoviji tekstovi

© Copyright: KREATIVNO