U subotu je jezero Jarun po prvi put ugostilo Noćnu 10ku Zagreb, pa je i medalju utrke krasio Teslin toranj postavljen na jarunskom Otoku hrvatske mladeži, odakle je startala i ova kružna utrka u dužini 10 kilometara.
Noćnoj 10ki u organizaciji SAK Fita Zaprešić, prethodile su i dječje utrke te utrka Speed Test na 1200 metara.
Pobjednik na 10 kilometara je Kenijac Stenly Kipruto s vremenom 32:30 minute, dok je pobjednica Olivera Jevtić, peterostruka olimpijka iz Srbije, postigla vrijeme 35:33 minute. Drugo mjesto među ženama zauzima Neja Kršinar (36:36), čime skida slovenski rekord na 10 km cesti, a treća u cilj stiže Kenijka iz Prijedora Lucia Kimani (37:33). Najbolja Hrvatica zauzima četvrtu poziciju među 280 žena – Marija Vrajić s vremenom 38:19 minuta. U konkurenciji 414 muškaraca, drugu i treću poziciju zauzimaju Hrvati – Ivan Dračar (32:56) i Domagoj Jakopović (33:32).
Od 56 trkača i trkačica, žene koje su najbolje prošle na Speed Testu su, prva Lana Pečnik (4:45 minute), druga Helena Gleđa (4:52) i treća Marija Kelemen (5:01). U muškoj konkurenciji 1200 metara najbrže su istrčali prvi Tomislav Mijić (4:01), drugi Luka Radetić (4:02) te treći Ivan Petranović (4:21).
Od 26. do 28. 7. 2019. godine, na stazama koje povezuju Jahorinu s Ravnom planinom, Romanijom, Sarajevom i Trebevićem, održat će se peto izdanje međunarodnog natjecanja Jahorina Ultra Trail, a u okviru njega četiri utrke različitih dužina: Mini (17 km), Midi (38 km), Maxi (69 km) i Ultra Trail (101 km).
Staze su navigirane najljepšim dijelovima ovih planina i povezuju atrakcije poput ski staza na Jahorini, uskotračne pruge, via ferate i Novakove pećine na Romaniji, izvora i kanjona Miljacke, bob staze i grebena na Trebeviću, pa čak i Baščaršiju.
Osim prirodnog, kulturnog i povijesnog, JUT promovira i bogato olimpijsko naslijeđe sarajevske regije zbog čega je Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine specijalni partner projekta i ove godine, a Olimpijski centar Jahorina domaćin sportske manifestacije.
Sve sudionike JUT-a očekuje startni paket u kojem osim kvalitetne tehničke majice Sport HG, dobivaju vrijedan poklon organizatora, vaučer za Perutnina Ptuj Piknik u cilju, gratis vožnju šestosjedom do vrha Ogorjelica te poklone sponzora. Najavljen je dolazak vrhunske talijanske trkačice Francesce Canepe i Britanca Charliea Sharpea, koji drži rekord najduže staze od 10h 44min. Očekuje se i sudjelovanje Nijemca Moritza Auf Der Heidea na Mini Trailu. Do sada je prijavljeno više od 640 trkačica i trkača iz 30 zemalja, a kasne prijave su otvorene do 26. 7.
Organizator je osigurao nagradni fond vrijedan 10.000 KM tako da pobjednike ovogodišnjeg izdanja očekuju vrijedne novčane i robne nagrade. Na Instagramu je u toku nagradna igra u okviru koje vas Jahorina Ultra Trail i Alp Outdoor Shop nagrađuju tenisicama i opremom za trail trčanje.
Više informacija o samom događju i link za prijave možete pronaći na službenoj stranici utrke www.jahorinatrail.com.
Tko je aktivan trkač kroz pohođenje utrka te ostvaruje veze s drugim trkačima putem društvenih mreža, dosad već shvaća da je svijet trčanja uistinu jedan svijet u malom, jedan kolektiv u kojem se odvijaju sve uobičajene radnje kao i u vanjskom svijetu – trkačice rađaju, oni koje poznajemo iz trkačkih krugova i umiru, ekipa svoju ljubav prema trčanju pretvara u svoj posao, i ono najljepše – trkači i trkačice se zaljubljuju 🙂 . Tako smo mi odlučili seriju intervjua posvetiti trkačkim parovima.
Naš prvi par dolazi iz Osijeka. Možda nije mnogo ljudi čulo za njih jer su, iako vrlo kvalitetni trkači, prilično samozatajan par koji ne pohodi utrke “ovisnički“ kao većina nas, a tu se nedavno dogodila i jedna bebica. Ali kad se pojave na utrci, postolja su nerijetko njihova – oni se zovu Vlasta i Nikola Biter (Vlaste se donedavna možda sjećate pod prezimenom Lončarić).
Prvo su bili borilački sportovi, a trčanje nas je spojilo
Upitali smo ih o njihovim zajedničkim počecima te ono što ćemo većinu parova vjerojatno prvo pitati, a to je – što je bilo prije, Vlasta i Nikola ili trčanje?
– Moglo bi se reći da nas je trčanje spojilo. Upoznali smo se 2016. godine na Krndija trailu i od tada smo skupa, kao životni i trening partneri. Ubrzo smo se zaručili i vjenčali, a prošle godine dobili smo sina Vida – priča nam par.
Nikola je, doznajemo, počeo s trčanjem prije petnaestak godina kad trčanje još nije bilo ni približno popularno kao danas.
– Trkače su tad još smatrali čudacima. Ja sam počela trčati u srednjoj školi kao dodatni trening uz karate, a ozbiljnije se bavim trčanjem od studija – Vlastine su riječi.
Nakon polaganja za crni pojas i sudjelovanja na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima, ona je kao karate reprezentativka nekoliko godina trenirala djecu u karate klubu Osijek.
– Moj trener i mentor, sensei Dražen Gorjanski, zaslužan je za moje sportske uspjehe u karateu, ali i u trčanju jer samurajski duh koji njeguju karataši primjenjiv je na sve sportove. Nažalost, zbog posla i drugih obveza bila sam primorana privremeno napustiti trenerski posao, ali karate će uvijek imati mjesto u mom životu – prisjeća se naša sugovornica.
OK, Vlasta je trenerica karatea, a tko je u trčanju koga zapravo utrenirao?
– Što se trčanja tiče, mislim da smo oboje kao veliki zaljubljenici u sport i trčanje, dali svoj doprinos zajedničkim treninzima. Nikola je bio taj koji je prepoznao moj potencijal i pomogao mi svojim znanjem i iskustvom. Dobro je upoznat s teorijom i metodologijom trčanja, tako da je on većinom zadužen za periodizaciju i plan treninga,
a ja sam zadužena za istezanja i yogu. Budući da oboje volimo borilačke sportove, bude tu i sparinga i borbi na tatamiju. Također, pomažemo jedno drugome masažama. Jednostavno funkcioniramo kao tim od samog početka – usklađen je ovaj tandem.
Foto: 3sporta.com
Vlasta kao profesorica hrvatskoga i engleskog jezika te prevoditeljica, i Nikola kao mag. dipl. ing. ekološke poljoprivrede, oboje su zaposleni te, kao i većina ljudi, trče rekreativno. Članovi su AK-a Maksimir za koji nastupaju u prvoj hrvatskoj ligi, a pričaju nam i o svojim drugim sportskim afinitetima.
– Ja sam djetinjstvo i mladost provela u karate dvorani, a tijekom tog vremena počela sam se zanimati i za yogu – kaže Vlasta.
– Ja sam u to vrijeme trenirao hrvanje, a kasnije i kickboks. Često skupa planinarimo, bicikliramo, a otkad nam se dijete rodilo najviše vremena provodimo u šetnjama – nadovezuje se Nikola.
– Ludi smo za sportskim adrenalinom i volimo provoditi vrijeme u prirodi. Stalno smo u potrazi za novim avanturama. Primjerice, nedavno smo otkrili penjanje na stijeni – nadopunjava se ovaj par.
Na trailu se zabavljamo zajedno, na cesti je svatko za sebe
Primjećujemo kako je ovaj trkački par oduvijek dosta zamozatajan i prilično anoniman u širim trkačkim krugovima, iako na utrkama na kojima se pojave obično zauzimaju postolja. Zanimalo nas je kako to da, bez obzira na vrlo velik potencijal i konkurentnost, ne izgleda kao da ganjaju neke plasmane, postolja, lige, prvenstva.
– Tu i tamo pripremimo se za neku utrku, ali većinom uživamo u kretanju kroz prirodu, treninzima, provođenju vremena s obitelji jer su i moji roditelji trkači. Ne držimo da je rezultat najvažniji u trčanju, treba pridati važnosti i radu na tehnici, snazi, fleksibilnosti… i naravno dobro se zabaviti. Kad čovjek osjeća strast prema onome što radi, rezultati ne izostaju. Dakako, Vid nam je sada prioritet, ali dobrom organizacijom i dalje uspijevamo baviti se sportom i sudjelovati u lokalnim utrkama. Kad Vid malo poraste, planiramo proputovati Hrvatsku kroz trčanje i planinarenje – objašnjava nam par.
Ono što je rijetkost u trkačkih parova, posebice onih u vrhunskoj kondiciji, gdje svatko ganja svoje rezultate, ovaj par na utrkama na stazi obično možemo vidjeti zajedno. Upitali smo ih je li moguće da imaju podjednak tempo odnosno kondiciju…
– Tijekom godine pažljivo biramo utrke na kojima ćemo sudjelovati, u skladu sa zajedničkim željama, ambicijama i trenutačnom formom. Cestovne utrke najčešće trčimo odvojeno, svatko svoj tempo. Trek i trail nam je zabavno trčati skupa – pričaju.
Tako je 2017. godine Nikola pripremao Zagreb maraton, a Vlasta polumaraton, što im je omogućilo da zajedno rade treninge brzine, dok je Vlasta na duljine Nikolu pratila biciklom.
Foto: Jasmina Gorjanski
– Iz osobnog iskustva i promatrajući druge sportašice uvidjela sam da su žene jednako izdržljive, ako ne i izdržljivije od muškaraca. Veliki broj treninga odrađujemo skupa i meni je to strašno poticajno. Na treninzima volimo održavati pozitivno rivalstvo koje nam oboma koristi – Vlastine su riječi.
Zajedno čak i na postoljima
Nikola i Vlasta često su bili na postolju – pojedinačno, ali i zajedno. Od značajnijih rezultata ističu Nikolino treće mjesto u seniorskoj kategoriji na prvenstvu Hrvatske u polumaratonu 2013. godine te 2014. godine prvo mjesto na Ligi 031. Također, na Wings for Life Zadar 2017., Nikola je ostvario 11. mjesto u muškoj kategoriji istrčavši 44 kilometra, ali ni Vlasta nije mnogo zaostala sa svojih 40 kilometara i četvrtim mjestom u ženskoj konkurenciji.
Još neki od njihovih zajedničkih uspjeha, 2017. godine su pobjeda na Vatrogasnom ceneru u Osijeku te drugo mjesto na Baranjskom polumaratonu. I po pitanju traila, ta je godina za njih bila zlatna – zajedno su bili na postolju Papučkog cenera, Papuk traila, Krndija traila…
– Trčanje je jedan od najprirodnijih, ali i najizazovnijih sportova. Izdržati fizičke i psihičke napore tijekom priprema i pomicanje granica izdržljivosti, moguće je samo ako obožavaš taj sport i ako si spreman ulagati u njega puno vremena. S druge strane, nas je trčanje osvojilo zato što kvalitetan rad brzo donosi dobre rezultate. Svaka utrka ima svoje izazove. Još su izazovniji dani i mjeseci koji joj prethode, jer medalja se osvaja na treningu – pojašnjava nam ovaj par zaljubljen u sport.
Ovih dana Nikola i Vlasta zbog prinove više uživaju u treninzima brzine, snage i tehnike, a više su se posvetili i poslu. Ipak, zanimalo nas je, što im je draže kad nisu ograničeni na kratke i brze treninge – cesta ili trail te koje dužine.
– Dragi su nam i cesta i trail, najviše ih volimo kombinirati. Slično je i s dužinama. Ipak, najviše nas privlače utrke u prirodi, za koje trenutačno nemamo toliko vremena, kao ni za pripremanje dugih pruga – njihov je odgovor.
Vid ili o odgoju
Maleni Vid već sad se kreće u sportskom okruženju kako ga roditelji uvijek vode sa sobom, pa smo ih upitali planiraju li ga odgajati na način da njeguju sportski duh u njemu.
– Naravno, Vid je uključen u sve naše aktivnosti, pa tako i sport. Želimo kvalitetno provoditi vrijeme s njim, a za ozbiljniju razinu bavljenja sportom ima još vremena. Iako, mogli bismo reći da je već postao trkač. U trudnoći sam otrčala dvije utrke, Pečuh-Harkanj (6. mjesto) i 11 kilometara Papuk Extreme Challengea (3. mjesto) – podijelila je s nama majka trkačica.
Nikola je na svojem društvenom profilu svojevremeno podijelio zanimljiv tekst o utjecaju sporta na razvoj socijalnih vještina kod djeteta s temom “Zašto plaćaš sport za svoje dijete?“. Poruka ovih mladih roditelja koja stoji iza toga je…
– Postoji mnogo razloga zašto uključiti djecu u sportske aktivnosti – razvijanje fizičkih sposobnosti, koordinacije, mentalne snage i volje, kreativnosti i stvaralačkog duha. Kroz sportske aktivnosti, djecu treba voditi stručna osoba koja ulaže svoje vrijeme i znanje te za to treba biti adekvatno nagrađena.
A što ako se dogoditi upravo suprotno od roditeljskih želja i interesa – što ako dijete uopće ne bude zainteresirano za sport, nego će primjerice biti umjetnički nastrojen tip s “dvije lijeve noge“ ☺ , zapitali smo se.
– Kao i svaki roditelj, pratit ćemo interese i mogućnosti našeg djeteta i biti mu podrška u svemu što ga zanima. On je osoba za sebe, a sport je samo jedan od životnih puteva. Sigurna sam da ćemo mnogo toga i mi naučiti od njega – zajednički je zaključak ovih sportskih roditelja.
1 od 8
Piše: Martina Maloča
Foto: privatna arhiva, Jasmina Gorjanski
Od prošle godine Jaskanski vinski treking proširio je svoje područje djelovanja, kako lokacijski, tako i svojom kilometražom i veličinom te po pitanju trkačke scene. Danas pričamo o Žumberak Trialu, međunarodnoj trail utrci na području Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje, kojoj najveća, ultra kategorija iznosi 57 kilometara i donosi 3 ITRA boda.
Organizator DZSIR Jastreb Extreme poziva te da se pridružiš njihovoj utrci, samo 30-ak km jugozapadno od Zagreba, a koja kroz trčanje netaknutom prirodom budi sva osjetila i ostavlja ti nezaboravni doživljaj za cijeli život.
Kad, gdje i koliko?
Ovogodišnja priredba će se održavati tri dana i počinje već u petak 23. kolovoza s prijavama, dok je start iduće, subotnje jutro od 9 sati. Start, kao i cilj bit će na Poljanicama Plešivičkim, a posljednji dan, u nedjelju organizirat će se degustacija vina i domaćih proizvoda kod zainteresiranih domaćih OPG-ova.
Trkači i trkačice će, prema svojim mogućnostima, izabrati između četiri različite duljine staza – Rekreativne od osam kilometara, Kratke od 15, Duge od 28 kilometara, te Ultre u duljini 57 kilometara.
Divan je Žumberak kraj
Trase svih kategorija se preklapaju te će natjecatelji imati prilike vidjeti najljepše predjele Samoborskog gorja i njegove vrhove, poput Oštrca (752 mnv). Radi se o najvišem vrhu srednjeg grebena ovog gorja, karakterističnog piramidalnog oblika i alpskog izgleda. Preko njega će prijeći sve kategorije i uživati u prekrasnom pogledu na ostatak Samoborskoga gorja.
Naravno, s brojem kilometara odnosno kategorijom, povećava se i broj vrhova za svaldavanje – Japetić (879 m) kao najviši vrh Samoborskog gorja, Stražnik (708 m), vrh na hrptu između Oštrca i Japetića, na putanji koja se smatra jednom od najljepših staza ovog gorja; te Zečak (795 m), također, vrlo atraktivan vrh s kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda u Samoborskom gorju prema Japetiću, Noršić Selu i Svetoj Geri. Naravno, ni one najkraće staze neće biti uskraćene za prirodne ljepote kojima obiluju ovi predjeli, poput Velikog Dola, Malog Lipovca i Belog Brega.
Višegodišnje iskustvo i uspjeh u organizaciji prepoznati su, te se i ove godine pruža mogućnost odrađivanja ove utrke kao kvalifikacijske za Ultra Trail du Mont Blanc. Žumberak Trail utrka je kojom se osvajaju svjetski bodovi u trail trčanju odnosno ITRA bodovi. Tako, završena Duga kategorija u zadanom vremenu donosi 1 ITRA bod, dok Ultra donosi 3 ITRA boda.
Žumberak Trail 2019 jedina je utrka takvog tipa u kontinentalnom dijelu Hrvatske, stoga će ujedno biti i jedna od utrka Hrvatskog trail kupa. Također, ona je dio Kontinetrail lige, a organizacijski je jedna od najprestižnijih utrka u ovom dijelu Europe. S ovakvim uvjetima i mogućnostima te činjenicom da je prošle godine na njoj nastupilo preko 540 natjecatelja iz 13 zemalja, ova utrka otvara se europskoj i svjetskoj trkačkoj sceni te dobiva na međunarodnom karakteru.
Da i središnja Hrvatska svog konja za trku ima, dokaz su dva triatlon događaja koja se i dalje uspješno održavaju – Triatlon Borovik u blizini Đakova te Triatlon liga Aquacity kod Varaždina, a koja je protekli vikend uspješno održala svoje prvo kolo.
Multidisciplinarno utrkivanje po visokim temperaturama i pripeci u subotu i nedjelju, osvježile su “slatke vode“ odnosno jezera Borovik i SRC Aquacity po kojima su ovi triatloni i dobili ime.
Borovik uvijek rado posjećen
U subotu je na jezeru Borovik kod Đakova održan tradicionalni Triatlon Borovik, koji svojom biciklističkom i trkačkom dionicom odgovara opisu sprint triatlona – 21 kilometar bicikliranja i pet kilometara trčanja. S iznimkom 400 metara plivanja, čime je u tom dijelu bliža supersprintu, te brdsko-biciklističke staze umjesto ceste.
Među 153 muška finišera, najbrži je bio Matej Jukić s vremenom 1:09:15 sat. Slijede ga Luka Horvat (1:13:06) kao drugi te treći Matija Palčić (1:14:03). U ovoj utrci nastupilo je 10 žena, gdje pobjedu odnosi Maja Urban s vremenom 1:18:33 sat. Drugu poziciju osvaja Sonja Sabo (1:22:35), a treću Marina Nenadović (1:29:46).
Proteklu je nedjelju održano prvo kolo Triatlon lige Aquacity kod Varaždina, gdje je nastupilo 45 natjecatelja u sprint i supersprint triatlonu.
Sprint čini750 metara plivanja, 21 kilometar bicikliranja i pet kilometara trčanja, a apsolutni pobjednici te discipline bili su muškarac i žena, oboje iz istog Triatlon kluba Rudolf Perešin s maksimalnih 100 bodova – Vjeran Skupnjak (1:09:51 sat) i Marija Lukina (1:09:57). Drugi muškarac bio je Neven Radotović (1:11:32), a treći Ivan Bančić (1:14:26). U sprintu su nastupile dvije žene, tako da drugu poziciju zauzima Višnja Bunić (1:24:10).
Supersprint sastoji od 375 metara plivanja, 14 kilometara bicikliranja i 2,5 kilometra trčanja. Maksimalnih 100 bodova osvajaju Antonio Jerešić (TK Swibir, 43:17 minuta) i Danijela Krobot (Trkački klub Kotoripski begači, 52:44). Drugo i treće mjesto u muškoj konkurenciji zauzimaju Mihael Krobot (45:45) i Nikola Pravica (47:35). Eleonora Fotak (56:40) bila je druga, dok je Dijana Radotović (57:01) bila treća od četiri žene u ovoj disciplini.
U Aquatlonu koji iznosi 70 metara plivanja te 700 metara trčanja, nadmetale su se tek Zara i Dora Horjan, u kojem je Zara (5:45) odnijela uvjerljivu pobjedu s razlikom od gotovo šest minuta.
Drugo kolo održat će se 21. srpnja na istom mjestu, u isto vrijeme. Prati situaciju na FB STRANICI i FB DOGAĐAJU.
Grčevi i magnezij često se stavljaju u isti koš – u trenutku kada dođe do grčeva u mišićima, žurimo u ljekarnu ili specijaliziranu trgovinu, gdje nas prodavač brzo upozori da je to vjerojatno nedostatak magnezija. U ljetnim mjesecima, kad se znojimo više, mnogi ga kupuju preventivno. Magnezijev klorid u percepciji gotovo svakoga tko se već počeo držati tog minerala, smatra se čudesnim lijekom za rješavanje svih problema današnjeg svijeta. Također, preporučuje se za maratone ili penjanje na visini.
Pritom se moramo zapitati je li magnezij stvarno mineral koji bi spriječio grčeve kod velikog napora. Mi, koji smo suočeni s grčevima svaki dan, iz iskustva znamo da mnogi aktivni sportaši uvode magnezij, ali to ne rješava problem. Biciklisti na biciklu, trkači maratona, plivači tijekom treninga, penjači u planinama. Što je onda pogrešno? Je li to oblik magnezija koji se unosi pogrešno? Je li uzrok možda negdje drugdje?
MAGNEZIJ I UČINKOVITO DJELOVANJE NEUROMIŠIĆNIH SUSTAVA
Što bi sportaš trebao znati o magneziju? Magnezij je za izdržljivost sportaša vjerojatno najvažniji mineral jer je uključen u gotovo sve fizičke procese, ali značaj koji mu se pripisuje pri sprječavanju grčeva nije opravdan. Međutim, on ima i druge prednosti. Paradoksalno, sportaš izdržljivosti, ponajviše biciklist, zbog prirode svoje “rekreacije” podložan je dodatnom stresu, odnosno opterećenju živčanog sustava – magnezij je element koji tome može odoljeti. Ovaj mineral, na najmanjoj, ionskoj razini, kontrolira prijenos živčanih signala – tako da kalcijevi ioni ubrzavaju prijenos informacija, a magnezij to zaustavlja.
U idealnom slučaju, uzbuđujuća i inhibitorna faza neprestano se izmjenjuju u sinapsi, što se prevodi u normalan, uravnotežen prijenos informacija. Međutim, zbog prehrane siromašne magnezijem, može se dogoditi da su ioni kalcija često pretjerano aktivni. Neuron može “skliznuti“ u stanjeprevelike uzbuđenosti (hiperekscitacije) i pretjerivati signaliziranjem – s druge strane, sinaptičko skupljanje čini receptor sve manje osjetljivim. Prema tome, osoba s trajnim nedostatkom magnezija previše je uznemirena, a informacije sve teže dolaze do željene točke. To se vidi kao opći umor, razdražljivost, zbunjenost, obamrlost, glavobolje jer živčani sustav nadzire sve naše fiziološke sustave.
Neravnoteža elektrolita može se pretvoriti u poremećaje u funkcioniranju bubrega, srca, visokog krvnog tlaka, nepodnošljivosti glukoze i svih poznatih konvulzija. S obzirom da najmanje dvije trećine populacije pati od granične hipomagnezijemije, ipak, za sportaša je bolje da ima malo previše magnezija nego samo malo. Provjerite je li magnezij u hrani dovoljno zastupljen – osobito ako jedete unaprijed pripremljenu hranu. Kada odlučujemo o aditivima, ti oblici bi se trebali dobro apsorbirati. Koji je magnezij najbolji? Stavili smo magnezijev citrat, magnezijev malat ili magnezijev kelat – ako kupimo magnezijev citrat, dobili smo dobar magnezij, a zatim smo uštedili novac za ručak. Magnezijev klorid se promovira kao najbolji oblik ovog minerala iz jednostavnog razloga – njegova proizvodnja je relativno jeftina.
UZROCI GRČEVA
Prije nego što odgovorimo na pitanje što izaziva grčeve, moramo razumjeti kako mišić funkcionira. Svi smo već čuli za kraticuATP. To je molekula adenozin-trifosfata, koja se koristi kao skladište za prijenos energije unutar stanica – bez nje niti najmanji dio stanice, niti najveći mišić ne mogu funkcionirati. Pravi izvor energije za kontrakciju i opuštanje mišića nastaje kada se ATP s magnezijem poveže u aktivni spoj Mg-ATP. Ovaj biološki aktivni ATP-a omogućuje funkcioniranje stanica, a time i mišićni rad – kontrakciju i proširenje mišića. Magnezij, također, radi izravno – prijenosom magnezijevih iona kroz stanične membrane, kontroliraju se živčani impulsi i osiguravaju mišićne kontrakcije. Kad želimo nešto učiniti, pri tjelesnoj aktivaciji mišić se skuplja, obično pri uzimanju nekog tijela, težine, lopte ili pritiskom na pedalu. Prati opuštanje ovog mišića i aktivaciju suprotnog mišića. Magnezij radi ovdje u suradnji sa svojim kolegom, kalcijem. Kalcij potiče mišićne kontrakcije, a magnezij uzrokuje njegovo opuštanje. Ako ima previše kalcija, dolazi do grča. No, iako se ova suradnja iona čini logičnom i jednostavnom, moramo se zapitati koliko utjecaj homeostaze (ravnotežni procesi) unutar tijela uopće može utjecati na nas?
Izuzetno je teško odgovoriti na to pitanje. Mišić ostaje u kontrakciji iz različitih razloga – tu blokadu ne pokreće pojedinačni uzrok, nego su u igri najmanje dva:
Dehidracija i neravnoteža elektrolita– elektroliti (minerali) postaju neuravnoteženi zbog znojenja (smanjivanja volumena stanice) i prekomjernog unosa obične vode (prekomjerni volumen stanice)
Promjene volumena krvi i plazme– takve promjene karakteristične su za dugotrajne aerobne napore, kao što su ultratrailovi ili utrke biciklističkih staza koje traju nekoliko dana
Vježba na visokoj temperaturi– također se podudara s dehidracijom (hiperkalcemija, hiponatremija ili hipomagneziemija)
Mišićna iscrpljenost– mišić se oštećuje (katabolizam), jer je zaliha glikogena premalena i aktivira se anaerobni metabolizam. Živci preplavljuju metabolite te se koncentracija neurotransmitera smanjuje, što znači da mišić ostaje u grču
Neutvrđeni zdravstveni problemi(dijabetes, problemi s bubrezima, distonija, itd.)
ŠTO SE MOŽE UČITI OD ISTRAŽIVANJA?
Iako su teorije o nedostatku magnezija obično anegdotske, studije ne inzistiraju na tome da povećani unos magnezija čini veliku razliku. Meta analiza iz 2014., koja sumira prethodne studije, nije uspjela pronaći statistički značajno smanjenje grčeva u općoj populaciji, s izuzetkom trudnica. Isto tako, istraživanja provedena na sportašima i pojedincima koji se bave aktivnostima i poslovima u ekstremnim uvjetima, nisu uspjela u potpunosti potvrditi dehidraciju kao uzrok, jer su kontrakcije mišića i dalje rasle pri unosu tekućine i magnezija. Uspjeli su otkriti dvije stvari kroz istraživačke napore:
razlikovanje grčeva zbog toplinskog opterećenja/dehidracije i neuromuskularne iscrpljenosti
razlika između unosa jednog minerala i redovitog unosa elektrolita.
Potrebno je istaknuti da je ova podjela “umjetna“ i samo u svrhu olakšavnja pronalska odnosno isključivanja uzroka. Prema tome, moramo priznati da znanost nije ujedinjena po pitanju toga što uzrokuje grčeve nastale od tjelovježbe ili EAMS-a (exercise-associated muscle cramps).Valja napomenuti da toplinsko opterećenje i dehidracija inače ubrzavaju stvaranje grčeva, ali to nije jedini uzrok. Najčešće se svodi na poremećaj jer je sam mišić preopterećen odgovarajućim čimbenicima, koji također utječu na određene promjene u sinapsi. Vrlo je vjerojatno da će u nekom trenutku doći do grčeva ako se mišić s odgovarajućim opterećenjem/ritmom gura prema konačnom otkazivanju, jer se mijenja omjer kontrakcija i relaksacijskih impulsa.
Pogledajmo oba objašnjenja. Najčešće se spominje teorija dehidracije i neravnoteže elektrolita. Elektroliti su određeni minerali koji pripadaju u ione i postaju električki vodljivi (kalcij, kalij, magnezij, natrij i klorid). Golgijevo tijelo odgovorno je za uspostavljanje ravnoteže u tijelu nazvano homeostaza – ovaj mehanizam regulira funkcioniranje skeletnih mišića, kao i srca, živčanog sustava, te određuje prijenos kisika kroz tijelo i kiselinsko-baznu ravnotežu. Zbog nedovoljnog unosa tekućine, poremećena je ravnoteža elektrolita (posebno natrija, kalija i kalcija), zbog promjene volumena, povećava se i mehanički tlak na živčanim završecima. To se pokazalo kod radnika u vrućim i vlažnim uvjetima (rudari), kao i nogometaša, češće u vrućem dijelu godine. Teoretske pretpostavke idu u smjeru da koža nije sposobna za resorpcije natrija pri tako intenzivnom znojenju. Međutim, to ne objašnjava razlog zašto se mišićni grčevi u nogama javljaju i kod sportaša u iznimno hladnom okruženju – jedna petina maratonaca razvija ih na temperaturama oko 10 stupnjeva. Uspoređujući pojedince s grčevima s onima bez njih, otkrili su da su obje skupine imale usporedive vrijednosti većine mikroelemenata u plazmi, a gubitak natrija nije se previše razlikovao između skupina. Sve to govori u prilog činjenici da drugi uzroci – od nakupljanja metabolita, iritacije završetaka živaca do adaptacije prema zadanim uvjetima; također uzrokuju grčeve.
Teorija neuromuskularne iscrpljenosti već je bolje potvrđena. U sredini mišića nalazi se mišićno vreteno koje brine o kontrakciji mišića, dok Golgijevo tijelo na kraju vlakna omogućuje njegovo opuštanje. Mišićna kontrakcija nastaje kada nervni impuls dosegne motornu podlogu i aktivira transporter koji uzrokuje kontrakciju. Zbog iscrpljenosti nedostaje acetilkolin, jedan od naših glavnih nositelja, a kontrakcije i opuštanja mišića više nisu usklađeni – tako da mišić ostaje u grču. Teorija se podudara s pojavom grčeva u određenim fazama treninga. Grčevi u nogama, posebno grčevi u slabinskom dijelu bedrenih mišića, često se javljaju na kraju utrka, što se podudara s nižom aktivnošću Golgijevog tijela kad se iscrpi. S druge strane, prethodna vježba istezanja autogeno aktivira Golgijevo tijelo i inhibira (pobuđujuće) impulse motornog neurona – poznato je da je manje uobičajeno dobiti grčeve ako sportaš ima dovoljno vremena istegnuti se. Naravno, ovu teoriju treba uzeti s određenom rezervom. Teško je usporediti laboratorijski inducirane električne impulse s onima tijekom naprezanja, ali postoji i razlika između općeg nervnog signaliziranja koje upravlja radom naših glavnih podsustava, i onog lokaliziranog u mišićima gdje se pojavljuje grč. Također, granica iscrpljenosti koja izaziva grčeve u pojedinaca nije fiksna, ni pravilo, nego uvelike varira između pojedinaca kao i između pojedinačnih situacija (toplina, dehidracija, elektroliti).
KAKO SPRIJEČITI GRČEVE?
S obzirom da su grčevi u mišićima uvijek mješavina različitih čimbenika, od genetskih do ekoloških, prevencija se najčešće poduzima iz više kutova. Ako je vaša aktivnost barem srednjeg intenziteta, onda i znojenje traje dulje te preporučamo da poduzmete sljedeća tri koraka, koje je potrebno raditi kombinirano kako biste izašli na kraj s grčevima.
1. Hidracija i elektroliti –Spomenuli smo različite čimbenike koji uzrokuju grčeve, pri tome uzimajući u obzir ograničenja pojedinačnih istraživanja. U istraživanjima je utvrđeno da elektrolitska pića često nisu uspjela spriječiti grčeve jer je koncentracija tvari u njima bila preniskakako bi se povratila umjerenim znojenjem izgubljenog minerala, osobito natrija. Sportaši su to riješili dodavanjem dodatnog natrija (u obliku soli ili pripravaka) postojećem elektrolitskom piću, što je smanjilo pojavu grčeva. Osim toga, elektrolitska pića često se konzumiraju prekasno ili se ne koriste redovito tijekom svake dugotrajne aktivnosti – izotonični napitak mora se konzumirati jedan sat prije utrke.
Osnovna poanta hidracije jest da se potrošena voda i sol moraju kontinuirano nadoknađivati, a ne uzimati kao “lijek” kad je već prekasno. Preporuke stručnjaka, unatoč nekim kontroverzama, stalno se kreću oko redovitog unosa i hidracijskih pića i vode – kod osjetljivih pojedinaca u vrućim uvjetima, preporučljivo je unijeti čak 1,8 litara na sat (primjer za tenisače). Sličnepreporuke dolaze iz većine američkih institucija (American College of Sports Medicine), jer smanjenje tjelesne težine zbog dehidracije ne bi smjelo prelaziti 2%.
Što možemo naučiti iz gore navedenog? Konzumiranje hidracijskih napitaka zasigurno neće uroditi plodom po pitanju dodatne energije, a tablete magnezija nisu rješenje za grčeve. Međutim, neke studije dovele se do zaključka da se vrijeme prije nastanka grčeva, može gotovo udvostručiti ukoliko redovito koristimo odgovarajući energetsko-hidracijski napitak. U studiji u kojoj su pojedinci bili podvrgnuti grčevima nastalim od aktivnosti, vrijeme do otkazivanja mišića produženo je s 14,6 minuta (± 5 minuta) na 36,8 minuta (± 17,3 minute). To rezultira zajedničkim djelovanjem svih elektrolita koji kontroliraju kontrakciju i opuštanje mišića, kao i neizravni prijenos signala kroz sinapsu. Dodavanje glukoze, maltodekstrina ili drugog brzog šećera, koji je u svom djelovanju ekvivalent glikogena, sprečava mišićni katabolizam a time i sprečava iritaciju živčanog sustava koji isprepliće cijelu mišićnu strukturu. S obzirom da je njihovo vrijeme grčenja odgođeno čak i beta-blokatorima koji inhibiraju aktivaciju adrenergičkih receptora, mogli bismo zaključiti da se smanjenjem stresnih faktora tijekom treninga, indirektno smanjuje učestalost grčeva.
Oblik elektrolita (minerala) u izotoničnom piću ili energetskom gelu, jednako je važan kao i njihova količina – minerali se natječu za uvođenje u krvotok, od kojih su neki uklonjeni. Za dulje ili intenzivnije napore, preporuča se odabrati izotonični napitak koji ima minerale u obliku slada (tako spojenog s jabučnom kiselinom), klorida ili kelata. Izbjegavajte okside i druge manje djelotvorne oblike minerala. Pri tome, uzeti u obzir i omjer tvrde tvari i vode (hipotonično okruženje).
2. Odgovarajuća vježba – Druga strategija je režim treninga koji optimalno cilja na živčani sustav, osobito na Golgijevo tijelo. Pliometrijske vježbeuzrokuju određene neuronske prilagodbe, ali ne smijemo zaboraviti klasičnu vježbu izdržljivosti, koja općenito produljuje vrijeme do otkaza. Dobar program koji kombinira različite treninge (sprint, dugi trening, aktivna regeneracija), priprema ligamente i uspostavlja odgovarajuće neuromuskularne prilagodbe, tako da u natjecanju nema pretjerano novih situacija.
3. Istezanje– Treća strategija izrazito je podcijenjena, a ništa manje učinkovita. Istezanje, istezanje, istezanje. Metoda istezanja je ogromna, s kojom postižemo prije svega veću fleksibilnost i aktivaciju živčanog sustava. Fleksibilnost utječe na učinkovitost i regeneraciju te smanjuje potencijal oštećenja. Istezanje utječe na dva neurološka sustava koja smo već spomenuli, a koji određuju kontrakciju i opuštanje mišića – mišićno vreteno i Golgijevo tijelo; te istezanjem do određene mjere možemo prilagoditi funkcioniranje tih dvaju živčanih “uređaja“. Posebice, ono utječe na najveće skupine mišića – nakon istezanja, grčevi u nogama pojavljuju se rjeđe i kasnije. Brojne vježbe istezanja za trkače i bicikliste možete pronaći na internetu.
ZAVRŠNA OCJENA
Iako neki “stručnjaci” tvrde da nema ništa loše u dehidraciji, mi vam to ne savjetujemo. Nakon svakog maratona, hitne pomoći imaju pune ruke posla s vikend-maratoncima, koji nisu naviknuti na takva opterećenja. Česte su nesvjestice, sunčanica i problemi s bubrezima. Tijekom dugotrajne aktivnosti izdržljivosti, mišići se razgrađuju i bubrezi nekako moraju eliminirati prekomjerne metabolite – u vrućim se uvjetima događa da zbog preopterećenja, bubrezi privremeno otkažu. Trajne koncentracije elektrolita u krvi odnosno u plazmi, pomažu tijelu da uspostavi homeostazu te da bubrezi izlučuju kreatinin, sulfite i druge viškove živčanih i mišićnih metabolita.
Još jedan argument za upotrebu izotonika trivijalnije je prirode – Svi dobro znamo koliko jednoličan i nedostatan može postati okus vode tijekom napora, pa kako bismo utažili žeđ unosimo velike količine tekućine. Naravno, nije dobro pretjerivati ni u kojem smjeru, jer jednako je opasno uzeti previše, kako vode, tako bilo koje tekućine, kao i ne uzimati je dovoljno ili uopće.
Što je s izvedbom? Naši sportaši, od kojih su mnogi nacionalni prvaci, ne idu nigdje bez pića za hidraciju. Negdje smo pročitali da cilj ostvaruje dehidrirani maratonac s većim gubitkom tjelesnih tekućina. Ne želimo vam davati takve savjete – hiponatremija i toplinski udar samo su dva razloga koji bi vas trebali spriječiti u takvom ponašanju. Ako znate išta o povijesti, onda znate zašto utrku na 42 kilometra nazivamo maraton. Glasnik Fidipid (prema nekima Filipid) prošao je preko 40 kilometara između polja Maraton i Atene, vrišteći “Mi smo pobijedili”, a zatim prema legendi, umro zbog iscrpljenosti.
Pa ako ćemo vjerovati u događaj, to se vjerojatno dogodilo samo zbog gubitka minerala. Osim toga, postoje neupitni dokazi da su najbolje rezultate na dugim putovanjima i testovima ekstremne izdržljivosti, poput Ironmana, postigli pojedinci koji su konzumirali između 90-120 g glukoze na sat – većina u obliku izotoničnog pića. Sportaši, pamet u glavu!
Da sažmemo poantu – minerali sudjeluju u normalnoj kontrakciji i opuštanju mišića, ali još važnije – dopuštaju tijelu da provodi homeostazu, zahvaćajući sve organe tijela, od srca do mozga. Elektroliti reguliraju prijenos živčanih signala kroz tijelo, utječući i na fizičko zdravlje i na psihičku manifestaciju – razmišljanje, pamćenje, čak i međuljudske odnose.
Redoviti unos elektrolita u kombinaciji s dugotrajnim naporima, jedno je od boljih ulaganja u naše zdravlje i dobrobit.
Subote su uglavnom rezervirane za trailove, a protekla je, iako nemilosrdno vruća, bila termin čak za tri traila u planinskim predjelima. Dva od njih doživjela su svoje prvo izdanje – lički i hajdučki, dok je Risnjak u svojem sedmom izdanju sad već legendarna i rado posjećena utrka.
Tome u prilog ide brojka od 370, što domaćih, što stranih trkača i trkačica koji su trčali Horvatovom stazom preko Snježnika te drugim atraktivnim lokacijama Nacionalnog parka Risnjak.
Trčanje s risovima na Risnjaku
U subotu je održan popularni Risnjak Trail, utrka koja je dio lige Kvarner Trails. Sa startom i ciljem u Crnom Lugu, trčala se NP-om Risnjak u dvije kategorije – 16 kilometara s 800-tinjak metara penjanja te 30 kilometara uz 1500 metara uspona. Na dužoj stazi naziva Risnjak, među 125 natjecatelja najbrži je bio Marjan Zupančič iz Slovenije s vremenom 3:03 sata. Pavle Kruljac u cilj dolazi tri minute kasnije te zauzima drugu poziciju, dok Francuz Dimitri Chapelle za treće mjesto treba 3:20 sata. U ženskoj konkurenciji, pobjedu odnosi Irena Smojver (4:05), dok ju Maja Dolinšek iz Slovenije slijedi sa tri minute zaostatka. Talijanka Michela Biacca u cilj dolazi kao treća žena s vremenom 4:22 sata.
Kraću stazu nazvanu Ris, najbrže je svladao Dino Dorčić (1:31:59). Ivanu Kajfešu treba 1:33 sat za drugu poziciju, dok David Marot treba dvije minute više kako bi završio treći od 245 natjecatelja. Najbrža žena bila je Iva Tomić Smojver (1:57), drugo mjesto zauzima Jelena Slijepčević (2:02), a treća je bila Ivana Gršković (2:07).
Uspješno održano prvo izdanje Lika Adventure Traila
Ličko mjesto Perušić protekle je subote bio “dom“ prvog izdanja Lika Adventure Traila. Na ovoj utrci startalo je 150 trkača i trkačica na tri različite duljine – Stazi zlatnog lava, Stazi Žutog porculana te Stazi 50 nijansi zelene. Na najkraćoj stazi od 10 kilometara i 330 metara uspona, među 33 finišera slavio je Dragan Štakić (45:57 minuta).
Drugi na cilj dolazi Petko Drakulić (49:02), dok treću poziciju zauzima Marko Pražić (52:49). U konkurenciji 30 žena najbrža je bila Klara Prpić (59:33), druga je bila Nikolina Bestić (1:06 sat), a treća je na cilj stigla Mateja Sabljak (1:10).
Srednju stazu duljine 18 kilometara uz 750 metara uspona, prvi je pretrčao Ante Živković u vremenu 1:41 sat, srebro je pripalo Lukši Lukšiću (1:49), dok je treći u konkurenciji 38 muškaraca bio Zenil Vugrinec (1:51). Od trkačica prva kroz cilj prošla je Helena Gleđa (2:07:58), Marija Kurta (2:17) bila je druga, a treća od 26 žena bila je Kornelija Belovari (2:37).
Najduža staza iznosila je 32 kilometra i gotovo 70 metara uspona. S vremenom 2:46 sata prvi je kroz cilj prošao Darko Rogina, iza sebe ostavivši gotovo 21 minutu, drugoplasiranog Gorana Poznanovića. Treću poziciju u konkurenciji 15 muškaraca osvojio je Kristijan Dolenac (3:13). U ženskoj konkurenciji nastupilo je njih šest. Prva je bila Diana Kuiš (3:38), drugoplasirana Lana Ostojić (3:46), a treća u cilj utrčava Danijela Horvat (4:09).
Iz Tomislavgrada u subotu je startalo 80-ak sudionika na prvi Hajdučki trail. Trčalo se na stazama triju dužina, a zvale su se – Jatak, Hajduk i Harambaša kao najdulja kategorija. Na 37 kilometara uz 1850 metara uspona, bilo je tek osam finišera. Među njima, našla se samo jedna žena, apsolutna pobjednica – Dijana Manđeralo. Njoj je za završiti ovu utrku trebalo 6:39 sati. Pobjednik ove staze bio je Džon Jurić s vremenom 4:07 sata. Drugi stiže Vjekoslav Gašpar nakon 4:26 sata na stazi, a Emil Drmić slijedi ga sa četiri minute zaostatka i zauzima treću poziciju među sedam muškaraca.
Na Hajduku dugom 22 kilometra s gotovo 1000 metara visine, nastupilo je osam žena. Najbolja među njima bila je Lucija Križanac (2:47 sata). Vesna Ćavar pokušava ju dostići, ali u cilj dolazi kao druga tri minute kasnije. Ne zaostaje mnogo ni Jelena Gugić Boko te dolazi kao treća nakon 2:57 sata na stazi. Među 20 muškaraca pobjedu odnosi Vinko Sliško (2:04 sata). Krešimir Mrčela ne uspijeva mu oduzeti tron uz samo minutu zaostatka. Danijelu Krstuloviću – Opari za treće mjesto trebaju 2:10 minuta.
Na Jataku se trčalo 12 kilometara uz 420 metara uspona. Među 16 žena, prva u cilj dolazi Stela Ećimović (1:31). Slijedi ju Helena Vukušić sa četiri minute zaostatka, dok Mirjani Pinjuh druga pozicija izmiče za devet sekundi te u cilj dolazi treća za 1:35:22 sat. U konkurenciji od 29 muškaraca, Andriji Saviću trebao je točno jedan sat da odnese pobjedu. Drugu poziciju zauzima Jure Dugandžić (1:07), a treću Ante Bubić (1:09).
Plivački maraton u Raslini iz godine u godinu bilježi sve veći broj plivača te je postao jedan od najposjećenijih i najbolje organiziranih plivačkih maratona u Hrvatskoj. Raslinski maraton je dugogodišnji imatelj CRO CUP licence Hrvatskog saveza daljinskog plivanja i član Global Swim Series-a.
– Plivači i rekreativci, budite s nama na jubilarnom 10. Plivačkom maratonu u Raslini pored Šibenika. 10. PLIVAČKI MARATON RASLINA 2019 održati će se u subotu 20. 7. 2019. Kao i prijašnjih godina, uz tradicionalni maraton na 5 km, održati će se utrka od 1.5 km te će se održati 3 dječje utrke. Na maratonu i utrci od 1.5 km može nastupiti svatko, dok su dječje utrke podijeljene po starosti (do 8 god., od 9 do 10 god., te od 11 do 12 god.). Start maratona na 5 km i utrke od 1.5 km je u 10:00h, dok dječje utrke startaju u 11:30h. Kotizacija za maraton od 5 km iznosi 80 kn, za utrku od 1.5 km iznosi 60 kn, dok su dječje utrke bez kotizacije. Za sve natjecatelje maratona od 5 km i utrke od 1.5 km osigurana je hrana, piće, originalne promotivne majice i diplome o sudjelovanju. U Raslini će vas dočekati već poznata domaćinska i sportska atmosfera. – poručuju organizatori.
Prijavu za maraton od 5.000 m i utrku od 1.500 m možete obaviti OVDJE najkasnije do petka 19. 7. 2019. u 23:59. Prijave za dječje utrke se obavljaju u jutro na dan maratona. Ostale propozicije i pravila maratona možete vidjeti na www.raslina5km.com.hr a informacije možete vidjeti i na Facebook stranici maratona: https://www.facebook.com/raslina5km/
– Ove se godine očekuje još veći broj plivača te dobra zabava i lijepa sportska atmosfera. Ukoliko vam je 5 km previše, dođite na utrku od 1.5 km. Dovedite i svoje dijete da se zabavi na dječjim utrkama i bude dio ove tradicionalne sportske manifestacije – zaključuju organizatori.
Atmosferu s prošle godine možete vidjeti u fotogaleriji i videu:
U švicarskom Zermattu u nedjelju je održano Europsko prvenstvo u planinskom trčanju. Hrvatska reprezentacija sastavljena od tri muškarca i tri žene, također je nastupila na stazi dugoj 10 kilometara uz više od 1000 metara uspona. Najistaknutiji rezultat reprezentacije bio je podjela devetog mjesta u ženskom ekipnom poretku sa slovenskom reprezentacijom.
Među 250-ak atletičara iz 29 zemalja, najbolje plasirana naša predstavnica bila je Barbara Belušić na 18. mjestu, Anda Tomaš bila je 39., a Veronika Jurišić 49. Izbornik Dragan Janković komentirao je rezultate svoje ekipe.
– Barbara je bila jako ugodno iznenađenje, nakon što je 10 dana bila na visinskim pripremama na Rogli. To igra veliku ulogu, kako se utrka odvija na dosta velikim visinama i rjeđem zraku od onoga na koji smo mi navikli. I Veronika i Anda bile su dobre, s tim da je Veronika dan ranije, u subotu trčala Zermatt Ultra Marathon, zbog kojeg je vjerojatno prvenstvo istrčala umornija – osvrnuo se Janković.
U muškoj konkurenciji najbolje plasirani Hrvat bio je Nikola Špoljar sa 61. pozicijom, Igor Goričanec dolazi 68., a Marko Gorički 73. U ekipnom plasmanu naši su seniori bili ukupno 17.
– Dečki su trčali očekivano, mogli bismo reći da je to bila gotovo preslika situacije sa SP-a u trailu. Ipak, u trailu su vrhunske cure dolazile prije naših dečki, a ovaj put su dečki imali prednost pred najboljim planinskim trkačicama. Da sumiramo, sa curama smo uspjeli dobiti mnogo više reprezentacija od očekivanog, ali u muškoj je sve bilo u okvirima očekivanja – stručan je izbornikov sud.
Janković tvrdi kako očekivanja nisu bila visoka, s obzirom na to da se kontinuitet takvih rezultata održava već godinama, jer nema svježe krvi. Jedini je Marko Gorički nastupio kao debitant.
– U reprezentaciji su godinama već iste cure i dečki, a nema to tko osvježiti. Vani se napreduje, a naša ekipa polako stari. Veronika i Barbara vjerojatno su sad trčale svoja zadnja prvenstva. Veronika je službeno bila najstarija učesnica na prvenstvu, za hrvatsku planinsku reprezentaciju trči već 18 godina, dok Barbara ima čak već 22 nastupa u njoj – objašnjava trener.
Također, osvrnuo se na promjenu trendova u outdoor trčanju. Kaže kako je danas fokus uglavnom na trailu, dok se planinsko trčanje svelo uglavnom na prvenstva.
– Zanimljivo je da je sad dominirala Engleska koja nema planinu, čime nema ni planinsko trčanje, ali oni su stara škola fokusirana na kros. Iako su, kao i uvijek na ovakvim natjecanjima, dominantne alpske zemlje poput Francuske, Švicarske i Njemačke, ovaj put nije pobijedio planinski pokret, nego čisto atletski. Englezima su vjerojatno veliku ulogu, također, igrale visinske pripreme. Oni su bili mjesec dana ovdje, kako bi se adaptirali na visinu – Jankovićev je zaključak.
U sklopu EP-a i jedan ultramaratončić
Kako je spomenuto, dan prije prvenstva Veronika Jurišić istrčala je i Zermatt Ultra Marathon. Priča kako je ove godine, kvalificiravši se za EP, dobila još jednom priliku vratiti se u Zermatt, iako već godinama ne ide na planinska kratka prvenstva. Ondje je od 2002. do 2005., svake godine trčala GrandPrix planinski kup, ali potajno je imala još jednu ultramaratonsku želju…. Naime, Europsko prvenstvo dio je velikog trkačkog vikenda u Zermattu – festivala koji uključuje poznati Gornergrat Zermatt Marathon i Zermatt Ultra Marathon.
Zermatt marathon starta iz mjesta St. Nicolaus na 1116 mnv i završava na Riffelbergu na 2585 mnv, što ga čini maratonom s najvišim ciljem u Europi. A prema Veronikinim riječima, s obzirom na pogled na impresivni vrh Matterhorn (4495 mnv) – i jednom od najatraktivnijih maratonskih staza.
– Međutim, Zermatt Marathon je, kao i ja, s godinama razvijao ultramaratonske sklonosti. Tako je 2010. godine, skupina od desetak maratonaca odlučila ne stati na cilju maratona u Riffelbergu, već su samo protrčali kroz ciljni luk i nastavili se utrkivati do vrha Gornergrat (3089mnv). Organizatori su shvatili njihovu poruku i tako od naredne godine postoji i Zermatt Ultra Marathon Gornergrat – kilometražom ne mnogo duži od maratona, ali zato dosta zahtjevniji – s dodatnih 500 visinskih metara te ulaskom u zonu preko 3000 mnv i s jednim od najimpresivnijih pogleda u zadnjim kilometrima utrke – opisuje nam Veronika utrku kojoj ultramaratonka u njoj nije mogla odoljeti.
“Moj prvi cilj iznad 3000 metara“
Tako su se Veronika i njen trener Dragan Janković, u subotu prije prvenstva našli na startu u St.Nicolasu – on s maratonskim startnim brojem, a ona s ultramaratonskim.
– Mislim da nikad nitko u povijesti prvenstava na kratke pruge, nije išao dan prije trčati bilo kakvih 50 kilometara, a kamoli utrku s 2600 metara uspona. Ma to je drugi svijet! To su brzi, većinom mladi trkači, a ja sam tamo potpuni čudak. Iako meni kao ovisnici o kilometrima, 50 kilometara ne predstavlja neku veliku, neobičnu dužinu, ipak je vrlo čudno da netko trči planinsku ultru i sljedeći dan prvenstvo – priča nam Veronika kroz smijeh.
Plan joj je bio ići lagano i prvu polovinu utrke koja je ravnija, prema njenim riječima, zaista je držala neki ritam treninga.
– Međutim, onda su počeli usponi i zbilja sam uživala u tim pogledima i pentranju. Čak sam i fotkala. Nisam imala osjećaj da sam visoko u poretku jer su na stazi istovremeno bili i ultraši i maratonci i polumaratonci koji startaju u različito vrijeme s različitih lokacija, pa stalno nekog prestižeš.
Kad sam prošla cilj maratona u Riffelbergu i ušla u daleko najljepši dio staze – strm za poludjeti, stjenovit, svuda uokolo strše snježni 4000-njaci i Matterhorn u svom punom savršenstvu – tek tad sam ostala sama i rekli su mi na okrepi da sam druga žena. Ulazak u cilj bio je zbilja nezaboravan… moj prvi cilj iznad 3000 metara nadmorske – puna je dojmova naša sugovornica.
Piše: Martina Maloča
Foto: Veronika Jurišić i Nikola Špoljar
U nedjelju se 660 trkačica i trkača, u idiličnom okruženju dvorca Trakošćan borilo za mač grofa Draškovića. Naime, Ak Varaždin po peti je put uspješno organizirao Utrku za mač Grofa Draskovicha, u dužinama od pet i 10 kilometara s vrlo teškim usponom do dvorca odnosno cilja.
Borbu s nelakom, neravnom stazom i tih posljednjih 400 metara dugog uspona pod vrelinom ljetnog sunca, ipak je spasila hladovina koja prati stazu oko dvorca i jezera. Uz dobru organizaciju te atraktivno okruženje vrijedno razgledavanja i poslije utrke, finišerska medalja u obliku mača još je jedan izazov zbog kojeg se ova utrka masovno pohodi.
Utrku građana od pet kilometara uz 92 metra uspona, završilo je 164 muškaraca i 185 žena. Najbrži među njima bio je Danijel Peček, a stazu je svladao za 19:24 minuta. Drugi Bruno Kos u cilj utrčava u vremenu 19:50 minuta, dok ga Đuro Komlenović u cilj slijedi s 25 sekundi razlike i zauzima treću poziciju. Među ženama, slavila je Simona Jambrošić s vremenom 22:27 minute. Druga dolazi Helena Gleđa (25:00), a treća Vanja Rupčić (26:00).
Glavna utrka iznosila je 10 kilometara i 131 metar uspona. Završilo ju je 215 muškaraca, među kojima je pobijedio Ante Živković, istrčavši stazu za 38:10 minuta. Dvadeset sekundi kasnije u cilj utrčava Andrej Hladnik i zauzima drugu stepenicu postolja, dok trećem Matiji Zadravcu za istu stazu treba 40:05 minuta. Ana Štefulj bila je zlatna među 99 trkačica, s vremenom od 41:55 minute. Tea Faber osvaja drugo mjesto za 45:03 minuta, a Paula Šimunčić treće (45:20).
Brdsko biciklistički klub Asi i SRD 315 Sjeverozapad uz potporu grada Ivanca, organiziraju jedinstvenu utrku na prostoru sjeverozapdne Hrvatske – ALLROUND Ivančica 2019. Ponovno se družimo na Allround Ivi i to čak tri dana! Ako imaš volje i spreme za jedinstvenu trodnevnu brdsku avanturu, priključi se planinarenju, brdskom biciklizmu i brdskom trčanju. Ovogodišnja novost je canihike odnosno planinarenje sa psima.
Događanja počinju upravo canihikeom u petak. Ako sam planinariš i imaš i fit psa koji se dobro slaže s drugim psima, povedi ga sa sobom na besplatno planinarenje u društvu ostalih natjecatelja i pasa.
Dok pas slobodno trčkara pokraj tebe…
Canihike je, uz još poznatiji canicross, jedna od novijih disciplina zajedničke rekreacije vlasnika i pasa. Konkretno, radi se o planinarenju odnosno trčanju sa psima. Tijekom planinarenja većina pasa je puštena, za razliku od canicrossa kad pas cijelo vrijeme mora biti na povodcu i trčati u timu sa svojim vodičem.
Registracija za pseće planinarenje je na dan događanja od 17:10 do 17:40 sati u Prigorcu na parkiralištu, kraj table, a starta se s istog mjesta u 18 sati. Ruta će biti planinarski uspon po stazi Konj, u dužini 2.6 kilometra sa 615 metara uspona, a prelazak preko Velikog konja je obvezan. Cilj je u planinarskom domu na vrhu.
Montićem sa Žganog vina na pivo na vrhu
Allround Ivančica vikend nastavlja su u subotu, 13. srpnja s brdskim biciklizmom. Biciklistički uspon starta u Prigorcu kod izvora Žgano vino, u 18 sati. Vozi se makadamom u dužini devet kilometara, a sa 650 metara uspona. Cilj je, također, planinarski dom na vrhu Ivančice.
Na vrhu se možeš odlučiti i na kampiranje uz dobro društvo. Spavanje je moguće i u planinarskom domu na Ivančici, ali u vlastitoj organizaciji.
Sad još i trči za finišersku majicu!
Posljednji dan, nedjelja, rezerviran je za brdsko trčanje. Start je 14. srpnja u devet sati, u Prigorcu na parkiralištu, a cilj je planinarski dom. Trkački uspon u dužini pet kilometara vodit će planinarskom stazom Prekrižje, koju čini makadam i uspon od 600 metara.
Bodovanje će se obavljati po principu zbrajanja vremena uspona.
Požuri s prijavomjer prvi rok je u ponedjeljak, 8. srpnja do 23:59 sati. Startnina uplaćena do tog roka iznosi 90 kuna za sva tri dana i uključuje majicu. Drugi rok prijava je nakon ponedjeljka, a moguće su i na dan utrke. Međutim, startnina u tom roku iznosi 120 kuna za tri dana i ne uključuje majicu.
Još je jedan uvjet kako biste zaslužili finišersku majicu – morate završiti sva tri uspona! A troje prvoplasiranih u muškoj i ženskoj kategoriji u ukupnom poretku, očekuju medalje.
Sudjelovanje na canihikeu je besplatno te prijave nisu potrebne.
Nakon svibanjskog uspješnog otvaranja sezone triatlona, najvećim triatlonom u Hrvatskoj, Plava Laguna 5150 Poreč, istoimeni organizator donosi još dvije utrke. Plava Laguna kao vlasnik Ironman licence, kolovoz je predvidio za obiteljsko sportsko druženje– Iron Girl i IronKids.
Poreč je jedno od najpopularnijih turističkih odredišta u Hrvatskoj koje oduzima dah svojom ljepotom i bogatom poviješću. Za avanturiste željne boravka na otvorenom, ovaj dio Istre idealna je destinacija koja nudi prekrasnu obalu i more samo nekoliko minuta od fascinantne unutrašnjosti s mnoštvom mogućnosti za trčanje, plivanje, planinarenje i biciklizam. Stoga, ovakve dvije utrke idealan su način da obitelj u jeku sezone provede aktivan godišnji odmor.
Utrka za čelične cure
Iron Girl Poreč poseban je događaj namijenjen isključivo ženama i djevojkama iznad 16 god. Ovdje će se sportašice moći okušati u trčanju, a cijeli se događaj po prvi put odvija u prelijepoj laguni Zelena Resorta.
Utrka starta u Ski Liftu Zelena Resorta 6. kolovoza u devet sati. Registracija se obavlja na licu mjesta, u hotelu Molindrio Plava Laguna ujutro prije događaja, ili dan ranije od 18 do 20 sati. Dužina staze iznosi3,6 kilometra, a trasa obilazi cijeli zaljev – isprva u jednom pravcu, vraća se kroz startno-ciljnu liniju, potom ga obilazi i na drugu stranu te se vraća u cilj.
Natjecateljice po odrađenoj utrci dobivaju zasluženu finišersku medalju i majicu. Sve hrabre žene koje se žele okušati na ovoj utrci, mogu se prijaviti na službenoj stranici.
Prva utrka vašeg mališana
Neka to bude natjecanje u obiteljskom stilu! – riječi su organizatora. Stoga, Plava Laguna osmislila je način kako bi i vaše dijete bilo dio ove popularne utrke. Na IronKids utrku koja se održava isti dan kad i Iron Girl, također, u Zelena Resortu, svoje klince i klinceze možete prijaviti putem stranice Ironman.com.
Hrvatsko izdanje utrke IronKids Poreč pruža djeci od šest do 15 godina priliku da se okušaju u (možda i prvoj) pravoj utrci. Ona također startaju 6. kolovoza iz Ski Lifta u Zelena Resortu, ali u večernjim satima kad se mame odmore od svoje utrke. Utrke će se odvijati za pet dobnih skupina, a odvijat će se od 18 do 20 sati.
Registracija na licu mjesta predviđena je u hotelu Molindrio Plava Laguna na dan utrke od sedam do osam sati ujutro i od 15 do 17 sati, ili dan ranije od 18 do 20 sati kao i za utrku Iron Girl. Svaki mali natjecatelj i natjecateljica za hrabru će borbu, sa završenom utrkom dobiti medalju oko vrata i majicu.
Dobne skupine i udaljenosti/discipline po dobnim skupinama:
6-7 g. – 400 m
8-9 g. – 800 m
10-11 g. – 1.200 m
12-13 g. – 1.600 m
14-15 g. – 2.000 m
Obje utrke limitirane su na 500 sudionika, stoga organizator poziva sve na brzu reakciju po pitanju prijava. Dosad, na oba događaja već ima prijavljenih sudionika iz Hrvatske i s emitivnih tržišta. Također, pratite službeni FB profilPlava Laguna 5150 Poreč Croatia, kako biste bili u tijeku.
Utrke koje priređuje Plava Laguna samo su “pojačanje“ za obiteljsko i prijateljsko uživanje u suncu, moru i druženju u porečkom Zelena Resortu, gdje sve što vam treba za sportski odmor možete naći nadomak ruke.
Također, obavještavamo da su već otvorene prijave za 2. triatlon Plava Laguna 5150 Poreč Croatia, koji će se održati iduće godine 10. svibnja.
U nedjelju 30. lipnja 2019., kod sportskog centra Gornja Stubica i na jezeru Bajer u Bedekovčini, uspješno je održan 18. Zagorski triatlon – kup Hrvatske apsolutno u sprint triatlonu i mini akvatlonu za početnike. Uz te glavne utrke bile su još u programu sljedeće promo utrke: akvatlon za kadete, utrka djece i građana u trčanju.
Prvo su nastupali najmlađi akvatlonci: početnici A i B koji su 100m plivali i 500m trčali te kadeti koji su imali 375m plivanje i 1.4km trčanje. U kategoriji početnika i početnica te ukupno pobjedu u toj utrci odnio je Patrik Dinjar iz TK Rudolf Perešin. Ovo je bio njegov prvi nastup na ovakvoj utrci pa mu želimo još puno novih i da se u budućnosti možda okuša i u triatlonu. Osim Patrika, pobjedu za TK Rudolf Perešin odnjela je i njegova mlađa sestra Helena Dinjar u kategoriji početnica A te Petar Hren u kategoriji početnika A. U utrci akvatlona za kadete najbrži bio je Tin Rebić iz TK Swibir.
Glavna utrka dana bila je sprint triatlon koja uključuje 750 m plivanja, 20 km bicikla i 5 km trčanja. Kao i obično plivački segmet utrke se održao na Bedekovčanskim jezerima, nakon čega se biciklistički dio vozio od jezera Bajer do sportskog centra Gornja Stubica gdje se završilo sa zadnjim segmentom utrke, trčanjem.
Pobjednik utrke bio je poznati slovenski triatlonac Matija Meden iz 3KM Maribor, drugi Martin Štefan iz TK Zrinski i treći Tin Kaurić iz TK Velika Gorica..
Kod žena prvo mjesto osvojila je članica TK Rudolf Perešin Marija Lukina, koja je ponovila ovaj uspijeh iz 2016. godine. Druga je bila Dunja Gorup iz TK Maksimir i treća Ana Šumah iz Slovenije (TK 3KM).
U sprint triatlon utrkci također su se natjecale i štafete od kojih je najbrža bila također domaća štafeta “METALIS” (u sastavu Matija Lukina, Marko Đurđević i Stjepan Martinić). Druga je bila štafeta: SLJEMENAŠI(CA) a treća VK ZAGREB. Štafeta TK Rudolf Perešin (u sastavu: Marija Borovec, Krunoslav Borovec i Stela Cvetković) zauzeli su 4. mjesto.
Poslije sprint triatlon utrke održane su još i promotivne utrka djece i građana u trčanju.
Drugo izdanje European Running Business Conference održat će se u glavnom gradu Češke, Pragu, Hotelu Hilton od 6. do 8. rujna 2019. Na jednom mjestu će organizatori i partneri atletskih utrka iz Europe i svijeta imati priliku susresti se i upoznati s najnovijim stvarima iz trkačke industrije i upoznati se s iskustvima najboljih.
Ujedno se taj vikend u Pragu održava i cestovna utrka na 10 km u organizacija RunCzech, domaćina ovogodišnje konferencije i jedna od IAAF Golden Label utrka.
Prije dvije godine, prvi ERBC održan je u Frankfurtu i odlično je prihvaćen od svih subjekata uključenih u trčanje te nacionalnih saveza. Veliki broj tema prezentiran je od strane vrhunskih svjetskih stručnjaka i direktnih sudionika trkačkih događanja.
ERBC je definitivno mjesto gdje možete doznati sve što vas zanima iz svijeta trčanja i mjesto gdje imate priliku upoznati organizatore utrka iz svih dijelova svijeta.
Sve informacije o konferenciji možete pronaći na službenoj stranici ERBC gdje se ujedno možete i registrirati za sami događaj.
Svi organizatori utrka u Hrvatskoj mogu iskoristiti kod za popust na redovnu cijenu prilikom registracije upisom “CRO@ERBC2019“. Za dodatna pitanja možete kontaktirati mailom na race@akmaraton2000.hr
Uz Huevos Rancheros odnosno jaja na rančerski, poširana jaja na Benedict način, omiljeni je način na koji volim jesti ovu namirnicu bogatu proteinima. Poširanje jaja još je jedna tehnika, gdje možeš uživati u savršeno meko kuhanom žumanjku koji se razlijeva po tvojem tostu. A jaje u kombinaciji s namazom od avokada, kao namirnice bogate nezasićenim masnim kiselinama, pruža ti idealni hranjivi sportski obrok za izgradnju mišića.
Prvo ćemo zajedno svladati tehniku poširanja jaja, no ovaj put ih nećemo spravljati na Benedict način – na engleskom muffinu (pecivu) ili tostu, s hrskavom slaninom ili šunkom i uz hollandiase umak. Neka nam to ostane zimska, malo konkretnija verzija jela, a u ovom ćemo slučaju pribjeći jednoj lakšoj ljetnoj verziji sendviča s namazom od avokada, integralnim tostom i salaticom. Može se reći da se tu čak, zahvaljujući avokadu, ide u smjeru meksičke inačice Huevos Benedictos – samo nedostaje salsa i kobasica chorizo 😉 .
Jaje naše svagdašnje
Za jaje znamo koliko je važno u prehrani sportaša kao bogat izvor proteina za izgradnju mišića i ostalih tkiva. Spravljeno u ovoj kombinaciji namirnica i na način kuhanja odnosno poširanja, njegove kalorije svest ćemo na najmanju moguću mjeru. Niskokalorični bjelanjak zauzima dvije trećine jaja, dok je žumanjak primarni izvor masti. Iako s velikim udjelom kolesterola, studije posljednjih godina govore kako kolesterol iz jaja nema negativan utjecaj na njegovo povišenje u krvi čovjeka. Štoviše, smatra se da konzumacija žumanjaka povisuje dobar kolesterol (HDL), dok su visine lošeg kolesterola (LDL) u granicama normale.
U VIDEU POGLEDAJ POSTUPAK POŠIRANJA JAJA
Avokado – mastan, ali bez kolesterola
Avokado u najvećoj mjeri, također, čine masti te on sadrži najveći udio bjelančevina među voćem. Međutim, tu se radi o jednostruko nezasićenim masnim kiselinama koje, kao i kod maslinovog ulja, snižavaju razinu kolesterola u krvi. Savjet je jesti namaz od avokada u kombinaciji s, primjerice, pirovim kruhom iza treninga, barem sat vremena. U tom slučaju u organizam ćeš unijeti savršenu ravnotežu proteina, masti i dobrih ugljikohidrata.
Upravo iz tog razloga ovaj obrok nisam nazvala doručkom, iako neće smetati ni ako ga pojedeš za doručak. Samo mu je učinak nakon treninga veći – visoko je nutritivan i opskrbit će organizam potrebnom energijom poslije treninga. Štoviše, avokado je preporučena namirnica za one koji vježbanjem žele izgubiti na kilaži – unosiš manje kalorija, a osjećaj sitosti traje. Bogat je dijetnim vlaknima, čime pogoduje i probavi. Također, bogat je kalijem, magnezijem, kalcijem i vitaminom E i C te sadrži brojne druge hranjive tvari.
Osobno, njegov me okus ne oduševljava. Morala sam mu dati šansu mnogo puta dok ga nisam, napokon, odlučila uvrstiti u redovni jelovnik zbog njegovih dobrobiti. Nemoj me krivo shvatiti i odmah dići ruke, on nije neukusan – on jednostavno nema nikakav okus koji bi se mogao definirati. Ipak, ima vrlo zanimljivu kremastu teksturu pogodnu za spravljanje namaza te je idealan, da njegov neutralan okus nadopuniš drugim intenzivnijim sastojcima – češnjakom, svježim začinskim biljem, ljutim papričicama, limunovim sokom…
Kako očistiti avokado
Avokado se konzumira sirov. Počesto ga u trgovini nalazimo tvrdog kao kamen pa moramo pričekati pokoji dan da malo omekša. Na internetu potraži tehnike kako pospješiti njegovo sazrijevanje, a ovdje ćemo pojasniti kako se čisti. Znači, ne smije biti premekan, nego tek malo omekšao na pritisak prstiju. Zareži ga kružno po dužini do koštice pa ga oštricom noža razdvoji i izvadi košticu. U mekoj unutrašnjosti polovica, načini vodoravne i okomite rezove da od tkiva ispadnu kockice – ali do kože, pazi da ju ne zarežeš! Potom polovice samo izvrni i kockice otkloni s kože u zdjelu.
POŠIRANA JAJA I NAMAZ OD AVOKADA NA INTEGRALNOM TOSTU
Kockice očišćenog AVOKADA ubaci u zdjelicu sa 100 g SVJEŽEG SIRA ILI KREM NAMAZA. Na avokado dodaj 1 žlicu soka LIMUNA koji pomaže avokadu da ne oksidira. Također, dodaj 1 žlicu MASLINOVOG ULJA, 1 režanj prognječenog ČEŠNJAKA, 1 žlicu nasjeckanog PERŠINA ili BOSILJKA te SOL i PAPAR po ukusu. Sve izmiješaj štapnim mikserom u kremastu teksturu.
Po želji ispeci 2 kriške INTEGRALNOG KRUHA u tosteru, a možeš ga jesti i ovako vulgaris.
Zakuhaj oko 1,5 l VODE sa do 100 ml JABUČNOG ili ALKOHOLNOG OCTA, 1 listom LOVORA, 10 zrna PAPRA, oko 6 KLINČIĆA te 1 žlicom ŠEĆERA i 1 žličicom SOLI. Pusti da sve zakuha te ostavi kuhati još 10 minuta.
Smanji vatru pa nježno dodaj jedno po jedno jaje prethodno razbijeno u manje posudice ili šeflju, kako je opisano u VIDEU. Kuhaj na tihoj vatri oko četiri minute da bi žumanjak ostao mekan te pažljivo šupljikavom žlicom, jedno po jedno jaje stavljaj na tostove premazane namazom od avokada.
Sendvič posipaj sitno sjeckanim PERŠINOM ili VLASCEM te posluži uz salatu od MLADOG ŠPINATA ili RIKULE.
Ne zaboravimo još…
Svježi kravlji sir, također je izvor povećane vrijednosti bjelančevina za sportaše, a obiluje i esencijalnim aminokiselinama, mastima i mineralima (natrij, kalij, kalcij). Isto tako, zadržava sve nutrijente mlijeka koji su topivi u mastima.
Popajevo omiljeno povrće – špinat koji mu daje snagu, riznica je vrijednih nutrijenata. Da te ne zamaram nabrajanjima, on pruža ogromne zalihe hranjivih tvari u odnosu na svoju kaloričnu vrijednost. Primjerice, šalica kuhanog špinata sadrži šest puta dnevne preporučene količine vitamina K koji čuva kosti održavajući razinu kalcija u tijelu. Također, špinat djeluje protuupalno i antioksidativno.
Intergralni kruh ili, spomenuti, pirov kruh izvor je ugljikohidrata, a cjelovite žitarice u njemu čine onaj “dobri“ dio.
Memorijal Marijana Pedišića poznatiji kao Zagreb Open, natjecanje je u olimpijskom triatlonu koji će se održati 13. srpnja 2019. na zagrebačkom Jarunu. Triatlon klub Zagreb, Hrvatski triatlon savez te Zagrebački triatlon savez organiziraju ovu utrku već 23. godinu.
Na Zagreb Openu nastupiti mogu svi punoljetni rekreativci, kao i licencirani članovi HTS-a. Start utrke je u 8.30 sati na zapadnoj strani Jaruna kod mosta za otok s tribinom. Utrka započinje plivanjem u duljini 1500 metara, a kretat će se trasom u obliku slova „V“. Slijedi biciklistički segment na ravnoj cesti s dva polukružna okreta, što čini šest krugova u zbroju 37.2 kilometra. Utrka završava trkačkim segmentom na ravnoj stazi. Čine ju četiri kruga od po 2.5 kilometra, odnosno ukupne duljine 10 kilometara.
Cesta po kojoj se vozi biciklistički dio utrke bit će potpuno zatvorena za promet do 11 sati. Natjecanje se održava po pravilima ITU i ETU, što znači da je, između ostalog, obvezna upotreba biciklističke kacige u biciklističkom segmentu. Vožnja u zavjetrini dozvoljena je samo iza natjecatelja istog spola te su dozvoljeni samo kratki aerobarovi. Također, TT bicikli nisu dozvoljeni, a radi kontrole biciklističkog segmenta svi bicikli moraju imati brzinomjer. Vremenski limit utrke je četiri sata.
Za sve natjecatelje bit će osigurana okrepa, ručak nakon utrke i tuševi. Također, svaki natjecatelj dobit će i finišersku medalju. Prvo troje u muškoj i ženskoj kategoriji u apsolutnom poretku osvaja pehare, dok se prvo troje po kategorijama i u štafeti nagrađuju medaljama i prigodnim nagradama.
Pretprijave su otvorene do četvrtka, 11. srpnja za pojedince i za štafetu. Registracija, plaćanje startnine i podizanje startnih brojeva može se obaviti dan prije utrke od 18 do 20 sati te na dan utrke od sedam sati do 8:10 na startnoj lokaciji.
7:00 Početak prijava
7:30 Otvaranje zone izmjene
8:15 Zatvaranje zone izmjene
8:20 Usmena najava i upute (briefing)
8:30 START i zatvaranje prometa oko Jaruna
11:00 otvaranje prometa oko Jaruna
11:00 Početak ručka
12:30 Proglašenje pobjednika
Mnogo je toga već rečeno o hidraciji tijekom trčanja i svi znamo da trebamo piti prije, za vrijeme i nakon treninga ili utrke. No što je bolje piti ljeti, kada je potreba velika – čistu vodu, neki sok ili sportski napitak? Je li stvar samo osobnog izbora ili i znanost ima što za reći – pročitajte u nastavku.
Važna stvar vezana za ovu temu jest brzina kojim se tekućina apsorbira u krvotok i brzina kojom nakon toga izlazi iz tijela. U pravilu, što je više ugljikohidrata u nekoj tekućini, to se ona sporije apsorbira. Zbog toga je teško održavati dovoljnu hidraciju i uravnoteženu razinu elektrolita tijekom trčanja pomoću slatkih sportskih napitaka, a s druge strane, obična voda prebrzo prolazi kroz tijelo i ne daje ugljikohidrate potrebne za energiju. Stoga treba znati kada naprosto želimo ugasiti žeđ i rashladiti tijelo, a kada želimo unijeti neki izvor energije (ugljikohidrate i elektrolite).
Voda prije i tijekom treninga
Prije i tijekom trčanja ljeti tijelu trebamo dati dovoljno vode da bi se efikasno hladilo. Sokovi i sportski napitci nisu dobar izbor jer se sporo apsorbiraju u krvotok pa ne dobivamo informaciju o gašenju žeđi i želimo piti još, a prevelika nam količina može uznemiriti želudac.
Pijući čistu vodu ili jako razrijeđen sportski napitak osiguravamo tijelu ono što je najbolje za njega u tom trenutku: tekućinu koja brzo ulazi u krvotok, povećava volumen krvi i tako hladi tijelo. S obzirom na to da se takva tekućina apsorbira ili isparava znojenjem, nećemo imati potrebu za pražnjenjem, odnosno za piš-pauzama. 🙂
Nadalje, konzumacija napitka visokog glikemijskog indeksa (sportski napitak s mnogo jednostavnih šećera) tijekom trčanja ili do sat vremena prije trčanja podignut će razinu energije brzo, ali ta će se razina još brže spustiti i osjećaj će biti lošiji nego prije konzumacije. Za dobivanje energije tijekom utrke potrebna je dobro isprobana taktika koja se može sastojati od gelova ili prirodnih supstitucija.
Bogato nakon trčanja
Po završetku treninga, voda ili razrijeđeni sportski napitak nisu najbolji izbor jer ne sadrže dovoljno šećera i elektrolita koje tijelo treba kako bi se oporavilo i vratilo u ravnotežu. Osim toga, kako se nakon trčanja prestajemo intenzivno znojiti, a voda ili jako razrijeđeno piće brzo se apsorbira u krvotok, konzumiranje velikih količina dovodi do neravnoteže elektrolita i čestih potreba za odlaskom na WC. To će samo povećati gubitak tekućine, smanjiti želju za njenim unosom i zaustaviti oporavak.
Najbolji izbor nakon treninga je piće koje sadrži dobar omjer šećera, elektrolita i proteina. Dokazano je da je piće koje sadrži omjer ugljikohidrata i proteina 4:1 optimalno za oporavak. Stoga, prvi korak prema oporavku od treninga može biti sportski napitak.
A što su ti elektrolit
Elektroliti su elementi ili spojevi potrebni kako bi naš probavni, srčani, mišićni i živčani sustav dobro funkcionirao. Među elektrolite spadaju natrij, kalij, kalcij, magnezij, kloridi, fosfati, bikarbonati i sulfati. Natrij, kalij, magnezij i kalcij su četiri glavna elektrolita koji održavaju ravnotežu tekućina u tijelu.
Za trkače, održavanje razine elektrolita bitno je za uspješno treniranje i utrkivanje. Ako su nam elektroliti neuravnoteženi, mogli bismo ugroziti trening ili utrku zbog zamora mišića ili grčeva. Osim grčeva mišića u nogama, grčevi u trbuhu također mogu biti posljedica neravnoteže elektrolita. Ostali simptomi neravnoteže elektrolita su: vrtoglavica, umor, mučnina, zatvor, tamna mokraća, suha usta, suha koža, slabost mišića ili ukočeni zglobovi. Da se to ne bi događalo, nakon treninga treba nadoknaditi potrošeno.
Koliko mi treba
I u doziranju unosa tekućine nakon treninga treba biti oprezan. Premali unos znači da ostajemo u stanju dehidriranosti, a prevelik unos može uzrokovati neugodu u želucu, ali i ozbiljnije probleme poput hiponatremije (poremećaj nedostatka natrija u organizmu koji može dovesti do mučnine, povraćanja, konvulzija i sl.).
Postoji nekoliko savjeta o tome koliko tekućine treba unijeti – neki kažu oko 300 ml, neki drugi kažu da piješ sve dok si žedan – no to često ovisi o vanjskim uvjetima i subjektivnim doživljajima pa može i prevariti. Međutim, ovaj kalkulator izračunava koliko bi tekućine nakon treninga (taj se podatak u ovom kalkulatoru zove Sweat Rate) trebao unijeti pojedinac ovisno o dvije stvari: tjelesnoj masi prije i tjelesnoj masi poslije trčanja.
Naravno, ovo su smjernice, a veliku ulogu igra – kao što je čest slučaj u životu trkača – iskustvo. Svatko treba za svoje tijelo isprobati nekoliko varijanti, naći onu koja mu najbolje odgovara i – paziti na svoje zdravlje. 🙂
Trčanje ti nije dovoljno, plivaš kao Phelps i voziš bicikl kao Lance Armstrong – ili se barem tako osjećaš? E pa nemoj više razmišljati! Podmaži bicikl, obriši prašinu s plivaćih naočala, pripremi najdraže tenisice, oboružaj se dobrom voljom i pridruži nam se na Aquacityju u srpnju i kolovozu! – poziv je to TK-a Marathon 95 na još jedno ljeto uz Triatlon ligu Aquacity.
Vrlo rado posjećena liga bilo od amatera, bilo od profesionalca, lani je ponovno oživljena, a s ovim ljetom nastavlja u istom tonu. Ova liga pokazala se idealnom za svakog znatiželjnika koji bi se okušao u triatlonu, a nikad se nije usudio jer misli da je to samo za “velike dečke“. Nemali broj njih, koji su se svoju prvu triatlonsku sezonu upravo ovdje iskobeljavali poput morževa iz vode, navukao se – ali ne na obalu, nego na triatlon – i isprofilirao se u prave triatlonce.
Uz novu kapicu proklizi kroz četiri kola
Liga će se, kao i obično, održavati nedjeljom na Varaždinskom jezeru odnosno na SRC-u Aquacity te će se sastojati od četiri službena kola koja će se bodovati za ukupan plasman, ali i jednim revijalnim kolom. Bit će raspoređena kroz srpanj i kolovoz, s početnim datumom 7. srpnja. Discipline u kojima će se triatlonci natjecati su sprint i supersprint, kao i aquatlon za djecu (70m plivanje, 700m trčanje).
Peto kolo rezervirano je za 1. rujna, ali samo kao natjecanje u štafetnom sprint triatlonu (2×2). Proglašenje pobjednika lige organizirat će se, ipak, nakon revijalnog kola kako bi se što kvalitetnije uredilo bodovno stanje. Za ukupni plasman potrebno je odraditi tri od četiri kola te se odvojeno boduju muškarci i žene.
Osim dobre zabave i rekreacije, znojenja, ali i osvježenja, natjecatelji s ovom ligom mogu očekivati i kapice za plivanje koje će svaki od njih dobiti uz startni broj te okrepe na redovnoj bazi. Također, s krajem lige, troje najboljih u ukupnom poretku sprinta i supersprinta mogu očekivati pehare, dok isti po spolnim i dobnim kategorijama te u preostalim disciplinama osvajaju medalje.
Drži se pravila i zaplivaj!
Prijave se u nedjelju otvaraju od 7:30 sati, a startnina se može platiti za cijelu ligu ili po utrci. Utrka starta s djecom u 9:10 sati, dok odrasli kreću od 9:30. Supersprint i sprint startaju zajedno, s time da natjecatelji u supersprintu plivaju jedan krug od 375 metara, dok dva kruga sprinta iznose 700 metara. Bicikl se vozi po sporednoj cesti iza Aquacitiya te supersprint kategorija vozi dva kruga odnosno 14 kilometara, dok tri kruga sprinterima iznose 21 kilometar.
Promet neće biti zatvoren niti za biciklističku, niti za trkačku dionicu, stoga se natjecatelji pozivaju na oprez. Vrijede uobičajena pravila triatlona vezana uz tranzicijske zone i opremu. Tako je, uz majicu, na biciklu obvezna i kaciga te vožnja bez nje znači diskvalifikaciju. Također, ona se skida tek kad se odloži bicikl na nosač.
Nakon toga, svaki natjecatelj mora optrčati oko “poštenog čunja” na izlazu iz tranzicijske zone, nakon čega trči prema Podravskoj magistrali. Supersprinteri trče jedan krug od 2,5 kilometra, a sprinteri dva kruga, što znači pet kilometara.
Ekipu za štafetu čine jedna žena i jedan muškarac. Zajedno savladavaju dionicu sprint triatlona – 800 m plivanja + 20 km bicikliranja + 5 km trčanja. Ona će biti podijeljena na četiri segmenta, što znači da svaki natjecatelj dionicu svladava dva puta, naizmjence sa svojim partnerom. U jednom segmentu natjecatelj savladava 200 metara plivanja, pet kilometara bicikliranja i 1,25 kilometar trčanja.
Slavonija i Lika protekle su se subote “natjecale“ čija je planina viša i teža za pregaziti. Tako je ličko mjesto Brinje, ljubiteljima trčanja po brdima priredilo Brinje Trail na 16 i 27 kilometara, dok je na papučkom Jankovcu po 12. put organizirana brdska utrka Biser Slavonije, u kategorijama sedam i 12 kilometara.
Brinje Trail šesto je kolo KontinenTrail lige, a organizira ga Sportsko rekreativno društvo „Mumma“. Na staze ove utrke istrčalo je 150-ak trkačica i trkača.
Na Velikom i Malom medi u Lici
Na duljoj stazi nazvanoj Veliki medo, a koja je sa sobom nosila 800 metara uspona, pobjedu je odnio Lovro Srdarević u vremenu 2:02 sata. Drugi od 33 muškarca bio je Matija Razum s vremenom 2:09 sata, dok ga sa četiri minute zaostatka slijedi Domagoj Marušić i zauzima treću poziciju. U konkurenciji 17 žena, najviše se istaknula Irena Smojver, došavši u cilj nakon 2:25 sata na stazi. S dvije minute razmaka dolazi i druga Ines Bašić, a treće mjesto osvaja Helena Gleđa u vremenu 2:33 sata.
Kraću kategoriju Mali medo, uz 430 metara uspona pretrčala su 64 muškarca i 38 žena. Prvi u cilj utrčava Nikola Špoljar nakon 1:04 sata, drugi je Ante Živković s nepune dvije minute zaostatka, a treću stepenicu postolja zauzima Dražen Dinjar s vremenom 1:07 sat. U ženskoj konkurenciji pobjedničku medalju odnosi Tea Faber (1:20 sat), dok se druga Nola Jandrečić i treća Lana Vodopija nadmeću za poziciju, te sekunde odluče o poretku (1:22 sat). Poredak se određivao i prema dobnim kategorijama.
Popola se rasporedilo 60-tak natjecatelja na kraću i dulju stazu utrke MK-a Hrvatski sokol – Biser Slavonije. Na stazi dužine 12 kilometara sa 630 metara uspona, od 20 muškaraca najbrži je bio Matija Crnković (59:57 minuta), dok ga Mislav Perić u cilju sustiže nakon nepune minute i time osvaja drugo mjesto.
Treću poziciju zauzima Dejan Radanac (1:06 sat). Među deset žena najbrža je bila Jasna Plemeniti (1:29 sat), ali ju Danijela Hofman slijedi unutar minute i staje na drugu stepenicu postolja. Gabriela Poslon za treću poziciju trči 1:32 sat.
Đuro Komlenović (33:31 minute) među 18 muškaraca kraće kategorije uz 340 metara uspona, najbrže je došao do cilja. Marijan Cindrić (35:14 minuta) zauzima drugu poziciju, a Igor Vuković (35:58 minuta) treću. Žensku kategoriju činilo je 15 trkačica, a najbolja među njima bila je Marina Novoselec (40:55 minuta). Nepune tri minute kasnije, u cilj utrčava druga Dunja Straka, dok Sandra Privšek (47:35 minute) zauzima treće mjesto. Natjecatelji su se nagrađivali i prema dobnim kategorijama.
Na startu ovogodišnjeg Velebit Ultra Traila, svi su ostali zatečeni prizorom natjecatelja s prostetičkom nogom kako se upravo sprema potrčati na utrci najzahtjevnijeg terena u Hrvatskoj. Kasnije doznajemo da se zove Ivan Ćosić te da je kategoriju od 16 kilometara završio za 4:49 sata. Organizator ga je istaknuo kao uzor, inspiraciju i primjer.
Sudeći prema reakcijama, zadivio je svakog od nas i posramio za svaki onaj put, kad kukamo kako nam je teško i ne možemo više. U svakom slučaju, svojim je primjerom bio najbolji motivator te rado viđen suputnik na stazi.
Također, doznajemo da Ivanu sportska natjecanja nisu strana, kako se bavi sjedećom odbojkom. Točnije od 2007. godine je član muške reprezentacije u sjedećoj odbojci, te je i kapetan reprezentacije.
3sporta: U jednom tvojem intervjuu doznajemo da si praktički oduvijek u sportu, te da si trenirao košarku do svojeg stradanja sa 14 godina. A i na temelju tvoje pojave možemo vidjeti kako si građen upravo za sportove poput košarke i odbojke. Koliko si visok? Igra li ti tvoja visina ikakvu ulogu pri sjedećoj odbojci?
Ivan: Da, oduvijek sam se bavio sportom i sport je jedan ogroman i važan dio mog života. Krenuo sam s košarkom s obzirom na fizičke predispozicije. Već u sedmom razredu bio sam visok 192 centimetra, te sam se nakon kobne prometne nesreće uključio u Invalidski odbojkaški klub ”Zagreb” u kojem i danas igram. Naravno, bavljenje sportom prije stradavanja mnogo mi je pomoglo s obzirom na tehničku narav odbojke, kao i moja visina od dva metra. Kako je jedno od osnovnih pravila u sjedećoj odbojci da se stražnjica ne smije odvojiti od poda prilikom odigravanja lopte, fizičke predispozicije su jako bitne, tako da je visina i raspon ruku jedan poprilično bitan faktor.
3sporta: Kako si ostao bez noge i koliko ti je trebalo za fizički, ali ponajviše psihički oporavak da prigrliš novu stvarnost takvu kakva jest i iskoristiš od nje najviše i najbolje što možeš? Konkretno, kad si ponovno ustao (na prostetsku nogu) te kad si se vratio sportu?
Ivan: Hodao sam u dućan po puding (kad sam proždrljiv) i dok sam se kretao po nogostupu, zastao sam prije jedne ulice da vidim ide li auto. Pogledao sam u lijevo i vidio auto u zraku kako leti prema meni. Potom me je zakucao u betonski stup brzinom od 100 km/h te mi na mjestu otkinuo nogu. Da bi situacija za mene bila još bolnija, to se dogodilo ispred dvorane od KK ”Dubrava” gdje sam trenirao i košarka je tada bila moj život. Fizički oporavak je trajao neka tri mjeseca, koliko mi je trebalo da stanem na protezu, ali realno taj oporavak traje još i danas. Prije točno šest mjeseci peti su mi put rezali kost, živce i mišiće jer to nije tako jednostavno i bolovi se javljaju svaki dan. Sportu sam se vratio 2007. godine nakon što sam završio srednju školu, i započeo svoju novu sportsku karijeru u sjedećoj odbojci.
3sporta: Što za tebe znači sport, što te pokreće, tjera i motivira da se i dalje boriš, da treniraš? Što te izaziva?
Ivan: Sport za mene znači mnogo toga, ali prvenstveno zdravlje. On mi pomaže da fizički i psihički budem u formi, tjera me da postanem bolja osoba i uvijek otkrijem nešto novo o sebi, a i o drugima. Oduvijek sam bio kompetitivan, ali kroz čitanje raznih knjiga o sportskoj psihologiji, pomalo sam promijenio svoj stav. Nije mi bitna samo pobjeda, već savladavanje te neke vještine – odbojka, pikado, stolni tenis, bacanje diska, ali ujedno i uživanje u samom procesu. Naravno, volim pobijediti, zato i igram, ali tu je i mnogo drugih internih nagrada u kojima još više uživam. Sklopio sam vrlo mnogo poznanstava i prijateljstava kroz sport, proputovao puno i upoznao druge kulture i načine života koje sigurno ne bih da se ne bavim sportom. Izazov mi je dotjerivanje tehnike odigravanja i taktike igranja do savršenstva. To ponekad zna biti poprilično frustrirajuće, ali to je proces koji nikada ne završava i u njemu doista i uživam.
3sporta: Da li ti je Velebit Ultra Trail prva trkačka/trail utrka te koliko si spreman na nju krenuo? Trčiš li inače u smislu treninga, ili si ga onako “u glavu“ odlučio prehodati pa što bude?
Ivan: Da, to mi je prva utrka na kojoj sam sudjelovao. Neposredno prije utrke imao sam pripreme s reprezentacijom u Međugorju u trajanju od šest dana, pa sam donekle fizički i bio spreman. Više me je brinula mentalna pripremljenost jer nisam znao što me očekuje, iako volim ići u planine, ali bolovi koje sam pretrpio tijekom utrke najviše su me smetali. Opet, kad se popneš gore i pogledaš tu prirodu i te ljude oko sebe, shvatiš da se to apsolutno isplati i da možeš pretrpjeti i još toliko. Prije toga sam odradio malo trčanja po Maksimiru i na atletskoj stazi u Dubravi, ali nisam mogao više zbog svih obaveza koje imam.
3sporta: U jednom intervjuu s tobom kao kapetanom odbojkaške reprezentacije, doznajemo da preferiraš kolektivne sportove zbog dijeljenja uspjeha sa suigračima, ega koji je stavljen u drugi plan, te zajedničkog truda da se izvuče najbolje iz svojih suigrača. Atletiku odnosno individualni sport nazvao si bijegom radi lakšeg ostvarivanja rezultata, te putom lakšeg otpora. Jesi li s ovim iskustvom ponešto promijenio sliku o trčanju? Jesi li osjetio atmosferu zajedništva i kolegijalnosti te zajedničko veseljenje tuđem uspjehu; ili si se, ipak, na ovu utrku zaputio iz nekih drugih individualnih pobuda i ciljeva? Kako si se, zapravo, odlučio na tu utrku?
Ivan: Izrazito poštujem svaki sport jer za svaki treba imati posebnu snagu i potrebnu tehniku. Ne omalovažavam atletiku, ali tu apsolutno treba razdvojiti olimpijske od paraolimpijskih sportova. Moj prijatelj Ivan Katanušić iz sjedeće se odbojke prebacio u bacanje diska i kugle, i on ruši rekorde te podiže razinu tog sporta i svaka mu čast na tome. Znam koliko je to teško trenirati, posebno kada imaš amputaciju, i znam koliko se toga odrekao da bi sve to postigao, no on je jedan od rijetkih primjera. Ja se trčanjem ne bavim, niti sam išao trčati utrku radi nekakvog rezultata. Moja želja je bila uživati u tom procesu, upoznati nešto novo, testirati svoje granice i motivirati druge. Posljednjih nekoliko godina primijetio sam koliko moja pojava motivira ljude kad vide da nemam nogu i da dajem sve od sebe, neovisno o rezultatu i to vidim kao apsolutno pozitivnu stvar za sebe i za druge. Ja podignem druge, onda drugi podignu mene i to je smisao svega. Utrka je bila mnogo više nego što sam očekivao, u smislu kontakta s drugima i upoznavanja raznih ljudi. Doista me oduševilo to što u istoj utrci trče i rekreativci, šetači, a i profesionalci. To je ta inkluzija na kojoj svi trebamo inzistirati. Smatram da jedni od drugih možemo mnogo toga naučiti, a to nećemo učiniti ako smo zatvoreni u svoje kuće i stanove i ako se ne pokažemo svijetu.
3sporta: Jesi li imao asistenciju, nekog partnera, prijatelja ili si se odvažio sam?
Ivan: Išao sam na utrku s dugogodišnjim prijateljem Danijelom Bornom Fiketom. On i ja već dugi niz godina radimo jednu priču s kojom ćemo sada krenuti u realizaciju. Priča se bazira na motivaciji, inkluziji i svemu pozitivnom, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom. Pošto je i njemu ovo bila prva utrka, dogovor je bio da svatko odradi utrku svojim tempom, tako da smo se razišli odmah nakon prvog kilometra, ali utrku nisam odradio sam jer sam putem susreo puno odličnih ljudi koji su mi pravili društvo.
3sporta: Također, čitamo da su odbojkaši s invaliditetom marginalizirana skupina po pitanju ikakvih ulaganja, brige, promocije te osiguravanja fizioterapeuta i medicinskih pregleda, a susrećete se s nerijetkim povredama i bolovima, kao i tegobama vezanima uz amputaciju odnosno invaliditet.
Jesi li se tijekom utrke susretao s nekim tegobama vezanima uz tvoj invaliditet? Kako te je proteza služila? A kako si se općenito osjećao – je li bilo jako teško, jesi li imao kriza, žuljeva, je li te što boljelo? Što ti je prolazilo kroz glavu?
Ivan: Naravno da sam se susretao s tegobama. Prvi put nakon nesreće potrčao sam tek prošle godine (brzo šepanje za tramvajem se ne računa). Prije pola godine odradio sam tešku operaciju na nozi i vrlo sam zadovoljan svojim oporavkom. Bilo je tu puno bolova i tegoba tijekom utrke, ali sam sve to izdržao. Nedavno sam postao korisnik proteze za trčanje Challenger od Otto Bocka te ju sada testiram. Naravno da nije isto ako trčiš na betonu ili po nekom težem terenu pa je ovo bilo malo riskantno. Sada ćemo napraviti promjene na protezi na osnovu mojih iskustava pa će biti lakše idući put. Imao sam krize, kako ne. Ako išta mrzim onda su to bolovi koji me sprečavaju da odradim svoj maksimum. Onih zadnjih šest kilometara po betonu me satralo. Par puta mi je došlo da samo legnem, pustim se i skotrljam se nizbrdo pa nek’ sudbina odluči o meni, ali sam izvukao to iz sebe i odradio tu zadnju dionicu. Sve u svemu, zadovoljan sam protezom.
3sporta: Je li tvoj tijek utrke iziskivao neki poseban pristup zbog tvojeg specifičnog stanja? Po pitanju opreme, tenisica, posebne proteze, štapova, prehrane, tempa, odmora?
Ivan: Imam jedan jedini vječni problem, a to su tenisice broj 51. Imam neke tenisice za trail, ali su dva broja manje pa sam se malo tu namučio. Osim toga nema nikakvih problema. Slušam svoje tijelo i onda ja određujem tempo. Nisam baš građen za trail, pa se puno znojim i samim time mogu popiti vode kao slon srednje veličine, tako da sam si i malo pretrpao ruksak vodom, ali sada znam bolje za idući put.
3sporta: Čime se još baviš u životu, gdje radiš, imaš li obitelj, još koji hobi ili sport? Bicikliraš li, recimo?
Ivan: Radim u Invalidskom odbojkaškom klubu ”Zagreb” kao voditelj na jednom EU projektu ”Škola sjedeće odbojke i adaptivnih sportova”. Živim u Dubravi sa svojom prekrasnom suprugom Anitom, a uz to očekujemo i sina u kolovozu. Tako da moram priznati da imam bogat i ispunjen život. Hobiji su mi pikado koji je odličan za mentalnu pripremu – igram pikado u klubu Quattro Gospođe; te sviranje – bas gitara, gitara, a malo ću sad i bubnjeve ako stignem. Daleko najdraži hobiji od svega čime se bavim su mi planinarenje i sviranje. Smatram da je bavljenje nekakvom vrstom kreativnosti, da li je to sviranje ili slikanje, također iznimno bitno za mentalno zdravlje kao što je i sport za fizičko.
3sporta: U tvojem osvrtu na utrku mogli smo pročitati “Malo sam bio krepao, ali sam ipak završio utrku. Bit će bolje na idućoj!“ Znači li to da si se ozbiljnije zagrijao za trail te da te ubuduće možemo očekivati na utrkama? Imaš li kakvih ozbiljnijih planova, želja, snova? Povećati kilometražu odnosno kategoriju, trenirati i ubrzati…?
Ivan: Apsolutno planiram ponovno sudjelovati. Mislim da ću možda, ako mi privatni život to dopusti (čitaj: žena i dijete) trčati na Krku, ali sve u svoje vrijeme. Imam velike planove, i sve to treba pomalo odrađivati da bude kako treba. Kilometražu neću povećavati, ali trenirat ću više i pripremati je bolje. Ubrzati – naravno! Pa moram otkriti koja je moja granica i podizati ljestvicu 😊
Piše: Martina Maloča
Foto: Velebit Ultra Trail i privatna arhiva
