fbpx
Naslovnica Blog Stranica 40

[ZAGREB21] – Okupi ekipu – ISTRČITE ŠTAFETU!

Do ZAGREB21 Zagrebačkog proljetnog polumaratona powered by Heineken 0.0 ostalo je manje od mjesec dana. Ako se ne osjećaš spremno za polumaraton, imamo rješenje – okupi ekipu od četiri člana i istrčite štafetu. 5 km je možda izvedivo. 😉

 

ZAGREB21 powered by Heineken 0.0 od prvog izdanja poznat je po svojoj štafetnoj utrci, a ove se godine na startu očekuje rekordan broj štafeta. Pravila su vrlo jasna, štafetu čine četiri člana od kojih prvo troje trči dionicu od 5 km, a posljednji član preostali dio do cilja 6,098 m.

ZAGREB21 powered by Heineken 0.0 ima novu stazu!

 

Nove kategorije štafeta

Novina utrke koja se održava 17. ožujka, sa startom i ciljem ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a koja je uvedena ove godine je – pravedne kategorije za štafete. Tako će se na utrci tražiti najbrži i najbrže koje nastupaju kao:

  • ženska ekipa
  • muška ekipa
  • klasični mix (2 Ž + 2M)
  • (pretežno) muški mix (3 M + 1 Ž) i
  • (pretežno) ženski mix (3 Ž + 1 M).

 

Pogledaj predivnu novu medalju ZAGREB21 utrke

 

Organizator je za sve članove štafeta pripremio predivne finišerske medalje, a tu su naravno i nagrade po svim navedenim kategorijama. Također, za sve trkačice i trkače u štafetama osiguran je prijevoz do mjesta izmjene i povratak u startno-ciljni prostor.

 

Još uvijek se možeš prijaviti i za polumaraton

Ove će godine ZAGREB21 powered by Heineken 0.0 biti pojedinačno i ekipno Prvenstvo Hrvatske u polumaratonu i sigurni smo da će nastupiti svi najbolji hrvatski trkači. Još su samo nekoliko dana (do 25. veljače) aktivne redovne prijave pa se još stigneš odlučiti istrčati ovu atraktivnu zagrebačku utrku.


Zabilježi datum utrke: 17. 3. 2019.


 

Ako nemaš ekipu – trči 5 km solo

I na kraju, uz polumaraton i štafete, sudjelovati možeš i na kratkoj utrci na 5 km koja će i ove godine privući mnogobrojne rekreativce i one koji radije uživaju u kratkim utrkama.

Nemoj zakasniti na redovne prijave do 25. 2. 2019.! 🙂

[FOTO] Klubovi Jastreb 99 i Izohipsa istrčali iz zime – jedni uzbrdo, drugi uz kartu i kompas

Foto: Milan Beuk

Još dvije zimske lige privedene su svome kraju – brdska liga Japetić i orijentacijska Zimska liga. Dok su Jaskanci vozili i trčali makadamom ili planinarskom stazom od Kolarićeve kleti do vrha Japetić, orijentacisti su se razmiljeli od zagrebačkog, preko samoborskog i jaskanskog, pa do turopoljskog područja.

 

Po 180 sudionika na svakoj ligi pokazatelj su da za prave outooraše nema zime.

 

Nikola Smolić postavio novi rekord kratke staze

Zimska liga “Vina Kolarić Japetić“ u organizaciji AK Jastreba 99, ove je zime održana po 17. put. Od 18. studenog do 17. veljače protegnulo se 11 trkačkih i biciklističkih kola, na kratkoj i dugoj trkačkoj stazi te MTB stazi. Ukupno je sudjelovalo preko 150 trkača i 30 biciklista. Svako je kolo startalo iz kleti “Šumski dvor” obitelji Kolarić u Svetoj Jani, a cilj je bio planinarski dom na Japetiću. Dok su duga trkačka i biciklistička staza pokrivale 11 kilometara, većinom makadama, kratku stazu činila su 2,7 kilometra planinarske staze. Sve su kategorije imale oko 500 metara uspona.

Na dugoj stazi kod žena najbolje sud bile Zorica Cvanciger, Mirjana Kolar i Ivana Radović, a kod muškaraca Nikica Vrabac, Mladen Lišnjić i Goran Stanojević.

Kratku stazu osvojile su Dina Kuiš, Marija Simeonov i Vesna Brajak, a među muškima najbolji su bili Jože Župan, Stane Duh i Stjepan Jandrečić.

Kao najbolje biciklistice pokazale su se Miroslava Krzmanović, Oana Bacanu i Larisa Šoln, a u muškom poretku to su bili Zvonimir Brleković, Zoran Zorko i Hrvoje Vešligaj.

Zanimljivo je spomenuti da je ove godine Nikola Smolić postavio novi rekord kratke staze s vremenom 21:16 minuta.

UKUPNI POREDAK I REZULTATI

Foto: Milan Beuk
Foto: Milan Beuk
Foto: Milan Beuk
Foto: Milan Beuk
Foto: Milan Beuk

 

Orijentacija i trčanje kao dobitna kombinacija

Zimska liga u organizaciji Marija Štambuka i Matije Razuma iz SU Izohipse odvijala se u deset kola uz pomoć karte i kompasa. Radilo se o sedam pojedinačnih orijentacijskih utrka te tri štafete različitih dužina i kategorija. Od 18. studenog do 17. veljače orijentacijski se 180 trkača snalazilo zagrebačkim, samoborskim, jaskanskim i turopoljskim područjima.

Najveća bitka za postolje vodila se među muškarcima u A kategoriji. Na kraju se dvostrukom pobjedom, u štafeti i pojedinačno, okrunio Dražen Gadžić.  U tijesnom bodovnom rasponu za drugo i treće mjesto izborili su se Goran Vodopija i Horvat Lobel. Među ženama, prošlogodišnju pobjednicu Moniku Kovaljesko, s trona su skinule nova pobjednica Iva Štambuk te druga Mirja Pavić i smjestile ju na treću poziciju.

U kategoriji B plus iznenađenja nije bilo – Ivan Bublić, Tihomir Dugi i Francisco Delgado redom su odnijeli prva tri mjesta. Među ženama Olga Jerković Perić je odnijela svoju petu pobjedu, a na drugom i trećem mjestu završile su Daniela Popović Budi i Mirka Jakšić.

U B kategoriji, Vladimir Tribunović je i prije posljednjeg kola imao osiguranu pobjedu, dok se Stipe Predanić upravo ondje izborio za drugo mjesto ukupno. Treće mjesto zauzeo je Hrvoje Dasović. Među ženama, na postolje su očekivano stale Zdenka Petra Štambuk, Paula Pavlin i Srebrenka Vuk.

Među muškarcima na C stazi, Martin Meštrović je ukupnu pobjedu potvrdio zadnjim kolom, a drugo i treće mjesto zauzeli su dva Noe, Kolarek i Kelc. Sve stepenice postolja zauzele su djevojke iz OK Kapele koje su se borile međusobno, dok je preokret u zadnjem kolu napravila Petra Dasović i s trećeg skočila na prvo mjesto, dok je Lucija Hercigonja završila druga, a Melissa Drobić treća.

Po pitanju štafete, u A kategoriji tim “Izohipsteri” u trećoj su sezoni, nakon puno borbe, napokon došli do ukupne pobjede. Drugo mjesto osvojila je ekipa “Knoll 86’ers”, dok su kao treći završili “The Art of Burek”. Na B stazi “AgDarac” već na drugom kolu imali su osiguranu pobjedu, kao i tim “Pomalo“ drugu poziciju. To je otvorilo vrata “Ježekima“ za pobjedu na posljednjem kolu i provlačenje na treće mjesto u ukupnom poretku.

POREDAK POJEDINAČNO
POREDAK ŠTAFETA

Zajednička fotka za kraj lige, ispred šume u kojoj će se održati 100% Trail – autor Ivan Bublić
Olga Jerković Perić – autor Viktor Pavić
Glavni organizatori – autor Ivan Bublić
Dražen Gadžić – autor Viktor Pavić
C kategorija – autor Ivan Bublić
Štafeta A kategorija – autor Ivan Bublić

Piše: Martina Maloča

Poziv u Poreč – na Plava Laguna Polumaraton!

I ove godine Plava Laguna Polumaraton oduševiti će sve ljubitelje trčanja! Od 23. do 24. ožujka 2019., grad Poreč i Plava Laguna ugostiti će sve koji se žele okušati na polumaratonskoj utrci, a očekuju nas i family i kids run utrke.

 

Prijave za IV. Plava Laguna Polumaraton, koji će se održati 23. i 24. ožujka u Poreču, Zelena Resort – su otvorene. Za one koji rezerviraju smještaj u jednom od hotela Plave Lagune (Hotel Plavi, Hotel Molindrio), kotizacija je besplatna, dok su early bird kotizacije do 24. 2. za Polumaraton i 10K Run 20 eura, a za Family Run 10 eura. Kotizacije za Kids Run u potpunosti su besplatne.

“Ove godine očekujemo 1500 trkača, a novost je da će trasa za polumaraton biti jedan krug od 21 km, umjesto do sadašnjih dva, odnosno nova trasa polumaratona prolazit će kroz središte grada pa sve do Saladinke na sjeveru Poreča, što će svakako pridonijeti atraktivnosti same utrke.” – poručuju iz Plave Lagune.

Na polumaraton (21 km) mogu se prijaviti svi stariji od 18 godina, dok se za 10K mogu prijaviti svi stariji od 16 godina. Family Run održat će se dan ranije – u subotu 23. 3. , a trkače očekuje zabava za cijelu obitelj. Radi se o utrci za velike i male prekrasnom dionicom kroz kampove Zelena Laguna i Bijela Uvala. Djeca mlađa od 8 godina moraju trčati sa roditeljima, a staza je duga 3,5 km.

Za one najmlađe – tu je Kids Run, prilagođen uzrastima djece. Na raspolaganju su 4 utrke raznih dužina na jednoj od najljepših lokacija zapadne obale Istre – poluotoku Hotela Parentium.

Više informacija o događaju, prijavama, kotizacijama i programu možete pronaći OVDJE.

STAZA POLUMARATONA

 

PROMO tekst

 

Istarski Treking Kup odapet iz niskog starta, otočki trail već u poštenom zamahu

Foto: Samir Cerić Kovačević

Valentinovska subota bila je rezervirana za trek & trail. Dok u Istri dio natjecatelja do samog starta nije znao ni gdje će on biti, nešto južnije trkači su započeli svoju avanturu – na brodu.

 

Nastavak je uslijedio trčeći označenim putevima kamenjara i očuvane prirode otočića Zlarina, dok su se trekingaši na najvećem hrvatskom poluotoku borili za kvalifikacije na Masters prvenstvo, orijentirajući se u prostoru, također, trkačkim korakom.

 

Na “svjetsko prvenstvo” u trekingu bit će pozvano 12 najboljih

U subotu je održano prvo kolo Istarskog Treking Kupa – 9. Brtonigla Adventure Trek. Također, s ovom utrkom SD Trickera 12 se trekingaša i trekingašica  kvalificiralo za Masters utrku, neslužbeno prvenstvo svijeta u trekingu.

Oko 400 natjecatelja okušalo je svoje trkačke i orijentacijske vještine u tri različite kategorije – FUN & RUN duljine 11 kilometara, CHALLENGER koji broji 23 kilometra te ULTRA, čija dužina iznosi 45 kilometara. Dvije kraće utrke startale su u samoj Brtonigli, gdje je bio i cilj svih kategorija. Međutim, mjesto starta Ultre do zadnjeg je trena bio tajna, da bi na kraju on bio održan u malom istarskom mjestašcu Tinjanu.

Na Ultri su se među 54 muškarca, najbolje snašli Slovenci Tomaž Cankar za 4:38 sata i Klemen Udovič za 4:38 sata, sa samo nekoliko sekundi razmaka, te treći Talijan Mario Ruggiero koji je cilj našao za 5:09 sati. Među devet žena najbrže orijentacionistice bile su Barbara Jolič iz Slovenije kojoj je trebalo 6:11 sati za savladati stazu, potom Jelena Brezak koja ju slijedi za sedam minuta te Paula Vrdoljak koja u cilj utrčava nakon 6:53 sati.

Foto: Samir Cerić Kovačević
Foto: Samir Cerić Kovačević
Foto: Samir Cerić Kovačević
Foto: Samir Cerić Kovačević
Foto: Samir Cerić Kovačević
Foto: Samir Cerić Kovačević
Foto: Samir Cerić Kovačević

 

Na Cahllengeru je sudjelovalo 146 muških natjecatelja, među kojima je prvi bio Ervin Radulović u vremenu 2:51 sata, Branimir Mrak došao je drugi nakon 3:05 sata na stazi, dok ga Marco Colombo iz Italije slijedi s jednom minutom zaostatka. Ines Kos trebala su 3:34 sata da od 41 žene u cilj stigne prva, Ani Šarčević 3:38 sata, a Maja Kajzer iz Slovenije zakasnila je za njom jednu minutu i tako zauzela treću poziciju. Po prvih troje iz dvije dulje kategorije ujedno su i kvalifikanti za Masters prvenstvo.

Na Fun & Run utrci sudjelovalo je 248 sudionika i sudionica, među kojima su se najboljima pokazali Ivan Diklic za 43:05 minute, Ivan Kernjus 45:25 te Marin Babnik koji je ciljnu liniju dosegnuo samo 24 sekunde naknadno. Slovenka Isabel Petronio bila je najbolja među ženama te uvjerljivo odnijela pobjedu za 50:12 minuta, drugo je mjesto zauzela Nina Ladavac unutar 57:25 minuta, a Alenka Popić slijedila ju je s nepune dvije minute odmaka.

REZULTATI

MASTERS KVALIFIKANTI

 

Na dugom Zlarinu najbolji Krstulović Opara, na kratkom cure pokorile dečke

Otočna Trail Liga s geslom “Kako je počeo trail na mom otoku?“ s veljačom je već u punom zamahu. Nakon Prvića i Murtera u siječnju, protekle je subote održano treće otočno kolo – Zlarin Trail. Organizator AK Okit-Vodice 150-ak natjecatelja brodom je prebacio na “prvi otok bez plastike“, gdje su startali po sunčanom danu, idealnom za uživanje u rekreaciji na morskom zraku.

Sudionici su se nadmetali u tri kategorije – Dugoj na 25 kilometara, Srednjoj na 15, te Kratkoj na pet kilometara otočkog kamenjara. Među 16 muškaraca na najduljoj stazi, najbolji je bio Dane Krstulović Opara s rezultatom 2:33 sata, dok drugi Nenad Ostojić u cilj utrčava nakon 2:49 minuta. Andrija Savić slijedi ga s dvije minute zaostatka i zauzima treću poziciju. Od samo šest žena, nenadmašna je bila Petra Kulić koja je svoju utrku završila za 3:16 sata, gotovo sat vremena prije druge Ana-Marije Pavić kojoj su za istu duljinu trebala 4:10 sata. U razmaku od deset minuta u cilj dolazi i treća žena Gabi Gabelica.

Foto: Milan Balaban
Foto: Milan Balaban
Foto: Milan Balaban
Foto: Milan Balaban
Foto: Milan Balaban
Foto: Milan Balaban
Foto: Milan Balaban
Foto: Milan Balaban
Foto: Milan Balaban
Foto: Milan Balaban

U 15-kilometarskoj kategoriji stazu su, među 27 muškaraca, pokorili redom Vedran Ugrin za 1:38 sat, Branko Tucak za 1:46 sat te Tomislav Tosha-Batarilo za 1:53 sat. Jednako dugo da istrči utrku, u konkurenciji od 35 žena, trebalo je Lani Ostojić, dok ju je Rita Biliš slijedila s nepunom minutom zaostatka. Luciji Križanac kao trećoj ženi, bio je potreban 1:59 sat.

Najkraću kategoriju pohodio je 21 muškarac, među kojima su najbolji bili Nikola Ozretić unutar 53:46 minute, Norvežanin Aliaksandr Bahachou za 55:03 minuta te u „fotofinišu“ Patrik Dabov, samo 17 sekundi kasnije. U kategoriji na pet kilometara sudjelovalo je 35 žena, a sudeći prema vremenima, na kratkim su stazama nadmašile muškarce – Kiara Ofner uletjela je u cilj sekundu ispred prvog muškarca, Norvežanka Diana Jones trebala je nepunu minutu više, 54:42 minute dok je Jasmina Jakelić završila treća u još tješnjem „fotofinišu“ od dečki, samo sa sekundom zaostatka.

Dvije kraće kategorije posebno su se bodovale u kategoriji za djecu do 16 godina starosti, među kojima su i sveukupno prvi i treći muški te prva i druga djevojka na Kratkoj stazi.

REZULTATI

Piše: Martina Maloča

TRČANJE – ULTIMATIVNI VODIČ ZA POČETNIKE

Nedavno je netko na našoj Facebook grupi TRČIMO -> TRČIMO postavio pitanje kada se možeš nazvati trkačem ili trkačicom. Zapravo je vrlo jednostavno: čim napraviš svoje prve trkačke korake. Naravno, pod uvjetom da ti prvi koraci ne budu i zadnji.

Kako bi ti oni, ali i svi ostali trkački koraci bili što ljepši, predstavljamo ti najbolji vodič za trkače početnike!

 

Dolje kile, dolje stres!

Razni su nas povodi doveli do trčanja – nekome je to gubitak kilograma, nekome održavanje zdravlja, nekome rješavanje stresa… Idemo redom. Što se tiče gubitka kilograma, samim trčanjem nećeš se stesati za čas i nemoj već drugi dan pred ogledalom škicati promjene. Ono što je potrebno za topljenje naslaga jesu uravnotežena prehrana i redovito treniranje.

Da stvari tako stoje naučimo još u osnovnoj školi, no često sami sebe pokušavamo uvjeriti da možemo jesti što god hoćemo samo zato što trčimo. A zapravo jedan kilometar trčanja troši svega 60-70 kcal. Zato stav „trčim da mogu jesti“ treba promijeniti „jedem da mogu svom tijelu priuštiti ono što mu treba za optimalno funkcioniranje“.

Nešto bolje vijesti za one koji žele početi trčati radi zdravlja i rješavanja stresa – ovo je prava stvar. Trčanje povećava moždanu aktivnost, poboljšava rad srca, izoštrava sluh, smanjuje glavobolju, suzbija depresiju, povećava kapacitet pluća, jača kosti i još mnogo toga. Bolji motiv ne postoji!

 

 

Nogu pred nogu

Sad kad smo utvrdili da počinješ trčati, idemo riješiti neke osnove. Ako te sport dosad baš i nije vidio, najbolje je početi s kombinacijom trčanja i hodanja – nekoliko minuta lagano trči pa nekoliko minuta hodaj, i tako dva-tri puta tjedno. Svaki put malo povećaj broj minuta trčanja, a smanji broj minuta hodanja, sve dok ti hodanje više ne bude potrebno. Bitno je da ne pretjeraš! Od pretjerivanja će te samo sve boljeti.

Ako pak iza sebe već imaš neko sportsko iskustvo (odnosno kad ti hodanje tijekom trčanja više ne bude potrebno), možeš pratiti ovaj program i pripremiti se za svoju prvu utrku na pet kilometara. Utrke su super – možeš steći nove prijatelje, atmosfera je odlična i vrlo motivirajuća, a osjećaj postignuća nakon istrčane prve utrke nezamjenjiv. Do prvog polumaratona doći ćeš i prije nego što misliš!

 

Tenisica glavu čuva

Ono što će ti trebati za te trkačke pothvate su kvalitetne tenisice za trčanje. Na svemu drugom smiješ štedjeti, ali na tenisicama nemoj – loše, neprikladne tenisice mogu biti uzrok raznim ozljedama stopala, tetiva, koljena i tako dalje. Jedan par tenisica obično izdrži oko 700 km. Dva su osnovna tipa tenisica: neutralne i pronatorske.

Neutralne su tenisice za trkače koji imaju normalan luk stopala i koji tijekom trčanja gaze ravno, bez izvrtanja stopala prema unutra ili prema van. Pronatorske su tenisice za trkače koji gaze na unutarnjoj strani stopala i koji, u većini slučajeva, imaju spušten luk stopala. Prevelika pronacija povlači nepravilan položaj koljena i kukova i ako se ne ispravlja može uzrokovati ozljede. Ako spadaš u skupinu trkača koji gaze prema unutra svakako kupi pronatorske tenisice jer su one dizajnirane tako da vraćaju stopalo u dobar položaj. Ovdje pročitaj kako saznati svoj tip stopala.

Druga podjela tenisica je na minimalističke i tradicionalne odnosno maksimalističke. Minimalističke su tenisice vrlo lagane, imaju malo komponenata i napravljene su tako da stavljaju naglasak na prirodne kretnje stopala. Tradicionalne tenisice napravljene su tako da budu mekane i udobne i da osiguravaju stabilnost stopala.

Između ova dva tipa izbor ti je slobodan, a česte su preporuke da kreneš s tradicionalnima pa se postupno, kad već stekneš iskustvo i formu, probaš prebaciti na minimalističke.

 

 

Jeftin sport

 Samo trčanje doista je najjeftiniji sport – trebaju ti samo dobre tenisice i solidna sportska odjeća. No nakon nekog vremena počet će te privlačiti razni dodatci. Bez njih se, naravno, može – ali nekako je bolje s njima.

Prvo ćeš poželjeti GPS sat za trčanje. Sat je vrlo korisna stvar – precizno ti mjeri prijeđenu udaljenost, vrijeme, brzinu, potrošene kalorije, određuje broj otkucaja srca i time procjenjuje razinu napora, i još mnogo toga, ovisno o modelu. Prebacuje te podatke na aplikacije i tako ti omogućava detaljno praćenje treniranja.

Dalje se na popisu nalaze tenisice koje ne propuštaju vodu, spužvasti roler, čeona lampa za trčanje po mraku, kompresijske čarape, ruksak za nošenje vode i stvari na dugačkim treninzima…

 

Mali savjeti za veliku sreću

Taman kad se ufuraš u to trčanje, počet će se javljati neki pametnjakovići koji će te uvjeravati da je bezveze to što radiš. Jedan od njih si i ti: „ma danas sam preumoran, nekako mi se ne da, vani je prevruće…“ Povremeni nedostatak motivacije sasvim je normalan i događa se svima. U tim trenutcima preduhitri sam sebe i prije nego se zapetljaš u razmišljanje o tome kako ti se ne da, već budi vani i trči. Kasnije ćeš si biti zahvalan.

Drugi dio spomenutih pametnjakovića čini tvoja netrkačka okolina (ona koja ne zna što propušta). Od njih ćeš čuti da trčanje šteti koljenima i razno-razne teorije o tome kako trebaš trčati. Za svoje (i psihičko i fizičko) dobro samo ignoriraj takve priče.

Kao trkači (budućem) trkaču, želimo ti dati još neke kratke savjete da bi ti svako trčanje bilo što ljepše:

  • Isprobaj razne vrste treninga, tako ćeš brže napredovati
  • Često zalutaj u prirodu ili trči nepoznatim putevima – mnogo je zabavnije
  • Nemoj jesti konkretan obrok nekoliko sati prije trčanja jer ti može biti muka
  • Probaj trenirati u grupi – često je tako lakše
  • Radi vježbe snage jer te one čuvaju od ozljeda
  • Većinu trčanja odradi na sporom tempu – to je baza svakog programa
  • Ne zaboravi na odmor i kvalitetan san – bez toga treninzi ne vrijede
  • Prati portal 3sporta! 😉

Autor: Martina Đođo / 3sporta.com

AKADEMIJA TRČANJA SLAVKO PETROVIĆ- škola trčanja, ali i puno više!

Akademija trčanja Slavko Petrović je prva akademija trčanja u Hrvatskoj. Premda u njoj treniraju i početnici ona je više nego škola trčanja jer joj  je cilj profesionalne tajne trčanja podijeliti s trkačima amaterima.

 

U našoj akademiji profesionalni treneri, licencirani i dokazani upravo za srednje i duge pruge, svojim znanjem trčanje žele približiti svima, učiniti ga pristupačnim i što je moguće lakšim, a samim time i poboljšati trkačke mogućnosti redovitim trkačima ili ih razviti kod početnika.

Više tjedana na portalu 3sporta možete pratiti rubriku PITAJ TRENERA gdje upravo naš glavni trener Slavko Petrović odgovara na vaša pitanja.

Vaši treninzi kod nas dobivaju profesionalnu komponentnu, upravo to čini bitnu razliku,
jer trčanje nije samo trčanje što god neki mislili. Postoji cijeli niz u trenažnom procesu, poput: pravilno zagrijavanje, istezanje, metodika, odmor, prehrana i što je jako bitno doziranje treninga.

 

Ime?

O imenu koje nosi Atrčanja SP i glavnom treneru u trkačkom svijetu nije potrebno puno govoriti. Dovoljno je reći da je jedan od najboljih atletičara i najboljih trenera u Hrvatskoj kada je riječ o disciplini trčanja na srednje i duge pruge. Iza sebe ima niz najvećih domaćih i međunarodnih uspjeha kako osobno tako i s atletičarima.

Sam je istrčao 10 km najbrže u Hrvata ikad i taj rekord stoji do danas. Pod njegovom trenerskom palicom su mnogi olimpijci i olimpijski kandidati poput: Lise Nemec, Mateje Parlov, Nikoline Stepan i mnogih drugih.

 

Kome je namijenjena Akademija trčanja SP?

Program Atrčanja SP prilagodili smo i namijenili svim trkačima početnicima koji žele: ući u svijet trčanja uz stručno vodstvo, trčati u manjim grupama i imati način rada i tempo prilagođen početnicima te mogućnost uključiti svoju djecu u atletski vrtić dok oni treniraju.

Atrčanja SP je svakako namijenjena svim trkačima koji trče redovito i žele: postići brži napredak, osjetiti znatno poboljšanje rezultata svog trčanja, biti sigurni da treniraju upravo onako kako treba te u budućnosti istrčati polumaraton ili maraton, a ne ga prohodati.            

Ako ste već odlučili izdvojiti svoje dragocjeno vrijeme i uložiti trud u trčanje i/ili vam je želja istrčati što bolje planiranu utrku, bitno je da vam treninzi budu što učinkovitiji. Stoga, iskoristite mogućnost i postanite član Atrčanja SP i imati ćete priliku učiti tehnike i tajne trčanja od najboljih u Hrvatskoj!

Što nas čini posebnima:

  • Stručni i profesionalni pristup (s vama radi profesionalni trener specijaliziran i licenciran za srednje i duge pruge – 5 km, 10 km, polumaraton i maraton)
  • TRENINZI 3 x tjedno
  • MALE GRUPE (max. 15-20 polaznika, grupe se formiraju vodeći računa o mogućnostima pojedinih polaznika)
  • INDIVIDUALIZIRANI PRISTUP (posebna ponuda za one naprednije koji žele individualni pristup)
  • SVLAČIONICE (nudimo mogućnost presvlačenja i tuširanja u klupskim prostorima)
  • OBITELJSKI PAKETI (mogućnost atletskog vrtića za vašu djecu – na upit)
  • Majicu Atrčanja SP na dar
  • Diplomu za uspješan završetak akademije
  • Povoljnije kotizacije na domaćim utrkama
  • Stručna predavanja (teme: metodika treninga, tehnika trčanja, prehrana, sportska oprema)
  • Mogućnost sportske dijagnostike
  • Popust na preglede u ordinaciji fizioterapeuta Zorana Filipović
  • Organizacija odlazaka na domaće i međunarodne utrke
  • Organizacija ATLETSKIH KAMPOVA u HR i inozemstvu
  • TVRTKE & ATrčanja (paušalno plaćanje preko 11 polaznika i više -20%)
  • Povoljnije kotizacije na domaćim utrkama
  • Poticanje zajedništva tvrtke i timskog duha kroz pripreme zaposlenika na B2B i dr. utrke

Za one koji žele nastaviti trčati tijekom cijele godine Atrčanja SP se nastavlja i u zimskim mjesecima. Posebno smo ponosni na sve one koji su trčanje toliko zavoljeli da ih ni niske temperature i snijeg ne mogu spriječiti da nastave trčati.

Polaznicima koji ulaze u ozbiljnije treninge i postignu zapaženije rezultate nudimo mogućnost učlanjenja i nastupanja za naš Atletski klub SVETICE.

POČETAK Akademije trčanja SP:  5. 3. 2019. (utorak) u 18:00 sati

TERMINI:
Utorak, četvrtak u 18:00 sati
Subota u 10:00 sati

MJESTO: Park šuma Maksimir (Zagreb)

CIJENA:   200 kn

PRIJAVA:                           http://akademijatrcanja.hr/upisi-2018/

Bolje nas upoznati i pratiti možete na:

https://www.facebook.com/akademijatrcanja/

http://akademijatrcanja.hr/

PROMO tekst

[BREAKING NEWS] Matea Parlov – novi maratonski osobni rekord i fantastičnih 2:32:43!

Na danas održanom maratonu u španjolskoj Sevilli nastupila je Matea Parlov i ostvarila super rezultat. Utrku je završila na odličnom osmom mjestu, a ono što najviše veseli je poboljšanje njenog osobnog rekorda na maratonu za više od 5 minuta!

 

Rezultat 2:32:43 stavlja je na mjesto druge najbrže hrvatske maratonke svih vremena, a fascinantno je da je Matei ovo bio tek drugi službeni maraton u životu. Istrčala ga s nevjerojatnom preciznošću, održavajući stalni tempo od 3:37 min/km od početka utrke do kraja.

– Jako sam zadovoljna s utrkom, plan je bio da držim tempo između 3:38 i 3:40 min/km i sve u tom rasponu bi bilo super. Utrka je bila sjajna, startali smo u 8:30 i na startu je bila temperatura 10 stupnjeva, znači savršeni uvjeti. Atmosfera je stvarno bila predivna, jako puno ljudi je došlo navijati i bodriti nas. I konkurencija je bila odlična, došle su stvarno najbolje svjetske trkačice i jako sam zadovoljna s novim osobnim rekordom i svojim rezultatom. – rekla nam je telefonski Matea iz Seville.

Ovim je rezultatom Matea za više od četiri minute ostvarila normu za SP u Dohi i za više od 12 minuta normu za Olimpijske igre u Tokiju.

Čestitamo Matei i njenom timu na čelu s trenerom Slavkom Petrovićem!

PROČITAJ VELIKI INTERVJU S MATEOM PARLOV

 

Matea Parlov i njen trener Slavko Petrović

[TRČIM DAKLE JESAM] Nataša Dobrenić: Pokreće me trenutak kad nakon najveće muke i boli utrčim u cilj i želim plakati od sreće do iznemoglosti

“Ne, ne mogu u nedjelju. Mogu u petak na subotu. Ali u nedjelju moram biti u Zagrebu. Moram. Zadnje je kolo Lagvića, ja sam 11. i moram doći i probati dati sve od sebe da možda postanem 10. To je bitno. Meni je bitno. Ne, nisam rekla da ne trčim. Rekla sam da me malo boli noga, ali nisam rekla da ne trčim.”

 

Ovakvoj posvećenosti, savjesnosti, discipliniranosti, pobožnosti – ma nazovite to kako želite – mogu pozavidjeti i najbolji trkači i najveći radoholičari.

Nataša Dobrenić trkačica je koja mazohistički uživa u svojoj agoniji, koja obožava mrziti svaki mučni korak koji mora napraviti na svojim utrkama, ali ne zato jer joj je netko rekao da mora, nego zato što si je sama tako odredila. I time zasluženo nosi nadimak Namćorasta, kao što je i zasluženo postala dijelom naše serije intervjua „Trčim, dakle jesam“.

Agonija i ekstaza. Meni uglavnom agonija. …cesta je ostala moj ultimativni užas. I moja prva i zapravo najveća ljubav. (…) Ne dišem, slinim da je vjerojatno odvratno za vidjet. Zaobilazim planinare, jer nemam snage viknut da mi se maknu. Samo kao kroz veo vidim kocke ispred sebe, znam da netko i navija za mene, ali nemam snage okrenut glavu. Sve moje snage su uperene na preživljavanje tih zadnjih nekoliko metara. I onda cilj. Spas i ekstaza. Pomor, radost, užas, šmrklji, klimave noge i usputni uzvici. Vrijeme koje je stalo na startu, sad opet može krenuti dalje.“ – isječak iz Natašinog teksta “Agonija i ekstaza Lagvića“ , jednog od njenih tipičnih osvrta na utrke. Ili kalvarije, teško je reći.

Sebi na poklon škola trčanja za 44. rođendan

Iz njenih osvrta na društvenim mrežama možemo steći dojam da joj trčanje baš i ne ide, štoviše da joj predstavlja veliku muku i da uvijek dolazi u cilj među zadnjima. Isto tako, iz potonjih možemo zaključiti da svejedno i dalje uporno i ustrajno trenira, utrkuje se, bori se i batrga – ne za prvu poziciju, nego za deseto mjesto, za predzadnje ili jednostavno da stigne do cilja.

Za sebe kaže da je voljela trčanje od školskih dana, ali kasnije u kombinaciji s yogom, obitelji i poslom, njeno se trčanje svodilo na povremeno. S vremena na vrijeme, ponijela bi si stvari za trčanje na posao, pa bi s posla nasipom trčala kući. Dok jednog dana nije srela kolegu koji se bavi trčanjem.

– I tako se ja njemu žalim kak’ mi je koma trčati samoj, na što mi on spomene školu trčanja unutar njegovog kluba i odlučim se ja prijaviti, iako su upisi već prošli. I za dan, dva dobijem poziv od Janka. Da može, i neka dođem tu srijedu na prvi trening. “Oh, baš u srijedu? Mogu možda doći u subotu prvi put? Znate, meni je u srijedu rođendan pa sam obećala mužu da ću ga voditi u kino…“ Čula sam preko telefona kak’ Janko prevrće i s oba oka i s trećim. I tako, to je bio početak. Odvela sam muža i djecu u kino, a sebi za 44. rođendan poklonila školu trčanja – ispričala nam je Nataša o svojim prvim ozbiljnijim trkačkim koracima.

 

Ne odustajem, osim ako me ne iznesu

Nekom mlađem perspektivnom sportašu koji ganja postolja i rekorde, možda bi se moglo učiniti čudno i nespojivo, biti toliko uporan i inatljiv, a da bi postigao neke čudne, njemu neambiciozne ciljeve koji ne podrazumijevaju postolja, nego završiti utrku odnosno preživjeti. Njena mentalna snaga je nešto na čemu bi joj mlađi trkači mogli samo pozavidjeti i učiti od nje.

– Kad krenem ne odustajem, osim ako me ne iznesu. Boriti se da ne budeš zadnji ili samo da završiš, za mene je najljepši dio trčanja. U trčanju se teško možeš uspoređivati s drugim trkačima, jer svaki od nas ima drugačiju pozadinu te, za razliku od drugih sportova, tu amateri i profesionalci trče rame uz rame. Tako da moj cilj nije pobijediti njega ili nju, nego biti najbolja verzija sebe. Na jednoj ću se utrci boriti s najgorom verzijom sebe, sa svim svojim strahovima i nemoćima, i hoću li biti bolja od neke deset godina mlađe trkačice tada će mi biti potpuno nevažno – objašnjava nam naša sugovornica.

Na utrci je teško procijeniti tko je kakav trkač, bez obzira na to kako naizgled djeluju, priča nam sad već iskusna Nataša. Prema njenim riječima, ponekad ima super dan i sve je lako i ništa ne boli, a drugi put je svaki korak pakao, svaka minuta užas. Jednako je i s trkačima s kojima se pokušava uspoređivati.

– Doduše, ja imam tu manu da se volim uspoređivati. Svaka utrka za mene je novo iznenađenje te otkrivam dio sebe za koji nisam znala da postoji. Oduvijek sam bila inatljiva, pa kad zapiljim za nešto ne odustajem. Oh da, tijekom utrke odustanem ja milijun puta, nakon svakog zavoja, okrepe ili brda, ali samo u glavi. “Odustat ću kad prođem onu okrepu, ili ono drvo, ili dok mi završi ova pjesma…“ tijek je mojih misli i onda ne odustanem. Ponekad samu sebe iznenadim što sam još uvijek u utrci. Ne znam što me to točno tjera, ali mislim da je to ljubav prema trčanju. I trenutak kad nakon najveće muke i suza utrčiš (a počesto i uhodaš) u cilj. Moment kojim trenutno prekidaš patnju i bol i istom osjećaš najveću sreću te želiš plakati do iznemoglosti – to je ono nešto što me drži, što ne mogu opisati. To je sve! – inspirativna je Nataša.

 

Treba imati hrabrosti reći da ti je bilo užasno

Sudeći prema njenom literarnom ispoljavanju frustracija nakon utrka, tko ju ne poznaje rekao bi da ima izrazito negativan pristup cijeloj priči. Tko ju poznaje, uživa u njenom pristupu temi i voli se nasmijati njenom ciničnom i sarkastičnom kanaliziranju nemoći na utrkama.

Ispričala nam je kako je otpočetka svojim doživljajima htjela dočarati treninge i utrke onakvima kakvi u stvarnosti oni i jesu. Za sve koji su u sličnoj situaciji kao i ona, željela je prenijeti kako ima još onih kojima je teško i ne odustaju, upravo zato da ne bi odustali od trčanja.

– Vječito njurgalo – znala me zvati mama. Često me frustrira kad ne mogu postići na trci ono što sam mislila da mogu. Pročitala sam stotine članaka raznih trkača i od većine mi je bilo zlo. Doslovce. “Meni je na utrci divno. Ja se ne umaram. Trčim polumaraton 1:30, a da nisam napravila ni jedan jedini trening. Meni nikad nije zlo na utrci, vola pečenoga mogu pojesti. Grčevi? Kaj je to?“ i slična preseravanja i pretjerivanja. Treba biti realan. Kad počneš trčati sa 44 godine, a da iza sebe imaš uredski posao, dvoje djece, malo više kila nego što bi želio, i nikad se nisi prije bavio sportom, mora ti biti teško. Znojiš se, mučno ti je, imaš grčeve, sve te boli… – objašnjava realistična Nataša.

Kaže kako s vremenom postane lakše, utreniraš se, dođeš u formu i sav si si važan, a onda…

– Onda dođe užasno vruć dan. Ne piješ dovoljno, dehidriraš, jedva se dovučeš u cilj i trebaju ti dvije gajbe piva da dođeš k sebi. Na fotografijama se vidi da umireš. Najviše me iritira kad tijekom utrke naiđeš na poznate trkače koji su se raspali, a poslije krenu izmišljanja razloga i opravdanja. To je meni bezveze. Treba imati hrabrosti reći da ti je bilo užasno. Svima je teško – i prvima i zadnjima. Zadnjima još malo teže jer su dulje u utrci. Bez obzira što to ponekad izgleda grozno, kako se smatram introvertom, ja se sama sa sobom jako dobro zabavljam. Moram se šaliti, a na čiji ću račun, nego na svoj?! – priča nam ova trkačica o svojim patnjama koje bira opisivati na humorističan način.

 

Suprotnosti se privlače

Nataši vjerojatno najbliža osoba u trkačkim vodama je, već intervjuirana, Elza Božić. Zanimljivo je da su one dvije po pitanju pristupa trčanju čista suprotnost, a povrh toga i nerazdvojne prijateljice.

Naime, i jedna i druga uživaju u trčanju. Mazohistički. Međutim, Elza kroz trčanje o(p)staje normalna ne dozvoljavajući si niti trunku negativnih misli, niti ijednu negativnu riječ za trčanje. S druge strane, Nataša će isipati bujicu najnegativnijih epiteta za svaki kamen koji joj se ispriječio na stazi, nazivajući realno i njega i svaki bolni korak koji mora učiniti njegovim zasluženim imenom – i, opet, tako ostati normalna. Također, Elza nije baš natjecateljski tip, dok njena prijateljica više djeluje kao da će se nadmetati i s vlastitom sjenom da ostane motivirana.

 

PROČITAJ I DRUGE PRIČE IZ SERIJALA “TRČIM DAKLE JESAM”

 

– Vidiš kako život ima svoje puteve. Rekli bi naši stari “Čovjek snuje, Bog ostvaruje!“ Držim da nas dvije tak dobro funkcioniramo, baš zato što smo po tom pitanju toliko različite. Najiskrenije, jedino s Elzom volim trčati. Samo me ona ne opterećuje. Ponekad me gura, ponekad me vuče. Ja psujem, što na glas, što u sebi, ona mi se ponekad smije, ponekad patimo zajedno u tišini. Ako može brže ostavi me, pa me to potakne da se požurim – prepričava nam Nataša kako njih dvije funkcioniraju na stazi.

Kaže kako joj činjenica da je Elza brža od nje daje dodatnu snagu i motivaciju, iako nisu usporedive jer je Elza dosta mlađa.

– Tijekom godina zajedničkih utrka naučile smo se “čitati“ i bez riječi, tako da prepoznajemo jedna u drugoj promjene snage i raspoloženja. Nismo se nikad posvađale. Ja sam prilično svadljiv tip, ali jednostavno ne znam kak’ bi se uopće posvađala s Elzom. To mi je nezamislivo! Ak’ ju iritiram, ona se ili požuri ili uspori ili mi nekako da znak da joj treba prostora, i tu nikada nije bilo nikakvih problema. Jednako je i sa mnom. Zapravo, ne znam opisati. Nas dvije jednostavno – jesmo – pojašnjava nam naša sugovornica.

 

U dobru i zlu, ali trčanje mi ne diraj!

Natašin drugi “suučesnik u zločinu“ njen je suprug Dobriša koji je, u trčanju završio naknadno i zahvaljujući upravo Nataši. Štoviše, učenik je nadmašio učiteljicu i “opasno ju šiša“, što učiteljici baš i nije po volji…

– Blah! Znala sam da ne može proći bez njega! U početku je bio pravi, pravcati rat! Ja sam trčala više od tri godine kad je on odlučio da hoće i on. Pa sam se beskrajno dugo durila. Bila sam ljuta, jer se petlja u moj sport. Što sam se ja više ljutila, to je on bio uporniji. Tipično za nas dvoje. Onda smo nekoliko puta sklapali primirje, pa sam ja opet izvukla ratnu sjekiru i počela novu ofenzivu. I redom gubila bitke. Onda sam imala fazu kad bih bila ljuta, jer se prijavio na istu trku kao i ja, a ako sam išla sama onda mi je falio. Na kraju je ipak ispalo da “pametniji popušta“ i nekako smo se uspjeli složiti. Uglavnom. Ponekad. Tu i tamo – neodlučna je Nataša.

Priča kako je Dobriša od početka mnogo brži od nje. Muško je, drugačije je građen, a nakon što je počeo ozbiljnije trenirati izgubio je dosta kila i sad je, kako kaže njegova životna partnerica, oličenje trkača: dugih nogu i lagan.

– Upravo zbog toga nikad nismo ni trčali zajedno. Zapravo, i kad idemo zajedno ja to ne volim. Imam osjećaj da ga usporavam, pa me to frustrira, pa postanem nervozna i režim, a onda njemu nije jasno zakaj sam ja sad izbacila kandže. Držimo se dogovora da svatko trči sam za sebe. Na utrkama je on brži pa me dočeka u cilju, što mi je skroz ok – objašnjava ona.

Nataša voli da neke utrke i lige budu samo njene i drži kako i Dobriša treba imati neke koje su samo njegove.

– S druge strane zaista volim kad je nakon trke ili treninga on tu negdje blizu pa popijemo pivo zajedno. Tu bi sad Elza rekla da smo baš slatki i kak’ zapravo ne možemo jedno bez drugoga. Na to bih ja najčešće samo otpuhnula, ali kao i obično, zapravo je u pravu – priča Nataša koja je svom suprugu nadjenula nadimak Mr. PB.

Kaže kako je nadimak došao sam od sebe, nakon što je njen suprug gotovo svako kolo Lagvić lige 2016./17. imao PB.

– Malo se ljutio na početku, ali tako ti je to s nadimcima – zalijepe se – tobože nemilosrdno komentira ova supruga.

 

Luda, pa živi – i biciklira

Unazad godinu-dvije u sportskoj kolekciji ovog para našli su se i novi rekviziti – bicikli. Kako kaže, u fazi hladnog rata, nagovarala je muža da se počne baviti triatlonom, jer se potajno nadala da će manje vremena trošiti na trčanju s njom. Onda je on kupio cestovnjak Canondale, odmilja zvan Biciklić.

– Ja sam oduvijek više bila robusni tip, za montić i brda. Proljetos sam vidjela raspis za Cener – cestovni biciklistički uspon na Sljeme, i poželjela probati. Šta ćeš, rekla bi moja teta: „Luda, pa živi“. Otela sam, meni prevelik, bicikl mlađem sinu i eto me na startu. Bilo je vatreno, mjenjač je preskakao i užasno je ružilo, ali došla sam do vrha. I zaljubila se biciklizam. Kao uranjeni poklon za rođendan dobila sam montić Konu, nazvan Strela. Ostalo je povijest ludosti.

Piše: Martina Maloča

Splitom će protrčati tri i pol tisuće polumaratonaca, a od iduće godine on postaje maratonskim gradom

Posljednji vikend najkraćeg mjeseca u godini, rezerviran je za idealnu sportsko-turističku pripremu za turističku sezonu u Splitu – Splitski polumaraton. Jedan od najpopularnijih hrvatskih polumaratona održava se već 19. put, a uz njega je organiziran i sportski sajam “Start“ koji se održava od 22. do 24. veljače 2019. u SC Gripe.

 

Osim polumaratona, u Splitu se održavaju i Humanitarna utrka dm dječje milje, za djecu uzrasta 6 do 15 godina te utrka na 5 km Trofej Slobodne Dalmacije. Na polumaratonu se može nastupiti solo ili u sastavu štafete. Uz mnogobrojne rekreativce, koji će hvatati svoje osobne rekorde, utrka će zasigurno biti i iznimno brza – svoj su nastup najavili trkači i trkačice iz Etiopije i Kenije.

 

Polumaraton, štafeta ili 5K

Polumaratonci i polumaratonke startaju sa splitske Rive 24. veljače u devet sati, zajedno sa ekipama koje trče štafetu. Nakon Rive, trči se gradskim ulicama, kroz Park šumu Marjan, jedan krug Poljudom, kroz luku Lora i natrag do cilja na Rivi. Kako je najavio predsjednik Organizacijskog odbora 19. Splitskog polumaratona Kristijan Sindik, od 21,1 kilometra utrke, šest će se trčati kroz Park šumu Marjan, što je za mnoge i najljepši dio utrke.Osim polumaratona i štafeta, isti dan s istoga mjesta, deset minuta kasnije starta i utrka na pet kilometara “Trofej Slobodne Dalmacije“ na kojoj se očekuje oko 1000 sudionika. Također, dan ranije, u subotu održat će se utrka “dm dječje milje” djece i učenika.

Za sve sudionike Splitskog polumaratona omogućen je povoljniji posjet gradskim muzejima, uz popust od 50%.

Predivne medalje ovogodišnje utrke

 

Od iduće godine Split postaje maratonski grad!

Osim trkačkog dijela programa, koji će se odvijati na splitskoj Rivi, ostatak manifestacije 19. Splitskog polumaratona odvijat će se od petka do nedjelje u Sportskom centru Gripe.

– Već sad se pripremamo za sljedeću godinu kad će se u Splitu trčati pravi maraton, 42,195 metara, a staza tog maratona bit će predstavljena na ovogodišnjem sportskom sajmu “Start“ 22. siječnja u Sportskom centru Gripe – kazao je Sindik.

U pripremi i provedbi 19. Splitskog polumaratona sudjeluje više od 400 volontera, a i turistički sektor Grada i Županije sve više prepoznaje ovaj sportski događaj kao marketinški važan brend grada u izvansezonsko vrijeme i dodatna prezentacija Splita kao najsportskijeg grada Hrvatske.

 

PROGRAM 19. SPLITSKOG POLUMARATONA

22. veljače 2019. – petak

Sportski centar Gripe – Maratonski grad
9:00 – 20:00 prijave/preuzimanje startnih brojeva (dm dječje milje, 5 km, 21 km)
10:00 – 20:00 sportski sajam “Start“
10:00 – 10:30 press konferencija
10:30 – 10:40 službeno otvaranje Sajma ”Start”

23. veljače 2019. – subota

Sportski centar Gripe – Maratonski grad
9:00 – 20:00 sportski sajam “Start“
9:00 – 14:00 prijave/preuzimanje startnih brojeva (dm dječje milje)
9:00 – 20:00 prijave/preuzimanje startnih brojeva (5 km, 21 km)
14:00 – 20:00 Pasta Party za sudionike polumaratona i utrke 5 km

Riva – središnji dio
15:00 start dm dječja milja TIĆI A
15:15 start dm dječja milja TIĆI B
15:30 proglašenje pobjednika TIĆI A i TIĆI B
15:45 start dm dječja milja REPCI
16:00 start dm dječja milja GRDELINI
16:30 proglašenje pobjednika REPCI i GRDELINI

24. veljače 2019. – nedjelja

Sportski centar Gripe – Maratonski grad
6:30 – 7:30 prijave/preuzimanje startnih brojeva (5 km, 21 km)
9:00 – 16:00 sportski sajam “Start“
12:30 – 13:00 proglašenje pobjednika utrka na 5 km i 21 km
13:00 – 16:00 Završni Party

Riva – središnji dio
7:00 – 8:25 okupljanje sudionika, DJ glazbeni program i limenaglazba
8:25 – 8:27 himna
8:28 – 8:35 pozdravna riječ gradonačelnika i župana
8:35 – 8:45 zagrijavanje “poweredbyHervis“
9:00 start polumaratona i štafetnog polumaratona
9:10 start Utrke građana na 5 kilometara – Trofej Slobodne Dalmacije
9:26 – 9:50 predviđeni ulasci u cilj sudionika utrke na 5 KM, DJ Glazba
10:05 – 11:30 predviđeni ulasci u cilj sudionika polumaratona, DJ Glazba

 

Karta 19. Splitskog polumaratona

PROMO tekst

GARMIN je potpisao ugovor o kupnji tvrtke Tacx, vodećeg proizvođača biciklističkih trenažera

Prije nekoliko dana objavljeno je potpisivanje ugovora o kupnji svih vlasničkih udjela tvrtke Tacx Onroerend en Roerend Goed B.V (“Tacx”) od strane GARMIN-a. Tacx je nizozemska kompanija koja dizajnira i proizvodi biciklističke dvoranske trenažere, alate i dodatnu opremu, kao i softverska rješenja i aplikacije za dvoranski biciklizam.

 

Kao tržišni lider s više od 50 godina iskustva, Tacx je najviše poznat po svojoj inovativnoj liniji pametnih dvoranskih trenažera, uključujući cijenjeni model NEO 2 i revolucionarni NEO Bike, koji mjeri brzinu, snagu i kadencu. Kroz izrazito realističnu i preciznu simulaciju vožnje, Tacx trenažeri biciklistima omogućuju iskustvo realistične vožnje, bez ovisnosti o vremenskim uvjetima.

Za najviši stupanj interakcije i imerzivnog iskustva dvoranskog biciklizma, Tacx pametni trenažeri povezuju se bežično s popularnim aplikacijama za treninge, što biciklistima omogućava da izvuku više iz samog treninga. Istovremeno, Tacx trening aplikacija nudi planove treninga, analizu podataka, filmove poznatih scenarija diljem svijeta, vožnju s drugim vozačima uživo, te mnogo više od toga.

– Tacx donosi potpuno novu kategoriju proizvoda Garminovom fitness portfoliju, koja proširuje opseg našeg djelovanja na tržište treninga u zatvorenom. Uz Tacx, Garmin će biciklistima ponuditi cjelogodišnje iskustvo vožnje prepuno užitaka u zatvorenom i na otvorenom. – izjavio je Cliff Pemble, Garminov predsjednik i CEO.

– Ponosni smo što imamo podršku tehnološkog lidera kao što je Garmin i veselimo se zajedničkom radu koji će dodatno obogatiti proizvode i tehnologije za trening u zatvorenom, te ih učiniti dostupnim biciklistima diljem svijeta. – izjavio je Koos Tacx, CEO tvrtke Tacx. “

Izvršenje ove akvizicije očekuje se u drugom kvartalu 2019.

Žene rasturile zimske lige – Veronika Jurišić apsolutna pobjednica Lagvića, Ivančica Jež osvaja i Beretinec i Ivančicu

Zimska brdska liga Ivančica / Foto: TK Marathon95

Iza nas je drugi vikend veljače prevrtače koji nas, naravno, nije počastio vremenom kakvo smo očekivali. Barem ne u svim dijelovima Hrvatske. A usporedo s tim, prevrnula se i trkačka scena – započeli smo pravu trkačku sezonu, dok smo iza sebe ostavili dobar dio zimskih liga.

 

Patricia Maras kao osvježenje i iznenađenje na Mrcini

Počevši s onom u glavnom gradu odnosno na Medvednici, završena je još jedna 17. po redu Zimska liga Lagvić. Ove zime, iz subote u subotu, održano 14 kola lige koja je konceptualno podijeljena na cestu i planinarsku stazu, popularnu Mrcinu. Osim u pojedinačnim kategorijama, ocjenjivala se i Pedina kombinacija ceste i Mrcine, te i konkurencija pasa koji su ocjenjivani na stazi Mrcine. Ove je zime na cesti nastupio ukupno 181 trkač te 72 trkačice, na Mrcini je bilo 158 muških i, opet, 72 žene. Cestu i Mrcinu kombinirao je rekordan broj trkača i trkačica, njih 81, dok su u psećoj kategoriji nastupila 33 ljubimca, s pobjednicom kujicom Norom (Kuruc).

Zanimljivo je istaknuti da je ovo sedma uzastopna i 13. ukupna pobjeda Veronike Jurišić na cesti, uz 13 pobjeda ove zime, jasno, među ženama. Međutim, Veronika je postavila i rekord po broju osvojenih bodova, a kako ih je imala više i od muškog pobjednika, što joj nije prvi put, ona je i ukupni pobjednik lige. Među muškarcima na cesti, ligu osvaja Goran Selanec.

Foto: Promoart studio
Foto: Promoart studio

Također, u muškoj konkurenciji na Mrcini, događa se slična pat pozicija po pitanju pobjednika te je ovo šesta pobjeda u ligi za redom za Nikicu Smolića. Nakon šestogodišnje naizmjenične dominacije veteranki Adrijane Šimić i Sandre Juhaz, pobjeda napokon odlazi jednoj od najmlađih učesnica Patriciji Maras s 11 pobjeda, uz drugi rezultat svih vremena, samo 12 sekundi slabiji od rekorda staze iz 2015. godine. Patricia je postavila i ženski rekord Mrcine po broju osvojenih bodova.

REZULTATI

 

Krug-dva traktorskim putevima i singlicama Beretinca

Nakon šest kola, završena je i Cross liga Beretinec na kojoj su natjecatelji birali između jednog kruga od tri kilometra ili, pak, dva kruga staze. Kružnu šumsku dinamičnu stazu sa 150 odnosno 300 metara uspona, koncipiranu od traktorskog puta i single tracka, u suradnji su osmislili, SRD 315 Sjeverozapad i BBK Asi. Također, Beretinec kao liga sadrži i MTB XC kategoriju.

Na Seoskom turizmu “Canjuga” svoja tri kilometra utrke, ove je zime počinjalo i završavalo 77 natjecatelja i natjecateljica u podjednakom omjeru, odnosno šest kilometara 68 muškaraca i 14 žena. Pobjede su na šest kilometara odnijeli Saša Horvat i Ivančica Jež, dok su u kraćoj kategoriji to bili Kruno Kučej i Sara Domislović.

REZULTATI

 

Na Ivančici gusto do samoga kraja

U Zagorju je, u organizaciji TK-a Marathon95, održano i finalno, sedmo kolo 22. Zimske brdske lige Ivančica. Jutarnji standardni start pri križu u selu Prigorec na temperaturi od jednog stupnja, privukao je 60-ak trkača koje je pri vrhu Ivanščice dočekalo još malo ugaženog snijega. Ova liga trči se makadamskom cestom dugom deset kilometara, a u ovom izdanju, do posljednjeg zbrajanja rezultata nisu se znali pobjednici lige. U ukupnom poretku, kod muških je pobijedio Bruno Kos ispred Viktorija Pozaića, dok je kod žena ovogodišnja pobjednica – kao i na beretinečkoj ligi – Ivančica Jež, ispred Irene Kos Kukec. Ivančicu je ove zime istrčalo 130 muškaraca i 28 žena.

REZULTATI

Piše: Martina Maloča

adidas Running predstavlja novi Ultraboost 19

adidas Running predstavlja adidas Ultraboost 19, rekonstruiranu verziju ikonske trkače tenisice s najvećim povratom energije ikada. Za kreaciju novog Ultraboost modela, adidas dizajneri i tim za razvoj proizvoda surađivali su s tisućama trkača širom svijeta kako bi potpuno redizajnirali i nanovo osmislili legendarne trkače tenisice.

Zajedničkim snagama su pojednostavili originalan adidas Ultraboost model koji je bio sastavljen od 17 dijelova i kreirali novi model koji se sastoji od samo četiri inovativne omponente koje mijenjaju način na koji trkač doživljava trčanje.

Četiri tehnološke komponente nove redizajnirane tenisice su Optimized BOOST s 20% više BOOST tehnologije u potplatu čime se dobiva još više energije pri svakom koraku. Nova Torsion Spring tehnologija koja trkača gura naprijed bez otpora s laganom konstrukcijom koja se kreće sa stopalom i eliminira gubljenje energije. Treća komponenta je 3D Heel Frame konstrukcija koja amortizira stopalo pri dodiru s tlom pružajući potporu i stabilnost, a inovativan jednodijelni Primeknit 360 materijal gornjišta omata stopalo kao druga koža i daje osjećaj potpore i iznimne udobnosti.

adidas Ultraboost 19 modeli inspirirani su i napravljeni za novu eru trčanja koja daje prostor kreativnosti i zajedništvu. Trčanje je postalo društven sport i nije više rekreacija kojom se pojedinci bave sami. Predstavljanjem rekonstruiranog Ultraboost 19 modela trkačkih tenisica adidas obilježava početak nove trkačke sezone i u sklopu adidas Runners Zagreb zajednice pokreće Run&Shine program koji će ujediniti mlade žene koje žele biti okružene istomišljenicama, ojačati svoje tijelo i duh, ostvariti zadane ciljeve i dostići više razine osobnog razvoja.

Prijave za sudjelovanje kreću od 11. i traju do 24. veljače, nakon čega se odabire deset sudionica Run&Shine programa koje će se kroz deset tjedana pripremati za Wings for Life utrku čemu će prethoditi treninzi trčanja, treninzi snage, mentalni treninzi, savjeti o prehrani, mentalnoj snazi i razne radionice koje će pomoći u postizanju ciljeva.

Članice Ladies Squad zajednice imat će priliku isprobati nove Ultraboost 19 modele, a među prvima koji su testirali nove trkače tenisice bili su ikona stila Kendall Jenner, filmska zvijezda Chadwick Boseman, nogometne zvijezde Lionel Messi, Paulo Dybala, Paul Pogba i trkač Wayde van Niekerk.

Nove adidas Ultraboost 19 modele od 23. veljače možete pronaći u svim adidas trgovinama.

PRIJAVA I DETALJI PROGRAMA

https://www.adidas.com/hr/adidasrunners/blog/run-shine?cm_sp=RUNNING_HUB-_-HOME_BLOGS-_-VIEW_RUN-SHINE

PR tekst

Hrvatska jedva dočekala utrke – od Marjan Traila na jugu, preko “zaljubljene“ prijestolnice do Neptun Traila na istoku

Protekli je vikend pravi pokazatelj da se nova sezona trčanja pošteno zahuktava, te smo već sad imali  pristojan broj utrka diljem zemlje. Kako smo ušli u mjesec zaljubljenih, za početak ćemo izdvojiti pravu zaljubljenu utrku ZagrebLove.Run koja se trčala na zagrebačkom Jarunu.

 

Ljubav nema granica

Kako je u raspisu naglašeno, ova je utrka za zaljubljene ili one koji će se tek zaljubiti. Ili, pak, neće ali vole trčati. Na njoj su trčali sudionici svih veličina i oblika – od onih najmanjih do onih najvećih i/ili u najboljim godinama, od samaca do zaljubljenih ili prijateljskih parova. Bilo kako bilo, događaj je, unatoč tmurnom i hladnom vremenu, održan u toplom i vedrom ozračju pod motom “Ljubav nema granica“, a na udaljenosti od pet kilometara natjecali su se najbolji u pojedinačnoj muškoj te ženskoj konkurenciji, ali i parovi – muško-ženski, muško-muški i žensko-ženski.

Od 131 muškarca, najbrži je bio Filip Filošević koji je svojih pet kilometara završio za 16:18 minuta, dok je prvoj ženi među njih 168, Ani Štefulj trebalo 18:02 minuta. Među 65 muško-ženskih parova prvi je bio “In love with bacon“ koji su činili Krešimir Balaško (drugi muškarac) i Anda Tomaš (treća žena). Od 17 žensko-ženskih parova najbolje su bile “P&Ž“, poimence Željka Šaban Miličić (druga žena) i Paola Horvat. Muško-muški parovi bili su nešto sramežljiviji pa ih je bilo tek sedam. Najbolji među njima bio je tim „Lukas i Filip“, konkretno prvak Filip Filošević te Lukas Padmosoekarto.

Foto: Zdravko Stefanovski
Foto: Zdravko Stefanovski
Foto: Zdravko Stefanovski

Osim toplog čaja, i još jednog veljačkog odnosno pokladnog simbola – krafni, natjecatelje su u cilju dočekale sudioničke medalje u obliku srca te ljubavne šalice u vidu medalja oko vrata. Kompletne rezultate potražite na Facebooku.

 

Gibanje na Marjanu u ritmu Dina

U subotu je započela nova Dalmatinska Trail Liga s Marjan Trailom kao prvim kolom, ali i posljednjim kolom Strka Mini Trail Lige. Na utrci je nastupilo rekordnih 350 natjecatelja, raspodijeljenih na 22 kilometra kategorije “Jače Manijače” te 10 kilometara kategorije “Gibajmo se” – inspiriranima stihovima nezaboravljenog Splićanina Dine Dvornika. Pobjedu na dužoj utrci odnio je domaći Marin Koceić s vremenom 2:10 sata. U sprint finišu Nikola Malenica prestigao je Marinka Duku i osvojio drugo mjesto. Među ženama, Eva Tušar Suhadolc iz Slovenije slavila je pobjedu s vremenom od 2:32 sata, dok je drugoplasirana Kanađanka Kristen Walters, a treće mjesto osvaja Zrinka Deur Šarić.

Na kraćoj utrci slavio je Slovenac Matija Meden s vremenom od 52:31 minute, ispred Ivana Brčića i Andrije Savića, dok se kod žena na najviše postolje popela Poljakinja Sabina Rzepka nakon 1:05 sata na stazi, a za njom slijede Jadranke Žilić i domaća Dobrila Dujišin. Na ovoj utrci nastupili su natjecatelji čak iz 10 država, a ovdje su i kompletni rezultati.

Foto: Dalmatinska Trail Liga
Foto: Dalmatinska Trail Liga
Foto: Dalmatinska Trail Liga
Foto: Dalmatinska Trail Liga

Što se tiče završene Strka Mini Trail Lige, i na njoj je ukupni pobjednik Marin Koceić, dok je među ženama na postolju završila Anemarija Rajčić.

 

Slijedeći Dravu kroz blato osječkog kraja

Osječki Pampas drugu je godinu zaredom uspješno ugostio 200-tinjak trkačica i trkača, te njihovih ljubimaca na Neptun Trailu u organizaciji SRK-a Žuti šešir. Utrka je održana kao prvo kolo Slavonsko-baranjske Trail Lige te drugo kolo Canicross Croatia trail lige. Trkači koji su išli u društvu svojih psećih prijatelja, natjecali su se na stazi dužine šest kilometara. Konkurenciju su činila 32 ljudsko-pseća para, i to vrlo tijesnu jer je prvih 15-ak u cilj stiglo unutar dvije-tri minute. Prvu poziciju osvojile su Irena Smojver i njena ptičarka Harley, a unutar nekoliko sekundi slijede ju Jelena Slijepčević i Sendi Štrbac.

Na kraćoj stazi od 12 kilometara, među muškarcima slavili su Branimir Ljutak, potom Vedran Jasenović i Matko Bednjanec. Od žena, kao pobjednica izdvojila se Maja Urban, drugu poziciju zauzima Sandra Privšek, a treću Marijana Švajda.

Foto: Romano Kraštek
Foto: Romano Kraštek
Foto: Romano Kraštek
Foto: Romano Kraštek
Foto: Romano Kraštek
Foto: Romano Kraštek
Foto: Romano Kraštek
Foto: Romano Kraštek

 

Dugu stazu odnosno njen 21 kilometar blatne “singlice“ uz tok Drave, prvi osvaja Antonio Arbanas. S njim u “fotofinišu“, prvu poziciju gubi Damir Kligl, dok treći muškarac Marko Ljevar zapravo završava kao četvrti ukupno.

Naime, dvije sekunde prije njega, u cilj utrčava prva žena Ines Jozić. Kao druga i treća, utrku završavaju Mateja Kožić i Maja Domnjak-Lelić. Ukupni rezultati mogu se pronaći na službenoj stranici.

Piše: Martina Maloča

Osječki Pampas bit će start za trailere i canicrossere na utrci dravskim krajolikom – Neptun Trailu

Ako ti se s podizanjem temperature, podiglo i raspoloženje za trčanje, a ne znaš što bi i kamo bi sa sobom ovaj vikend, osječki Pampas destinacija je za tebe. Veljača je i svi smo polako spremni za početak nove trail sezone. Zato je tu SRK Žuti šešir koji organizira prvo kolo Slavonsko-baranjske Trail Lige pod nazivom Neptun Trail.

 

Osim toga, ova je utrka i drugo kolo Canicross Croatia trail lige, stoga su pozvani i svi oni koji uživaju trčati u paru sa svojim najboljim četveronožnim prijateljima. Njih u subotu, 9. veljače čeka staza od šest kilometara koja starta iz dvorišta Udruge “MOGU” te ih vodi obalom Drave.

Također, i ostale dvije kategorije, od 21 i od 12 kilometara startaju s iste pozicije na Pampasu te slijede tok Drave po neravnom terenu odnosno single tracku. Staza će biti označena trakicama, planinarskim markacijama i drugim oznakama.

Duga utrka kreće u 10 sati, a krajnja joj je točka novi cestovni most kod Petrijevaca, po čemu se natjecatelji okreću i istom rutom natrag, zaokružuju svoju polumaratonsku dužinu.

Kratka utrka starta 15 minuta kasnije, trči se istom trasom, no ne čak do petrijevačkog mosta, nego se okreće već kod ušća Karašice u Dravu. Canicross kategorija ima start u 10.30 sati.

Sudeći prema prijavama, očekuje se dosad rekordnih 200 sudionika, a prijave su moguće i na startu ili putem stranice. Startnina iznosi samo 70 kuna. Stoga, dobro se obuci i zagrij prije starta, pa na Neptun Trailu razbudi svoje tijelo od zimskog sna za novu sezonu, a u cilju te očekuju finišerska medalja i pizza party.

Piše: Martina Maloča

ISTRAŽILI SMO: Što outdoor sportaši žrtvuju uime svoje najveće ljubavi, vuku li u civilu na klošarski stil i što njihovi partneri misle o tome

Huh, tvoja dnevno-tjedna rutina posla i treninga, kao i “egzotičnih“ vikenda po šumama i gorama te utrkama, opet je narušena! Čeka te ta neka svadba ili božićni domjenak, a ti tupo gledaš u ormar i možeš birati između: crnih i šarenih dugih tajica u kombinaciji s gtx trail tenisicama, ili trifrtaljki s cestovnjačama. OK, ima tu i neka suknjica – za trčanje…

 

Koliko se puta godišnje dovodiš u takvu situaciju? Vjerojatno ne puno jer su ti, ionako, prioriteti posloženi na način da si počeste izlaske, cuge, večere, koncerte s prijateljima žrtvovao kako bi se skupilo para za onu utrku na Cresu, a već dva tjedna potom ideš na Velebit.

Sigurni smo da se većina koja prati ovu stranicu, kao poklonici outdoor sportova, prepoznaje u ovom scenariju već od samog uvoda. Stoga, odlučili smo među ciljanom populacijom napraviti malu anketu kako bismo se lakše nasmijali tim slatkim mukama, znajući da nismo sami.

 

Pohani kruh i hladno pivo s mog balkona

Naš prvi ispitanik je triatlonac Hrvoje Pauković koji za sebe kaže kako se – u manjoj ili većoj mjeri – s ponosom, po pitanju kupnje sportske opreme, pronalazi u izrazima „pa može na rate“, „pijani milioner“ te „nije tako skupo“. I to za bilo koji od tri sporta ujedinjena u triatlon.

–  Smatram se predstavnikom onih koji bez većih problema ne rade dvojbu pri odluci, da li kupiti neki dio opreme za bicikl, ili pak ispaliti za tenisice sumu koju otprilike mjesečno pojedem. Dobro, nije baš da jedem ptičje mlijeko i kavijar, nego se na meniju nađu i kruh u jajima i kokice u rinfuzi pečene na ringli vlastitog šporeta – podijelio je s nama ovaj sportaš.

Kako on kaže, kava i pivo u birtiji piju se u znatno manjoj mjeri, nego u nekih prosječnih posjetitelja spomenutih ustanova. I tu on ima praktično rješenje.

– Kavu proizvodi “wall-e“, kućni ljubimac koji omiljeni napitak automatski iscijedi kad ga ubodete prstom u gumbić, a pivo se čuva u omanjem skladištu na balkonu, kojeg se ne bi postidjela ni neka od renomiranih pivovara – pohvalio se Hrvoje.

Također, naglašava kako su startnine veća stavka u financijskoj kontrukciji. Osim što su one, razumljivo, nešto od čega i organizator mora živjeti, kaže kako se u paketima nađe korisnih sportskih pomagala, prehrambenih artikala, a i odjevnih predmeta.

– Ni cuga tu ne zaostaje, naravno. Sve su to korisne stvari koje se samelju u sportskom načinu življenja, pa se startninom nekako kompenzira uloženo-dobiveno za preživljavanje do sljedeće utrke – pojasnio je Hrvoje.

 

Život na vagi

Tako su se tvoji izlasci za koje se moraš, ipak, malo “podaprat“ sveli na neka četiri puta godišnje. I to je onaj minimum koji ne smiješ odbiti. Stojiš pred ogledalom, pokušavajući iscijediti posljednje sasušene grudice iz maskare, odnosno „gruntaš“ hoće li se na ovoj svadbi ponoviti koji od gostiju, a koji je bio na krstitkama bratićeve male – pa da možeš i ovaj put “profurati“ istu haljinu. Kombinirat ćeš ju s onim drugim parom cipela (drugim od dva jedina za pristojne prilike) i ogrlicom iz second handa.

Hrvoje je po tom pitanju pribjegao “jeftinoj“ i korisnoj taktici – dvije muhe jednim udarcem!

– Šoping centre zaobilazim u širokom krugu. Tko je lud ići u zatvoreni klimatizirani mega dućan, kad je Hrelić usput na treningu dužine. Također, nerijetko se potepeš i na second hand pa se, takoreći, večernja toaleta ili fina košulja kupi usput. To ja zovem dva u jedan iliti trkački šoping. A o cifri nema rasprave – praktičan je triatlonac.

Nećemo se lagati, možda se je mogla preskočiti posljednja kupnja onih cestovnjača jer su i one zadnje još uvijek u dobrom stanju. Ali tako dobra akcija se ne propušta! Stajat će u ormaru i čekati dok se ove ne istroše. Od viška glava ne boli! Sačuvaj bože da se dogodi da su trenutne dale svoje, a ti baš nemaš novca za nove. To bi tek bilo ravno katastrofi!

U trkačko-biciklističkom paru poznatom kao Nataša i Dobriša Dobrenić, jedno od njih sklonije je takvom razmišljanju, dok je drugo… Pa, procijenite sami na temelju njihovog razgovora u automobilu, kako to rješavaju (ili ne) parovi gdje su oba partnera u sportu.

– Nataša: Čuj, pitala je frendica… Trebali bismo joj poslati par rečenica. Piše neki članak o tome kako tko troši na kupovinu opreme ili tako nekako.
– Dobriša: To je jednostavno, ti imaš troje tenisice koje ti ne valjaju, a ja imam jedne koje su mi super.
– Nataša: Ha? Kak to misliš?
– Dobriša: Pa, tak je…
– Nataša: ?????

Ostatak rasprave nije za prepričavanje. Stigli su na odredište i prekinuli poprilično žestoku raspravu. Ona se još uvijek malo duri, jer nije istina da joj te troje tenisice ne valjaju.

– Dobro, nije to skroz baš tako, ali u globalu je. Ja ću puno lakše i jednostavnije potrošiti novce i kupiti i treći par tenisica, iako ih imam tko zna koliko, dok će Dobriša razmišljati, procjenjivati trebaju li mu još jedne i vrlo često ostati na tim jednima. Većinom je to tako i s ostalom opremom. Ja imam deset tajica, tko zna koliko jakni i majica. Dobriša ima dvoje, pa bude frka ako na vrijeme ne operem opremu s treninga. Šalu na stranu, ja ću uvijek puno lakše potrošiti i više nego sam si zacrtala za opremu, ali kad su te još jedne tajice, baš to kaj sam si zamislila i super su povoljne… – iskrena je Nataša.

 

Za stazu samo najbolje, a u privatnom životu “klošarluk“

Bio je tu jedan pokušaj da se ode kupiti nova košulja za tu svadbu. I hlače čak! Međutim, i ovaj si se put nekako našao pred policom nepreglednog niza tenisica u dućanu do. Nažalost, već je bilo prekasno kad si izašao iz transa, pružajući karticu trgovcu na kasi.

Moožda bi već polako bilo vrijeme obnoviti zalihu gaća, ali propisana oprema na Istri iziskuje vjetro i vodootporni šuškavac, s minimalnom otpornosti od 20000 milimetara vodenog i zračnog stupca. Nećeš valjda završiti baš u tom roku u bolnici pa da doktor vidi da nosiš izlizane gaće. Šavovi se zasad još drže, a kad prođe Istra, na idućoj plaći ćeš…

Koliko ti je poznat onaj scenarij kad napokon, na jedvite jade, izvodiš ženu na večeru i u kino jer, ruku na srce, godišnjica vam je i bio bi red… Ona se pojavi pred tobom u “milijun dolara“ izdanju, blista kao prvoga dana, a onda ona tebe dobro odmjeri od glave do pete i pita “To ćeš obući?“, na što ti odgovaraš “A šta tome fali? Pa šta da obučem?“

“Pa ne ideš valjda u patikama?! Jel’ ti nemaš košulju?!“ zahučalo je iz usta tvoje kraljice.

Foto: Matija Turkalj

Tihomir Šatrović bavi se brdskim biciklizmom i jedan je od onih koji imaju manjih problema s kombinacijama za svečane prilike. Kako kaže za sebe, blato među zubima bliskiji mu je modni detalj od kravate.

– Kako oduvijek imam čudan stil oblačenja, tako i odjeće, svaki odlazak na neko formalno pojavljivanje u javnosti predstavljao je problem. Isprva je bilo sve crno, koža, nitne, prišivke, a danas ih zamjenjuju dres kratki, dres dugi, bicke kratke, duge, termo bicke… Mislim kako voziti zimi ako nemaš termo odjeću – podijelio je s nama Tihomir kojemu je, srećom, supruga potpora u trošenju.

 

Put putujem… i cijenu plaćam

Dok ti štediš na gaćama, tvoj dragi (netrkač) štedi kako biste napokon na garaži podignuli normalni krov koji ne prokišnjava, ali njemu ni ta štednja baš ne drži vodu… Naime, nakon godina iščekivanja i priprema, napokon si izvučena na bubnju za UTMB. To se zove preusmjeravanje sredstava, i sasvim je legitiman postupak, uvjeravaš ga. I ministarstva to rade! Nažalost, odabraniku tvog srca taj argument nije baš sjeo najbolje.

Hrvoje nam je ispričao kako se on i njegova djevojka Maja Urban, koja je također triatlonka i jednako često hodočasti na utrke, snovčavaju i snalaze za transport na ta “luksuzna“ putovanja.

– Sve startnine i kotizacije za utrke koštaju, a i na put se mora potegnuti koji košta, jer teleporter još nije pušten u pogon. Srećom, na utrke se gotovo uvijek ide čoporativno, pa se podijele troškovi. A ako pak čopor zakaže, tu je nama blažena izmišljotina zvana BlaBlaCar, pa se trošak puta drastično smanji. Utrpaš sebe u nečiji ili nekog u svoj „vremeplov“, platiš manje nego javni prijevoz i svi sretni. Jedino što ne možeš računati na vozni red – snalažljiv je ovaj sportski par.

Osim putovanja na utrke, nađe se tu mjesta i za poneko drugo, onako za gušt. Primjerice, za doček Nove godine. Dobro, i to je sad diskutabilno, jer ne podrazumijevaju svi istu stvar pod gušt.

Visokogorac Matej Perkov koji je sve u svom životu podredio svojim ekspedicijama i novac usmjerio isključivo na opremu i putovanja na najveće svjetske vrhove, podnosi i druge žrtve nefinancijske prirode. Njegova djevojka i okolina, također. Kako kaže prijatelji su mu odavno odustali od pozivanja na rođendane, a cura je već unaprijed otpisala zajedničke vikende. Ipak, imao je najbolju namjeru za zajednički doček Nove godine…

– Moja djevojka i ja pričali smo o dočeku Nove. Nasmiješena iskazuje svoje želje, a ja gledam njeno lijepo lice. Lijepa je, ali lijepi su i oni – Bijeli divovi Balkana, vrhovi koji zimi okovani snijegom i ledom razdiru plavo nebo. Ona nešto priča, ali ja čujem u ušima samo vjetar koji bijelom pustoši raznosi kristaliće leda, dok dereze škripe na tvrdom snijegu. Stiže SMS “Idemo na Dinaru na doček Nove, spavamo u planinarskoj kući pod Troglavom. Imamo još jedno mjesto u kombiju.” Prekidam djevojku u njenom izlaganju ideja s “E, a da pitaš frendice jel bi mogla na doček s njima?” – prepričao nam je Matej poetski jedan od klasičnih scenarija u životu jednog outdoor entuzijasta. Njegovoj djevojci ta, već poznata pjesma nije bila poezija za njene uši, ali nije ni novogodišnji “provod“ u planinarskom domu usred zime i divljine, tako da se, kao i većina partnera sportaša pomirila sa sudbinom.

Piše: Martina Maloča

Rasprodan Dubrovački polumaraton!

Zbog velikog zanimanja domaćih i inozemnih trkača, peto izdanje Dubrovačkog polumaratona rasprodano je gotovo tri mjeseca uoči održavanja! Globalno popularna perjanica manifestacije Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik ponovo u grad podno Srđa dovodi ljubitelje sporta i rekreacije iz gotovo 50 zemalja svijeta.

 

Mnogi od njih iznova se vraćaju trčati Dubrovnikom, jer žele ponovo doživjeti njegove najveće adute, prije svega stazu koja prolazi najljepšim dijelovima grada, sa startom i ciljem na Stradunu, kao i predivan ambijent tijekom cijele manifestacije i nadaleko poznato dubrovačko gostoprimstvo.

Tu su i bogati startni paketi koji uključuju, između ostalog, atraktivnu finišersku medalju, besplatni javni prijevoz, ulaz na Dubrovačke zidine i izlet na Lokrum. Svi koji su do sad trčali na Du Motion utrkama jednoglasni su u ocjeni kako je u pitanju nezaboravan doživljaj kojeg svakako namjeravaju ponoviti.

Taj doživljaj će 27. i 28. travnja činiti još tri utrke, Utrka zidinama i humanitarna utrka 5K, za koje su prijave još uvijek otvorene, te Dječja utrka u kojoj sudjeluju dubrovački vrtićarci i osnovnoškolci nižih razreda. Održat će se i tradicionalni Du Motion Expo, kao i prošle godine pokrenuti Du Motion Chat s istaknutim inozemnim gostima iz svijeta trčanja.

“Kada smo prošle godine kretali u aktivnu promociju polumaratona, zacrtali smo si kao cilj rasprodati ga, no vrijeme koje nam je za to bilo potrebno premašilo je sva optimistična predviđanja. Ovaj uspjeh je najbolji mogući uvod u proslavu petogodišnjice i velika motivacija za godine pred nama,” istaknuo je Alen Bošković, direktor Du Motiona.

Pridružite se i vi najinternacionalnijoj hrvatskoj trkačkoj manifestaciji u obilježavanju njenih prvih 5 godina, budite dio jedinstvenog Du Motion iskustva!

Više o utrkama, prijavama i trkačkim paketima, kao i rezervaciji smještaja i svim ostalim informacijama potražite na službenoj stranici.

Facebook / Twitter / Instagram

Video: Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik 2018

Promo tekst

Nećete vjerovati što je ovaj čovjek napisao o školi trčanja!

Jednog neutvrđenog zimskog dana, dva prijatelja našli su se u lokalnoj stajačici na jednu ili dvije ljute s nogu. Jedan prijatelj bio je sumoran i jako nesretan.

 

– Pero, šta je čovječe?
– Ma pusti. Uvoz mikro dronova za usisavanje stanova nije uspjelo jer je ispalo da još ni ne postoje, a projekt električnog borbenog aviona kojeg sam htio ponuditi hrvatskoj Vladi nije uspio i sad šta… ostao sam bez posla i bez ideja.
– Čekaj… u kojoj ulici ti živiš?
– Baštijanovoj, zašto?
– Pa čovječe, Baštijanova još nema školu trčanja! Ima Vitezićeva, Puljska, Selska, Premanturska, ali Baštijanova ne. I to je to – otvori školu trčanja!
– Mate, ti si car!

Ovaj razgovor možda se odvio samo u mojoj glavi, ali ovakvi ili slični sigurno su se zadnjih godina vodili po raznim natjecanjima, klupskim tulumima i vijećima organizatora kojekakvih evenata. Danas je normalno da u radijusu od petsto metara od bilo koje lokacije imaš bar jednu školu trčanja, jer eto, zašto ne? Koliko to teško može biti pokrenuti? Uzmeš malog iz susjedne zgrade koji studira na Kineziološkom, daš mu honorar tek toliko da mali ima za separe s cugom jednom mjesečno u nekom lokalnom klubu, kupiš mu tenisice, naštampaš “PERO RUNNING SCHOOL” na leđa (jer engleski je totalno više kul od hrvatskog) i počneš ubirati mjesečnu članarinu od polaznika. Zvuči kao sjajan plan. I je. Dok prestane biti.

Škole trčanja, odnosno klupski projekti u kojima se treniraju trkači početnici proširili su se kao kuga u 16. stoljeću i stvarno je teško odvojiti one koje nečemu vrijede od onih koje su nastale nakon razgovora sličnih onima na početku teksta… i tu dolazimo do velikog problema jer, svi znamo staru engleski izreku – there is no second chance to make first impression (hrv. ako zezneš, zeznuo si) i puno previše potencijalnih trkača koji su željeli promijeniti svoje životne navike, početi se aktivno baviti sportom i upoznati super ekipu, odustane nakon par tjedana jer je trening u subotu otkazan zbog toga što je mali s Kineziološkog u separe večer prije donio dvije boce votke umjesto jedne. Ujutro mamurluk, čemer  i jad. A polaznici, uzročno posljedičnom vezom, izvise.

I ne, naravno da neću imenovati o kojim se školama radi. Zašto bi im radili reklamu jer, kažu, i loš publicitet je dobar publicitet (iako, mislim da se Kevin Spacey ne bi s tim složio), ali ću definitivno naglasiti da ima dobrih škola koje se naslanjaju na dobre klubove i koje vode ljudi koji i nakon dvije flaše votke mogu u subotu ujutro doći na trening.

U njihovim redovima ima trenera koji su potekli iz škole trčanja, a ima i trenera koji su ni više ni manje nego državni ili svjetski prvaci u dugoprugaškim disciplinima. Te škole imaju i ljude koji su kao neki copywriteri ,koji pišu ovakve i slične objave iz nekih mračnih klupskih podruma zavezani u lance uz uvjet da će biti pušteni ako njihov tekst privuče dovoljno novih prijava u školu.

Nikako drugačije. Ima takvih škola i klubova, naravno da ima. I umjesto da nabrojimo ove koje ne valjaju, spomenut ćemo jednu koja valja, a organizira ju Atletski klub Sljeme i, kako kažu, mogu piti, trčati, plesati i dovesti vas do polumaratona.

Naravno da je sve to istina i naravno da je AK Sljeme super. I bilo bi super da se upišete u nju. Ne samo zato što ćete upoznati ludu ekipu koja će vam postati bolji frendovi od vlastitog vjenčanog kuma, već i zato što će mene iz ovog mračnog i vlažnog suterena napokon pustiti da malo prošećem po svježem zraku. Rekli su, a tu sam se posebno razveselio, ako vas bude preko 100 da ću dobiti i obrok.

Jako se veselim vašim upisima.

AK Sljeme copywriter iz podruma
PROMO TEKST

Drugi Krka polumaraton – u predivnoj prirodi kroz pradavnu povijest

Ako niste znali, na prostoru Nacionalnog parka Krka nalazi se rimski vojni logor Burnum. Upravo u njegovom amfiteatru smješten je cilj drugog Krka polumaratona!

 

Ovogodišnje izdanje utrke održava se u subotu 13. travnja, a start je na još jednom atraktivnom mjestu, pored Eko kampusa Puljane, na samom rubu kanjona rijeke Krke. U Eko kampusu je nedavno predstavljen postav arheološkog muzeja Burnum koji svakako valja posjetiti.

Staza utrke je u prvom dijelu uglavnom ravna, ali pred kraj valja se spustiti u kanjoj Krke i onda uspeti iz njega. Poseban izazov svim trkačima predstavlja taj završni uspon iz kanjona Krke – cestom kojom je prolazio car Trajan sa svojim legionarima na putu prema Burnumu.

Osim uživanja u trčanju kroz Nacionalni park Krka i nagradama za najbolje u polumaratonu i Fun Run utrci na 5.5 kilometara, organizator je pripremio i posebnu nagradu za muškarca i ženu koji najbrže savladaju upravo taj završni uspon – Corona Traiani!

Dođite na jedinstveni Krka polumaraton u subotu 13. travnja 2019.

Ovako je bilo prošle godine:

 

[PITAJ TRENERA] Zanimalo vas je – Kad je puls previsok, je li trčanje na traci nadomjestak za trčanje vani i kako se vratiti u formu nakon gripe

Svatko od vas ima neki svoj način i program treniranja s određenim ciljem – bila to što veća brzina na pet kilometara, ili priprema za maraton ili polumaraton, ili pak, samo vidjeti napredak bez ozljeda. Dobro je što se preispitujete oko toga radite li kvalitetno, a još je bolje što mi imamo rubriku “Pitaj trenera”, gdje možete postaviti sva pitanja koja vas muče jednom od hrvatskih najboljih trenera trčanja Slavku Petroviću.

 

I dalje nam šaljite svoja pitanja, dovoljno je ispuniti jednostavan formular. Pitanje možete postaviti OVDJE.

Kako trenirati za pet kilometara ispod 20 minuta, te kad ću biti spremna za maraton unutar 3:10 sata

Ena ima 30 godina, s masom 57 kilograma na 176 centimetara visine. Rekreativka je s godinom konstantnog trkačkog treninga. Najbolji rezultat na pet kilometara joj je 20:55 minuta, dok joj je PB na polumaratonu 1:37 sat.

PITANJE: Htjela bih biti brža na navedenim dionicama, plus 10 kilometara. Htjela bih trčati pet kilometara ispod 20 minuta. Trčim šest puta tjedno oko 55-70 kilometara, mnogo od njih i sporih na 5:45 – 6:00 min/km, jedanput dionice ili “fartlek“. Ponekad trčim kros ligu kao tempo trening, radim cardio treninge i ponekad plivam i vozim bicikl. Što bih još mogla raditi da dobijem na brzini? Koje, konkretno, treninge dionica i u kojim serijama, tempu i s kolikom pauzom između? Nakon koliko godina redovnog treninga je optimalno trčati maraton ako ga želimo istrčati solidno, primjerice oko tri sata, do 10 minuta više?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Trening za pet kilometara i polumaraton nije baš isti. Dok još u bazičnom dijelu ima sličnosti, kasnije se to ipak malo mijenja. Odnosno, za pet kilometara, ipak se mora raditi više kraćih intervala nego li za polumaraton. Da budem jasan, atletičari su mi znali rušiti rekorde na pet kilometara iz maratonskih treninga, zato što su imali nevjerojatnu izdržljivost, ali ne bih rekao da su tim načinom izvukli maksimum za dionicu od pet kilometara. Dakle, za ispod 20 minuta treba odraditi malo drugačije tipove treninga, za koje moraš pripremiti tijelo. Poraditi malo na skočnosti te brzini. Međutim, oprezno zbog ozljeda.

Jedan specifičan tip treninga koji možeš napraviti 14 dana prije utrke je: 4 x 1000 m – 400 m. Tisuću metara ideš stopostotnom brzinom ritma utrke, dok 400 metara ideš na 110 posto.

Za tvoj zadani cilj, ispod 20 minuta to bi bilo 1000 metara na 4 min/km te 400 metara na 1:26, s pauzama 3 min/2 min. I to ponoviti četiri puta. Međutim, da bi to mogla odraditi, prije treba napraviti puno popratnih treninga.

Što se tiče maratona na 3:10 sata, trebala bi prvo još malo napredovati na polumaratonu, a tek tada krenuti u maratonski tip treninga. Bilo bi dobro da bar godinu dana postepeno povećavaš dužine prije prvog maratona.

 

SVA DOSADAŠNJA PITANJA I ODGOVORI TRENERA SLAVKA PETROVIĆA

 

Režimski se pripremam za polumaraton, ali osjećam da nešto nedostaje…

Miloš je 22-godišnjak visok 1,89 metar s kazaljkom na vagi na 79 kilograma. Rekreativac je sa četiri godine trčanja iza sebe. Najbolji trkački rezultat na 10 kilometara mu je 37:52 minuta, dok mu je za polumaraton potreban 1:26:15 sat.

PITANJE: Trenutno sam u bazi i na 40-45 dana do polumaratona, te prelazim na brzinske treninge. Tada ću raditi jednom kratke i jednom duge intervale. Osim tih treninga, i još dva kratka lagana, koje je još potrebno odraditi? Dosad sam radio od 15-18 kilometara i uvijek laganim tempom. Osjećam da mi nedostaju specifični duži treninzi. Ne mogu procijeniti je li to tempo/trka na 10 kilometara i/ili još nešto.

ODGOVOR Slavka Petrovića: Nisam shvatio koliko treninga radiš tjedno, pretpostavljam pet. Međutim, osim intervala i laganih ne vidim najvažniji trening – srednja kilometraža odnosno trčanje na aerobnom pragu 12-14 kilometara. Također, što podrazumijevaš pod kratke i duge intervale? Da, pod duge intervale možeš napraviti 5×2 km i 4×3 km, a umjesto dugih intervala u pokojem tjednu možeš ubaciti duži “fartlek“ od osam do 10 kilometara. Nemoj nikako prekasno pred utrku raditi duge intervale. Tempo trka na 10 kilometara je, isto, dobar odabir. Kad kreneš s treningom za probijanje brzine za polumaraton, nemoj biti rob pauze. Daj tijelu vremena da se oporavi.

 

Što da jedem na maratonu i da li u mojim godinama trenirati nizbrdice kako ne bih gubila na brzini

Petra s 51 godinom ima tri godine rekreativnog trkačkog staža. Visoka je 170 centimetara, a teška 64 kilograma. Polumaraton trči na 1:55 sat, a maraton na 4:13.

PITANJE: Kakva bi za mene bila optimalna prehrana za vrijeme maratona, s obzirom na moje godine, masu i osrednji rezultat?

Tijekom prošle godine pretrčala sam 2000 kilometara, što mi je otprilike maksimum, od čega pet polumaratona i dva maratona. Zadnjih 10-12 kilometara budem izrazito iscrpljena i znatno usporim, iako sam poboljšala rezultat maratona za 25 minuta. Ne podnosim krutu hranu radi mučnine, jedino gelove i šećer.

Negdje sam pročitala da bi trebalo svakih pet kilometara ili pola sata uzeti nešto, ali mi to nije baš jasno, jer dok se gel resorbira potreban je oko jedan sat. Zar čak osam(?!) puta tijekom maratona? Napominjem da prvih 20-tak kilometara uopće ne osjećam potrebu za hranom ili energijom.

Drugo što me muči jest trčanje nizbrdo. Ne mogu postići brzinu koju mislim da bih trebala s obzirom na svoju brzinu na ravnom, a i primijetila sam da me na utrci prelaze oni od kojih sam bolja uzbrdo ili na ravnom.

ODGOVOR Slavka Petrovića: Jedna moja kolegica napisala je “Ja sam kineziolog nisam nutricionist“. Svidjelo mi se jer, kako ja ne volim da nutricionist radi plan treninga, tako ni on ne voli da ja svojim sportašima slažem način prehrane. Evo i malo reklame za tim nutricionista Nutrio, koji se bavi planom prehrane za moju maratonku koja je istrčala maraton na 2:38 sata. Nutrio je uvijek otvoren za razgovore i savjete.

Prehrana je izuzetno bitna kako za vrijeme utrke tako i za vrijeme samih priprema za maraton. Postoje preparati kojima je resorpcija brža. Također, cilj je pokušati zadržati što dulje rezerve glikogena. Kasno je kad osjetiš glad, kao i kad osjetiš žeđ. Također, problem možda leži i u nekvalitetnoj pripremi za maraton ili prebrzom početku utrke.

Trčanje nizbrdo je izuzetno zahtjevno i dosta ovisi i o samoj tehnici. U vašoj dobi ne bih išao za tim da mijenjam tehniku ili da radim treninge nizbrdo radi poboljšanja rezultata, jer su velike šanse za povredom. Radije bih se posvetio razvoju onog što mi ide, primjerice trčanje uzbrdo. Na samom odabiru utrka tražio bi ravne staze, bez većih nizbrdica.

 

Domagoja brine je li 165 – 180 otkucaja u minuti previsok puls u treningu

Domagoj ima 39 godina te je rekreativno počeo trčati prije godinu dana. Uz visinu od 1,84 metar i masu od 90 kilograma, “cener“ istrči u vremenu od 48:35 minuta.

PITANJE: Trebam li se zabrinjavati zbog broja otkucaja srca kad trčim. U prosjeku je od 165 – 180 otkucaja u minuti, bilo da se radi o kraćim ili dužim treninzima. 

ODGOVOR Slavka Petrovića: Puls je samo jedan pokazatelj u kakvom se stanju nalazimo. Pitanje je što za tebe znači otkucaj od 165. Nekome je to blizu maksimalnog broja otkucaja srca, a nekome nije. Sat ponekad ne pokazuje točan broj otkucaja. Također, oni će ovisiti i o tome jesi li se dobro naspavao, je li jako toplo i drugo. Mnogo je razloga. Preporučujem ti da napraviš testiranje, gdje ćeš dobiti zone opterećenja i tako saznati koliko je zapravo problem ili ne tvoj puls od 165 otkucaja. Ako ti je maksimalni broj otkucaja 190 – 200 , 165 otkucaja je relativno umjereno opterećenje. Također, svi registrirani sportaši u Hrvatskom atletskom savezu dvaput godišnje moraju proći liječnički pregled gdje se radi i EKG. Cijene takvih pregleda nisu velike, a preporučio bih ga svakome, kako profesionalnom tako i rekreativnom trkaču. Čisto iz preventivnih razloga.

 

Želim se vratiti u trening nakon gripe za skori polumaraton, a ne znam stignem li

Nikolina ima 38 godina, visoka je 163 centimetra i ima 63 kilograma. Rekreativno se bavi trčanjem dvije godine, prije čega se nikad nije bavila sportom. Iza nje su tri polumaratona, a tempo joj se kreće od 5:50 do 6:30 min/km, ovisno o stazi i njenom stanju.

PITANJE: Nisam ni u kakvom klubu, niti imam trenera. Idem na utrke zbog putovanja te ne “ganjam“ nikakva vremena niti postolja. Cilj mi je vidjeti napredak bez ozljeda. U pravilu, trčim tri puta tjedno i jednako toliko idem i na kondicijski trening. Zanima je kako se vratiti nakon gripe. Tjedan i pol dana sam bez fizičke aktivnosti zbog gripe. Muči me što sam preskočila plan treninga kojim se pripremam za Splitski polumaraton, a koji je za mjesec dana. Zadnja dužina koju sam odradila bila je 14 kilometara na 6:22. Znači, doslovno imam još vrlo malo vremena, s tim da zadnja dva tjedna prije Splita nisam mislila ništa posebno trčati. Ima li smisla ići i stignem li se pripremiti, i kako?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Gripa jako zna unazaditi trkača, pogotovo ako je popraćena visokom temperaturom. Svako tijelo je drugačije, pa mi je teško reći imaš li dovoljno vremena. Međutim, sama kažeš da ideš na utrke radi putovanja, pa shvati i taj polumaraton kao izlet. Ako se budeš osjećala dobro, onda stisni gas. Važno je da ne kreneš s treninzima kao da gripe nije bilo. To bi te moglo još više unazaditi jer je tijelo iscrpljeno od bolesti. Mogla bi se čak vratiti neka viroza odnosno prehlada. Jednom me je pokosila gripa s visokom temperaturom pa sam trčao minutu sporije po kilometru, a i dalje mi je bilo teško. Radi nekoliko dana slabijim intenzitetom i skupi koji kilometar više. Kad se ponovno budeš dobro osjećala odradi koji intervalni trening ili tempo-trčanje.

 

Jesu li dva polumaratonska i jedan maratonski trening tjedno dobra priprema za maraton

Đorđe je 42-godišnjak s rezultatom na polumaratonu od 1:29 sat, naok godine rekreativnog trčanja. Tjelesna masa iznosi mu 77 kilograma, a visina 176 centimetara.

PITANJE: Rekreativac sam kojemu se nakon 20 godina opet probudio trkački duh. Treniram zadnjih osam mjeseci tri puta tjedno. Dvaput po 21 kilometar, u tempu 4:20 – 4:40 min/km, dok vikendom trči 40 – 42 kilometra s tempom 5 – 5:30 min/km. Nakon istrčanog polumaratona, na jesen želim istrčati i maraton. Je li broj mojih treninga, tjedna kilometraža i tempo dovoljno dobra priprema za maraton?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Ako ti nije cilj neki ultramaraton nema potrebe da svaki tjedan radiš 40 – 42 kilometra. S obzirom na rezultat polumaratona od 1:29 sat, svakako prejako radiš te kilometraže. Ne znam koji ti je plan, odnosno planirani rezultat u maratonu, ali 5:00 min/km je prebrzo za lagane dužine. Ako treninge radiš triput tjedno podjeli ih u:
– kilometražu srednjeg tempa (aerobni prag), u tvom slučaju to 15 – 18 kilometara ne brže od 4:40 min/km
– intervalni trening (intervali 2 – 5 kilometara u tempu 4:15 min/km)
– dužina 30 – 35 km, tempo 5:30 – 6:00 min/km

To je prijedlog kako da treniraš kako bi odradio maraton u jesen. Naravno, ako želiš neki ozbiljniji rezultat potreban je veći broj treninga. Ovo je prijedlog za bazični dio treninga.

 

Skeptičan sam oko učinkovitosti treniranja na traci

Patrik sa svojom 41 godinom i tri godine trčanja, polumaraton istrči za 1:59 sat. Ovaj rekreativac visok je 193 centimetra, a na što dolazi masa od 93 kilograma.

PITANJE: Želio bih popraviti svoje vrijeme na polumaratonu, ali zbog posla i načina života, nemam vremena za trčanje popodne, pa u šest sati ujutro idem u teretanu gdje trčim na traci. Ondje radim na brzini – na traci trčim mnogo brže (4:15 min/km), nego na cesti. Ipak, skeptičan sam oko toga hoću li si popraviti brzinu, jer imam osjećaj da to dvoje nije isto. Imate li kakve savjete za trčanje na traci?

ODGOVOR Slavka Petrovića:  Trčanje na traci je dobra zamjena, ako zbog određenih razloga ne možeš trčati vani. Traka dobro dođe u zimskim danima kad je loše vrijeme, ali nije dobro da treniraš isključivo na njoj. U početku, trkačima je teže trčati na traci, ali kad se navikneš postaje lakše, jasno, do određene brzine. Lakše je zato što unatoč malom nagibu koji namjestiš nemaš fazu odraza. Svakako, trčanje u tempu 4:15 min/km je dosta brzo s obzirom na polumaraton u vremenu 1:59 sat. Predložio bih da kad malo zatopli, ipak, ujutro u šest sati izletiš van i odradiš trening. Nema velikih prometnih gužvi pa se može trčati po svuda. Sada, da bi popravio rezultat, trebaš mi reći malo više informacija kako treniraš.

 

Koliko je treninga potrebno za utrke dužina

Goran ima 40 godina, 83 kilograma i 185 centimetara. Smatra se ozbiljnim trkačem s tri godine staža u tenisicama, a s najboljim rezultatom na 50 kilometara za 5:30 sati.

PITANJE: Svoje trčanje bazirao sam na trail utrke odnosno dužine. Koliko je poželjno da imam treninga i istrčanih kilometara tjedno, a da ne pretjeram i ne budem umoran za utrku?

ODGOVOR Slavka Petrovića: Profesionalni trkači treniraju i dvaput dnevno, pa tjedni broj treninga bude i 10 do 12 puta. Međutim, za jednog ozbiljnog trkača kojem trčanje nije egzistencija i, naravno, vjerojatno radiš – pet treninga u tjednu bilo bi dovoljno. Količina kilometara opet ovisi u kojoj fazi priprema se nalaziš. Ako radiš lakšim intenzitetom možeš sakupiti 90 – 100 kilometara. Kako se bliži utrka moraš smanjiti, te u tjednu utrke odradi dva do tri lagana treninga bez intervala.


I dalje primamo sva vaša pitanja na temu trčanja. No imajte na umu da sve dugotrajne ozljede treba rješavati liječnik, a ne trener.

 

Tko je Slavko Petrović?

Rođen je 1980. godine u Zagrebu. Atletiku, srednje i duge pruge, počeo je trenirati 1992. godine. Bio je dugogodišnji reprezentativac i sudionik velikih natjecanja (Mediteranske igre, Univerzijada, Europsko prvenstvo…). Još uvijek je aktualni rekorder hrvatske na 10.000m i 10 km. Nakon završetka atletske karijere, kao viši sportski trener počinje raditi u atletskim klubovima Zagreb i Svetice. Trenirao je i trenira mnoge hrvatske rekordere i reprezentativce koji su bili sudionici mnogih velikih natjecanja (Lisa Nemec, Nikolina Stepan, Matea Parlov, Kristina Božić, Zoran Žilić, Danijel Fak, Nikola Mikulić, Karlo Sušilović i još mnogi drugi). Zadnje dvije godine glavni je trener u “Akademiji trčanja Slavko Petrović” gdje trenira početnike ali i one koji žele postići malo zapaženije rezultate.

Posjeti…

Web stranica Brooks Akademije trčanja Slavko Petrović
Facebook stranica Brooks Akademije trčanja Slavko Petrović

 

 

Zimski polumaraton i Mrzli cener u Varaždinu – od zajedničkog treninga do respektabilne utrke

Malo bolji poznavatelji glumačkog opusa Kevina Costnera znaju za film “Field of Dreams” u kojem spomenuti glumac čuje glasove da usred kukuruzišta, negdje bogu iza nogu, sagradi igralište za baseball. On vjeruje glasu i u tome da igralište neće ostati prazno i da će na njemu zaigrati neki od najboljih (mrtvih) igrača baseballa.

 

E sad, nekako sumnjam da su organizatori iz TK Marathon 95 Varaždin čuli glasova (ali tko zna) kada su odlučili organizirati polumaraton usred zime na “kontinentu”. No bez obzira na to otkud im ideja, “oni su došli”. Jučerašnju je utrku istrčalo više od 330 trkačica i trkača, a utrka je privukla i goste iz BiH i Slovenije. Ove su godine prvi put trkači mogli trčati kraću utrku od 10 km.

Zimski polumaraton i Mrzli cener u svojim nazivima prizivaju hladno vrijeme, no ono se jučer nije dogodilo. Temperatura je bila oko 10 stupnjeva, uvjeti gotovo idealni za trčanje, osim povremene slabe kiše, koja mnogima godi.

Posebnost Zimskog polumaratona je i mjerenje vremena po hendikepu. Tako su najstariji trkači startali prvi, a u razmaku od 3 minute i sve mlađi i mlađi do seniora koji su sa starta krenuli 21 minutu nakon najstarijih. Bila je to odlična prilika za igru “lovice”, no među veteranima je bilo i ozbiljnih trkača koji nisu dozvolili da ih “klinci” preteknu.

Uz dodjelu nagrada prema hendikepu, dodijeljene su i standardne nagrade za najbrže po vremenu.

Evo najbržih:

Najbolja vremena na polumaratonu imali su Igor Goričanec (1:14:39), Matija Zadravec (1:17:03) i Andrej Hladnik (AK Varaždin – 1:18:34) te Nada Siladi (1:40:01), Višnja Čonkaš (AK Varaždin – 1:40:10) i Irena Kos Kukec (1:40:55).

I po hendikepu je najbrži bio Igor Goričanec (AK Varaždin) koji je ciljem prošao nakon 1 sata, 35 minuta i 39 sekundi, ispred Ljube Zajkovskog (DSR Maraton-Uljanik Pula – 1:36:29) i Matije Zadravca (AK Varaždin – 1:38:03). Kod žena najbrža je bila Anica Lacković (AK Varaždin) s vremenom 1:54:30, ispred Jasenke Martinez (TK Marathon 95 – 1:57:13) i Nade Siladi (AK Međimurje Čakovec – 1:58:01).

Na prvi put održanom Mrzlom ceneru najbrži su bili Simon Malek Kuzmič (AK Varaždin) s vremenom 35:42, ispred Nikole Štefanića (TK Maraton Krapina – 36:14) i Saše Horvata (TK Kotoripski begači Kotoriba – 36:22) te Nives Zebić (AK Maksimir Zagreb) s vremenom 42:12 ispred Paule Šimunčić (AK Sloboda Varaždin – 43:03) i Anđelke Kasum (Zagreb Runners – 44:37).

Ideja zajedničkog dugog treninga pretvorila se u respektabilnu utrku, vjerujem da ima potencijala za rast i u idućim godinama.

REZULTATI

Facebook album 1

Facebook album 2

Najnoviji tekstovi