Slikovito mjesto Pakoštane nastavlja s uspješnim razvojem i promocijom svog kraja kao idealnog odredišta za aktivni odmor. U subotu 30. ožujka, tako će se na uskoj prevlaci između Vranskog jezera i Vrgadskog kanala po drugi put održati dm Pakoštane trail, utrka koja na najbolji način prezentira raznolikost i ljepotu ovog jedinstvenog područja i koja je okupila rekordan broj sudionika, njih više od 250.
Dvije staze, Slatka od 11 km i Slana od 24 km, prolaze najljepšim dijelovima pakoštanskoga kraja nudeći pravu raznolikost trkačkog iskustva: od utabanih zemljanih staza, obalnih puteljaka, mekanih šumskih puteva do kratkog, ali izazovnog krševitog grebena Čelinke, s kojeg se pružaju veličanstveni pogledi na Vransko jezero i Velebit s jedne, te more i otoke s druge strane. Trkači koji prvi stignu do tog najatraktivnijeg i tehnički najzahtjevnijeg dijela utrke imat će čast i službeno otvoriti novu planinarsku grebensku stazu.
„Trasa utrke velikim dijelom koristi mrežu pješačkih staza, uređenih i označenih u sklopu projekta Slatko-slana avantura, kojim želimo povezati i posjetiteljima predstaviti vrhunske prirodne i kulturne atrakcije u jedinstvenu doživljajnu cjelinu“, izjavila je direktorica Turističke zajednice općine Pakoštane, Danijela Vulin, ponosna na ovogodišnji odaziv na utrku i novu planinarsku stazu koja će obogatiti turističku ponudu.
Start obje utrke je u 10 sati u centru Pakoštana, a bez sumnje najslađi dio programa počinje petnaestak minuta kasnije. Bit će to dječja utrka dm Mali trk, koja će najuzbuđenije i najsrčanije trkače provesti kamenim kalama stare pakoštanske gradske jezgre.
„U dm-u uvijek rado ulažemo u sportske događaje koji promoviraju aktivan način života i potiču građane na dobre odluke, a pogotovo kada se uključe i mališani čije se zdrave navike formiraju upravo u djetinjstvu. Utrka dm Pakoštane trail, u sklopu koje se održava i dječja utrka dm Mali trk, jedinstven je događaj koji spaja aktivan način života, uživanje u prirodnim ljepotama i bogatoj kulturnoj baštini. Zato pozivam sve strastvene trkače, ali i roditelje budućih maratonaca da nam se pridruže u ovoj slatko slanoj avanturi i dožive nezaboravno iskustvo trčeći i družeći se kroz prelijepi pakoštanski kraj“, rekla je Tamara Vidović, područna menadžerica dm-a.
Pakoštane trail je dio Coastal & Mountain Trails lige, a prošle je godine u svom prvom izdanju usprkos lošem vremenu oduševio sudionike toplom dobrodošlicom i trudom domaćina.
Gostoljubivi organizatori žele se pobrinuti da Pakoštane trail bude više od utrke: zato za natjecatelje osim Slatko-slane avanture i Slatko-slane spize nakon utrke organiziraju tombolu i koncert, a u nedjelju se druženje nastavlja Slatko-slanom kulturnom turom – posjetom otoku Vrgadi, neotkrivenom biseru pakoštanskog arhipelaga.
Korištenje štapova na trail utrkama još je poprilično neistraženo područje, te u Hrvatskoj zasad još ne previše uhodana praksa. Također, još je uvijek diskutabilna njihova namjena, način korištenja i funkcionalnost u odnosu nordijsko hodanje – planinarenje – trail trčanje. Potrudili smo se podijeliti s tobom najbolje savjete, koristeći vlastita iskustva i ona nekih “starih iskusnjara“, te kombinirajući najproduktivnije od troje gore navedenog.
Malo je teže savjetovati što je na kakvom terenu “zapovijedana“ tehnika, jer je u mnogome određeni pokret koji “pali“ stvar individualnog stila. Međutim, neka pravila postoje, a ono što zasigurno znamo jest – što ne činiti.
Ne vješaj se na štapove poput bake i drži ih podalje nogu
Penjanje sa štapovima funkcionira poput pogona na četiri kotača. Stavljajući štapove pred sebe, održavaš ravnotežu i ispenjavaš strmine mnogo brže, nego li bez njih. Koristeći štapove, na teškim uzbrdicama i nizbrdicama raspoređuješ dio težine s nogu na ruke, ramena i leđa pa tako štediš kvadricepse, koljena i zglobove, te noge općenito na velikim dužinama.
Penjanje sa štapovima dat će ti dobar ritam hodanja uz sigurne, žustre zamahe rukama. Prebacuj dio težine na njih, ali ne vješajući se poput neke bake. Štapove treba koristiti kako bi se naučilo držati se uspravno pri usponu. Tako otvaraš pluća i ne blokiraš ulazak zraka u njih. Zasigurno ćeš se više uspuhati na usponu bez njih, nego li s njima.
Što se tiče tehnike kretanja sa štapovima, osim što ih trebaš stavljati ispred sebe, ali izvan širine tijela, dakle daleko od nogu, idealno je koristiti ih naizmjenično lijevi naprijed-desni ostaje otraga, i obrnuto. Također, simultano izbacujemo suprotnu nogu i ruku. Štapove nikad ne “bacakamo“ pred sebe ili uokolo, pogotovo ne oba u istom trenutku. Jedina je iznimka zabosti ih ponekad zajedno u podlogu na vrlo strmom usponu, kako bi ga se svladalo lakše i brže. Također, pri hodanju na zaravni, ne izbacuje ih se naprijed pa vrhom prema van, nego ne do kraja ispruženih ruku, lagano svinutih u laktovima, a donjim vrhom uvijek usmjerenim unazad. Kao da ih vučete, ali ih, naravno, dižete.
Treniraj namjenski – i sa štapovima i bez njih
Ipak, sa štapovima treba trenirati, a ne upotrijebiti ih prvi put na utrci. Iako ulogu igra i težina štapova odnosno materijal od kojeg su izrađeni, vrlo je vjerojatno da će te pri prvim upotrebama zaboljeti ruke i ramena te uslijediti i manja upala, kako te mišiće ne koristiš pri klasičnom trčanju.
Naravno, u brdima treba trenirati i sa štapovima i bez njih, jer koliko oni pomažu na ultrama i dugim strminama, toliko smetaju na kraćim dinamičnijim brdskim utrkama od nekoliko desetaka kilometara. Pažljivo planiraj svoje treninge, uzimajući u obzir za što se pripremaš – kad radiš kraći eksplozivni brdski trening kroz tjedan, primjerice do 20 kilometara, potrudi se odraditi ga bez štapova. To radiš stoga što, koliko god štapovi pomagali, raspoređivali težinu i štedjeli snagu (na velikim dužinama); na kraćim utrkama, gdje ideš punom snagom i brzinom, oni će te usporavati, smetati ti i spoticat ćeš se o njih.
Također, konstantno korištenje štapova odnosno oslanjanje na njih, oslabljuje tvoj trup pa otežava njegov samostalan rad kad trčiš bez štapova. Ne želiš razviti ovisnost o njima, koristeći ih poput štaka. To jednako može dovesti do bolova u leđima, koliko i krivo “obješeno“ držanje bez štapova, a kad su oni dobrodošli. A dobrodošli su na treninzima dužine te pri treninzima elevacije bez obzira na dužinu (zapravo, kad je naglasak na elevaciju, ne radi se velika dužina).
Koliko dugačke štapove trebaš
Visina štapova bira se i podešava tako, da gornji dio ruke položiš paralelno uz trup, te ju savineš u laktu tako da je donji dio ruke paralelno s podom. Dakle, kad je ruka savinuta u laktu pod 90 stupnjeva, tvoj je štap idealne dužine za ravnicu i uspone. Ipak, za dulje strmije nizbrdice, trebalo bi izabrati štap koji ima mogućnost podešavanja visine odnosno produživanja u njegovom gornjem dijelu.
Pravilan položaj ruku sa štapovima “90 stupnjeva u laktovima”
Štapovi ne smiju biti predugi jer ih na usponu stavljaš pred sebe, ali više od površine na kojoj stojiš pa je bitno ne protezati se previše. Zato je važno ne “grabiti“ njima predaleko ispred sebe. Isto tako, ukoliko su prekratki, na nizbrdicama ćeš se previše morati saginjati za njima, što je nezdravo, nepraktično i rizično. Iako(!) na strmim nizbrdicama spuštamo se lagano nagnuti prema naprijed, sa štapovima ili bez njih, a ponekad i bočno. Uvijek sitnim koracima!
Koji teren ne voli štap i kamo s njim kad ti ne treba
Osim što ovisi o dužinama i koliko uspona ima, trčanje sa štapovima ovisi i o terenu. Primjerice, ono je po kamenjaru odnosno fiksiranom stijenju nepraktično jer štapovi među njim lako zapinju te mogu puknuti, a po njihovoj površini se kližu pa oslanjanjem svoje težine na štapove riskiraš pad i povredu. S druge strane, na kamenju koje proklizava i drugim klizavim nizbrdicama, štapovi su od velike pomoći.
Kad trčiš na zaravni te ti štapovi ne trebaju, trči noseći ih u rukama, ali vrhovima okrenutima prema naprijed kako bi njihovo uperivanje prema ostalim natjecateljima bilo pod kontrolom. Ukoliko ih držiš vrhom prema iza, ne vidiš tko je iza tebe i možda ugrožavaš kolegu trkača ili nekome smetaš mašući njima u tom smjeru. Mnogi trkači nisu ni svjesni koliku smetnju i opasnost predstavljaju, u neznanju korištenja štapova i nedostatku trkačke kulture. Stoga, u gužvi nakon starta, ukoliko vrlo brzo slijedi uspon, štapovi će ti pomoći da zadržiš svoj osobni prostor, pri tolikoj količini “ukrštenih mačeva“.
Kad štapove ne koristiš aktivno, nosi ih uvijek vrhovima prema naprijed
Postoje utrke na kojima korištenje štapova nije dozvoljeno, iako nam nije poznata takva utrka u Hrvatskoj. Međutim, ukoliko se nađete na utrci duljoj od 30 kilometara, bit ćete u manjini ukoliko ih nemate.
Savršen štap za ultre
Idealni štapovi za ultre su trodijelni sklopivi štapovi, primjer: Black Diamond – Distance FLZ
Štapovi, koliko su asistencija i pomoć, toliko su gnjavaža i teret – rekli bismo, nužno zlo. Na dinamičnijem terenu, nećemo ih svako malo rastavljati i pospremati, nego ćemo trčati s njima u rukama, kako je gore već opisano. Međutim, na cijelo ili višednevnim ultrama, posebice planinskima, gdje smo unaprijed dobro upućeni u profil staze, bit će duljih dionica na kojima štapove možemo pospremiti.
Dok su za treninge i manje dužine dovoljno dobri i klasični teleskopski planinarski štapovi od aluminija ili čak nepodesivi, za ovakve ultre dobro je uložiti u malo skuplju, a kvalitetniju robu – lagani karbonski, trodijelni sklopivi štapovi najbolji su izbor. Idealno s podesivim dodatkom u gornjem dijelu, gdje se štap može produžiti za strmu nizbrdicu. Također, dobro je imati pojas ili ruksak koji sadrži dodatke, svojevrsne “zakačke“ za štapove.
Otok Pag mnogi vežu uz buru, dobar sir i janjetinu. Upravo u paškoj prijestolnici dobrog sira i janjetine, Kolanu, održat će se prvi Otok Pag Trail. Eto odlične prilike da uživate u trčanju prirodom te upoznate bogatu gastronomsku ponudu i običaje otoka Paga.
Sljedeća asocijacija na otok Pag je njegov izrazito kršovit i teško prohodan teren. No staze Otok Pag Traila ne prolaze škrapama i tim teško prohodnim terenom, već nude široku lepezu makadamskih staza i uređenih staza uz obalu. Općina Kolan kao organizator će tijekom utrke na okrepnim stanicama i na cilju utrke uz zabavni program predstaviti paški sir, skutu, med, janjetinu i ovčetinu.
Maskota Otok Pag Traila je ovčica Emili koja poziva sve na vikend rekreacije, sporta i gastronomije. Što nam to poručuje Emili:
SAY CHEESE AND RUN!
Emili je iz Kolana i svaki dan sama trči po kolanjskim brdima, odmara se na brdu Sv. Vida, divi se najnevjerojatnijem pogledu i u punom trku jurca i baca se na glavu u more!
Ali Emili je usamljena. Naime, ostale ovčice nisu kao ona. Sve su nekako iste i ne znaju se baš zabavljati.
Ove godine je Emili odlučila da je dosta! Ove godine će imati ekipu! Rekla je: „E sad je dosta! Imat ćemo ISLAND OF PAG TRAIL! I to u mome Kolanu. “
Emili vas poziva da obujete veselje, odjenete osmijeh i ponesete kapu punu želja za dobrom zabavom!
Plava i zelena utrka
Utrka BLUE 11 km predviđena je za sve one koji žele trčati ili pak hodati, a fleksibilan limit dozvolit će uživanje u stazama otoka Paga za sve skupine posjetitelja: rekreativce, amatere ili pak ozbiljne sportaše.
“Škraparenja” neće biti, budući se Kolan diči velikim brojem makadamskih staza te uređenom obalnom pojasu uz poglede na Velebit i ostatak otoka i susjednog otočja. Zastanite na okrijepama i probajte originalne otočke proizvode poput sira, meda, skute i uvjerite se zašto Kolan zovu prijestolnicom sira.
Najviša točka ove utrke je Sveti Vid, ujedno i najviši vrh otoka Paga, a nalazi se neposredno iznad Paškog zaljeva. Otkriva pogled na većinu otočkih mjesta (Pag, Kolan, Šimuni, Košljun itd.) i na susjedne otoke Rab, Mali Lošinj, Silba, Olib, Maun) te na ponosnog gorostasa Velebit.
Po završetku utrke, očekuje vas ručak koji će spremati vrijedni Kolanjci i Kolanjke, a na meniju će se naći paška janjetina, skuta, sir, ovčetina uz degustaciju lokalnih delicija. Večernji dio programa predviđa zabavu do jutra uz koncert Crvene jabuke!
Oni koji planiraju vikend na Pagu mogu odabrati izlet do Lunjskih stoljetnih maslina te edukativni obilazak Kolanjskog polja koje skriva stoljetna bogatstva.
Utrka Green 24 km obuhvaća highlighte općine Kolan i predviđena je za nešto aktivniju skupinu natjecatelja s obzirom da se za ovu kategoriju traži nešto veća kondicijska spremnost.
No na ovoj utrci neće biti škraparenja, trči se uglavnom uređenim makadamskim stazama, velikim dijelom u blizini mora.
Ovog su se vikenda trail utrke pošteno zahuktale diljem Hrvatske. Na Kalniku ponad Križevaca održano je prvo izdanje istoimene trail utrke. Dalmatinska liga doživjela je svoje već treće kolo, i to u drniškom kraju, a KontinenTrail liga službeno je otvorena u Rakovom Potoku. Srećom, organizatore je vrijeme poslužilo, odnosno natjecatelje sunce pomilovalo svojim proljetnim zrakama.
Stotine natjecatelja u različitim dijelovima Hrvatske na svojim je stazama svjedočilo veličanstvenom buđenju prirode iz zimskog sna. Uvjeti su bili idealni, ako ne i mrvicu prevrući za ožujsko trčanje, sa svojih 20-ak stupnjeva. Kalnik Trail u subotu je ugostio 700-tinjak trkača, ProminaTrail isti dan gotovo 440, a u nedjelju 100% Trail više od 350 njih.
Prvo izdanje Kalnik Traila
Za svoje prvo izdanje, Kalnik Trail “raspištoljio“ se čak sa četiri kategorije odnosno dužine – Bor, Potok i Kamen te canicross kategorijom. Staze su redom iznosile sedam, 14 i 25 kilometara, dok je pseća utrka kao treće kolo Canicross lige Hrvatske, vodila istom, sedamkilometarskom stazom Bora.
Uz 150 metara uspona, najbolji je bio Patrik Zupanič sa svojim ljubimcem u roku 28:27 minuta, dok je u ženskoj konkurenciji to bila Irena Smojver sa svojom ptičarkom Harley u vremenu 31:07 minuta. Drugu i treću poziciju, među 62 ljudsko-pseća para, zauzimaju ljubimci sa svojim muškim vlasnicima Mirko Perko i Tomislav Vuk, a sa ženama Jelena Slijepčević i Sara Skok.
Gotovo 300 trkača i trkačica izašlo je na stazu iste udaljenosti i visine, a u kategoriji Bor. Među ženama najbolja je bila Vesna Janković s vremenom 36:39 minuta. Slijede ju druga Barica Tutek i treća Margareta Pejčić, među 156 finišerki u kategoriji. U muškoj konkurenciji, Ognjen Mergon i Borna Vidović nadmetali su se za prvu poziciju, da bi završili s deset sekundi razlike. Ognjen odnosi prvu poziciju za 27:15 minuta, dok Saša Horvat u cilj dolazi treći od 136 muškaraca.
Uspon od 600-tinjak metara odlučilo je svladati 230 natjecatelja u kategoriji Potok. Najboljim u muškoj konkurenciji pokazao se Željko Rumenjak sa sat i pol vremena provedenog na stazi. Drugu poziciju zauzima Marin Kamenjašević, a treću Mario Mujić među 124 konkurenta. Među 100 žena slavila je Jasna Plemeniti s vremenom od gotovo 1:35 sat, a u roku dvije minute slijede ju Mišela Lokotar i Bojana Požgaj.
Na najduljem i najtežem Kamenu uz 1270 metara uspona, svoje je snage omjerilo 115 natjecatelja. Marko Gorički za pobjedu je trebao 2:17 sata, a Danijel Katalenić i Damir Kligl utrčavaju drugi i treći među 86 muškaraca. Maja Urban trebala je 2:36 sata da bi odnijela pobjedu među 28 žena, a kao druga i treća slijede ju Valerija Mrak i Mirela Kristek.
Tko ne svlada Prominu dok Točak odvrti svoje – otpada!
Veliki Točak, Mali Točak i Špilja Liluša nazivi su kategorija od 30, 20 i 10 kilometara na drniškom Promina Trailu. Veliki Točak iznosio je čak 2115 metara uspona, a na tu dionicu odlučilo se tek 38 najhrabrijih. Najboljem od 26 finišera, Nikoli Smoliću trebala su 4:02 sata da savlada stazu, dok su najboljoj ženi Evi Tušar Suhadolc trebala 4:42 sata. Marko Kožul i Daniel Krstulović Opara imena su drugog i trećeg u muškoj konkurenciji, dok su Ivana Vrvilo i Petra Kulić zauzele drugu i treću stepenicu postolja od šest žena koje su završile 30 kilometara utrke.
Od 101 natjecatelja na Malom Točku sa 1211 metra uspona, čak 18 njih nije uspjelo ispoštovati vremenski limit, a četvero ih je odustalo od utrke. Ipak, među 56 finišera najboljim se pokazao Emanuel Baković s vremenom od gotovo 2:38 sata, a među 23 finišerke to je bila Angela Smilović u vremenu 3:08 sata. Drugi i treći muškarac bili su Ivo Čupić i Nenad Keč, a Lana Ostojić i Dobrila Dujišin zauzimaju isti poredak u ženskoj konkurenciji.
Špilju Liluša sa 688 metara uspona, odlučilo se prijeći gotovo 200 natjecatelja, u čemu ih je čak 15 zakazalo. Broj finišerki iznosio je 173, a najbolja među njima bila je Andrea Rubin u vremenu od gotovo 1:35 sat. Za nepunu minutu slijedi ju Ana Martinić, dok Maša Klarić dolazi treća. Ovu kategoriju istrčalo je 111 muškaraca, a slavio je Krešimir Mrčela u vremenu 1:01 sat. Drugo i treće mjesto osvajaju Ante Bebić i Jure Dugandžić.
SU Izohipsa ponudio je 100% Trail u Rekreativnoj, Kratkoj i Dugoj varijanti. Na stazu od sedam i pol kilometara s 260 metara uspona odlučilo se 53-oje trkača. Miranu Crnošiji trebalo je 38:17 minuta da bi stao na postolje, a za njim dolaze Nikola Rošić i Zoran Kos kao drugi i treći među 20 muškaraca. Od 32 finišerke najbrža je bila Višnja Kovačić u vremenu 53:07 minute, a slijede ju Ana Kolar Ištuk i Danijela Kos.
Nešto manje od 16 kilometara i 510 metara uspona iznosila je Kratka staza koju je pohodilo 199 sudionika. Stazu je od 103 muškarca, najbrže savladao Vedran Gračan s vremenom 1:12 sat, a u roku dvije minute slijede ga Žan Ravnikar i Danijel Peček. Istu udaljenost istrčalo je gotovo 90 žena, od kojih se kao najbolja istaknula Tea Faber s vremenom 1:24 sat. Njene konkurentice Nola Jandrečić i Mirela Jurčić zauzimaju drugo i treće mjesto.
Najdulja dionica iznosila je 25 kilometara i 760 metara uspona sa 105 sudionika. Od 64 finišera, uvjerljivo najbolji bio je Ante Živković kojemu je za svladavanje staze trebalo 2:07 sata, a od 37 finišerki slavila je Mirela Kristek nakon 2:37 sata na stazi. U roku tri minute slijede ju druga Ivančica Jež i treća Irena Smojver, dok u muškoj konkurenciji drugu i treću poziciju zauzimaju Goran Murić i Goran Poznanović. Na ovoj utrci nagrađivali su se i najbolji po dobnim kategorijama.
Na obalnom dijelu Istre, na relaciji između Umaga i Poreča, a u blizini općine Tar-Vabriga, nalazi se poluotočić Lanterna. Njegovom obalom 20. travnja trčat će se istoimena utrka na pet i deset kilometara. Organizator Triatlon klub Tar-Vabriga poziva zaljubljenike u trčanje na “Lanterna road race“ koji će se sad održati po peti put. Također, za mališane su pripremljene utrke na 500 i 1000 metara.
Za tu je subotu predviđen podnevni start kod hotela Valamar Tamaris-sportski, na obali ispred sportskog centra Valeta, a dječji pola sata ranije. Staza će biti ravna te većim dijelom po asfaltu uz obalu poluotoka.
Prijave su na dan utrke od 10 do 11 sati, a povoljnije cijene startnine od 60 kuna vrijede za uplate do 15. travnja. Kategorije su osim po spolu podijeljene na: junior(k)e, senior(k)e 1 i 2 te veteran(k)e 1 i 2. Uz to, djeca od prvog do četvrtog razreda trčat će utrku na 500 metara, a ona od petog do osmog nadmetat će se na 1000 metara. Njihova startnina iznosi 20 kuna.
Startnina, između ostalog, uključuje Pasta party nakon utrke, službenu majicu te sponzorske nagrade i medalju. Organizatori su, uz pomoć TZ Tar-Vabrige i Valamara, za sudionike dječje utrke mlađih uzrasta osigurali prigodnu nagradu, dok će za dječju utrku na 1000 metara biti podijeljene medalje za prvoplasirane.
Ove godine Plava Laguna Polumaraton okupio je gotovo 1300 trkača kroz četiri utrke – Polumaraton, 10 K, Family Run i Kids Run.
Da se Istra i trčanje vole javno, već je odavno poznato. No, ovoliki broj rekreativnih trkača, posebice kroz Kids Run i Family Run, nije se moglo očekivati. Lijepo je bilo gledati da djeca od najranijih početaka poštuju zdrav način života, koji uključuje i rekreaciju. Ove godine po prvi puta mogućnost prijava bila je zatvorena nekoliko dana prije eventa, obzirom da je odaziv djece bio daleko veći od očekivanog.
Najbolji mali trkači bili su:
Kids 400 m: 1. David Rajko, 2. Diego Rajko i 3. Kevin Čekič.
Kids 800 m: 1. Luka Košeto, 2. Andrea Pastore i 3. Arian Matić.
Kids 1200 m: 1. Luka Kljajić, 2. Dominik Banović i 3. Luka Anđelić.
Kids 1800 m: 1. Matteo Knapic, 2. Boka Martin i 3. Luka Vinkerlić.
– Posebno nas veseli odaziv i uspjeh Family Runa, na kojem se trkačim pridružili i štičenici Centra za inkluziju te dali sve od sebe da prijeđu 3,5 km dugu stazu kroz kampove Zelena Resort i Bijela uvala.. Sva sredstva koja su uplaćena za kotizacije i donacije usmjeriti će se njima. Iznos uplata od kotizacija smo udvostručili, i ukupnom uplatom pomoći ćemo unaprijeđenju redovnih aktivnosti porečkog Centra. Kako Centar dva puta tjedno provodi sportske aktivnosti za svoje štićenike, uvjereni smo da će sredstva biti upotrebljenja upravo tamo gdje je najpotrebnije. – poručuju organizatori.
Najbolja prva tri trkača Family Runa bili su: Miran Dovnik, Marco Lajic, Adel Balčinović, a najbolje tri trkačice: Karmen Janeković, Karin Ferstl i Nataša Milohanović.
Ozbiljni trkači trčali su u nedjelju, trase duge 10 km od hotela Parentium, preko resorta Plava Laguna do samog grada Poreča i nazad. Trkači polumaratona (21 km) produžili su prema Funtani i nazad u Zelenu lagunu. Ove se godine trčao samo jedan krug sa izmjenjenom trasom u odnosu na prošlu godinu, a oko 100 volontera potrudilo se da sve prođe u najboljem mogućem redu.
Odlično vrijeme dalo je i odlične rezultate. Tako su prva tri najbolja trkača na utrci od 10 km:
1. László GREGOR (Benedek-Team) 2. Tamás NAGY (Benedek-Team) 3.Robert STRANJAK (SPONNTEAM LOGATEC)
Prve tri trkčacice:
1. Tünde SZABÓ (PSN Zrt) 2. Csilla PAP (Benedek-Team) 3. Zita KOVÁCS (Benedek-Team)
– Tradiciju evenata koji spajaju turiste, lokalno stanovnišvo, profesionalne i rekreativne sportaše, želimo njegovati dalje, kroz razvoj profesionalnih sportskih ali i rekreativnih manifestacija koji su najbolji načine provođenja slobodnog vremena. Zahvaljujemo svim volonterima, rekreativcima, trkačima i svima koji su se uključili u Plava Laguna Polumaraton. Čestitamo najuspješnijima i pozivamo Vas i dogodine. U međuvremenu, pripremamo mnoge druge evente, zato nas i dalje pratite, jer lijepo je vrijeme tek počelo.“ – poručuju iz Plave Lagune.
Prava trkačka poslastica za ljubitelje prirodnih ljepota i kulturno povijesne baštine novi je KRKA polumaraton. Nakon izvrsnog prvog izdanja, drugi KRKA polumaraton ponovo će vas ugostiti u svom terminu, u subotu 13. travnja.
Drugi KRKA polumaraton ponovo će biti pravi izazov i užitak za veliki broj trkača iz Hrvatske i dvadesetak drugih zemalja. Svi koji dođete taj dan na Krku, zasigurno ćete biti zadovoljni, jer osim same utrke, gdje vas u startnom paketu očekuje Champion majica s motivom utrke, jedinstvena finišerska medalja te ulaznica za NP Krka. Uz to, moći ćete uživati u ambijentu antičkog Rima te pogledati autohtonu arheološku zbirku u Eko kampusu Puljane gdje je start utrke. Ulazak u cilj je po mnogočemu poseban – stari rimski vojni logor, amfiteatar Burnum konačno je odredište svih trkača. A tamo vam sigurno neće biti dosadno niti ćete ostati žedni. 🙂
Osim polumaratona, kao i prošle godine, postoji i Fun Run utrka na 5,5 km koja također starta u Puljanima i završava u Burnumu. Novost je kruna cara Trajana – nagrada za najboljeg penjača i penjačicu – trkače koji najbrže savladaju završni uspon na vrh kanjona Krke s Brljanskog jezera. Kao u biciklizmu, bit će ovo jedan brdski prolaz, a najbrža i najbrži će biti okrunjeni. 🙂
Naravno, mislili smo i na najmlađe. S obzirom na koncept utrke, odvojenost starta od cilja i dulji boravak u Burnumu, za najmlađe smo pripremili program uz animatore i utrke za njih. Sve u duhu antičkog Rima. Nacionalni park Krka aktivan je očuvanju prirodne i kulturne baštine i danima pred utrku organiziraju pregršt radionica koje možete slobodno posjetiti i uključiti se.
Rane prijave traju još do početka idućeg tjedna i možete se prijaviti OVDJE dok sve informacije potražite na službenoj stranici utrke www.krka.run ili putem Adria Running Toura –www.adria.run.
Svi koji istrče ili KRKA polumaraton ili KRKA Fun Run korak su bliže osvajanju Ford Fieste na 5 godina i ostalih vrijednih nagrada na završnom izvlačenju na Šibenskih deset u listopadu.
I da vas sve kratko podsjetimo – Nacionalni park Krka je prostrano, pretežito neizmijenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. S potopljenim dijelom ušća, Krka je duga oko 72,5 km i po dužini je 22. rijeka u Hrvatskoj. Izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina. Sa sedam sedrenih slapova i ukupnim padom od 224 m, Krka je prirodni i krški fenomen. Sedreni slapovi rijeke Krke temeljni su fenomen ove rijeke.
Dođite, otrčite drugi KRKA polumaraton i uživajte!
Kros utrkom na osam kilometara pod nazivom Maksimirski Minus Zwei cener, ove će se godine u Parku Maksimir, po peti put obilježiti Svjetski dan zdravlja. Uz glavnu kros utrku, bit će organizirana i kraća utrka građana na dva kilometra, te dječje utrke. Sa ciljem promocije zdravog načina života i uživanja u prirodi, AK Maksimir u događaju se udružio s Domom zdravlja Zagreb – Centar i Nastavnim zavodom za javno zdravstvo“Dr. Andrija Štampar“.
S obzirom na to, da će uz utrke na osam i dva kilometra biti i nekoliko dječjih, može se reći da je ovo jedinstvena utrka koju može trčati cijela obitelj. Nakon trčanja, svi mogu uživati u posjetu zoološkom vrtu, kako svaki natjecatelj dobiva bon za besplatan ulaz.
Start i cilj utrke, u subotu je 6. travnja s početkom u 11 sati, dok dječje utrke počinju od 10 sati. Okupljanje će biti na livadi kod Mogile, gdje će se održavati cjelokupni program.
Za sve sudionike glavne utrke i utrke građana osiguran je bogati startni paket, koji će ove godine po prvi put sadržavati sportsku dry fit majicu. Najbolji natjecatelji i natjecateljice u glavnoj utrci u ukupnom poretku bit će nagrađeni peharima, a prvo troje u svakoj kategoriji medaljama.
Posebne nagrade dodjeljuju spomenuti suorganizatori zagrebački Dom zdravlja i Zavod “Dr. Andrija Štampar“.
Redovne prijave traju do 30. ožujka, a za utrku se možete prijaviti na stranici utrka.com.
Osim sportskog djela, događaj će biti popraćen i zdravstvenim segmentom, u vidu mjerenja krvnog tlaka, šećera, mjerenja vida te analize tjelesne mase. U suradnji s Veleučilištem Velika Gorica, po prvi će se put organizirati ekološka akcija za zbrinjavanje starih okvira naočala i leća.
Trčanje je divan sport. Oni koji se njime bave najčešće ga opisuju u samim superlativima, a sve ono manje divno, najčešće se vrlo brzo zaboravi. Ipak, mnoge stvari i situacije vezane uz trčanje mogu nam zadavati glavobolje, od biranja odgovarajuće opreme, vječne sumnje u preciznost GPS-a, pogađanja pravog pace-a na utrci i brojnih drugih „muka po trčanju“. No, što kada trčanje zaista uzrokuje pravu bol u glavi, onu pulsirajuću i neugodnu bol koja izaziva mučninu ili nas pak ometa u uživanju u ostatku dana?
Ako ste do sada iskusili glavobolju koja se javila nakon iscrpljujućeg treninga ili utrke, pročitajte o čemu se radi i što napraviti da ju slijedeći put izbjegnete.
Glavobolja izazvana fizičkim naprezanjem
Glavobolja izazvana fizičkim naporom karakteristična je po tome što se javlja isključivo za vrijeme ili neposredno nakon fizičke aktivnosti. Trčanje je jedna od najčešćih aktivnosti koje povezujemo s ovim oblikom glavobolje, no ona se može javiti i uslijed drugih aktivnosti visokog intenziteta, poput veslanja, plivanja ili pak dizanja utega.
Smatra se da nastaje zbog povećanja tlaka u krvnim žilama koje opskrbljuju mozak i moždane ovojnice. Glavobolja je pulsirajuće naravi, a može trajati i do 48 sati. Ukoliko primijetite da imate učestale glavobolje koje se javljaju samo tijekom ili nakon fizičke aktivnosti, posjetite svog liječnika. Prava glavobolja izazvana fizičkim naporom je benigno stanje, no važno je isključiti bolesti i stanja koja mogu biti u pozadini simptoma.
Dehidracija
Glavobolja je jedan od prvih simptoma dehidracije. Gubitak tekućine znojem može biti veći od jedne litre na sat tijekom trčanja, posebno pri visokim temperaturama. Zbog toga što je količina znojenja individualna, nema univerzalne formule za točan unos tekućine prije, za vrijeme i nakon treninga/utrke.
Stoga je važno obratiti pozornost na znakove koje nam tijelo šalje kada je dehidrirano: žeđ, suha usta i sluznice, izostanak mokrenja, glavobolja, grčevi i slično. U toplim i suhim uvjetima, kada očekujemo povećani gubitak tekućine, moramo povećati i njen unos, što podrazumijeva dovoljnu hidraciju na dan i jutro prije treninga/utrke, uzimanje tekućine na okrepnim stanicama i nadoknada odmah nakon završetka aktivnosti.
Nakon izrazito napornog treninga ili utrke želudac teško tolerira veće količine tekućine, što dodatno otežava cijelu stvar. Preporuča se postupni unos izotonične tekućine u manjim gutljajima (kako ne bi došlo do povraćanja), konzumacija voća i povrća tijekom dana te izbjegavanje kofeinskih napitaka (zbog diuretskog učinka kofein potiče dehidraciju).
Glavobolja bi trebala popustiti 30 minuta do 3 sata nakon dobre rehidracije. U slučaju teške dehidracije i povraćanja potražite liječničku pomoć kako biste intravenski nadoknadili izgubljeni volumen!
Gubitak elektrolita
Poremećaj u koncentraciji elektrolita direktno je vezan na prethodno opisani uzrok glavobolje, tj. dehidraciju. Povećani gubitak elektrolita očekujemo kod trčanja koje traje više od 60 minuta, na visokim temperaturama i pri intenzivnom znojenju. Izbjegnite glavobolju adekvatnim unosom tekućine, birajući pri tom izotonične napitke. Voće i povrće također obiluju elektrolitima.
Izlaganje suncu
Trčanje po suncu, posebno za trkače koji inače trče u jutarnjim ili večernjim satima, može izazvati glavobolju. Zaštitite se dobrom šiltericom i sunčanim naočalama, a ako nakon trčanja osjetite glavobolju, pomoći će vam hladan oblog postavljen na čelo i gornji dio glave te odmor u zamračenoj i prozračnoj sobi.
Hipoglikemija
Hipoglikemija, tj. nizak šećer u krvi, može nastupiti tijekom ili nakon fizičke aktivnosti ukoliko zanemarimo unos hrane, prvenstveno ugljikohidrata, prije, za vrijeme i neposredno nakon treninga ili utrke.
Iako većina trkača već u cilju s apetitom navali na ponuđene poslastice, neki trkači ne osjećaju glad. Ipak, za sve vrijedi pravilo koje kaže da što prije moramo nadopuniti glikogenske zalihe kako bismo ubrzali oporavak i, naravno, izbjegli hipoglikemiju i glavobolju koju uz nju vežemo.
Osim glavobolje, ostali simptomi hipoglikemije su slabost, umor, razdražljivost, znojenje, tremor, vrtoglavica itd. Svatko tko je iskusio hipoglikemiju zna koliko je neugodna, ali i opasna, stoga usvojite naviku nadoknade energije odmah nakon fizičke aktivnosti. Ne mora to biti veliki obrok, za početak je dovoljan i komad voća ili 2-3 dcl regeneracijskog napitka (čokoladno mlijeko, napitci koji sadrže ugljikohidrate i proteine).
Planirajte veći obrok unutar dva sata nakon završetka aktivnosti kako biste spriječili ponovni pad šećera.
Loša trkačka forma, položaj tijela
Loša trkačka forma česti je krivac za razne ozljede, nezadovoljavajuće rezultate i, ne manje važno, čudne poze na fotografijama s utrka. No, jeste li znali da može uzrokovati i glavobolje? Loše držanje tijela za vrijeme trčanja može dovesti do napetosti muskulature vrata i ramena, te posljedično glavobolje. Istezanje leđa, ramena i vrata nakon trčanja može olakšati simptome, a kako biste djelovali preventivno i poradili na formi trčanja važno je uvesti u svoju trkačku rutinu vježbe jačanja posturalnih mišića. Dobra ideja je i konzultirati fizioterapeuta koji će vam ukazati na slabosti i moguća rješenja.
ZAGREB21 powered by Heineken 0.0 je bila odlična utrka, broj trkača u odnosu na prošlu godinu je gotovo udvostručen, a s tim je išla i velika fotografska ekipa koja je sve to zabilježila.
Nakon highlights foto albuma, došao je red i na ono najvažnije – više od 15.000 fotografija nalazi se u našem RaceMoment sustavu i spremne su za preuzimanje.
Mjestašce Sali na Dugom Otoku u subotu je na svojim bajkovitim i pitoresknim stazama, ugostilo gotovo 600 trail trkača i trkačica. Trčali su 11, 24 ili 40 kilometara, ovisno o tome jesu li izabrali stazu Bay Green, Cliff Blue ili Red. Tog sunčanog dana na 40 kilometara makadamske, kršovite i cestovne staze, uz 1130 metara uspona, najbolji među najboljima bio je Slovenac Boštjan Erjavšek.
Organizator Mountain Traveller Croatia pobrinuo se da ni jedna kategorija ne bude zakinuta za pogled na najljepše otočke znamenitosti, pa su natjecatelji na svakom koraku mogli uživati u prirodnim i kulturnim ljepotama ovog otoka – od mjesta Sali kao startne i ciljne točke, kroz stoljetne maslinike i polja, pored spomenika, crkvica i gradina te brojnih uvala poput Mira i Telašćice unutar istoimenog parka prirode.
Uz tovareću mužiku zelenom i plavom stazom do pobjede
U najkraćoj kategoriji Bay Green natjecatelji su se možda najviše mogli opustiti i zastati da “udahnu“ ljepote na lokacijama poput dugootočkih Stena odnosno strmih klifova, ili pak, fenomena Skrača, gdje ukočeno stoje kamene figure nastale od ruku prolaznika. Naime, s njihove krajnje točke na slanom jezeru Mir, natrag u Sali vozio ih je brod pa su za bonus uživali u pogledu na otočki arhipelag.
Ipak, na toj stazi od nekih 11 kilometara i 440 metara uspona neki se nisu predugo zadržavali i dobro su “potegnuli“ te su, nakon 56 minuta, u cilju dočekani (kao) pobjednici – Ante Špaleta i Ante – Toni Ramov koji su se nadmetali za prvu poziciju, pa ušli u cilj navedenim redom s 13 sekundi razlike. Tomislav Punčec trebao je oko tri minute više te među 361 finišerom zauzima treće mjesto.
Među ženama najbrža je bila Jelena Gorički u vremenu od 1:05. Druga Tea Mazić dolazi sedam minuta kasnije, a Sara Žvikart iz Slovenije slijedi ju s minutom razmaka i zauzima treću poziciju.
Cliff Blue kategorija startala je iz Salija zajedno sa “zelenom“ uz ritam “tovareće mužike“. Slovenac Sebastjan Zarnik stazu dugu gotovo 24 kilometra uz 690 metara uspona, istrčao je za 1:44 sat te završio kao pobjednik. Među 142 finišera, Marin Mandekić za tu je poziciju zakasnio jednu minutu i završio drugi. Trećem Josipu Bugariji trebala su ravno dva sata za ovu stazu.
Claudia Ciavattini dolazi iz Italije, te na cilj prva među ženama nakon 2:31 sata na stazi. Sa 14 sekundi zaostatka slijedi ju Marija Kurta, dok trećoj Luciji Štrmelj trebaju 2:38 sata za završiti utrku.
Slovenac i Slovenke preuzeli prevlast na crvenoj stazi
Najdulju “crvenu“ stazu prvog kola Coastal & mountain trails lige, završio je 21 muškarac i tek sedam najodvažnijih žena. Pobjedniku Boštjanu Erjavšeku za 40 kilometara trebala su 3:40 sata. Samo Knafelj dolazi čak 16 minuta iza njega i zauzima drugu poziciju, dok Matej Gjurković nakon 4:17 sata na stazi osvaja treće mjesto.
Slovenke su preuzele prevlast u ženskoj konkurenciji. Tako je Tajda Bogataj na stazi provela 4:22 sata i pobijedila u ženskoj konkurenciji. Eva Urbanc u roku 4:52 sata zauzima drugu poziciju, dok je trećoj Marinki Lenart trebalo 5:27 sati. Kako ih u ovoj kategoriji nije bilo mnogo, i ostale žene zaslužuju biti spomenute, sve redom domaće – Dražena Berović, Ana Kriste, Nataša Milohanović i Gabi Gabelica.
Kako se radi o utrci s najvećim brojem domaćih volontera, s povratkom u cilj natjecatelje su dobro su “zbedinali“, nahranili i okitili finišerskim medaljama. Lokalci, poznati kao zaštitnici rock glazbe, u večernjim su satima svojim gostima priredili ludi tulum.
Ove godine po prvi put trkači imaju izbor trčati polumaraton, 10 km, 5 km ili 2.5 km. Sport&Moda Zadar Night Run je utrka za djecu i odrasle, početnike i vrhunske trkače, muškarce i žene – Zadar Night Run je utrka za SVE!
Očekuje se 2000 trkača što garantira vrhunski trkački spektakl u Zadru. Podsjećamo, Zadar Night Run je cestovna utrka u poznatoj i dokazano kvalitetnoj organizaciji Škole trčanja Zadar i Triatlon kluba Zadar, a start je u Foši ispred Gradskih vrata. Utrka je noćna, start je točno u 21 sat, a datum je 13. travnja 2019.
Trkači pri prijavi (kao i prijašnjih godina) biraju utrku 2.5 km (jedan krug oko grada), 5 km (dva kruga) ili 10 km (četiri kruga), a velika ovogodišnja novina je polumaraton, utrka na 21,097 metara, sa spektakularnom stazom uz more.
Atraktivnost startne zone i staze, energija, glazba, svjetlosni efekti i niz drugih elemenata oduševljavaju trkače iz godine u godinu i mislimo da imamo formulu koja će Sport&Moda Zadar Night Run 2019 učiniti za trkače i ove godine događajem o kojem će se pričati i kojeg ne smiju propustiti!
– Veliki broj trkača nas već duže vrijeme pita za noćni polumaraton i evo ove godine smo odlučili organizirati i tu utrku u sklopu Zadar Night Runa. Bit će to najatraktivnija staza polumaratona u regiji (od poluotoka prema zapadu grada i natrag). Staza je potpuno ravna i gotovo 90% staze prati morsku obalu što garantira vrhunski doživljaj za trkače a i dobre rezultate (što je za sve trkače, a pogotovo rekreativce uvijek veliki plus). Posljednjih 5 km staze čine dva kruga oko Poluotoka što smatramo dodatnim impulsom za trkače! Želja nam je da za trkače koji započinju svoju ozbiljniju trkačku priču, baš Zadar Night Run bude prvo polumaratonsko iskustvo. Kroz ovih pet godina utrke primijetili smo da trkači rastu zajedno s utrkom, pa oni koji su u prvim godinama trčali 2.5 km prešli su na 5 km, oni sa 5 km na 10 km, a sad je vrijeme i za korak dalje – polumaraton!
Utrka je postala motivator za naše sugrađane i na to smo posebno ponosni! Očekujemo da na prvi Zadar Night Run Halfmarathon dođe i veliki broj trkača iz drugih gradova Lijepe naše, ali i iz drugih država, kazali su organizatori dodajući kako su osigurali za sve trkače vrijedne poklone sponzora te se nadaju pružiti ljudima čisti užitak sudjelovanja u natjecanju.
– Golemo iskustvo koje smo stekli kroz posljednje godine organizacije utrka u regiji daje nam samopouzdanje da možemo napraviti još veći projekt. Naravno, ovakva velika organizacija zahtjeva i pomoć sa strane pa se zahvaljujemo Uredu gradonačelnika i Gradu Zadru na velikoj pomoći u organizaciji utrke. Prepoznali su nas kao događaj koji na pravi način promovira ime Grada Zadra! – rekao je Jure Šango, osnivač Škole trčanja Zadar te glavni organizator utrke Zadar Night Run.
Sport&Moda Zadar Night Runće se održati 13. 4. 2019. sa startom u 21:00 h.
Za sudjelovanje na utrci Sport&Moda Zadar Night Run 2018 dovoljno je popuniti prijavu na www.ZadarNight.Run i uplatiti startninu.
Sunčan i topao, iako poprilično vjetrovit proljetni dan, okupio je oko 1.650 natjecatelja na četvrtom ZAGREB21 powered by Heineken zagrebačkom proljetnom polumaratonu. Pozitivna atmosfera sa starta ispred Nacionalne knjižnice, ispratila je trkače na pet i 21 kilometar te na štafetu. U cilju su se prekrasnom finišerskom medaljom okitili svi, a osim pobjednika, posebno su nagrađeni i najbolji sudionici Prvenstva Hrvatske.
Na stazi se moglo vidjeti trkače svih profila, proporcija i boja, pa čak i onih uniformiranih. Tako je stazom, povodom Dana svetog Patrika prodefilirao i jedan zeleni irski vilenjak, te jedna hrabra vatrogaskinja pod kompletnom opremom, uključivši kacigu, bocu s kisikom i teške čizme.
Naime, osim pojedinačnog i ekipnog Prvenstva Hrvatske u polumaratonu te prvenstva Hrvatske za pripadnike MUP-a, trčala se i prva zagrebačka vatrogasna utrka na pet kilometara.
Na proljetni polumaraton svatko je došao s nekim svojem ciljem – bilo to postići svoj osobni rekord, istrčati prvi polumaraton, izdržati do kraja, trčati u spomen nekoga ili promovirati neki viši cilj. Ipak, postignuće koje je najvažnije spomenuti bio je novi rekord (nove) staze, a postavio ga je, naravno, pobjednik iz Kenije – Samuel Naibei Kiplimo.
Prva četiri Kenijci, prve četiri Hrvatice
Kiplimu je za ovaj 21 vjetrovit kilometar, trebao 1:03:10 sat, što znači da ga je istrčao u tempu 3:01 min/km. U cilj je utrčao u “fotofinišu“ sa svojim kolegom Andrewom Kwemoi Mang’Atom koji zauzima drugu poziciju sa četiri sekunde zaostatka. Tri minute više trebale su trećem Evansu Kipngetich Tanuiju i četvrtom Kiplimu Bonface Kimutiju.
Kao peti muškarac u utrci te prvi Hrvat, na cilj dolazi Petar Bratulić za 1:09:39 sat, držeći tempo 3:20 min/km. Za nekih pola minute slijedi ga Goran Grdenić, te u poretku prvenstva Hrvatske zauzima drugu poziciju. Između njega i trećeg Hrvata Dorijana Miškulina, smješta se Mađar László Gregor. U hrvatskoj konkurenciji četvrto i peto mjesto zauzimaju Antun Rudolf Pavelić i Ivan Dračar.
U ženskoj kategoriji prve četiri natjecateljice, ujedno zauzimaju iste pozicije i na hrvatskom prvenstvu. Pobjednica je Bojana Bjeljac s vremenom od 1:14:03, odnosno tempom 3:32 min/km. S nešto više od dvije minute zaostatka slijedi ju Matea Parlov, dok treću poziciju zauzima Ana Štefulj. Nikolina Stepan bila je četvrta, a između nje i pete Hrvatice Ingrid Nikolesić, u cilj je utrčala Mađarica Tünde Szabó.
U ekipnoj konkurenciji Prvenstva Hrvatske prvaci su AK Kvarner kod muškaraca te AK Svetice kod žena.
Pajdaši slavili uz kupicu, najsporiji nisu to bili, a Jankec je stigel na cug
Štafete su trčala četiri člana i/ili članice po ekipi, trčeći tri puta po pet kilometara te šest kilometara za četvrtog sudionika. Ekipe su se, osim ukupno, bodovale i kao ženska, muška, klasični mix s dvije žene i muškarca, te (pretežno) muški i (pretežno) ženski mix.
Na štafeti su se među 71 ekipom najboljima pokazali Pajdaši, kojima je za sinkronizaciju trebao 1:21:27 sat, dok drugi Run.Hr i treći Najsporiji na svijetu, trče štafetu u cilj utrčavaju unutar minute. Četvrto i peto mjesto zauzimaju AK Kvarner Rijeka i Beži Jankec.
David Marot i Breda Škedelj najbrži na 5 km
Na utrci od pet kilometara najbolji muškarac bio je David Marot iz Hrvatske, za što su mu je trebalo 17:36 minuta. Drugi muškarac, natjecatelj iz Bosne i Hercegovine, Đorđe Cerić dolazi nepunih pola minute kasnije. Treći je Goran Bakšić, a slijede ga Mark Tomek, Igor Visinski i Eugen Popović, redom iz Hrvatske.
Najbrža žena na pet kilometara dolazi iz Slovenije, zove se Breda Škedelj, a na stazi je provela 19:10 minuta. Doroteja Santi iz Hrvatske, u cilj utrčava pola minute kasnije i zauzima drugu poziciju, koja Simoni Jambrošić izmiče za osam sekundi. Preostale tri najbolje Hrvatice bile su Kristina Marjanović, Dora Mlinarić i Ana Badžak.
Nova staza, ali u cilju opet Heineken 0.0
Važno je naglasiti, iako je skinut rekord staze, da je ove godine staza promijenjena. Tako se sa startom i ciljem ispred Nacionalne knjižnice, trčalo Avenijom Većeslava Holjevca, ali ove godine startalo se u suprotnom smjeru. Potom se skretalo na Vukovarsku te Savsku do Prisavlja, kroz HTV, oko Bundeka i u prvi prolaz kroz ciljnu ravninu. Drugi krug bio je nešto kraći i obuhvaćao samo Holjevčevu aveniju i krug oko Bundeka.
U cilju je natjecatelje dočekala okrepa koja najbolje sjeda i koju su vjerojatno sanjali cijelom dužinom staze – pivo! Naravno, kako bi sve bilo korektno i u sportskom duhu, radilo se o Heinekenu 0.0 odnosno najdražoj hidraciji bez alkohola. Heineken je tako uvelike u suradnji pomogao organizatorima AK-u Maksimir i Trčanju d.o.o. odnosno Run&Treku, a kao suradnik tu je bio i Zagrebački atletski savez.
Sve je spremno za četvrto izdanje Plava Laguna Polumaraton u Poreču. Ostalo je još samo nekoliko dana za prijavu, pa ukoliko već niste rezervirajte vaše mjesto na polumaratonskoj ili 10K utrci.
Online prijave se zatvaraju u četvrtak, 21. ožujka. Objavljena je nova staza polumaratona koja ide uz more, od Hotela Parentium, preko Plava Resorta kroz središte grada Poreča pa natrag prema Funtani i hotelu Parentium.
Oni koji se odluče za 10K Run također će uživati u prekrasnoj stazi uz more koja vodi od hotela Parentium do grada Poreča i natrag.
Za one koji rezerviraju smještaj u jednom od hotela Plave Lagune (Hotel Plavi, Hotel Molindrio), kotizacija utrke je besplatna.
Početak utrke je 24. 3. 2019. u 10:00 h ispred Hotela Parentium, Zelena Resort.
Ukoliko dođete dan ranije, možete prisustvovati Family i Lino Kids run utrkama u kojima će uživati djeca i njihovi roditelji.
Vidimo se sljedeći vikend u Poreču!
Sve informacije o događaju i programu možete pronaći OVDJE.
U malom predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice održana je konferencija za medije u povodu međunarodne atletske utrke ZAGREB21 powered by Heineken 0.0 – popularnog Zagrebačkog proljetnog polumaratona koji je ove godine ujedno i Prvenstvo Hrvatske u polumaratonu – pojedinačno i ekipno.
Atletski klub Maksimir i Trčanje d.o.o. – prva specijalizirana trgovina za trčanje Run&Trek, uz podršku Zagrebačkog atletskog saveza, organiziraju ovu popularnu utrku zagrebačkim ulicama.
Utrka se održava u nedjelju 17. ožujka 2019. sa startom u 9:00 sati ispred Nacionalne sveučilišne knjižnice (NSK) i na startu se očekuje 2000 trkača iz 25 zemalja. Ovogodišnja utrka je ujedno i službeno Prvenstvo Hrvatske u polumaratonu, pojedinačno i ekipno te će na startu biti i najbolji hrvatski dugoprugaši.
Organizator utrke, Robert Franjković, napomenuo je važnost 4. ZAGREB21 powered by Heineken 0.0, njegov rast u odnosu na prethodna izdanja te kvalitetu samih sudionika. Osvrnuo se i na službeno PH u polumaratonu te iznio još dvije zanimljivosti – ovogodišnji ZAGREB21 ujedno je i PH za pripadnike MUP, a utrka na 5 km je i 1. Zagrebačka vatrogasna utrka s više od 100 vatrogasaca na startu.
Gosti pres konferencije bili su Milan Pavelić, pročelnik gradskog ureda za sport Grada Zagreba, a ispred Hrvatskog atletskog saveza, govorio je izbornik Mladen Katalinić. Obojica su iskazala svoju podršku i svim trkačima zaželjeli uspješnu utrku. Novinarima se obratila i Matea Matošević – Hačić, prošlogodišnja pobjednica utrke i predstavnica SSGZ, koja ove godine neće trčati, ali se sjetila odličnih iskustava na svojim nastupima na Zagrebačkom proljetnom polumaratonu.
Naslovni sponzor utrke Heineken 0.0 drugu godinu zaredom podržava ovaj popularni sportski događaj. Naime, mnoga istraživanja pokazala su da pivo nakon utrke uspješno hidratizira iscrpljen organizam. Stoga ne čudi da je globalni brend Heineken 0.0 ujedno je i službeno pivo polumaratona te će se pobrinuti za rehidraciju trkača nakon utrke.
Točnije, sve sudionike utrke na cilju će dočekati rashlađeni Heineken 0.0 koji poručuje trkačima da se sada mogu osvježiti odličnim pivom čak i u prigodama u kojima to prije nisu mogli. Heineken 0.0 je pivo izvanrednog okusa, napravljeno od vrhunskih prirodnih sastojaka te sadrži samo 69 kalorija u boci od 0,33l.
Ove godine utrka Mitas 4 Islands donosi bodove za nastup na Olimpijskim igrama. Među 600 natjecatelja čak 100 ih stiže iz Belgije. Utrka ima jak utjecaj na turističku predsezonu
U utrci Mitas 4 Islands ove će godine sudjelovati čak šesto natjecatelja iz tridesetak zemalja, a najviše prijava, čak stotinu, stiže iz Belgije. Utrka se vozi na Krku, Rabu, Cresu i Lošinju od 9. do 13. travnja 2019. godine.
„Naša utrka iz godine u godine zauzima sve važnije mjesto u svijetu brdskog biciklizma. Trenutačno je među pet najvećih u svijetu i druga po veličini u Europi. Raste i njezina snaga. Naime, prošle je godine utrka ušla u sustav UCI-ja, a ove godine bodovanje je podignuto u kategoriju S1. To znači da će njezini natjecatelji svojim nacionalnim timovima prikupljati bodove za nastup na Olimpijskim igrama“, kazao je Tomislav Zobec, direktor utrke Mitas 4 Islands.
Natjecateljima peto izdanje utrke donosi još nekoliko ugodnih iznenađenja. Među njima su prolog tijekom kojega će se boriti za što bolje mjesto na startu prve etape, vožnja kroz grad Krk te završna svečanost utrke u središtu Malog Lošinja.
Dubravko Šimenc, voditelj Odjela za strateške marketinške projekte Hrvatske turističke zajednice, istaknuo je važnost događaja vezanih u sport i rekreaciju za turističku predsezonu i posezonu.
„U utrci sudjeluje čak devedeset posto stranaca. Kad bi Hrvata bilo više, Mitas 4 Islands bi postala najveća utrka brdskog biciklizma u Europi. Naše istraživanje otkriva da dvanaest posto ljudi turističko odredište bira zbog sporta i rekreacije”, istaknuo je Šimenc.
Neki natjecatelji za noćenje koriste brodove i privatni smještaj, no najveći je broj smješten u hotelima koji se upravo zbog utrke otvaraju dva tjedna prije Uskrsa.
„Ovaj koncept ima izuzetan potencijal i kvalitetno razvija turističko odredište. Čak dvije petine sudionika utrke vraća se na destinaciju s kojom ima dobra iskustva. Riječ je o dobrostojećim ljudima srednje dobi, najčešće s obiteljima”, kazao je Toni Hrvatin, voditelj razvoja destinacijskog proizvoda u Valamar Rivieri.
Peter Vesel, svjetski poznati slovenski biciklist i prošlogodišnji pobjednik utrke Mitas 4 Islands u kategoriji Grand Master, vraća se na Kvarner, a posebnim izazovom smatra sve jaču konkurenciju. S tim se složio i Anthony Bilić, član Adrenalina Giant MTB Teama, najboljeg hrvatskog tima na prošlogodišnjoj utrci Mitas 4 Islands.
„Prošle smo godine zauzeli trinaesto mjesto, a ove godine iako želimo ostvariti bolji rezultat, svjesni smo da ćemo se boriti s odličnim biciklistima željnima nastupa na Olimpijskim igrama. Nadamo se da ćemo i mi osvojiti bodove koji će nas približiti Tokiju. Predstoji nam zahtjevna fizička i psihička priprema“, rekao je Bilić.
Utrka Mitas 4 Islands obuhvaća četiri etape. Svaka se etapa vozi na jednom otoku. Tako natjecatelji vozeći se po Krku, Rabu, Cresu i Lošinju pređu 270 kilometara i ostvare preko 5000 metara visinskog uspona. Budući da uz profesionalne sportaše utrku voze i rekreativci, svojevrsnim herojima se smatraju svi koji je uspiju završiti.
S proteklom srijedom, nakon deset kola, završeno je treće izdanje Krapinske zimske lige. Liga u organizaciji TK-a Maraton Krapina nosi ime Trofej Crne Kraljice, po vladarici Krapine, Medvedgrada i Cesargrada – Barbari Celjskoj.
Liga koja se od 10. siječnja do 13. ožujka trčala uglavnom četvrtkom, specifična je po jednom izletu iz rutine. Naime, jedno od kola spaja sport i kulturu te se trči petkom povodom Noći muzeja.
Kroz deset kola od kojih se osam boduje, svaki su se tjedan u večernjim satima trčale dionice na pet i deset kilometara, točnije Petica Barbare Celjske te Krambergerovih 10.
Posljednje kolo ovogodišnjeg izdanja Trofeja okupilo je 17 natjecatelja i četiri natjecateljice, a najbolji u ligi nagrađeni su pokalima.
U ukupnom poretku na kraju lige, u ženskoj konkurenciji na pet kilometara, kao najbolja sa 750 bodova i sedam nastupa završila je Marija Markovina. Za njom s po samo dva nastupa, redom slijede Lucija Mlakar te Ana Tihava i Lana Ljuma Skupnjak koje brojem bodova dijele treću poziciju.
Među muškarcima prvi je u ukupnom poretku Neven Malarić s 890 bodova i devet nastupa, dok Romano Krstić i Petar Puljek s nastupom manje zauzimaju drugu i treću poziciju.
Među ženama na 10 kilometara pobjednica je Dijana Janžek s 870 bodova u osam nastupa. Ana Tihava, osim treće pozicije s dva nastupa na kratkoj dionici, zauzima i drugu poziciju s dva nastupa na duljoj. Jasmina Burek trčala je samo jednu utrku, ali time i zaslužila treću poziciju na Krambergerovih 10.
Među muškarcima najviše se iskazao Miljenko Hmelina sa 730 bodova u devet nastupa. Kao drugi, slijedi ga Ante Radak s nastupom manje te treći Vjeran Skupnjak sa sedam nastupa.
Sigurno ste već pratili serijal članaka 4Endurance na našem portalu. Radi se o specijaliziranom dućanu s prehranom za sportove izdržljivosti. Nikolina Stepan, jedna od naših najboljih trkačica, dobila je priliku isprobati nekoliko ključnih proizvoda iz linije First endurance.
Moje ime je Nikolina Stepan, maratonka sam i iza sebe imam nastupe na Svjetskom prvenstvu u atletici u Londonu 2017. godine i Europskom prvenstvu u atletici koje je prošle godine održano u Berlinu. U budućnosti ću možda imati priliku nastupiti i na Olimpijskim igrama, a ove mi je godine cilj istrčati što bolji rezultat. Maraton je za mene način života u kojem treba biti uporan, ustrajan i imati puno volje. Treniram dva puta dnevno i tjedno skupim oko 170-180 km, nekada i do 200. Nije lako trčati tolike kilometre, često sam prilično umorna i najradije od svega bih ostala doma ležati, ali naravno, to nikada nije opcija i uvijek odradim trening. Prije svega me potiče to što vjerujem da mogu još puno napredovati, a za to se isplati malo patiti!
Ipak, nije uvijek dovoljna samo dobra volja jer tijelo iz dana u dan treba biti spremno za svaki novi trening kako bi se iz njega izvukao maksimum. Potrebno je puno odmora i regeneracije, što češće masaže, bitno je preventivno djelovati i preduhitriti ozljede jer svatko od nas ima neku slabu točku.
Isto je tako jako bitno unijeti sve potrebne nutrijente prije, za vrijeme i nakon treninga, koje često kroz samu hranu teško možemo nadomjestiti jer se ona apsorbira puno sporije. Potrošnja u sportovima izdržljivosti je zaista velika i kada tijelo naporno radi dan za danom, potrebno mu je dobro formulirano piće za oporavak.
Kao i većina sportaša, niti ja osobno nisam to shvaćala pretjerano ozbiljno, ali sada vidim da ipak ima smisla. Malo sam se raspitala među kolegama trkačima i biciklistima, pa sam dobila najviše preporuka za Ultragen od First endurance. Kontaktirala sam direktno 4Endurance, bili su oduševljeni suradnjom i složili smo se da je za moje napore najbolji izbor upravo First endurance. Taj američki brend specijalizirao se za sportove izdržljivosti, ali od svih proizvoda za oporavak Ultragen ima najviše onih nutrijenta koje trošimo na napornom dugom treningu.
Ali dobro, jedno je etiketa, drugo je osobno iskustvo; odlučila sam se da ga testiram na pripremama u Portugalu. Moram reći, da sam osjetila razliku već u startu. Od kad sam počela konzumirati Ultragen primjetila sam da se osjećam bolje, lakše se oporavljam i tijelo mi je manje umorno. Ali idemo redom…
Ultragen je regeneracijski napitak namijenjen sportašima koji se bave sportovima izdržljivosti. S obzirom na sastav, sadrži sve potrebne sastojke za brži oporavak od treninga, a konzumira se unutar 30 minuta nakon treninga, upravo kada su tijelu najpotrebniji nutrijenti za oporavak oštećenih tkiva.
Okusi u kojima dolazi ovaj napitak su: čokolada, vanilija, tropical punch, orange cream i cappuccino. Osobno sam odabrala vaniliju i mogu reći da je prilično fina. Jedna do dvije mjerice praha pomiješaju se s 250-500 ml vode i napitak je ugodnog slatkastog okusa, lako se topi u vodi i stvarno je pitak. Jako dobro sjeda na želudac i nema baš nikakvih nuspojava, što mi je izuzetno bitno, osobito nakon napornijih treninga. Također, zasiti me dovoljno da mogu izdržati do prvog obroka, jer naravno, treba još skuhati ručak! 🙂
Poznato je da je nakon treninga potrebno nadopuniti ono što je izgubljeno jer se u protivnom i dalje troše zalihe glikogena. Kod sportova izdržljivosti, bitno je što prije unijeti što više ugljikohidrata, ali i proteina koji pomažu oporavku i jačanju mišića. To je najučinkovitije u prvih 30 minuta nakon treniranja pa je Ultragen najbolje piti upravo u tom periodu.
Također je važno da se ono što konzumiramo što brže apsorbira, a upravo to su karakteristike hranjivih tvari koje sadrži Ultragen. Riječ je o kombinaciji brzih ugljikohidrata i elektrolita s hidrolizatom proteina sirutke, BCAA aminokiselinama i glutaminom uz minerale i vitamine. Razinu kortizola (hormon stresa) je najlakše smanjiti ako tijelu damo komplet tvari koji su na dugom treningu “na udaru”: valja brzo napuniti glikogen, smanjiti katabolizam, ugasiti upale, oksidacijski stres i slično.
Od ugljikohidrata u preparatu je korištena glukoza, inače najbrži ugljikohidrat s visokim glikemijskim indeksom (100), koji u isto vreme pomaže i boljoj apsorpciji ostalih sastojaka. Često se priča o glukozi kao nekoj lošoj hrani – u stvari, ona je neophodna za smanjenje kortizola (prema toga i upala). Kod treninga se povećava razina adrenalina, on “otvara” stanice i omogućava da regenerativne tvari ulaze u stanicu. Zato i postoji uzrečica da regenerativno piće treba uzeti odmah poslije treningu, dok nam još srce nabija. 🙂 Takav je spoj, uz lakše probavljive proteine, idealan za brži i bolji oporavak, kao i nadopunu potrošenih zaliha energije u mišićima (glikogen).
Također, ostali već spomenuti sastojci (vitamini, minerali, glutamin, BCAA i drugo) pomažu u reguliraciji razine kortizola (hormon stresa) kojeg tijelo izlučuje kod intenzivnih treninga. Njegova prevelika količina utječe na pad imuniteta, ozljede, oštećenja mišićnog tkiva, nakupljanje nepotrebnih masti i smanjenje razine testosterona. I kod žena je bitan testosteron; kad imamo prenizak testosteron i previsok kortizol, to je najgore što postoji za oporavak. Ovo su samo neki od negativnih učinaka na tijelo koji se konzumacijom Ultragena mogu izbjeći.
Ono što je također vrlo bitno je da nema opasnosti od kontaminacije zabranjenim supstancama, svi su sastojci provjereni čime je osigurana kontrola kvalitete.
Smatram da prehrana dosta utječe na kvalitetu treninga, formu i općenito zdravlje. Ultragen pomaže u očuvanja zdravlja i imuniteta zbog čega svakako lakše podnosim duge treninge i stres koji nose sa sobom. Imam energije, tijelo mi je hidrirano, nemam grčeve i tijelo mi se nakon svakog napora oporavlja u nutritivnom smislu, što je vrlo važna komponenta cjelokupnog treninga.
Na taj si na način možemo samo pomoći i dati bolje šanse svom potencijalu. Naručila sam još jednog, možda je jedini minus da ova američka linija nije baš ono najjeftinija, ali momci iz 4Endurance svakome sportašu koji se trude daju dobar popust.
Iako je svakom sportašu potrebno pristupiti individualno, uzimajući u obzir fizičke i psihičke karakteristike pojedinca, ali svim sportašima koji se ubijaju na treninzima (naočito biciklistima, plivačima, trkačima, triatloncima…) preporučila bih Ultragen kao idealan izbor napitka za oporavak.
Čak deset utrka održat će se u sklopu ovogodišnjeg, 23. po redu izdanja Rijeka Run – festivala sporta i rekreacije Homo si teć!
Najmasovniji domaći ulični sportski događaj tradicionalno otvara utrka Trsatskim stubama 539 skok 30. ožujka. Tjedan dana kasnije, 6.travnja. slijedi Molo longo trk odnosno utrka u samom centru grada po lukobranu, ujedno i popularnoj riječkoj šetnici.
Velika završnica festivala na rasporedu je 14. travnja, kada će gradskim ulicama protrčati na tisuće Riječana svih generacija, profesionalni trkači i rekreativci, studenti, učenici te brojni vrtićarci.
Zainteresirani za natjecateljske utrke mogu birati između 4. Riječkog maratona, 18. Riječkog polumaratona, Desetke powered by Heineken 0.0, utrke štafeta 3x7km te nove utrke, Erste Petice. Tu su kao i svake godine dm mići trk za najmlađe sudionike, Memorijalna utrka Milke Milinković za osobe s invaliditetom i slabovidne osobe te utrka s kojom je sve i počelo, utrka građana Homo si teć.
Novost ove godine su nove trase utrka, koje dobrim dijelom vode uz more, pojačan nagradni fond i dodatne kategorije u utrkama gdje ih do sad nije bilo, te ono na što trkači obavezno trebaju obratiti pozornost: krajnji rok za prijavu i plaćanje startnina za sve utrke je 29. ožujka. Prijave i plaćanja na dan utrka više nisu moguće.
U sklopu festivala bit će organiziran i sajam sportske opreme, humanitarna prodaja majica te svakodnevne prezentacije riječkih amaterskih i profesionalnih sportskih udruga i klubova.
Festival sporta i rekreacije dio je programa Europske prijestolnice kulture “Rijeka 2020” gdje će se kroz razne kulturne i zabavne sadržaje posjetiteljima omogućiti upoznavanje raznih riječkih posebnosti (kulturnih, povijesnih, gastronomskih, glazbenih…).
Nedugo smo pričali o stvarnim i imaginarnim opasnostima koje nas, trail trkače vrebaju u šumi. Dok smo se zadnji put malo više usmjerili na divlje zvijeri (stvarne), ovaj put pričamo o tome koliko je i u prirodi “čovjek čovjeku vuk“, koliko su određene prijetnje stvarne, a koliko stvar paranoje te – koja mitska bića prijete našim šumama.
Da ti je novčić za svaki put kad ti je dosad u tvojoj trkačkoj karijeri postavljeno zgroženo pitanje: “I ti ideš u šumu trčati? Sam(a)?! Kak’ te nije strah?“ Prijatelji za tebe misle da ti nisu sve na broju, mama te uvijek otprema s uputom da se čuvaš, pri tom se pitajući zašto ne možeš biti normalno biće koje radi u uredu od sedam do tri ili doma na “gruntu“, brine se za svoju obitelj, a u popodnevnim satima odmara i večeri provodi pred TV-om. A baka… baka te već zavjetovala svetom Antunu, plaća mise za tebe na redovnoj bazi i provodi besane noći tvojom krivnjom. Priznajmo, neke prijetnje u prirodi i nisu tako bezazlene, ne može se reći da se nikad nismo povrijedili. Ipak, u odnosu čovjek-priroda, opet je čovjek veća prijetnja. Ali one koje u trkačkih laika pobuđuju najveće strahove, i stvaraju u njihovoj glavi scenarije koje se ne bi posramili ni autori horora, produkt su isključivo podivljale mašte.
Električni čoban
Osim zadnji put spomenutog bika, još jedan neprijatelj trkača i ljubitelja prirode u predjelima gdje pasu kravice i ostala stoka sitnog zuba. Pogotovo onih naivnih i lakomislenih. Pa ti potrči lakomo na Jahorini prema zidu za penjanje, ne grabeći dovoljan raskorak preko žice – ni lijevom, a onda ni desnom nogom. Jer možda prvi put nije zapravo bio pravi strujni udar, možda je to samo bio statički elektricitet, epileptički napad, a možda ti se zapravo svidjelo, pa se moralo onda utvrditi gradivo i drugom nogom.
REALNOST: Kad trčiš predjelima gdje pase kritična stočna masa, bježi od svake žice kao vrag od tamjana ma koliko ona hrđava bila. Prekoračuj ju u šiirokom raskoraku kao laserske zrake u Nemogućoj misiji, plazi ispod nje poput komandosa u blatu, pa taman to blato ispalo iz krave i iz njega se pušilo. Kad imaš opciju “obična“ žica ili bodljikava žica, izaberi bodljikavu jer ova druga nikad nije obična. I ni za boga, ne pišaj po žici jer se za taj strujni udar nikad nećeš priupitati želiš li ga ponoviti.
Lovci
Dobroćudni veseljaci koji prave švedske stolove za divljač u šumi i pomno nad njom bdiju nekoliko metra dalje iz svojih kućica na drvetu, opremljenih madracima, a ponekad čak i kompletnom stolarijom. Održavaju ravnotežu hranidbenog lanca, rješavajući se kukolja u žitu.
Lovac i šumska dekla, foto: Iva Lulić
REALNOST: Vole si popiti kapljicu-dvije da se ugriju u hladnim šumskim noćima, pa im se zamuti vidno polje i učini im se da je kolega uzgojio rogove, pa im se tu i tamo otme metak-dva (a ponekad i rafal) u pogrešnom smjeru. Pa napucaju kolegu. Zasad trkača još nisu, ali ako navalimo na šume kao kakva pošast, mogli bi nas protumačiti kao prijetnju koja narušava eko-sustav. Zato, u najmanju ruku, ni pod razno ne kupuj crnu trkačku opremu. Ima da se šareniš kao papiga i svijetliš u mraku. Kriči svim duginim bojama i kriči iz sveg grla “Ne pucaj, ne pucaj!“ – čisto kao preventivno upozorenje 😉 . U svakom slučaju, sezona lova na papige još nije otvorena. Valjda.
Četnici i ostali “zeleni kadar“
REALNOST: Možemo odmah na nju prijeći, jer zaostali vojnici iz pretpotopnih ratova isplaze iz žbunja izgubljeni u vremenu, još samo u Murakamijevim romanima i u mašti moje bake: “A di ti to trčiš?“ “Po Papuku.“ “Jooj, nemoj tamo bolje, mene je strah za tebe, tam ima još četnika!“ U bližoj povijesti na tapetu su imigranti.
U svojem nezanemarivom trkačkom stažu, mogu reći da dosad nisam ni na jednog bombaša niti na bombu, u šumi naletjela. A ni na četnika. Iako, moram priznati da sam jednom za dlaku izbjegla njegov metak.
Pesoglavec, foto: Iva Lulić
Bicikliram ja tako pred koju godinu s dečkima uz bosansku granicu, idemo mi od Siska, putem Dvora na Uni pa preko u Bosnu na ćevape. Kad odjednom – bum! Ako nismo svi sa bicikla popadali u prašinu u položaj “poljubi zemlju“ i napunili gaće. Srećom, metak je promašio svu živad i pogodio moju prednju ćelavu vanjsku gumu i odvalio čitavu ripnu. Prst si mogao provući kroz rupu. A kakva je to tek eksplozija bila, ljudi moji!
Jedva smo se nekako probili do prvog sela, vjerojatno posljednjeg mjesta na planetu koji još ima telefon na čip-kartice. Visi on ispred dućana, a na njemu “visi“ prodavačica i priča li ga priča. Na naše suvremene komunikacijske uređaje operater javlja da smo već na prekograničnoj mreži. Dočekasmo blagajnicu da skonča svoj maraton i “naredi“ nam telefon, pa nazivamo poznanika koji, srećom, živi u Dvoru da nam kupi vanjsku gumu za montić. Nakon nekoliko sati čekanja dolazi dečko s novom gumom, a na upit što mu je toliko trebalo, kaže kako je morao preko u Bosnu po gumu jer u Dvoru nema trgovine s biciklističkom opremom. I to je moja priča kako sam skoro izginula od metka nevidljivog četnika.
Jedan od važnih tipova trail treninga za ultre jest i noćni trening. Mnogima nepojmljiva stvar, noćni je odlazak u šumu, jer ondje iza drveća vrebaju svakojake nemani. Nakon što se usrećio gledajući Vješticu iz Blaira, priča mi frend, za njega u obzir dolazi samo odlazak u šumu po danu i u pratnji druge osobe ili njegovog dobermana. Osim noćnih vještica i lokalnih coprnica, u šumama još možemo susresti i Moru, Mraka, pesoglavca, vile, šumske dekle, šumske ljude Vede…
Vila, foto: Iva Lulić
Jednom prilikom, odlučivši se sama na ne-noćni trening, nego slučajno i krivom procjenom, pred kraj danjeg svjetla, u šumi me ulovio mrak i dočekao ludi provod. Bez čeone lampe. Sve je bilo u redu, trčala sam poznatu kružnu stazu, dobar dio treninga još je bio dan, ali negdje u zadnjoj četvrtini počeo se spuštati mrak. Sve OK, trčim, znam ovu stazu i u snu, nema panike, trčim, trčim… paf! I istog trena – hop! Popiknula sam se na korijen drveta i razletjela se koliko sam duga i široka. Međutim, pad nije bio strašan, malo sam zagrebala površinu koljena i skočila natrag na noge “prije nego sam pala“. Nastavljam, dobro sam, samo moram biti malo opreznija.
Ubrzo izlazim iz šume sa singlice na makadam. Nemam još puno do auta, kroz mrak se nazire nadstrešnica roštiljarnice kao znak civilizacije, ali – preda mnom nasred puta “iskače“ drvo. Što je sad ovo?! Ovoga neki dan nije bilo! Poprijeko cijele širine makadama srušena je gusta krošnja. Nemam opcije za zaobići – slijeve gusta šikara, s desne jarak pun kopriva. Još jednom napominjem da se sve odvija po mraku. OK, nije problem, provući ću se nekako. Dotaknem granu i nabodem se. Agacija! Nema šanse da se kroz to proverem.
Divlja dekla, foto: Iva Lulić
Izgubljeno hodam s jedne strane makadama na drugu i pokušavam procijeniti kojom je stranom manje nemoguće zaobići. Hmm, možda ovaj jarak s koprivama nije toliko dubok. Pregrmjet ću to nekako, pa što ako se malo opečem! Zagazim oprezno jednom nogom, prebacim težinu, a poda mnom počne pucketati i propadati gnijezdo suhih tankih grančica. Propadam sve dublje i panično se s obje ruke lovim za visoke koprive, kako bih imala neko uporište da se vratim na čvrstu podlogu.
Vraćam se na makadam, bacam pogled na lijevu stranu u šikaru: “Ne, ne mogu tu, tu se nemoguće provući!“ I tako, stojim tu u mraku, sama, natrag ne mogu, kružna je staza, predaleko je, a preriskantno skretati na puteve za koje ne znam kamo vode. Ništa, idem probati šikarom, pa kud puklo da puklo. Nemam drugog izbora. Verem se, provlačim, svrbi, peče, imam osjećaj da po meni plaze tisuće krpelja, jesam li spomenula da je mrak(?), a poprilično sam sigurna i da sam krajičkom oka vidjela vješticu iz Blaira (ili s Vinice, svejedno) kako vreba iz prikrajka. Panično požurujem dok mi se bršljan zamata oko gležnjeva, a trnje zabada u meso, i napokon – sloboda! Izlazim na makadam i trčim prema autu kao sumanuta, jedva čekajući da svima ispričam svoju dogodovštinu. Bih li to ponovila? Hmm… Ma, naravno… khm!
REALNOST: Radi noćne treninge, ali ne radi ih sam(a). Ili bar ne bez čeone lampe. Možda te neće napasti tamo neke šumske nemani, ali možeš se naći u nizu drugih bezizlaznih situacija, a gdje će te teško netko ili na vrijeme pronaći. Moj pad je mogao biti mnogo zlokobniji…
Šumski Ved, foto: Iva Lulić
Silovatelji, poremećeni serijski ubojice i preprodavači organa
Još jedan od zanimljivih argumenata netrkača, zašto bi me trebalo biti strah ići u šumu sama (bilo danju ili noću), prijetnja je koja ne vreba od šumskih nemani – stvarnih ili mitskih zvijeri; nego od ljudske ruke. Teško je zabrinutoj mami i paranoičnoj baki objasniti da u šumi nema baš mnogo ljudi, pa time ni potencijalnog plijena silovateljima ili poremećenim serijskim ubojicama. Istina, jednom sam prilikom na šumskom putu susrela stričeka kako u tačkama gura poveliku kvrgu pokrivenu žutom kabanicom (hmm, je li niz rub ono kapala i neka krv?), ali ne treba mašti dozvoliti da podivlja. Vjerojatnost je da je samo(!) u pitanju krivolovac ili “odlagač divljeg otpada“. Nekako je malo vjerojatno da silovatelj razmišlja na način “U! Idem u šumu tražit puce, tam sve vrvi od njih!“ Ruku na srce, malo kome bi palo na pamet da ima ženske glave koja bi se odlučila trčati šumom k’o kakva luđakinja i divljakinja. Osim toga, odlučiti se ići u šumu u “lov“ na komade, iziskuje popriličan napor, pogotovo na trčeće komade.
REALNOST: Najizvjesnije prijetnje vrebaju, ipak, u nešto užem krugu civilizacije.
Što se tiče preprodavača organa, prema teoriji moje bake, oni ne vrebaju samo u šumi. I bliže su nego što smo mislili. Štoviše, skrivaju se kao vuk u janjećoj koži i glume da su nam prijatelji.
Baka: Milo, došli su po seku neki dečki na biciklima. Čekaju ju pred kućom. A ko su oni? Jel ti njih poznaš?
Buraz: Pa njeni prijatelji s kojima biciklira. Ne poznam ih.
Baka: Ooo, pa kak ih ne poznaš?! A jel rade oni di?
Buraz: Pa ne znam, bako, valjda rade. Šta ja znam!
Baka: Ne znam, milo, mene je strah. To sad puno otimaju, ima tih što te drogiraju pa ti izvade organe i prodaju. Bilo je na vijestima…
