U ravnoj Baranji uzdiglo se Banovo Brdo ponad Popovca, jedina visoravan koja strši u tom kraju pa ju sportaši željni brda rado iskorištavaju za svoje aktivnosti. Jedna od njih održana je protekle nedjelje po treći put – Banovo brdo Trk&Bic, vertikalna cestovna utrka koja prolazi Kneževim vinogradima.
SRK Žuti šešir je na najvišoj koti baranjske uzvisine, na atraktivnoj lokaciji Vidikovca, organizirao trkačku utrku osam kilometara duljine i s 200 metara visine, te biciklističku “brzu“ na 900 metara uz 200 metara uspona.
Baranjskim vinskim cestama prošlo je 43 trkača i 14 trkačica, a među kojima su se najboljima pokazali Danijel Dunković u 32:09 minute i Mateja Kožić za 35:54 minuta. Drugu i treću poziciju među muškarcima zauzimaju Matej Kozari i Slaven Kožić, a među ženama Danijela Černić i Dajana Gašo-Sokač.
Biciklistička utrka imala je koncept sprinta na ispadanje te se od 15-ak sudionika u evidenciji vode samo najbolji – Vjenceslav Vrtarić, Željko Lovrić i Ivan Žunac među muškarcima, te Margareta Vučak kao najbrža žena.
Piše: Martina Maloča Foto: Rajko Cicak (Baranja Medija), Romano Kraštek
Na uzorku od 17 žena koje se bave trčanjem dužina, provjerili smo s kojim se problemima susreću kad su u pitanju sportski grudnjaci s obzirom na njihovu građu te kako ih (ne) rješavaju. Najčešći problem su ozljede od rubova i šavova grudnjaka. Drugi problemi su poskakivanje grudi te istaknute bradavice zbog čega, doznajemo, cure pribjegavaju i pomalo drastičnim mjerama. Također, neugodan miris uslijed znojenja jedna je od uobičanjenih neugodnosti.
Po pitanju prvog problema, uspoređujući odgovore s profilom trkačica, možemo zaključiti da je jedno s drugim u uzročno-posljedičnoj vezi. Naime, probleme s urezivanjem poruba grudnjaka u kožu i ranama, nema većina žena s malim grudima i/ili pak, uskim leđima, trkačice izrazito atletske građe odnosno one mršavije, te trkačice koje intenzivno treniraju i učestalo trče dužine. Ipak, za napomenu, jedna karakteristika ne uključuje nužno i ostale, te izostanak navedenog problema nije isključivo pravilo u svim ovim slučajevima.
Manje grudi – jednostavniji i jeftiniji grudnjak
Počevši s navedenom skupinom žena, kako većinom nemaju tih problema, tako ni ne razbijaju glavu previše izborom savršenog grudnjaka. Na temelju njihovih odgovora, možemo zaključiti da ne izdvajaju previše novca na njih te ih tretiraju kao robu za jednokratnu upotrebu.
Jasna preferira jednostavne i jeftinije grudnjake, dok ju topći stišću / Foto: privatna arhiva
– Kao najbolji su mi se pokazali obični pamučni iz Amadeusa koji koštaju svega 30 kuna. Nisu skupi, pa ih mogu dosta često zamijeniti za nove. Traju mi po par mjeseci. Mekani su, debelih naramenica, šavove ne osjetim i perem ih na visokoj temperaturi. Topići su mi malo neugodniji, čak i evo, ovaj Nike. Kao da me stežu – Jasnino je iskustvo, iako kaže kako bi zbog malih grudi komotno mogla trčati i bez grudnjaka.
Tamari pašu najjednostavniji grudnjaci sa što manje tkanine, mekani te koji ne tiskaju previše.
– Ne smiju imati nikakve žice, umetke, niti ikakve dodatke – njen je stav.
Helena koja, isto tako, ima manje grudi i nema znatnih problema, ne želi izdvajati “parsto“ kuna za grudnjak te se zadovolji i onima iz kika, Takka i Decathlona.
Heleni je najugodniji grudnjak za yogu – ne steže i ima prozraku na leđima / Foto: bigstock
– Najpraktičniji mi je onaj za jogu. Nema šavove, ne stisne me jako, nešto je duži pa može proći i kao top, ima prozraku na leđima za disanje i brže se suši, a traje mi već više od dvije godine – njeni su kriteriji.
Voli više komocije i kaže kako joj je bitno da joj model nije jako uzak jer ostane bez zraka. Međutim, ona se susreće s jednim neuobičajenijim problemom.
– Primijetila sam logiku proizvođača koji misle da, ukoliko nosiš najmanju veličinu košarice nužno imaš i malen obujam leđa, pa je to najveći problem s kojim se susrećem – Helenino je iskustvo.
Ines, kao i Jasna preporuča grudnjake s debljim naramenicama. Međutim, ona voli vizualno malo povećati grudi te preferira tanje spužvice.
– Kupila sam dva sportska grudnjaka u Women Secretu, na sniženju. S njima sam najzadovoljnija, čvrsti su i jednostavni – preporuča Ines.
S njom se, po pitanju umetaka, slaže i Ivana.
– Ne smeta mi sporije sušenje jer sam i tako sva mokra, a poslije grudnjak odmah presvlačim – kaže ona.
Obujam leđa također igra ulogu, a ne samo veličina grudi / Foto: bigstock
Dijani je važno da grudnjak bude od brzosušeće tkanine jer ona, tvrdi, počesto nakon trke nema uvjete za presvlačenje. Međutim, uvjet joj je barem tanka spužvica iz jednog zanimljivog razloga 🙂 .
– Grudnjaci mi moraju biti podstavljeni jer imam kompleks kad mi iskoče bradavice – kriterij je od kojeg ne odstupa.
Nataša je, opet, kombinacija dvaju gornjih odgovora.
– Preferiram topiće, ne volim punjene i teške grudnjake. Uglavnom je predebeo materijal, pa nije dovoljno samo ponijeti rezervnu majicu, nego uvijek moram nositi i rezervni grudnjak, jer me inače zebe – priča ona.
A što će meni grudnjak?
Vjerovali ili ne, ima trkačica koje grudnjake uopće ne nose jer smatraju da za time nema potrebe. Zbog malih grudi nemaju problema s poskakivanjem te jedino povremeno nose topiće dok je vruće, kako bi mogle trčati bez majice.
Svaka je drukčija, svaka je jedinstvena / Foto: bigstock
– Trčim u običnom topu bez košarica. Vodim računa samo da je materijal koji propušta znoj, koji se brzo suši i da je rastezljiv. Kupujem ih obično na sniženju u Intersportu i Decathlonu. Ljeti trčim samo u uskim majicama i bez topa – kaže Vanda.
Maja, također, preferira što manji trošak.
– Sportski top imam za posao, za muzej i za kazalište da mi majica ne visi. Inače ne nosim ni to ako ne moram, a ne moram. Moj je stav, što jeftiniji, to bolji – Decathlon, Spar, “ka minus“ i slično. Nikakav finjak – jednostavna je ova ispitanica.
“Ispod oklopa“
Međutim, ima djevojaka kojima, unatoč malim grudima, i najmanje poskakivanje izaziva nelagodu. Stoga, drže da im čak ni jedan grudnjak nije dovoljan pa pribjegavaju slojevima.
– Najbolja kombinacija za trening je onaj sa čvrstim košaricama te još jedan sportski preko, kao steznik da ništa ne lamata. Kad trčim trening dužine, a ne utrku, obučem klasični grudnjak bez push upa, onda dry fit potkošulju i na to steznik odnosno sportski grudnjak. Grudi u prvom grudnjaku imaju oslonac, a u drugom kada ih stegne ne mrdaju nikamo. Na utrci imam manje slojeva pa onda izbacim potkošulju – kaže nam Mirjana koja nakon treninga jedva čeka svući steznik.
Uz to, grudnjaku prvo izvadi umetke, a sve to čini jer, tvrdi, grudnjak treba grudi obuhvatiti u cijelosti i držati ih u prirodnom položaju kako su to masna tkiva, a ne mišić, koja uz treskanje i vibraciju rastežu kožu i nakon nekog vremena se objese.
Ana i Jelena biraju najmanji broj u koji se uspiju uvući, jer taj jače stisne grudi da nikud ne “šetaju“.
Ana voli boksački Under Armour grudnjak zbog dobre potpore / Foto: 3sporta
– Volim biti daska kad trčim… imam taj problem od malena kad sam htjela biti dečko 🙂 . Najbolji za sad mi je Under Armourov najjednostavniji, bez kopče, mid support predviđen za boks. Kod nas u trgovinama ne uspijevam naći high impact grudnjak s jačom podrškom za trkačice – podijelila je Ana s nama svoja saznanja.
Kaže kako bi voljela naći grudnjak bez šavova koji jako stisne.
– Za dužine bih preporučila što jednostavnije, sa što boljom potporom, može i širih naramenica. Tanke nikako! Ništa “fensi“ i ženstveno. Bitno da odradi svoju svrhu – njen je savjet.
Jelena, također, kaže kako ne radi od kupnje grudnjaka “znanstvenu fantastiku“ i svaki svoj grudnjak dosad kupila je u Lidlu, utrošivši na njega maksimalno 80 kuna.
– Biram modele koji su od malo deblje tkanine, bez kopči i sličnih kerefeka, bez šavova ili s minimalnim šavovima, model koji je za jače aktivnosti. Za kraće utrke imam modele koji jako stisnu, ali za dulje poput stotki, imam one koji malo manje stisnu jer tijelo natiče – Jelenin je stav koja tvrdi da čak ni na “stotkama“ ni jednom nije pomislila na grudnjak.
Koliko god bio lijep, grudnjaku s previše šavova i kopči nije mjesto na dugim prugama / Foto: 3sporta
Kvalitetniji grudnjak duže traje i manje smrdi
Uložila manje ili više novca u grudnjak, i on ima svoj rok trajanja, posebice ukoliko ga učestalo koristiš. Stoga, počesto porezotine od ogrubljenih šavova i neugodan miris, dođu tek nakon višegodišnjeg korištenja. Također, od ispitanica doznajemo da počesto nije grudnjak ono što direktno izaziva iritaciju, nego na njega pritegnut ruksak sam ili u kombinaciji s majicom s naramenicama, ili pak, HR pojas.
– Grudnjaci me uglavnom izrežu na donjoj gumi, i to na leđima i na dijelu koji prolazi ispod ruke prema leđima, ali samo kad trčim s ruksakom. Izgrebao me i šav s gornje strane grudi, jer sam imala usku majicu koja ga je utisnula u kožu – podijelila je s nama Ana.
HR pojas, ruksak i niz drugih stvari mogu pridonijeti porezotinama / Foto: bigstock
U većini slučajeva, djevojke tvrde da nema pravila u pogledu omjera kvalitete i cijene. Iz gore priloženog, neke od njih učestalo kupuju jeftinije “nemarkirane“ modele i vrlo su zadovoljne njima, dok su i s popularnim brendovima znale imati loša iskustva.
– Imala sam dosad i jeftine modele iz New Yorkera – jedni mi nisu iritirali kožu pa sam u jednom od njih odradila 110 kilometara, dok me je njihov drugi model strašno povređivao. S druge strane, imala sam i Adidasov znatno skuplji i kvalitetniji koji me iziritirao, a Nike mi se pokazao kao najbolji izbor dosad – uspoređuje Ivana.
Jedino što djevojke primjećuju po pitanju niže kvalitete odnosno cijene, jest neugodan miris koji grudnjak poprima, što potvrđuje i Ivana, a Tadeja se nadovezuje kako cijena nije garancija za udobnost, ali za kvalitetu je.
Sanja kaže kako joj, osim ogrebotina, probleme stvara i sporo sušenje, ali na prvom mjestu neugodan miris.
– Čak i rane lakše podnosim. Možda sam ih nekada i krivo birala. Visoka cijena nije garancija pa mi je tako relativno novi Nike završio u smeću zbog smrada. Također, želeći manje košarice, kupovala sam grudnjake preuske u prsnom košu što je izazivalo grebanje – naučila je ova trkačica na teži način.
Ana kaže kako joj se čini da su “markirani“ grudnjaci dugotrajniji, a za neugodan miris krivi spužvice koje odmah u početku vadi van.
Grudnjaci s tankim naramenicama i previše “kerefeka” nikako nisu za ultre / Foto: 3sporta
– Kad uzmem najklasičniji sportski grudnjak bez podstave, taj se brzo suši. Ostali s podstavama i umetcima ne osuše se dovoljno pa smrde, posebice za zimskih dana – tvrdi Ana.
I Tadeja automatski izbacuje spužvice, a za neugodan miris sve sportske odjeće, preporuča povremeno pranje deterdžentom za dezinfekciju.
Muke po ojedinama
Svaka kupovina grudnjaka za Natašu je nova nepoznanica i, prema njenim riječima, svaki put mora prolaziti istu proceduru – hoće li dobiti ojedine ili ne?
– Imam vrlo osjetljivu kožu i vrlo brzo me grudnjak izgrebe. Još nisam našla neki savršeni, samo malo više ili malo manje grozan. Uglavnom će me izgrebati iznad 20 kilometara, ali ponekad, kad je jako vruće, dovoljno je i pet kilometara – Natašine su muke.
I Sanja je prošla fazu s porezotinama i ranama te, kako kaže, nije bilo pravila kad će ju koji grudnjak iziritirati.
– Nije bilo često i ne sa svim grudnjacima, ali se pamti. Što se tiče trenutka i uvjeta u kojima grudnjak počinje iritirati – neki su to činili već nakon sat, neki nakon par sati ili uopće ne – Sanjine su riječi.
Rane od grudnjaka mnogim trkačicama nisu strane
Za kraj, donosimo uistinu ekstreman i bolan primjer – Vesna koja odbija trčati bez klasičnog netrkačkog grudnjaka sa žicom, dok preko njega nosi još i sportski.
– Kako sam se razvila već u šestom razredu, dobila sam komplekse zbog velikih grudi. Uvijek sam nosila bapski grudnjak s debelim naramenicama i široke karirane košulje. Onda sam otkrila grudnjak sa žicom i otad se ne odvajam od njega. Tijekom trčanja, ako je duža staza, stvore mi se žive rane od žice ispod grudi. Stoga, počela sam si lijepiti obične gaze bolničkim selotejpom – iskrena je Vesna.
S unutarnje strane nikako ne bi smjelo biti previše grubih šavova / Foto: 3sporta
Priča kako već ima ožiljke i otvrdnutu kožu na tim mjestima, ali kako kaže, nezamislivo da joj sve “skače“ dok trči.
– Sad imam manje grudi jer sam trčanjem smršavila i probah samo jedan sportski sa spužvama i stisne on meni grudi, ali svejedno to nije to. Uvijek na meni moraju biti žice koje drže da sve bude čvrsto i stabilno – ustrajna je ova ispitanica u svojem stavu.
Tadeja je trkačica ultri s dugogodišnjim iskustvom te se preventivno maže vazelinom, na mjestima za koja zna da će ju eventualno nažuljati. Kaže kako rane nestaju s vremenom, a mogu se pojaviti bez obzira na kvalitetu grudnjaka.
– Prvih pet godina trčanja morala sam mazati vazelinom područje pod grudima, u sredini kod žličice. Sportom se bavim od desete godine pa sam prošla sve faze. Dužine su škakljive. Trenutno sam u fazi da mi se rane pojave nakon tri sata, jer sam imala dugu pauzu od trčanja. Kad trčiš deset godina konstantno, skoro da više nema iritacija jer koža očvrsne – njena su iskustva.
Elza kaže kako njeni “žuljajući“ problemi kreću iznad polumaratonske dužine, a ponekad i ranije ukoliko su vrućine pa se više znoji. Tada je, tvrdi, vazelin njen najbolji prijatelj. U isto se kunu i Jelena i Vanda koje nemaju problema s grudnjacima, ali imaju iritacije od kupaćeg kostima pri duljem plivanju, ili pak, od šavova kratkih rukava majice u predjelu ispod ruku, na ljetnim dužinama.
Istražili smo ponudu u hrvatskim trgovinama / Foto: 3sporta
1 od 5
Djevojkama s manjim grudima ugodno je i u grudnjaku za yogu
Grudnjak za yogu ima prozrake na leđima
Iako u donjem dijelu produžen i ugodan, ovaj grudnjak u gornjem ima tanke naramenice što na dužinama treba izbjegavati
Trkačice preporučaju čvrste Under Armour grudnjake
Iako nisu "markirani", i popularni trgovački lanci mogu ponuditi veliki izbor sportskih grudnjaka koji mogu zadovoljiti tvoje kriterije
U nedjelju je održan 44. supermaraton Od Kaptola do Kaptola, poznatiji kao – jednostavno – Čazma. Ova utrka spaja dva Kaptola, onaj Zagrebači i onaj Čazmanski, startnina se ne plaća, a trči se 61.3 km starom cestom, kroz mjestašca panonske nizine i završava na velikoj fešti u Čazmi.
Nedjelja je započela s jednim satom sna manje, no zato je start utrke bio ugodno sunčan i taman prohladan. Startalo je nešto više od 100 trkača (iz Hrvatske, BiH, Slovenije i Austrije), a završilo ih je 97.
Kako je dan odmicao, temperatura je rasla, pa je u drugom dijelu utrke bilo oko 25 stupnjeva, što nije nimalo olakšalo ionako naporan pothvat. Već nekoliko godina čazmanske supermaratonce sunce dosljedno prži.
Marija Vrajić slavila po osmi put
Utrku je završilo svega 12 žena. Ovim putem čestitamo svim trkačicama na tom podvigu! Prva je u cilj stigla Marija Vrajić, kojoj je to osma pobjeda u 14 nastupa, što je čini definitivnom vladaricom ove utrke. Njeno je vrijeme bilo 5:23. Do 30-og kilometra Mariju je u stopu pratila triatlonka Maja Urban, no onda su uvjeti počeli pakostiti.
Drugo mjesto kod žena osvojila je Slovenka Alma Rihtaršič, kojoj je trebalo 5 sati i 38 minuta. Treća je stigla Tanja Šarić, 11 minuta nakon Alme.
U muškoj utrci napeto pred kraj
Dečke je prema Čazmi poveo poznati trkač i najbrži Hrvat ove staze, Robert Radojković. Dobar dio trke peglao je zavidni tempo od 3:45/km i bio debelo u vodstvu. Iza njega su skupa trčali Danijel Peček i Renato Sertić, držeći se negdje oko 4:00/km. No i dečke su sustigli sunce, dužina trke i sve što s time ide – grčevi, dehidracija i umor. Tako je Radojković počeo padati u tempu negdje oko 50-og kilometra, Sertić nešto ranije, a Peček je trčao sve ovo izdržao i na 57. km prešao u vodstvo.
Ciljem je prvi prošao 27-godišnji Danijel Peček, kojemu je ovo šesta godina zaredom da trči Čazmu. Od 2014. do 2019. spustio je svoj rezultat sa 6:36 na 4:06.
– Prvi put sam istrčao ovu utrku apsolutno nespreman, bez ikakvog pojma o trčanju. Ove godine spremao sam se ciljano baš za ovo, nekoliko mjeseci, i sretan sam što sam uspio ostvariti svoj cilj. Bilo je teško pred kraj i ulazak u cilj nije bio nimalo spektakularan – ušetao sam, uhvatili su me grčevi, ali zadovoljan sam. I čestitam svim drugim trkačima! – rekao nam je Danijel.
Danijel Peček i Marija Vrajić
Robert Radojković stigao je kao drugi s vremenom 4:12. Treće mjesto osvojio je Goran Marković s 4:44.
Ukupno je završilo 85 muškaraca, a nekima je – unatoč svemu – ostalo snage za foto finiše, pa smo bili svjedoci zabavnom prestizanju i sprintanju pred samom ciljnom linijom.
Malo povijesti
Čazma se održava od 1976. – nije se održala samo jednom, tijekom Domovinskog rata, radi izravne opasnosti. Te prve godine nastupila su samo tri trkača, a pobijedio je Josip Kožar za 6:35. Tada je trka startala od stadiona Maksimir, a danas starta s Trga bana Jelačića.
Rekord staze u muškoj konkurenciji drži Denis Zhalybin iz Rusije – 3:34:24, a u ženskoj konkurenciji njegova sunarodnjakinja Marina Bychkova – 4:13:19. Oboje su rekorde postavili 2004. godine.
Ugodno sunčano vrijeme proteklu je subotu poslužilo gotovo 900 trek&trail trkača i trkačica u Metajni na otoku Pagu. Drugo kolo Treking lige, druga ovogodišnja otočna utrka – po drugi se put deralo koljena po oštrom kamenju. Utrka nosi naziv Life on Mars, a osim “tucanja kamena“, uključivala je i mnogima, vjerojatno neplanirano, kupanje u moru te lutanje “marsovskom“ pustinjom.
Utrka je bila podijeljena na četiri kategorije – Light, Active te Challenger i Treking koje su iznosile otprilike istu udaljenost, ali su bile različitog koncepta.
Na Lightu se 333-oje sudionika kroz sedam kilometara penjalo 250 metara. Najbolji među njima bio je Valentino Kovačićek u vremenu od 45 minuta. Drugi i treći bili su Željko Šešet i Jakov Basa među 101 muškarcem. Klara Janža iz Slovenije postala je najboljom ženom u roku 53 minute, dok Koni Dubrovic i Klara Baksa u cilj dolaze kao druga i treća od 235 žena.
Na Activeu se trčalo 14 kilometara uz 550 metara uspona. Među 415 natjecatelja, bilo je 195 muških, a najbolji među njima bio je Dinko Solić s vremenom 1:15:55 sat. Drugi Petar Marelja i treći Mark Tomek završavaju za 1:17 sat u fotofinišu s tri sekunde razlike. Mateja Župančić u vremenu od 1:26 sat postala je zlatna, a Ivana Filipec i Slovenka Monika Rudolf od 219 žena, zaslužile su srebro i broncu.
Kategorija Challenger iznosila je 23 kilometra, 650 metara visine te 90 trailera. Prevlast su preuzeli Slovenci, pa prvo mjesto zauzima Jan Božič u vremenu 1:48 sat, a slijede ga drugi Robert Stranjak i treći Sebastjan Zarnik od 55 muškaraca.
I među ženskom pobjedničkom trojkom prevladavaju Slovenke, prva Jerica Kravos s vremenom 2:20 sata te treća Nina Frelih. Ipak, među njih se potkrala domaća Mirela Kristek samo minutu i pol iza zlatne, zauzevši tako drugu poziciju od 35 žena u kategoriji.
Na Treking kategoriju usudilo se prijaviti tek 53-oje najhrabrijih. Ona je, ovisno o snalaženju pojedinaca, mogla iznositi 20 kilometara, a mogla je iznositi i 25 ili čak više. Tako je najsporijim odnosno najnesnalažljivijim natjecateljima trebalo šest i više sati da nađu put do cilja, a petoro ga nije našlo uopće.
Među 41 muškarcem najboljim orijentacistom pokazao se Daniel Krstulović Opara koji je svoj put do cilja našao za 2:30:55 sata, čak 25 minuta brže od drugoga Gastona Piljeka. Vice Grubišić slijedi tri minute kasnije i zauzima treću poziciju nakon 2:58 sata na stazi.
Na orijentacijsku kategoriju odvažilo se 11 žena, među kojima su se najbolje snašle dvije Slovenke – Tamara Ravnak u vremenu 3:36:10 sata te Alena Žajdela kojoj je za iznaći svoj put do cilja trebalo 10 minuta više. Hrvatica Tamara Moguljak osvaja treće mjesto nakon 3:58 sata na stazi.
U subotu 30. ožujka održano je treće izdanje otočke utrke Omišalj 10K, koje je ujedno bilo i najbrojnije dosada sa 158 trkača iz 7 zemalja (Hrvatska, Slovenija, Mađarska, UK, Kenija, BIH, Švicarska).
Sportski dan u Omišlju otvorili su najmlađi koji su uz veliku podršku roditelja i zdušno navijanje publike uspješno odradili svoje utrke, a za svoj trud predškolci i školarci su nagrađeni medaljama i prigodnim paketićima s voćem i prirodnim sokom, sve u sportskom duhu!
Uslijedila je glavna utrka dana koja je doživjela i svoje najjače izdanje do sad, budući da su utrku po prvi puta posjetili i kenijski i mađarski trkači, ali i standardno neka od najjačih hrvatskih trkačkih imena, između ostalih i naša poznata olimpijka Marija Vrajić koja je ujedno bila i najbolje plasirana Hrvatica.
Dobra konkurencija rezultirala je srušenim rekordima staze, a novi rekorderi su Abel Kibet Rop (Kenija) koji je zahtjevnu otočku stazu istrčao za fantastičnih 30:45 minuta, i Jane Ngima Mbogo (Kenija) koja je novi ženski rekord zaustavila na 36:27 min.
Najbolji trkači su osvojili i novčane nagrade koje su dodijelili direktorica TZ Općine Omišalj Andrea Orlić-Čutul te direktor utrke Nikola Mikulić, dok je za sve trkače bila organizirana i vrijedna tombola koju su pripremili sponzori i partneri utrke: Prirodni sokovi OPG Mikulić, NIVA Sport, Run Trek i Scott.
Nakon odrađene lijepe, ali zahtjevne utrke divan trkački dan zaokružen je zajedničkom večerom i druženjem u obližnjem restoranu.
Općina Omišalj i Turistička zajednica Općine Omišalj iz godine u godinu pomažu i podržavaju ovu sportsku manifestaciju te se nadamo da će utrka i u budućnosti privlačiti velik broj ljubitelja sporta i druženja i poslati jednu lijepu sliku Omišlja u javnost. – poručuju organizatori.
Ako ste jedva dočekali lijepo vrijeme da se izvučete iz kuće i uživate u prirodi, evo odličnog prijedloga za zabavu i aktivnosti na otvorenom – Zadar Outdoor Festival. Od 10. do 12. svibnja u Zadru i zadarskoj okolici održava se niz sportskih natjecanja s ciljem promocije zdravog načina života i obogaćivanja turističke ponude.
Ovo je već treći festival po redu, a i ove godine natjecateljima će se pridružiti i naš najbolji skijaš svih vremena, Ivica Kostelić.
Natjecateljske discipline su trčanje, biciklizam, plivanje, trail, kajak, SUP i jedrenje. Za svakoga ponešto, a dobrodošli su i profesionalci i rekreativci, pojedinci, obitelji i sportski timovi sastavljeni od prijatelja ili kolega s posla i sve druge kombinacije koje vam padnu na pamet!
Uz dobru zabavu i sportske izazove, Zadar Outdoor Festival pruža veliku mogućnost istraživanja i uživanja u prirodnim ljepotama regije. A njih ne nedostaje! Ulice i arhitektura Zadra, more i netaknuta priroda zadarske regije samo su neki od razloga zašto ovo sportsko događanje ne smijete propustiti.
– Osim natjecateljskih disciplina, za sve zainteresirane pripremili smo i radionicu sportskog penjanja i slackline, a tu je i sajam OPG-ova na kojem ćete moći probati nešto od bogate ponude lokalnih proizvoda. – poručuju organizatori.
Okupite društvo i provedite zabavan i aktivan vikend u Zadru.
Organizator Maksimirskog minus zwei cenera, Atletski klub Maksimir, ove godine posebnu je pozornost posvetio dječjim utrkama, ima ih više nego ranijih godina, a za najmlađe su osigurana i brojna iznenađenja.
U sklopu popularne maksimirske utrke planira se održavanje i sedam dječjih utrka i to od kategorija za vrtićku dob sve do mlađih kadeta. Dođite trčati jednu od utrka u subotu 6. travnja.
Jedno od brojnih novosti je činjenica što se u program dječjih utrka uključio i GNK Dinamo. Naime, uoči dječjih utrka biti će organizirao zagrijavanje djece sa jednim od Dinamovih trenera i maskotom Plavkom.
Po završetku svake dječje utrke djeca će biti nagrađena sa nekoliko iznenađenja. Od slatkih iznenađenja, bona za ZOO, do još nekih poklona od GNK Dinamo i Doma zdravlja Zagreb – Centar.
Prijave za dječje utrke će biti na licu mjesta na sam dan utrke počevši od 9:30 sati . Dječje utrke su besplatne za svu djecu, a počinu od 10:00 sati na livadi kod Mogile, gdje će se održavati cjelokupni program.
– Posebno moramo naglasiti naše suorganizatore Dom zdravlja Zagreb – Centar, Nastavni zavodom za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ i Veleučilište Velika Gorica koji su pravi primjeri zdravih tvrtki. – poručuju organizatori.
Veleučilište Velika Gorica osim savjetovanja i mjerenja kontrole vida imati će organiziranu mini eko akciju pod nazivom Zelena optika, radi se o zbrinjavanju starih naočala i leća. Nastavno osoblje, studenti i strani studenti sa Veleučilišta Velika Gorica će i aktivno trčati utrke na 2 km i na 8 km.
Za Maksimirski minus zwei cener se možete prijaviti do 5. travnja 2019. godine (do 23:59 sati) na stranici www.utrka.com.
Slikovite staze Pakoštana i okolice na jedinstvenom prostoru između Vranskog jezera i mora i savršeno vrijeme posljednjeg ožujskog vikenda, oduševili su dvjestotinjak sudionika drugog izdanja dm Pakoštane trail utrke.
Dvije staze, Slatka u dužini od 11 km i Slana od 24 km, na najbolji su način prezentirale raznolikost i ljepotu pakoštanskoga kraja i ponudile sudionicima pravu raznolikost trkačkog iskustva: od utabanih zemljanih staza, obalnih puteljaka, mekanih šumskih puteva do kratkog, ali izazovnog krševitog grebena Čelinke. Sudionici utrke imali su čast i prigodu biti i prvi posjetitelji nove planinarske staze, koja prolazi ovim najatraktivnijim i najzahtjevnijim dijelom utrke, otkrivajući veličanstvene poglede na Vransko jezero i Velebit s jedne te more i otoke s druge strane.
“Trasa utrke velikim dijelom koristi mrežu pješačkih staza, uređenih i označenih u sklopu projekta Slatko-slana avantura, kojim želimo povezati i posjetiteljima predstaviti vrhunske prirodne i kulturne atrakcije u jedinstvenu doživljajnu cjelinu”, izjavila je direktorica Turističke zajednice ne Pakoštane, Danijela Vulin, ponosna na ovogodišnji odaziv na utrku i novu planinarsku stazu koja će obogatiti turističku ponudu novim zanimljivim sadržajem.
Među dvjestotinjak sudionika, na utrku se prijavio i Argentinac Juan Pablo Villa, koji je bio oduševljen ovim trkačkim iskustvom. “Kada se s grebena ukazao pogled na veličanstveni pejzaž, ostao sam bez daha. Samo sam stajao i gledao i jedva sam se natjerao nastaviti trčati dalje”, zadovoljno je objašnjavao na cilju.
Uz dvije ozbiljne trail trkačke kategorije, najviše je simpatija izazvala najslađa utrka u programu, dm Mali trk, u kojoj je pedesetak djevojčica i dječaka vrtićke i školske dobi protrčalo ulicama stare pakoštanske gradske jezgre.
“U dm-u uvijek rado ulažemo u sportske događaje koji promoviraju aktivan način života i potiču građane na dobre odluke, a pogotovo kada se uključe i mališani čije se zdrave navike formiraju upravo u djetinjstvu. Utrka dm Pakoštane trail, u sklopu koje se održava i dječja utrka dm Mali trk, jedinstven je događaj koji spaja aktivan način života, uživanje u prirodnim ljepotama i bogatoj kulturnoj baštini. Zato pozivam sve strastvene trkače, ali i roditelje budućih maratonaca da nam se i u budućnosti pridruže u ovoj slatko slanoj avanturi i dožive nezaboravno iskustvo trčeći i družeći se kroz prelijepi pakoštanski kraj”, rekla je Tamara Vidović, područna menadžerica dm-a.
Gostoljubivi organizatori pobrinuli su se da dm Pakoštane trail bude više od utrke, pa su tako za sudionike osim Slatko-slane avanture i Slatko-slane spize nakon utrke organizirali koncert, a u nedjelju se druženje nastavilo Slatko-slanom kulturnom turom – posjetom otoku Vrgadi, neotkrivenom biseru pakoštanskog arhipelaga.
Na jučer održanom Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske na 10.000 m i hodanju na stazi, Bojana Bjeljac je srušila pet godina stari rekord Hrvatske, koji sada iznosi 33:08,1 min.
Nakon pobjede na polumaratonu ZAGREB21 powered by Heineken 0.0 prije dva tjedna, Bojana Bjeljac je pobijedila i na ovom Prvenstvu Hrvatske s rezultatom 33:08.1, čime je za više od devet sekundi popravila dosadašnji hrvatski rekord Lise Nemec iz 2014. godine koji je iznosio 33:17,91 min. Bojanin rezultat je ujedno i trenutno treći najbolji na europskoj ljestvici u ovoj disciplini.
Kratkom, ali iznimno zahtjevnom utrkom 539 skok otvoreno je ovogodišnje izdanje festivala sporta i rekreacije Homo si teć – Rijeka Run 2019. Uz izvrsne vremenske prilike 90-ak trkača odlučilo je iskušati svoju brzinu na stazi dugoj 493 metra, uz visinsku razliku od 91 metra.
539 stepenica koje vode od Školjića do platoa u Ulici Joakima Rakovca na Trsatu u ženskoj kategoriji najbrže su pretrčale Barbara Belušić – AK Istra Pula (04:07), Sara Superina – AK Kvarner (04:13) i Veronika Erlić – AK Kvarner (04:47), dok su u muškoj kategoriji kao apsolutni pobjednici slavili Alen Matovina iz Žilić-Bekele Teama (03:06), Ivan Vuletić – AK Kvarner (03:09) i Davor Varga – AK Vežica (03:22).
Svima njima uručeni su poklon bonovi sponzora Sport Vision te unikatni pehari izrađeni na Akademiji primjenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Novost ove godine su dodatne muške i ženske kategorije do 22, do 40 i iznad 40 godina, u kojima su najbolji također nagrađeni poklon bonovima.
I ovoga su puta na utrku izašli trkači svih dobnih skupina, s rasponom godina od 8 do 78. Najmlađem i najstarijem trkaču, odnosno Daniju Royu Štrleku (2010) i Božidaru Bogojeviću (1941) dodijeljene su medalje kao posebno priznanje za njihov sportski duh, što je uostalom motiv čitave Homo si teć manifestacije.
“Homo si teć” se nastavlja iduće subote 6. travnja uz utrku po popularnoj riječkoj šetnici – Molo longo trk. Prijave za nju, kao i sve preostale natjecateljske utrke (maraton, polumaraton, utrka štafeta, Desetka powered by Heineken i Erste Petica, sve na rasporedu 14. travnja), produžene su do 5. travnja u ponoć i mogu se obaviti na službenoj stranici www.rijeka.run.
Međutim, ako krenemo pretraživati internet, izgubit ćemo se u nizu svakojakih obećanja koje ne možemo ozbiljno prihvatiti ni mi sami koji koristimo adaptogene. Ispada da oni mogu riješiti sve stresne situacije na koje nailazimo. Stoga, odmah se mora istaknuti kako adaptogeni nisu univerzalna anti-stres loptica, nego samo tvar koja poboljšava prilagodbu organizma na fizički stres. I u ovom slučaju, stresor nije ništa više od samog sporta izdržljivosti.
Popularnost adaptogena kod populacije nevježbača, dodatno je povećao populistički izraz “adrenalinska iscrpljenost” – pojava za koju liječnici tvrde da ne postoji. S time se moramo složiti – konstantna visoka razina adrenalina i kortizola nas iscrpljuje, negativno utječe na normalno funkcioniranje hormonskog sustava, ali nikako nije zasebni sindrom. To je skup simptoma koje nam je naš suvremeni način života prenio i za koje smo često krivi i sami. I zbog toga moramo jasno objasniti što je adaptogen i u kojim je slučajevima djelotvoran:
1. Adaptogen je prirodna tvar biljnog podrijetla. Biljka je blagotvorne učinke na organizam razvila zbog teških uvjeta u kojima je rasla – nadmorska visina, sjena i hladnoća. Adaptogeni rastu uz planine Mandžurije, Altaja, Sibira, Kine, Koreje, ali i u umjetnim laboratorijskim uvjetima. Najčešći adaptogeni potječu od korijenaginsenga (korejski i američki), lišćarodiole, shisandre, ashwagande, eleuterococcusa (sibirski ginseng) i raznih gljiva – reishi (ganoderma) i cordiceps.
2. Adaptogen proizvodi nespecifični odgovor na fizički stresor, čime se poboljšava fiziološka prilagodba na povećani stres. Unatoč subjektivnim svjedočanstvima, u kontekstu današnjih znanstvenih istraživanja ovu je tvrdnju teško dokazati, ali postoje neke indikacije koje se mogu mjeriti. U dovoljno velikim i podjednako treniranim skupinama možemo usporedo testirati stupanj oštećenja mišića (kreatin kinaza), omjer između testosterona i hormona stresa kortizola (testosterone vs cortisol ratio), a možemo izmjeriti i laktate ili vrijeme do iscrpljenosti.
3. Adaptogen obično počinje djelovati tek kada se nađemo na krajnjoj točki naših sposobnosti. Neki adaptogeni čak povećavaju stopu kortizola ako se koriste tijekom neintenzivnog vježbanja. Međutim, opće je prihvaćeno da se adaptogeni trebaju koristiti redovito tijekom dugog razdoblja kad se pripremamo najintenzivnije.
4. Adaptogen ima puni učinak samo kad je uzgojen na sličan način na koji bi rastao i u prirodi. Korijen ginsenga za odgovarajući sadržaj ginsenozida raste pet godina. Tako da u umjetnom okruženju možemo brzo uzgojiti adaptogeno postrojenje, no bez ikakvih aktivnih sastojaka. Upravo ta dugovječnost i trošak samog uzgoja adaptogena uzrokuje pojavu brojnih proizvoda na tržištu koji zadovoljavaju klasifikaciju, ali nemaju nikakav učinak, osim možda placeba.
Korištenje adaptogena u sportovima izdržljivosti važno je za dva područja, koja su samo prividno odvojena – pomoću njih možemo povećati kapacitet, takozvani VO2max odnosno vrijeme do iscrpljenosti; te optimizirati našu hormonsku sliku, čime možemo postići povoljniji sastav tijela odnosno čišću mišićnu masu i manje masti. Važno je naglasiti da je smisao adaptogena njihovo korištenje u intenzivnim i dugotrajnim aktivnostima, kako bi se spriječili njihovi negativni učinci. Činjenica je da čak ni istraživači ne znaju točno kako adaptogeni djeluju. Trebali bi imati multi-varijantni učinak:
1. Kao modulator hormona stresa poboljšava ključne parametre potrebne tijekom sportske aktivnosti. Kortizol i testosteron potječu iz istog prekursora – što ga se više pretvara u kortizol pod utjecajem stresora odnosno dugotrajnih sportova, manje će ostati za testosteron. Potonje je važno za oba spola, ne samo za seksualnu funkciju, nego i za opći performans tijela, njegovu strukturu (odnos između mišića i masti) i vrijeme potrebno za regeneraciju.
2. Veza s kortizolom nije uzročna, stoga ne utječe izravno na kortizol. Izravna redukcija kortizola koji igra važnu ulogu u tijelu, ne bi bila poželjna na taj način. Adaptogeni smanjuju aktivnost različitih čimbenika u osi adrenalne žlijezde (HPA ili hipotalamičko-hipofizno-adrenalna os), što određuje reakciju stresa kod pojedinaca.Najvjerojatnije, putem adrenokortikotropnog hormona (ACTH), smanjuje proizvodnju mnogih glukokortikoida, s najvećim utjecajem na kortikosteron.
3. Druga veza je preko MAO enzima (monoamin oksidaza) koji kontrolira noradrenalin, dopamin i serotonin u tijelu i omogućuje njihovu dekompoziciju. Saponini, koji se nalaze u mnogim adaptogenima, naime kroz ove enzime, povećavaju razgradnju ključnih neurotransmitera koji produžuju agitaciju.Uklanjajući ih brže iz sinapse, organizam je manje pod stresom. Saponini nisu pravi inhibitor neurotransmitera, ali djeluju u dovoljnoj mjeri, da pojedinac subjektivno detektira male promjene u raspoloženju čak i izvan sporta. Što je tijelo manje pod stresom, to je bolji njegov sportski učinak.
4. Spomenuli smo ključne monoaminske neurotransmitere, među kojima je noradrenalin najsnažniji. Međutim, u svjetlu suplemenata, često ga i sami povećavamo – s velikom količinom kofeina, bilo iz kave ili fatburnera, razine noradrenalina i kortizola su same po sebi veće, bez ikakvog napora. Ako signaliziramo tijelu da mora biti u stanju pripravnosti, proizvodnja testosterona će se logično smanjiti, a kod žena će se povećati količina estrogena – procesi koji vode u nepotrebno nakupljanje masnoće. Neprekidno visoka ekscitacija također dovodi do viskog stupnja upale, koja je uzrok mnogih kroničnih bolesti.
5. Adaptogeni neizravno utječu i na veći respiratorni kapacitet i VO2max. Osim tih procesa, smanjuju količinu laktata i povećavaju proizvodnju novih eritrocita.
Moramo naglasiti da kortizol nije nešto što treba silom smanjiti – on nas zaustavlja umorom, tako da se ne povrijedimo. Međutim, pogreške koje nenamjerno radimo moguće je izbjeći – tipičan primjer je gubitak težine s agresivnim fatburnerom, koji s ogromnom količinom kofeina vrši dodatni pritisak na naše tijelo. Smanjenjem zalihe za naše spolne hormone, zaustavlja se i napredak u tome smjeru ili čak ide u negativu. Te je kilograme bolje gubiti adaptogenom – dakle, treningom i povećanjem vlastite fizičke sposobnosti.
Ako još uvijek postoji sumnja u učinkovitost adaptogena, promotivni kod vo2max nudi vam dodatnih 10% popusta u ➡️ kategoriji pa isprobajte sami. Pozitivni učinci adaptogena postižu se najbolje nakon nekoliko dana redovite primjene. Već dobro utrenirani sportaši kojima najveću ulogu igra baš vo2max, poput trkača, biciklista, plivača, alpinista, triatlonaca, najviše će profitirati od adaptogena.
Adaptogeni, ako su kvalitetni, moćno su oružje za povećanje izdržljivosti i istodobno su dobra investicija u vaše zdravlje. Njihova se učinkovitost sada može potvrditi ključnim parametrima – upala, laktat, VO2max, vrijeme do neuspjeha; ali je potrebno znati da to vrijedi samo za stres uzrokovan predugim vježbanjem. Morat ćete sami voditi brigu o svemu ostalom, poput spavanja i prehrane.
Barkley Marathons je trail utrka koja se održava u Frozen Head State Parku u američkom Tennesseeju i slovi za najtežu utrku na svijetu. Poznata kao utrka koja jede svoje mlade, nastala je zbog priče o tome da je ubojica Martina Luthera Kinga nakon bijega iz obližnjeg zatvora na tom terenu u 55 sati prošao samo 8 milja. Od 1986. završilo ju je samo 15 ljudi.
Utrka je duga 100 milja (160 km), iako to varira iz godine u godinu, a nekada dosegne i preko 200 km, uz visinsku razliku od 16.500 metara. Uz nju se održava i “fun run” od 60 milja (97 km). Vremenski limit za 100 milja je 60 sati, a trči se 5 krugova – prvi i drugi u smjeru kazaljke na satu, treći i četvrti obrnuto, a smjer petog kruga određuje trkač koji je u tom trenutku na vodećoj poziciji.
Vrlo neobična pravila
Ako iz nekog razloga želite nastupiti na ovoj utrci, trebate ispuniti sljedeće: napisati esej na temu “Zašto bih trebao nastupiti na Barkley Marathonu”, platiti 1.60 dolara startnine i još neke tajne zadatke koji su poznati samo onima koji se prijave. Nastupate li prvi put, trebate donijeti registracijsku oznaku iz svoje države, a ako ste već nastupali, onda bijelu majicu, čarape ili košulju – kako koje godine. U slučaju da ste već nastupali i završili, donosite kutiju Camel cigareta.
Utrka svake godine starta u različito vrijeme, a start se označava tako da Gary Cantrell, osnivač utrke, zapali cigaretu. Na stazi nema okrijepnih stanica, samo voda na dva mjesta. Trčeći morate pronaći između 9 i 11 knjiga i iz svake istrgnuti stranicu istog broja kao vaš startni broj kao dokaz da ste išli zadanim putem.
Posmrtni marš
Cut-off vrijeme za svaki od 5 krugova je 12 sati. Dosad je utrku započelo 800 ljudi, a završilo samo 15 – neki i po nekoliko puta pa je broj uspješnih finiša 18. Nijedna žena nije završila utrku, a najbolji pokušaj imala je Sue Johnston koja je 2001. istrčala 66 milja. Rekord trenutno drži Brett Maune i iznosi 52:03:08. Brett je trku završio dva puta, a Jared Campbell čak tri.
Kada trkač odustane od utrke, do starta ga prati glazbenik koji svira Taps, melodiju koja se inače svira na američkim sprovodima. Bilo je godina kada nitko nije završio utrku.
Kaotično izdanje 2017.
2017. godine samo dvojica trkača bili izgledni finišeri – John Kelly i Gary Robbins. Trčali su zajedno prva četiri kruga nakon čega se Kelly odvojio, otrčao posljednji krug u smjeru kazaljke na satu i završio utrku za 59:30:33. Zamalo nije završio – u posljednjem krugu onesvijestio se zbog manjka sna. Kaže da ni sam ne zna koliko dugo je spavao, procjenjuje između pola i jedan sat. Utrku je završio s plastičnom vrećicom na sebi – bilo mu je hladno, a nije mogao birati sredstva. Putem je našao i narančastu kapu koja mu je više nego dobro došla.
Vrlo nepovoljni uvjeti na stazi bili su uzrok za pogrešno skretanje i produljenje staze Garyja Robbinsa. Kroz cilj je prošao za 60:00:06. Šest sekundi prekasno. Uz to, došao je iz pogrešnog smjera. Iako je imao sve potrebne stranice – piše se da Gary nije završio utrku. U cilju se srušio na pod i zaplakao, a plakali su i neki gledatelji. Zamislite, nakon 60 sati presudi vam 6 sekundi!
Ni 2018. godine nitko nije završio ovu tešku i nadasve čudnu utrku.
Autor: Martina Đođo / 3sporta.com
Foto: Barkley Marathons, Canadian Running Magazine
Dolaskom toplijeg vremena približava se vrijeme ‘razotkrivanja’ te se brojni rekreativci sele iz dvorana i vježbaju na otvorenom. Kad je riječ o treniranju pod vedrim nebom, trčanje je posljednjih godina pravi hit. Bilo da krećete trčati sami ili u grupi, ono na što treba potrošiti malo energije i vremena je kupiti odgovarajuće tenisice za trčanje.
Iako je trčanje jeftin sport, u tenisice vrijedi uložiti kako biste nesmetano mogli trenirati. Intersport, vodeći maloprodajni lanac sportske opreme, odjeće i obuće predstavio je proljetnu kolekciju za već „navučene“ trkače i one koji će to tek postati. Sve za trčanje od glave do pete dostupno je u Intersportovim prodavaonicama ili putem sportske web stranice. S prvim danima proljeća moći uživati u kolekcijama renomiranih sportskih brandova kao što su Nike, Asics, Adidas, Reebok, Mizuno, Salomon. Inovativne tkanine i napredna tehnologija omogućavaju maksimalne performanse uz nepogrešiv stil kojima će sve trkačice i trkači u akciji biti zapaženi.
Za najzahtjevnije trkače i maratonce
Nike je upravo za ovu najzahtjevniju kategoriju trkača lansirao Epic React Flyknit, vrhunske tenisice za trčanje izuzetno modernog dizajna. Iznimno mekane, stabilne i izdržljive. Gornji dio je izrađen od posebne pletene tkanine koja svojom elastičnošću obavija stopalo i daje mu dodatnu potporu. Navedeni model tenisice možete pronaći u svim Intersport trgovinama po informativnoj cijeni od 1.149,95 KN
Kako je trčati u najpopularnijim tenisicama sezone?
Adidasova Boost linija predstavlja jedan od najambicioznijih pokušaja izrade nečeg inovativnog i zanimljivog u svijetu tenisica u proteklih nekoliko godina. Adidas je Boost liniju lansirao 2013. godine i od tada su Boost proizvodi jedni od najzanimljivijih na tržištu. Boost je ime za posebnu vrstu pjene koju je Adidas razvio u suradnji s BASF-om. Potplati napravljeni od Boost pjene imaju nevjerojatnu moć upijanja svih udaraca i iznimno su izdržljivi; mogu napraviti i preko tisuću kilometara bez gubitka svojih svojstava. Boost pjena izrađuje se od poliuretana koji izgledom podsjeća na stiropor. Radi se o velikom broju malih spužvastih kuglica koje pomažu apsorbirati udarce uz pružanje izvrsnog povrata energije u idućem koraku. Jedan potplat sastoji se od oko 3000 takvih kuglica. Donji dio potplata je premazan gumom Continental, što osigurava iznimno prianjanje. I muška i ženska varijanta Adidas Ultra Boost 19 modela tenisice možete pronaći u svim Intersport trgovinima po informativnoj cijeni od: 1.399,95 Kn. Uz svoju dugotrajnost, odličan dizajn i nevjerojatna svojstva uvjereni smo da će vam se svidjeti.
Udobnost, fleksibilnost i brži treninzi
Adidas Solar Glide ST sadrži tehnologije za smanjenje umjerene pronacije, pružajući osjetljiv i udoban osjećaj pod nogama. Novi Solar Propulsion Rails nudi stabilniju i elastičniju podstavu. Gornji dio mrežaste ploče Flex Fold nudi povećanu fleksibilnost i udobnost. Odaberite modele iz linije Solar Glide ST u ženskoj ili muškoj varijanti po informativnoj cijeni od 1.099,95 kn. Ako ste u potrazi za tenisicama koje će vam pomoći „dodati“ kilometre u redovitom treningu onda odaberite liniju Solar Drive (899,9 kn). Iste imaju prozračan mrežasti gornji dio i fleksibilan vanjski potplat za glatke prijelaze od spuštanja do odraza. Posebno oblikovan dio na peti učvršćuje pristajanje i dopušta Ahilovoj tetivi da se slobodno kreće.
Poslastica za trail trkače
Za sve ljubitelje trail trčanja i planinarenja tu je i Salomon Speedcross 5 je legendarna, prozračna tenisica za trail koja se lako suši. Što se tiče stražnjeg dijela tenisice, petni dio je malo fleksibilniji što uz navedene jastučiće omogućuje stopalu veću pronaciju. Iz tog razloga, ovaj tip tenisice se preporučuje onima koji imaju visoki svod stopala. Prednji dio stopala je fleksibilan, što se može primijetiti po strukturi tenisice čiji je vrh podignut prema gore te se time dobije prednost u trčanju uzbrdo. Također, na prednjem dijelu stopala moguće je osjetiti neravne dijelove podloge. Potplat Salomon Speedcross 5 olakšava trčanje po neravnoj podlozi, blatu, kiši i različitim uvjetima što trail trčanje donosi. Mušku verziju Salomon Speedcross 5 tenisice možete pronaći u svim Intersport trgovinama po informativnoj cijeni od: 999,95 KN.
U sezoni proljeće – ljeto 2019. Intersport je pripremio širok izbor tenisica za trčanje koje će pomoći svakom profesionalnom trkaču ali i amateru da trči dalje, udobnije i brže. Izdvajamo novu tehnološki naprednu liniju Asics Metaride, Asics Gel-Nimbus, Asics GT-2000 te Gel-Pulse. U liniji Mizuno, isprobajte Wave Ultima 11 tenisice za trčanje koje osiguravaju najbolje iskustvo pri trčanju. To su tenisice koje osiguravaju trčanje bez stresa. Gornji dio je udoban i stabilan te izrađen od manje sastavnih dijelova, a unutarnji dio udobno prianja nogu tako da se osjećate odlično. Za redoviti trening ili fitness aktivnosti isprobajte Reebok Flexagon Fit tenisice koje odlikuje sistem ublažavanja koji je oblikovan kao origami. Tenisice su udobne i stabilne, a potplat osigurava dobro prianjanje kako u teretani tako i na traci za trčanje i na neravnim podlogama.
Sve za trčanje od glave do pete dostupno je u Intersportovim prodavaonicama ili putem sportske web stranice.
Slikovito mjesto Pakoštane nastavlja s uspješnim razvojem i promocijom svog kraja kao idealnog odredišta za aktivni odmor. U subotu 30. ožujka, tako će se na uskoj prevlaci između Vranskog jezera i Vrgadskog kanala po drugi put održati dm Pakoštane trail, utrka koja na najbolji način prezentira raznolikost i ljepotu ovog jedinstvenog područja i koja je okupila rekordan broj sudionika, njih više od 250.
Dvije staze, Slatka od 11 km i Slana od 24 km, prolaze najljepšim dijelovima pakoštanskoga kraja nudeći pravu raznolikost trkačkog iskustva: od utabanih zemljanih staza, obalnih puteljaka, mekanih šumskih puteva do kratkog, ali izazovnog krševitog grebena Čelinke, s kojeg se pružaju veličanstveni pogledi na Vransko jezero i Velebit s jedne, te more i otoke s druge strane. Trkači koji prvi stignu do tog najatraktivnijeg i tehnički najzahtjevnijeg dijela utrke imat će čast i službeno otvoriti novu planinarsku grebensku stazu.
„Trasa utrke velikim dijelom koristi mrežu pješačkih staza, uređenih i označenih u sklopu projekta Slatko-slana avantura, kojim želimo povezati i posjetiteljima predstaviti vrhunske prirodne i kulturne atrakcije u jedinstvenu doživljajnu cjelinu“, izjavila je direktorica Turističke zajednice općine Pakoštane, Danijela Vulin, ponosna na ovogodišnji odaziv na utrku i novu planinarsku stazu koja će obogatiti turističku ponudu.
Start obje utrke je u 10 sati u centru Pakoštana, a bez sumnje najslađi dio programa počinje petnaestak minuta kasnije. Bit će to dječja utrka dm Mali trk, koja će najuzbuđenije i najsrčanije trkače provesti kamenim kalama stare pakoštanske gradske jezgre.
„U dm-u uvijek rado ulažemo u sportske događaje koji promoviraju aktivan način života i potiču građane na dobre odluke, a pogotovo kada se uključe i mališani čije se zdrave navike formiraju upravo u djetinjstvu. Utrka dm Pakoštane trail, u sklopu koje se održava i dječja utrka dm Mali trk, jedinstven je događaj koji spaja aktivan način života, uživanje u prirodnim ljepotama i bogatoj kulturnoj baštini. Zato pozivam sve strastvene trkače, ali i roditelje budućih maratonaca da nam se pridruže u ovoj slatko slanoj avanturi i dožive nezaboravno iskustvo trčeći i družeći se kroz prelijepi pakoštanski kraj“, rekla je Tamara Vidović, područna menadžerica dm-a.
Pakoštane trail je dio Coastal & Mountain Trails lige, a prošle je godine u svom prvom izdanju usprkos lošem vremenu oduševio sudionike toplom dobrodošlicom i trudom domaćina.
Gostoljubivi organizatori žele se pobrinuti da Pakoštane trail bude više od utrke: zato za natjecatelje osim Slatko-slane avanture i Slatko-slane spize nakon utrke organiziraju tombolu i koncert, a u nedjelju se druženje nastavlja Slatko-slanom kulturnom turom – posjetom otoku Vrgadi, neotkrivenom biseru pakoštanskog arhipelaga.
Korištenje štapova na trail utrkama još je poprilično neistraženo područje, te u Hrvatskoj zasad još ne previše uhodana praksa. Također, još je uvijek diskutabilna njihova namjena, način korištenja i funkcionalnost u odnosu nordijsko hodanje – planinarenje – trail trčanje. Potrudili smo se podijeliti s tobom najbolje savjete, koristeći vlastita iskustva i ona nekih “starih iskusnjara“, te kombinirajući najproduktivnije od troje gore navedenog.
Malo je teže savjetovati što je na kakvom terenu “zapovijedana“ tehnika, jer je u mnogome određeni pokret koji “pali“ stvar individualnog stila. Međutim, neka pravila postoje, a ono što zasigurno znamo jest – što ne činiti.
Ne vješaj se na štapove poput bake i drži ih podalje nogu
Penjanje sa štapovima funkcionira poput pogona na četiri kotača. Stavljajući štapove pred sebe, održavaš ravnotežu i ispenjavaš strmine mnogo brže, nego li bez njih. Koristeći štapove, na teškim uzbrdicama i nizbrdicama raspoređuješ dio težine s nogu na ruke, ramena i leđa pa tako štediš kvadricepse, koljena i zglobove, te noge općenito na velikim dužinama.
Penjanje sa štapovima dat će ti dobar ritam hodanja uz sigurne, žustre zamahe rukama. Prebacuj dio težine na njih, ali ne vješajući se poput neke bake. Štapove treba koristiti kako bi se naučilo držati se uspravno pri usponu. Tako otvaraš pluća i ne blokiraš ulazak zraka u njih. Zasigurno ćeš se više uspuhati na usponu bez njih, nego li s njima.
Što se tiče tehnike kretanja sa štapovima, osim što ih trebaš stavljati ispred sebe, ali izvan širine tijela, dakle daleko od nogu, idealno je koristiti ih naizmjenično lijevi naprijed-desni ostaje otraga, i obrnuto. Također, simultano izbacujemo suprotnu nogu i ruku. Štapove nikad ne “bacakamo“ pred sebe ili uokolo, pogotovo ne oba u istom trenutku. Jedina je iznimka zabosti ih ponekad zajedno u podlogu na vrlo strmom usponu, kako bi ga se svladalo lakše i brže. Također, pri hodanju na zaravni, ne izbacuje ih se naprijed pa vrhom prema van, nego ne do kraja ispruženih ruku, lagano svinutih u laktovima, a donjim vrhom uvijek usmjerenim unazad. Kao da ih vučete, ali ih, naravno, dižete.
Treniraj namjenski – i sa štapovima i bez njih
Ipak, sa štapovima treba trenirati, a ne upotrijebiti ih prvi put na utrci. Iako ulogu igra i težina štapova odnosno materijal od kojeg su izrađeni, vrlo je vjerojatno da će te pri prvim upotrebama zaboljeti ruke i ramena te uslijediti i manja upala, kako te mišiće ne koristiš pri klasičnom trčanju.
Naravno, u brdima treba trenirati i sa štapovima i bez njih, jer koliko oni pomažu na ultrama i dugim strminama, toliko smetaju na kraćim dinamičnijim brdskim utrkama od nekoliko desetaka kilometara. Pažljivo planiraj svoje treninge, uzimajući u obzir za što se pripremaš – kad radiš kraći eksplozivni brdski trening kroz tjedan, primjerice do 20 kilometara, potrudi se odraditi ga bez štapova. To radiš stoga što, koliko god štapovi pomagali, raspoređivali težinu i štedjeli snagu (na velikim dužinama); na kraćim utrkama, gdje ideš punom snagom i brzinom, oni će te usporavati, smetati ti i spoticat ćeš se o njih.
Također, konstantno korištenje štapova odnosno oslanjanje na njih, oslabljuje tvoj trup pa otežava njegov samostalan rad kad trčiš bez štapova. Ne želiš razviti ovisnost o njima, koristeći ih poput štaka. To jednako može dovesti do bolova u leđima, koliko i krivo “obješeno“ držanje bez štapova, a kad su oni dobrodošli. A dobrodošli su na treninzima dužine te pri treninzima elevacije bez obzira na dužinu (zapravo, kad je naglasak na elevaciju, ne radi se velika dužina).
Koliko dugačke štapove trebaš
Visina štapova bira se i podešava tako, da gornji dio ruke položiš paralelno uz trup, te ju savineš u laktu tako da je donji dio ruke paralelno s podom. Dakle, kad je ruka savinuta u laktu pod 90 stupnjeva, tvoj je štap idealne dužine za ravnicu i uspone. Ipak, za dulje strmije nizbrdice, trebalo bi izabrati štap koji ima mogućnost podešavanja visine odnosno produživanja u njegovom gornjem dijelu.
Pravilan položaj ruku sa štapovima “90 stupnjeva u laktovima”
Štapovi ne smiju biti predugi jer ih na usponu stavljaš pred sebe, ali više od površine na kojoj stojiš pa je bitno ne protezati se previše. Zato je važno ne “grabiti“ njima predaleko ispred sebe. Isto tako, ukoliko su prekratki, na nizbrdicama ćeš se previše morati saginjati za njima, što je nezdravo, nepraktično i rizično. Iako(!) na strmim nizbrdicama spuštamo se lagano nagnuti prema naprijed, sa štapovima ili bez njih, a ponekad i bočno. Uvijek sitnim koracima!
Koji teren ne voli štap i kamo s njim kad ti ne treba
Osim što ovisi o dužinama i koliko uspona ima, trčanje sa štapovima ovisi i o terenu. Primjerice, ono je po kamenjaru odnosno fiksiranom stijenju nepraktično jer štapovi među njim lako zapinju te mogu puknuti, a po njihovoj površini se kližu pa oslanjanjem svoje težine na štapove riskiraš pad i povredu. S druge strane, na kamenju koje proklizava i drugim klizavim nizbrdicama, štapovi su od velike pomoći.
Kad trčiš na zaravni te ti štapovi ne trebaju, trči noseći ih u rukama, ali vrhovima okrenutima prema naprijed kako bi njihovo uperivanje prema ostalim natjecateljima bilo pod kontrolom. Ukoliko ih držiš vrhom prema iza, ne vidiš tko je iza tebe i možda ugrožavaš kolegu trkača ili nekome smetaš mašući njima u tom smjeru. Mnogi trkači nisu ni svjesni koliku smetnju i opasnost predstavljaju, u neznanju korištenja štapova i nedostatku trkačke kulture. Stoga, u gužvi nakon starta, ukoliko vrlo brzo slijedi uspon, štapovi će ti pomoći da zadržiš svoj osobni prostor, pri tolikoj količini “ukrštenih mačeva“.
Kad štapove ne koristiš aktivno, nosi ih uvijek vrhovima prema naprijed
Postoje utrke na kojima korištenje štapova nije dozvoljeno, iako nam nije poznata takva utrka u Hrvatskoj. Međutim, ukoliko se nađete na utrci duljoj od 30 kilometara, bit ćete u manjini ukoliko ih nemate.
Savršen štap za ultre
Idealni štapovi za ultre su trodijelni sklopivi štapovi, primjer: Black Diamond – Distance FLZ
Štapovi, koliko su asistencija i pomoć, toliko su gnjavaža i teret – rekli bismo, nužno zlo. Na dinamičnijem terenu, nećemo ih svako malo rastavljati i pospremati, nego ćemo trčati s njima u rukama, kako je gore već opisano. Međutim, na cijelo ili višednevnim ultrama, posebice planinskima, gdje smo unaprijed dobro upućeni u profil staze, bit će duljih dionica na kojima štapove možemo pospremiti.
Dok su za treninge i manje dužine dovoljno dobri i klasični teleskopski planinarski štapovi od aluminija ili čak nepodesivi, za ovakve ultre dobro je uložiti u malo skuplju, a kvalitetniju robu – lagani karbonski, trodijelni sklopivi štapovi najbolji su izbor. Idealno s podesivim dodatkom u gornjem dijelu, gdje se štap može produžiti za strmu nizbrdicu. Također, dobro je imati pojas ili ruksak koji sadrži dodatke, svojevrsne “zakačke“ za štapove.
Otok Pag mnogi vežu uz buru, dobar sir i janjetinu. Upravo u paškoj prijestolnici dobrog sira i janjetine, Kolanu, održat će se prvi Otok Pag Trail. Eto odlične prilike da uživate u trčanju prirodom te upoznate bogatu gastronomsku ponudu i običaje otoka Paga.
Sljedeća asocijacija na otok Pag je njegov izrazito kršovit i teško prohodan teren. No staze Otok Pag Traila ne prolaze škrapama i tim teško prohodnim terenom, već nude široku lepezu makadamskih staza i uređenih staza uz obalu. Općina Kolan kao organizator će tijekom utrke na okrepnim stanicama i na cilju utrke uz zabavni program predstaviti paški sir, skutu, med, janjetinu i ovčetinu.
Maskota Otok Pag Traila je ovčica Emili koja poziva sve na vikend rekreacije, sporta i gastronomije. Što nam to poručuje Emili:
SAY CHEESE AND RUN!
Emili je iz Kolana i svaki dan sama trči po kolanjskim brdima, odmara se na brdu Sv. Vida, divi se najnevjerojatnijem pogledu i u punom trku jurca i baca se na glavu u more!
Ali Emili je usamljena. Naime, ostale ovčice nisu kao ona. Sve su nekako iste i ne znaju se baš zabavljati.
Ove godine je Emili odlučila da je dosta! Ove godine će imati ekipu! Rekla je: „E sad je dosta! Imat ćemo ISLAND OF PAG TRAIL! I to u mome Kolanu. “
Emili vas poziva da obujete veselje, odjenete osmijeh i ponesete kapu punu želja za dobrom zabavom!
Plava i zelena utrka
Utrka BLUE 11 km predviđena je za sve one koji žele trčati ili pak hodati, a fleksibilan limit dozvolit će uživanje u stazama otoka Paga za sve skupine posjetitelja: rekreativce, amatere ili pak ozbiljne sportaše.
“Škraparenja” neće biti, budući se Kolan diči velikim brojem makadamskih staza te uređenom obalnom pojasu uz poglede na Velebit i ostatak otoka i susjednog otočja. Zastanite na okrijepama i probajte originalne otočke proizvode poput sira, meda, skute i uvjerite se zašto Kolan zovu prijestolnicom sira.
Najviša točka ove utrke je Sveti Vid, ujedno i najviši vrh otoka Paga, a nalazi se neposredno iznad Paškog zaljeva. Otkriva pogled na većinu otočkih mjesta (Pag, Kolan, Šimuni, Košljun itd.) i na susjedne otoke Rab, Mali Lošinj, Silba, Olib, Maun) te na ponosnog gorostasa Velebit.
Po završetku utrke, očekuje vas ručak koji će spremati vrijedni Kolanjci i Kolanjke, a na meniju će se naći paška janjetina, skuta, sir, ovčetina uz degustaciju lokalnih delicija. Večernji dio programa predviđa zabavu do jutra uz koncert Crvene jabuke!
Oni koji planiraju vikend na Pagu mogu odabrati izlet do Lunjskih stoljetnih maslina te edukativni obilazak Kolanjskog polja koje skriva stoljetna bogatstva.
Utrka Green 24 km obuhvaća highlighte općine Kolan i predviđena je za nešto aktivniju skupinu natjecatelja s obzirom da se za ovu kategoriju traži nešto veća kondicijska spremnost.
No na ovoj utrci neće biti škraparenja, trči se uglavnom uređenim makadamskim stazama, velikim dijelom u blizini mora.
Ovog su se vikenda trail utrke pošteno zahuktale diljem Hrvatske. Na Kalniku ponad Križevaca održano je prvo izdanje istoimene trail utrke. Dalmatinska liga doživjela je svoje već treće kolo, i to u drniškom kraju, a KontinenTrail liga službeno je otvorena u Rakovom Potoku. Srećom, organizatore je vrijeme poslužilo, odnosno natjecatelje sunce pomilovalo svojim proljetnim zrakama.
Stotine natjecatelja u različitim dijelovima Hrvatske na svojim je stazama svjedočilo veličanstvenom buđenju prirode iz zimskog sna. Uvjeti su bili idealni, ako ne i mrvicu prevrući za ožujsko trčanje, sa svojih 20-ak stupnjeva. Kalnik Trail u subotu je ugostio 700-tinjak trkača, ProminaTrail isti dan gotovo 440, a u nedjelju 100% Trail više od 350 njih.
Prvo izdanje Kalnik Traila
Za svoje prvo izdanje, Kalnik Trail “raspištoljio“ se čak sa četiri kategorije odnosno dužine – Bor, Potok i Kamen te canicross kategorijom. Staze su redom iznosile sedam, 14 i 25 kilometara, dok je pseća utrka kao treće kolo Canicross lige Hrvatske, vodila istom, sedamkilometarskom stazom Bora.
Uz 150 metara uspona, najbolji je bio Patrik Zupanič sa svojim ljubimcem u roku 28:27 minuta, dok je u ženskoj konkurenciji to bila Irena Smojver sa svojom ptičarkom Harley u vremenu 31:07 minuta. Drugu i treću poziciju, među 62 ljudsko-pseća para, zauzimaju ljubimci sa svojim muškim vlasnicima Mirko Perko i Tomislav Vuk, a sa ženama Jelena Slijepčević i Sara Skok.
Gotovo 300 trkača i trkačica izašlo je na stazu iste udaljenosti i visine, a u kategoriji Bor. Među ženama najbolja je bila Vesna Janković s vremenom 36:39 minuta. Slijede ju druga Barica Tutek i treća Margareta Pejčić, među 156 finišerki u kategoriji. U muškoj konkurenciji, Ognjen Mergon i Borna Vidović nadmetali su se za prvu poziciju, da bi završili s deset sekundi razlike. Ognjen odnosi prvu poziciju za 27:15 minuta, dok Saša Horvat u cilj dolazi treći od 136 muškaraca.
Uspon od 600-tinjak metara odlučilo je svladati 230 natjecatelja u kategoriji Potok. Najboljim u muškoj konkurenciji pokazao se Željko Rumenjak sa sat i pol vremena provedenog na stazi. Drugu poziciju zauzima Marin Kamenjašević, a treću Mario Mujić među 124 konkurenta. Među 100 žena slavila je Jasna Plemeniti s vremenom od gotovo 1:35 sat, a u roku dvije minute slijede ju Mišela Lokotar i Bojana Požgaj.
Na najduljem i najtežem Kamenu uz 1270 metara uspona, svoje je snage omjerilo 115 natjecatelja. Marko Gorički za pobjedu je trebao 2:17 sata, a Danijel Katalenić i Damir Kligl utrčavaju drugi i treći među 86 muškaraca. Maja Urban trebala je 2:36 sata da bi odnijela pobjedu među 28 žena, a kao druga i treća slijede ju Valerija Mrak i Mirela Kristek.
Tko ne svlada Prominu dok Točak odvrti svoje – otpada!
Veliki Točak, Mali Točak i Špilja Liluša nazivi su kategorija od 30, 20 i 10 kilometara na drniškom Promina Trailu. Veliki Točak iznosio je čak 2115 metara uspona, a na tu dionicu odlučilo se tek 38 najhrabrijih. Najboljem od 26 finišera, Nikoli Smoliću trebala su 4:02 sata da savlada stazu, dok su najboljoj ženi Evi Tušar Suhadolc trebala 4:42 sata. Marko Kožul i Daniel Krstulović Opara imena su drugog i trećeg u muškoj konkurenciji, dok su Ivana Vrvilo i Petra Kulić zauzele drugu i treću stepenicu postolja od šest žena koje su završile 30 kilometara utrke.
Od 101 natjecatelja na Malom Točku sa 1211 metra uspona, čak 18 njih nije uspjelo ispoštovati vremenski limit, a četvero ih je odustalo od utrke. Ipak, među 56 finišera najboljim se pokazao Emanuel Baković s vremenom od gotovo 2:38 sata, a među 23 finišerke to je bila Angela Smilović u vremenu 3:08 sata. Drugi i treći muškarac bili su Ivo Čupić i Nenad Keč, a Lana Ostojić i Dobrila Dujišin zauzimaju isti poredak u ženskoj konkurenciji.
Špilju Liluša sa 688 metara uspona, odlučilo se prijeći gotovo 200 natjecatelja, u čemu ih je čak 15 zakazalo. Broj finišerki iznosio je 173, a najbolja među njima bila je Andrea Rubin u vremenu od gotovo 1:35 sat. Za nepunu minutu slijedi ju Ana Martinić, dok Maša Klarić dolazi treća. Ovu kategoriju istrčalo je 111 muškaraca, a slavio je Krešimir Mrčela u vremenu 1:01 sat. Drugo i treće mjesto osvajaju Ante Bebić i Jure Dugandžić.
SU Izohipsa ponudio je 100% Trail u Rekreativnoj, Kratkoj i Dugoj varijanti. Na stazu od sedam i pol kilometara s 260 metara uspona odlučilo se 53-oje trkača. Miranu Crnošiji trebalo je 38:17 minuta da bi stao na postolje, a za njim dolaze Nikola Rošić i Zoran Kos kao drugi i treći među 20 muškaraca. Od 32 finišerke najbrža je bila Višnja Kovačić u vremenu 53:07 minute, a slijede ju Ana Kolar Ištuk i Danijela Kos.
Nešto manje od 16 kilometara i 510 metara uspona iznosila je Kratka staza koju je pohodilo 199 sudionika. Stazu je od 103 muškarca, najbrže savladao Vedran Gračan s vremenom 1:12 sat, a u roku dvije minute slijede ga Žan Ravnikar i Danijel Peček. Istu udaljenost istrčalo je gotovo 90 žena, od kojih se kao najbolja istaknula Tea Faber s vremenom 1:24 sat. Njene konkurentice Nola Jandrečić i Mirela Jurčić zauzimaju drugo i treće mjesto.
Najdulja dionica iznosila je 25 kilometara i 760 metara uspona sa 105 sudionika. Od 64 finišera, uvjerljivo najbolji bio je Ante Živković kojemu je za svladavanje staze trebalo 2:07 sata, a od 37 finišerki slavila je Mirela Kristek nakon 2:37 sata na stazi. U roku tri minute slijede ju druga Ivančica Jež i treća Irena Smojver, dok u muškoj konkurenciji drugu i treću poziciju zauzimaju Goran Murić i Goran Poznanović. Na ovoj utrci nagrađivali su se i najbolji po dobnim kategorijama.
Na obalnom dijelu Istre, na relaciji između Umaga i Poreča, a u blizini općine Tar-Vabriga, nalazi se poluotočić Lanterna. Njegovom obalom 20. travnja trčat će se istoimena utrka na pet i deset kilometara. Organizator Triatlon klub Tar-Vabriga poziva zaljubljenike u trčanje na “Lanterna road race“ koji će se sad održati po peti put. Također, za mališane su pripremljene utrke na 500 i 1000 metara.
Za tu je subotu predviđen podnevni start kod hotela Valamar Tamaris-sportski, na obali ispred sportskog centra Valeta, a dječji pola sata ranije. Staza će biti ravna te većim dijelom po asfaltu uz obalu poluotoka.
Prijave su na dan utrke od 10 do 11 sati, a povoljnije cijene startnine od 60 kuna vrijede za uplate do 15. travnja. Kategorije su osim po spolu podijeljene na: junior(k)e, senior(k)e 1 i 2 te veteran(k)e 1 i 2. Uz to, djeca od prvog do četvrtog razreda trčat će utrku na 500 metara, a ona od petog do osmog nadmetat će se na 1000 metara. Njihova startnina iznosi 20 kuna.
Startnina, između ostalog, uključuje Pasta party nakon utrke, službenu majicu te sponzorske nagrade i medalju. Organizatori su, uz pomoć TZ Tar-Vabrige i Valamara, za sudionike dječje utrke mlađih uzrasta osigurali prigodnu nagradu, dok će za dječju utrku na 1000 metara biti podijeljene medalje za prvoplasirane.
Ove godine Plava Laguna Polumaraton okupio je gotovo 1300 trkača kroz četiri utrke – Polumaraton, 10 K, Family Run i Kids Run.
Da se Istra i trčanje vole javno, već je odavno poznato. No, ovoliki broj rekreativnih trkača, posebice kroz Kids Run i Family Run, nije se moglo očekivati. Lijepo je bilo gledati da djeca od najranijih početaka poštuju zdrav način života, koji uključuje i rekreaciju. Ove godine po prvi puta mogućnost prijava bila je zatvorena nekoliko dana prije eventa, obzirom da je odaziv djece bio daleko veći od očekivanog.
Najbolji mali trkači bili su:
Kids 400 m: 1. David Rajko, 2. Diego Rajko i 3. Kevin Čekič.
Kids 800 m: 1. Luka Košeto, 2. Andrea Pastore i 3. Arian Matić.
Kids 1200 m: 1. Luka Kljajić, 2. Dominik Banović i 3. Luka Anđelić.
Kids 1800 m: 1. Matteo Knapic, 2. Boka Martin i 3. Luka Vinkerlić.
– Posebno nas veseli odaziv i uspjeh Family Runa, na kojem se trkačim pridružili i štičenici Centra za inkluziju te dali sve od sebe da prijeđu 3,5 km dugu stazu kroz kampove Zelena Resort i Bijela uvala.. Sva sredstva koja su uplaćena za kotizacije i donacije usmjeriti će se njima. Iznos uplata od kotizacija smo udvostručili, i ukupnom uplatom pomoći ćemo unaprijeđenju redovnih aktivnosti porečkog Centra. Kako Centar dva puta tjedno provodi sportske aktivnosti za svoje štićenike, uvjereni smo da će sredstva biti upotrebljenja upravo tamo gdje je najpotrebnije. – poručuju organizatori.
Najbolja prva tri trkača Family Runa bili su: Miran Dovnik, Marco Lajic, Adel Balčinović, a najbolje tri trkačice: Karmen Janeković, Karin Ferstl i Nataša Milohanović.
Ozbiljni trkači trčali su u nedjelju, trase duge 10 km od hotela Parentium, preko resorta Plava Laguna do samog grada Poreča i nazad. Trkači polumaratona (21 km) produžili su prema Funtani i nazad u Zelenu lagunu. Ove se godine trčao samo jedan krug sa izmjenjenom trasom u odnosu na prošlu godinu, a oko 100 volontera potrudilo se da sve prođe u najboljem mogućem redu.
Odlično vrijeme dalo je i odlične rezultate. Tako su prva tri najbolja trkača na utrci od 10 km:
1. László GREGOR (Benedek-Team) 2. Tamás NAGY (Benedek-Team) 3.Robert STRANJAK (SPONNTEAM LOGATEC)
Prve tri trkčacice:
1. Tünde SZABÓ (PSN Zrt) 2. Csilla PAP (Benedek-Team) 3. Zita KOVÁCS (Benedek-Team)
– Tradiciju evenata koji spajaju turiste, lokalno stanovnišvo, profesionalne i rekreativne sportaše, želimo njegovati dalje, kroz razvoj profesionalnih sportskih ali i rekreativnih manifestacija koji su najbolji načine provođenja slobodnog vremena. Zahvaljujemo svim volonterima, rekreativcima, trkačima i svima koji su se uključili u Plava Laguna Polumaraton. Čestitamo najuspješnijima i pozivamo Vas i dogodine. U međuvremenu, pripremamo mnoge druge evente, zato nas i dalje pratite, jer lijepo je vrijeme tek počelo.“ – poručuju iz Plave Lagune.
Prava trkačka poslastica za ljubitelje prirodnih ljepota i kulturno povijesne baštine novi je KRKA polumaraton. Nakon izvrsnog prvog izdanja, drugi KRKA polumaraton ponovo će vas ugostiti u svom terminu, u subotu 13. travnja.
Drugi KRKA polumaraton ponovo će biti pravi izazov i užitak za veliki broj trkača iz Hrvatske i dvadesetak drugih zemalja. Svi koji dođete taj dan na Krku, zasigurno ćete biti zadovoljni, jer osim same utrke, gdje vas u startnom paketu očekuje Champion majica s motivom utrke, jedinstvena finišerska medalja te ulaznica za NP Krka. Uz to, moći ćete uživati u ambijentu antičkog Rima te pogledati autohtonu arheološku zbirku u Eko kampusu Puljane gdje je start utrke. Ulazak u cilj je po mnogočemu poseban – stari rimski vojni logor, amfiteatar Burnum konačno je odredište svih trkača. A tamo vam sigurno neće biti dosadno niti ćete ostati žedni. 🙂
Osim polumaratona, kao i prošle godine, postoji i Fun Run utrka na 5,5 km koja također starta u Puljanima i završava u Burnumu. Novost je kruna cara Trajana – nagrada za najboljeg penjača i penjačicu – trkače koji najbrže savladaju završni uspon na vrh kanjona Krke s Brljanskog jezera. Kao u biciklizmu, bit će ovo jedan brdski prolaz, a najbrža i najbrži će biti okrunjeni. 🙂
Naravno, mislili smo i na najmlađe. S obzirom na koncept utrke, odvojenost starta od cilja i dulji boravak u Burnumu, za najmlađe smo pripremili program uz animatore i utrke za njih. Sve u duhu antičkog Rima. Nacionalni park Krka aktivan je očuvanju prirodne i kulturne baštine i danima pred utrku organiziraju pregršt radionica koje možete slobodno posjetiti i uključiti se.
Rane prijave traju još do početka idućeg tjedna i možete se prijaviti OVDJE dok sve informacije potražite na službenoj stranici utrke www.krka.run ili putem Adria Running Toura –www.adria.run.
Svi koji istrče ili KRKA polumaraton ili KRKA Fun Run korak su bliže osvajanju Ford Fieste na 5 godina i ostalih vrijednih nagrada na završnom izvlačenju na Šibenskih deset u listopadu.
I da vas sve kratko podsjetimo – Nacionalni park Krka je prostrano, pretežito neizmijenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. S potopljenim dijelom ušća, Krka je duga oko 72,5 km i po dužini je 22. rijeka u Hrvatskoj. Izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina. Sa sedam sedrenih slapova i ukupnim padom od 224 m, Krka je prirodni i krški fenomen. Sedreni slapovi rijeke Krke temeljni su fenomen ove rijeke.
Dođite, otrčite drugi KRKA polumaraton i uživajte!
